PANEVROPSKI UNIVERZITET APEIRON

UČESTALOST I UZROCI PRIJETEĆIH POBAČAJANA GINEKOLOŠKO AKUŠERSKOM ODJELU OPŠTE BOLNICE “SVETI APOSTOL LUKA” DOBOJ

Doboj, 2012.

Doboj, 2012.[

]

SADRŽAJ1. UVOD.....................................................................................................................................3

2. TRUDNOĆA..........................................................................................................................4

2.1. FAZE ZAČEĆA...............................................................................................................6

2.2. TRAJANJE TRUDNOĆE...............................................................................................6

2.3. POSTELJICA..................................................................................................................7

2.4. DIJAGNOZA TRUDNOĆE............................................................................................7

2.5. RAZVOJ ORGANA KOD DJETETA............................................................................8

2.6. RIZIČNA TRUDNOĆA..................................................................................................8

2.7. PRENATALNA DIJAGNOSTIKA.................................................................................9

2.7.1. NEINVAZIVNE METODE....................................................................................10

2.7.2. INVANZIVNE METODE......................................................................................10

3. POBAČAJ.............................................................................................................................11

3.1. DIJAGNOZA I SIMPTOMI..........................................................................................11

3.2. VRSTE POBAČAJA.....................................................................................................12

3.2.1. SPONTANI POBAČAJ..........................................................................................12

3.2.2. IZAZVANI POBAČAJ...........................................................................................14

3.3. METODE IZVOĐENJA POBAČAJA..........................................................................15

3.3.1. HIRURŠKE.............................................................................................................15

3.3.2. LIJEKOVIMA........................................................................................................17

3.3.3. DRUGE METODE.................................................................................................17

3.4. ZDRAVSTVENA RAZMATRANJA...........................................................................18

3.4.1. MENTALNO ZDRAVLJE.....................................................................................18

3.5. INCIDENCIJA IZAZVANOG POBAČAJA................................................................19

3.5.1. PREMA GESTACIJSKOJ DOBI I METODI........................................................20

3.5.2. PREMA OSOBNIM I SOCIJALNIM FAKTORIMA...........................................20

3.6. ISTORIJA POBAČAJA.................................................................................................21

3.7. SOCIJALNA PITANJA.................................................................................................24

3.7.1. POBAČAJ RADI IZBORA POLA.........................................................................24

3.7.2. NESIGURNI POBAČAJ........................................................................................25

3.8. ETIČKA PITANJA........................................................................................................25

3.8.1. STAV RELIGIJA....................................................................................................26

3.9. KOMPLIKACIJE..........................................................................................................27

Diplomski rad Stranica 1

Doboj, 2012.[

]

4. POBAČAJ KOD NAS..........................................................................................................29

5. ZAKLJUČAK.......................................................................................................................31

6. LITERATURA.....................................................................................................................33

Diplomski rad Stranica 2

Doboj, 2012.[

]

1. UVOD

Ni jedan drugi period života nije tako bogat, ne samo telesnim već i emocionalnim promenama kao što je to trudnoća. Sam nastanak novog života podjednako je uzbudljiv, ne samo za buduće roditelje već i za lekara koji će pratiti i nadgledati razvitak i rast novog bića sve do njegovog rođenja nakon 40 nedelja trudnoće. Mnogobrojna su pitanja, strepnje i strahovi koji se tokom ovog istovremeno dugog i krakog perioda ponovo i ponovo stvaraju. Ipak je umirujuća istina da trudnoća nikada nije bila tako sigurna.

Nikad ranije u istoriji akušerstva bebe nisu imale toliko izgleda da se rode žive i zdrave. Nepotrebni strahovi mogu učiniti trudnoću uznemirujućim događajem. Upravo zato, trudnicu treba savetovati i edukovati, predočiti joj mogućnosti savremene prenatalne medicine, usmeriti da pravilnim odabirom najcelishodnije reši sopstavne dileme. Cilj ovog rada bio je da svojim sadržajem pomogne kako trudnici tako i ordinirajućem lekaru u pronalaženju ispravnih postupaka u svakom pojedinačnom slučaju.

Svijet svakog para, sagrađen na radosti i sreći u isčekivanju djeteta, nakon spontanog pobačaja se odjednom počinje rušiti i pretvarati u bol i tugu. Neminovno se javlja osjećaj krivice, čak i kada se pobačaj desi u najranijim tjednima trudnoće – kada je ljudski utjecaj gotovo nikakav, a sam pobačaj stručnjaci u većini slučajeva pripisuju čistoj nesreći.

Oko 30 posto svih trudnoća završava spontanim pobačajem, od kojih pola čak i prije nego što žena zna da je trudna a puno pobačaja se često zamjenjuje sa zakašnjelom menstruacijom. Na sreću, puno žena, koje su spontano pobacile, slijedeći put mogu bez problema ostati trudne i roditi zdravo dijete. Ako ste imali pobačaj i želite pokušati ponovno, pokušajte se čim više educirati i savijetovati sa vašim ljekarom kako biste shvatili i pronašli uzrok gubitka, te mogli čim bolje planirati sljedeću trudnoću.

