TEMELJNI DOKUMENTI BOLONJSKOG PROCESA

TEMELJNI DOKUMENTI BOLONJSKOG PROCESA1. Magna Charta Univerzitatum (1988.)

Dokument koji se smatra preteom Bolonjskog procesa, Magna Charta, nastao je okupljanjem 388 rektora potpisnika s europskih sveuilita koji su se sastali u Bologni na devetstotu godinjicu najstarijeg sveuilita u Europi. Ukazuje se na vanu ulogu sveuilita kao sredita kulture, znanja i istraivanja u promjenjivom i sve vie internacionalnom drutvu. Temeljna naela Magne Charte su slijedea: autonomizacija sveuilita kao moralno i intelektualno nezavisne institucije od svakog politikog autoriteta i ekonomske moi, meusobna neodvojivost nastave i istraivanja kako nastava ne bi zaostala za zahtjevima suvremenog drutva i napretkom znanosti, sloboda istraivanja i naobrazba kao odbacivanje netolerancije i otvorenost dijaloga, nadilaenje geografskih i politikih znanosti, tj. potie se mobilnost nastavnika i studenata kako bi se znanje to bolje prenosilo i razvijalo. Rektori potpisnici su se obvezali da e, koliko mogu, nastojati da njihove zemlje svoju politiku oblikuju na temelju ovog dokumenta.

2. Lisabonska konvencija (1997.)

Lisabonska konvencija namijenjena je dravama lanicama Vijea Europe, dravama lanicama UNESCO-a Europske regije; svakoj drugoj potpisnici, dravi ugovornici ili stranci Europske kulturne konvencije i/ili Konvencije o priznavanju visokokolskih studija, diploma i stupnjeva u dravama koje pripadaju Europskoj regiji. Te drave i Sveta Stolica mogu izraziti da budu vezane potpisivanjem sa ili bez rezerve ratifikacije, prihvata ili odobrenja ili pristupom.Konvencija donosi neke zajednike odrednice zemljama potpisnicama, ali u korist njihove razliitosti. Kulturna, drutvena, politika, filozofska, vjerska i gospodarska raznolikost obrazovnih sustava u Europskoj regiji smatra se iznimnom vrijednou koju je potrebno uiniti dostupnom svim ljudima regije. Stoga im je potrebno omoguiti pristup obrazovnim mogunostima drugih zemalja i praksu priznavanja uiniti preglednijom i prilagoenijom stanju visokoga kolstva u Europskoj regiji.Ona se bavi priznavanjem kvalifikacija koje omoguuju pristup visokom kolstvu, priznavanjem stupnjeva studija i priznavanjem visokokolskih kvalifikacija osim u sluaju kada dokazano postoje znaajne razlike izmeu steene kvalifikacije i kvalifikacije u zemlji potpisnici. Na taj nain osobi se omoguava pristup daljnjem visokom kolovanju, uporaba akademskog naslova i pristup tritu rada. Prilikom vrednovanja kvalifikacija nije doputena nikakva diskriminacija osobe koja se prijavljuje po bilo kojoj osnovi kao to je spol, rasa, boja koe, invaliditet, jezik, vjeroispovijest, politiko ili drugo uvjerenje, nacionalnost, etniko ili socijalno podrijetlo, povezanost s nacionalnom manjinom, imovina, roenje ili drugi status, ili na osnovu bilo kakvih drugih okolnosti koje nisu povezane s vrijednou kvalifikacije ije se priznavanje trai. Postupci i kriteriji kojima se vrednuje moraju biti jasni, smisleni i pouzdani te na vrijeme podneseni podnositeljima zahtjeva. Zemlja potpisnica moe traiti ispunjenje nekih posebnih zahtjeva (npr. zahtjev da podnositelj dobro vlada nastavnim jezikom i sl.), a takoer svaka zemlja moe odrediti na koje e podruje i u kojim odrednicama prihvatiti Konvenciju.Lisabonska konvencija obvezuje zemlje potpisnice da pruaju informacije o svojim institucijama i programima visokog obrazovanja, te da uspostave nacionalni informacijski centar koji e, izmeu ostalog, pruati informacije o priznavanju inozemnih kvalifikacijastudentima, diplomantima, poslodavcima, institucijama visokog obrazovanja te drugim zainteresiranim strankama.

Nacionalni informacijski centri e biti lanovi Europske mree nacionalnih izvjetajnih centara za akademsku mobilnost i priznavanje (Mrea ENIC) koja uz Odbor Konvencije o priznavanju visokokolskih kvalifikacija u Europskoj regiji predstavlja osnovna tijela koja e nadzirati, poticati i olakavati provedbu Konvencije. Tajnitva Odbora i Mree ENIC povjerena su zajedniki glavnom tajniku Vijea Europe i generalnom direktoru UNESCO-a koji su i definirali Konvenciju.

