Tematske karte Hrvatske

Rad iz predmeta Tematsko kartiranje

Student: Vladimir Lajtman

Batimetrijska karta Jadranskog mora

Povijesna karta Hrvatske

Politička kartaHrvatska je podijeljena na dvadeset županija i Grad Zagreb.

Županija je jedinica područne (regionalne) samouprave u Republici Hrvatskoj čije područje predstavlja prirodnu, povijesnu, prometnu, gospodarsku, društvenu i samoupravnu cjelinu, a ustrojava se radi obavljanja poslova od područnoga (regionalnog) interesa.

Županije su:I ZAGREBAČKAII KRAPINSKO-ZAGORSKAIII SISAČKO-MOSLAVAČKAIV KARLOVAČKAV VARAŽDINSKAVI KOPRIVNIČKO-KRIŽEVAČKA

VII BJELOVARSKO-BILOGORSKAVIII PRIMORSKO-GORANSKAIX LIČKO-SENJSKAX VIROVITIČKO-PODRAVSKAXI POŽEŠKO-SLAVONSKAXII BRODSKO-POSAVSKAXIII ZADARSKAXIV OSJEČKO-BARANJSKAXV ŠIBENSKO-KNINSKAXVI VUKOVARSKO-SRIJEMSKAXVII SPLITSKO-DALMATINSKAXVIII ISTARSKAXIX DUBROVAČKO-NERETVANSKAXX MEĐIMURSKAXXI GRAD ZAGREB

Geološka karta HrvatskePodručje Hrvatske sastoji se najvećim dijelom od taložnih ili sedimentnih stijena i to karbonatnih (većinom vapnenci, rjeđe dolomiti) i nevezanih, poluvezanih i vezanih klastita (muljevi, pijesci, šljunci, gline, lapori, pješčenjaci, konglomerati, breče i dr.).

Metamorfne stijene zauzimaju samo 2 – 3% površine, a magmatske stijene samo 1%.

U panonskom području u nižim dijelovima prevladavaju najmlađe kvartarne naslage (pretežno nevezani ili poluvezani klastiti), u brežuljkastim krajevima nešto stariji neogeni klastiti, a jezgre panonskih gora građene su od najstarijih prekambrijskih i paleozojskih stijena.

U mlađim fazama formiranja, gore sjeverne Hrvatske bile su omeđene snažnim vertikalnim rasjedima. Uzdignute su tijekom neogena i kvartara, a uleknuća među njima poprimila su izgled tektonskih zavala (Središnja zavala i Požeška kotlina).

U dinarsko-jadranskom dijelu Hrvatske najzastupljenije su karbonatne stijene mezozojske starosti. Najčešći su vapnenci na kojima su se razvili specifični krški oblici.

Naslaga kredne starosti ima posvuda, a karbonatnih stijena trijaske i jurske starosti uglavnom u Lici i Gorskom kotaru.

Od naslaga iz starijeg tercijara (paleogen) ističu se vapnenci, klastiti i nešto mlađe flišne naslage u unutrašnjosti Istre, Ravnim kotarima i priobalnom dijelu Dalmacije. Najveći dio krškog područja čine Vanjski Dinaridi. Osnovne tektonske strukture nastale su tijekom mezozoika kada su formirani prostrani i blago borani sustavi sa čestim ljuskavim strukturama. Glavni poremećaji nastali su u tercijaru (mlađem paleogenu) kada je došlo do reversnog rasjedanja i konačnog izdizanja Dinarida. Podvlačenje Jadranske ploče u smjeru sjevera i sjeveroistoka, pod utjecajem kretanja afričke kopnene mase i danas je prilično intenzivno, na što upućuju jake potresne zone u Dinaridima.

Karta rizika erozije tla vodom

Seizmička karta Hrvatske

Hrvatska se nalazi unutar mediteransko-transazijskog pojasa intenzivne seizmičke aktivnosti.

