Juksek-kaldrma je strmi istanbulski sokak i posljednja mahala Evrope. Izvire iz memljivih odaja naputene medrese, gdje su u opremi anadolskih dervia vijekovima bubali, gladovali i onanisali uti bogoslovi nakibendinske tekije; protie grbavim koritom preko dvije stotine trideset stepenica mutna bujica kunih brojeva, sivih fasada i polomljenih oluka i sliva se u smee prozorske reetke kreditnih zavoda po Galati i Karakeju... Nedjelju je, prije tridesetak godina, u ovu mahalu dovela policija, zajedno s latinicom, eirima, civilnim zakonodavstvom i laicizmom. Muslimani su nekad enluili petkom, hriani prkosili nedjeljom, a Jevreji se kajali subotom... Sada svi sedmog dana jedu melpajz, igraju domine, navijaju za "Fenerbake" ili "Beikta"; sedmog dana kasnije ustaju, due se zadravaju u toaletu i sporije se oblae. Sirotinjska nedjelja najamnika poinje tek poslije podne. Ona stigne u Juksek-kaldrmu tek poslije ruka kad jutrom isprati kuevlasnike i bankare, pontijake i skupocjene ptiare u lovite oko Bosfora i opere sudove s gradskih trpeza... Doe buno, kao jedra sluavka nafrakana jeftinim pomadama, nakiena arenim pantljikama po ubogom prazninom ruhu hizmeara, praena buljucima zadriglih aua, djeurlije, kalfica i optinskih regruta. Tada sa ledine pred malom sinagogom zacvile natklasni troetvrtinski valceri i dambolaje... Nedjelja pokrene arene kosture ringipila islikane uzbudljivim scenama iz lova na lavove u dungli. Vergl zasvira davno zaboravljene fokstrote iz "starih dobrih vremena Dimi Duranta" i kukovi u crvenim alvarama polete u nebo, pokriju sunce i slijeu u gladne mornarske ake da opet zavijore po svodu... Za trideset kurua eljezna ptiurina petnaest puta uznese sa svojim krilima ovaj zakikotani mali svijet koji umije da se raduje prazniku. Pripucaju streljita i mali kovai udaraju u nakovanj a plehane rode donose bebe... Ljudi plate pa vide djevojku bez trupa, tele s dvije glave u Egipanina s etiri sise. Pred zakrpljenom ceradom grlati dinovi reklami-raju vjetine nedoraslih djevojica na ici...