Tribuson Goran Gorka Cokolada

8/8/2019 Tribuson Goran Gorka Cokolada

1/127


2/127

1.

Veliki opskrbni centar ve mu se izdaleka uinio poput zdanja izgraenoga od djejih kockica te potompoveanoga do besmislenih i grotesknih razmjera. Da mu je tkogod rekao kako e doi vrijeme ukojemu e trgovine poprimiti dimenzije sportskih dvorana, ne bi mu nikada povjerovao. Sada je, eto, tovrijeme dolo, i ta mu se injenica jednostavno nije sviala. Odmah je shvatio kojim se sustavomodvija promet na prostranom i labirintnom parkiralitu, ali mu je trebalo nekoliko krugova dok nijepronaao mjesto. Zatim je iziao iz auta i jo se jedanput zagledao prema neljudski velikom duanu,ne znajui koja su od svih tih velikih vrata ulaz, a koja izlaz, i vode li sva ba do onog mjesta kojenjega zanima. Pretvara li se to polako u tromog dinosaura koji e ubrzo zaglibiti zbog svih tih promjenato su ga snale nespremna, upitao se u sebi i uao kroz najvea staklena vrata to su se neprekidnootvarala i zatvarala pred svim tim svijetom to je brzao unutra ili se, gurajui kolica pretrpana robom,vraao van. Naao se nasred velikog predvorja iz kojega su razni putovi vodili nadesno i nalijevo, gorei dolje, i nije znao to je gdje, osim zahoda ija je zelena oznaka palu-cala na drugom kraju predvorja.U nedoumici, uradio je ono to mu se uinilo najpametnijim, izvadio je iz depa vjetrovke Marlboro,

zapalio cigaretu i duboko povukao dim, nakon ega mu se grozna trgovaka novotarija uinila malkopodnoljivijom.GORAN TRIBUSON- Gospodine! - upozori ga ovjek u plavoj kuti, koji je u jednoj ruci drao plastinu lopaticu,pridravajui drugom lagana kolica za otpatke - to je zabranjeno! U dvostrukom ste prekraju!Bani ga pogleda iznenaeno. Bio je to jedini tip koji se bitno razlikovao od gomile ljudi to su sekaotino vrzmali prostorom i, obuzeti amokom troenja, gurali svoja pretovarena iana kolica.- Ovdje ne smijete puiti i morate uzeti kolica!Sad vie nije znao to uraditi. ovjeuljak u plavoj kuti zbilja nije djelovao kao autoritet opskrbnogcentra, ali je Banicu ipak nekako teko pala injenica da ga je uhvatio ak u dvostrukom prekraju,pa kako nije znao to bi s upaljenom cigaretom, a jo manje kako doi do kolica koje rabe kupci, iziaoje van, nakon kraeg premiljanja bacio opuak u kanalizacijski otvor, pa uao ponovno, ovaj put nadruga vrata. Ipak nije uzeo kolica, jer mu se inilo daje idiotski tumarati ovim dvoranama s nekoliko

boca na dnu golemih kolica. Ta nije doao pokupovati sve deterdente, sapune, ukiseljene krastavce,konzerve i kekse ovoga svijeta, i njima napuniti protuatomsko sklonite, nego je tek usputno svratio jermu je Komar prije nekoliko dana kazao kako ovdje imaju razmjerno pristojan izbor uvoznih piva.Kada je nakon podueg lutanja i neuspjene potrage zastao ispred dugakog niza polica na kojima senalazilo ono to je traio, shvatio je da uistinu imaju mnogo piva, ali da se, bar to se izbora tie, nerazlikuju bitno od boljih prodavaonica u gradu. Ipak je uspio pronai neto to ve dulje vrijeme nijeimao prilike vidjeti na policama - tamni Erdinger, vrlo dobar penini Franziskaner i, na kraju, tri velikeboce nizozemskog Trappea. Iako je bilo udne boje karameliziranog eera i pomalo slatka-Gorka okoladasto, volio je u odreenim prilikama popiti to pivo i drao ga je nekom vrstom djejeg piva, pivskimslatkiem koji gdjekad treba gucnuti. Pomisao na tamni Trappe gotovo gaje nagnala da ponovnozapali cigaretu, ali se na-vrijeme prisjeti istaa u plavome. Ako su ga u predvorju ozbiljno upozoravali,ovdje bi ga mogli bez pardona i uhititi, pomisli Bani i pone uzimati boce s police.

I tad shvati koliko je ista bio u pravu. Ne samo da bi mu kolica dobro dola, nego bi, da ih je imao,zacijelo kupio mnogo vie od onoga to mu je stalo u ruke. Poput gortaka koji je netom skupio ogrjev,s punim naramkom pivskih boca pourio je prema blagajni, a zatim se dogodilo ono to je najmanjeelio: velika boca Trappea to ju je drao pod rukom ispala mu je i uz prasak kakav znaju prouzroitisamo boce s gaziranim piima, razbila se. Nogu zalivenih gustom, ljepljivom pjenom, stajao je nasredprodavaonice prostrijeljen strogim pogledima kupaca, koji su zastali sa svojim propisanim kolicima zakupovanje.- Gospodine Banicu, moete te boce staviti u moja kolica - ree mu usluno ovjek koji je s praznimkolicima izronio iz reda u kojemu su se nalazile police i hladnjaci s mlijenim proizvodima. Bio jesrednje visine, negdje u poznim tridesetima, dobro graen, obrijane glave koja mu je davala izgledstrogog asketa i moralista, a taj je dojam pojaavalo njegovo elegantno i nekako jezuitski crno odijelopod kojim se nazirala besprijekorno bijela koulja bez kravate.Zbunjen zbog nevolje u kojoj se naao, Bani polako sloi boce u neznaneva kolica, a zatim mu

sijevne:- Otkud znate moje ime?- Radim za gospodina Svilara... Poslao me po vas... -ree ovjek u crnom odijelu kao da mu je


3/127

neugodno.GORAN TRIBUSON- Svilar... - zamisli se Bani. - Pa prije dva dana sam ga odbio. Radim sam i gotovo mi je nemoguepratiti nekoga...- Odbili ste ga telefonski. Gazda je zamolio da se ipak vidite i da vam pokua objasniti neke stvari.Bani se trgne. Znao je da ljudi kojekako zovu nadreene, ali kada bi uo da netko svog poslodavca

zove gazdom, stvari bi mu odmah postale sumnjive.- Ali... u tom sluaju, vi ste me pratili... - ree nakon to je na blagajni potpisao slip i pogurao kolicaprema izlazu.- Jesam - slegne ramenima tip izbrijane glave. - Drugaije vas ne bih mogao odvesti gazdi. Vidio samkako ste odbili uzeti kolica pa sam ih uzeo ja. Slutio sam da e se ta stvar zakomplicirati.Ve se komplicira, pomisli Bani pa se tiho nasmije:- Ako tako dobro pratite ljude, zato mu vi ne biste obavili tu stvar? emu troiti lovu na privatnogistraitelja? Oni su ionako silno antipatina brana.- Gazda ima sasvim dovoljno love da si priuti istraitelja...Pogotovo onc/ga koji vozi stari Golf, pomisli Bani, zaustavljajui kolica s pivom ispred prtljanika svogdotrajalog vozila. I prije no to e podii poklopac kako bi pre-tovario pivo, on izvadi Marlboro i udnoga zapali, ba ispod velikog panoa s programatskim pozivomRECITE DA NEPUENJU!

- Pratite me! Vozit u polako! - dovikne mu njegov novi poznanik i krene prema drugom dijeluparkiralita, dok se Bani pitao hoe li otamo izroniti u Fordu ili Cheerokyju.Dok su se pribliavali Svilarovoj kui, podignutoj na samom rubu idilinoga jelenovakoga parka,Bani se pri-Gorka okoladasjeti velike urbanistike afere iz ranih osamdesetih, kada su se svi pitali za koga se to i zato podiumoderni dvojni objekti u takozvanoj zelenoj zoni, kao da se nije dobro znalo za koga se takvo tomoglo raditi. Dobro odravana kua bila je na vrhu brijega, okruena pomno odabranom crnogoricom,imala je dva kata, dolje veliki atrij, a gore prostranu terasu i nov mediteranski krov, koji je ljeti moraogorjeti od svjeeg crvenila. Prostor oko kue bio je opasan visokom eljeznom ogradom, na ulazu suse mogle nazreti sigurnosne kamere, a puti kojim je prolo vozilo Banieva vodia zavravao jevelikim parkiralitem ispred prostranog trijema pod kojim se nalazio ulaz u Svilarovo zdanje. Nigdje nitraga novobogatakom neukusu i bahatosti, nigdje bazena, konjunice, teniskog igralita, dvorinog

studija za meditaciju (!) i oputanje, nigdje vrtnih patuljaka, lavova od kamena praha ni fontane sosvijetljenim dnom, tako da se inilo kako je Svilar suzdrani, decentni bogata s mjerom i ukusom. Alitko zna, razmiljao je Bani, ako ovdje u Zagrebu posjeduje tek zdrueni dvojni objekt na otmjenojlokaciji, tko e jamiti da, recimo, nema novokomponirani dvorac u Cornvvallu, ljetnikovac sumjetnim palmama na dubro-vakome primorju ili ran u Connecticutu?Poslije, dok su sjedili u Svilarovoj sobi za primanje, Banica nije osobito fascinirala sva sila umjetnikihslika po zidovima jer se, naravno, u slikarstvo uope nije razumio, ali mu se dopalo to to Svilar, zarazliku od svoje poduzetnike subrae, uope nije imao otvoren kamin ili kakvu drugu rustikalnuizmiljotinu, nego se grijao uz pomo najobinijih radijatora, odnosno centralnoga grijanja. Inae,Robert, ili Bobi Svilar, kako se predstavio, bio je ovjek koji je dobrano preao ezdesetu, ali se postasu, ustrini pokreta i pomno njegovanoj koi oito tru-GORAN TlUBUSONdio da prikrije svoje godine. Ne potujui morlaku modu, bio je odjeven posve sportski, u izblijedjele

traperice i meku svijetloplavu majicu, koju bi moda ovjek upuen u takve stvari odmah prepoznaokao svjetsku marku. Ali Bani nije pripadao tom soju. On je znao razlikovati mladog Cheta Bakera odnjegova poznog refleksa, saksofon Dextera Gordona od onoga u iji pisak pue John Coltrane, ali nijerazumio zato majica Paul&Shark kota tridesetak puta vie od one to su je skrojile radnice trikotaeiz akovca.Kad je istraitelj izjavio da pije samo pivo, i na svoje veliko razoaranje dobio jedno od onih domaihije su mu macho reklame ve uvelike ile na ivce, nabio je Bobi Svilar ruke u depove i ushodao sepo sobi, zacijelo uvjeren kako su njegova gosta fascinirale sve te skupe slike po zidovima.- Ovo su dva bolja Glihe, ovo tu je Uzelac, malo predimenzioniran, ali po osjenanim volumenimakrajnje zanimljiv, ovo je atipina Crnieva marina, s posve neobinim rakursom za njega, ovo pak jedan sasvim rani Deto-ni, potom Becic, ije autorstvo jo nije sasvim dokazano, dva ponajboljaMotike, i ovo tu... malo poznati portret sestre Pepice, naega neponovljivoga genija Josipa Raia.Bani je nekoliko asaka pratio njegovo predavanje, a potom mu se, valjda od topline i loega

domaeg piva, poelo toliko spavati da su mu se kapci nekoliko puta lagano spustili.- Neto ste se zamislili?... - ironino e Svilar. -Da...


4/127

- Sigurno su vas ove slike natjerale...- Ne, nisu! - prekine ga odmah Bani. - Zamislio sam se zbog posve druge stvari. Naime, vani jenekoliko stupnjeva ispod nitice, a ja sam u gepeku ostavio dese-10Gorka okoladatak boca piva. Ako mi opiete ba sve slike, siguran sam da e se smrznuti.

- Ako se smrznu, vi ete ih lijepo odmrznuti. Bar za to je lako nai lijeka - kao da ga je umirivao Svilar.- To ba nee ii...- Gazda, gospodin je u pravu... - umijea se ovjek obrijane glave, koji je Banica i doveo ovamo.- eli li kazati da sam ga ugnjavio svojom kolekcijom?- Ne, ne! - branio se obrijani, kao da je i sama pomisao na takvo to svetogrdna. - Ali kad se pivojednom smrzne, onda zaboravi... moe ga bacit u zahod!- A tako... - zamisli se Svilar pa se, kao da se nita nije dogodilo, vrati do onog djevojakog portretato ga je izradio stanoviti Rai, zagleda se u patinirano lice mlade, priproste djevojke pa nastavi:- Taj vam je Rai bio najvee udo naeg slikarstva, siromah koji je jo kao adolescent odlutao usvijet eljan znanja i vjetine. Tako istih motiva i tako snanih pobuda danas bi se jedva nalo umladaca kakav je bio on. Uio je isprva na Akademiji u Miinchenu, postao najboljim u klasi, a potomotiao u Pariz, tvrdei kako su u slikarstvu Francuzi daleko ispred svih ostalih naroda. Teko itko odnas moe i zamisliti sirotinjske okolnosti u kakvima je doao u Pariz i bijedu u kojoj je ivio. Unajmio je

hotelski sobiak kakav sigurno nadilazi imaginaciju socijalnih pisaca njegova doba, a dane je provodio' u Louvreu, vjebajui tonske prijelaze i kolorit Francis-ca Goye.Bez obzira na to to je, kao i svaki normalan ovjek, osjeao suut prema siromasima, Banica zbiljanije zanimala sudbina nekoga tko je gladovao i kopirao druge slikare u poznatoj francuskoj galeriji.Vidjevi, valjda, da se11VTTGORAN TRtBUSONBani dosauje, Svilar kao da je odluio naglo prijei na ono najzanimljivije i najdojmljivije:- Doao je u Pariz u veljai 1908., a etiri mjeseca nakon toga nali su ga ustrijeljenoga u njegovojhotelskoj sobi. Okolnosti smrti nikada nisu utvrene. Ne zna se je li ga netko ubio ili se radilo osamoubojstvu. Imao je samo dvadeset tri godine.

