TJEDNIK HRVATA U MAĐARSKOJ

glasnikGodina XVIII, broj 36 4. rujna 2008. cijena 100 Ft

www.croatica.hu – e−mail: glasnik@croatica.hu

Foto

: Stip

an B

alat

inac

Počela je nova školska godina i u santovačkoj hrvatskoj školi

2 CROATICA

HRVATSKI GLASNIK

I dok smo polako počeliberbu u svojim vinogradima,djeca su zasjela u školske, apolako će i u studentskeklupe, i počela je još jednaradna godina. Radna školskagodina u znaku je početkavelikih ulaganja u javnoobrazovanje, kako je najavionadležni ministar.

Natjecateljima je podije-ljeno u prvom krugu 80milijardi forinti, u sklopunacionalnog programa obno-ve i razvoja škola, a sve to u sklopuprograma novoga plana razvoja Mađarske.Pozitivno su ocijenjena 253 natječaja, iradovi će moći početi na 500 mjesta.Među njima su i tri takve ustanove gdje seodvija i nastava hrvatskoga materinskogjezika, školsko središte u Dušnoku, vrtić iškola „Géza Kiss” u Šeljinu te školski ikulturni centar u Keresturu. To je paksamo početak, iz godine u godinu novemilijarde ulagat će se u programe novogaznanja i obrazovanja. U Mađarskoj jedanas u obrazovni tijek uključeno milijun isedamsto tisuća polaznika, dok je u prvirazred osnovnih škola ove godine upisano101 tisuća učenika, što je za 5% manjenego prošle godine.

Za vas, poštovani čitatelji, u ovombroju donosimo dva izvješća s otvaranjaškolske godine. Naravno, s otvaranja škol-ske godine u našoj hrvatskoj školi uSantovu, jedinoj hrvatskoj školi u nas kojaje u održavanju Hrvata u Mađarskoj, toč-

nije u održavanju Hrvatskedržavne samouprave, i kojuod ove školske godine uodnosu na prošlu pohađaumalo dvostruki broj učeni-ka. Drugo otvaranje dogo-dilo se u Bizonji, gdje se odove školske godine uvodidvojezična hrvatska nastava.Tako će bizonjska škola,poslije Petrovoga Sela iKoljnofa, biti treća školskaustanova u našem Gradišćukoja uvodi hrvatsku dvoje-

zičnu nastavu, dakako, postupno, počevšiod najnižih razreda.

Poslužila bi se navodom kolege novi-nara kako živimo u „vremenu hrabrenekompetentnosti”. To se ogleda u svimsferama života, a kod nas, na našojmanjinskoj sceni više nego uobičajeno.Vrijeme hrabre nekompetentnosti natolikoje štetno da ono u našem slučaju može bitii pogubno. Radeći svoj uređivački inovinarski posao, ja i moji suradnici kojismo među našim ljudima, koji, naravno,idu na svete mise na hrvatskom jeziku,upisuju svoju djecu na nastavu hrvatskogajezika, nazočni su na otvaranju i zatva-ranju školskih godina, čitaju svoj tjednik,gledaju kazališne predstave na materin-skom jeziku, ulažu u svoju zajednicu, prijesvega samoga sebe, potom svoje vrijeme ienergiju, te svoje znanje, sve se više zgra-žavamo zbog vladavine „vremena hrabrenekompetentnosti”.

Branka Pavić Blažetin

„Glasnikov tjedan”Komentar

Očima roditeljaEto, ponovno je zazvonilo školsko zvono izapočela je 2008/2009. školska godina. Kaoroditelj troje školske djece također očekujem suzbuđenjem novu školsku godinu, raduje me kadana svečanom otvorenju vidim mnogo mladih, kojinam život ispunjavaju veseljem, podsjećajući nasna proljeće u jesenskim danima.Ove školske godine trebala sam se oprostiti čak oddva sina, koji su gimnazijalci naše pečuškegimnazije, i tako pribivala na svečanom otvorenju.Prvi dojmovi uvijek jako utječu na čovjeka.Pozitivno doživljeni prvi dan pomaže stvaranjupozitivnih stavova i za budućnost. To nije ni ovajput nedostajalo: prekrasno obnovljena škola,ljubazni nastavnici, veseli đaci otjerali su mi iposljednju trunku uznemirenosti roditelja što sejavlja prilikom odvajanja od djeteta.Obiteljsko ozračje kojim zrače naše manjinskeškole opet me je dotaknuo, gdje se zna za svakogpolaznika škole, i dijete nije samo jedan odmnogih učenika, gdje je roditelj s nastavnikom idjetetom mogao pogledati svaki kutak školskezgrade, radovati se novoj športskoj dvorani,modernom uređenju škole.Jer nova škola za dijete označuje ulazak u novisvijet, upoznat će drukčije odnose, nove ljude,naučit će nešto novo o sebi, svojoj snazi, slabos-tima, interesima. Bit će za njega nepoznatihsituacija kojima će se morati prilagoditi. U strep-nji: „Hoće li se moje dijete osjećati osamljeno?,Hoće li se snaći u razredu među suučenicima?,Hoće li moći udovoljiti zadatku?...” dobro je znatida je on u jednome drugom domu, gdje se brinu zanjega, gdje su ga rado očekivali.U srednjoškolskoj dobi učenicima su osobitovažna pitanja autoriteta i slobode. Ona su imživotno važna jer su povezana s izgradnjom iostvarivanjem njihovih odnosa s odraslima u školii u sredini u kojoj žive. Zavoli li se škola, tada ćedjeca vjerojatno pronaći užitak i u učenju.Često na zidovima školskih ustanova možemočitati navod „Od kolijevke pa do groba najljepše jeđačko doba”, koji se možda djeci čini besmislenimi nejasnim, možda za nekoliko godina će gashvatiti ukoliko pohađaju ustanovu lijepih iugodnih sjećanja.Škola lijepih i ugodnih sjećanja pratit će svakuosobu kroz cijeli život, pozitivna školska iskustvai lijepe školske uspomene nikada se ne zaborav-ljaju, djeca ih trajno i sustavno pohranjuju.Sačuvaju se iskrice veselja i dobrog raspoloženja,oni se pospremaju u unutarnju kasicu iz koje će ihuvijek moći vaditi kad god im zatreba nova dozaoptimizma.Otvaranje školske godine u pečuškoj gimnazijiupravo je zračilo takvim ozračjem, koji treba dadaje dozu optimizma za cijelu školsku godinu i zaučenika, i za nastavnike, pa i za roditelje.

Bernadeta Blažetin U bizonjskoj osnovnoj školi od ove godine uvodi se hrvatska dvojezična nastava

4. rujna 2008. 3

HRVATSKI GLASNIK

BAJSKA VODICA – Proštenje povodomblagdana Male Gospe u poznatome mari-janskom svetištu na bajskoj Vodici, naj-većem i omiljenom hodočasnome mjestubačkih vjernika, među njima i bačkihHrvata, ove će se godine održati tjedandana ranije, u subotu i nedjelju, 6. i 7. ruj-na. Već po tradiciji, u nedjelju, 7. rujna,misno slavlje na hrvatskom jeziku služit ćese ujutro u 8 sati u kapelici. Hrvatsku misuna bajskoj vodici služit će fra ZoltanDukai, nekadašnji gvardijan Franjevačkogsamostana u Subotici, koji danas radi uOsijeku. Veliku trojezičnu misu (na mađar-skom, njemačkom i hrvatskom jeziku) naotvorenom u 10 sati predvodit će dr. LászlóNémeth, biskup iz Velikog Bečkereka, izsusjedne Vojvodine.

BAJA – Kako nam reče profesor ŽivkoGorjanac, voditelj Hrvatskog odjela priKatedri za strane i narodnosne jezike naVisokoj školi Józsefa Eötvösa u Baji, unovoj, 2008/2009, školskoj godini nahrvatskome smjeru za učitelje i odgojiteljeimat će šest redovitih i 13 izvanrednihstudenata. Četvero na prvoj godini, te podvoje na učiteljskom i odgajateljskomstudiju. Na drugoj godini imaju dvije stu-dentice na učiteljskome smjeru, jednu izLuga u Baranji (u Hrvatskoj) i jednu izSantova. Na izvanrednom studiju imat će 13 stu-denata, najviše iz Gradišća: iz Koljnofa,Petrovoga Sela, Prisike, Hrvatskoga Židanai Bizonje, nadalje iz bačvanskog Kaćmara ibaranjskog Pečuha. Riječ je ponajprije opolaznicima s učiteljskom diplomom, kojistudiraju radi stjecanja diplome hrvatskogučitelja ili odgojitelja. U nastavi će i ovegodine raditi profesorica Iva Bezinović,lektorica hrvatskoga jezika iz Hrvatske,koja je lani došla u Baju s trogodišnjimmandatom. Dodajmo kako će nova školskagodina i nastava na Visokoj školi u Bajipočeti 15. rujna.

KOLJNOF – Od 18. augustuša kulturnidom dotičnoga naselja ima novu peljačicuu osobi Monike Taschner-Egrešić. GezuVölgyija st., ki je točno 20 ljet peljao ovuustanovu i društveni žitak u Koljnofu, je uovoj funkciji zaminjila bivša pedagoginja umjesnoj školi, ka je bila izabrana iz sedamnaticateljev. Kako je rekla nova peljačicakulturnoga doma, med prvimi svojimizadaćami ima nutarnju obnovu Seoskekuće, oblikovanje seoske knjižnice terdaljnje osiguravanje uvjetov za vježbanjetamburaških sastavov, zborov ter tancošev.

Prošloga petka med gradišćanskimi škola-mi znamda med prvimi, otvoreno je novoškolsko ljeto u Bizonji. Medjutim, ovo sve-čevanje je dvostruko bilo važno ne samo zaškolare, roditelje nek i za cijelo selo, kot i zacijelo naše područje. Naime, školari prvogarazreda u Bizonji ov septembar su začeli sdvojezičnom nastavom, što zlamenuje da uGradišću bizonjska osnovna škola je jur trećaka je prešla na ov model podučavanja. Naškolski dvor u pratnji odgojiteljic, a iučenikov osmoga razreda, malo ganutljivo sudospila od čuvarnice dica ka igranje ljetoszaminjaju s udžbeniki, bilježnicami. Kolikosu zrela za tu promjenu, to su pokazala svojimkratkim recitatorskim i jačkarnim dvojezič-nim programom. Potom je Matija Šmatović,predsjednik mjesne Hrvatske manjinskesamouprave, pozdravio nazočne i nazvao tadan zvanarednim u povijesti ovoga sjeverno-gradišćanskoga naselja. Elza Hidasi, direkto-rica škole je najavila da njeva ustanova je napočetku ljeta dobila i titulu ekoškole odMinistarstva za čuvanje okoliša i da njeviškolari u različiti tabori su ljetovali. Pohvalilaje te bivše učenike 8. razreda ki su petimiuspješno položili ispit hrvatskoga jezika, spomoću učiteljice Renate Novak. Zahvalila jesamoupravi i roditeljem za pomoć da ovoškolsko ljeto more 97 dice početi u potpunoobnovljenoj školskoj zgradi. Predstavljeni sunovi pedagogi škole, a i razredniki. Dvojezič-

no podučavanje u prvom razredu s 15 dice ćepeljati Bizonjka, hrvatskogovoreća školniko-vica Marica Nadj. Bizonjski načelnik RobertKammerhofer u svojem svečanom govoru jenaglasio da ona zajednica ka školu gradi,sazida i svoju budućnost, i da je stanovničtvoBizonje pozitivno glasalo i na hrvatskiopstanak. To je dokazao i ov korak da namolbu roditeljev mogli su pokrenuti dvojezič-nu nastavu i u ovoj školi. Obećao je da istotako kot i dosad, i nadalje će sa svimi mo-gućimi sredstvi podupirati odgoj i obrazova-nje u vlašći ustanova. Potom su svi gostipogledali novi jezični labor, koji je stao kihpet milijun forintov, i koji more najednočprimiti 18 dice med najmodernijimi moguć-nosti za učnju jezika.