Spontanim pobačajem definiramo svaki neželjeni prekid trudnoće prije 24. ili 22. sedmice, odnosno sve one u kojih je plod lakši od 500 grama.

Diplomski rad Stranica 3

Doboj, 2012.[

]

2. TRUDNOĆA

Trudnoća (drugo stanje, Graviditet) nastaje usađivanjem oplođene jajne stanice u endometrij maternice. Žena koja je po prvi put trudna naziva se primigravida, a žena koja je više puta rađala je multigravida.

Trudnoća može biti željena,neželjena, planiranaili neplanirana,a može se završiti namjernim, nasilnim, arteficijalnim abortusom - intrauterinim čedomorstvom, spontanim abortusom, prevremenim ili terminskim, ročnim porođajem.

Trudnoća traje 280dana ili 40 gestacijski nedelja, 10 lunarnih ili 9 kalendarskih mjeseci.

Završena trudnoca sa 22-24gestaciske nedelje je abortus, bez obzirra da li plod na rođenju daje znake života ili je mrtvorođen, jer sa tom starošću plod je nesposoban za vanmaterični život.

Trudnoća i porođaj su normalne, fizološke pojave,a kao takvi u većini slučajeva protiču bez problema.Trudnoća (drugo stanje) ,često nosi izvjesni rizik za majku i dijete, zbog čega je veoma važno, uočiti, spiječit, liječiti moguće komplikacije.

Promjene koje nastaju tokom trudnoće zahvataju sve svere ženinog bića,počev od mentalnih pa do veoma vidljivih fizičkih promjena,neke su prolaznog, a mnoge trajnog karaktera. Uprkos napredovanju medicine,dijagnostike,tehnologije i niz drugih nauka još su mnogi faktori nedovoljno razjašnjeni, a kao takvi često dovode do pobačaja.

Ranom dijagnostikom svaku trudnoću propratiti i dovesti je do krajnjeg cilja:

Rano uključivanje trudne žene u sistem zdravstvene zaštite, Pružanje predviđene zaštite u svakom pojedinačnom slučaju, Rano otkrivanje rizika i upućivanje na viši nivo zaštite.

Utvrđenu i željenu trudnoću treba pretiti u savjetovalištima za trudnice, kako bih izbjegli pobačaj, a na vrjeme otkrili, uzroke koi ugrožavaju tu trudnoću, nebitno da li su vezani za majku ili plod.

Prvim susretom u savjetovalištu za trudnice, otvara se akušerski karton sa: Osnovnim generalijama, detaljna ginekološka, tako i akušerska anamneza, koje upućuju kako dalje pratiti tu trudnoću. Detaljno uzete anamneze nam ukazuju da li se radi o normalnoj ili visoko rizičnoj trudnoći. Sa detaljnom dijagnozom 50% ginekolog može da zna kako će ta trudnoća da se završi. Svoim savjetima, timskim radom dolazi do saznanja kako dalje rtetirati trudnoću, spriječi mogući rizik. Paćenje trudnoće željene je u savetovalištima za trudnice, a svaku otkrivenu rizičnu upućuje se na viši nivo zdravstvene zaštite.

U cilju praćenja visoko rizičnih trudnoća, neophodne su najmanje tri hospitalizacije.

Što ranije,savremenim dijagnostičkim metodama spriječiti da ne dođe do spontanog pobačaja, otkloniti uzroke visokog rizika, preventivnim radom u bolničkim ustanovama, posmatrati ženu i plod,kojem faktoru rizika su izloženi.

Diplomski rad Stranica 4

Doboj, 2012.[

]

Uzroke možemo podijeliti na:

Uzroke koji su od strane majke i Uzroke vezane od strane ploda.

Faktori od strane majke.

1. 1.Konstitucionalni faktori.niski rast,mala težina ,godine starosti2. 2.Oboljenja(preegzistentna ili gravidna): dijabetes, nefritis, kardiovaskularna

oboljenja, bolesti štitnjače, jetre, hipertenzija, febrilna stanja,Rh-imunizacija, anemije, preeklampsija, eklampsija, intauterine infekcije,virusne infekcije...

3. 3.promjene na materici:kongentalne malformacije,oboljenja,oštećenja genitalija.4. Faktori od strane posteljice: nepravilno usađivanje (krvarenje, abrupcija),

nedovoljno - prekovremeno lučenje plod vode,ili spontano prskanje plodni ovoja-nasilno..

Faktori od strane ploda:anomalije,višeplodne trudnoće.