To to je netko pronaen ustrijeljen u hotelskoj sobi budilo je u Banicu neto od profesionalneradoznalosti, ali zbog injenice da se nemila stvar dogodila prije devedeset est godina nije imaonamjeru baviti se podrobnije takvom uzaludnosti. Prije nekoliko godina ubijen je u pol bijela dana uZagrebu jedan od mafijakih bosso-va, pa prave okolnosti te smrti ipak nisu otkrivene. Stoje spramtoga neki ubogi slikar ustrijeljen prologa stoljea u Parizu!?- Gospodine Svilaru - prekine ga Bani trudei se biti to uljudnijim. - Prije dva dana sarn^am kazaokako ne bih uzimao poslove praenja jer radim sam. Takvi poslovi stavljaju pred ovjeka niz nerjeivihtehnikih problema. Kada bih imao pomonika, bilo bi mnogo lake, premda pokatkad ni dvojica nisudovoljna. Doao sam samo zato to me gospodin...Tu Bani zastane i pogleda u ovjeka koji ga je dopratio ovamo, zaudivi se to mu jo nije uo ime.- Guba - dometne Svilar. - Zovemo ga Guba.- krlet - ree tip svoje prezime pa pocrveni. ini se da mu nadimak nije bio nimalo drag. - Andrijakrlet.

- Dakle, gospodin Guba mi je - nastavi zlurado Bani - rekao da su nastale neke nove okolnosti. I jasam zbog toga doao. Osobno sumnjam da bismo to to su 1908. u Parizu pronali tog vaeg Fariaustrijeljenog trebali drati novonastalim okolnostima.112Gorka okoiada- Raia! - ispravi ga Svilar. - Naravno, vi ste, kao i svi privatni istraitelji, bivi policajac ili, boljereeno, narodni milicionar. A u tim se krugovima Rai slabo spominjao. Nisam li u pravu?- Niste - ispije Bani svoje pivo do kraja. - Imali smo jednog Raia u Kozari boku. Pekao je prave,originalne bosanske evape u somunu. Ili bismo tamo nakon smjene, onako, znate... muko drutvo.derali smo evape, lokali pivo i podrigivali naglas.U pogledu koji mu je dobacio Svilar bilo je neega to bi se na verbalni jezik dalo prevesti samo kaopsovka, ali je ipak uspio zadrati pribranost i mirno nastavio priu

0 siromanom slikarskom geniju, ba kao da je uvjeren u njezinu viestruku funkcionalnost.- O tome to je radio u Panzu ta etiri mjeseca znalo se vrlo malo, to i nije neobino za ovjeka


5/127

kojemu ni grob nije obiljeen. Prije tridesetak godina u krugovima hrvatskih emigranata u Parizupojavila se mapa sa etrnaest crtea u tuu i ugljenu, crtea s motivima parikih mostova. ZbogUdbine paske i krajnjeg animoziteta spram svega to je emigrantsko, ovdje se o tome uope nita nijeulo, ali su hrvatski kunsthistoriarski eksperti u Parizu potvrdili da je potpis na crteima autentian1 da se oni savreno uklapaju u Raiev opus. Moram li vam kazati da su to senzacionalno otkriepotvrdili doktori Gobelin i Akerc, profesor Zlatari, potom doktor Hoffmeier...

- A to je rekao doktor Knoflec? - prekine ga Bani. Svilar se vidno zbuni i zagleda u istraitelja.Naravno,on nije mogao znati da je Knoflec doktor iz Pakova idiotskog vica, proktolog koji gata frajeru koji si jehemoroide mazao talogom od crne kave.13GoRAN TRIBUSON- Vidite, teta da se i doktora Knofleca nije pitalo... -povea njegovu zbunjenost Bani, spreman imprije napustiti ovo udno mjesto puno vanih slika.- U to sam se vrijeme bavio uvoznim i izvoznim poslovima - nastavi Svilar. - Imao sam, naalost, onajcrveni jugopaso i trebalo mi je mnogo lukavstva da se pribliim hrvatskim krugovima u Parizu. Mislimda sam ba zbog tog njihova nepovjerenja bio prisiljen platiti crtee bar trideset posto vie no to bitraili od ovjeka koji im je blizak.- Znai, niste im bili politiki bliski?

- Jesam! Naravno da jesam! - skoi Svilar. - Svi smo mi radili zdruenim snagama na ruenjuJugoslavije. Oni izvana, a ja iznutra! Samo to to oni nisu mogli znati.- Dakle, ta su remek-djela u vaem posjedu? - pogleda ga Bani kao da mu sada i samome postajejasnije gdje se krije razlog zbog kojega ga je Svilar pozvao.- Zbog toga sam vas i zvao! Vidite, vie nisu. Ukradeni su mi prije nekoliko dana. I to iz radne sobe, izmog osobnog sefa!- Zato ne pozovete policiju? - zaudi se istraitelj sasvim iskreno. - Oni imaju najvie anse dadoznaju tko ih je ukrao.- U tome i jest stvar... ja, naime, znam tko ih je ukrao...Bani se okrene prema njemu oekujui nastavak.- Ukrao ih je moj sin Arno.- Otkuda mu to ime? - izleti Banicu. - Zar se nije mogao zvati Mirko? Ili Pero?- Po liku iz omiljenog romana njegove majke - zlovoljno e on, kao da obnavlja neku staru svau.

Zatim doda posve suho:- Uostalom, to se vas ne tie!14wGorka okolada- Naravno, naravno! - povue se Bani. - Ali zato bi vam ih on ukrao?- Da mi napakosti. Mislim da me mrzi i dri uzrokom svih svojih nezadovoljstava. A ja sam oduvijek bioidiot koji je sve radio samo da bi njemu i njegovoj majci bilo to bolje i ljepe. I to vam je zahvalnostkoju na kraju dobijete od vlastita djeteta.- A to na to kae njegova majka?- Nita - slegne Svilar skrueno ramenima. - Ona je umrla prije dvanaest godina.- Ali zato bi vam krao crtee iz sefa? - nastavi Bani, alei pomalo to je i nehotice naeo neto takoneugodno kao to je smrt supruge. - Kua vam je puna slika. Mogao je uzeti bilo to. Tog Uzelca,

Glihu, Lopatu...- Motiku! - ispravi ga Svilar i pogleda sumnjiavo kao da vie ne zna zafrkava li ga to bivi policajac, ilije uistinu toliko neupuen u domau likovnu tradiciju. -Vidite, gospodine Banicu, ukrao je Raievecrtee jer je znao da mi oni najvie znae. I da, ruku na srce, najvie vrijede. Jer nisu samo umjetnikiartefakt, nego i dragocjen raritet, jednom rijeju, otkrie! I sad e ih lijepo prodati...- Kada biste obavijestili policiju, oni bi ga u tome sprijeili. Znali bi to uraditi i na neki, recimo to tako,njeniji nain. Mislim, ako ondje imate kakvih veza.- Ne sumnjam u to da bi to oni znali uraditi - sloi se on - ali mi je posve strana pomisao da policijiprijavljujem vlastito dijete. Znate ono... nema te umjetnine koja bi vrijedila koliko djeji nokat! Dragigospodine, jednostavno bih htio samo to da prljavi ve ostane u kui...- A koliko je staro to dijete? - nakalje se istraitelj. - Mislim, to dijete iji je nokat vredniji...- Ima dvadeset pet godina...15

GORAN TRIBUSON- Veliko dijete! - fune Bani. - Lova koju bi dobio za te slike dobro bi mu dola za kojekakve stvari.


6/127

Sigurno i za one koje ne odobravate.- To ne znam - pogleda ga Svilar naivno.- No, dobro - nastavi istraitelj - zato mislite da bih ja imao tu vrstu autoriteta i utjecajnosti pa da gauspijem privoljeti da vam te slike lijepo vrati, izmoli od vas oinski oprost i ode se ispovjediti u gradskuprvostolnicu?- Ne budite ironini! - prekori ga Svilar. - Jasno sam vam rekao da bih vam platio da ga pratite... da

otkrijete komu je nudio ili prodao crtee. Ja bih ih ve znao nekako vratiti, otkupiti... Ako doznam gdjesu zavrili, pola ste mi posla obavili. Ja u vam pomoi i dati vam popis trgovaca za kojepretpostavljam da bi ih Arno mogao posjetiti. Mislim da to za vas ne bi bio preteak posao. Osim toga,koliko znam, vi trenutano ba i nemate klijentele, i ne bi se moglo kazati da vam ba ide...- Vi i vai ljudi zacijelo ste bolja njukala od mene -kiselo se nasmijei Bani. - I dobro, gdje je djeteceu ovom asu? Ako sam dobro shvatio, drmnuo je crtee i zbrisao od kue.- Sluajte, za nekoga tko ima dvadeset pet godina teko je kazati da je pobjegao od kue. On je jednostavno otiao i unajmio stan u jednoj od onih mirnih ulica koje imaju nazive po ilircima. UVrazovoj, toosovoj... Guba i ja bismo vas odvezli i pokazali vam gdje sada boravi. I, konano, kakoizgleda.- Da, da... to je uvijek pouzdanije od fotografije - zamisli se Bani. - A imate li moda fotografije ilifotokopije ukradenih crtea?- Ne - procijedi Svilar. - Nikada nisam mislio da bi mi mogle ustrebati... da u se nai u situaciji slinoj

ovoj. Ali crtei su spremljeni u staru konu mapu koja veoma16Gorka okoladalijepo izgleda. Nalik je na plosnatu kutiju, crvena je i ima zlatotisak na prednjoj strani, odnosno napoklopcu. Dri se da su crtei oduvijek bili u njoj, tako da je i sama mapa vrijednost. Nadam se,gospodine Banicu, da ete mi pomoi da vratim crtee i mapu. Bit u vam zahvalan, a nemojtesmetnuti s uma da su zahvalni uvijek i dareljivi.- Moda vam se ovo sa slikama i ne bi dogodilo da ste uistinu dareljivi.- Znam na to ciljate, ali nemate pravo! - naljuti se on. - Arno ima bankovnu karticu i raun za iju sepozitivu redovito i izdano brinem. Vjerujte, nezahvalnost djece ee proizlazi iz nae dareljivostinego iz krtosti. Nagaam da imate djece...- Imam! - prekine ga Bani. - Siguran sam da ste me temeljito provjerili i da vam to da imam ker nijepro-maknulo.

- Recite, ona esto dolazi iz Londona?Banicu doe da radoznalog idiota raspali akom posred lica, ali takvo to ipak nije mogao uraditi.Konano, od neega je morao ivjeti. Iako ne radi ugostiteljski, krojaki ili propagandistiki posao, i zanjega je muterija redovito u pravu! Osim ako mu se ba dokraja ne zgadi.I dok su se stubitem polako sputali ka velikom predvorju, takoer prepunom ovjeenih slika, uzgradu je uao neobian tip, vrlo visok ovjek ezdesetih godina, vitak i uskih ramena, pomalo plaha inespretna hoda, odjeven u dugaak, staromodni krombi kaput, koji je zacijelo bio teak koliko i onsam. Imao je za svoju dob vrlo gustu crnu kosu, nije nosio ni eir ni kapu, a ono to je t na njemudjelovalo najudnije bili su demodirani titnici za ui, nalik na studijske slualice, odjevni predmetkakav se jedva jo mogao vidjeti i na filmovima. Lice mu je bilo vrlo glatko, gotovo zategnuto, ali Banibrzo shvatiGradsKaGORAN TRIBUSON

da je to zbog pudera koji je izdano rabio. ovjek je u ruci drao crni, elegantni kovei za spise, akad ga je Bani malo bolje promotrio, shvatio je da to nije kovei, nego laptop to je, poput kakvedragocjenosti, bio uvren o ovjekov lijevi zglavak neim nalik na policijske lisice. Bani bi dao rukuu vatru da ga je negdje vec vidio, ali se, kao i veina onih koji su preli pedesetu i poeli zaboravljatistvari, nije mogao sjetiti gdje.- Gospodine Raunovoo! - iznenadi se Bobi Svilar i pouri u susret ovjeku sa titnicima na uima. -Danas vas nisam oekivao. Ali, neka, neka... Odmah emo srediti sva nerijeena pitanja!Potom mu nekako ishitreno i pretjerano srdano prui ruku, a Raunovoa je primi bezvoljno, onakokako se, primjerice, na ribarnici hvata riba u iju svjeinu sumnjamo.- Gospodine Banicu - pogleda Svilar istraitelja, stiui i dalje mlohavu Raunovoinu ruku - kao tovidite, iskrsnule su nenadane poslovne obveze. Guba e vas odvesti kamo smo naumili i isplatiti vampredujam.Guba pogleda ljutito Svilara, ali ovaj put ne pripomene kako mu je pravo ime krlet te kako mu se ne

svia nadimak. Mirno je prihvatio naredbu jer je Svilar ipak bio njegov gazda.18


7/127

2.Ulice to su nosile imena iliraca bile su u drugom dijelu grada, inili su ih lijepi samostojei objekti,uglavnom dvokatni, sagraeni negdje poetkom prologa stoljea. Kao to i pristoji ulicama koje sudobile imena prema pjesnicima i filolozima, bile su mirne, iroke, gotovo posve bez prometa, trgovinaje u njima bilo vrlo malo, a gostionice i kafii bili su prava rijetkost. Kada bi tkogod pokuao duljemotriti koju od kua, teko bi mogao ostati nezamijeen, jer su u takvim ulicama uz ulaze parkirana

samo vozila onih koji tu stanuju. Ipak, s olakanjem shvati Bani dok su se zaustavljali nadomak kuikoju je unajmio Svilarov sin Arno, jedan od malobrojnih kafia u ovom dijelu grada nalazio se banasuprot Arnova privremenoga doma. Ispred kafia bila je neka vrsta ugiba-lita na kojemu su sezasigurno izmjenjivala vozila onih to su zastali radi pia. Usto je kafi, neobinog naziva JednookiJack, s uline strane imao veliku staklenu stijenu, svojevrstan izlog iza kojega je bio uvren velikimetalni ank na koji se moglo oputeno nasloniti, pijuckati pie i promatrati to se dogaa vani. AliGuba, kako ga je zvao njegov poslodavac, ili ak vlasnik, zacijelo nije imao smisla za praenje iuhoenje, tako da je zaustavio svoj Cheeroky uza samu ogradu od niskih stupica, iza koje se nalazilobetonirano dvorite, niska i neugledna dvorina zgrada, a nasuprot njoj kua s visokim suterenom,natkrivenim stubitem i dva kata, na neki nain lijepa, ali u svom sivilu ipak pomalo bezlina ineupadljiva.19