-Tiho-

Aktualno

Otvaranje prvoga školskoga ljeta s dvojezičnomnastavom u BizonjiU prvom razredu petnaest dice

Dica 1. razreda u Bizonji

Jezični labor su veljekisprobali novi vlasniki

Od čuvarnice do školskoga dvora sunajmladje dopeljali najvekši školari

4 CROATICA

HRVATSKI GLASNIK

IsprikaIspričavamo se poštovanim čitateljima iautorici napisa Hrvatska večer u StarinuRenati Božanović zbog zbrke oko tekstaobjavljenog na 6. stranici Hrvatskoga glas-nika, broj 35. Stoga u ovome broju jošjednom donosimo napis u cijelosti.

Branka Pavić Blažetin

Hrvatska večer u StarinuU podravskom naselju Starinu 9. kolovoza,u subotu, priređena je Hrvatska večer.Unatoč lošem vremenu i kiši, u selu seokupilo mnogo plesača i svirača, naravno,i gledatelja. Pošto je kiša prestala padati,započeo je mimohod plesača na ulicamasela. Folkloraši su pjevajući pozdravljalidomaćine koji su u velikom broju bili predsvojim kućama i divili se prekrasnimpjesmama i nošnjama. Starinska Hrvatskamanjinska samouprava, kao organizator tevečeri, na otvorenom prostoru pokrajmjesnoga doma kulture, priredila je bogatkulturni program u kojem su nastupilirazni orkestri i kulturna društva. Osimdomaćih sastava u naselju su gostovali itamburaši iz Sopja.

S početkom u 19 sati u svečanom dijeluprograma Ružica Kedveš u svome poz-dravnom govoru pozdravila je ZvonimiraKovača, načelnika Općine Sopje, načel-nicu sela Barbaru Šajić te sve načelnikesusjednih naselja i, dakako, sve drage gosteu publici. Nakon pozdravnih riječi uprogramu smo mogli čuti Tamburaškisastav „Biseri Drave” iz Starina, zatim prviput žensku folklornu plesnu skupinu,također iz Starina. Potom su se čule prediv-ne pjesme u izvedbi ženskoga pjevačkogzbora iz Harkanja. U nastavku te večerislijedila je Oršolja Bite sa spletom pje-sama, čime je osvojila prvo mjesto nanatjecanju „Helikon” u Keszthelyu. Nakonmlade, nadobudne djevojke goste su zabav-ljali sopjanski tamburaši. Kao zadnja točkaprograma bili su članovi Kulturno-umjet-ničkoga društva „Ladislav Matušek” iz Ku-kinja s bošnjačkim plesovima. Večer sezavršila zajedničkom večerom sudionika ibalom uza svirku starinskoga „Remixa”.

Renata Božanović

Na svečanosti koja je upriličena u mjesnojšportskoj dvorani, u nedjelju, 31. kolovoza, u17 sati otvorena je nova, 2008/2009, školskagodina i u Hrvatskom vrtiću osnovnoj školi iučeničkom domu u Santovu, prvoj i jedinojodgojno-obrazovnoj ustanovi koja je od 2000.godine u održavanju Hrvatske državne samo-uprave. Nova školska godina koja je s nasta-vom počela u ponedjeljak, 1. rujna, donijela jei važnu promjenu u životu odgojno-obrazov-ne ustanove Hrvata u Mađarskoj. Kao što jepoznato, ukinućem mjesnog vrtića i osnovneškole u održavanju Santovačke seoske samo-uprave velika većina santovačkih roditeljasvoju djecu od jeseni upisala je u hrvatskuustanovu.

Svečanost je otvorena pjevanjem mađar-ske i hrvatske himne, te malim prigodnimprogramom polaznika vrtića, sadašnjih prva-ka, koje su dopratili učenici osmoga razreda.

U povodu otvaranja nove školske godineokupljene učenike, roditelje i goste srdačno jepozdravio ravnatelj škole Joso Šibalin, međunjima posebno predsjednika Hrvatske držav-ne samouprave Mišu Heppa, te načelnika selaSantova Józsefa Feigla, a jednako tako inajmlađe učenike škole, prvake koji su sepredstavili kratkim prigodnim programom.

U ovim svečanim i značajnim trenucimaza santovačku hrvatsku školu i za cijeluhrvatsku zajednicu u Mađarskoj, ali također iza selo Santovo, okupljene je uime Hrvatskedržavne samouprave, održavatelja santovačkehrvatske škole, pozdravio i predsjednikHrvatske državne samouprave. Kako je uzostalo naglasio Mišo Hepp, santovački Hrvatiuvijek su držali do svoje škole, ona je uvijekbila jedna od najboljih naših škola koje su

njegovale hrvatsku riječ, slale djecu u našegimnazije, na visoke škole i fakultete. Santo-vačka su djeca uvijek prednjačila u znanju injegovanju materinske riječi. Zaželjevši djecii roditeljima mnogo ustrajnosti, radosti iuspjeha u učenju, pozvao ih je da ostanu onošto su uvijek bili, te da uspješno nastave onošto je santovačka škola dokazala tijekomproteklih šest desetljeća, a što se od njeočekuje i ubuduće.

Istaknuvši da su HDS i Santovačka samo-uprava sklopile korektan ugovor, izrazio jeuvjerenje da će škola nadalje djelovati naobostrano zadovoljstvo, te da će škola, kao idosada, prebroditi sve teškoće koje su u naševrijeme, kada se zatvaraju škole u Mađarskoj,svakodnevne.

Ravnatelj škole Joso Šibalin u svomeprigodnom govoru izvijestio je okupljene opromjenama i zadacima u novoj školskoj go-dini. Kako je najavio, nova školska godinatrajat će 181 radni dan, do završetka školskegodine 15. lipnja. Posebno se obratio prvaci-ma, u nadi da će se dobro osjećati u novojsredini, za što će se pobrinuti njihova učitelji-ca, kako bi što prije „osvojili” razred i sklopilinova prijateljstva.

Kako je uz ostalo dodao, vrtić, škola idom novu školsku godinu počinju u posvenovim okvirima. Ukinućem mjesne seoskeškole velika većina učenika se upisala uhrvatski vrtić i školu, tako se broj djece uvrtiću i školi umalo udvostručio. Premaugovoru održavatelja, HDS-a, i Santovačkesamouprave, dogovoreno je i preuzimanjevećeg dijela djelatnika seoske škole i zgradaza nesmetano obavljanje odgojno-obrazovnograda. Što se tiče ciljeva oni su ostali nepro-

Početak nove školske godine

Hrvatski vrtić, osnovna škola i učenički dom uSantovu

Nova školska godina, novi okviri, novi izazovi

4. rujna 2008. 5

HRVATSKI GLASNIK

KOLJNOF – Na dvodnevno trgadbenosvečevanje poziva ovo sridnjegradišćanskonaselje 13. i 14. septembra. Subotu otpodneu 15 uri se gane vesela povorka u selu, apotom će biti kulturni program s mjesnimitancoši „Koljnofskoga kola“, tamburaši ifolkloraši iz Buševca ter ugarskoga an-sambla Pendelyes iz Šoprona. Na večernjojfešti svira petroviska „Pinkica”. Drugi danhrvatsku mašu celebrira teološki profesoriz Jure, rodom iz Bizonje, Jive Šmatović, amuzički će mašu oblikovati „Kolo-Slavuj”iz Beča.

KOLJNOF – Po informaciji Agice Sár-közi, direktorice koljnofske Dvojezičneškole „Mihovil Naković”, 6. i 7. septembraće mjesnu odgojno-obrazovnu ustanovupohoditi profesori sa zagrebačkoga Filo-zofskoga fakulteta ki će i jezično usavr-šavanje držati za koljnofske učiteljice terodgojiteljice. Ovom prilikom će dojti iapsolvent hrvatskoga studija ki je pred-vidjen da pomaže dvojezičnu nastavu uovoj školi, zato je potpisan i sporazum oznanstvenoj i nastavnoj suradnji krajemprošloga školskoga ljeta med Zapadno-ugarskim sveučilišćem „Savaria” ter vodi-teljem Hrvatskih studijov u Zagrebu. Potom dokumentu takovi studenti bi moglidojti jur ljetos i u petrovisku ter bizonjskudvojezičnu školu, ali po sadašnji izgledi zatakovu pomoć je jedino zainteresiranakoljnofska škola.

HRVATSKI ŽIDAN, PETROVO SELO,MEDJUGORJE – Vjerniki spomenutihsel će putovati na shodišće 12. septembra,petak, u Medjugorje, kade će ostati sve donedilje. Putujući domom, ova grupa će seupoznati još i sa znamenitosti grada Zadra,pohodit će i glavni grad Hrvatske, a i zastatće na poznatom marijanskom hodočasnommjestu u Mariji Bistrici. Na ovo četvero-dnevno vjersko putovanje je još zvaožidanski farnik Štefan Dumović, alipokidob je bio teško ranjen minuli tajedanu prometnoj nesrići, ovom prilikom,nažalost, će morati vjerniki prez njegaotputovati u Hrvatsku ter Bosnu i Hercego-vinu.

mijenjeni, a to znači da će zajedno s roditelji-ma i djecom s provjerenim i već dobrouhodanim metodama nastaviti odgojno-obrazovni rad po pedagoškom programuškole. Ubuduće će nastojati da se hrvatskeustanove razvijaju, a toga radi, temeljeći se naučenički dom, prikupiti što više djece iz bližei dalje okolice. Zadržat će i profil škole,tradicije i postojeće aktivnosti, dopunjenesuvremenim sadržajima i metodama na poljuodgoja i obrazovanja. Pokrenut će raznekružoke, narodni ples, šport, informatiku,njemački i engleski jezik, popodnevno učenjei vjeronauk. Omogućit će sudjelovanjeučenika u raznim izvanškolskim aktivnosti-ma. Novi okviri omogućavaju uspješniji rad,tako će u učeničkom domu popodnevnuučionicu organizirati, umjesto lanjske dvije, utri skupine, od čega se očekuje da će pripremeučenika biti učinkovitije. Za više razrede inadalje će osigurati popodnevnu učionicu,svaki dan po tri sata, u podjeli za 5-6, 7-8razred. U nižim razredima popodnevnoučenje će se organizirati po razredima, radišto kvalitetnijeg odgojno-obrazovnoga rada.Izvijestio je roditelje da će svi udžbenici zasve učenike biti besplatni.

Kao posljedica navedenih promjena unovoj školskoj godini broj djece u hrvatskomvrtiću i školi umalo se udvostručio, konkret-nije vrtić u tri skupine pohađat će 62 djece, au školi od 1. do 8. razreda ima sveukupno 179učenika, od toga 18 prvaka. U nižim razredi-

ma je 76, a u višim razredima 103 učenika.Najmanji brojčano je prvi razred s 18 učenika,a najveći 6. razred s 28 učenika. Premaugovoru sa Santovačkom samoupravom,preuzeto je i 17 novih djelatnika, od toga 10pedagoga bivše seoske škole, te zgrade vrtićai škole. Došlo je i do nekih tehničkih iorganizacijskih promjena u radu škole, kojesu uvjetovane potrebom za većim prostorom,odnosno podjelom učeničkih skupina nasatima hrvatskoga jezika i nekih predmeta,kao što su povijest, zemljopis i drugo. Naime,polaznici vrtića i prvaci počeli su rad premadvojezičnomu pedagoškom programu, dok ćese u prijelaznom razdoblju, od 2. do 8.razreda ona idućih godina postupno uvoditi.Postoji mogućnost da se sve to ubrzapolaganjem razlikovnih, jezičnih ispita unižim razredima. Dotada će novi učenici kojine govore jezik, intenzivno učiti hrvatskijezik, a i neke predmete koji se predaju nahrvatskom odvojeno, u posebnim skupinama.

Nakon svečanosti održan je i prvi roditelj-ski sastanak, a razrednici su obavijestili djecui roditelje o konkretnim zadacima u novojškolskoj godini.

U ponedjeljak, 1. rujna, u 8 sati zazvoniloje prvo školsko zvono, čime je otpočeo rad unovoj školskoj godini. Zasigurno će prvi daniproteći upoznavanjem novih vršnjaka, učeni-ka i kolega u izmijenjenom sastavu, u novojsredini, i s novim izazovima.

Tekst i slika: S. B.

