TEORIJA GEOGRAFIJE

2

Peter Gould: ameriki geograf, djelo Geograf u svom poslu FILOZOFIJA, TEORIJA, METATEORIJA, METODOLOGIJA

Struktura znanosti prilagoena je ostvarivanju ciljeva, odnosno rjeavanju odreenih problema. Svaka znanstvena disciplina zbog toga razvija svoju filozofiju, teoriju i metodologiju. Struktura znanosti moe se prikazati grafiki u obliku piramide:

FILOZOFIJA se bavi prije svega opim pitanjima znanosti a u sklopu pojedinih

znanstvenih disciplina ona se usredotouje na objekt i domenu discipline. Glavno podruje interesa filozofije svake discipline su fenomeni ili pojave i njihovo spoznavanje. U upoznavanju i objanjavanju svijeta postoji logian slijed koji se kree od percepcije pojedinih pojava, preko osjetila, kroz mentalnu konstrukciju i imaginaciju (koncepti), do lingvistike prezentacije (termini). Filozofija = apstraktni nain razmiljanja koji koristei se logikom organizira predodbe, vjerovanje i pojmove u svrhu stvaranja cjelovitog sustava objanjenja.

TEORIJA se u najirem smislu moe definirati kao skup zakona i s njima

povezanih pravila pomou kojih se objanjava neka pojava. Teorija = temelji se na empirijskim injenicama i formira se u sklopu odreenih znanosti, svrha joj je objanjenje (to je zajedniko teoriji i filozofiji), polazi od onoga to znamo i radi korak prema onome to ne znamo pridonosi razvoju znanosti.

METATEORIJA bi u prijevodu oznaavala nadteoriju ili teoriju teorije.

Konkretnije, ona predstavlja sustav prosudbi o ciljevima, zadacima i metodama spoznavanja u sklopu znanstvene cjeline ili u njezinim dijelovima. Metateorija je najopenitija perspektiva gledanja na svijet. Bit metateorije jedne discipline daju EPISTEMOLOGIJA (teorija znanja pojedinih disciplina, odgovara na temeljna pitanja poput: ta mi moemo saznati, kako mi to moemo saznati?), ONTOLOGIJA (govori o tome ta moe biti poznato) i METODOLOGIJA (u najirem smislu oznaava dio logike koji se bavi prouavanjem metoda spoznavanja).

Problem definiranja geografije kao znanstvene discipline zbog: 1. Koncept struke mijenja se tijekom vremena; 2. Prirode geografije sferni oblik i struktura Zemlje te njezina povrina, odnos

ovjeka i prirodne osnove oduvijek su zanimali prouavatelje geografije; 3. Svladavanja dihotomije koja proizlazi iz navedenih odnosa (prirodna i

drutvena znanost).

FilozofiTeoreti ari

Metodolozi (razrada metoda)

Praktiari (akumuliraju znanja)

Problemi

3

Pokuaj definiranja geografskog koncepta njemakog geografa G. Harda => ralanio je definicije geografije na:

1. EKSPLIKANDUM ono to se definira; odnosi se na geografiju kao znanost 2. EKSPLIKAT kako se ta definira; odnosi se na objekt i metodologiju

geografije.

Sredinje mjesto u objektu geografije zauzima pojam Zemljina povrina. Ona se moe spoznati s nekoliko stajalita: kao:

1. izdiferencirani prostor 2. ekosistemi 3. geosfera 4. prostor razmjetaja ljudi i djelatnosti 5. prostor podijeljen na zemlje (drave) i pejzane cjeline.

Definicije geografije: Richard Hartshorn (1959.), ameriki geograf zadaa je geografije osigurati

toan, organiziran i racionalni opis i interpretaciju razliitih obiljeja Zemljine povrine (fiksirati lokaciju koju prouavamo, fiksirati je od drugih pojava, efektivno i ekonomino prikazati...);

Peter Hagget prouavanje Zemljine povrine kao prostora unutar kojeg ivi

ljudska populacija (prouavanje Zemlje kao ljudskog doma); geografija sve vie deklarativno prouava uzajamno djelovanje prirode i ovjeka, socio-prirodna sinteza je temelj geografije i o tome ovisi naa struka, inae se ukljuuje u susjedna podruja. Objekt geografije je nedjeljiv jer je to povrina Zemlje moemo ga podijeliti na prostorne cjeline i komparirati (Regionalna geografija) ili odreenu pojavu promatrati bez obzira na lokaciju (Sistematska geografija); razliite sistematske grane geografije nazivaju se ili po fenomenu ili po grani geografije koju prouavaju.

problem: gdje zavrava geografija a poinje neka druga znanost? mnoge

znanosti sve vie prouavaju prostor (spatial turn) npr. sociologija i socijalna geografija, geografije bolesti i epidemiologije;

bitan faktor u razgraniavanju geografije i drugih znanosti je polazite s kojeg

se kree ali i jezik (specifian kartografski jezik) geografski jezik ili jezik pojedine struke

Metafilozofije koje su utjecale na geografiju kroz prolost:

ERA Predmoderna Moderna Postmoderna

METAFILOZOFIJA Bog Znaenje Istina Osloboenje Neutemeljenost Religija Egzistencijalizam Pozitivizam Feminizam Teologija Fenomenologija Historijski materijalizam Postmodernizam Realizam Poststrukturalizam

FILOZOFIJE

Strukturalizam

4

POJAVA I RAZVOJ GEOGRAFSKE MISLI

Poetak geografije vezan je uz poetak gospodarstva (peinski ljudi koji su se bavili lovom trebali su imati spoznaje o lovitima, kretanju ivotinja, o tlu, sve je to trebalo biljeiti i prenositi na druge generacije, tako su nastale prve karte, obino na stijenama Kroki). Prva geografska saznanja izraavala su se i u jeziku, terminologija odraava uvjete ivota pojedinih skupina ljudi (vei dio geografske terminologije izmislili su obini ljudi, manji dio geografi) npr. Eskimi imaju puno termina za vrste snijega, u Rusiji termini vezani za movare i ume...). Na geografiju su najvei utjecaj imali trgovina, vojna osvajanja, putovanja, opisivanje novih prostora, nove spoznaje o novim zemljama i podrujima. Geografija u dananjem obliku nastala je u antiko doba.

Antiko doba

Razvoj geografske misli u antikoj Grkoj uvelike se temeljio na saznanjima drugih naroda. Odreena saznanja i predodbe o Zemlji i pojedinim krajevima prenosili su na karte narodi ranijih kultura (Babilonci, Egipani, Kinezi, Feniani, i dr.). Grci su prvi odredili naziv geografija (geo zemlja, grafein pisati). Vie od dvije tisue godina geografija se primarno bavila opisivanjem lokacija pojedinih mjesta. Dominantno i gotovo jedino pitanje na koje je trebalo odgovoriti u procesu geografskog spoznavanja bilo je GDJE. U razvoju grke geografske misli vide se tri meusobno povezane djelatnosti:

Istraivanje i otkrivanje nepoznatih krajeva, Izrada karata i skupljanje dokumentacije o nepoznatim krajevima, Duhovne spekulacije o prikupljenom materijalu (time su se posebno

bavili grki filozofi).

Prvi geograf bio je HEKATEJ (Jonska ili Miletska kola), 6 st. pr. K. prvo cjelovito geografsko djelo Periodos ges (opisi Zemlje) vodii za putnike. Za njega se veu poeci razvoja regionalne geografije.

Jonska ili Miletska kola- kola natur filozofa, pokuavali su objasniti svijet pomou pratemelja svih tvari: voda, vatra, zemlja, zrak... Miletska kola vrlo malo pridonosi razvoju geografije, ipak napravili su kalendar od 365 dana, znali su pretkazati pomrinu Sunca, koristili astronomske sprave, pjeani sat, to se zaboravilo zahvaljujui Herodotu.

HERODOT 5. st. pr. K. otac povijesti puno je putovao (od Italije do

Egipta), doao je do spoznaje da se povijest mora razmatrati geografski i obrnuto (naglasak na drutveno geografiji). Nisu ga zanimala matematika i astronomska pitanja, stoga je i zadrao raniju predodbu o Zemlji kao ravnom disku iznad kojeg se Sunce kree u luku od zapada prema istoku.

ARISTOTEL, 4. st. pr. K. upozoravao je na sferni oblik Zemlje; ponovno se

okree prema prirodoslovnom; on je utemeljitelj znanstvene analize, zaetnik meteorologije, klimatologije, oceanologije.

5

Helenistiko razdoblje i Aleksandrija kao sredite imali su veliku vanost za razvoj geografske misli. Posebno valja istaknuti mislioce koji su djelovali u sklopu aleksandrijskog muzeja i knjinice:

ERATOSTEN, 3. st. pr. K. otac geografije- autor termina geografija,

voditelj aleksandrijske knjinice, zvali su ga petobojac jer je poznavao razliite struke, geografiju je uinio tonom znanou, promovirao metodu izraunavanja opsega zemlje (Ozemlje = 40 077 km), izradio je osnove koordinatnog sustava (geografska irina i duina), dao je i neke zablude: ako se od Pirenejskog poluotoka krene na zapad, doi e se do Indije.