GoRAN TRIBUSON- Ovo je unajmio - kinine Guba prema katnici - ali mislim da se koristi samo sobom ili dvjema.Bani bolje promotri zgradu, ali ne zamijeti nita iznimno, nita to bi u njemu potaknulo kakvu korisnuasocijaciju ili zakljuak. Kua je imala bogatu ali zaputenu fasadu, kakve se obino ne obnavljaju bezstotinjak potvrda razliitih urbanistikih i kulturnih ustanova, prozori su joj bili ukraeni, posve izvanstandarda, i kada biste ih poeljeli promijeniti zbog tronosti, svaki bi se stolar na takvom poslu lakoobogatio. Dio dvorine ograde bio je dograden ukrasnim ipkama koje godinama nitko nije zatitio,tako da se inilo kako bi se svakoga asa mogle sruiti izgriene hrom. Bilo je posve oito da Arna tunema jer su svi prozori bili tamni i poluzastrti tronim roletama.- Plaa tisuu eura mjeseni najam - s prezirom e Guba, po emu se Banicu uini kako se Svilarmorao dobrano raspitati o novonastalim okolnostima u kojima mu se naao voljeni sin.- Za te novce ja moram raditi cijeli tjedan - i dalje je bio ogoren Baniev informator.- A to ete... - promrmlja istraitelj kao da osjea suut spram njegove besparice. - Da bi se dolo

do takve love, treba nai pravoga oca ili pravi posao. On je pronaao ono prvo... a vi ovo drugo.- E, nekad je bilo bolje - rei e on s nostalgijom u glasu. - Sve dok mi crveni banditi nisu sudskizatvorili zatitarsku agenciju. Potplatila ih konkurencija. Ali potegnuo je gazda ve sve to treba. Iodvjetnike i...- A zato su vam je zatvorili? Otkud ta pakost prema tako ljupkom i drutveno korisnom radu?- A to da vam kaem... - uzdahne Guba. - Toboe zbog neadekvatne primjene sile. Kao da smo naizgrednike mogli krenuti molitvenicima i prirunicima bontona.20Gorka okolada- Naravno da niste! Neshvatljiva je ta nesnoljivost koju vlast pokazuje prema prihvatljivim oblicimanasilja i terora. Ne brinite se vi za agenciju. im porastu potrebe za razbijenim glavama, ti koji su vaszabranili sigurno e se urazumiti.Nije bio siguran da je Guba shvatio ironiju, ali se nije imao kada baviti time, jer je iz one kuice u

dvoritu iziao klinac, ne stariji od deset godina, za snijeg koji je upravo poeo padati prelaganoodjeven, s velikom indijanskom perjanicom na glavi i lukom i strjelicom u rukama. U tome to je uzplonik parkiran Gubin skupi automobil zacijelo nije vidio nita neobino, pa je trkom kakvim djecaoponaaju jahanje pourio do velike kue i zagledao se u prozor kao da oekuje da e ondje ugledatiArna Svilara.- Mislim da mali idiot umilja da je Indijanac - ree Guba ravnoduno, po emu se dalo zakljuiti kakoje klinca s perjanicom ve imao prilike vidjeti.- To ste dobro zamijetili - zakljui Bani. - Po tome kako se odjenuo teko bi bilo povjerovati da se igraastronauta.- Ne znam kako mu takvo to moe pasti na pamet.- Ne znate jer ste odrasli uz one... transformere... i ninda kornjae... ili kako se ve ne zovu...- elite li kazati kako je klinac odrastao uz kaubojske filmove kojih vie uope nema.- Ne elim - nasmije se pomalo kiselo Bani - jer je tos u tome to klinac uope i nije odrastao. Bit eda mu je netko napunio glavu Indijancima i kaubojima. Moda otac...- Ili djed - dometne Guba, a Bani se strese od nelagode. On je, naime, odrastao uz knjige Karla


8/127

Maya, uz takozvane crtane romane Pony i Laso, uz vesterne s21GORAN TRIBUSONJohnom Wayneom i Jamesom Stewartom, on se jo uvijek dobro sjeao indijanskoga filma snimljenogna Plitvicama, u kojemu njemaki kauboj kae: Wohin ge-hest du, mein rote Bruder? Nije mogueda je po tom svom odgoju, u kojemu su vano mjesto imali junaci Divljega zapada, polako preao iz

kategorije oeva u kategoriju djedova.Ali Gubu oito nije zanimalo je li njegov sugovornik blie oinskoj ili djedovskoj dobi, nego jepromrmljao kako su mu se ve koljena ukoila pa je iziao iz parkiranog vozila, zijevnuo, priao niskojogradi i protegnuo se nekoliko puta kao da obavlja jutarnju gimnastiku. Zatim je prostaki pljunuoustranu, izvadio rupi i snano se useknuo.I tad gaje spazio djeak s indijanskom perjanicom na glavi, namrtio se, lupajui se dlanom pousnicama indijanski je zajujukao i pozvao oca:- Tata, tata! elava zmija je opet ovdje! elava zmija njuka po naim panjacima!asak nakon toga iz kue je izjurio niski, tusti tip kratkih nogometakih nogu, okrugla lica, s poduljimzalisci-ma kakve su neko nosili poklonici pozne faze Elvisa Presleva. Tip je bio odjeven u irokesamtaste hlae i mas-kirnu jaknu, sa skraenom pukom iji je uglaani metal zlokobno sjevnuo unjegovim rukama. Prizor ba iz zaboravljenih vesterna.- Pizdo! Rekao sam ti da se vie ne pojavljuje! - izderao se naoruani tip na Gubu. - Nema ovdje to

njukati! Je F jasno? Je 1' jasno?Drao je puku i inilo se da e podii cijev prema Gubi, ali to ipak nije uradio. Vidjelo se da je ljutit, alije njegova ljutnja bila vie paradna pirotehnika nego autentini poar.22IGorka okoladaGuba se oito nije uplaio puke, ali je ipak, valjda iz opreza, ustuknuo korak-dva. Vidjelo se da se nenamjerava previe objanjavati s ljutitim ocem malog Indijanca, te da e se nastojati im prije ukrcati usvoje vozilo i odmagliti. Bani primijeti kako je polako zavukao ruku u desni dep i bilo je vie no jasnoda u njemu dri pitolj.- elava zmijo! - zakretao je djeji glasi. - Ovo e ti biti najbolja opomena!Rekavi to, klinac podigne luk sa strjelicom i napne tetivu. Strjelica je bila izraena od vrste trske i navrhu je imala icom pritegnut avao. Mogla je sasvim lako ozlijediti ovjeka.

- Ako me balavac pogodi, stradali ste obojica! - priprijeti Guba ovjeku s pukom, a on se okreneprema djeaku, odmahne glavom ustranu, nato djeak spusti svoje oruje iz domae radinosti i odjuriu kuu.Guba otpljune, okrene se i u nekoliko se koraka nade u sigurnosti automobila. Dok je okretao kljui ipritiskao kvailo, ulo se kako ljutito mrmlja neto to su morale biti psovke. A potom, dok je kretao,shvati kako bi trebao objasniti Banicu tko je tip s pukom:- Svilarov mali idiot unajmio je kuu od obitelji diplomata koji trenutano ivi u Otawi. U dvorinoj kuistanuje kuepazitelj Havranek. Stiv Havranek. Nema ba neko prezime uz koje bi dobro ila taskraena puka.- Ni uz vae prezime ba ne ide pitolj koji ste stiskali u depu.- Revolver - ispravi ga Guba, ije prezime krlet zbilja nije zvualo revolveraki, pa izvadi iz depaColt mag-num, pucaljku u koju se morao jo kao klinac zaljubiti u nekome od zagrebakihkinematografa. - On i njegov aknuti sin prave su davei. Bio sam ovdje proli tjedan da nagovorim

Svilarova klipana da se vrati kui, a prao-23Goran Tribusonvjek u maskirnoj odori poeo se derati na mene kako nemam pravo ulaziti u dvorite, kako e mi onve pokazati mog boga... I onda je otrao u kuu po puku... Razumijem ga samo utoliko to su mu uratu ivci otili k vragu. Ali to ete!? Nismo svi napravljeni od iste grade! Ja sam se, eto, vratio iz ratai zaspao mirno kao da sam stigao sa svjetskog prvenstva u Francuskoj.Pritom se samozadovoljno nasmije jer mu se, oito, dopala vlastita ala.Kad god zavri koji od ratova na ovim prostorima, pomisli Bani, dok se Cheeroky zaustavio nacrvenom semaforu, kompletno puanstvo ima urednu potvrdu da je sudjelovalo u njemu. I to na pravojstrani, to neprijatelja ili napadaa, onako retrospektivno, ini posve beznaajnim.- A vi... vi niste sudjelovali u obrani domovine? - pogleda ga naas Guba pa polako krene prekoraskrija.

- Ne ~ skruenim e glasom Bani. - Ja jedini nisam... odnosno nas nekoliko... Idui tjedan osnivamomalu udrugu nebranitelja. Za poetak emo traiti da nam se oduzme pravo na tramvajski pokaz i


9/127

povisi televizijska pretplata...Moda bi ta reenica i naljutila Gubu, ali ju on, ini se, i nije do kraja uo jer je spazio neto ususjednoj ulici. Dodao je naglo gas, prebacio se u nedoputenu traku, oduzeo drugima prednost inakon jedne vozake egzibi-cije, koja je vrijedila viestrukog oduzimanja vozake dozvole,zaustavio se nadomak mondenom lokalu iznad ijeg je ulaza svjetlucala kontura ae sa stiliziranimtropskim voem.

- Ono je njegov Puntol - ree uprijevi prstom u zeleno vozilo ispred lokala.- iji?IGorka okolada- Njegov. Arnov! Uvijek mi je tako glupo izgovoriti to ime koje nita ne znai.I prije no to je Bani uspio ironino zaustiti kako stari Svilar nije ba sinu kupio bogzna kakavautomobil, Guba ga lagano gurne laktom i pokae mu prema ostakljenim vratima coctail bara. Iz njegaje upravo izlazio mladi u sportskom kaputu s kapuljaom, mrav, prosjena, nezanimljiva djeakogalica, tamne kovrave kose koja se teko elja, gegava hoda kakvim znaju afektirati adolescenti,dovoljno nizak da bi enama ostao nezanimljiv. Ne samo da nije nimalo bio nalik na oca, poduzetnuarmantnu mukarinu koja se znala othrvati godinama, nego je ve na prvi pogled odavaoautsajdera. Ali svatko ima i majku, pomisli Bani, pa ako nije na oca, bit e da je na majku. Ali o njoj ebiti teko doznati ita podrobnije jer je, kako je rekao Svilar, umrla 1992.