6

HRVATSKI GLASNIK

VINKOVCI – Održan je 13. Seminarfolklora Panonske zone na kojem susudionici učili plesove, pjesme, dječje igre,sviranje glazbala (tambura, gajda, duda,tambure samice, okarina, svirala i dvojni-ca). Obrađena je i etnološka i etnomuziko-loška baština Slavonije, Baranje, Srijema,Turopolja, Moslavine, Bilogore, Podra-vine, Bosanske Posavine, Bačke te Hrvatau Mađarskoj. „Sudionici mogu polagatiispite iz odslušanih kolegija ako žele stećinaziv umjetnički voditelj Panonske zone.Naziv se stječe nakon odslušanog ciklusa utrajanju od tri godine te položenih ispita”,kaže Blanka Žakula, voditeljica seminara iKulturnog centra Gatalinka, koji je njegovorganizator.

PEČUH, OSIJEK – „Revitalizacija pod-ručja Boroš Drave: Boroš jezera i spojnogakanala Boroš jezero – Drava (BorošDrava)” naziv je projekta koji su osječkiVodnogospodarski odjel za vodno pod-ručje sljevova Drave i Dunava Hrvatskihvoda, zajedno s prekograničnim partne-rom, Direkcijom za zaštitu okoliša i zavode južnog Prekodunavlja iz Pečuha,nominirali za financiranje iz sredstavaEuropske Unije, a u okviru Programa zasusjedstvo između Slovenije, Mađarske iHrvatske (INTERREG III A). Kako ističuu Hrvatskim vodama, projekt je zadovoljiokriterije natječaja, pa su hrvatskoj straniodobrena tražena sredstva od 220 tisućaeura. U hrvatskom dijelu Baranje nalazi se16 hektara, a u Baranjskoj županiji uMađarskoj 14 hektara površine zvaneBoroš Drava, za koju je karakterističanneuobičajeno lijep i gotovo neistraženkrajobraz jezera Boroš i okolnih šumskihstaništa. Cilj je projekta, čiji je rok zazavršetak kraj studenoga 2008. godine,poboljšati suradnju u prekograničnomkorištenju zajedničkih prirodnih zaliha, aspecifičnost projekta jest izrada studijeoživljavanja, pomoću čega će biti točnoutvrđen uzrok narušenosti ekosustava.Nakon svega, područje Boroš Drave bit ćeidealno mjesto za seoski turizam, rekre-aciju, šport i zabavu posjetitelja s obijustrana granice. Razminiranje područja prikraju je, nakon čega će „nastupiti” struč-njaci Hrvatskih voda, kako bi, u što kraćemroku, široj javnosti omogućili uživanje ujoš jednome baranjskom izletištu.

VINKOVCI – Ovogodišnje, 43. Vinko-vačke jeseni održat će se od 5. do 14. rujna.Manifestacija je posvećena tamburici iustrojit će se pod geslom »Kolo igra,tamburica svira«. Na ovoj najvećoj mani-festacije izvornoga hrvatskog folkloranastupit će 70 KUD-ova iz cijele zemlje teoko osam tisuća izvođača.

Mišljenje nadležnih o dvojezičnoj školi u BizonjiRobertKammerhofer,načelnik sela BizonjeNaše selo se temelji natradicija, a ta tradicijaje hrvatski jezik terhrvatska svist. Akohrvatski jezik nećenaučiti naša dica takokako su kočkada naši

stari znali ta jezik, onda kultura, škola, sve ćese zgubiti. Veselim se da je skupadošlo sveono na čemu smo najpr premišljavali. ZnamoBogu hvalu dati da smo danas ovu svetačnostdoživili. Na tom moramo dalje djelati unašem selu da napravimo već placov za onemlade ljude ki su se odselili, ali ki bi htilinajzad dojti. S tim će pak i dicu najzaddonesti a za dva-tri ljeta mogli bi većučenikov imati u našoj školi. Od financiranjaškole i čuvarnice se ne bojim, to je naš cilj,naše djelo, mi moramo to napraviti. Ovubitku smo dobili! I dalje hoćemo djelati takoda naša škola u Bizonji bude najmodernija uovoj krajini.

Elza Hidasi,ravnateljica Osnovneškole i čuvarnice sdvojezičnomnastavomŠto smo si mi za ciljzeli, to smo i napravili.Jako se veselim da smomogli upeljati u našojškoli dvojezičnu nasta-

vu, i za prvi razred imamo i jako dobru teršikanu školnikovicu Maricu Nadj ka će uzhrvatski jezik dvojezično podučavati tehniku,glazbu, tjelovježbu, poznavanje okoliša termoljanje i ka se profesionalno usavršava pristudiji bajske Visoke škole. Posebno moramzahvaliti savjetnici hrvatskoga jezika uGradišću Editi Horvat-Pauković ka je odsamoga početka jako čuda pomagala, naspodupirala i batrila. Željim svim školarom,pedagogom da nam i ovo školsko ljeto mineveselo i uspješno.

Matija Šmatović,predsjednik mjesneHrvatske manjinskesamoupraveDvojezično poduča-vanje u našoj školi je zacijelo selo povijesnastvar. Ova odluka zaroditelje bila je teška,bojali su se, ali većputi

smo sjeli s njimi, pozvali smo jur iskusnepedagoge, tako smo naše roditelje uspjeliuvjeriti da svoje dite daju na tu nastavu.

Koliko znam, samo jedna familija je odneslaodvud dite u ugarsku školu. Mi smo uvijekmaterijalno podupirali školare ki su se dalidalje učiti u hrvatski škola, a i sve onepedagoge ki su se javili na usavršavanje za ovnovi sistem. Iako budžet naše samoupravenije tako jak, ali mislim da sve to što smo immogli dati i dali smo, pak ćemo to i ubudućnosti tako napraviti. Privatna radost mije sad veća od funkcionarske. Što sam stvorio16 ljet dugo u Bizonji kot načelnik, na to samponosan, ali u funkciji predsjednika ma-njinske samouprave znam sad za moj hrvatskinarod već učinjiti nek onda kad sam bionačelnik. Onda sam morao za sve misliti, asad imam tu moć da nek za Hrvate u Bizonjiraditi smim i znam.

Renata Novak,učiteljica hrvatskogajezikaPoslije dugoga odmoranam je čudno znovazačeti djelati, ali novoškolsko ljeto pravodačekamo i zbog novosti.Ja ću podučavati hrvat-ski jezik u 2, 3, 4, 7. i 8.

razredu. Nažalost, kod nas jako malo dicedojde iz doma s hrvatskim znanjem, a našiudžbeniki su napisani na književnom jeziku. Izbog toga nam malo teže ide podučavanje, alisigurna sam da ćemo sve poteškoće riješiti. Ito je naša zadaća da jedno drugim poma-žemo. Teško će biti i dici kad roditelji neznaju po hrvatski, neće im moći pomagati,no, kako znamo, svaki početak je težak. Mipedagogi smo isprobali jezični labor već poljeti, i mislim da trebamo ovu mogućnostdetaljno iskoristiti. Ne samo mi učiteljicehrvatskoga jezika nek i kolegice nimškogajezika, tajedno bar dva-tri puta. Optimističnotrebamo začeti novo školsko ljeto, kad nikakonema smisla bez volje raditi.

Zabilježila: Tiho

HRVATSKI GLASNIK

4. rujna 2008. 7

Intervju

„Obitelj je izložena mnogim pritiscima, a kad se razori obitelj, razara se društvo, narod, razaraju se zajednice, razaraju su države!”Na poziv kalačko−kečkemetskog nadbiskupa Balázsa Bábela i Hrvatske manjinske samouprave grada Kalače, uzoriti kardinal izagrebački nadbiskup Josip Bozanić od 24. do 25. kolovoza boravio je u dvodnevnom posjetu Kalači, gdje se susreo i s pred−stavnicima bačkih Hrvata u Mađarskoj. Nakon misnoga slavlja i svečanosti prigodom obilježavanja 120. obljetnice smrti biskupaIvana Antunovića (1815–1888), uzoriti kardinal i zagrebački nadbiskup Josip Bozanić, za vrijeme druženja sa svojim domaći−nima, vrlo je rado pristao na razgovor s predstavnicima hrvatskih medija u Mađarskoj.

Razgovarali: Milica Klaić Tarađija, urednica Hrvatske emisije Mađarskoga radija u Pečuhu, i Stipan Balatinac, novinar Hrvatskogaglasnika, tjednika Hrvata u Mađarskoj i suradnik internetskog Radija Croatice.

M. K. T.: Današnja je nedjelja bila po-sebno draga Hrvatima u Mađarskoj, ne samozato što smo slavili svetu misu nego i zbogtoga što smo tu misu slavili na hrvatskomjeziku, što je doista rijedak događaj kod nas uMađarskoj, ali Vam je vjerojatno, uzoritikardinale, sve ovo i poznato.

– Drago mi je što sam danas ovdje uKalači i što sam se susreo s Hrvatima, nesamo iz ovoga grada i iz ove županije nego išire. Posebno mi je drago što sam s vamaslavio svetu misu u prepunoj kalačkoj kated-rali Uznesenja Blažene Djevice Marije. Zamene je to poseban događaj. Osobito mi jebilo drago vidjeti narod otvoren, narodzadovoljan i radostan što je zajedno, što možezajedno slaviti misu na hrvatskom jeziku.

M. K. T.: Upravo sam rekla da je to pravarijetkost, ali vjerojatno Vam je poznato kakoimamo malo svećenika koji bi na lijepomehrvatskom jeziku mogli služiti misno slavljeod početka do kraja. Dogodi se da naši sve-ćenici mole, oni pjevaju, oni čitaju, ali uživogovoriti, propovijedati teško im ide. Može liZagrebačka nadbiskupija na neki način prite-ći u pomoć?

– Sve mi je to poznato. Možemo omogu-ćiti svećeniku ili bogoslovu boravak uZagrebu ili negdje drugdje u Hrvatskoj kakobi učio ili usavršio hrvatski jezik. Zagrebačka

nadbiskupija je spremna to organizirati. Aliproblem o kojem govorimo širi je. Ne događase to samo Hrvatima već i drugim narodima usvijetu. Međutim, ukoliko je moguće pomoći,spremni smo veoma rado. Drago mi je danasbilo slušati svećenika Mađara koji je naučiohrvatski jezik. To je hvalevrijedno. Baremmože narodu misiti na hrvatskom. Mi znamošto znači misa, što znači liturgija na vlastitomjeziku. To je nešto što najbolje odgaja kako uvjeri, tako i u svemu onome što je čovjek i unacionalnom identitetu, to je ono što čuvaobičaje. Slobodno bi se moglo reći da, dok ucrkvi zajedno molimo Očenaš na hrvatskomjeziku, na neki način s nama mole naše maj-ke, očevi, bake, djedovi, čitava pokoljenja.

M. K. T.: To ste jako lijepo rekli u svojojpropovijedi, ta poveznica bili bismo upravomi, a jednako je bilo važno čuti koliko jevažna obitelj i koliko je važna sloga međunama Hrvatima, i ovdje u Mađarskoj.

– Jest, važno je i jedno i drugo, svakatema je za sebe veoma važna. Danas je obiteljnešto o čemu moramo ne samo govoriti negoobitelji treba i pomagati, poglavito obitelji uEuropi. Jer obitelj je izložena mnogimpritiscima, a kad se razori obitelj, razara sedruštvo, narod, razaraju se zajednice, države itako redom. Naime, tamo gdje su razoreneobitelji, tamo je najlakše, kako sam već rekaou crkvi, manipulirati s ljudima, osobito smladima. Jednako je važno i zajedništvo,povezanost. Biti jedni drugima blizu, osobitoonima koji su nam blizi po vjeri i rodu,pomoći jedni drugima, to je ono što svimapomaže. Dok pomažemo jedni drugima,pomažemo i sebi. Pomažem li danas prijate-lju, prijateljici, mogu se i ja sutra nadatipomoći nađem li se u potrebi ili nevolji.

S. B.: S obzirom na višestoljetnu zajednič-ku povijest Hrvata i Mađara, kako se doživ-ljavaju te veze iz prošlosti, odnosno na kojinačin danas surađuju crkve u Hrvatskoj iMađarskoj? Evo, rekao bih, jedan od primje-ra povezanosti upravo je i Kalača. Što značiKalača za Vas danas, boraveći u posjetu Ma-đarskoj?