Sredinom 2. st. pr. K. nastaje Rimsko Carstvo prioriteti su pragmatini, ire

se trgovaki putovi, vojna osvajanja pogoduju akumuliranju geografskih znanja mnogi pisci posebno su se orijentirali na pisanje itinerara i topografskih rjenika.

STRABON 1 st. pr. K.- 1. st. n. e. Grk po nacionalnosti, radio je u

Aleksandrijskoj knjinici, napisao je 40 svezaka Historije i 17 svezaka Geographice (sabrana geografska saznanja njegova doba). To je vrijeme kada su se usavravale metode koje su omoguavale zadovoljavajue odgovore na pitanje gdje. Zahvaljujui tome, javlja se i potreba za odgovorom na pitanje to. Njega su zanimala i ostala obiljeja pojedinih lokaliteta. Ve se kod njega osjea tendencija diferenciranja prostora.

PTOLOMEJ 150. g. ponajprije je zasluan za razvoj tzv. matematike

geografije. U svom radu primijenio je 360-stupanjsku mreu i dvodimenzionalno prikazivanje. Radio je u aleksandrijskoj knjinici, ali kao rimski znanstvenik. Napisao je djelo Geografija u 8 knjiga u prvoj knjizi obradio je pitanje izraunavanja dimenzije Zemlje, geografske irine i duine i kartografske projekcije, sljedeih 6 knjiga daje podatke o smjetaju oko 4 tisue mjesta a u osmoj se nalaze karte raznih zemalja. Kao teoretiar dijeli geografiju na: geografiju (opa geografija bavi se kvantitetom, primjena matematike metode) i horografiju (regionalna geografija bavi se kvalitetom, nema matematike metode) kasnije aktualno kod kvantitativne revolucije.

HIPOKRAT knjiga O zraku, vodama i mjestima kao prva takva iz

medicinske geografije, primjenjuje medicinski determinizam zdravlje ljudi i duhovni ivot povezuje s klimom.

Srednji vijek

Za razvoj geografske misli ovo je tzv. mrano doba. Antika dostignua padaju u zaborav, a pri objanjavanju pojava na Zemlji zavladao je crkveni dogmatizam. Putovanja su gotovo prestala, a sa slabljenjem mobilnosti smanjivale su se i potrebe za geografskim pitanjem gdje i odgovorom na njega. Vanost Biblije je porasla, pa su znanstveni pristupi postupno zamijenjeni religioznom kozmografijom. To je jasno dolo do izraaja u kartografskom prikazivanju svijeta. Svijet je zamiljen kao ravni disk u ijem se sreditu nalazi Jeruzalem.

6

Nastaju MAPE MUNDI koje prikazuju neeuklidski prostor, nisu prikazane stvarne udaljenosti, ne daju tane podatke, predstavljaju narativne karte, razlikujemo 4 tipa:

1) Model trodijelne podjele na Europu, Aziju i Afriku (T u O karta) orijentirana

je prema istoku, ocean rijeka uokviruje kartu, Don dijeli Aziju od Europe, Nil Afriku od Azije, a Mediteran Europu od Afrike, u sredini se nalazi kri (Krist kao spasitelj zemlje).

2) Zonalna podjela na pet klimatskih zona orijentirana je prema sjeveru,

predstavlja klimatske zone (u sreditu ocean rijeka, a prema sjeveru i jugu prvo vrua zona, zatim slijede umjerena i hladna zona).

3) etverodijelna podjela svijeta poznata mjesta odvojena su oceanom rijeka

od nepoznate zemlje Antipodi, nastala je kao rezultat ideje da apostoli moraju ii i u nepoznate zemlje.

4) Prijelazna karta iz 15. st. izraena kombinacijom tradicionalne osnove i

portulana podsjea na pomorske karte karakteristine za kasni srednji vijek.

Stanovit napredak pri irenju znanja postignut je od 12. do 14. st. To je vrijeme oivljavanja trgovine na Sredozemlju, ime je poveana pokretljivost ljudi, prije svega trgovaca. Mnoga putovanja bila su usmjerena prema Istoku, tj. Aziji (Marko Polo i njegovo putovanje u Kinu). Veliki doprinos irenju i dopunjavanju znanja o pojedinim zemljama dali su arapski trgovci i putopisci (skupljanjem informacija popunjavali su Ptolomejevu kartu svijeta Ibn Batuta i Ibn Khaldun). Valja upozoriti na veliki napredak u razvoju geografije na Dalekom istoku, tj. Kini (ve u prvim stoljeima pri izradi karata koristili su se pravokutnom mreom i stupanjskom ljestvicom to je omoguavalo tanu izradu).

Renesansa doba velikih geografskih otkria

Ovo je razdoblje brzog razvoja gospodarstva, kulture i znanosti (znanou su

se bavili ljudi koji su puno putovali, znali 4-5 jezika...), vrijeme Kolumba, Dantea, Michellangella... Od 1400. do 1800. godine kompletirana je geografska karta svijeta kao rezultat mnogobrojnih pomorskih i kopnenih putovanja (nove spoznaje nastavljale su se na one iz antikog doba). Ovo je zlatno doba razvoja kartografije (bile tiskane Ptolemejeve knjige i umnoavane karte s tonim lokacijskim podacima). Moreplovci su otkrili Novi svijet. Merkantilistika ekspanzija u 17. i 18. stoljeu mnogo je pridonijela upoznavanju svijeta. Trgovake kompanije podizale su svoje postaje u novootkrivenim krajevima (ne samo na obali nego i u unutranjosti). Pomorcima su bile korisne pomorske karte izraivali su se PORTULANI, pomorske karte s podacima o lukama, morskim strujama i morskim mijenama.

MERCATOR Gerard Kremer kartograf (16. st.), autor novih projekcija

(pravokutno-cilindrina projekcija koja se smatrala najboljom za pomorce), karata i atlasa.

7

SEBASTIJAN MNSTER njemaki kozmograf, autor prve poznatije geografije napisane poslije velikih putovanja i geografskih otkria; napisao djelo Cosmographia universalis pod jakim Strabonovim utjecajem.

LUDOVICO GUICCARDINIO djelo Opis Niederlanda, prvi ekonomsko-

geografski rad, dijeli se u 2 dijela (1 stanovnitvo, obrt, trgovina, klima, 2 opis 17 provincija s posebnom panjom na Antwerpen; to nije samo opis nego i pokuaj razumijevanja ekonomsko-geografskih procesa (u 200 godina izdana je 35 puta).

ORTELIUS sastavio prvi historijsko-geografski atlas i rjenik.

U 17. stoljeu, zahvaljujui novim spoznajama, napisane su zapaene

geografije pojedinih zemalja. CLUVERIUS 1616. godine izdaje historijsku geografiju Njemake. Slian je rad za Italiju objavio 1624. Prvu saetu geografiju Engleske objavio je Nathanael Carpenter.

Gilbert je dokazao da je Zemlja magnet; izmiljeni su teleskop i mikroskop;

Toricelli je izumio barometar; razvija se klasina mehanika, redovito se mjere temperatura i padaline, izrauju se geoloki profili, formirala se filozofija metafizikog materijalizma.

FRANCIS BACON uveo je induktivnu metodu istraivanja (od injenica do

objanjenja), on kae da je ljudski razum optereen razliitim oblicima idola (plemena, pilje, trga, teatra) kojih se moraju osloboditi, razum ne treba imati krila nego utege; prirodne pojave prouavaju se od injenica, a religija prouava drutvene pojave.

RENE DESCARTES zalae se za deduktivni put spoznaje (polazi od ideje,

teorije, modela, zatim se stvara hipoteza koja se provjerava, a na kraju dolaze injenice koje potvruju ili opovrgavaju polaznu ideju), polazi od intuicije mislim, dakle, jesam, smatrao je da se sve prirodne pojave mogu prouavati kao strojevi (vana su dva pojma kretanje i protegnutost); ljude prouava teologija.