Mogu se izdvojiti dva seizmički aktivnija područja.Prvo se pruža duž istočne obale Jadranskog mora, od Učke i Ćićarije na sjeverozapadu do Konavla i Boke kotorske na jugoistoku; posebno je aktivno južno jadransko područje.

U kontinentalnom dijelu Hrvatske seizmički je najaktivnije područje na sjeverozapadu. Pruža se od Žumberačke gore preko Medvednice i Hrvatskog zagorja do Kalničkog gorja. Trusnošću se posebno isitiču Medvednica i Hrvatsko zagorje duž glavne rasjedne crte sa brojnim toplim vrelima (tzv. zagorska termalna linija).

Osim toga područja, seizmičkom aktivnošću jače se ističu dijelovi panonskog područja od Bilogore na sjeverozapadu preko slavonskih gora Papuka i Psunja do brodske Posavine i Dilj gore na jugoistoku. Seizmičkom nestabilnošću u panonskom dijelu Hrvatske izdvaja se i područje donjeg Pokuplja.

Od polovice 4. stoljeća do danas u Hrvatskoj su zabilježena dva potresa intenziteta X. stupnja MCS ljestvice. Prvi se dogodio 361. godine u okolici današnjeg sela Caske na otoku Pagu kada je pod more potonulo cijelo ondašnje selo. Drugi se potres dogodio 1667. godine, a uzrokovao je velik broj ljudskih žrtava i goleme materijalne štete u Dubrovniku i okolici.

Pedološka karta HrvatskeNajplodnije tlo na području Hrvatske je crnica koje ima u panonskim ravnicama Slavonije i Baranje.

Zbog slabije propusnosti i velike vlažnosti slabije su plodna močvarna tla u dolinama rijeka i u okolnim nekad plavljenim prostorima. Najviše ih ima u poplavnim dolinama Save i Drave i njihovih pritoka, ali ih nalazimo i u primorju (doline Mirne, Raše i Neretve).

Za brežuljkaste dijelove panonsko-peripanonske Hrvatske tipične su različite vrste smeđih tla. Budući da su jače isprana, zbog izraženijih nagiba i češćih kiša, nešto su manje plodna od crnica. Zbog lesne podloge i ta su tla poljoprivredno vrlo važna, iskorištavaju se većinom za uzgoj voća i povrća, a manje žitarica.

Smeđih planinskih i šumskih tla ima u zaravnjenijim i nižim dijelovima gorske Hrvatske i u višim dijelovima gora središnje i istočne Hrvatske. Razmjerno su neplodna i većinom prekrivena šumom.

Prostorno razmjerno male plodne dijelove primorja prekrivaju uglavnom dvije osnovne vrste tla – crvenica i fliš. Crvenica nastaje na isključivo vapnenačkoj podlozi u područjima tople klime, pa je znakovita za Sredozemlje. Najviše je ima u zapadnoj, Crvenoj Istri te u poljima u kršu u Dalmaciji i Lici. Flišna tla su karakteristična za tzv. Sivu Istru, Vinodol i dijelove Dalmacije.

Fitogeografska karta Hrvatske

Hrvatska se dijeli na dvije fitogeografske regije i to na kontinentalnu (holoarktičku) regiju i sredozemnu (mediteransku) regiju.

Unutar kontinentalne fitogeografske regije Hrvatske postoje četiri pojasa i to: nizinski (ravničarski), brdski (kolinski), gorski (montanski) i pretplaninski i planinski pojas.

Unutar sredozemne regije postoji pet pojasa: eumediternaski i južnomediteranski, submediternski, gorskomediteranski (oromediteranski), visokomediteranski (altimediteranski) i mediteranske nizine i polja u kršu.

Karta vinogradarskih podregija Hrvatske

Karta slivnih područja Hrvatske

Karta temperature zraka u siječnju

Na temperature zraka u Hrvatskoj najviše utječu položaj u umjerenim geografskim širinama, udaljenost od mora i nadmorska visina.