– Kako već rekoh preuzvišenom Nadbis-kupu, rado sam se odazvao njegovu pozivu,

jer Kalača je grad koji nas povezuje. Ongovori o zajedničkoj povijesti, osobito ocrkvenoj povijesti, a crkvena povijest govori io nacionalnoj povijesti, o narodnoj povijesti.Rekao bih da se danas i Crkva katolička uHrvatskoj i Crkva katolička u Mađarskojsusreću i promatraju sa simpatijama. S radoš-ću napominjem da je upravo ove godine, 31.svibnja, u Zagrebu na blagdan Majke Božjeod Kamenitih vrata, slavio misu i predvodioprocesiju mađarski primas, kardinal PéterErdő, moj prijatelj, s kojim zajedno sudjelu-jem u raznim europskim vijećima. Kad god senađemo zajedno, na neki način jedni drugepromatramo sa simpatijom, ali i sa sprem-nošću da pomognemo u ovoj našoj Europi.Promotrimo li povijesni razvoj, znamo da jebilo različitih trenutaka, ali kada se sve tozajedno sumira, želimo naglasiti da imamopuno zajedničkih elemenata, puno zajednič-kih točaka. Jedna od važnih zajedničkihtočaka zemljopisna je blizina, jer susjednesmo države. Među zajedničkim točkama kojenas povezuju dakako je i katolička vjera kojaje posebno značajna i u Hrvatskoj i u Ma-đarskoj.

S. B.: Naši preci Hrvati, Bunjevci i Šokci,a mogli bismo nabrojiti i druge hrvatskeetničke skupine u Mađarskoj, došli su na oveprostore prije 300 i više godina. Očuvali susvoj jezik, očuvali su svoju vjeru. Čuli smo uVašoj propovijedi obraćanje vjernicima ukatedrali, no što biste poručili našim čitatelji-ma i slušateljima?

– U prvom redu želim sve pozdraviti,želim poručiti kako je važno da budemo onikoji ćemo jedni druge prepoznavati, i bitispremni jedni drugima pomoći. Ako želimobiti prepoznatljivi sutra, danas trebamo čuvatisvoj identitet. Upravo na temeljima svog vlas-titog identiteta trebamo surađivati i dijalogi-zirati s drugima. Stoga čuvajmo sve ono počemu smo prepoznatljivi i kao katolici i kaoHrvati, kako bismo mogli posvjedočiti svojebogatstvo u susretu i suradnji s drugima.

Hvala Vam na razgovoru.– Molim. Puno sve pozdravljam starim

kršćanskim pozdravom: Hvaljen Isus i Ma-rija.

HRVATSKI GLASNIK

8

Amen!Etogac! Fala Bogu, i danas sam mogla

izmolit krunicu. Sad mi je još poljubit križ iškapulir Gospe Fatimske. Zakačen je na vrvkriža, pa visi kraj njeg. Drag mi je. Gospin je.Njoj se od rana utičem. Za svašta. Neudanateta Matilka navikla me da se u nju ne samo unevoljama uzdam. Razgaljena žena. Bila jetrećoredica kod fratara i svake godinepočetkom veljače odlazila je s našeg salašakod brata u varoš na devet dana. Uvik baš nadevet! Dugo mi nije bilo jasno zašto na devet.Kad sam bila malo veća, kaz’la mi: Devetdana je i Marija s apoštolima ustrajno molilaposli Isusovog uzašašća... Molila se krunica uStaroj crkvi, a posli je držana pridika. Znaloje doć fratara čak iz ’Rvacke i Bosne zapridiku. Uvik su niki bili jači na ričima od ovinaši, držala je teta, no to baš nije divanilasvakom. U to vrime sam bila mala i baćo menije pušto da iđem s njom, no znala mi jedanima posli o svemu pripovidat. Imala jedobru pamtu i po’dikoje je s molenja znala odriči do riči prinet. Slušala sam je ko nikad inikog posli, pa ko da sam i ja bila tamo...

A ovaj Gospin škapulir mi je dala kumaJaga kad sam još bila mala. Kaz’la je da je tozbog nade. Nju triba uza se uzdržavat. Nisambaš oma najbolje razumila, al’ posli samsvatila. Kuma se dobro udala. Redovna čeljadodreda. I bogati bili. Išla je s crkvom još1963. na odočašće čak u Portugal. Brat je,moj baćo, odvraćo. Te zdravo je daleko, te ’diće u tim godinama, te nisu to mali novci, te...A ona, ajak! Prodala njezinog bika, pa naplebaniju zabiljužit se kod gospodina. Moglaje. Dica su već bila velika. Mijo mora bit daje bio blizu petnajst, posli se oženio u MaluBosnu, bio bogat i on, a derana što je imo –ko što je njegov Stipan bio kad je bio mali,taki’ nisam puno vidila u životu... Tri dana suišli tamo, tri dana natrag. Usput su svaštavidili – i lipi crkava, ali i onog dalje odcrkava, o čemu kuma nije tila divanit. Jošuvik se sićam imena cura koje su Gospu uFatimi vidile. A ko se ne bi sićo kad su namse tako zvale i komšince – Luca i Jacinta. Ione su ovce čuvale tu na dolu, al’ se njimaGospa nije ukazala. Ta ’di će Gospa baš kodnas i na dô! I ona mi se napripovidala šta jetamo čula i vidila. Stalno je ponavljala da jeta Gospa bila u zdravo bilom ruvetu iporučivala svitu da se stalno moli krunica.

U to vrime sam nikako i ja počela smoljenjem. Obično svečeri, kad se na salašusve poradi. Teta Matilka pridvodi, a ja zanjom odgovaram. Isprva sam se potajno

služila s maminom krunicom, lagano samzavaćala zrncad da se ne bi još štogodpokvarilo, dok mi ujna Klara nije donelajednu iz Svete Zemlje. Još i sad sam s njomsvake večeri. Uz nju viru ćeš sačuvat uvik,kaz’la mi je kad je davala. Zrncad su joj odružinog drveta, a konac je malo deblji imasan, što valjda ne da da se olako istroši.Kupila je, tako mi je kaz’la, isprid crkve ’di jebio kadgod Isusov grob. S tog je mista uzelai par kamenčića. Čuvala i’ je dugo u vitrini,iza cakala, od kredenca da se zdravo neupraše, i na vidnom mistu. S njima su je isaranili. U ovu našu crnu zemlju te su svetekamenove metnili! Tako je tila. A zavitovalase ić tamo još dok je divojkom bila. Zavit setico rađanja – obećala se da će čak do SveteZemlje otić ako rodi više od petoro zdravedice i da s njom bude sve u redu. I dalo joj se.Obadvoje, fala Bogu.

Počela sam sama molit posli dvadesete,prid jednom starom Gospinom prilikom, kojuje pokojni dida dono iz Juda. Posvećena je,kaže. Necigurna, kad štogod zafali, a ja

Monolog iz pera Tomislava Žigmanova

Škapulir nade u virne Mande

Trenutak za pjesmuMišo Jelić

U čast ikavici

Kao blagi litnji povitarac,Kao trišnja rumena i zrila,Kao bistri potočić planinac –Takva naša ikavica mila.

Ponosi se ikavicom, brate!Nek ti bude najdraža na svitu.Ona skuplja mnoge nam HrvateU prilipu i šarenu kitu.

Njom govore Šokci i Bunjevci,Njom se zbori po bačvanskoj ravni,Njom se mole dični Hercegovci,Njom pisali naši pisci slavni.

Ikavica zvoni Dalamacijom,Ona krasi Krbavu i Liku,Njom se piva cilom Slavonijom.Ona ti je u majčinom mliku!

Čuvaj, rode, ikavicu svoju,Njom se druži i u gore doba.Ustriba li, brani je u boju!Nek ti bude pratilja do groba!

1937−e

O dostojanstvu bunjevačkoga govora – jedan pristup

Već se dulje vrijeme kod bunjevačkihHrvata nanovo otvaraju rasprave u statusui funkcijama njihova govora – novošto-kavske ikavice – u različitim segmentimajavnosti.

Često izložene brojnim zlouporabama– a one vrhunce u naporima prisutnih uSrbiji za pravljenjem nekakvoga bunjevač-kog jezika koji bi onda vjerojatno trebaozauzeti mjesto hrvatskoga standarda – uovim diskursima postoji i podosta lutanja.Stoga se postavlja pitanje – jesu liBunjevci uistinu posljednji koji ne razumijusljedeći nalog suvremenosti: govor se rabiprivatno i u književnosti/ umjetnosti, astandard svugdje drugdje!

Kada je riječ o stvaralaštvu na bunje-vačkoj ikavici, u vojvođanskom dijeluBačke smo svjedoci naglog rasta stvara-laštva na ikavici. Često s prepuno slabo-umnih sadržaja, ovi uraci dodatno silujuljepotu ovoga govora, te tako sliče naruženje jezika i svijeta. Ono dolazi naj-češće od strane Bunjevaca-nehrvata isnažno se podupire od strane nekihsrbijanskih krugova.

Na tragu prosvjeda protiv toga, počeh isam pisati prozne crtice na govornomjeziku bunjevačkih Hrvata, uz namjeru dašto više zadržim autentičnost jezika ineposrednu navezanost na njihove sudbi-ne! Pisati na ikavici, dakle, posvedrugačije od onoga što postoji. To se, pak,moglo učiniti, izuzmemo li poeziju, samoputem monologa i dijaloga, jer jenemoguće pripovijedati, s pozicija impera-tiva suvremene književnosti, do kraja i ucijelosti na ikavici. Na taj sam način, poš-tujući načela struke i suvremenosti, htioovaj govor staviti u funkciju njegova dosto-janstvenijega prisustva u javnosti.

Napori su na koncu završili djelomnaslova Prid svitom i podnaslova Saga osvitu koji nestaje, koje sadrži desetmonologa – u pet su likovi žene, a u petmuškarci – u kojima se donose isječcisudbina običnih ljudi čiji su životi visokozatomljeni, ljudi iz puka za koje se malotko ikada interesirao i o kojima dosadagotovo nitko nije pisao, a završava dija-logom u kojem se „omekšava oštra crtatragičnosti monoloških likova i u kojemuse njihovi životi dokončavaju, a među-sobno snaženje Lozike i Tome u pomire-nosti sa životom, ljudima i Bogom natapasjetom cijelu zbirku” (S. Ilić). Djelo će senajesen pojaviti kao samizdat autora naČikeriji.

Tomislav Žigmanov

HRVATSKI GLASNIK

4. rujna 2008. 9

Budanovićevu Slavu Božju u ruke, pa nađemšta triba. U Judu je isto veliko Gospinosvetište, vodili su ga naši fratri doskora.Danas je to misto u Madžarskoj. Jedno vrime,tako sam čula od pokojnog župnika, Gospinkip iz Juda moro je bit, ne znam sad tačnozbog čega, smišten u Osik, pa se i tamopočela štovat. Eto, i od nas je štogod poteklou ’Rvacku, no oni su na to zaboravili. Dida jeišo njoj u Jud više puta o Velikoj Gospi, posliobavljenog risa, žega je znala bit velika, ajedared je čak očo i piš’ce.

Tri dana tamo, tri natrag, pa ti vidi! Nije utom bio jedini ode u kraju. Tilo se tako.Moglo se. Ljudi su bili nikako izdržljiviji. Ipaštrili su se više za tako štogod uradit. Nisubili mekano zakuvani ko ovi danas.

Virovo je da se baš po zagovoru GospeJudske vratio sritno iz Galicije, ’di je ratovoza austrijskog cara. Živ i zdrav, posli trigodine. Nije bilo taki tušta. Tumačio je toGospinom zaštitom, kojoj se utico na fronticilo vrime. Ufat se u zaštitu zdravo i njoj tri-ba, ponavljo je više puta posli. Njezina prilikastala je zato u pročelju, u čistoj sobi. Posli jemeni pripala.

A teta Veca, koja je očla u bile časne, dalami je mali kipić Gospe iz Marije Bistrice.Bože m’ prosti, mislila sam kad sam ga do-bila, ’di ću s njim kad je Gospa crna, al’, reko,Gospa je i od časne je, pa... Posli sam vidilada je ugasne boje Gospa i kod nas u kapelicicrkve, tu ’di su fratri. Po salašima se divaniloda je dospila kod fratara baš odaleg priko sPavlovca, ’di je, dok nisu došli Turci, posto-jala crkva koju su vodili niki pavlini.