BERNARD VARENIUS razlikuje odnos opisivanja karakteristika pojedinih

mjesta i opisivanja opih zakonitosti ili naela koja se odnose na sva mjesta. S obzirom na to razlikuje opu i specijalnu geografiju koje smatra meuovisnim dijelovima jedne cjeline. Opa geografija teila je objanjavanju temeljnih zakonitosti koje se mogu uvelike praktino primijeniti; Specijalna geografija imala je veliku praktinu primjenu, sluila je za potrebe vlade i trgovaca, odnosi se na deskripciju pojedinih podruja (mala podruja topografija, velika podruja horografija). Skupio je znanja iz kartografije i astronomije, te je razliite teorije svoga doba podvrgnuo kritikoj analizi (pokuao je objasniti predmet, znaaj i sadraj geografije a ne samo analizirati). Napisao je knjigu Geographia generalis (1650.g. izala na latinskom a prevedena i na ostale europske jezike) sastoji se od tri dijela:

8

1. oblik i veliina Zemlje, fiziko-geografska obiljeja kontinenata, mora i atmosfere,

2. svemir, odnos Zemlje i ostalih nebeskih tijela, posebno Sunca i njegova utjecaja na klimu,

3. rasprava o lokaciji razliitih mjesta i odnosa meu njima, te naelima navigacije. 18. stoljee

esto se kae da je ovo stoljee razvoja prirodnih znanosti. Obiljeava ga

masovna akumulacija spoznaja dobivenih sustavnijim empirijskim istraivanjem U tome su veliku ulogu imale znanstvene akademije. Valja naglasiti da je 18. stoljee poznato po velikim ekspedicijama i novim otkriima (manje poznati krajevi u unutranjosti kontinenata i polarni krajevi). Sigurno je da su takve ekspanzije znanja uvelike pridonijele napretku geografije. Prije svega omoguavale su znanstveniji opis Zemljine povrine, ali isto su tako poticale pitanja meusobnog odnosa prirode i ovjeka i vanost prirode za drutveni razvoj.

U drugoj polovici 18. stoljea postojale su dvije kole. Jedna je zagovarala

ideju tzv. iste geografije (teilo se prirodnoj diferencijaciji i prirodnim prostornim jedinicama), a druga je zagovarala politiko-statistiku geografiju (statistiki podaci obraivali su se prema politikim jedinicama, odnosno dravama).

Immanul Kant njemaki filozof ije se ime mora spomenuti kada se govori

o razvoju geografske misli. Predavao je geografiju na sveuilitu u Knigsbergu (dananji Kaliningrad). On pod pojmom fizika geografija ne razumijeva samo osobine Zemlje kao rezultate prirodnih procesa ve i rezultate ljudi i njihovih djelatnosti. U objanjavanju pojava Kant inzistira na kronologiji kroz prolost. Prema njemu, geografija prouava pojave kako one slijede jedna za drugom u prostoru, stoga je ona horoloka znanost.

Klasifikacija empirijskih pojava

LOGIKA KLASIFIKACIJA FIZIKA KLASIFIKACIJA U skladu s njihovim obiljejima U skladu s njihovim poloajem u vremenu i

prostoru Znanosti poput geologije, zoologije, sociologije, itd.

Historija kronoloka znanost (slijed u vremenu)Geografija horoloka znanost (slijed u

prostoru) RAZVOJ MODERNE GEOGRAFIJE (1800. 1950. g.) Osnivai moderne geografije

ALEXANDER VON HUMBOLDT njemaki geograf i prirodoslovac ireg znanstvenog interesa; putovao Europom i Azijom kojom prilikom je preko Rusije dospio do Mongolije, i u Ameriku (obiao nekoliko zemalja Srednje i June Amerike). Bit njegova znanstvenog pristupa je u tome to pri

9

objanjavanju trai uzroni odnos izmeu pojedinih prirodnih elemenata i pojava, trai zakonitosti, uzronu ovisnost (razradio komparativnu metodu). Konkretnim istraivanjima Humboldt je posebno pridonio razvoju fizike geografije, pogotovo klimatologije i biogeografije. Smatra se osnivaem moderne fizike geografije. Od brojnih djela svakako treba spomenuti 5 svezaka knjige KOZMOS. Projekt fizikog opisa svijeta (cilj je bio skupiti sva geografska znanja), i knjiicu Slike prirode (u kojoj se nalaze zakljuci o procesima formiranja prirodnih zona i zonalnosti pejzaa).

CARL RITTER njemaki znanstvenik, zasluan za osnivanje prve katedre

za geografiju na njemakim sveuilitima. Smatra se osnivaem kulturne i regionalne geografije. Za razliku od Humbolta, Ritter je manje putovao, i vie je bio pod utjecajem idealizma nego materijalizma. Naglaavao je vanost prirodne osnove za razvoj pojedinih naroda, tako da je donekle zastupao prirodni materijalizam. Takoer je insistirao na promatranju uzronog odnosa izmeu pojedinih elemenata, te ljudi i prirode. Da bi se sprijeila deskripcija, zagovara eksperiment i promatranje kao radne metode. Uveo je pojam Erdkunde (znanost o Zemlji). Njegovo najvanije djelo je Opa komparativna geografija napisano u 19. svezaka.

Humboldt i Ritter oznaili su prekretnicu u razvoju geografske misli osim

deskripcije, sve se vie primjenjuju mjerenja, opaanja, sinteze i usporedbe. Pri prouavanju geografskih fenomena istiu nunost objanjenja uzronih veza izmeu pojedinih pojava, diferenciranje Zemljine povrine na homogene jedinice i njihovo prouavanje u kompleksu ili totalitetu. Valja istaknuti da su Humboldt i Ritter bili pod utjecajem filozofije racionalizma. U njihovu konceptu jasno do izraaja dolazi Gestalt teorija. Na njihovim idejnim osnovama zapoinje samostalniji razvoj geografije preko njene institucionalizacije u obliku katedra na sveuilitima, geografskih drutava, osnivanja znanstvenih asopisa, odravanja kongresa, i sl.

Razvoj i nosioci moderne geografije

FRIEDRICH RATZEL jedan od najvanijih nosilaca ne samo njemake ve i svjetske geografije svoga vremena. Smatraju ga osnivaem antropogeografije i zaetnikom prirodnog determinizma (prenaglaavao vanost prirode u odnosu prirode i ovjeka). On, kao i Ritter, promatra Zemljinu povrinu kompleksno, kao integralnu i interakcijsku cjelinu, ali je pod jakim utjecajem Darwinovog uenja odnosno tzv. socijalnog darvinizma (razvijao ga je engleski filozof Herbert Spencer tako to je Darwinov bioloki koncept evolucije primijenio na ljudska drutva). Ratzel dijeli geografiju na dva dijela: fiziku geografiju i antropogeografiju. Njegovo djelo Antropogeographie napisano je u dva sveska, u prvom autor eli objasniti tri bitna pitanja:

1. Razmjetaj ljudskih skupina na Zemljinoj povrini (razliite skupine

stanovnitva i naselja s obzirom na etnika, nacionalna, jezina i religiozna pitanja);

2. Ovisnost razmjetaja stanovnitva o fizikim obiljejima prirodne sredine kao rezultat ljudskih migracija;

10

3. Utjecaj fizike sredine na pojedinca i drutva. Ratzel je napisao i knjigu Politische Geographie. Njegova politika geografija

proizlaszi iz antropogeografije. On prihvaa organsku teoriju drave i drutva, te dravu promatra kao organizam. Drava je prema njemu ljudska zajednica s odreenom organizacijom ivota na zemljinoj povrini. Na osnovi takvog gledanja nastao je i koncept tzv. ivotnog prostora (Lebensraum). Pod tim pojmom shvaa se geografski prostor u okviru kojeg se razvijaju ivi organizmi.

ALFRED HETTNER Naslanjajui se na Kantove ideje, tretira geografiju kao

prostornu, odnosno horoloku znanost o Zemljinoj povrini. Hettner daje prednost regionalnoj geografiji (Lnderkunde), pri emu opa geografija ima karakter komparativne regionalne geografije. Komparativna metoda mogua je jer su regije jedinstvene i neponovljive prostorne jedinice. Horoloke jedinice jesu kontinenti, zemlje, regije i mjesta. Manje homogene jedinice mogu se, prema Hettneru, grupirati u vee na osnovi dvaju naela:

o naelo slinosti ili istovrsnosti dobivamo prostorne kategorije ili prostorne

tipove, o naelo meusobnog odnosa ili povezanosti dobivamo sustave ili

komplekse.

HALTFORD MACKINDER bio je osniva geografske kole u Oxfordu. Isticao je nunost povezivanja historije i geografije. Kao koncept globalne strategije proizala je njegova heartland theory koja stavlja povijest svijeta na razinu globalne geografije. On identificira svjetski otok koji se sastoji od euroazijskog i afrikog kontinenta u kojem se moe izdvojiti slabo dostupan dio ili heartland (jezgra). Rije je o slabo naseljenom i teko dostupnom dijelu. S obje njegove strane, uz oceane, nalaze se europski i monsunski coastlands (priobalja) koja su gusto naseljena i dostupna s mora. Tko vlada jezgrom vlada cijelim svijetom (ona nije osjetljiva na napade kao priobalja zbog slabe dostupnosti).

JOHN HERBERTSON prvotni interes bio mu je usmjeren na meteorologiju i

oceanografiju. Radio je na oxfordskom sveuilitu. Od njegovih radova posebno treba izdvojiti regionalizaciju svijeta na velike prirodne regije (izvrena je na globalnoj razini tako da su prirodne regije izdvojene na osnovi zajednikih obiljeja reljefa, klime i vegetacije regije: polarna, hladna, topla, tropska, brdske i ekvatorijalne nizine). U interpretaciji tih regija Herbertson se koncentrira na stanovnitvo i prouava razliite skupine ljudi unutar jedne regije (npr. rasu unutar razliitih regija) pokuava istraiti efekt okoline i procijeniti utjecaj neprirodnih faktora na drutveni razvoj.