- Pravi mamin sin - rekao je Guba kao da ita Banie-ve misli. A zatim, mislei valjda kako se Banidostatno uputio u ono to e mu trebati za praenje, okrene klju-i u automobilskoj bravici i krene.Bani se jo jedanput osvrne prema razvikanom lokalu za bogatu mlade i izbliega ugleda Svilarovasina, koji je u tom asu otvarao vrata svog Fiata. Zaudilo gaje njegovo meko blijedo lice, koje kao danije pripadalo dvadeset petogodinjaku nego kakvom mlaem kolarcu, a rinice koje su mu krasileoba uha pripisao je njegovoj gubitnikoj prirodi. Smislio je za to smijean argument - ako nisi ba nita,moe biti bar ovjek s rinicama.- Hoete li da vas odvezem kui, pa da vam auto netko naknadno doveze - upita ga Guba - ili eteradije na Jelenovac po njega?- Brinem se kad nije uz mene - promrmlja Bani. -Znate, taj model najee kradu.25\GoRAN TRIBUSON

- Tko bi to krao!? - u nevjerici e Guba.- Banda iz tehnikih muzeja! to sve nisu kadri uraditi da poveaju izlobeni fond!Poslije je, gore na Jelenovcu, preao u vlastiti auto, a kad mu je Svilarov pomonik donio ek nakojemu je bio ispisan predujam od dvije tisue eura, pristao je na taj sasvim neobian posao, pristao jepratiti i nadzirati mladia, odnosno crtee to ih je on ukrao uzoritome i dobronamjernom ocu.U pola est, kada je zaustavio auto ispred Nove bolnice u Dubravi, snijeg je padao gue, ali se pomokrom ploniku parkiralita inilo da se nee uhvatiti. U svom tamnocrvenom kaputu s kapuljaom,koji joj je iz Londona poslala Nika, omotana novim Benettonovim alom, Lidija ga je ve ekala,uzrujano pocupkujui na hladnoi. Ali nije mu kazala nita, ak ni kad joj je rekao da ga prieka joasak dok ne kupi steku Maribora na kiosku u bolnikoj auli. Bila je to prednost razvedenih parova,naime, bili su gotovo obvezni pomoi jedno drugome, ali si nisu smjeli predbacivati razne sitnice. Tose bar nije dralo ukusnim i umjesnim.- Oprosti, do maloas su me gnjavili jednim idiotskim poslom - rekao je kad su sjeli u njegov sivi Golf.

Ipak se osjeao pomalo krivim jer je zakasnio cijelih etvrt sata, a ona ga je sve to vrijeme ekala vanina snijegu i hladnoi.- Da smo u braku, prije etvrt sata uzela bih taksi i sada te ekala dolje na Britancu s facom one eneiz onog... japanskog filma... - nasmijala se suzdrano Lidija, ali se, naravno, naslova tog japanskogfilma nikako nije mogla sjetiti. Otkako je prela pedesetu, i ona je sve ee zaboravljala, tvrdei upojedinim trenucima kako je to poetak alzheimera, premda je bilo posve oito da26Gorka okoladaje rije o danku koji se plaa godinama. Kako je u posljednje vrijeme imala bolove u kraljenici, znalabi se ukoiti i tada je pila mnogo sedativa, moda i vie no to je trebalo. Odluila je smravjeti,pretpostavljajui da bi njezini problemi mogli biti u vezi s tih nekoliko prekomjernih kilograma. Meutim,bolovi ni nakon ozbiljne kure mr-avljena nisu nestali, ali je Lidija zato dobila finu liniju i poelaizgledati sasvim dobro za svoju dob, to je i njezin bivi mu zamijetio.

- to ti je rekao arobnjak? - upita je Bani ironizirajui razvikanog neurokirurga do kojega se moglodoi samo uz posredovanje generalnog sekretara Ujedinjenih naroda ili neurokirurgove gluhe tetke.


10/127

Igrom udnih okolnosti Lidija je upoznala ba tu tetku.- to ja znam!? - zlovoljno e ona. - Katkad mi se ini da nitko od njih pojma nema, a opet, ne moguotii na pregled kraljenice strojobravaru. Napravili su mi nekakvu scintigrafiju i u nalazu pie da se nevidi aktivnost patolokog nakupljanja...- Aktivnost patolokog nakupljanja! - nasmije se Bani razdirui preko upravljaa celofan u koji su bilezapakirane cigarete. - Zamisli kad mu doe kumica iz ue-rja ili Kaine, a on joj radosno priopi kako

nije zabiljeena aktivnost patolokog nakupljanja, ali da joj je anti-bakteriogram fecesa suspektan na...- Napravio mije i MR, i u nalazu pie... ovako... - ree ona pa upali svjetlo iznad vjetrobrana i poneprekapati po mapi s nalazima, koju je sve vrijeme drala u krilu - ...da se na seriji... sagitalnih itransverzalnih presjeka... vidi... vidi... reducirana fizioloka lumbalna lordoza... Kui to?- Sad bih ti rekao to kuim! - odbrusi on, svejednako se muei s paketiem Maribora. - Daj mi otvorite27GORAN TR1BUS0Nproklete cigarete... kao da ih pakira neka udruga za borbu protiv puenja!- Mogao bi ve prestati - ree ona usluno mu otvarajui kutiju. - Svjestan si da ti tete...- Svjestan sam da mi tete - sloi se on duboko uvu-kavi dim. - Poveavaju mi sedimentaciju uilama, pojaavaju mi patoloko nakupljanje katrana u pulmonal-nom predjelu, usporavaju radbubrega, katastrofalno djeluju na mozak, unitavaju mi srce, djeluju kancerogeno u svim moguim

smjerovima... Zapravo, brat bratu, platfus je valjda jedina bolest koju ne pogoravaju. A kao za inat,njega ba nemam!- Obeao se Niki da e prestati - izbaci ona kartu za koju je naivno mislila da je adut. Obeao, pa u iopet, pomisli Bani i zastane zbog silne guve koja se stvorila pred ulazom u Maksimirsku.- Prekosutra dolazi.- Dolazi!? - zaudi se on. - To je neto prekoredno?- Da - zamisli se Lidija. - Zato se i brinem.- to je tu zabrinjavajue?- Pa to! Dolazi, premda je nismo oekivali prije Uskrsa. Prvi put nije pitala onako kako ona zna...Toboe, imam li to protiv da doe. Samo je najavila da stie... i to sama! Bez Tima.- Moda su prekinuli...- Moda su prekinuli! - rasrdi se ona. - ive skupa pet godina i ti to tako mirno kae! Pa ne prekidajuljudi tek tako!

- Lidija, pa i mi smo svojedobno prekinuli - tiho e on.- Jesmo! Ali ako smo mi bili blesavi, zar mora biti i ona? - ree Lidija i odmah umukne, postavi valjdasvje-28Gorka okoladasna onoga to je on iz njezinih rijei mogao izvui. Potom prijee na mnogo konkretniju stvar:- Slijee prekosutra u Grazu. S onim Ryanairom. Trebao bi otii po nju.- Imam dosta posla... - pokua on smisliti neto za stoje sumnjao da e funkcionirati.- Ma daj! - odmahne ona rukom. - To ti je bar prilika da obide sve tamonje CD shopove i ustanovi jeli Coltrane snimio to novo.- Lidija, Coltrane je umro 1967.!- Nisam ni pomiljala da bi te u tome ovjek mogao zbuniti - odvrati ona, oduvijek na neki udan nainljuta na njegovu opinjenost dezom. Gdjekad je znala kazati kako bi ga radije dijelila s razumnim

ljubavnicama negoli s rifovima Dextera Gordona i turobnim zavijanjem Cheta Bakera.- Hoe li da poem gore s tobom? - upita on nakon to je zaustavio auto ispred Konzumovasamoposluivanja na uglu Britanskog trga i Ilice. Kao da je time htio provjeriti treba li joj kakva pomosada kada je gnjavi kraljenica.- Idi samo! Sigurno te ekaju u Kiu. Meni je malo bolje. Mislim, fizioloka lumbalna lordoza malo mi jepopustila. Valjda od voltarena.- U redu - slegne on ramenima shvativi da danas nije njezin dan, pa pritisne papuicu i uspne sena Rokov perivoj, gdje je najee ostavljao auto. A dok se sputao natrag prema Britancu, snijeg jeve prestao padati. Neon kinematografa Apolo, ili nekadanje Kozare, ije je ime 1990. iznenadapostalo nepoudno jer je istoimena planina sasvim neoprezno sudjelovala u NOB-u, bio je ugaen, avitrine s plakatima filmova prljave i prazne jer29GORAN TRIBUSON

filmskih projekcija od Nove godine ovdje vie nije bilo nakon to su gradske vlasti zbog nerentabilnostizatvorile dvoranu i poklonile je nekakvoj kazalinoj druini. Tu pretvorbu kojom je dvorana, kroz koju


11/127

su projaili John Wayne i Gary Cooper, projurili u svojim neobinim vozilima svi Jamesi Bondovi, ukojoj su vritale rtve raznih Dracula, i u kojoj su svoje erotsko rublje svlaile dame poput Tracy Lords iGinger Lynn, preputena nekakvim sumornim i umnim fizionomijama koje se deru, la-mataju rukama,lupaju vratima od perploe i govore napamet nauene reenice, doivio je kinooperater Pako i kaoosobnu uvredu, i to ga je pogodilo vie od injenice da su mu dali radnu knjiicu i utjeno mu kazalikako se s njom moe prijaviti nekakvom uredu za zapoljavanje. Istini za volju, u tom se uredu ne bi

imao emu nadati ak daje imao i kakvu bolju struku. A kao kvalificirani kinooperater bio je isti loser,jer su se u cijeloj zemlji kinematografi zatvarali, tako da se filmski djelatnici, od redatelja, prekokinooperatera, pa sve do prodavaa kokica i kikirikija, nisu imali emu nadati.Ali te se veeri u kafiu Kico nije razgovaralo o sudbini hrvatske kinematografije i kinoprikazivalatva,niti o tomu kako prekvalificirati i zaposliti svu silu otputenih kinooperatera, nego o dogaaju iskljuivoideoloke naravi, to je uzbudilo drutvo u lokalu.- asna re, deki, nisam mogel verovat! - govorio je Pako s gemitom u ruci. - Gledam telku i vidimbiskupa, stopostotnoga, pravog, ovak kak je inkasator Marijan pravi, i govori ti on kak su kurtoni tetni,kak oni za-prav ne tite od side i kak se protiv te bolesti treba borit onak s kompletnom linou...valjda ko u partizanima, gdje su umjesto mitraljeza imali karbitne lampe... kaj ja znam... Jebote, to dami biskup tumai uvod u kurton,30Gorka okolada

to je skroz isto ko da uster Tukec od prekoputa predaje atomsku fiziku na faksu. Gdje je on bil kadsam ja ko balavac iel na kiosk kod frajle Bogadi i trail teta, prosim vas dva risa!?- Ti, ko uvek, ni ne kui! - otresla se na njega an-kerica Zdenka, kojoj je taj razgovor ve vjerojatnoiao na ivce.- Ne, ti se kui u kurtone, Zdenka! Ti se kui! -odbrusi joj Pako, nato ona tresne ljutito pladnjem poanku.- Daj, olabavi malo! elo ti je vreme jezik u petoj brzini. Kaj ne vidi da tu ima ljudi kojima si se popelna glavu, skup s biskupima i s tim... s tim... - okomila se na njega Zdenka.- Sad u Konzumu dre kurtone u raznim farbama i okusima - primijeti Flegma, koji se ba nedavnovratio s odsluenja zatvorske kazne u Valturi pokraj Pule. Potom je popravio svoju obvezatnu kapu scoflekom ili puf-nom, kako su to zvali stari Zagrepani, i iskoristio tren nepanje te otpio dobar diogemita biveg inkasatora, gospona Marijana.- Ma kaj jebe, Flegma! Je F imaju, moda, kurtone s okusom manga i straatele?

- On to zna! - umijea se Marijan, ljut to mu je blago retardirani Pakov brati iz Garenice prkao poai. - On bunari u Konzumu pa zna.- Nikad nisam nit ukral u Konzumu - branio se Flegma.- Nisi Konzumu neg njegovim muterijama!- I onda ti je taj pop, biskup, koji kurac... nisam mu skuil in... - nastavi Pako ondje gdje je stao -izjavil da kurton ima nekakve sitne rupe, pore, kaj ti ja znam, koje su vee od atoma side...31GORAN TRIBUSON- Valjda od virusa... - ispravi ga Bani proguravi se do anka, gdje mu je Zdenka ve otvarala hladnoboino pivo, koje je Zagrebakoj pivovari ove godine iznimno uspjelo.- Detektiv, nemoj me i ti jebat! - pjenio se otputeni kinooperater. - Kaj ja znam kak se mjeri sida!Uglavnom, veli da je taj... da je taj virus manji od tih nekakvih rupa u kurtonu i da ta stvar ope nekoristi. Jebe mi mater, reko je to tak sigurno ko da je sam meril te... rupe... i te side...

- Ak prodaju kurtone s rupama, onda to nije u redu -prosuivao je Flegma. -1 onda veleasni ima praf!alosno je da Crkva mora upozoravat na te stvari, a da to ovi iz Konzuma sami ne vidiju...- Jebemu mater, Flegma, ti ni ne kui! - srdio se Pako. - Nemaju kurtoni rupe, neg nekakve malerupe kaj nisu rupe... al su ipak rupe jer kroz njih mogu pro male side... mislim bar one najmanje...- Ma ni ti ni ne razme! - umijea se gospon Marijan, koji je i nakon umirovljenja nastavio dolaziti uKico, ali sada s veom, penzionerskom nadom da e mu tu i tamo tkogod platiti pie. - NjegovaUzoritost je to rekla zato kaj se Crkva s pravom protivi toj gumenoj stvari jer je protuprirodna, i jer jeavolska, i jer kvari katoliku mlade...- Kaj, sad bu rekel - ironino e Pako - da je Bog tak htel, da bi napravil oveka s gumenim kurcom.- Nisam to rekel! Al Crkva je protiv te stvari! Pa valjda Crkva ima pravo kazat za kaj je, a za kaj nije! IIto sam vi komunjare imate pravo!? Ni ja ne bi taj va prezervativ nikad stavil!- A za koji bi ga ti kurac stavljal na kurac? - prostrijeli ga pogledom Pako. - ak kad bi ti veleasni i dalposebnu dozvolu da ga stavi...