Siječanj je u prosjeku najhladniji mjesec u Hrvatskoj iako se najveće hladnoće nerijetko javljaju u prvoj polovici veljače.

U panonskom su području temperature zraka posvuda između 0˚ i 2˚C, a samo se više gore ističu kao hladniji „otoci”. Zime su u primorju mnogo blaže. Uz obalu sjeverno od Šibenika te na otocima Krku i dijelovima Cresa, Raba i Paga prosječne siječanjske temperature zraka kreću se između 4˚ i 6˚C, a južno od Šibenika i na svim ostalim otocima veće su od 6˚C. U unutrašnjosti je primorja hladnije, ali samo je u najvišim planinama prosječna siječanjska temperatura zraka niža od 0˚C. U višim dijelovima Like i Gorskog kotara prosječne su siječanjske temperature niže od -2˚C.

Karta temperature zraka u srpnju

Razlike između prosječnih temperatura zraka u primorju i panonskom prostoru u srpnju su znatno manje nego zimi. Nešto veće razlike javljaju se noću, kada se kopno brže hladi nakon zalaska Sunca.

Na sjeveru i istoku Hrvatske prosječne temperature zraka u srpnju kreću se između 20 i 22˚C, a na otocima i primorju 23 i 26˚C.

Termička svojstva mora dobro se očituju u dnevnim temperaturnim razlikama u primorju. Iako je Zagora u prosjeku nešto hladnija od priobalja, dnevne su temperature u ljetnim mjesecima često više zbog slabijeg osvježavajućeg utjecaja mora i jačeg zagrijavanja kopna.

Dani s padalinama

Ovdje se očituje utjecaj reljefa, blizina mora i stupanj kontinentalnosti. Broj padalinskih dana važan je za rast biljnog pokrova, agrarnu proizvodnju i hidroenergetske potencijale rijeka. Mnogo je povoljnije ako su padaline pravilnije raspoređene tijekom godine. Najmanje je padalinskih dana u Hrvatskoj na pučinskim i vanjskim otocima Jadranskog mora, jugozapadnoj Istri i kopnenom priobalju između Zadra i Splita.

Najveći broj padalinskih dana pak ima pojas između Kvarnerskog primorja i kontinentalne Hrvatske, a pruža se od Snježnika i Risnjaka na sjeverozapadu do južnog Velebita na jugoistoku.

Dani sa snijegom na tluOvi dani su u većoj mjeri određeni rasporedom temperature zraka nego li trajanjem padanja snijega. Srednje trajanje snježnog pokrivača znatno utječe na prohodnost, poglavito u izoliranim gorskim i planinskim predjelima, trajanje turističke sezone u skijaškim središtima, a u agrarnim krajevima snježni pokrivač kao loš vodič topline štiti tlo od prejakog ohlađivanja odnosno zimske usjeve od smrzavanja.

Snježni pokrivač najkraće se zadržava u primorju (ako uopće padne), najčešće dan-dva, a u Zagori najviše 10 dana. U najvećem dijelu panonskog područja snježni pokrivač zadržava se na tlu između 10 i 40 dana, ali ima godina sa izrazito dugim snježnim razdobljima (i do 70 dana) ili godina kad snijeg gotovo izostane. Najveći broj dana sa snježnim pokrivačem imaju viši dijelovi panonskih gora te Kordun, Gorski kotar i Lika. Na Zavižanu (Velebit) u prosjeku je čak 150 dana.

Karta vjetrova u Jadranskom moru

Karta poljoprivrede, ribarstva i šumarstva

Hrvatska je prirodno raznovrsna zemlja u kojoj se može izdvojiti nekoliko poljoprivrednih regija.