HERBERT FLEURE antropogeograf; na osnovi odnosa ljudskih zajednica i

prirodne okoline, na globalnoj razini, izdvojio je sedam tipova regija: I. Regije gladi prirodni uvjeti (niske temperature) omoguavaju samo

egzistenciju; lov i skupljanje plodova, II. Regije iscrpljenosti otoci u vruim predjelima s ekvatorijalnim kiama;

skupljanje hrane III. Regije dobiti klima s dosta sunca; uzgoj voa i povra

11

IV. Regije naprezanja moe se dobro ivjeti, ali u to treba uloiti dosta truda V. Industrijalizirane regije pokriva urbana podruja SAD-a, Kanade, Europe,

Novog Zelanda (razvijena industrijska proizvodnja) VI. Regije trajnih neprilika visoravni na podrujima umjerene klime VII. Regije lutanja

ELLSWORTH HUNTIGTON studirao na Harvardu, a radio na Yaleu.

Nekoliko je godina proveo na istraivanjima u Aziji. Svoja istraivanja preteno je usmjerio na odnos i interpretaciju utjecaja klime na ivot ljudi. S tim u vezi zapaene su dvije njegove knjige:

1. The Pulse of Asia valja izdvojiti njegovu tvrdnju da je poslije glacijacije na

Zemlji, umjesto promjena prema toplim i suhim razdobljima, uslijedio ciklus hladno-vlanih i toplo-suhih razdoblja razliite duine. Iz toga on izvodi hipotezu o pokretanju nomadskog stanovnitva iz sredinje Azije prema Kini, Indiji i Europi (zbog sunog razdoblja onemoguena ispaa stoke na panjacima gdje su ivjeli Mongoli);

2. Civilization and Climate s klimom povezuje razvoj civilizacija polazi od postavke da postoji optimalna temperatura za ovjeka (21-22C) => ako je temperatura via stvaraju se razliite toksikoloke tvari i organizam se pokuava prilagoditi veoj temperaturi pasivnou (crnci su lijeni!), a ako je temperatura malo nia od optimuma (npr. 17 C), to stimulira ovjeka na aktivnost (civilizacije se razvijaju u umjerenim klimama).

ELLEN CHURCHILL SEMPLE Ratzelova uenica koja nakon povratka u

Ameriku razvija antropogeografiju unosei u koncept svoje ideje (Zemlja je imbenik kontrole ljudskog ivota => geografski determinizam do apsurda).

RICHARD HARTSHORNE ima posebno znaenje za razvoj geografije kao

horoloke znanosti u Americi. Bio je pod jakim utjecajem Hettnera (u regionalnoj znanosti znanja se integriraju u cjelinu, a on to zove Totalna geografija danog mjesta). Njegovo najpoznatije djelo je The Nature of Geography.

Regionalna geografija polazi od tri tipa fikcije:

1. 2. izdvojimo areal unutar grupe areala, 3. sline areale prihvaamo kao identine.

Problemi:

1. nema pravilnog odgovora odgovor je arbitraran, 2. kad regije grupiramo prema viem nivou, greke se poveavaju, 3. na osnovi ega izdvojiti areal? Ako uzmemo temperaturu regije e biti

paralelno izduene, ako uzmemo vlanost regije e biti meridionalno izduene

4. problemi granica geografi izdvajaju tranzicijske (prijelazne) regije, odgaaju rjeenja problema.

12

METODOLOKI SUSTAV GEOGRAFIJE Posibilizam i regionalna geografija

Dualizam u smislu podjele na opu i posebnu geografiju prisutan je od antikog doba do danas. Dri se, meutim, da je duhovni otac moderne regionalne geografije njemaki geograf C. Ritter. On je postavio temeljna naela regionalne geografije kao horoloke znanosti.

Regionalna geografija je konani cilj geografskog istraivanja. Ona je

sintetika disciplina, jer sjedinjuje mnotvo disciplina ope geografije.

Posibilizam ukljuen je u regionalnu geografiju; to je doktrina suprotna geografskom determinizmu; negira iskljuivu vanost prirodne osnove za ovjeka i njegovo djelovanje, ve prirodnu osnovu tretira kao datost kojoj se ovjek moe prilagoditi i u njoj nai odgovor na sve izazove. Ipak, suprotna nije u ovom sluaju prava rije. Determinizmu je suprotna socijalna morfologija (insistira na drutvu i ovjeku kao determinanti), a njezin osniva je Emil Durklem. Posibilizam se ustvari nalazi izmeu determinizma i socijalne morfologije.

VIDAL DE LA BLANCHE zaetnik posibilizma Najvie je pridonio razvoju

socijalne geografije (naziva je Gographie humaine), te regionalnoj geografiji, koju stavlja u sredite geografskog interesa. Teite geografskog prouavanja prema njemu je ovjek i njegov odnos prema okolini, tj. nain ivota (genres de vie) skupina ljudi koje nastaju u sklopu okoline. Glavne skupine ljudi prema nainu ivota su: lovci, seljaci, pastiri, nomadi, graani, itd. Geografska sredina nema deterministiku ulogu, a ovjek je shvaen kao aktivni agens. ovjeanstvo se nije promatralo prema socijalnoj ve prema teritorijalnoj organiziranosti. Prostori se mogu diferencirati na regije (pays) s obzirom na nain ivota ljudi kao oblik adaptacije odreenim geografskim sredinama. Vidal je bio jedan od pokretaa najveih regionalnogeografskih radova u svijetu Gographie Universelle. Njegove poglede je prenio Febvre: Ne postoje nunosti, nego svugdje postoje mogunosti i ovjek je taj koji raspolae tim mogunostima i sam prosuuje o njihovom koritenju.

Gographie humaine eng. human geography postavlja se pitanje:

Kako je prouavati? Treba zapoeti s osnovnim injenicama ili faktorima: 1. injenice iz neproduktivnog iskoritavanja zemlje sve vezano uz stanovanje:

kue, ograde, dvorite; 2. injenice iz podruja produktivnog iskoritavanja zemlje ratarstvo i

stoarstvo, udomaivanje, selekcija, uzgoj biljaka; 3. injenice iz podruja destruktivnog iskoritavanja zemlje iskoritavanje

zemlje kad se resursi ne obnavljaju sami po sebi ve uz angaman ovjeka ribarstvo, lov, rudarstvo

13

Novi pristupi regionalnoj geografiji

Nova regionalna geografija naputa tradicionalni koncept regije kao homogene, neponovljive prostorne jedinice koja je odraz adaptacije ljudi na prirodnu okolinu tijekom vremena. Sada se regija poima kao mjesto, odnosno prostor ljudskih akcija koje uvjetuju postanak i promjene socijalne strukture. A. Gilbert svrstao je regije u tri skupine:

1. Regija kao lokalni odgovor kapitalistikim procesima takav pogled na regiju

se razvija u sklopu marksistike geografije; regija je shvaena kao jedinica prostorne organizacije socijalnih procesa povezanih nainom proizvodnje; regionalizacija obuhvaa socijalnu podjelu rada, procese akumulacije kapitala, prostornu raspodjelu radne snage, te politike procese koji su vani za socijalne odnose u proizvodnji. U sklopu marksistike geografije, Wallerstein je podijelio svijet na: centar (akumuliran kapital), periferiju (ovisna o centru), poluperiferiju (Drugi svijet socijalistike zemlje); procesi na poluperiferiji odravaju ravnoteu u svijetu.

2. Regija kao arite identifikacije povezana je s humanistikom geografijom

gdje je naglaen aspekt subjektivnosti; regija je definirana kao specifini skup kulturnih odnosa izmeu skupina stanovnitva i pojedinih mjesta; ti su odnosi utemeljeni na svijesti stanovnika o vlastitoj kulturi i razlikama od ostalih skupina.

3. Regija kao medij socijalnih procesa kao glavni imbenik regionalnog

diferenciranja istie se uloga dominacije i moi u drutvu; regija je fizika osnova za socijalne interakcije. Ne izdvajamo granice u prostoru nego prouavamo kako se u jednom prostoru preklapaju razliite socijalne strukture i njihova interakcija (npr. kulture darkera) povezano s kulturnom geografijom.

RAZVOJ NOVE GEOGRAFIJE

Od sredine 20. stoljea u geografiji nastaju velike promjene. Uvjetuje ih prije svega zastarjeli koncept tradicionalne geografije zasnovan na deskripciji, statinosti, naivnosti, neznastvenosti i slinim obiljejima.

Kritika ekscepcionalizma

Dri se da je njezin glavni duhovni zaetnik FRED SCHAEFER, rodom iz Njemake ali protjeran u SAD gdje radi kao sveuilini profesor. Schaefer je svoje ideje razloio u radu Exceptionalism in Geography objavljenom 1953. godine. Bit njegove kritike usmjerena je na geografski koncept izraen na relaciji Kant-Hettner-Hartshorne. Teite Schaeferove polemike usmjereno je na pitanje treba li geografija prouavati individualna podruja (regije) ili bi njezina zadaa trebala biti traenje znanstvenih naela. Schaefer se zaloio za primjenu nomotetikog pristupa koji do punog izraaja dolazi u sistematinoj, odnosno opoj geografiji.