E sad, je l’ to istina, ne znam, al’ znam daje osim Gospe i mali Isus na toj svetoj slikiskroz garav, ko gavran je crn Bože m’ prosti,ko i na tetinom kipiću. Teta je duvnompostala na Korčuli, bila je posli još na parmista u ’Rvackoj, pa je često znala otić i doMarije Bistrice. Divanila je da se tamonajbolje ispovidala. I to na Malu Gospu.Zašto? Ne znam. Nisam je nikad pitala.Ružila me što nisam nikad stigla tamo...

’Di sam čak tamo mogla, kad ni doAljmaša nisam došla. Nije mi se dalo. Išli suovi sa salaša iz šora vozom, penjali se naSkenderovu pa gvozdenim putom klac-klacdo Bogojeva, onda priko Dunava do Erduta,pa piš’ce tudak digod do Aljmaša. Nikad minije doteklo za digod tako daleko otić. El’vrimena, el’ zdravlja, el’ novaca...

Štogod je uvik usfalilo. Šta da kažem, odBunarića nisam dalje očla. Didovinu su namkomunisti oduzeli, pa je baćo krećo sticatispočetka. Onda sam ko najmlađa čekala dase starija braća i sestre udome, a bilo i’ je, falaBogu, jedanajstoro živi’ i zdravi’, i ja zadnjas kraćom nogom rođena. Posli se baćo raz-bolio, nana umrla, a ja ostala sama na salašuode na Hrvatskom Majuru.

Crkva daleko, župnik ritko svraćo na ovustranu, drugi se svit s ovi’ salaša polagano

razbižo, pa nisam vrimenom ni imala s kim.A danas više ne možem. Ostala sam, takoispadne, svidočit još malo, koliko Bog da, daje virni’ i ode bilo...

Posli komšince Janje, nikad se ko ni ja niona nije udala, koja je lane očla za varoš, dalisu je njezini od sramote u uboški dom, ostalasam sama ode.

A dobra je Janja bila, znam je odmalena.Pridobra, sirota... Tako proć.

Salašarska soba je moje svetište: didina

prilika, tetin kipić, ujnina krunica i kuminškapulir. Priliku i kipić sam metnila na jednuokedlu, u tacu, na koju sam metnila jednu lipuporubljenu svilenu ugasnu maramu, a to sve ućošu. Krunicu o klin zajedno sa svetnjačomdržim obišenu.

Molim se za potribe, utičem se zagovoru iuzdam u Gospinu zaštitu. Ne samo za se. Nesamo za jedno. I ni za čim ne žalim.

Uzdana. Ufana. Virna. Nadom zakovana,sad iđem leć.

Bogatstvo....

UČENICI ČAVOLJSKE „JUŽNOSLAVENSKE”/BUNJEVAČKE ŠKOLE, 21. STUDENOGA 1947. GODINE S UČITELJICOM DANICOM DAČIN

UČENICI ČAVOLJSKE „JUŽNOSLAVENSKE”/BUNJEVAČKE ŠKOLE, 21. STUDENOGA 1947. GODINE S UČITELJICOM DANICOM DAČIN

Predsjednik Republike Mađarske LászlóSólyom odlikovao je umirovljenoga ča-voljskog učitelja dr. Mišu Mandića Ordenomviteškoga križa Republike Mađarske. Povo-dom blagdana Svetog Stjepana kralja, visokodržavno priznanje za mnogostrani, višedeset-ljetni rad na polju narodnosnog obrazovanja,kulture i očuvanja tradicije, te za životni put,u okviru državne svečanosti 20. kolovoza uMađarskom parlamentu, umirovljenomu ča-voljskom učitelju, povjesničaru mjesta iravnatelju mjesnoga zavičajnog muzeja, tenekadašnjemu glavnom tajniku DSJS-a, uru-čila je predsjednica Mađarskog parlamenta.Katalin Szili zahvalila je dr. Miši Mandiću nanjegovu višedesetljetnom radu prigodnimriječima na hrvatskom jeziku, čestitavši muskorašnji 80. rođendan.

„Za mene je posebno velika radost štosam dobio priznanje za životni put. To nijepriznanje samo mojega rada, nego i za sveone koji rade u društvenom radu, koji supomagali i moj rad. Hvala svima koji su mepodržavali tijekom mojega životnog puta” –reče nam u povodu visokoga državnog

priznanja čika Mišo, koji je ovih danaproslavio svoj 80. rođendan.

Uime našega lista i naših čitatelja ovimputem čestitamo dr. Miši Mandiću na viso-kome državnom odlikovanju, te mu želimosretan 80. rođendan, puno zdravlja i radosti uživotu.

S. B.Snimka: Šandor Pančić

Čavolj – Budimpešta

Orden viteškoga križa dr. Miši Mandiću

HRVATSKI GLASNIK

10

Što pisati o jednom shodišću i putu kojegaje človik jur lani pohodio, za kojega kako-tako i zna, na što se mora pripraviti, kakovepoteškoće ga čekaju, ali ka cesta (ni najmanjeravna) od Kisega do Celja, nijedno ljeto nijeista. Pravo ima on ki kaže, gdo jednoč kušakako sve to izgleda, isprobuje sam sebe naceljanskom shodišću, ako mu zdravlje do-pušća, svako ljeto će se vratiti. Ta odanost jeneka „zaraza“, neka dobronamjerna „droga“u jačanju vlašće vjere, tolerancije, a isamosvisti. Gradišćanski Hrvati iz Ugarske,Austrije i Slovačke ljeto na ljeto se daju na putu augustušu k Celjanskoj Mariji. Je, gdo jakopozitivno ocjenjuje odlučnost hodočasnikovda su spremni krez četire dane napraviti putod 160 kilometarov, a je gdo predlaže da seveljek dajemo pokazati doktoru, neće likakovu falingu najti u našem mozgu. Sve usvemu, na državnom svetku kralja Sv.Štefana, 20. augustuša, srijedu, u zori se jeveć od sto hodočasnikov skupaspravilo nabivšem graničnom prijelazu u Kisegu.Većinom su to bili Gradišćanski Hrvati izPetrovoga Sela, Čeprega, Hrvatskoga Židana,Kisega, Narde, Prisike, Unde, Sambotela,Budimpešte ter brojni pišači od većinskoganaroda još i iz Segedina ter Dabasa. Jur lanisam jalna bila onim ki su se kuševali,objamili se sa starimi poznaniki, s tovarušisudbine na nekoliko ur od projdućih ljet, aliljetos sam i ja jur pripala toj grupi. Veselilismo se jedno drugomu i zaželjili predodlaskom dobro vrime, čim manje žuljev termehurov, a i srićni dolazak u Celje. Već prvidan, za naše veliko presenećenje, istina uubrzanom tempu, ali nevjerojatno je skupaišla kolonija, iako smo se bojali najpr kako ćemoći najednoč hoditi toliko ljudi. ŠandorPetković je ljetos dobio u osobi dr. ŠandoraHorvata iz Narde pomoćnika s kim su najprpeljaji molitve u čislu, a teta Anuška (Milišić-Horvat) pak je nas riktala u razne marijanskejačke. Tako je i vrime hudje letilo. Nažalost,pri lugu kade nas je lani dočekao hižni parIpković s pravom gošćinom, gospodin ŠtefanDumović (ki je jur 23 put peljao svoje vjer-

nike u Celje) rekao je da su tetac umrli. Utišini smo nastavili put i s pogledi pitalioblake, će li nas preteći godina i vihor. Srićaje nas skroz sprohodila, i skoro je nek predciljem prvoga dana najprdošao plašć suprotgodine. Slabokrvno je curila, ali pri štalicistare tete i nje sina dobro je bilo zastati, a podstarimi gredicami malo se ispočivati. Čudamismo mislili, nije od toga lipše, barem togadana. Fara, na izgled medenoga kolača uKrumbachu, jur nije bila daleko iako je i daljecurilo. U šesti Štefan Dumović je služio mašuu susjednoj crikvi i najavio da je nastao manjiproblem s autobusom koji nosi za sve naspakete i stvari. Med nami su bili hodočasniki,privatniki, ter veljek dvama su ponudili vlaš-će buse da prez problemov nastavimo put.Slikli su se bakanči, a vjerujte mi, mnogim

nisu ti bili najlipši momenti. Nuagi supotribovali jur prvi dan „šivanje“ mehurov.Noge bolu, ali jedno tuširanje stvara čudo.Svagdir smo bili mi, svagdir su bile pometanevriće za spalo u svi prostorija farofa, upivnici, komori, ali na kraju svi smo našlimjesto za noćno počivanje. Drugi dan je biojedan od najtežih na toj turi, poteškoća se jeshranjala uprav u prominljivosti terena.Duševnu podršku nam je dao i petroviskifarnik Tamás Várhelyi, ki je jedan dan kasnijezačeo diliti s nami napore i brige, a i muke ternevolje ovoga puta. Lugi, polja, brigi, brižulj-ki, razgovori i molitva. A i smih ter smisao zahumor nisu falili nigdar kad je npr. RoskaHarangozo zastala pred velikom jamompunom vode i zaviknula „ovo je wellnes zadivlje svinje”. U Ramswirtu (pri pogibelnom

I ljetos piše do Celja

Od Kisega već od sto ljudi krenulo na shodišće Gradišćanskih Hrvatov

Svi „kiseški“ hodočasniki u cilju

Veliki izazov zadnjega dana Petrovišćane je ljetos na putu peljao dušobrižnik Štefan Dumović, a i seoski farnik Tamás Várhelyi

HRVATSKI GLASNIK

4. rujna 2008. 11

penjanju na brig) pred našimi oči je topla juhaletila, kot najveća motivacija, ku smo naručilipak i lipo pojeli u restoranu. Ne vjerujem datakov dugi varoš još jedan postoji kotGloggnitz, a i čudno bi bilo kad ne bi semorali došetati do samoga konca toga naselja,kade je i crikva, a polag nje u velikoj dvoranii naše noćevanje. Večernju mašu jur dvagospodini celebriraju, kot i drugi dan jutarnju.Nijedno ujtro ne projde prez skupnedvojezične molitve i jačke. Treći dan nas jeobdarovao zvanarednimi lipotami prirode uPaklenoj dolini i hladnom vodom potoka zaofrišćanje. Selo Nasswald dane dugo je skri-vena želja, bar moja, ono je karakterističnomjesto u podnožju Alpe, a u mjesnom pan-zionu, prvi put na tom shodišću smo mogli ipošteno večerati. Stisnuti u ognjogasnomdomu proveli smo treću noć da bi posljednjidan u peti ujtro krenuli na zadnji dio puta.Kad prik luga projdemo, ide brig za plakanjei onda kih 20 kilometarov pišačenje naasfaltu, ali svi mi znamo, to je jur u finišupred ciljem. Polag puta djelači zagledajuhrvatsku zastavu i našu povorku ter salutiraju,drugi mašu iz aute, a motorbiciklisti u ljutojbrzini skoro da nas ne odnesu sa sobom. Tadan suho i mokro šetujemo do ulaska Celjakade nam se priključuju i vjerniki iz Koljnofa,oko četrdesetimi. I ljetos je naša grupanajbrojnija. Undanci, Nardanci, Petrovišćanise razdvajaju iz povorke za fotografiranje predtablom Mariazell. Odnud samo skok doceljanske crikve, jačku pretišću zvoni ki sunas pozdravili, kot i aplauzi pri štiga kated-rale. Dolazak na ovo najveće i najpoznatijesvetišće Austrije je svaki put neopisiv doživ-ljaj. Pred oltarom Celjanske Marije ni svečaneriči superiora Karla Schauera ne zaustavljajusuze. Kot da bi se najednoč iskinulo izdignulo zdihavanje olakšanja iz ljudskih tijelu luft. Ovde ne paču već riči, važno je jedinoto da ti srce tukeće i da nanovič osvojiš tu ćutka te od pete do glave suprot boli, truda jošvik drži u žitku, kad i sam Bog tako hoće. Zato i za još puno česa (na to sve mora samčlovik dravdojti) je vridno jur sad se priprav-ljati u misli. A kljetu se nanovič otpraviti uCelje, zaman se kaže „ovo mi je bilo zadnje“.