Konvencija stupa na snagu prvog dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja od mjesec dana od polaganja isprave o pristupu Konvenciji kod jednog od tijela kojem je Konvencija povjerena.

3. Sorbonska deklaracija (1998)

Sorbonsku deklaraciju u Parizu su potpisala etvorica ministara zaduena za visoko kolstvo u Francuskoj, Njemakoj, Italiji i Velikoj Britaniji. Ukazuje se na pozitivne pomake u europskom integracijskom procesu, ali kae se i kako ne smijemo zaboraviti da Europa nije samo euro: Europa mora biti i Europa znanja.

Ona se naelno nadovezuje na postavke Magne Charte koje s makro razine sveuilita prenosi na mikro razinu studenata iju mobilnost naglaava. Tako se kae kako i na dodiplomskom i na poslijediplomskom stupnju studente bi trebalo poticati da provedu bar jedan semestar na sveuilitima izvan svoje zemlje, a isto tako vie bi nastavnika i istraivaa trebalo raditi unutar Europe, ali ne u svojoj zemlji. Uz to, ona iznosi ideje: cjeloivotno obrazovanje- koje bi omoguilo osobama da pronau podruje u kojem e se najbolje istaknuti, a isto tako i stvorilo mogunost stjecanja diplome u bilo kojem razdoblju ivota, sustav s dvama glavnim krugovima- dodiplomskim i poslijediplomskim, uporaba bodova i podijele na semestre to bi omoguilo lake priznavanje na drugim studijima, mogunost kraeg magisterija i duljeg doktorata na poslijediplomskom studiju uz mogunost prelaska, omoguavanje dodiplomantima pristup raznim programima, ukljuujui i mogunosti multidisciplinarnog studija, razvoj jezinih vjetina i sposobnosti za koritenje novim informacijskim tehnologijama. I u dodiplomskom i poslijediplomskom studiju naglasak se stavlja na istraivanje i samostalan rad.4. Bolonjska deklaracija (1999)

Bolonjska deklaracija je kljuni dokument u oblikovanju prioriteta europskog prostora visokog obrazovanja. Ona istie vanost izgradnje savrenije i utjecajnije Europe, osobito u izgradnji i jaanju njezinih intelektualnih, kulturnih, drutvenih, znanstvenih i tehnolokih dimenzija. Cilj Europe znanja je da svoje graane pripremi na zadatke novog tisuljea i osvijesti ih o zajednikim vrijednostima i pripadnosti istom kulturnom podruju. U tome sredinja je uloga i vanost sveuilita. Poziva se na naela Magne Charte i Sorbonske deklaracije i istie vanost neprekidnog djelovanja kako bi se cilj u potpunosti postigao. Takoer se naglaava potreba poveanja meunarodne konkurentnosti europskog sustava visokog obrazovanja ne bi li se on uinio privlaan drugim kulturama i zemljama.Konkretni su ciljevi Bolonjske deklaracije: prihvaanje sustava lako prepoznatljivih i usporedivih stupnjeva, uvoenje dodatka diplomi (Diploma Supplement), prihvaanje sustava temeljenog na dvama glavnim ciklusima, dodiplomskom i postdiplomskom pri emu prvi ciklus traje tri godine i omoguava kvalifikacije na europskom tritu rada, a zatim postoji mogunost drugog ciklusa- magisterija i/ili doktorata, zatim uvoenje bodovnog sustava kao to je ECTS pri emu se bodovi mogu skupljati i izvan visokokolskog obrazovanja to bi obuhvatilo i cjeloivotno obrazovanje, prevladavanje prepreka mobilnosti na nain da se studentima omogui pristup studiju i relevantnim slubama, a nastavnicima i istraivaima prizna i valorizira vrijeme koje su proveli u Europi istraujui, predajui ili uei te izgradnja Europskog prostora visokog obrazovanja.

Promie se europska suradnja kako bi se poboljala kvaliteta visokokolskog obrazovanja. Ministri odgovorni za visoko obrazovanje 29 europskih zemalja potpisali su Bolonjsku deklaraciju. Kao vremenski rok do kojeg bi se ciljevi morali ispuniti postavila se 2010. godina.

5. Praka deklaracija (2001)Iznosi ocjenu napretka provedbe Bolonjskog procesa, te postavlja daljnje smjernice stvaranja Europskog prostora visokog obrazovanja. Prakim priopenjem prihvaena je i prijava Hrvatske u Bolonjski proces. Izbor je Praga za mjesto odravanja ovog sastanka znak njihove elje da u proces ukljue cijelu Europu, u svjetlu proirenja Europske unije.