14

Pozitivizam i kvantitativna revolucija

Poetak razvoja nove geografije u Americi obiljeila je prije svega preorijentacija znanstvenog interesa na prostor, njegovu strukturu, organizaciju i procese, s im je uslijedila nuna primjena nomotetikih pristupa. Za to je bila potrebna i primjena kvantitativnih metoda pa se vrijeme zahuktavanja te primjene u znanosti naziva kvantitativnom revolucijom.

Osnova razvoja kvantitativne revolucije bila je u filozofiji pozitivizma. Ona

nastaje u Francuskoj u 19. stoljeu. Dri se da je njezin zaetnik Auguste Comte koji svoje ideje razvija na osnovi kritika na dotadanju negativnu filozofiju (vrijeme do Francuske revolucije). On je izdvojio tri faze znanosti:

o Teoloka sve pojave objanjavaju se djelovanjem natprirodnih bia, o Metafizika djelovanje apstraktnih prirodnih sila, o Znanstvena pojmovi se objanjavaju zakonima znanstvena ili pozitivna

faza je ujedno i zavrna faza svake znanosti.

Unutar filozofije pozitivizma velika se vanost pridaje predvianjima ili prognozama. Pod utjecajem pozitivizma insistira se na jedinstvu znanosti (zbog iste forme, jezika i metoda). U kvantitativnoj geografiji kree se od hipoteza, tj. od opeg modela (sve se vie primjenjuje deduktivna metoda).

Za razvoj i primjenu pozitivizma vanu ulogu imale su pojedine filozofske kole

koje su razraivale izvorne pozitivistike ideje. Meu njima valja izdvojiti poznati Beki krug koji izmeu svjetskih ratova razvija logiki pozitivizam. To je filozofija usmjerena na traenje znanja u obliku opih zakljuaka dobivenih odreenim postupcima i uporabom empirijski utvrenih injenica. Primjena logike i matematike temeljno je naelo pozitivizma (analitiki iskaz). Bitno mjesto u zakljuivanju ima i dokazivanje, tj. verifikacija znanja (sintetiki iskaz). Logiki pozitivizam je najjae i najizravnije utjecao na razvoj kvantitativne geografije.

Teorijska geografija

Valja naglasiti da izmeu teorijske i kvantitativne geografije postoje principijelne razlike. Teorija je skup pretpostavki, zakona i pravila iji je cilj objanjenje struktura prostornih sistema. Konstrukcija teorije ima svoje polazite u percepcijama realnog svijeta koji nas okruuje. Objanjenja mogu imati nekoliko razina. Deskripcija je nia razina objanjenja. Vie razine omoguuju matematiki modeli. Model je u ovom sluaju jednostavno formalna prezentacija teorije.

Prve rasprave o teorijskoj geografiji vode se ve u 19. stoljeu. Zaslugu za to

imaju ponajprije ekonomisti, koji razvijaju teorije lokacije ekonomskih djelatnosti. Poznata je Teorija izolirane drave Johna von Thnena. On je napravio model unutar kojeg je izraunao koju je kulturu najrentabilnije proizvoditi na svom imanju; faktori koje koristi su: proizvodnja, cijene kulture na tritu, transportni trokovi, te je na osnovu njih izdvojio etiri zone: 1.

15

mlijeno stoarstvo i povrtlarstvo, 2. proizvodnja ogrjevnog drva, 3. itarice, krumpir, i 4. mesno stoarstvo. U Thnenovo vrijeme model nije imao praktinu svrhu (postao je aktualan sredinom 20. st.), cilj mu je bio optimizacija. U objanjavanju je koristio kvantitativne metode i udaljenosti. Ipak, jedna od najpoznatijih teorija svakako je Christallerova Teorija centralnih naselja. On je izradio heksagonalni model koji je ujedno i najoptimalniji model za razmjetaj trita; ako su naselja tako strukturirana, njihove veze s centrom su najbolje. Christaller uvodi i koeficijent 7 svako naselje opsluuje sebe i jo 6 naselja na niem stupnju centraliteta. U ovom modelu bitne su kvantitativne metode, distanca i optimizacija. Drugu skupinu teorija ine one vezane za pitanja razvoja prostorne strukture grada. Ovdje valja spomenuti Teoriju premjetanja Edwarda Ullmana, koji kae da na interakciju izmeu 2 naselja djeluju tri imbenika:

o Komplementarnost

o Interventne mogunosti

o Materijal koji se prenosi (bitni su trokovi transporta i vrijeme)

16

Trea skupina teorija razvija se iz podruja socijalne fizike. Ovdje se prije svega misli na primjenu gravitacijskog modela koji je ve u 19. stoljeu primijenio H. Carey (interakcija izmeu dva naselja ovisi o broju stanovnika i o udaljenosti izmeu naselja). Taj model su kasnije razraivali i testirali John Stewart (utemeljitelj socijalne fizike, koji fizike zakone primjenjuje na drutvenu sferu, npr. elektrini tok usporeuje sa migracijama), William Warnz (zaetnik termina makrogeografija; naglasak je na prostornim odnosima), i dr.

Regija kao kljuni termin zamjenjuje se prostorom, na njega se gleda kao na

apstraktni prostor. To znai, kada se bavimo konkretnim modelima, nije bitan supstrat ve prostorni odnosi.

Harrison uvodi model pomicanja, on usporeuje premjetanje korita rijeke

sa premjetanjem ceste i dolazi do zakljuka da su faktori isti (nema razlike): 1. faktor prezasienosti (velika voda ili prometna guva), 2. ni rijeka, ni cesta se ne mogu proiriti (rijeka stvara nasipe svojim tokom, a uz

cestu se poveava cijena zemljita i proirenje ceste postaje skupo).

Prvu sintetiziranu teorijsku geografiju Theoretical Geography napisao je W. Bunge, ameriki geograf, 1962. godine. On pod tim pojmom podrazumijeva kvantitativnu geografiju. Rije je o konceptu koji povezujui opu i regionalnu geografiju, teite prouavanja stavlja na lokacijske aspekte pojava na Zemljinoj povrini. Pri prouavanju se koristi znanstvenom metodom u kojoj dolaze do izraaja tri elementa: logika, injenica i teorija. U teorijskoj geografiji geometrija je dominantni jezik izraavanja (npr. Willson je naao optimalni model skupljanja smea spaja mjesta na papiru tako da ne die olovku). Bunge uvodi pojam realna udaljenost koja se moe mjeriti:

o Kilometrima

o Vremenom

17

o Trokovima

Linearne (jednodimenzionalne) karte odgovaraju na pitanje Kako daleko? One pokazuju put za koji je potrebno najmanje vremena, i za kojeg su najmanji trokovi.

Posebno vanom Bange je smatrao topologiju koju uvodi u geografiju (topologija znanost koja prouava poloaj i poredak geometrijskih likova u prostoru). Topoloki modeli optimalnih prostornih rjeenja:

kada se bira model, polazi se od minimuma kretanja (bitna je udaljenost)

18

Kritiki racionalizam

Deduktivna metoda pri objanjavanju polazi od opih naela prema injenicama, tj. od cjeline prema dijelovima. Nju je razvijao Beki filozofski krug izmeu 1920. i 1930. godine, koji je njegovao logiki pozitivizam. Najpoznatiji predstavnik tog kruga bio je K. Popper koji je modificirao znanstvenu metodu i nazvao je kritikim racionalizmom. Prema racionalistima znanost je djelatnost iji je cilj rjeavanje odreenih problema. Svoju predodbu o znanosti oni temelje na idejama da teorija moe biti odgovarajuim injenicama i da se takve potvrde temelje na opaanjima svijeta koji postoji neovisno o ljudskoj svijesti. Popper je dokazao kako verifikacije logiki nisu mogue, a falsifikacije (pogreke) jesu. On je drao da se znanost u cjelini ili djelomice osniva na opaanjima i da ima vlastiti empirijski okvir, no on ne slui za verificiranje opih zakona, ve za njihovo pobijanje, odnosno utvrivanje pogreaka (falsifikaciju). Popper je karakteristike znanstvene metode prikazao pomou izraza:

P1 TT EE P2

Prema tom izrazu znanstvenik se najprije susree s poetnim problemom (P1) koji pokuava rijeiti primjenom pokusne teorije (TT). Ona se testira radi utvrivanja jesu li pogrene. To je faza eliminiranja pogreaka (EE). Ocjenjivanje rezultata testiranja vodi prema novoj skupini problema (P2).

Primjer terenskog istraivanja formira se teza kako su lanovi baptistike

crkve veinom srpske nacionalnosti i odlazi se na teren u sjevernu Banovinu metodom verifikacije teza bi se ekstrapolirala (primijenila za cijelu Hrvatsku), a metodom falsifikacije dolazi se do drugog modela (npr. u Meimurju nije tona ova teza).