Ovi faktori rizika ako se na vrijeme ne uoče i ne liječe koliko je to moguće,doćiće do pobačaja,a ponekad i samo jedan od faktora može biti uzrok pobačaja,(isuficijencija grlića materice.kontrakcije miometrijuma..)

Kad se postavi dijagnoza trudnoće potrebno je:pratiti tjelesnu masu,vitalne znake,pregled dojki,uzeti PAPA test, krvnu sliku, urin,KG Rh faktor,HIV,HABS,a kod Rh negatvni uraditi Rh antitijela, redovno mjerenje krvnog pritiska,a svakoj trudnici preko 35 godina uraditi određene testove na hromozome, (hromozomopatije ploda).

Na reproduktivno ponašanje i njegov uspjeh zavisi od četiri osnovna postulata;

ne prerano( pre 18 godina života) ne prekasno (nakon 35 godine života) ne prečesto (sa intervalima između trudnoće i porođaja koji su kraći od dvije

godine ne premnogo (ne više od četvoro djece).

Ideealno sa zdravstvenog aspekta je rađanje je između 20 i 35 godina, a što manje namjernih prekida trudnoće.

Pravilno uzeta anamneza:

lična anamneza, anamneza menstruacije, anamneza porođaja i pobačaja, sadašnja bolest (stanje problem).

Diplomski rad Stranica 5

Doboj, 2012.[

]

2.1. FAZE ZAČEĆA

Oplođenje nastaje spajanjem zrele jajne stanice i spermatozoida. Ovulacijom iz de Grafovog folikula zrela jajna stanica dospijeva u lumen jajovoda, gdje biva opkoljena spermatozoidima koji nastoje prodrijeti u nju. Po probijanju vanjske opne jajne stanice i ulaska spermatozoida u nju, dolazi do zgušnjavanja opne koja na taj način sprečava ostale spermatozoide da prodru u nju. Pri prodoru u jajnu stanicu dolazi do miješanja sadržaja spermatozoida sa jezgrom jajne stanice. Embrionalni razvitak započinje neposredno nakon oplodnje i odvija se u četiri faze:

brazdanje formiranje zametnih listićaosnivanje organahistološka diferencijacija organa

Oplođena jajna stanica pod djelovanjem peristaltičkih pokreta jajovoda i vodene struje koja nastaje kretanjem trepetiljki epitela u tubama dospijeva u šupljinu maternice i tada dolazi do nidacije, odnosno inplantacije oplođenog jajašca. Usađena jajna stanica naziva se zametak ili embrij. Po završenoj organogenezi, poslije trećeg mjeseca trudnoće začetak postaje plod odnosno fetus.

Slika 1. Žena u visokom stadijumu trudnoće

2.2. TRAJANJE TRUDNOĆE

Normalna trudnoća traje deset lunarnih mjeseci ili devet kalendarskih mjeseci, odnosno 40 sedmicaa ili 280 dana. Ako dođe do prekida trudnoće prije 28 sedmicaa, taj se prekid naziva pobačajem jer plod nije sposoban za život izvan maternice. Porođajem se naziva svaki prekid trudnoće poslije 28 sedmicaa. Prema vremenu kada se dogodi porođaj može biti prijevremeni, na vrijeme i kasniji, a novorođenče nedoneseno (prematurus), doneseno (maturus) i prenesno (postmaturus). Nedonošče je, po pedijatriskim parametrima, svako dijete manje tjelesne težine od 2500 grama.

Diplomski rad Stranica 6

Doboj, 2012.[

]

Slika 2. Dijete u 13. sedmici trudnoće

2.3. POSTELJICA

Stvara se krajem trećeg mjeseca trudnoće. Ona ima veoma važnu i višestruku funkciju. Sudjeluje u razmjeni materija između majke i ploda putem difuzije i osmoze, ima zaštitnu ulogu jer štiti plod od infekcija, te se u njoj luči progesteron - hormon koji služi održavanju trudnoće, i estrogen.

2.4. DIJAGNOZA TRUDNOĆE

Postavlja se na osnovu anamnestičkih podataka i objektivnog pregleda trudnice. Promjene u organizmu žene izazvane graviditetom nazivaju se znacima trudnoće i dijele se u tri grupe:

sigurni znaci trudnoće nesigurni znaci trudnoće vjerojatni znaci trudnoće

Pod nesigurnim znacima podrazumjevaju se oni znaci koji su karakteristični za trudnoću ali se jednako mogu naći i kod žena koje nisu gravidne, pa i kod muškaraca. To su mučnine, osjećaj gađenja, pigmentacija na pojedinim djelovima kože, povećanje trbuha i bokova, promjene u raspoloženju i drugi.

Diplomski rad Stranica 7

Doboj, 2012.[

]

Vjerojatni znaci promjene su koje se manifestiraju na spolnim organima i grudima žene. To su izostanak menstruacije, povećanje i omekšavanje maternice, povećanje dojki i pojava kolostruma odnosno prvog mlijeka, likviditet sluznice vagine i grlića maternice.