32Gorka okolada


12/127

- Kad bi mu dal oruni list za kurton! - naceri se zlobno Flegma.U taj se as oglasi telefon sa anka i oni prekinu svau. Iako je takva pomisao bila glupa, Banicu seuini daje telefon zazvonio nekako glasnije i vanije zato to je rije o ozbiljnoj vijesti. Zdenka jezgrabila slualicu i pogledom preletjela po nevelikoj prostoriji lokala. To bi radila uvijek kad bi semaila telefonske slualice jer je telefon poesto zvonio zato to je netko trebao koga od gostiju.Sluala je paljivo, kazala je tek tu i tamo pokoje da i kuim, a potom pozdravila i odloila

slualicu. U kafiu je nastao muk, Bani je upalio cigaretu, a Pako naas zaboravio na udan problemneprijateljskog odnosa Katolike crkve spram tanke gumice koju, bar kako Flegma kae, veproizvode u raznim bojama i okusima.- Zvala je Lela - prekine tiinu Zdenka. - Kembru su jutros odvezli u bolnicu.- Ma Kembra mulja! Pa znamo ga! - umijea se Pako kao da je ljut to su mu minirali zdravstveno-teolo-ku raspravu. - Kembra je stari folirant. Povukel se na toplo i na pravu hranu. Pa svi znamo danjegva Lela ne zna skuhat jaja na oko! A cugu mu furaju onak sa strane, ispod ita...- Ali ciroza je smrtonosna - pripomene Bani. - A za Kembru se ba ne bi moglo kazati da se uvao.- A ko se od nas uva!? - nije se dao Pako. - Ko se uva!? Svi smo mi cugeri, i svi mi imamo tu virozujetre! Mo ga jebat! Pa kaj...I tko zna koliko bi dugo jo drobio besmislice da ga Zdenka nije prekinula rijeima u kojima je bilostraha:- Lela kae da mu je ostalo jo samo malo...

333.Utjeha je u Gileadu bio je moda nadahnuti, ali i sasvim stereotipni gospel to gaje u dvadesetimgodinama prologa stoljea napisao crni glazbenik Paul Robeson, i u toj je formi postojao u raznimsluljivim i prepoznatljivim izvedbama, sve dok ga Archie Shep nije ubacio u svoj rvanj i posve garazorio kakofoninim sudarima raznorodnih puhaih glazbala. Meutim, i to je bilo, kako bi ljubiteljiarhaizama kazali, isto milozvuje prema onom kaosu koji je nastao kada se simetrine skladbedohvatio aknuti tip s kapom Roland Kirk, arobnjak koji je na stage izlazio objesivi oko vrata svemogue puhae instrumente, i one koje je znao, a valjda i one koje nije znao svirati, i koji je tu stvarsamljeo, razvalio, razbio u sitne krhotine i prosuo je po podu jedne zadimljene noi u Montreauxu, uzemlji koja je, kako u jednom filmu kau, svjetskoj kulturi podarila sat s mehanikom kukavicom.Pritiui tipku repeat na autoradiju s ugraenim CD--playerom to mu gaje prologa ljeta donijela ki,Bani je tu stvar uspio presluati sedam puta prije no to se naao na zavoju kojim se sa stare

Samoborske ceste skretalo prema breuljku na kojemu se nalazila Komarova vikendica. Komar je bioBaniev kolega jo iz davnih dana narodne milicije, bio mu je i prijatelj na kojega se uvijek mogaoosloniti, odnosno suradnik na kojega se nikada nije smio oslanjati jer je bio blag, pomalo lijen i neosobito inteligentan. Ne napredujui u poslu, ostajui vjenim pomonikom, pa ak i metom poruga,Komar se prije pet34Gorka okoladagodina povukao u prijevremenu mirovinu. Porazi koje je otada morao trpjeti bili su samo porazi u borbiprotiv suvinih kilograma i protiv terora ene koja mu je svaki tjedan donosila novi koncept redukcijskedijete, potkrijepljen raznim arobnim ampulama iz alternativnih ljekarni to su preplavile zemlju poputkakve epidemije. Stoga se u posljednje vrijeme povlaio u vikendicu nadomak Samoboru, preputajuistan eni, djeci, zetu i snahi, sitnoj unuadi, susjedima i svim onim bezdunim uljezima koji su remetilinjegovu uistinu minimalnu privatnost.

Kad je uao u njegovu tipsku vikendicu, kakve je konfekcijski proizvodilo i na otplatu prodavalo jednograevno poduzee iz Gorskog kotara, Banica iznenadi koliina nereda, nesvojstvena nekome tko jebio policijski istraitelj. Jedan se dio nereda svodio na neposprem-ljeni prostor, razbacane odjevnepredmete i ve dulje vrijeme neopranu veu koliinu posuda, dok je drugi bio zapravo Komarov novihobi.- Isuse, Komaru, to to radi? - upitao ga je Bani za-tekavi ga kako, uz pomo pincete, poveala iposudice s ljepilom, pokuava uvrstiti igicu s crvenom glavicom na neto slino nedovrenomemostu. Svud oko njega bile su tisue kutija igica s crvenim, smeim i zelenim glavicama, igica nakoje je Bani ve zaboravio, jer je mislio kako su jeftini i svima dostupni upaljai od raznobojneplastike posve unitili proizvodnju igica, ili, kako je jo njegova baba govorila, palidrvaca.- Pont Neuf - odvratio je Komar, jedva se i osvrnuvi na gosta. - Ima u friideru pivo, natoi si, sjedni ireci zato si doao.Traei u tom neredu hladnjak, Bani spazi ve dovrene objekte to ih je Komar mukotrpnim radom

izradio od igica: Eiffelov toranj, jednu malu, pojednostav-35


13/127

Goran Tribusonnjenu crkvu Notre-Dame, neto nalik na Slavoluk pobjede. Tu nadomak Samoboru kao da se raalamala drvena replika Pariza.Naravno, Komar je u hladnjaku imao najtrivijalniju stvar, Tuborg u limenci, i Bani gaje uzeo vie da seoporavi od iznenaenja nego da bi uivao u pivu.- Dakle, to je taj hobi... - promrmlja Bani, otvori limenku i sjedne na kau osjeajui kako pod njim

krkaju desetci polomljenih igica.- Da - odvrati Komar. - Savrena stvar. Imat u moda i izlobu. Kad sve zavrim.- Hoe li obraditi cijeli Pariz - otpije Bani malo iz limenke - ili e se zadrati samo na vanijimarrondis-sementima! Zna, bio sam ondje i vidio da ima nekoliko za gradnju strano zajebanih etvrti.- Cijeli Pariz!? Si lud? Pa tko bi to napravio!?- to ja znam! Guinnessova knjiga rekorda puna je najrazliitijih pothvata. Jedan je frajer napravioTitanic od smjese za kremnite, mislim u naravnoj veliini, drugi je pak izmodelirao sve sudionikesvjetskoga nogometnog prvenstva od marcipana. Zajedno s rezervnim igraima. Ali Pariz od igica! Tobi bio hauptrefer!- Zajebava! Zato si doao?- Da te izvuem iz ovih pizdarija! Bi li se malo rekreirao?- Ne bih se vraao u policiju ni za svu lovu svijeta! -odbrusi on lijepei jo jedan vaan dio parikogamosta. - Ondje su sad sve nekakvi balavci iz unutranjosti. Nemaju manire, ne govore jezike...

- A ti ih govori est! Bez grkoga i latinskoga. Komar konano podigne pogled s mosta i odloipovealo i pincetu.36Gorka okolada- Ne mislim na policiju! - uzrujano e Bani. - Meni treba pomonik. Bar neko vrijeme. Sam sam, amoram pratiti balavca koji je bogatom ocu popalio nekakve umjetnine.- Ne razumijem se u umjetnine...- Komaru! - mirnije e Bani. - Ne zovem te da na-pie katalog za Murtievu izlobu nego da mipomogne pratiti klinca koji e pokuati utopiti slike kakvom trgovcu i tako zajebati staroga.- Zato to ne prepusti policiji? - ree Komar, a Bani zakoluta oima, izvadi kutiju Maribora i kreneupaliti cigaretu. No upalja je bio poluispravan i gotovo prazan, kvrckao je, ali bezuspjeno.- Ima li igice? - upita Bani spremajui upalja u dep.- Tu su negdje bile... - uzmuva se Komar podiui deku s kaua, prevrui novine. Zatim shvati da ga

Bani zafrkava.- Nemam! Sve su mi potrebne za makete!- Jednu e ipak rtvovati - ravnoduno e Bani, pa otrgne igicu s makete mosta i pripali si cigaretu.Komar zakrgue zubima, ustane i prie elektrinom tednjaku na kojemu je ve dulje kipjela voda udubokom zelenom loncu.- Hoe li dorukovati sa mnom? - upita ga Komar otvarajui hladnjak i izvlaei iz njega plastinuposudu do vrha napunjenu hrenovkama.Bani zanijee glavom, a Komar prie zakipjeloj vodi i ubaci u nju svoj izdani doruak. Koliko je Banimogao vidjeti, bilo je to gotovo deset pari hrenovki. Uivao je jer su postojale tek minimalne anse dase odnekud pojavi njegova grozna ena, baci mu sve to u smee i nao-37Goran Tribuonpa ga nekakvim slim-line energizerom i lank-reduk-tor efervetama.

- Nisam ti ja vie za to, moj Nikola - ree Komar potiteno. - Kako da pratim nekoga za kim ne mogu nipotrati? Kako da budno zurim u neiji prozor ili ga ekam da izie iz kina, kad sam svaki as gladan,ili me mui prostata, ili me zajebavaju hemoroidi? Nai nekoga mlaeg. Kakvog klinca koji sanja dapostane istraitelj.- Ti si naivina - ispije Bani pivo pa poe prema hladnjaku. - Dananji klinci sanjaju o tome dapostanu bogati i slavni, i da im u novinama izau slike, ma to to znailo i zbog kojeg god razloga tobilo. A kad im ne uspije da otprve dobiju kakvu medalju, da postanu nacionalni predstavnici naEurosongu ili kakvoj slinoj pizdariji, dobro im doe i sitno dilanje droge, obijanje kioska ili ljekarne, ilisudjelovanje u masovnim navijakim tunjavama.- Onda ne znam - slegne Komar ramenima i dugakom vilicom pone nabadati kuhane hrenovke kojesamo to nisu poele pucati. - Neu se s tobom vucarati po gradu i slijediti balavandera koji prodajezjake. Ni tebi to vie ne pristoji. Ako ti ba bude trebala kakva pomo, imam jo nekoliko ivih krtica upoliciji. Mogu biti od koristi...

- Dobro. Zna da na to raunam - prekine ga Bani pa uzme komadi hrenovke iz hrpe koja se puilana pladnju.


14/127

- Pa jebem ti! - pobuni se on. - Jesam li te pitao hoe li dorukovati? I to si rekao? Da nee!- Sluaj, ako mi vec ne moe pomoi u poslu, bi li mogao sutra otii u Graz po Niku?- to ona radi u Grazu?38Gorka okolada- Ma nita! Tamo e samo sletjeti avionom nekakve jeftine irske kompanije. Lidija me tjera da odem po

nju, a ja sam preuzeo taj blesavi posao...- Pa zato si ga preuzeo?- Jebem mu sunce, Komaru! - razljuti se Bani. -Preuzeo sam ga da bih imao od ega ivjeti! Nevaljda zato da bi mi ti mogao postavljati idiotska pitanja!- Dobro, dobro! - branio se on tamanei hrenovku za hrenovkom. - Super! U Austriji imaju perfektanizbor igica svih veliina. Trebat e mi dosta toga za Moulin Ro-uge. Samo, auto mije na popravku.Ako me odveze Hoh-njecu po auto, dovest u ti malu.- Siguran si da je gotov?/ -Naravno! Hohnjec mi je javio da mogu doi po njega. -Kad ti je javio?- Kad!? Pa prije jedno mjesec dana - mirno e Komar, a Bani se umorno uhvati za elo i pripali jojednu cigaretu.Poslije, dok su se, vozei se prema Zagrebu, spustili u udolinu s ratrkanim kuercima ipustopoljinama, Komar mu pokae prstom prema dugom nizu vrtlarskih staklenika to su gorjeli. Bila

je to udna, pomalo nadrealna slika: polje pokriveno niskim snijegom i dugaki oval od drveta, stakla iplastike zahvaen vatrom od koje se topi okolni snijeg. Nikoga nije bilo u blizini, ni vlasnika, ni susjeda,ni vatrogasaca.Bani zaustavi automobil i izae, a za njim se tekom mukom izvue i debeli Komar, koji je iz Golfaizlazio poput nespretnog mornara to se oajniki pokuava dokopati podmornike palube. Bani sespusti s ceste niz nasip, ali se goruem stakleniku nije pribliavao. Komar mu je dahtao za leima,alei se kako mu se ba sad ne39GORAN TrIBUSONhoda, te kako je gore s ceste ionako bolji pogled na cijelu okolicu.- udne se stvari dogaaju ovdje - tumaio je Banicu koji je palio cigaretu kao da mu ovaj isti, svjeizrak nita ne znai. - Najprije su u lokalnim novinama napisali da vlast taji kako e se ovdje graditiveliki deponij smea, reciklani pogoni, spalionica, tko zna to sve ne. Zatim su to neki toboe

odgovorni tipovi demantirali, pa je jedan zagrebaki magazin demantirao njih...-1 to je bilo? - pitao je istraitelj ostavivi cigaretu u ustima, a ruke zabivi u depove vjetrovke,pokuavajui ih tako bar malo zagrijati.- Nastao je kaos, panika... i ljudi su poeli jeftino prodavati zemlju. Mislim, i zemlju i kue. Tisuehektara prodali su nekakvoj tvrtki iz Zagreba, koja e se, navodno, baviti proizvodnjom zdrave hrane.Ja to ne kuim! Kako bi se netko mogao na istome mjestu baviti proizvodnjom zdrave hrane ispaljivanjem otpada?! Ali to ja znam... zapravo, ne kuim se ba u tu zdravu hranu.- Po koliini hrenovki koje si maloas smazao - prekine ga Bani - sasvim je jasno da se ne kui uzdravu hranu.- Ma jebe zdravu hranu! - odbrusi Komar. - Susjeda ispod mene osam se godina bavila zdravomhranom. Jela je nekakve peletirane alge, integralni kruh, sir i vrhnje od soje, nekakvo trulo, nepricanovoe i jaja s ate-stom o kokojoj prehrani... Najeim se kad samo pomislim na to.- Hoe rei da joj to nije koristilo?