-Timea Horvat-

Judita Popović: „Kad sam imala tridesetljet, to mi gor nije došlo napamet da idempiše va Celje, čim si starija, to ti dojde. U duši moraš biti zrela za to.”

Rodjena Prisičanka, jur ljeta dugo živi uČepregu, i ljetos četvrti put se je javila nashodišće Gradišćanskih Hrvatov, na ko ju jesprohodila i kćerka Julijana ter cijeliprijateljski krug iz nje varoša. Treći dan, uselu Nasswaldu mi je povidala o svoji dojmi:– Jako mi se srce veseli da morem biti ovde,aš ovo mi va duši tako veliku moć da da to jedosta do drugoga ljeta. Ja sam sad i skćerkom ovde, ka se isto tako jako veseli damore biti s nami. Ovako se moremo na ovomputu od svega pominati, za to morebit doma inimamo lazno, aš moramo va djelo, va školu,pak doma ja mislim ljutije ide naš život nekovde. Isto tako se veselim i tomu da su i mojiprijatelji ovde, iako oni nisu Hrvati. Jedan naštovaruš je lani imao pedeset ljet, ter sam murekla, ako imaš ča zahvaliti va ovom žitku časi dovleg dostao od Boga, od Marije, sad bi tomogao zahvaliti. Došao je lani i jako mi je biozahvalan, kot i Bogu i Mariji, a sad je grotdošao sa ženom skupa nanovič. Meni ne pačida nas je prik sto na ovom putu, kad mislimda to nas još bolje čvrsti ako smo većimi.Moraš već paziti, već gledati na druge, a todoma va ovom ljutom svitu gor ne ćutiš. Ondene pazimo jedno na drugoga, a ovde to moraš.Ako negdo pred tobom ide, ako gdo prosibarkakovu pomoć od tebe, ako gdo vode prosiod tebe, to je sve dobro za dušu. I to nas čvrstida moremo na svojem materinskom jezikumašu poslušati, moremo jačiti, moliti pohrvatski, a i misliti si. Doma si ne misliš pohrvatsku, posebno ne u jednoj ugarskojsredini. Kad sam imala trideset ljet, to mi gornije došlo napamet da idem piše va Celje, čimsi starija, to ti dojde. U duši moraš biti zrelaza to. To je teško reći ča človik ćuti va sebikad zajdemo u naš cilj, onda nek to nosiš vasebi da zahvališ ali ča Boga prosiš ali Mariju,ali ako si zagrišila, da te grihe maru dolivržešda se od te tuge, brige oslobodiš.

Dr. Šandor Horvat: „Cilj je viker isti:Celje, Marija i kroz Marije dojti do Boga, inajt si pri Bogu utočišće, ili pomoć ili zbogzahvalnosti dojti k njemu!”Nardanac, novinar,etnograf i donedav-ni direktor Željez-nožupanijskih mu-zejov po drugi putse je ganuo piše uCelje. No, on nijebio samo obični ho-dočasnik, nek je sastručnimi oči „ispi-tivao” vjernike skrozna putu. Za „sti-jenom plakanja“ nadužičkoj loznoj staziimali smo dovoljnovrimena za razgo-vor dokle su nas iz odzad„batrile” marijanske jačke. – Naš skupnigospodin, je i nardanski i petroviski gospodinTamás Várhelyi, on se je ljetos odlučio da ides ovom grupom, tako da se je keralo i namNardancom s njim pojti. Nek trimi smoovdekar, a četvrta se je zgubila nazadnje, bilaje manja falinga doma. Nije to bilo tako ljetosda sam mogao trenirati kad skroz smo seriktali da ćemo na kraju tajedna pojti uHrvatsku jačiti s jačkarnim zborom, tako dazadnje dva tajedne sam imao za to. Samoneke dane, kad sam mogao pojti okol’ selanašega, do Dozmata, do Gornjega Četara, doČembe da sam meru još nek skupaspravio.Nije potribno usporediti negdašnja i sadašnjahodočašća kad ja mislim da nije bilo razlikenigdar ne, pak i neće biti, aš cilj je viker isti:Celje, Marija i kroz Marije dojti do Boga, inajt si pri Bogu utočišće, ili pomoć ili zbogzahvalnosti dojti k njemu. Mislim da je to taisti cilj koga ljudi imaju skroz od početka, imislim da će to biti tako isto i nadalje. Človikide na shodišće i tako kot stručnjak, zaistinu,ali probujem biti maru nek jednostavnihodočasnik ki ide piše, ki šetuje u VelikoCelje. Človik sad nek sabira u sebe sve onedoživljaje, sve ono što je vidio, sve ono što jećutio skroz na putu, i bol u nogi, i jako dobarluft ovdekar, Iako nismo se znali svi od staredobe, morebit da smo se s nekimi nek sadnašli, jedan cilj imamo pak tako nas toskupaspravi. Ovako smo jedno malo društvopostali, i to je to iz česa se onda človik morejoš puno-puno dani, tajednov, misecovishasnovati, pomoć najti, sve do dojdućegaljeta. Slično je svako shodišće, ali isto nijenigdar ne, ar kot ni vrime nije isto, ni putnikinisu isti s kimi človik ide, tako nije isto nitiono što človika u duši gane. To je vikrazlično, ali ja mislim da je to sve privatno zasvakoga. Ako bude moguće, onda se ufam daću se i drugo ljeto moći ganuti.

Dojmi sa shodišća, sabrani prema Celju

Danas nije lako snalaziti se u svako-dnevnom životu, potrebno je informirati se,pratiti razne mogućnosti, npr. da pronađemoradno mjesto, da od raznih ponuda uspijemoizabrati za sebe najpovoljnije, da uspješnogospodarimo svojim proračunom. Kako bi todjeca postupno shvatila, nastavnici serdahel-ske osnovne škole prije nekoliko godina zapo-čeli su organizirati tabor o življenju, prekočega raznim programima i zanimanjima po-kušavaju dati stanovite upute o pronalaženjusamoga sebe u svijetu.

Od 18. do 22. kolovoza u „Taboru življe-nja” sudjelovalo je 32 djece od petog do os-mog razreda, te se oblikovale družine spomoću ravnateljica Marije Tišler, učiteljiceJelice Adam, Žužane Tišler, Gabrijele Huler,Agate Pintarić, Erike Međeši i voditeljicetabora Monike Balažin. Svaka je družinatrebala izraditi svoju zastavu, bedž, kao znakza raspoznavanje i izmisliti pjesmicu kojom usvakoj prilici može okupiti skupinu.

Prvog je dana trebalo izraditi i smještaj,postavljeni su šatori na dvorištu škole, nekimaje i to bila složena zadaća jer to još nikadanisu činili. Spavati u šatoru bila je pravapustolovina, doduše spavanja je bilo malo jerje svatko bio znatiželjan što se događa udrugom šatoru.

Igra burze priređuje se svake godine,djeca to vrlo vole. To je igra preko koje se dje-ca upoznaju s načinom gospodarenja novcem,kako ih treba uložiti, kada je vrijedno kupitidionice. Brokeri pojedinih družina obavješta-vali su o burzi i tako se kupovale dionice. Uborbi za dionice trebalo je izvršiti nekezadatke, trčkarati od učionice do učionice,pratiti vijesti kao na pravoj burzi.

Od pet družina najspretnija je bila onaučenica osmog razreda, one su brzo iskusile

kako treba kupovati dionice radi velikogdobita, profita. Njihova je nagrada bila poma-ganje u pečenju palačinki, no veći dio ipak supreuzele učiteljice.

Drugi dan bio je posvećen učenju scenskeigre i ručnom radu. Tu je prikazano kakve sekorisne stvari mogu izraditi vlastitim rukama,bez odlaženja u dućan. Od suhoga cvijećamogu se izraditi lijepi aranžmani kojima semogu ukrasiti domovi.

Nije izostavljen ni dan o zdravoj prehrani.Patronažna sestra Biserka Nemet pripremilaje zanimljive zadatke i priredila kviz. Bilo jepitanja o sastojcima hrane, potrebnim vita-minima, štetnim učincima cigarete, alkohola idroge, o pravilnoj njezi tijela. Sudioniketabora čekale su križaljke, rebusi, toto,situacijske igre. Gđa Nemet pripremila jezdravu i ukusnu hranu s mnogo povrća, što sudjeca rado kušala. Ispostavilo se da djecadosta znaju o zdravom načinu života, no mno-gi od njih ne pripaze na zdravu hranu, ili se nekreću dovoljno. Svi sudionici kviza nagrađenisu poklonima za osobnu higijenu i prospek-tima. U taboru nije bilo problema s razgiba-vanjem, u školu je 133 stigla sumo-igra,svatko je iskušao kako je biti lutka na sumo--terenu. U večernjim satima uz logorsku vatruprikazani su programi koje su djeca pripre-mila. Bilo je pjesme, plesa, šaljivih igrokaza inakraju svi su nagrađeni lepinjama i pečenomslaninom. Posljednji je dan posvećen upozna-vanju mjesta svoje županije. Sudionici taboraposjetili su naselja Rezi, Zalaszántó, Balaton-füred i Badacsony.

Tabor je ostvaren donacijom vijećnicemjesne samouprave Agate Pinterić, kojoj iovom prigodom zahvaljuju djeca i organiza-tori.

Beta

HRVATSKI GLASNIK

12

Sve što je potrebno za život ÁSOTTHALOM – Dugogodišnji graničniprijelaz između Srbije i Mađarske kodnaselja Bački Vinogradi i Ásotthalom(staro hrvatsko ime mu je Zlatara), koji jesamo privremeno i jednokratno otvaran uodređenim prigodama kako bi se stanov-nicima ovih sela omogućilo da prijeđu sjedne strane na drugu, mogao bi postati istalni međudržavni prijelazni punkt. Premasporazumu potpisanom između Srbije iMađarske, novi prijelaz mogao bi bitipušten u funkciju krajem godine, a nalaziobi se između Bačkih Vinograda i Ásott-haloma. Među tim naseljima postoje bliskeveze budući da se ona praktično naslanjajujedno na drugo: kraj Bačkih Vinograda jeistovremeno i početak Ásotthaloma, aizmeđu njih desetljećima stoji nepremos-tiva državna granica. Uspostavljanjestalnoga graničnog prijelaza potaknula jeMjesna zajednica Bački Vinogradi, apoduprli su je stanovnici Ásotthaloma, jerće im ovakvo rješenje znatno olakšatimeđusobne posjete. Dosada su timprigodama morali jedni drugima odlazitizaobilazno, preko Horgoša.

REŠETARI – XI. rešeterački susretpjesnika zbit će se u Rešetarima 26–28.rujna. Na Pjesničkoj večeri nastupit će 12članova KLD „Rešetari”, po dva pjesnikaiz Osijeka, Slavonskoga Broda, Valpova,Donjeg Miholjca, Našica, Nove Gradiške,Splita, Varaždina, profesionalni pjesnici izHrvatske i hrvatski pjesnici iz dijaspore(Mađarske, Austrije, Njemačke, Slovenije,Srbije, BiH, Italije, Crne Gore, Slovačke,Švedske, SAD, Kanade). U petak bit ćeOtvorenje likovne izložbe XI. Međuna-rodne likovne kolonije „Petrović – Rešetari2008”, a subotnja događanja obilježit će:susret pjesnika s učenicima osnovnih školaiz zapadnoga dijela Brodsko-posavskežupanije, prijam u Poglavarstvu općineRešetari, predstavljanje XI. Zbornika pje-sama, predstavljanje odabranih radova izdosadašnjih susreta, XI. Rešetarački susretpjesnika, druženje sudionika Rešetaračkogsusreta pjesnika. Za nedjelju je predviđeno:okupljanje sudionika Rešetaračkog susretapjesnika te zajednički objed.

ZAGREB – Kako najavljuju izvođačiradova mosta „Nikola Zrinski“ na Muri,predaja objekta bit će održana sredinomlistopada. Cestovni granični most na rijeciMuri između Letinje i Goričana povezujedionicu autoceste pod brojem M7 iautocestu A4 na hrvatskoj strani, a gradega zajednički prema sklopljenom ugovoruMađarske i Hrvatske u jednakim iznosima,po 50%.