Sigurni znaci trudnoće su postojanje fetusa vidljivog ultrazvučnim nalazom, slušanje srčanih tonova, opipavanje dijelova tijela ploda i prisustvo hormona trudnoće u urinu.Nakon oplodnje, u organizmu žene se nakon 7-10 dana počinju pojavljivati koncentracije hCG, koji se može dokazivati iz urina ili krvi žene.

Biološki testovi koji su se ranije koristili u dokazivanju trudnoće kao što su Galli Mainijeva reakcija, danas više nisu u upotrebi. Imunološki testovi koji se danas koriste većinom su zasnovani na upotrebi latex čestica. Može se dokazati prisustvo Humanog horionskog gonadotropina, čija se polipeptidna beta subjedinica koristi u dokazivanju trudnoće (skraćeno b-hCG) u koncentraciji od 25 mIU u urinu žene, što je ekvivalent periodu izmedu četvrtog i petog sedmice trudnoće. Uvijek se uzima se uzorak prvog jutarnjeg urina, jer je u njemu koncentracija b-hCG najveća. Isto tako, može se napraviti i određivanje koncentracije b-hCG u krvi. Ono se radi desetog dana po ovulaciji, i koncentracija b-hCG u krvi se kod 85% normalnih trudnoća udvostručuje svakih 72 sata u ranoj trudnoći.

2.5. RAZVOJ ORGANA KOD DJETETA

Ljudsko srce počinje kucati u četvrtom tjednu gestacije. Putem ultrazvuka već od šestog sedmice moguće je pratiti srčane tonove fetusa. U petom tjednu dijete ima oko 80 otkucaja u minuti a u devetom tjednu iznosi oko 165 otkucaja.

Pokreti disanja opaženi su u desetom tjednu trudnoće. Razvoj pluća kod fetusa započinje u četvrtom tjednu pojavom plućnog pupoljka. Prema većini autora, bubrezi fetusa počinju funkcionirati od trećeg mjeseca gestacije, a do tog zaključka se došlo na osnovu postojanja urina u mokraćnom mjehuru ploda. Do kraja osamnaestog sedmice razvijaju se spolni organi.

2.6. RIZIČNA TRUDNOĆA

Trudnoća bi trebalo da bude najlepši period u životu svakog bračnog para. Međutim, mnoge parove brinu potencijalni rizici u trudnoći. Kod nekih su to nasledne bolesti, loše navike ili lekovi u trudnoći, a neki su zabrinuti bez određenog razloga. 

Rizične trudnoće se otkrivaju u genetskim savetovalištima i ginekološkim ordinacijama. Postoje pregledi koje treba uraditi svakoj trudnici, kako se ne bi dogodilo da bračni par dobije bolesno dete.

Diplomski rad Stranica 8

Doboj, 2012.[

]

Neki bračni parovi znaju da imaju rizik i zbog toga se javljaju u genetska savetovališta. To su:

oni koji  imaju obolelo dete sa naslednom bolešću, oni koji u široj porodici imaju osobu sa nekom naslednom bolešću, trudnice starije od 33 godine, pogotovo 35 godina, ili očevi sa  45 i više

godina parovi u čijim porodicama postoje osobe koje zaostaju u fizičkom,

psihičkom ili mentalnom razvoju oni kojima se ponavljaju uginuća ploda i mrtvorođenja parovi koji pate od dugotrajnog steriliteta oni koji u porodicama imaju veći broj osoba sa istom bolešću, trudnice koje su tokom trudnoće imale infekcije, pile lekove, bile

izložene hemikalijama ili zračenju.  

2.7. PRENATALNA DIJAGNOSTIKA

Prenatalna dijagnostika postupak je ispitivanja zdravstvenog stanja ljudskog embrija ili fetusa pomoću raznih tehnika, kojima se utvrđuje zdravlje, bolest, težina, spol, veličina, položaj djeteta i sl. Cilj je upoznati zdravstveno stanje djeteta, koje će se roditi kako bi se na vrijeme poduzelo sve što treba za normalnu trudnoću i porod.

U genetskom savetovalištu se procenjuje rizik, a u zavisnosti od rezultata, predlažu se odgovarajuće metode prenatalne dijagnoze.

Bračnim parovima koji imaju rizik da dobiju dete sa anomalijama, predlaže se ultrazvučno praćenje. Rizik od urođene srčane mane se isključuje ultrazvučnim pregledom srca, koji se naziva fetalna ehokardiografija.

Ukoliko se proceni da bračni par ima rizik da dobije dete sa  hromozomskom greškom, predlažu se analiza ćelija plodove vode ili resica horiona, reko analiza krvi ploda.