Prostorni elementi i sistemi

P. Hagget, jedan od poznatijih pionira razvoja teorije prostora, sa svojim je suradnicima razradio model za analizu strukture prostornog sistema. On geografiju smatra znanstvenom disciplinom koja se bavi prouavanjem prostorne distribucije s naglaskom na zakonitostima u razliitim elementima te distribucije. Koristei se geometrijom kao jezikom prostora on je predvidio est elemenata:

o Kretanje (cirkulacija ljudi, robe i informacija izmeu pojedinih mjesta), o Mrea (kanali ceste, pruge, itd.), o vorita meusobno su povezana i nalaze se u o Hijerarhija o Povrina (koju obuhvaaju vorita i mree) o Difuzija

Upotreba kvantitativne geografije rezultirala je velikim brojem modela 1950-ih i

1960-ih godina. Ti modeli predstavljali su pojednostavljenu realnost (selektivna aproksimacija koja eliminacijom sluajnih detalja ili umova omoguava da

19

dou do izraaja relevantni, fundamentalni ili zanimljivi aspekti (sadraji) iz stvarnog svijeta). Na poetku su ti modeli bili induktivni, a kasnije su za kvantitativnu geografiju karakteristini deduktivni modeli (npr. model centralnih naselja).

Tipologija geografskih modela

1. IKONIKI npr. makete (ovi modeli najblii su stvarnosti koja se tako najmanje izobliuje, dogaa se samo smanjenje) i ANALOGNI npr. karte (dolazi do smanjenja i transformacije);

2. KONCEPTUALNI prouavaju veze (npr. veza farmer zadruga tvornica maloprodaja potroa), ali se na osnovu njih ne mogu raditi prognoze;

3. MATEMATIKI na osnovu njih se rade procjene; dijele se na: a) deterministiki pretpostavljaju da postoje vrste uzrono-posljedine

veze, normativni su jer pretpostavljaju da e ljudi birati optimalno rjeenje; uglavnom se koristi linearno programiranje s nekoliko varijabli (npr. Christallerov, Thnenov model, ali u tim modelima ovjek ne trai optimalno nego zadovoljavajue rjeenje),

b) vjerojatnosni nema jednog optimalnog rjeenja, nego vie razliitih;

koristi teoriju igara, tj. bavi se procesom pronalaenja rjeenja u situacijama nepoznavanja rjeenja (razrada razliitih varijanti), npr. o Model Hotellinga slui za rjeavanje konkurentskih situacija u

borbi za tritem, npr. dva sladoledara i plaa (ne mogu se dogovoriti pa se i jedan i drugi boje udaljiti od centra, kako se ovaj drugi ne bi pomaknuo i proirio svoje trite nije optimalno to to ostaju jedan pored drugog, na kraju e obojica zavriti u sredini; plaa je prevelika i oni gube svoje trite na veoj udaljenosti)

o Dilema zatvorenika uhvaeni su zajedno, ali u zatvoru ne mogu komunicirati; optimalno rjeenje bilo bi da su svi nesebini

o Tragedija opinskih panjaka dolo je do degradacije zemljita jer se pojedinani interesi nisu slagali s opima poveanjem stonog fonda iscrpio se panjak ime prihod od jedne krave postaje sve manji; neophodno je organizirati institucije koje e pomiriti pojedinane i interese zajednice da ne bi dolo do daljnjeg unitavanja,

Klimatski uvjeti Kultura A B C D

1 0 2000 0 1000 Optimalno 2 200 250 300 200 3 200 650 500 700 Najbolje (zadovoljavajue)

Ne priznati Priznati Ne priznati 1,1 10,1 Priznati 0,10 8,8

20

o Metoda Monte Carlo u vjerojatnosne modele pokuava ukljuiti i sluajnosti (ono to nismo predvidjeli); metoda se zove tako jer reproducira sluajnost automata za igru,

o Model difuzije inovacija napravljen 1950-ih godina kada se

difuzija inovacija odvijala direktnim kontaktom; Kako se iri difuzija? Smjer irenja je neizvjestan, akumulirat e se u razliitim mjestima, a na kraju e se proiriti i u sva okolna mjesta te e doi do stagnacije.

SISTEMI I SISTEMATSKA ANALIZA U GEOGRAFIJI

Opu teoriju sistema (General Systems Theory) oblikovao je biolog Ludwig von Bertalanffy. Kako joj i ime kae, ta je teorija vezana za pojam sistema, a objanjava njegova zajednika obiljeja. Rije je o novoj znanstvenoj doktrini cjeline shvaene kao sistem koji je vie nego zbroj njezinih dijelova. Najuopenija definicija sistema glasi: sistem je skup elemenata meusobno povezanih u cjelinu. Matematiki se pojam sistema moe definirati primjenom teorije skupova. Prema njoj jedan sistem S sastoji se od skupa elemenata A=(a1, a2, a3an). Tom izrazu treba dodati jo jedan element a0, koji predstavlja okolinu. Na taj nain dobijemo drugi skup B=(a0, a1, a2an). Iz navedenog proizlazi da se sistem sastoji od:

1. skupine odreenih elemenata promjenjivih karakteristika, 2. skupine veza izmeu elemenata u sistemu, 3. skupine veza izmeu elemenata u sistemu i njihove okoline.

Svaki sistem moemo promatrati s tri osnovna stajalita: strukture, funkcije i razvoja. Vezano uz strukturu, tri su osnovna oblika odnosa elemenata u sistemu: serijski, paralelni i povratni (feed-back).

21

Tipovi sistema (prema Chorley i Kennedy, 1971.) 1. Morfoloki pozornost se obraa na strukturu, procesi nas ne zanimaju (oni su statini), npr. naselje povezano cestama

2. Kaskadni zanima nas kako se jedan element transformira energiju i predaje ju drugom elementu, npr. tvornica

o White-box studies zanima nas transformacija inputa u output o Black-box studies zanima nas input i output (ono to ulazi i ono to izlazi),

ali ne i transformacija o Grey-box studies neto djelomino prouavamo

3. Procesno-reakcijski sistemi kombinacija morfolokih i kaskadnih sistema, prouava se kako proces uzrokuje promjene u morfolokoj strukturi sistema, npr. kako rad eljezare Sisak djeluje na socijalni status radnika:

22

KONTROLNI SISTEM jedan element djeluje kao ventil, kada se on mijenja, mijenja se i sistem; razlikujemo:

Jednostavni akcijski sistemi (ako veze idu u jednom smjeru) Feedback sistemi (ako su veze povratne) mogu biti:

a) negativni (jedan element djeluje na drugi i poveava ga, ali povratna reakcija smanjuje prvi element, i tako se uspostavlja ravnotea, npr. lavovi i antilope),

b) pozitivni (cijeli sistem raste, npr. lanana migracija kada svi ljudi se sele

u drugu zemlju)

MULTIPLIKATOR pokazuje koliko razvoj jedne grane djeluje na druge grane (manje je izraen u malim sredinama jer nema svih djelatnosti potrebnih za irenje):

23

Prostorni sistemi i geosistemi

Prostorni sistem sistem u kojem je naglaen prostorni aspekt to se vidi iz same definicije; on ovisi o lokacijama, udaljenosti, smjeru, rairenosti, ureenju, gradijentu, kretanju i morfologiji; njihova struktura moe se prikazati pomou modela prostorne distribucije i povezanosti.

Geosistem cjelina koja se sastoji od meusobno povezanih prirodnih

komponenata; to je samo jedan od tipova prostornih sistema.

Tri su vane osobine prostornih sistema: a) Istrauju preklapanja i dodirne toke izmeu socijalnih i ekonomskih, te

fizikih i biolokih procesa, b) Opisuju realnost putem analogija, c) Izrauju simulacije i prognoze.

TEORIJA KATASTROFA prouava diskontinuitet u ponaanju koji postoji u

svakom sistemu; njen autor je Rene Thon. Katastrofe su podruja u sistemima kada isti uvjeti mogu proizvesti razliite reakcije. Npr. model vojne reakcije na prijetnju:

TEORIJA KAOSA pokuava rijeiti nelinearnosti i neregularnosti koje postoje u svakom sistemu; autor je Brian Berry (bavio se dugoronim ekonomskim ciklusima, ali je izdvojio i kratkorone cikluse unutar dugoronih u kojima se mogu predvidjeti regularnosti unutar neregularnosti):

24

TEORIJA FRAKTALA jedna od teorija kaosa, bavi se nepravilnostima

(fraktal dio stijene neregularnog oblika); kada se jedna neregularnost pojavi u sistemu dalje se nastavlja pravilno iriti (element linearne samoslinosti); vano svojstvo fraktala je da oni nemaju dimenziju izraenu u integralnim brojevima nego 1.2, 2.3 i sl. Npr. obalna linija nije ravna crta, a ni povrina (negdje izmeu 1 i 2), slino je i sa planinom (izmeu 2 i 3). Autor Teorije fraktala je Benoit Mandelbrot; ona je ustanovljena relativno nedavno (1980.), pa nema puno radova u podruju geografije; samo se jedna knjiga dosad bavi gradom kao fraktalom, tj. prouava granice grada (Batty i Longley: Fraktalni grad). Zakljuak do kojeg su autori knjige doli jest da tijekom godina grad postaje regularniji (smanjuje se fraktalna linija), suprotno dotadanjim razmatranjima.