- to ja znam koliko joj je koristilo! Ljetos ju je zgazio tramvaj. Odvezli su je na traumu, gdje je umrla.Kui je doao policajac s njezinim dokumentima i cekerom sa so-jinim niclima i nekakvim umjetnimmesom od penice.40Gorka okolada- A taj iji su ovi staklenici... on nije prodao zemljite?- Mislim da nije - odvrati Komar. - Idiot. Njemu se, valjda, uinilo da je bolje uzgojiti deset kila salate ipu-lek poriluka nego uzeti ke. A sad mu je ionako sve izgorjelo.- Misli da se to moglo samo zapaliti?- Pojma nemam - zamisli se Komar. - Valjda je imao u tim staklenicima neko grijanje. Osim toga,puai bacaju opuke kojekamo. A ono... ono se zove sejtan...- to se zove sejtan?- Ono jebeno meso od penice - tumaio je Komar. -To to je bilo u cekeru babe koju je zgazio

tramvaj.Bani ga pogleda prijekorno pa baci opuak prema njemu, a zatim se uspne na cestu do automobila.


15/127

Komar je dahtao za njim.- Zna, ako tu zbilja naprave smetlite i spalionicu, i ja u prodati vikendicu. I ivot u onoj zagrebakojmenaeriji bolji je od toga.Tog popodneva dok je sjedio za upravljaem svog Golfa i, zamotan u toplu vjetrovku punjenu perjemkoju mu je Nika kupila na rasprodaji u londonskom Du-keu, ekao da Svilarov sin izie iz svojeunajmljene dvokatne jazbine, Banicu se sve vie inilo kako posao kojim se bavi postaje sve gora

gnjavaa. Pribliavao se godinama u kojima takvim poslovima valja kazati zbogom ili pak uposliti kogamlaega koji bi obavljao primarne istraiteljske poslove dok bi on, kao profesionalni um, sjedio kodkue u toplome i osvjetljavao intelektualne aspekte sluaja. Ali takvo to bilo je moda mogue uromanima, dok je u prozainoj stvarnosti jedva bilo zarade i za njega samoga. A i ta se zarada svodilana ono to bi mu drugi platili za ovakve, sasvim neintelektualne istra-41GORAN TRIBUSONiteljske poslove uhoenja, praenja i njukanja po tuoj privatnosti. Jednom je na Lidijin nagovorproitao nekakav ameriki kriminalistiki roman u kojemu istraitelj odmah obavjetava klijenta kakone radi na razvodima brakova, to znai kako ne eli istraivati tko kome evi enu. Naravno, Bani situ komociju nije mogao priutiti, pa je prihvaao i takve poslove. Ali budui da su se preljubi preteitodogaali u ugodnim, romantinim, toplim ambijentima, i taj je posao bio znatno bolji od iekivanjahoe li mladi Svilar izii iz kue i odnijeti kome slike na prodaju.

I ba kad je premiljao hoe li po drugi put na nekoliko minuta upaliti motor i malo se zagrijati ili e otiina pivo u oblinji Jednooki Jack, odakle je takoer mogao sasvim dobro motriti kuu i dvorite,ugledao je mladia kako izlazi. Bio je odjeven u onaj isti kaput s kapuljaom i pod rukom je stiskaokartonski fascikl stegnut vrpcama, nalik na tvrdi kolski herbarij. Stari je Svilar kazao kako se crteinalaze u crvenoj konoj mapi, ali je Bani sasvim opravdano sumnjao da se u mladievoj mapi nalikna herbarij nalaze preane tratinice i sunovrati; mogao je jednostavno prebaciti crtee iz teke konemape u laki kartonski ovitak.Arno Svilar sjedne za upravlja svog Punta i krene. Znajui da ima samo malo vremena, i da je ugradskoj guvi prilino teko slijediti nekoga tko je krenuo automobilom, Bani okrene kljui, ali gaalternator izda i iritantno glasno zavergla. Ubrzo zatim pokua drugi i trei put, molei u sebi svebogove alternatora da ga bar ovaj put ne ostave na cjedilu. Konano je ipak uspio upaliti motor ikrenuti u asu kada je Arnov automobil skretao prema Zvonimirovoj. Sustigao ga je nekako uHeinzelo-

42Gorka okoladavoj, ali je odluio mudro se drati malo podalje, propus-tivi izmeu njegova i svojega auta kamionet ineki prastari taksi. Na taj gaje nain mogao pratiti razmjerno neprimjetno, premda je postojalapoprilina opasnost da ti vozilo, zbog bezbroj nepredvidivih prometnih razloga, jednostavno umakne.No Arno, sreom, nije iao daleko. Proao je ispod eljeznikog nadvonjaka u Ivanigradskoj, a zatimusporio kreui se uzanim i zbrkanim ulicama Peeni-ce. Po nainu vonje inilo se da nekoga trai,ali je Ba-ni bio gotovo siguran da u ovom neuglednom periferijskom naselju duania, vulkanizerskihradionica i jeftinih kemijskih istionica ne ive bogati trgovci umjetninama, pogotovo ne oni koji bi moglikupiti nepoznate Ra-ieve crtee iz 1908. godine. Premda bi mu uistinu bilo najdrae, razmiljao jenadalje, da se u kartonskoj mapi stvarno nalaze ti crtei te da ih mladi sve skupa proda tu naPeenici, pa makar i za sitni. U tom bi sluaju Ba-ni imao najlaki posao dosad. Lijepo bi zapisaoadresu ovjeka koji voli kupovati crtee mostova i sutradan je priopio Svilaru senioru, te se s

dosadnog zadatka vratio mirnom sluanju deza u prolazu nekadanjeg kinematografa Apolo.Mladi je zaustavio automobil ispred visoke prizemnice iji je vei dio bio izgraen od ukrasne opeke,a velika okna od stakla ija je prozirnost bila jednosmjerna. Na bakrenom krovu vidjela su se pominaokna, po emu se moglo zakljuiti daje i potkrovlje ureeno za stanovanje, a po dva velika solarnakolektora svjedoila su da tu ivi netko tko prihvaa nove trendove. Za ovaj dio grada bila je torazmjerno otmjena kua.Arno je iziao iz automobila s fasciklom pod rukom,43GORAN TRIBUSONzastao malko kao da premilja hoe li uope ui, a zatim se zaputio poduljim poploenim puteljkom dosvjee obojenih vrata kojima se ulazilo u kuu, tako da Banicu nije preostalo drugo doli da eka.Zaustavio je automobil pokraj tende koju vlasnik ovdanjeg kafia jo nije spremio i odluio biti strpljiv.Naravno, ivo ga je zanimalo hoe li se vratiti sa kartonskom mapom ili bez nje. Pretpostavljajui kako

pregovori o prodaji i kupnji umjetnina mogu potrajati, nakon stanovitog vremena uao je u lokal i brzopoao prema zahodu u dnu prostorije.


16/127

- Zahod je samo za goste! - doviknuo mu je ovjek sa anka pokazujui mu pritom kljui to ga jedrao medu prstima.- Kavu sa lagom - rekao je istraitelj, vratio se do anka, istresao pred neljubaznog tipa sitni, uzeokljui i otiao do zahoda. Na kraju je, ljut na gadove koji ne putaju ovjeka na zahod, natrpao hrpupapirnatih ubrusa u koljku i, pustivi vodu, zacijelo je zaepio. A kad se vratio, odbio je popiti vegotovo hladnu kavu sa lagom i iziao van, gdje je shvatio da je Arno ve otiao. Prokleo je u sebi i

Arna, i debelog Komara koji mu je, umjesto da se bavi arhitekturom od igica, mogao pomoi, paprijee preko ceste ne bi li bar otkrio tko to ivi u kui koju je maloas posjetio Svilarov sin. Pa kako navratima, kao ni na potanskom sanduiu nije bilo nikakva imena, Bani odkrine vrata i poe premakui, smiljajui to e kazati ako ga tko zaskoi.Doao je do kunih vrata, i ba kad je otkrio kako je i mjedena ploica za ime i prezime vlasnika nanjima posve prazna, zauo je bijesan lave i spazio kako prema njemu tri veliki njemaki ovar, psinas kakvima nema ale. Bio je tako jak i brz da ga se ni policijska jedinica ne bi postidjela. Nemajuikamo, Bani hitro otvori vra-44Gorka okoladata i uleti u kuu, svjestan da je bolje biti i uljezom negoli rtvom gladnoga i pomahnitaloga dresiranogpsa. Odahnuo je uvi ga kako uzaludno laje i grebe pandama po vratima, a zatim se zaputiohodnikom prema sredinjoj sobi. Kua je bila posve nova, u nekim elementima zapravo jo

nezavrena te je bilo jasno da u njoj jo nitko ne stanuje, pogotovo ne bogati i ekscentrini trgovacumjetnikim slikama. Zidovi su bili svjee obojeni, centralno je grijanje radilo, ali po zidovima nije bilonikakvih slika, kao to ni na velikim prozorima nije bilo ni zavjesa ni rebrenica. Najpouzdaniji znak daovamo jo nitko nije uselio bio je to to su na dva prozorska okna bile bojom povuene one linije uobliku znaka X, a parketi su bili izbrueni i nelakirani.Ipak, nasred sobe, u invalidskim kolicima, sjedio je mrav ovjek ezdesetih godina, posve elav, sdebelim naoalama na nosu i kariranom dekicom brino prekrivenih nogu. ovjek kao da serazveselio to je Bani u-ao, desnom se rukom maio komandi elektromotora kojima su se pokretalanjegova kolica, i ona su lagano zazu-jala kao da ih je tog asa ukljuio.- Oprostite - zbuni se Bani. - Doao sam iz Elek-tre. Zabunom ste dobili etverofazne umjestotrofaznih ajnfleera. Odmah u vam to promijeniti ako mi pokaete gdje je glavna razvodna ploa.- Tu, tuuuu! - zatuli ovjek u kolicima kao da oponaa automobilsku sirenu, pa potegne neku ruicu,koja je valjda funkcionirala kao gas, te se zaleti na Banica. A kad se Bani spretno izmaknuo, invalid

ga je zaobiao u luku i poput bijesnog bika okrenuo se prema njemu, turi-rajui svoje smijenoelektrovozilo. Mogao je imati moda i ezdeset pet godina, inilo se da ne govori, a sudei po njegovupogledu, moglo se zakljuiti da je lud ili bar45GORAN TRIBUSONdjelomice retardiran. Premda mu ni|e ba mogao osobito nauditi, Banicu postane neugodno. Uao je utuu kuu, suoio se s udnim stariem koji ovdje zacijelo nije sam. Ili bar nee dulje ostati sam.- Tu, tuuuu! - zatrubi ponovno ovjek u kolicima i pojuri prema Banicu, koji brzo izie iz sobe u hodnik izatvori za sobom vrata. uo je starog kako je kolicima tresnuo u tvrdu hrastovinu, bolno jauknuo, azatim se poeo luaki ceriti.- Znate li moda to je traio gospodin Arno Svilar ovdje? - vikne Bani kroz zatvorena vrata.Stari mu ne odgovori. S druge strane ulo se samo ru-lanje invalidskih kolica po svjeem parketu iBani je bio stopostotno siguran da e se stari jo jedanput zaletjeti u vrata pa makar ih i razbio.

U taj se as dolje na cesti zaulo zaustavljanje automobila i Bani na tren zaboravi pomahnitaloginvalida, prie ulaznim vratima i pogleda kroz okno. Ispred kue zastao je crni Ford iz kojega je iziaonizak ovjek, tijela kakvog imaju bodybuilderi, odjeven u kratki tamni kaput s dvorednim kopanjem.Spazivi ga, pas odmah stade veselo mahati repom i pojuri prema njemu kao da oekuje nagradu.Shvativi da situacija postaje krajnje neugodna, Bani pojuri prema drugom dijelu kue, nadajui se dae otamo moi skoiti kroz prozor i nestati u peenikim vrtovima i dvoritima. No kojeg liiznenaenja, ta druga strana kue bila je zapravo prava. Nju je inilo veliko proelje s prostranimstaklenim ulazom kroz koji se moglo spustiti do druge ulice, usporedne s onom kojom je Bani doao.46Gorka okoladaI dok se sputao prema glavnom ulazu, zadovoljan to ga nabildani doljak nije zamijetio, Bani seokrene prema velikim staklenim vratima nad kojima je stajala ploa s nazivom tvrtke:TALON /

Consulting Agency.47


17/127

4.Vie nije mogao biti siguran u to je li autentini tradicionalist koji uporno odbija novovjeke potroakeludorije kao to su satelitska televizija, mikrovalna penica i DVD-playeri, ili se tek polako pretvara udosadno zanovijetalo kakvo normalni ljudi zbog vlastitog mira i duevnoga zdravlja najradije zaobilaze.Ipak, mobitel je bio jedna od malobrojnih novotarija koje je Nikola Bani morao razmjerno brzoprihvatiti jer mu je olakavala posao. Zapravo, moda je malo neprecizno kazati da ga je prihvatio.