Analiza ćelija plodove vode se najčešće predlaže zbog toga što nosi najmanji rizik od metoda. Metoda pomoću koje se dobija plodova voda je amniocenteza, koja nosi rizik gubitka ploda od 1:1600. Obavlja se pod kontrolom ultrazvuka.

Pošto se amniocenteza radi između 16. i 18. nedelje trudnoće, mnogima više odgovara uzimanje resica horiona, koje se radi između 11. i 13. nedelje. Ova prenatalna metoda nosi veći rizik - do oko 1:100.

Materijal dobijen bilo kojom od ovih metoda, može se koristiti i za molekularno-genetska ispitivanja u porodicama u kojima postoji rizik od bolesti uslovljenih mutacijama jednoga gena, kao i za isključenje određenih infekcija.

Diplomski rad Stranica 9

Doboj, 2012.[

]

Nerizičnim bračnim parovima potrebno je predložiti tri pregleda ekspertskim ultrazvukom: sa oko 12, 20 nedelja trudnoće i jedan u velikoj trudnoći. Ekspertski ultrazvuk služi da se isključe urođene anomalije, pošto se 3-4 bebe na 100, rode sa nekom urođenom anomalijom. Takođe, ovim pregledima se mogu otkriti znaci hromozomskih poremećaja, ako su prisutni.

Biohemijski skrining podrazumeva Dabl test (12. nedelja trudnoće), Triple test i Quodruple test (16. nedelja trudnoće). To su testovi kojima se postavlja sumnja na hromozomske poremećaje. Ukoliko su nalazi patološki, predlažu se gore navedene metode uzimanja materijala, radi hromozomske analize. Ukoliko su ovi testovi uredni,  smatra se da bračni par ima oko 85% sigurnosti da beba ne nosi hromozomsku grešku.

Svakoj trudnici treba uraditi titrove na infekcije koje mogu oštetiti bebu, a to su toksoplazma, citomegalovirus, rubella, herpes simpleks i po potrebi Parvovirus (skraćeno TORCH).

Pošto je u celom svetu incidenca anomalija 3-4%, i svaka 650-700 beba se rodi sa Daunovim sindromom (najčešća hromozomska greška), jasno je da izbegavanje ovih pregleda nosi visok rizik od rađanja bolesnih beba.

Postoji više metoda, koje se razlikuju po riziku i učinkovitosti:

2.7.1. NEINVAZIVNE METODEEkografija je tehnika registriranja ploda u maternici primjenom ultrazvuka. Mogu se

uočiti anatomija i funkcionalnost ploda te eventualne nepravilnosti. Metoda je bezopasna po majku i dijete.

Doppler služi za mjerenje otpornosti djetetovih dijelova tijela: mozga, žila, pupkovine. Metoda je bezopasna za majku i dijete.

Triple test služi za otkrivanje Downovog sindroma. Obojeli od tog sindroma imaju 3 kromosoma u 21. paru kromosoma i ukupno 47 kromosoma umjesto 46.

Kardiografija registrira opće stanje fetusa, puls, gibanje, reakcije. Zove se i "non-stress test".

2.7.2. INVANZIVNE METODEAmniocenteza je metoda kojom se injekcijskom iglom prodire u amnionsku tekućinu u

kojoj je plod i uzme se tekućina radi ispitivanja stanja. Može biti pogubna za dijete, ako se nehotice rani.

Biopsija je metoda kojom se uz pomoć katerera i igle ispituje posteljica. Rizik od oštećivanja i usmrćivanje djeteta je od 4 do 7%. U 6% slučajeva dobiju se nepouzdani rezultati.

Fetoskopija je metoda ispitivanja kože, krvi. Rijeko se koristi, jer je velika mogućnost oštećivanja i usmrćivanja djeteta.

Diplomski rad Stranica 10

Doboj, 2012.[

]

Kordocentoza ili funikolocentoza je metoda vađenja krvi fetusa. Rizik je 1-2%.

Problem invanzivnih metoda je moguće ranjavanje i usmrćivanje djeteta iglom i time uzrokovan pobačaj. Ponekad se dobiju pogrešni rezultati i dijagnoza. Utvrđene nepravilnosti ponekad su prolazne i dijete se ipak rodi zdravo.

3. POBAČAJ

Pobačaj ili abortus (lat. abruptio graviditatis) je spontani ili izazvani prekid trudnoće odstranjenjem ili izbačajem embrija ili fetusa iz maternice prije sposobnosti ljudskog ploda za samostalni život.

Nastaje zbog smrti fetusa ili rezultira njegovom smrću. Pobačaj može nastati spontano, zbog komplikacija tokom trudnoće ili se pobačaj može izazvati. Da bi zadovoljio definiciju pobačaja, mora se dogoditi prije 28. sedmice trudnoće, pod uvjetom da dužina ploda bude manja od 35 centimetara, a težina manja od 1000 grama. Postavljeni uvjeti nisu apsolutni, jer je u mnogim slučajevima, plod manji od 35 cm i lakši od 1000 g sposoban za život.