BEHAVIORISTIKA GEOGRAFIJA

Behaviorizam se u geografiji kao novi pristup u istraivanjima, pogotovo u istraivanju odnosa ovjeka i okoline, vrlo brzo poeo iriti 1960-ih godina u Americi. Ubrzo je prenesen u Europu i ostale dijelove svijeta, pa se govorilo o behavioristikoj revoluciji.

Pojam behaviorizam proizaao je iz engleske rijei behaviour, to u naem

prijevodu znai ponaanje, vladanje, reagiranje.

Behaviorizam je u geografiji u poetku bio pod utjecajem psihologije. Behavioristiko gledanje psihologije sastoji se od prouavanja ponaanja, odnosno reagiranja ljudi, a poiva na teoriji odnosa poticaj odgovor (stimulus response, S-R). Odgovori na neke poticaje u smislu odreenih akcija mogu biti refleksni i mogu se odvijati neovisno o volji. Meutim, mnoge akcije se odvijaju svjesno kao rezultat uenja i percepcije, jer je ovjek razumno i misaono bie. Behavioristikoj psihologiji se najvie zamjera injenica da su suvie pojednostavljena ljudska reagiranja i da su se psihologijske metode poele identificirati s S-R teorijom.

Javlja se Gestalt psihologija (njem. Gestalt =oblik) upravo iz protesta prema

spomenutim prejednostavnim i redukcijskim analizama, upozoravajui pritom na kompleksnost ljudske psihologije i nunost vraanja u analizu ljudskog uma. Ona odbacuje S-R teoriju, i u sredite stavlja percepciju, proces koji posreduje izmeu stimulansa i reakcije. ,

Kao to je to bio sluaj s psihologijom, anglosaksonski geografi su poeli

razvijati granu geografije u kojoj su primjenjivali koncepciju i metode

25

behaviorizma, nazvavi je Behavioural Geography. Njezin cilj je objasniti prostorne oblike ponaanja i reagiranja pojedinaca ili skupina na osnovi imaginacije okoline do koje se dolazi percepcijom, odnosno spoznavanjem. Valja istaknuti da stimulansi koji dolaze iz okoline, a ovjek ih prima osjetilima, uvelike se filtriraju kroz razum i emocije, koje su takoer pod utjecajem uenja i motivacije. U okviru takvog procesa ljudi na pojedine poticaje okoline reagiraju na razliite naine. Proces percepcije i njezine posljedice izraene su u mentalnoj predodbi pod utjecajem dviju temeljnih pretpostavki: osobnog gledanja pojedinca na okolinu i utjecaja kulture na takvo gledanje.

Prvi radovi vezani su uz ponaanje ovjeka u rizinoj okolini Zato ljudi ive

u rizinoj okolini (trusno podruje, poplavno)? Gilbert White doao je do zakljuka da tri faktora djeluju na odluku ljudi:

1. ograniena racionalnost ljudi donose racionalne odluke, ali okolinu doivljavaju subjektivno

2. nekompletno znanje o vlastitoj sredini 3. predodreeni kriteriji samo je jedan kriterij odluke.

Npr. donoenje politike odluke donose se na drugaiji nain, nisu optimalne

nego su rezultat kompromisa izmeu interesa razliitih grupa. Pod politikom odlukom smatra se odluka koja e voditi rauna u kojoj su regiji ljudi manje socijalno aktivni.

Allen Pred predloio je model analize reagiranja i odluivanja lokacija u

prostoru na temelju raspoloivosti informacije i prostornog ponaanja (dvodimenzionalna matrica). Tijekom vremena primaju se brojnije i bolje informacije pa se mogu donositi i kvalitetnije odluke. Prema behavioristikoj matrici najkvalificiranije odluke moe se donositi na poziciji Bnn.

Faktori koji ograniavaju prostorno ponaanje:

26

Kao to je ve spomenuto, behavioristika geografija bavila se i sferom percepcije (kako mi percipiramo geografsku okolinu u kojoj ivimo)stoga Roger Downs uvodi termin mentalna karta.

Kad percipiramo stvarni svijet, to je bioloki proces, ali on prolazi i kroz sustav vrijednosti, te tako dolazimo do mentalne slike i djelujemo u skladu s prostornom predodbom u svijesti.

Ima i pravilnosti u mentalnoj karti prostorni oblici doivljavaju se pravilniji

nego to jesu, npr. Velika Britanija se doivljava kao trokut ija osnovica ide po paraleli.

Pojavljuje se i efekt poveala, npr. oko ratrkana naselja gledano iz neke

perspektive, ono to je blie se poveava (bolje promatramo ono to je blie i to je u sredini). Isto tako, ako promatramo otonu zemlju bolje se pamti ono to je uz obalu.

Bitno istraivanje u mentalnim kartama obavio je Kevin Lynde (moda i

Lynch?!) analizirao je mentalnu sliku 3 karte amerikih gradova: New Yersey, Los Angeles i ? , te doao do zakljuaka da je prisutna redukcija na kartama (neki dijelovi se istiu, a neki zanemaruju), stoga su bitni orijentiri (ceste); izdvojio je pet elemenata koji odreuju sliku grada: putanje po kojima se kreemo (npr. ceste), krajevi koji dijele jednu cjelinu od druge (eljeznike pruge, autoceste, zidovi), predjeli (kvartovi, areal koji analiziramo), vorovi (karakterizira ih velika koliina ulazaka i izlazaka) i orijentiri (objekti koji se istiu u prostoru, sve moe biti orijentir sa subjektivnog stajalita i znaenja).

27

Ljudi veeg socijalnog statusa crtaju bolje karte jer su educirani i mobilniji.

Karta preferencija jedna je vrsta mentalnih karata; 1960-ih godina uveo ih je Peter Gold radio je istraivanje sa studentima o tome gdje bi ljudi htjeli ivjeti u Engleskoj ili u Americi?! Time je elio predvidjeti migracijske tokove na osnovu preferencija ljudi (ljudi podruje gdje ive procjenjuju najboljim). U Velikoj Britaniji najpoeljnije je najgue naseljeno podruje (J i JZ dio). Istraivanja u Alabami 1960-ih godina ukazivala su na veliku popularnost Kalifornije (danas vie nije tako).

Po mentalnim kartama se i mogu i ne mogu precizno prognozirati migracije.

Npr. u Hrvatskoj je najpoeljnija zemlja za migraciju prema preferencijama Italija, ali u stvarnosti nije tako.

Trsten Hgerstrand je u svojoj Time geography istaknuo da se na vrijeme i prostor gleda kao na resurse koji se koriste i koji su ogranieni; on izdvaja tri vana faktora:

1. faktor ogranienih mogunosti vrijeme je ogranieni faktor; 2. faktor okupljanja prostor je ograniavajui faktor, npr. ljudi se okupljaju uz

fakultete, kole, posao, i sl. ali na jednom mjestu ne moe biti 300 ljudi tj. prostor nije rastezljiv;

3. faktor autoriteta da ne ugrozili svoj ugled ili zato to elimo biti vieni odlazimo npr. u crkvu.

Na osnovu ovih faktora Hgerstrand je napravio vremensko- prostornu

prizmu. Vidljivo je da se putanje svakog pojedinca kriaju i tako se stvaraju snopovi putanja. Te snopove vano je prouavati jer time moemo razraditi preporuke za obrtnike, izraditi prometnice, locirati marketinke aktivnosti, i sl.

Behavioristika geografija oslanja se na psihologiju i sociologiju, a u znanstvenoj metodi koristi se indukcijom.

28

HUMANISTIKI PRISTUPI U GEOGRAFIJI

Fenomenologija

Odnosi se na razdoblje sedamdesetih godina kada se fenomenologija javlja u geografiji kao alternativa pozitivizmu. Fenomenologija je filozofski smjer za iji je razvoj posebno zasluan Edmund Husserl. Prvobitno se pod time razumijevalo uenje o fenomenima. Nastojalo se opisivati i objasniti pojave koje se javljaju u svijesti ovjeka. To vodi prema razumijevanju ponaanja u takvom svijetu. Teite je fenomenologije na razumijevanju ljudskih akcija kroz studij pojedinih elemenata ivotnog prostora (life-world) pojedinca.

Egzistencijalizam

Usko je povezan s fenomenologijom. Egzistencijalizam je filozofski smjer prema kojem su ljudska bia sposobna da sama stvaraju svoj svijet. Zbog toga je on povezan s kvalitetom i znaenjem ovjeka u svakodnevnom ivotu. S egzistencijalnog stajalita u geografiji je posebna pozornost posveivana razvojupejzaa.