Nizinski su krajevi na istoku i sjeveru zemlje žitnica Hrvatske, s najplodnijim tlom i najboljim oranicama. Glavne su ratarske kulture pšenica, kukuruz i industrijsko bilje (uljarice i šećerna repa). Svinjogojstvo je glavna stočarska grana, a u bjelovarskom je kraju razvijenije govedarstvo. Diljem nizijskih krajeva nalaze se ribnjaci s razvijenim slatkovodnim ribarstvom.

U brežuljkastim krajevima razvijeno je vinogradarstvo i voćarstvo, a kukuruz je glavna ratarska kultura.

Gorsko-planinski kraj uglavnom je pašnjački sa raširenim sitnim stočarstvom (uzgoj ovaca). Velike površine pod šumom temelj su tradicionalne drvne industrije.

Primorska regija pretežno je vinogradarsko i voćarsko područje s malo oranica i mnogo pašnjaka ili pašnjačkog kamenjara. Ratarstvo je razvijeno u Istri, sjevernoj Dalmaciji i na velikim poljima Zagore. Delta Neretve poznata je po uzgoju mandarina i ranog povrća. Ovčarstvo je glavna grana stočarstva, a najviše ribe uglavnom plave, lovi se u moru ispred zapadne obale Istre i sjeverne Dalmacije.

Zaposleni u primarnom sektoru

Karta rudarstva, industrije i prometaHrvatska je siromašna rudama. Veće značenje imaju jedino nalazišta nafte i prirodnog plina u panonskom dijelu zemlje. U primorju ima boksita, a uz ležišta lapora, kremenog pijeska i gline razvila se proizvodnja cementa, stakla, opeka i crjepova. Hrvatska ima tri solane, a na nekoliko se mjesta vadi odličan građevni kamen. Za dobivanje električne energije najbolje su iskorištene Drava i nekoliko rijeka u krškom i primorskom dijelu Hrvatske. U industriji najveću važnost imaju razne prerađivačke djelatnosti. Dijelom se rabe domaće sirovine (tekstilna, prehrambena, drvna i građevna industrija), ali većina ostale industrije mora uvoziti sirovine. Tekstilna industrija ima dugu tradiciju, prehrambena je najraširenija, farmaceutska ostvaruje najbolje poslovne rezultate, a značenje metalurgije i metalne industrije znatno je smanjeno.

Hrvatski brodograditelji poznati su u svijetu, ali su hrvatska brodogradilišta danas u velikoj krizi.

Hrvatska se nalazi na raskrižju važnih prometnih pravaca između zapadne i jugoistočne Europe, te srednje Europe i Sredozemlja. Razvijeni su svi glavni oblici prometa(željeznički, cestovni, pomorski, riječni i zračni), ali infrastrukturom ne zadovoljavaju suvremenije kriterije i potrebe. Željeznička je mreža prilično zastarjela, suvremenih cesta ima premalo, zračni i pomorski promet nazaduju, a kopneni su plovni putevi zapušteni. Posljednjih se godina najviše ulaže u gradnju modernih autocesta s orijentacijom na povezivanje srednje Europe i kontinentalne Hrvatske s jadranskim primorjem.

Zaposleni u sekundarnom sektoru

TurizamHrvatska je danas turistički srednje razvijena sredozemna država. Suvremeni turizam u znatnoj mjeri karakterizira masovni odlazak u kupališna središta toplih mora poput Sredozemnog. Stoga ne čudi da je jadranski dio Hrvatske daleko najznačajnija turistička destinacija u zemlji.

Od otprilike 60 milijuna turističkih noćenja na primorska mjesta otpada 95%. Turistički je najrazvijenija Istarska županija (35% svih noćenja u Hrvatskoj) , a slijede Primorsko-goranska (21%), Splitsko-dalmatinska (15%) županija. Od 10 najposjećenijih turističkih mjesta na Jadranu samo su Dubrovnik i Mali Lošinj izvan Istre.