Pobačaj ima dugu povijest i bio je izazivan mnogim različitim metodama, uključujući biljne abortifikante, upotrebom oštrih predmeta, fizičkom traumom i drugim tradicionalnim metodama. Modernamedicina koristi lijekove i kirurške tehnike za izazivanje pobačaja. Legalnost, učestalost i kulturni pogledi prema pobačaju su različiti širom svijeta.

U mnogim dijelovima svijeta vode se rasprave između protivnika i pobornika pobačaja o etičkim i pravnim aspektima. Približan broj namjernih pobačaja izvedenih u 2003. godini u svijetu iznosio je oko 42 milijuna, što je pad prema gotovo 46 milijuna pobačaja izvedenih 1995. godine.

3.1. DIJAGNOZA I SIMPTOMI

Dijagnosticira se uzimanjem detaljnih podataka o sadašnjoj te prijašnjim trudnoćama i simptomima, ginekološkim te UZV pregledom, kao i određivanjem rasta beta-HCGa iz krvi.

Prijeteći pobačaj – može nastupiti danima ili tjednima prije nego što izgubite bebu. Ako je plod živ, trudnoću je moguće zadržati. Simptomi mogu biti sljedeći:

lagano krvarenje bolovi slični menstrualnim mučnina i napetost u grudima mogu nestati osjećaj da niste više trudni

Pobačaj u toku - cerviks se otvara, a plod i njegovi dijelovi su već u kanalu maternice. Simptomi:

Diplomski rad Stranica 11

Doboj, 2012.[

]

bolovi slični jakim mensturalnim bolovima ili porođajnim kontrakcijama. obilato krvarenje. nesvjestica i mučnina. izlaze dijelovi placente – koji izgledaju poput komadića jetre

Nepotpun pobačaj - događa se kada dijelovi placente ili ploda zaostanu u maternici nakon pobačaja. U tom slučaju biti ćete smješteni u bolnicu, gdje će biti podvrgnuti postupku kiretraže.

Potpuni pobačaj - bolovi i kravrenje su se smirili, maternica je 'prazna' i veličine kao i prije trudnoće, a ušće maternice je zatvoreno.

Kada govorimo o oblicima pobačaja, moramo spomenuti habitualni ili ponavljani pobačaj koji definira pobačaj koji se dešava ako se uzastopno izgube 2 ili više trudnoća.

3.2. VRSTE POBAČAJA

3.2.1. SPONTANI POBAČAJSpontani pobačaj jest gubitak embrija ili fetusa zbog slučajne traume ili "prirodnih"

uzroka prije 28. sedmice gestacije. Razlikujemo rani spontani pobačaj (prije 16. sedmice trudnoće) i kasni spontani pobačaj (od 17. do 28. sedmice trudnoće). Ako žena ima dva i više spontana pobačaja tada govorimo o habitualnim pobačajima.

Uzroci spontanog pobačaja mogu biti anomalije zametka (npr. kromosomski poremećaji), anomalije spolnog sustava žene, hormonski poremećaji (poremećaj luteinske faze) i bolesti majke, i insuficijencija vrata maternice. 

Trudnoća koja završi između 28. i 37. sedmice gestacije ako rezultira živorođenim djetetom poznata je kao prijevremeni porod. Kada fetus umre u maternici nakon 28. sedmica trudnoće ili umre tokom porođaja naziva se mrtvorođenče (zahvaljujući dostignućima moderne medicine kojima se omogućuje opstanak sve ranije rođene djece, granica za mrtvorođeče pomaknuta je na gestacijsku dob od 22. i više sedmicaa ili plod teži više od 500 grama ili plod čija je dužina tjeme-petaveća od 25 cm). Prematurusi i mrtvorođenčad se ne svrstavaju pod spontane pobačaje iako se upotrebe tih termina ponekad preklapaju.

Većina spontanih pobačaja događa se u ranoj trudnoći. Između 10 i 50% pobačaja završava klinički prepoznatim spontanim pobačajem1.  U većini slučajeva pobačaj se javlja tako rano u trudnoći, dok žena niti ne zna da je trudna. U jednoj studiji testirani su hormoni ovulacije i hormoni trudnoće. Otkriveno je da je 61,9% zametaka pobačeno prije 12. sedmice trudnoće, a 91,7% tih pobačaja bilo je subkliničko, bez znanja trudne žene.2  

1  "Q&A: Miscarriage". BBC. 2002-08-06. http://news.bbc.co.uk/2/hi/health/2176898.stm. Pristupljeno maj 2012.2 Edmonds DK, Lindsay KS, Miller JF, Williamson E, Wood PJ (1982). "Early embryonic mortality in women". Fertil. Steril. str. 447–453. 