Tonije, prije nekoliko godina Lidija mu ga je kupila za roendan, a on ga nije ni bacio niti ga jepoklonio nekome drugom, to je obino radio s darovima koji su mu ili na ivce. Zadrao ga je inakon nekoliko tjedana nauio se koristiti njime. I to poprilino vjeto.Izvukao ga je sad iz unutarnjeg depa sakoa, pronaao u adresaru Lidijin broj i pritisnuo zelenodugme.- Upravo smo preli austrijsko-slovensku granicu -zauo je njezin glas.- Dakle, za sat i pol ste kod kue? - upita on motrei kako, tridesetak metara ispred njega, Arno Svilarizlazi iz automobila i prilazi velikom zdanju Muzeja modernog slikarstva. Znao je da nema previevremena za razgovor ali je bio siguran da e se Lidija uvrijediti ne pokae li dostatno oinskozanimanje za Nikin dolazak.- Ne... ne znam... ne mogu sad... - uo je kako zamuckuje, i on se u tom asu dosjeti kako Komar, poobiaju,Gorka okolada

vozi pedeset kilometara na sat, te da e im do Zagreba zacijelo trebati mnogo vie vremena.- Ali u tri emo napraviti ruak i ti jednostavno mora doi! - rekla je Lidija ultimativno dok se on vevidio kako s blesavim izrazom lica objanjava bijesnom Svilaru kako nije uspio otkriti kome je njegovsin prodao crtee jer je ba u to vrijeme bio kod bive ene na ukusnim sar-micama u slatkom zelju,moda malo presoljenima.- Bit e i Nika, i Komar, i Rupika...- Rupika!? - zaudi se on, izlazei iz automobila i navlaei toplu vjetrovku. - Kakva Rupika?- Ona iz magazina Dokumenti Bila je na nekakvom teaju u Londonu i sprijateljila se s Nikom. Zajednosu doputovale, ali ju je u Zagreb odvezla njezina mama. Vjerojatno su ve stigle - rekla je Lidija s tihimuzdahom, koji je zacijelo bio upuen Komaru i njegovu bezgraninom talentu za vonju.Banicu se uini poznatim ime te novinarke, ali ga nije mogao povezati uz neto odreeno jer je novinedrao najtrivijalnijom stvari na svijetu koja svoje mjesto pod suncem trai vjerujui u lagano idiotskucrtu svojih itatelja.

- Doi u na ruak! Reci samo Komaru da ne luduje po cesti! Bok! - ree on znajui da ju je tomprimjedbom samo razljutio. Potom strpa mobitel u dep i ude u zgradu muzeja.Pourivi uza stube, uspio je zamijetiti Arna kako se zaputio prema vratima u samom dnu mranoghodnika, zakucao na njih, a potom i uao. Kartonski mu je herbarij i sada bio pod rukom. Ne mogavipoi za njim, Bani odlui saekati da vidi hoe li se ita vano dogoditi. Tada na lijevoj strani hodnikaspazi ulaz u galeriju, pred kojim je stajao dvojni pano s natpisom49GoRAN TRIBUSON50eljko Jerolimov KOPERNIKANSKI OBRAT.Shvativi da je rije o izlobi, ude u prostoriju drei kako nekoliko minuta suvremenoga slikarstva nemoe biti od prevelike tete.Ali ono to je zatekao u galerijskom prostoru ponaj-manje je bilo slikarstvo, vjerojatno jo manje

umjetnost, i sve je podsjealo na geg kakav su mogli napraviti, recimo, ponapiti maturanti u svibnju.Na sva etiri prozora zavjese su bile postavljene naopako, na sredini bijeloga poda podizao sestarinski luster s mnogo staklenih djelia, uvren tako kao da uistinu visi naopako, ne marei za silutee, a na stropu se vidio minuciozno postavljen parket i naopako uvrena fotelja, u kojoj je,zalijepljen jedva vidljivim trakama sjedio ovjek glavom prema dolje.To je zacijelo autor, pomisli Bani, to je taj uveni Jerolimov, junak koji ne priznaje Zemljinu gravitaciju,i koji se ne boji one medicinske pojave za koju narod kae udarila mu krv u glavu.- Fantastino! Zbilja fantastino! - izjavi Bani razmjerno glasno, pokazujui tako solidarnost s jadnikom koji je sred praznog izlobenog prostora visio naglavake i izlagao se raznolikimzdravstvenim opasnostima. Jedina je teta to se u tom kopernikanskom obratu ne moe puiti,razmiljao je istraitelj, jer bi pepeo nehigijenski padao po stropu.Nagaajui nije li u meuvremenu Arno uspio obaviti posao zbog kojega je doao, Bani napustiatraktivnu izlobu i krene prema dnu hodnika, polako se pribliavajui onim istim vratima iza kojih je

nestao mladi Svilar sa svojim kartonskim herbarijem, vjerojatno najvrednijim herbarijem na svijetu. Akad se posve pribliio vratima, jo uvijek nije mogao uti o emu se unutra razgovara, ali je vidio da na


18/127

mjedenoj ploici, uvrenoj posredGradska kp;v-Gorka okoladaIvrata, pie dr. Stribor Kiszely, i njemu se odmah uini kako je taj doktor Kiszelv, sudei po dojmljivomprezimenu, uvjerljivoj tituli i masivnoj ploici, prava adresa da ovjek rijei probleme kakve je imao

Arno Svilar.Ve je htio izvaditi svoj zguvani notes i grubu olov-icu s logotipom, koju je uvao jo od one subotekada je morao voziti Lidiju u Ikeu, te zapisati ime vanog doktora za parketiranje stropa kad gaiznenadi glas ene koja je otvorila susjedna vrata i naletjela na njega, zamalo ga nagazivi. Bila jeiznimno visoka, pomalo smuena, nosila je naoale, odijelo za koje bi se Bani zakleo da je muko iimala kosu koja je djelovala kao da je namjerno raupana.- Koga traite? - upitala je zbunjenog istraitelja.- Doktora Kis... Kiselia...- Doktora? Kojim povodom? Morate mi rei. Ja sam njegov pi-ar! Vi ste novinar? Niste? Znala bih.Umjetnik? Takvo to?Govorila je rabei kratke replike nabijene odlunou i strogou, pomalo nalik na suzdrane vriskove.U njezinu se drutvu Bani nije osjeao nimalo lagodno. Bila je via i nadvila se nad njim poputopasne ptice koja bi ga svakoga asa mogla kljucnuti odozgo.

- Pogodili ste! Imate nepogreiv feelingl - s olakanjem e on. - Htio bih organizirati izlobu nalik naovu. Ovu tu... u onoj galeriji...- Naelno je mogue! Zovete se? Imate reference? Nije mu bilo jasno na kakve to reference misli.- Nemam... - otpovrne nesigurno. - Ali imam vlastiti parket, pa bi muzej mogao poprilino utedjeti...Ona ga mrko pogleda, kao da jo uvijek odgoneta je li rije o luaku ili o umjetnikom ekscentriku, a tonije bio nimalo lak posao.51GORAN TR1BUSON- Naravno - nasmije se on pomalo usiljeno. - Ne bih ga lijepio po stropu, nego bih ga na dan otvorenjausitnio cirkularnom pilom. Na komadie veliine napolitanki. Ili ak i manje, ako uprava ocijeni da bi tobilo umjetniki efektnije.- Ah! Briljantna ideja! - s ushitom e ona. - Ali moda je teta to imate vlastiti parket. Mislim, moglibiste ispiliti ovaj koji smo kupovali za Jerolimovljev perfor-mance. On bi se sigurno sloio.

- Naravno da bi se sloio! - ree Bani mislei kako e ubogom umjetniku krv tako navrijeti u mozak dae se lako sloiti i s tim da i njega ispile zajedno s parketom. - Znate, skoit u dolje da auta! Ondje mije kompletna dokumentacija. I uzorci parketa. Predlaem imitaciju mahagonija.- Jeste li ve negdje izlagali?- Ne, to s parketom nisam! - odvrati on vano, pa polako krene hodnikom ka izlazu.U tri popodne Bani je uao u stan na Britanskom trgu i izljubio se s kerkom. Djelovala mu je nekakostarije i ozbiljnije, ak i neto mravije, i dobro se vidjelo da to nije samo zbog vremena koje je prolo,nego da se s njom neto vano i ozbiljno dogaa. Rekla je kako mu je donijela neke posve savrenedezistike diskove i prijekorno ga pogledala kad je zapalio Marlboro.- Ovo mi je prva danas... - rekao je jednako neuvjerljivo kao kad bi Komar izjavio kako danas nenamjerava ruati.Lidija je polako donosila zdjele s jelom to ga je sino spravila a maloas podgrijala, i po njezinu sehodu dalo zakljuiti kako je ponovno boli kraljenica i kako za nju,

52Gorka okoladabar zasad, osim redovitoga gutanja analgetika nema drugog spasa.A kad su sjeli za stol, zazvonilo je zvonce na ulazu, i asak nakon toga Nika je uvela svoju novuprijateljicu, novinarku koju su svi zvali jednostavno - Rupika.Imala je neto vie od trideset godina, bila je malo punana, ali ipak skladno graena, onako jedra,obla ba gdje je to poeljno, i odjevena ba kao da poziva svakoga usputnog mukarca da poe zanjom. Ve pri upoznavanju koketno se nasmijeila pokazujui kako bi je ak i otac njezine prijateljicemogao zanimati.- Znai, vi-ste taj detektiv! - veselo je i pijevno uskli-knula. - Toliko sam sluala o vama da vas jednostavno moram isprobati! Mislim, obraditi... u svom listu. Jedan pravi privatni detektivsenzacionalna je graa za nae itatelje! I za sve nas! Zar ne, Nika?Nika joj je preko volje potvrdila kimanjem glave, a Li-dija ju je prostrijelila pogledom kao da eli kazati

ne diraj mi bivega mua. Ali kako nekome zabraniti pristup bivemu muu?Pa kada je Rupika, koja se usput predstavila kao Ines, raspustila kosu i, ispriavi se na vruinu,


19/127

skinula uzani demper te, ostavi samo u majici kratkih rukava, toboe sluajno sjela do Banica, onzlurado pogleda Lidiju, kao da eli rei vidi, jo uvijek se za mene zalijepi i pokoji mladi komad.Lidija je samo napravila neku neodreenu grimasu i poela dijeliti juhu, a Bani je bio siguran da bimu, da je samo mogla, zacijelo kazala kako su svi mukarci u kriznim godinama podjed- t nake svinje.No poslije, kada je shvatio kako za predjela i jela Rupika ne prestaje govoriti o privatnosti i kakljivojintimi raznih ljudi kojima se njezin list bavio, Bani se polako

53Goran Tribusonohladi od povrne namigue i odlui im prije otii, jer e se iduih dana ionako s Nikom vidjeti baremjo sto puta. Osim ako ne ode prebrzo.- Neu uope otii! - odbrusila je ona na iznenaenje oca i majke, a zatim zgrabila pladanj na kojemuje bila polovica zasitne torte od oraha i upitala:- Osim Komara, eli li tko jo komadi torte?- elim ja! - mljacne jezikom Komar ne shvaajui njezinu ironiju.I dok mu je Nika pruala tanjuri s komadinom torte, obilato zasutim lagom od tuena vrhnja, Banise preko njezina ramena zagleda prema televizoru koji je u Lidi-jinu stanu bio stalno ukljuen iako ganitko nije gledao i nikoga nije zanimao. Bilo je vrijeme popodnevnih vijesti, ili neke sline informativneemisije, i u jednom su se asu na zaslonu pokazali dobro poznati kadrovi suenja Kartelu. Bila je to,navodno, velika domaa kriminalna organizacija optuivana za reket, mito, iznuivanje, raspa-avanje

narkotika i druge sline prekraje, ali se suenje postupno razvodnjavalo stalnim priama okorumpiranosti vlasti i sudova, brojnim novim primjerima pravne nedokazivosti inkriminacija i iritantnimodustajanjem vanih svjedoka. Vidio je Bani preko te zasitne torte poznata lica optuenika, njihovezadovoljne odvjetnike, koji e na kraju jedini profitirati i strpati silnu lovu u depove, ne pitajui se je lito poteno zaraeni novac ili je rije o sudionitvu u dealu, vidio je tuiteljicu, suce, sudske straare... Ionda, onda je meu odvjetnicima na trenutak ugledao i visokog ovjeka koji se onoga popodne -vapojavio kod Roberta Svilara sa titnicima na uima i laptopom okaenim o lijevu ruku, nespretnog tipakojega je kuedomain nazvao Raunovoom i zbog njegova dolaska ostao kod kue.54Gorka okoladaI- Tko je ovaj ovjek!? - skoi Bani im je spazio Raunovou, a Nika ustukne zamalo prevrnuvitortu, to je valjda najvie uplailo Komara.