Osnovna razlika izmeu fenomenologije i egzistencijalizma je u tome to je u

prvom planu interesa fenomenologije bit. Egzistencijalizam na prvo mjesto stavlja postojanje.

Hermeneutika

Hermeneutika je nastala u sklopu teologije, to je znanost o interpretaciji i znaenju. Interpretiraju se biblijski tekstovi, a kasnije su se interpretirali i povijesni tekstovi tako to su povjesniari iitavali to je autor mislio i provjeravali je li to istina iitava se vremenski kontekst teksta. S vremenom se hermeneutika pretvorila u metodologiju prirodnih, a danas i drutvenih znanosti.

Hermeneutiki pristupi su potpuno razliiti od pozitivistike geografije u

hermeneutici nema konanog odgovora (pristup je uvijek otvoren). Ona predstavlja subjektivni pristup, npr. slikar koji crta pejza nacrta svoju ruku, ime eli rei da je on autor i interpretator pejzaa.

Humanistika geografija

Humanistiki pristupi u geografiji razvijaju se u dugom razdoblju, no najintenzivniji su sedamdesetih godina i poslije. Vodeu ulogu u tome su imali ameriki geografi. To je razumljivo zato to se humanistiki pristupi javljaju kao kritika i alternativa pozitivizmu, koji je upravo u Americi bio najizraeniji. Od navedenih humanistikih pristupa u geografiji su doli do izraaja fenomenologija, egzistencijalizam i hermeneutika.

29

Humanistika geografija je antropocentristika, u sreditu prouavanja je ovjek (svijest, kreativnost, namjera, znaenje, vrijednost i vanost pojedinih objekata i zbivanja za ovjeka). Ona podrazumijeva razumijevanje umjesto objanjenja, mjesto umjesto prostora (ne postoji mjesto bez ljudi, ljudi ine mjesto), subjektivnost umjesto objektivnosti (prouava i subjektivnost samog istraivaa), interpretaciju umjesto tonih metoda.

Autori humanistike geografije:

1. EDWARD RELPH najutjecajniji autor, on prouava odnos ljudi prema

mjestu i klasificira ga. U knjizi Place and Placelessness on razlikuje dvije vrste odnosa:

egzistencijalno: otueni tip odnosa (sva mjesta su ista), objektivno: znanstveni stav (neutralno mjesto),

a)

AU

TSA

JDE

RS

TVO

usputno: mjesto je samo pozornica (nema znaenje);

posredovano: iz druge ruke (preko drugog zavolimo mjesto), hotimino: namjerno pokuavamo razumjeti neku sredinu, empatijsko: velika doza emotivnog odnosa prema odreenom mjestu

b) IN

SA

JDE

RS

TVO

egzistencijalno: mjesto doivljavamo svojim domom, dijelom svog identiteta razlikuje i autentini i neautentini odnos prema mjestu (nije na

osoban, formira se pod utjecajem predrasuda, nekih pria..., npr. elimo ivjeti u nekom kvartu jer je to in),

bezmjesna geografija (kada mjesto izgubi autentinost) pod

modernizacijom (mediji, novine) mijenja odnos prema svijetu (mjesto postaje neautentino).

2. YI- FU- TUAN ameriki geograf kineskog porijekla, napisao knjigu Topofilija (ljubav prema mjestu) koja se moe razliito manifestirati (npr. kao estetski doivljaj (najintenzivniji)pejzai, ljubav prema livadama, poljima;

30

najtrajniji doivljaj je preko znanja povijesti o nekom mjestu). Topofilija zvui lano ako se odnosi na velike teritorije jer podrazumijeva imperijalni odnos, neprijateljstvo prema drugima, egoizam. Topofilija je mogua samo ako se odraava ljubav prema malom mjestu. Osobnost mjesta formira se iz prirodnog i drutvenog temelja (prirodna osnova + ljudska kultura). To su podruja brinosti, potpuno drugaija od javnih simbola (spomenika, velikih zgrada) to je neto to je vano samo za nas i nevidljivo je izvana (npr. kafii, ulina poznanstva). Yi-Fu-Tuan uveo je i kulturnu odreenost prema mjestu, tj. dao je kult odreenosti odnosa prema gradu i selu (u 18. st. selo se percipiralo kao nered, prljavtina, a grad obrnuto, no u drugoj polovici 20. st. situacija se mijenja).

3. ANN BUTTIMER poznata teoretiarka u geografiji, jedini geograf iz drugog

podruja (prije je bila asna sestra); ona lifeworld interpretira neto drugaije nego unutar fenomenologije (uzima u obzir dvostranost ovjeka i sredine). Navodi tri naina prouavanja svijeta i ivota:

a) prouavanje mozaika fenomena koji ine mjesto gdje se odravaju rituali,

prostor kojim se kreemo, prouavaju se i mjesta s iznenadnim dogaajima,

b) prouavanje socijalnog svijeta ivota ukljuuje drutvo u prouavanje,

c) time geography prouavaju se prostorno-vremenski ritmovi, gdje i

kada se kree ovjek, koji su resursi vremena i prostora koje ovjek koristi.

4. DAVID LEY bavio se prouavanjem urbane geografije; za njega je grad

mozaik mjesta (u njemu ive razliiti subjekti), postoji i tendencija okupljanja ljudi istih interesa, statusa, navika (oni se ugrauju u pejza, mjesto i u taj dio grada doseljavaju ljudi slinih interesa, te se grad na taj nain ne mijenja, nego se reproducira); postoji socijalna specijalizacija, mozaik grada postaje izraeniji; poinje primjena fenomenologije na urbanu geografiju.

31

KULTURNA GEOGRAFIJA

Kulturna geografija razvija se i njeguje kao dio antropogeografije, pa se negdje i ponekad rabi kao njezin sinonim. Kulturgeographie je njemaki naziv za tu disciplinu koja se tijekom razvoja tretirala kao njezin dio. Taj naziv za tradicionalnu antropogeografiju njemaki geografi opravdavaju time to su tim nazivom obuhvaene tro komplementarne veliine: ovjek, kultura i drutvo. Kulturgeographie se bavila prouavanjem regionalnih aspekata naseljenog dijela Zemlje s posebnim naglaskom na oblikovanje kulturnog pejzaa. Landschaft (pejza) je bio, dakle, teite njezina prouavanja. Protagonist pojma Landschaftskunde (1906. godine) je Otto Schlter. Cultural geography ima vanu ulogu u angloamerikoj geografiji (tretirana je kao dio human geography, a razvijala se pod jakim utjecajem njemake geografije). U Velikoj Britaniji kao sinonim se koristi naziv social geography (razvijala se pod utjecajem francuskih kola i geografa). Prema nekim amerikim geografima kultura je agens, prirodni areali su mediji, a kulturni pejza je rezultat.

Osniva amerike kulturne geografije je KARL SAUER, utemeljitelj poznate Berkleyjevske kole. Promjene vremena temeljni su elementi njegove kulturne geografije. On odbacuje prirodni determinizam i zastupa naelo genetikog objanjenja materijalne kulture (npr. oblik zgrada) kao produkta promjena kulture tijekom vremena. Oni koji imaju najveu mo modificiraju pejza zgradama, dok oni koji imaju najmanju mo rade grafite to predstavlja borbu za dominacijom u prostoru. Kada je rije o razvoju kulturne geografije u Angloamerici, onda se naglaava njezin kontinuitet od 19. stoljea na to su utjecali vanjski (utjecaj njemake geografije) i unutarnji (antropolozi i sociolozi) imbenici.

U drugoj polovici 1980-ih godina u amerikoj se geografiji sve vie govori o

novoj kulturnoj geografiji koja se svojim konceptom suprotstavlja tradicionalnoj kulturnoj geografiji (Sauerova Berkleyjevska kola). Kritiziranje tradicionalne kulturne geografije odnosi se na njenu statinost, empirizam, poivanje na analizi vidljivih relikata pejzaa i materijalne kulture, te objanjavanje kulture s holistikog stajalita (kao superorganski entitet). Tradicionalna kulturna geografija bavila se odnosom ljudskih zajednica i prirodne osnove radi objanjenja preobraaja prirodnog pejzaa u kulturni pejza. Nova kulturna geografija tvrdi da je prostor kulturno hibridan (na jednom mjestu se preklapaju razliite kulture), naglaava multikulturalnost prostora. Pojam kulture je potpuno drugaiji kultura je intersubjektivna realnost (realnost koja nastaje izmeu ljudi, u sklopu ljudske komunikacije), npr. uspomene jedne djevojice (zimska veer, nakon veere mama ode istiti snijeg, nema je 2 sata, pa slijedi potraga za njom, a na kraju se ispostavi kako mama spava kada se kae idem istiti snijeg, to znai idem spavati ali samo za ovu obitelj). Ono to je zajedniko novoj i tradicionalnoj kulturnoj geografiji jest to da se obje bave kulturnim pejzaom. U novoj geografiji kulturni pejza je arena socijalne borbe, djeluje kao medij preko kojega se reproducira identitet i kao tekst (moe se interpretirati).