Diplomski rad Stranica 12

Doboj, 2012.[

]

Rizik spontanog pobačaja naglo se smanjuje nakon 10. sedmice od posljednje menstruacije. Rizik spontanog pobačaja veći je u onih žena kod kojih u povijesti bolesti postoji već nekoliko spontanih ili izazvanih pobačaja, onih sa sistemskim bolestima i starijih od 35 godina. Drugi uzroci mogu biti infekcije (bilo majke, bilo fetusa), imunološki odgovori ili ozbiljne sistemske bolesti. Spontani pobačaj može biti uzrokovan i slučajnom traumom. Namjerna trauma ili stres kojim se pokušava izazvati pobačaj smatra se namjernim pobačajem ili feticidom.

Simptomi spontanog pobačaja ovisi o trajanju trudnoće, a karakteristični su bol zbog kontrakcija maternice, krvarenje, prsnuće vodenjaka i izlaženje ploda. Poseban oblik pobačaj je febrilini pobačaj koji se javlja zbog infekcije, a praćen je povišenom tjelesnom temperaturom, te se može komplicirati nastankom šoka.

U liječenju spontanog pobačaja, u ranim fazama, mogu se koristiti hormoni, tokolitici (lijekovi koji smanjuju trudove) i antibiotici (kod febrilnih pobačaja) kako bi se održala trudnoća. Od općih mjera prilikom sumnje na spontani pobačaj, preporuča se mirovanje žene i ležanje na lijevom boku. Određeni kirurški zahvati (serklaža insuficijentnog cerviksa) mogu spriječiti nastanak spontanog pobačaja.

Pobačaj može biti potpun, kada zajedno sa plodom izađe i posteljica, i nepotpun kada posteljica zaostane u materištu. Kod potpunog pobačaja preporučeno je izvršiti eksploraciju materišta i uklanjanje eventualnih zaostalih dijelova maternice (obično posteljica ne izađe u cjelosti), a kod nepotpunog pobačaja evakuira se čitava posteljica. Nakon pobačaja potrebno je izvesti ekspolraciju materišta.

Slika 4. Spontani pobačaj oko 6 sedmica nakon začeća

Diplomski rad Stranica 13

Doboj, 2012.[

]

3.2.2. IZAZVANI POBAČAJTrudnoća se može namjerno prekinuti na mnoge načine. Izabrani način prekida trudnoće

ovisi poglavito o gestacijskoj dobi embrija ili fetusa, ali i o legalnosti, regionalnoj dostupnosti i sklonosti ljekara i pacijenta prema određenoj proceduri.

Prema zakonu Republike Srpske koji je na snazi prekid trudnoće do 10. sedmice od začeća može se izvršiti na zahtjev trudne žene. O zahtjevu za prekid trudnoće nakon 10. sedmice, na želju same trudnice ili na prijedlog ljekara, ali uvijek uz pristanak trudnice, odlučuju odgovarajuće komisije pri bolničkim ustanovama, odnosno ginekološko-porodničkim odjelima, na temelju medicinskih, eugeničkih i pravno-etičkih indikacija. Razlozi za izvođenje pobačaja tipično su karakterizirani kao terapijski ili elektivni. Na terapijski se pobačaj prvenstveno misli kada ga se izvodi da bi se:

Sačuvao život trudnice ;3

Sačuvalo ženino mentalno i fizičko zdravlje; Prekinulo trudnoću kojom bi se rodilo dijete sa kongenitalnim poremećajima koji

bi bili fatalni ili povezani sa značajnim morbiditetom; Selektivno reducirao broj fetusa da bi se smanjio visoki rizik povezan s multiplom

trudnoćom.

Slika 5. Model Model ljudskog fetusa 8. sedmica nakon začeća, poređenje veličine s odraslim čovjekom.

Prekid trudnoće koja je starija od 10 nedelja ce se dozvoliti ako postoje odredjeni razlozi i/ili indikacije kao sto su:

1. Medicinske- postojanje oboljenja koje bi moglo ozbiljno ugroziti zdravlje i zivot zene

2. Eticke i pravno-kriminogene ? trudnoca uzrokovana silovanjem ili obljubom nad nemocnom ili maloletnom osobom, obljuba zloupotrebom sluzbenog polozaja i incest

3 Roche, Natalie E. (2004). Therapeutic Abortion

Diplomski rad Stranica 14

Doboj, 2012.[

]

3. Eugenicke - biolosko-genetski faktori koji ostecuju plod, oboljenje majke u prvom tromesecju trudnoće od rubeole, upotreba tetraciklina ili citostatika