- Oh, dobri stari Karteli - ironino e Rupika, ali na zaslonu vie nije bilo onoga koji je zanimaoBanica. - Ako vam budu trebali podaci o tom zvjerinjaku, samo me nazovite. - Ti ba sve zna! - kao da ju je korila Nika. Ali Rupika se nije dala, ona je i dalje, tko zna zato,igrala svoju igru pred radoznalim Baniem i zlovoljnom Lidi-jom.- Naravno da znam! - odbrusila je uz smijeak. - Od toga ivim! Od tajni, indiskrecija i tue intime.Kui?Kada je predveer, neto prije no to e pasti mrak, Bani zaustavio svoj Golf nadomak Arnove kue,shvatio je da mladieva automobila nema ondje gdje ga je obino parkirao, a po zamraenimprozorima mogao je biti siguran da je kua posve prazna. Opsovao je u sebi vlastitu povrnost,premda je bio svjestan da taj ruak nije mogao propustiti. Ponadavi se da bi se mladi ipak mogaoodnekuda pojaviti, parkirao je auto ispred susjednoga kafia, a zatim uao u nj odluivi promatratikuu, pijuckajui naslonjen o ank uz prozor.im je uao, shvatio je kako naziv kafia Jednooki Jack nije nimalo proizvoljan, jer je ovjek za

ankom nedvojbeno imao jedno stakleno oko, koje je bilo nepokretno i posve drukije boje odpravoga. Kao da je staklenu protezu kupio na kakvoj rasprodaji.- Kakvo pivo imate? - upitao je ovjeka, koji ga je odmjerio od glave do pete prodornim pogledomsvoga jedinog oka.- U boci i toeno - izrekao je gostioniar jedan od onih idiotskih odgovora kakve pivski znalci morajusva-55GORAN TRIBUSONkodnevno sluati u domaim lokalima. Jer, ako ve ne kau kako imaju u boci i toeno, zacijelo evam ponuditi malo i veliko, svijetlo i tamno, domae i uvozno. I prije no to e kazati kako muje svejedno hoe li ga posluiti toenim ili onim u boci, Bani ugleda u kutu lokala veliki hladnjak sastaklenim vratima i obiljem arenih boca u njemu. Medu raznobojnim bezalkoholnim smeem spazinjemaki Franziskaner, ne osobito cijenjeno, ali vrlo dobro penino pivo.

- Dajte mi ono! - ree pokazavi prstom prema hladnjaku, a jednooki se tip odgega i izvadi pivo.- Samo, to vam je penino! Ima drugaiji okus pa ga mnogi vraaju jer misle da je pokvareno. I triput


20/127

je skuplje od Oiujskoga\- rtvovat emo se da vidimo i to udo - uzdahne istraitelj i prihvati hladnu bocu i visoku pivsku au.Otpio je nekoliko gutljaja koji mu i nisu previe prijali jer je u ustima jo uvijek osjeao okus glupe torteod oraha, koju je morao kuati da se Lidija ne uvrijedi, a potom se zagleda preko ceste u dvorite kueza ije je motrenje bio pristojno plaen. Nasred dvorita visjela je velika arulja sa staromodnimemajliranim sjeni-lom, i pod njezinim se ukastim svjetlom stvorio klinac s indijanskom perjanicom,

koji je za sobom vukao deku uvrenu prutovima, neto nalik na indijanska nosila kakva su se moglavidjeti u starim filmovima o Divljem zapadu. Na nosiljci je leala mrtva crna maka, a najudnije je biloto to je iz makina tijela virila strjeli-ca kojom ju je djeak najvjerojatnije ubio. U posljednja dva danaosjetno je zatopljelo, tako da u susjednom dvoritu gotovo i nije bilo prekjueranjega snijega. Djeakje doteglio nosiljku do sredine dvorita, gdje su se nalazili unakrsno poslagani kolci, ne deblji od onihkakvi se56Gorka okoladarabe u vinogradima. inilo se da je sve spremno za lomau.Kako je kafi bio gotovo prazan, jednooki anker, zacijelo i vlasnik, prie Banicu, pa se i on, onimsvojim jedinim okom zagleda u susjedno dvorite.- Otac ga je sasvim zarazio filmovima o kaubojima i Indijancima. Navodno ima oko dvjestovideokaseta -ravnoduno e jednooki. Vidjelo se da je dobro upuen u ono to se dogaa s druge

strane ulice.- Otac mu je ratni veteran? - zanimalo je Banica.- Da. Ali nije posve jasno je li poludio od rata, ili mnogo prije... od filmova s kaubojima i Indijancima.- A mali?- Mali... - zamisli se on. - Mali ivi s ocem jer je majka odavno zbrisala. Ako je stari izvorno lud, mali jesamo zaraen. Ali vjerojatno trajno. Ima taj luk i strijelu i ne proe dan a da neto ne ubije. Goluba,vrapca, vjevericu, omanjeg psa... Ova je maka pripadala penzionerima iz susjedstva. Ali oni se neesmjeti buniti jer se ratni veteran i po susjedstvu kree s pukom u ruci.- Kako se zove?- Stiv... Havranek...- To znam - prisjeti se Bani to mu je rekao Guba. -Mislio sam na maloga.- Zove se Kreo, ali se toga stidi. Otac ga zove ero-nimo. Ne znam koji je to vrag, ali je valjda unekakvoj vezi s tim indijanskim vjerovanjima.

- Deronimo je bio indijanski poglavica.- Eto, rekao sam vam - nastavi vlasnik JednookogJac-ka. - Ima lijepo hrvatsko ime, a koristi seindijanskim.- I to e sad uraditi? - upita Bani.- Samo gledajte! - ree anker glasom onoga koji je sve ve nebrojeno puta vidio.57GORAN TRIBUSONDjeak je odnekud izvukao bocu, polio tekuinom mrtvog maka i ono drvlje, i sve zapalio. Gusti sedim dignuo iznad dvorita, a djeak je poeo skakutati oko vatre kao da izvodi kakav plemenski ritual.- Kae da na taj nain sve mrtvo odlazi u vjena lovita - tumaio je anker. - A ja ne znam koja jelogika u tome. Ako maak nakon smrti ode u vjena lovita, onda e i tamo, da prostite, najebati. Panee maak u vjenim lovitima nekoga loviti, nego e i tamo netko loviti njega!- Naravno - promrmlja Bani, plati bocu neispijena piva, zakopa vjetrovku pa izie van i prijee cestu.

Za manje od minute stajao je uz ogradu dvorita u kojemu je gorio crni maak poliven benzinom.Djeak primijeti Banica, prekine ratniki ples i zagleda se u doljaka.- Veliki Manitu e primiti njegovu duu u vjena lovita - sigurnim e glasom Bani preturajui usjeanju ve ishlapjela znanja o velikoj epopeji koloniziranja amerikoga Zapada. Nekada je gutao svete stripove i knjige, gledao svaki film, ali mu je ipak velik dio te ivotno nekorisne mitologije ieznuo uzaborav.- Hoe... - bojaljivo e djeak, vjerojatno iznenaen to postoji jo netko komu Manitu i vjena lovitaneto znae.- Sve to je mrtvo treba spaliti... da pred Manitua doe isto i okrijepljeno... - doda istraitelj, ni sam neznajui pripada li takvo stajalite crvenokocima, ili Katolikoj crkvi koja je svoje heretike slala predBoga posve oiene vatrom.No nije toliko strahovao zbog toga to bi klinac u njegovim rijeima mogao otkriti indijanskogaeklektika koliko se pribojavao nenadanog dolaska nervoznog vetera-

58Gorka okolada


21/127

na sa skraenom pukom. Ipak je prekoraio nisku ogradu i priao vatri.- A on? Gdje je on? - upita pokazujui prema zamraenim prozorima kue.- Tko on? - oslobodi se malo djeak shvativi, valjda, kako mu od doljaka ne prijeti nikakva ozbiljnijaopasnost.- Pa, on! Arno! Bijeli brat koji stanuje u ovom logoru.Maak koji se prio na benzinom podjarenoj vatri poeo je nepodnoljivo smrdjeti, ali to klinca nije

nimalo zbunjivalo. Crvenokoci ionako ive u svijetu bogatom raznim neobinim mirisima, od kojih sumnogi i vie nego neugodni. Usto je bilo jasno kako gaji sve vee povjerenje prema udnom tipu kojirabi indijanske izraze.- Bijeli brat je nemiran jer nekoga eka - ree djeak. - Nekoga tko mu je vrlo vaan. Ako se taj pojavi,bijeli brat mi je rekao da mu otvorim i pustim ga u kuu.Tu djeak zastane, zavue ruku u dep i izvue privjesak s dva kljuia.- Vidi, ostavio mi je i kljueve.- Svakako ga pusti - povlaivao mu je Bani. - Ali prethodno popuite lulu mira.- Vara se, bljedoliki! - prekine ga djeak iji je nadimak bio Deronimo. - Bijeli brat eka svoju skvo!Lulu mira pue samo mukarci!- Pozdrav tebi, crveni brate Deronimo! - naglo e Banic, podiui desnu ruku u znak pozdrava, onakokako mu se uinilo da su radili u vesternima. Zatim se okrene i brzo udalji prema automobilu jer jezamijetio kako su u hodniku dvorine zgrade bljesnula svjetla, to je bio pouzdan znak da e se

uskoro pojaviti i djeakov otac. A taj je susret elio izbjei.59GORAN TRIBUSONI dok je sjedao u automobil i kretao, uini mu se kako je u istom tom trenu krenuo jo jedan auto koji jebio parkiran pedesetak metara iza njegova. Ali ni u to nije bio siguran; moglo se raditi o sluajnosti,moglo se raditi i o varci, ali i o tome da netko drugi uporno prati njega.605.Arnov se Punto zaustavio stotinjak metara od hotela Sheraton, iza stajalita taksija, ba kao da mu jeneugodno na tako otmjenome mjestu pojaviti se u malom i jeftinom automobilu kakav bogati roditeljine kupuju djeci ak ni za zabavu. Iz automobila se izvukao u tamnom odijelu nekako neurednoga,reklo bi se asimetrinog kroja, ali zacijelo vrlo skupome. Ispod sakoa neuredno mu je visjela bijelakoulja od seljakog platna, iji ovratnik nije bio utegnut kravatom, dok mu se kovrava kosa sjajila od

gela kojim ju je uspio dovesti u armantno namjeteni nered. Ogrta to ga je prebacio preko ruke bioje od meke koe, a cipele, bar po onome kako su bljesnule pod neonom skupoga hotela, morale sutakoer biti nekakav poznat brand. Po svemu se, dakle, vidjelo da mladi nije zbrisao iz roditeljskogdoma naglavake, s nekoliko krpica i sendviem u novinskom papiru, nego sasvim smiljeno, premapedantno smiljenom planu.Neoprezno ostavivi Golf na dijelu predvienom za taksiste, Bani pojuri za Arnom, koji se ni ovaj putnije odvajao od svog kartonskog fascikla, po emu se vidjelo da se u njemu nalaze stvari velikevanosti. Ipak, po onome kako se odjenuo ne bi se reklo da je krenuo u Sheraton radi razgovora oprodaji umjetnikih slika.- Burazeru! - dovikne Banicu taksist u smeoj jakni s krznenim ovratnikom. - Ne moe ovdje parkirati!- Samo deset minuta - otpovrne mu hladno Bani, ali se taksist i dalje pozivao na svoje pravo.61GORAN Tr/BUSON

- uje, burazeru! Vozi to groblje na kotaima! Ne moe ovdje parkirati jer emo ti izbuiti gume!Vidjevi kako mu je mladi Svilar zamaknuo u hotelsko predvorje, Banicu padne mrak na oi i on prieupornom vozau taksija ljutnjom koju je elio uiniti to zam-jetnijom.- Sluaj me, bitango! Imam u hotelu zakazan razgovor s meunarodnim psihijatrijskim autoritetom kojilijei PTSP uz pomo glazbenih seansi! Na najtee oblike ide glazbom Buda Powella, a meni ba totreba! Od rata naovamo nisam spavao. Legnem tako u jedanaest, a probudim se u pola dvanaest smilju kako bi bilo lijepo nekoga ucmekati i razvui mu mozak po podu. A u rat sam otiao da bi ovazemlja bila slobodna, da na svakoj kui budu bar po dva hrvatska grba, i da vie nitko nikoga i nikadne oslovljava s burazeru! Razumije li ti to ili ne?- Oprosti bur... prijatelju... - zadrhti glas neopreznog taksista. - Samo ti ostavi auto! Ako netko zucneneto protiv, ja u mu polomiti noge i prosuti zube po ploniku! Pika mi materina ako neu!- Za dom! - vikne Bani pa pojuri prema hotelskom predvorju, i vie no siguran da ce mu taj taksisti-kiburazer uvati auto, ustreba li, pet dana i isto toliko noi bez prestanka.

Uavi u prostrano predvorje skupoga hotela, najprije pomisli upitati kojega od recepcionara nije lizamijetio kamo je nestao uminkani balavander u seljakoj koulji i s gelom na kosi, ali se odmah


22/127

dosjeti kako bi takvo to bilo sasvim besmisleno, jer meu svim tim otmjeno odjevenim ljudima, ifotoreporterima koji bljeskaju svojim fotoaparatima, recepcionari, sasvim sigurno, nisu mogli zamijetitisina bogataa s Jelenovca. Prostor je, naime, bio pun raznih mranih spodoba, kakve su uodgovarajuim62Gorka okolada

televizijskim emisi

Documents

Tribuson Goran Gorka Cokolada