Utvreno je da su ciljevi zacrtani u Bolonjskoj deklaraciji iroko prihvaeni i da ih je veina potpisnika kao i sveuilita te ostalih institucija visokog obrazovanja iskoristila kao osnovu za razvoj visokog obrazovanja. Istiu se daljnje akcije koje bi upotpunile ciljeve Bolonjskog procesa: ohrabrivanje sveuilita i ostalih visokokolskih institucija u iskoritavanju mogunosti za mobilnost, omoguavanje razliitih programa koji bi vodili do diplome kako bi se zadovoljila razliitost individualnih i akademskih potreba, kao i potreba trita rada, opa upotreba sustava bodovanja i dodataka diplomi, naglaavanje socijalne dimenzije pokretljivosti, poticanje tjenje suradnje izmeu mrea institucija za priznavanje stupnjeva i mrea institucija za osiguravanje kvalitete, prihvaanje nacionalnih sustava osiguranja kvalitete, poveanje razvoja modula, kolegija, nastavnih planova na svim stupnjevima s "europskim" sadrajem, orijentacijom ili organizacijom.Kao kljuni elementi napretka europskog visokokolskog obrazovanja istiu se jo i: cjeloivotno obrazovanje, po prvi puta se istie i participacija studenata kao kompetentnih, aktivnih i konstruktivnih partnera u uspostavljanju i oblikovanju europskog prostora visokog obrazovanja, potrebno i dobrodolo uz djelatnost sveuilita, prepoznatljivost i usporedivost europskih visokokolskih diploma po cijelom svijetu, neprekidno praenje rada i napretka.

Za unaprjeenje procesa pokrenuti su i seminari za istraivanje slijedeih podruja: suradnja u svezi akreditacije i osiguravanja kvalitete, priznavanje i upotreba bodovanja u Bolonjskom procesu, razvoj zajednikih akademskih stupnjeva, socijalna dimenzija (ukljuuje mjere koje vlade poduzimaju da pomognu studentima, osobito onima iz socijalno depriviranih grupa, financijski i ekonomski, te im omoguiti vodstvo i savjetovanje, a sa ciljem irenja) s posebnim naglaskom na zapreke pokretljivosti, proirenje Bolonjskog procesa, cjeloivotno uenje i ukljuivanje studenata u proces donoenja odluka.Poveali su broj ciljeva i ponovno potvrdili svoju obvezu da se do 2010. godine uspostavi Europski prostor visokog obrazovanja.6. Berlinska deklaracija (2003)

Ministri odgovorni za visoko obrazovanje iz 33 europske zemlje, sastali su se u Berlinu kako bi nanovo razmotrili postignuti napredak i postavili prioritete i nove ciljeve za dolazee godine, s naglaskom na ubrzanje ostvarivanja Europskog prostora visokog obrazovanja.

Berlinsko priopenje postavlja kao cilj obvezu da svaki student koji diplomira nakon 2005. godine dobiva automatski i besplatno dodatak diplomi na jednom od zatupljenijih europskih jezika, a ministri su se obvezali i da e se do 2005. godine zapoeti sa primjenom dvociklinog sustava u visokom kolstvu. Nastavlja se podrka uvoenju ECTS bodovnog sustava.U pogledu osiguranja kvalitete, Berlinsko priopenje postavlja uvjete koje bi nacionalni sustavi osiguranja kvalitete morali ispunjavati do 2005. godine: odreenje odgovornosti ukljuenih institucija i tijela; evaluacija programa institucija, ukljuujui unutarnju procjenu, vanjsku reviziju, sudjelovanje studenata i objavljivanje rezultata; sustav priznavanja, ovjere ili usporedivih procedura; meunarodno sudjelovanje, suradnju i rad u mrei. Berlinsko priopenje nadalje govori o: autonomiji sveuilita: institucije moraju dobiti mogunost odluivanja o svojoj unutarnjoj organizaciji i administraciji; potrebi za veom participacijom studenata u upravljanju visokim obrazovanjem; potrebi za cjeloivotnim uenjem; nunosti jaanja drutvene kohezije pod pritiskom konkurentnosti, reduciranje drutvene i spolne neravnopravnosti na nacionalnoj i europskoj razini, te jaanje veza izmeu visokog obrazovanja i istraivakih centara.

7. Bergensko priopenje (2005)Priopenje govori o postignutim rezultatima nakon posljednje Ministarske konferencije u Berlinu, te navodi da su postignuti zadovoljavajui pomaci u primjeni triju prioritetnih naela Bolonjskog procesa za ovaj period: sustav studiranja, osiguranje kvalitete i priznavanje stupnjeva i razdoblja studiranja.

Kao budue izazove priopenje navodi: jaanje istraivanja u visokom obrazovanju, a time i povezivanje Europskog prostora visokog obrazovanja sa Europskim istraivakim prostorom; osiguranje pravedne socijalne dimenzije visokog obrazovanja provodei mjere koje pomau studentima iz socijalno depriviranih grupa; poticanje mobilnosti studenata i osoblja, te poticanje otvorenosti i privlanosti Europskog prostora visokog obrazovanja drugim krajevima svijeta.

Literatura:http://zagreb.idi.hr/joomla/index.php

PAGE 1