Najspretnija družina na burzovnoj igri

4. rujna 2008. 13

HRVATSKI GLASNIK

Izra

dila:

Dijan

a K

ovači

iz F

ićeh

aza

Hrvatski ekološki ičitalački tabor nešto

skromnije

Hrvatska manjinska samouprava uSerdahelu, u suradnji s mjesnim ribičkimdruštvom, i ove je godine priredila taborza ljubitelje prirode i hrvatskoga jezika.Obje organizacije smatraju važnim bu-đenje i jačanje hrvatske samobitnosti koddjece, upoznavanje tradicija i prirodnogokoliša.

Ove je godine tabor održan u neštoskromnijim prilikama, naime svake go-dine financirao se iz preko natječaja dobi-vene potpore, no ove je godine dobivenomanje potpore. Tijekom tabora održane suraznolike aktivnosti. Svakog je danaprovedeno mnogo vremena u prirodi, naobližnjoj šljunčari. Dječacima je bioomogućen ribolov, a djevojčice su sakup-ljale kamenčiće, ljekovito bilje, cvijećekako bi kasnije od toga izradile ukrase. Noda bi se vježbao i hrvatski jezik, bio jezadan zadatak da se na internetu potražehrvatska imena biljaka. Ubrzo je prona-đena ambrozija, koja mnogima uzrokujevrlo loše simptome alergije.

Osim ribolova organizirana su i šport-ska natjecanja, nogomet, stolni nogomet,florbol. Donacijom poduzeća „Szerda-hely-tó” dječaci su iskušali sreću i naribnjaku, djevojke su im pripomogle priizradi mamaca. Na radionici spretnih rukus pomoću učiteljice Agate Pintarić izra-đene su igračke od ping-pong loptica,slikanje na staklo i pon-pon figurice.

Cijeli dan proveden je u letinjskimbazenima.

Beta

Nas sedamnaestero i tri pedagoga 9.kolovoza ujutro u sedam sati otputovalo je nasedmodnevno ljetovanje u Zadar. Put do moratrajao je oko šest sati, jer je na autocesti predtunelom Sv. Rok bila nekoliko kilometaraduga kolona.

Da vam opišem malo put do Zadra.U autobusu je bilo malo tužno i veselo, ali

i uzbuđeno. Neki su zaspali, neki glazbuslušali, a neki promatrali krajolik.

Hrvatska je lijepa zemlja, ali more jenešto posebno krasno. U Zadru nas je doče-kala gđa Smiljana Zrilić, profesorica Zadar-skoga sveučilišta, koja nas je uputila uzadarski studentski dom, gdje smo dobilismještaj. Iako smo bili pomalo iscrpljeni,nakon što smo stvari ispakirali i ručali, jurilismo na plažu. Iako more nisam vidio prvi put,koža mi se naježila od veselja i ljepote mora.

Prvi dan smo se kupali do večere. Nakonšto smo završili s večerom, otišli smo u šetnju

gradom. Zadar je prelijep grad, poznat je pocrkvama, uskim ulicama, tržnicama gdje sevećinom prodaju ribe i drugi morskiplodovi.

Ali što zanima 14-godišnjaka? More,plaža, glazba i cure u bikiniju.

U četvrtak poslije doručka plovili smobrodom na Kornate. Mnogo smo krstarili,ali nama je bilo zabavno, imali smo štovidjeti.

Kad smo stigli do otočja, odmah sam sesjetio vatrogasaca koji su ondje lani izgubiliživot.

Bilo nam je jako lijepo, uzbudljivo iveselo. Zabavljali smo se, pjevali, svakuvečer se po gradu šetali i nešto novoupoznali, vidjeli, jeli sladoled, katkad

zalutali. Nešto najljepše su mi bile morskeorgulje, fantastično je to slušati. To je samo uZadru tako divno.

Da ne zaboravim zalazak sunca, što pružaposeban osjećaj i nezaboravan užitak. Tomora svaki čovjek vidjeti, tu ljepotu doživjeti!Nažalost, sedam dana brzo je prošlo. Osobitoja i moj prijatelj, cimer Kristijan smo se lijepozabavljali, ali mogao bih reći i za ostale da imje bilo lijepo. Zadnjeg jutra, prije nego štosmo krenuli kući, naša učiteljica nas jeprobudila. Otišli smo na doručak i čekali po-lazak. Neki su bili veseli, neki tužni, eto,takav je život.

Puno hvala našim nastavnicima, ravna-teljici serdahelske škole, a najviše zahvalju-jem svojoj razrednici na mogućnosti da sve tolijepo doživim s njima.

Nikola Takač, 8. razredOS „Katarina Zrinski” Serdahel

BBiilloo nnaamm jjee „„lliippoo”” uu ZZaaddrruuBBiilloo nnaamm jjee „„lliippoo”” uu ZZaaddrruu

Izlet zajedništva moto je pod kojim su usrijedu, 27. kolovoza, a trinaestu godinu zare-dom, zaposlenici kotoripske i keresturskeosnovne škole organizirali zajednički izlet.

Dosada su sedam puta bili domaćiniKotoripčani, a šest puta njihovi kolege izMađarske. Ovogodišnje krajnje odredište začetrdesetak izletnika im je bilo područje

grada Ozlja smještenog u sjeverozapadnomdijelu Karlovačke županije. Tu su razgledalizrinsko-frankopanski stari grad, simbol Ozljai srce njegova povijesnog razvitka u kojem jesmješten i Zavičajni muzej. Bili su u područjusrednjovjekovnog sela spominjanog kao Trg,a posjet su završili obilaskom tzv. Kamenepalače grada, Munjare, stare hidroelektranekoja datira iz 1908. godine. Povratak kućamazaokružen je posjetom Varaždinu, odnosnonjegovu Špancirfestu. Prema Snježani Matoš iAnici Kovač (ravnateljice spomenutih ustano-va), osim jačanja zajedništva i unapređenjasuradničkih odnosa, svrha je ovakvih izletaupoznavanje povijesnih i prirodnih vrijednostikojima obiluju obje države. Izlet zajedništvajedna je od odrednica sporazuma o zajed-ničkoj suradnji koju ove ustanove imajupotpisan od sredine 90-tih godina prošlogstoljeća. Izleti se ostvaruju potkraj jedne ilipočetkom nove školske godine.

Tekst i snimka: Mladen Grubić

Suradnja pomurskih škola

Izlet zajedništva

Dio izletnika podno ozaljskoga starogagrada

14

HRVATSKI GLASNIK

BILDEIN–PETROVO SELO–PORNOVA –Lani u decembru u neki naši seli je bilapreskrajna radost kad su se srušilešengenske granice, puti su slobodni i otprtinastali, a susjedi su skupnom feštompozdravili povijesni trenutak. U najvećslučaji su gradišćanska sela i prlje bila udobri odnosi s nimškimi seli u Austriji, apravoda znamo i takove susjede med kimikontakti još i dan-danas su na najnižemstupnju, med njimi se črni ledenakomunikacija. Petrovo Selo je u tompogledu vik bilo srićno, i na dobrom glasu,kad pri nas nigdar i nije bilo nikakovihpreprekov u slobodnom kretanju. Otkidobsu hatari otprti, naše selo je od Pornove,prik Bildeina, samo na sedam km (to jeprlje bilo u krugu i 20 km). Zadnje julijskenedilje tako je „središće“, bolje rečenostanovniki Bildeina, na čelu s liktaromWalterom Temmelom, deseti put nariktaliseosko otpodne, ali ovput su nagovorili isusjede u Ugarskoj da aktivno sudjeluju utoj priredbi. Dan se je začeo s dvojezičnommašom u Bildeinu, a otpodne na dvorupetroviskoga kulturnoga doma, istov-rimeno pak polag Vinskoga muzeja uBildeinu, parti susjedov je dočekao sve oneki su već lazno imali za druženje, zapogledanje sajma iz domaćih produktov,kulinarijov. Gosti iz Eberave, Bildeina,Pinkovca pri nas su mogli kušati gulaš koti riblju juhu, u nukanju aktivistov Zakladeza Petrovo Selo, a i žedni su dobili„vračtvo“, črljeno ili pak bijelo, iz hordovaImrija Jurašića, Petra i Marice Temmela,Rudolfa Geošića, a svoje žgano je donesaoi Rezső Geošić. Izložena su bila drivenadjela Ferenca Hogye ki je uz to i ovputpredstavio svoju kuharsku umjetnost, apetroviske žene su vabile slatkimi falati;kuglofi, grofljini i šudljicami k stolu goste.Med seli se je toga otpodneva parputiobrnuo autobus, traktori su se vozili gori--doli, kot i konjska kola pak i biciklisti suse považali. Sve skupa kih dvisto ljudi se jezabavljalo na mužiku tamburaškogasastava Koprive i u Bildeinu, a velik krugzainteresiranih se je htio voziti na čunjku ina Pinki. Prvo skupno otpodne susjedov uPinčenoj dolini, zahvaljujući prvenstvenooduševljenim Petrovišćanom i pravimdomaćinom u Bildeinu, svakako jezbližavalo ljude ki su desetljeća dugo živilijedan polig drugoga, vekšinom prez togada bi se bili poznali, pominali, sprijateljili.Ovakove priredbe i prilike pak potvrdjujuda za to ipak postoji želja i volja, a nastavakjoš kvizno slijedi!

-Tiho-

Petriba se ponovno družila s IvanovcemPetriba, kao najmanje hrvatsko naselje u Pomurju, prvi put se spominje 1321. g. podimenom Vente. Svoje podrijetlo i postojanje svake godine proslavi u okviru Dananaselja. Ove su godine proslavu priredile mjesna samouprava na čelu s Jožom Krani−cem i hrvatska manjinska samouprava s njezinim predsjednikom Čabom Prosenjakom.Na priredbi su sudjelovali predstavnici i žitelji prijateljskog naselja Ivanovca.

Petriba je do kraja 18. stoljeća bilo gotovopotpuno hrvatsko naselje, no danas već samostariji mještani govore kajkavskim narječjem.Nagla asimilacija započela je pošto je 1975.g. zatvorena osnovna škola u kojoj sepredavao hrvatski jezik. Nažalost, zbogopadanja nataliteta, potkraj ove školskegodine zatvoren je i dječji vrtić. Premda jesamouprava sklopila ugovor s okružnimdječjim vrtićem u Mlinarcima, gdje sepodučava hrvatski jezik, roditelji su svojudjecu ipak upisali u bečehelsku ustanovu,gdje nema hrvatskih zanimanja. Stogahrvatska manjinska samouprava ima vrlovažnu ulogu u očuvanju hrvatske nacionalnesvijesti, jezika i kulture.

Petriba je mjesto gdje ima vrlo mnogozelenih površina pogodnih za priredbe,športske aktivnosti. Svake se godine priređuješportski dan na kojem se natječu sva hrvatskanaselja, često je domaćin Hrvatskoga pomur-skog nogometnog kupa. Selo dobro surađujes Ivanovcem. KUD Katruže svake godinegostuje na Danu naselja, a jednako takopetripski zbor gostuje na ivanovečkim prired-bama.

Nije to drukčije bilo ni ove godine naDanu naselja potkraj srpnja kada je uznatjecanje u kuhanju i športska nadmetanjaivanovečki Mješoviti zbor KUD-a Katružeobradovao mještane hrvatskim pjesmama.

Stjepan Mesarić, predsjednik spomenu-toga KUD-a, u kratkim crtama govorio je odruštvu, zahvalio na pozivu i izrazio želju zadaljnjom suradnjom s naseljem Petribom. U

Ivanovcu je tradicija očuvanja folklora inarodne baštine vrlo duga i bogata. Jošpedesetih godina prošlog stoljeća počelo se sokupljanjem članova i polako se 1997. godineoblikovao današnji KUD Katruže. Redovitonastupaju na smotrama, susretima, prired-bama diljem Hrvatske, a često i u Mađarskoj.S ponosom njeguju i djeluju u duhu tradicijemeđimurskoga kraja i čuvaju kulturnubaštinu baka i djedova kroz folklornu sekciju.Imaju tamburaški sastav, žensku vokalnuskupinu i dramsku družinu te podmladaktamburaša i folkloraša. Bogatu folklornubaštinu naselja Ivanovca prikazali su njihoviplesači Petribljanima, koji su od radostizamalo stali među njih i zaplesali.