U kontinentalnom dijelu Hrvatske najposjećenija su Plitvička jezera i Zagreb. Od ostalih turističkih mjesta ističu se termalno-lječilišna središta.

Karta cestovnog prometa

Karta telekomunikacijskog prometa

Karta plinovoda

Karta naselja

Karta gustoće naseljenosti

S 78 stanovnika po km² Hrvatska se ubraja među srednje gusto naseljene europske države. Međutim regionalne su razlike unutar zemlje znatne. Najgušće su naseljena gradska područja, Hrvatsko zagorje, Međimurje i pojedini krajevi duž kopnenog dijela jadranske obale. Najmanje stanovnika živi u brdskim i planinskim predjelima koji su već desetljećima izrazito depopulacijska područja.

Velika većina stanovnika Hrvatske (više od 90%) živi u nizinskim i nižim brežuljkastim krajevima do 300m nadmorske visine. Gospić je jedino naselje sa više od 5000 stanovnika iznad 500m nadmorske visine. Iznad 700m živi samo 0,5% stanovništva Hrvatske, a Begovo Razdolje (48 stanovnika) jedino je hrvatsko naselje na nadmorskoj visini većoj od 1000m.

Prirodna promjena broja stanovnika

Ukupno kretanje broja stanovnika nekog područja rezultanta je dviju odrednica: prirodnog kretanja i prostorne pokretljivosti stanovništva (migracije).

Odrednice prirodnog kretanja su rodnost (natalitet) i smrtnost (mortalitet), a promjena može biti pozitivna ili negativna (izuzetno rijetko stagnacija kada je broj rođenih jednak broju umrlih).

Danas je u većini hrvatskih županija, gradova i općina smrtnost veća od stope rodnosti.

Dobna strukturaDobna struktura jedno je od osnovnih obilježja sastava stanovništva jer pokazuje potencijalnu vitalnost i biodinamiku populacije nekog kraja ili države. Analiza dobne piramide po dobnim skupinama može ukazati na neke dramatične događaje u prošlosti (npr. ratove), daje određenu sliku današnjice, ali i upućuje na moguće procese u budućnosti.

Sve starija dobna struktura stanovništva Hrvatske jedno je od njeznih temeljnih demografskih obilježja koje ima znatnog odraza na mnoge druge populacijske pojave i procese. Udio mladog stanovništva (0-19 god.) stalno se smanjuje, a udio zrelog (20-59 god.) i starog (60 i više godina) se povećava. Glavni razlozi starenja populacije jesu smanjenje stope rađanja i povećanje prosječne duljine života starijih osoba.

Narodonosni sastav, Hrvati

Uvjetno-homogene regije

Uvjetno homogena regionalizacija temelji se na jedinstvenosti reljefne strukture, klimatsko-vegetacijskih (ekoloških) značajki i obilježja historijsko-geografskog razvoja koji se očituje u tipovima strukture naseljenosti te demografskim, etnografskim i ekonomskim pokazateljima.

U uvjetno-homogenoj regionalizaciji Hrvatske mogu se izdvojiti četiri regije i to : - Pravi ravničarski panonski prostor, - Peripanonski prostor, - Središnji dinarski planinsko-kotlinski prostor i - Mediteranski (jadranski) prostor.

Karta nodalno-funkcionalnih regijaNodalno-funkcionalna regionalizacija izučava različite stupnjeve gravitacije, odnosno utjecajnih područja urbanih središta na manje ili veće okolne prostore. Ona razmatra veličinu i značenje središnjih naselja i organizacijsku povezanost geografskog prostora. Stoga se nodalno-funkcionalne regije uglavnom preklapaju s prostorima utjecaja središnjih gradova.

Nodalno-funkcionalna regionalizacija Hrvatske temelji se na izdvajanju četiri makroregije sa središtima u četiri najveća grada Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku.

Najveća je Zagrebačka makroregija koja dominira u svim segmentima nad ostalim regijama.