Nisu manji pljesak dobili ni pjevačidomaćega mješovitog zbora, koji su snažnimčistim glasom otpjevali neke pomurskepjesme. Potom su se priključili «Sumartonskilepi dečki» s tamburaškom glazbom i napje-vima s Jadrana.

Nakon kulturnog programa slijedila jedodjela nagrada za izvrsne kuhare. U kuhanjusu se natjecale družine hrvatskih manjinskihsamouprava i mjesnih samouprava u Pomur-ju. Od goveđega gulaša, ribljeg paprikaša,gulaša od bunceka i od mnogih ukusnih jelaprvu nagradu osvojila je sumartonska družinas grahovim gulašem, a posebnu nagradudobila je petripska družina.

Kako to već biva na danima naselja, nakraju dana priređena je zabava na otvo-renome.

Beta

Kuhari izPetribe

4. rujna 2008. 15

HRVATSKI GLASNIK

Unebozeće Blažene Divice Marije, druga-čije rečeno 15. augustuš su mogli desetljećadugo Petrovišćani, Nardanci, Šičani, Pinkov-čani skupa proslaviti na hodočasnom mjestu,u austrijskom Kartežu (Gaas).

Tako je to bilo i ljetos na tom kiritofu,skoro susjednoga naselja Petrovoga Sela.Pokidob je od lani mogući prijelaz i prikzelene granice, toga petka je kih petnaestljudi iz Petrovoga Sela ter Narde pišehodočastilo do karteške crikve da bi zašlotamo na hrvatsku mašu. Autom, biciklom sujoš većimi došli na crikveni obred kojega jeslužio Ivan Šneler, petroviski farnik umirovini, ki je naglasio u svojoj prodiki daBlažena Divica Marija je svitleći znak ufanjai batrenja, i zahvalnim srcem moramo činitipokoru i još već se obrnuti Bogu ter vjerovatiEvandjelju.

Mašu su vokalno oblikovali jačkari izPinkovca, ki sprohadjajući 80-ljetnu tradiciju,u zori su se ganuli pišice u velikom broju dabudu nazoči pri karteškoj bučuri. Emil Bošićje sa ženom došao u Petrovo Selo na motoru,a odanle piše na spominak, što su varkoč išliiz Narde hodočasniki piše.

– Prosim Mariju neka mi zdravlje da, moći pomoć, a tako i cijeloj familiji. Zato nas nijeveć kad pri nas ov dan nije svetak, ljudimoraju na djelo pojti. Većputi smo bili s Pet-rovišćani, to mi se vidi, i gospodinu Šneleruzahvalimo za tu lipu prodiku. U oktobru kani-mo u Rim pojti, a u Juru svako ljeto idemo, uVašvar manje. Kad su hatar zaprli, onda su senaši ljudi obrnuli Vašvarskoj Mariji, umjestoKarteža – povidao mi je nardanski hodo-časnik.

Toga dana je bilo maše i na nimškom terugarskom jeziku, a potom su se Petrovišćaniotpravili u vinograd Imrija Škrapića. Tamo jeposvećen križ pred klitom, a ovo blagoslav-ljanje kršćanskoga simbola, djelo drivorez-bara Gabora Wagnera i tišlera Petra Temmela,su čudami došli pogledati iz našega sela, kot

i iz Budimpešte, a nazoči su bili i Petrovišćaniiz Amerike.

Kasno do noći su se glušale petroviskejačke u toj Gorici, ku su poslije Prvogasvitskoga boja s hatari, tako turobno inesrićno zgubili vlasniki. Da su se Nanica iImre Škrapić odlučili za to da na njevom

gruntu posjetitelje, goste pozdravlja drivenikriž, pokaže i odanost vjeri ter vjernostiPetrovišćanov. Ove dane još vik idu znatiželj-niki i poštovatelji pišice pogledati, zastati,pomoliti se i začuditi se k „petroviskomukrižu” u Gorici.

-Tiho-

Velika maša u Kartežu s petroviskimi i nardanskimi hodočasniki

Vjerniki iz Petrovoga Sela i Narde ki su piše išli u KartežNovi križ su blagoslovili petroviski farniki Ivan Šneler i Tamás Várhelyi

Koliko je važna karteška bučura, kiritofPetrovišćanom, to je pokazao i velik broj na-ših ljudi ki su 15. augustuša, petak, hodo-častili do karteške crikve, a potom su bilipozvani k Škrapićevim na blagoslavljanjekriža. Med njimi je bila i Paula Kurcz-Jannyka je ovako povidala o ovoj lipoj vjerskojtradiciji:

– Dvanaest ljet sam imala kad je frontzašao do nas, u Kartež smo išli rijetkokrat, alismo išli. Kad su došli avoši u selo, onda sunam to prekratili. Naša pivnica je u Goricipogorila pod frontom, još i hordove smo si odsusjedov prosili da moremo vino nutrametati,ali i nadalje smo djelali u Gorici. Za karteškubučuru su nam stariji ljudi povidali da uVašvaru ni prava Marija, to je kći karteškeBlažene Divice Marije. Kad su jur hatarzdignuli, naši ljudi su bili srditi zašto mimoramo tako daleko ići do Vašvara kad jeKartež toliko blizu. Sad su jur i hatar otprli,još ne idu pišice simo Petrovišćani, nek sjedubolje u mašin. Mladi ne kanu ta trud zeti dapišice dojdu.

Kako su teta Paula dalje rekli, na svetakŠkrapićevim u Goricu, za mašom je došla sasinom ki joj je iz Amerike doma s familijom,a nje kći pak dvi nukice su ujtro došle piše uKartež.

– Jako lipo je bilo ovo svečevanje kad sunam prikdali novi križ naši gosponi, čudaljudi se spravilo. Mi smo i lani ovde bili, ali uovakovom broju ne. Nek leknula sam se kadsam se iz auta vansela koliko ljudstvo je ovde.I šogor mi je doma iz Amerike, on se jakoveseli ovomu danu, kad on je uprav ov dan,15. augustuša, uskočio iz doma. On si vikobdrži ov jubilej, i lani je uprav na ovo vrimedoma bio, i sad je nas on pozvao simo. Ufamose da ćemo svetiti pak i jubilirati!

-Tiho-

Paula Kurcz−Janny: „Vašvarska Marija je kći karteške Blažene Divice Marije”

Paula Kurcz-Janny s nukićem Markom u petroviskoj Gorici

HRVATSKI GLASNIK

4. rujna 2008.

GLAVNA I ODGOVORNA UREDNICA: Branka Pavić-Blažetin, tel.: 72/435-416, e-mail: branka@croatica.hu, NOVINARI: Stipan Balatinac (zamj. gl. i od. urednika), tel.: 79/454-614, e-mail: baltinac@croatica.hu,Bernadeta Blažetin, tel.: 93/383-034, e-mail: beta@croatica.hu, Timea Horvat, tel.: 94/315-479, e-mail: tiho@croatica.hu, LEKTOR: Živko Mandić, tel.: 1/256-0765, e-mail: zsivko@croatica.hu ADRESA:1065 Budapest, Nagymező u. 49. Tel./Fax: 1/269-2811, tel.: 1/269-1974, e-mail: glasnik@croatica.hu – ZA POŠTANSKE POŠILJKE: 1396 Budapest, Pf.: 495. OSNIVAČ: Savez Hrvata u Mađarskoj. IZDAVAČ:Croatica Kft. RAVNATELJ: Čaba Horvath. List širi posredstvom Mađarske pošte, na osnovi pretplate na žiroračun: CITIBANK Rt. 10800014-30000006-10612032, redakcija Hrvatskoga glasnika i alterna-tivni širitelji. Pretplata na godinu dana iznosi: 5200,– Ft. List pomaže Javna zaklada za nacionalne i etničke manjine u Mađarskoj. Rukopise, fotografije i crteže ne čuvamo i ne vraćamo. TISKARSKA

PRIPREMA, TISAK: CROATICA Nonprofit Kft., 1065 Budapest, Nagymező u. 49. HU ISSN 1215-1270

Poziv hrvatskim izdavačima iz iseljeništvaInterliber 2008

Hrvatska matica iseljenika poziva svenakladnike, knjižare i pojedince da sudje-luju na Izložbi nakladničke djelatnosti izhrvatskog iseljeništva, što će se održati od12. do 16. studenoga 2008. u sklopuprestižne međunarodne izložbe knjiga uHrvatskoj pod nazivom Interliber, koji 31.put priređuje Zagrebački velesajam. Prija-ve knjiga – autora iz redova hrvatskogiseljeništva – očekujemo do 10. rujna 2008.Potvrde vaših prijava za Izložbu s popisomknjiga dostavite na e-mail adresu vesna@matis.hr.Za Izložbu se mogu prijaviti nakladnici ipojedinci iz svih područja ljudske djelat-nosti od književnosti do različitih znan-stvenih djelatnosti, te izdavači udžbenikanamijenjenih hrvatskim školama u iselje-ništvu, i to na jezicima danih zemalja ukojima žive Hrvati i građani hrvatskogpodrijetla diljem svijeta.

EKO-ETNO HRVATSKA 2008 – NaZagrebačkom velesajmu i ove se godineodržava specijalizirana izložba Eko-etno,koju u sklopu Jesenskoga zagrebačkogvelesajma organizira ZV i Hrvatski farmer,a pod pokroviteljstvom Ministarstvapoljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospo-darstva, Ministarstva mora, turizma, pro-meta i razvitka te Ministarstva gospodar-stva, rada i poduzetništva. Ove godine naposebnom izložbenim prostorom predsta-vit će se, po drugi put, hrvatsko iselje-ništvo. Pozivamo sve zainteresirane Hrvatekoji žive izvan domovine da se prijave zasudjelovanje na izložbi Eko-etno Hrvatska.U izložbenom paviljonu HMI mogu sepredstaviti vina, gastrosektor, suveniri,turističke agenciji, dakle sve što u turis-tičkom području rade Hrvati izvan domo-vine. Tijekom održavanja Eko-etna predvi-đena je promidžba projekta, okrugli stolgospodarstvenika iz domovine i iselje-ništva, večer hrvatskih iseljenika i nizdrugih događanja vezanih za predstavljanjeHrvata izvan domovine.Kontakt-osobe: Snježana Radoš, suradnicana projektu, e-mail: matica@matis.hr;Željka Lešić, suradnica na projektu, e-mail: zlesic@matis.hr; Ivana Rora, voditeljprojekta, e-mail: ivana@matis.hr.

Hrvatska večer u Daranju

U Daranju je 2. kolovoza u sklopu seoskihsvečanosti i proslave Dana sela priređena iHrvatska večer u organizaciji tamošnjehrvatske samouprave na čelu s LadislavomVertkovcijem, saznaje Hrvatski glasnik oddonačelnika sela Daranja Gábora Somogyiakoji nam je posredstvom Joze Solge, pred-sjednika Hrvatske samouprave Šomođskežupanije, poslao i niz fotografija. U skloputog dana selo su posjetili mnogi uzvanici,među njima i ministar samouprava u VladiRepublike Mađarske István Gyenesei koji jepregovarao s načelnikom sela Lászlom Villá-nyiem te pozdravio okupljene mještane pri-godnim govorom. Daranjskim događanjimauime Hrvatske državne samouprave nazočio

je i predsjednik Skupštine Mišo Hepp koji jesrdačno primljen i u hrvatskom šatoru. Ukulturnom programu nastupio je na otvorenojpozornici i KUD Drava koji okuplja našeljude iz šomođskih podravskih naselja: Luko-višća, Potonje, Brlobaša i Novoga Sela.Kuhao se perkelt, pekle se lepinje, a priređenaje i izložba hrvatskih tkanina i predmetamaterijalne kulture koja je svojom ljepotompobudila veliko zanimanje. Ništa manjezanimljivo nije bilo ni natjecanje hrvatskihproizvođača rakije. Kušala se bolja od bolje„kapljice života“ i teško je bilo reći koja jezapravo najbolja.

Branka Pavić Blažetin