4. Socijalne - lose materijalno stanje, veci broj dece, vanbracna trudnoca

3.3. METODE IZVOĐENJA POBAČAJA

Veštački prekid trudnoće je moguće izvesti na više načina. Tradicionalni (instrumentalni) pristup dilatacije grlica, aspiracije konceptusa i instrumentalne revizije materice je jos uvek najzastupljeniji. Hemijski ili farmakološki veštački prekid trudnoće je danas sve popularniji i sve zastupljeniji. Moguće je kombinovati farmakološki i instrumentalni prekid trudnoće, kada se pobačaj inicira lekovima i dovršava instrumentalno. Farmakološki prekid trudnoće ili njegova kombinacija sa instrumentalnim je narocito prikladna metoda za zene koje nisu radjale. Na ovaj nacin se farmakoloskim putem otvara i razmeksava grlic materice i inicira pobacaj sto znacajno olaksava i ubrzava eventualno instrumentalno dovrsavanje pobacaja. Uspesnost farmakoloskog prekida trudnoće se krece oko 90% ako se proceduri izvodi do 8. nedelje trudnoće.

Prekid trudnoće je moguc u krakotrajnoj sedoanalgeziji ili lokalnoj anesteziji. O izboru anestezije odlucuju pacijentkinja, ginekolog, anesteziolog i nažalost materijalni faktori. Priprema pacijentkinje za prekid trudnoće podrazumeva apstinenciju od jela i pica u trajanju od 5-6 sati, brijanje, pismeni podatak o krvnoj grupi i grupi vaginalnog sekreta.

Na vrstu i ucestalost komplikacija vestackog prekida trudnoće uticu mnogi faktori kao sto su zdravstveno stanje i starost zene, starost trudnoće, tehnika zahvata, anestezija, dodatne operacije, strucnost ginekologa, higijenski uslovi i sl. 

Mogućnost za komplikacij e poslevestackog prekida trudnoće u prvom tromesecju je vrlo mal a. Sto je trudnoca starija mogucnost komplikacija koje se mogu javiti nakon abortusa je veca . Sve komplikacije osem infekcij a su relativno retke, a infekcije se najcesce javljaju zbog zaostatka rezudalnog posteljicnog tkiva .

3.3.1. HIRURŠKEGestacijska dob može odrediti koje metode izvođenja abortusa izabrati.

U prvih 12 sedmicaa sukcijska aspiracija ili vacuum su najčešće primjenjivane metode. Manualna vakuumska aspiracija (MVA) metoda je pobačaja koja se sastoji od odstranjenja fetusa ili embrija uz pomoć sukcije koristeći ručnu štrcaljku, dok električna vakuumaspiracija (EVA) koristi električnu pumpu. Tehnike su slične i razlikuju se u mehanizmu koji se koristi za primjenu sukcije, koliko se rano u trudnoći koriste i da li je potrebna cervikalna dilatacija. MVA, još poznata kao mini sukcija ili menstrualna ekstrakcija može se koristiti u vrlo ranoj trudnoći i ne zahtjeva dilataciju cerviksa. Od 15. do 26. sedmice koristi se dilatacija i

Diplomski rad Stranica 15

Doboj, 2012.[

]

evakuacija koje se sastoje od širenja vrata maternice i pražnjenja maternice koristeći kirurške instrumente i sukciju.

Dilatacija i kiretaža je druga najčešće korištena metoda pobačaja. To je standardna ginekološka procedura korištena zbog raznih razloga, uključujući pregled linije maternice zbog mogućih maligniteta, istrage nenormalnih krvarenja i pobačaja. Kiretaža se odnosi na čišćenje zidova maternice kiretom. Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje ovaj postupak, koji se naziva još i oštra kiretaža, jedino kada je MVA nedostupna.

Ova metoda se koristi u prvom tromjesečju trudnoće. Za izazivanje pobačaja u drugom tromjesečju moraju se koristiti druge metode. Preuranjeni porođaj može se izazvati prostaglandinima; oni se mogu kombinirati s iniciranjem hipertoničnih otopina u amnionsku tekućinu. Nakon 16. sedmice gestacije pobačaj se može izazvati i intaktnom dilatacijom i ekstrakcijom (IDX), koja se još naziva i intrauterina kranijalna dekompresija. Ona zahtjeva kiruršku dekompresiju glave fetusa prije evakuacije. IDX se ponekad zove i pobačaj djelomičnim porodom, što je zabranjeno u SAD-u. Pobačaj histerotomijom je sličan cerskom rezu i izvodi se u općoj anesteziji jer se smatra velikom abdominalnom operacijom. Zahtjeva manji rez nego kod carskog reza i koristi se kod kasnijih stadija trudnoće. Od 20. do 23. sedmice trudnoće kao prva faza hirurškog pobačaja može se koristiti injekcija za zaustavljanje fetalnog srca, da se osigura da se fetus ne rodi živ.

Slika 6. Manualna vakuumska apsiracija - kirurški namjerni abortus, 6 sedmicaa nakon začeća. 1: ovojnica ploda, 2: ljudski embrij, 3: ovojnica maternice, 4, 5 i 6:instrumenti.

Diplomski rad Stranica 16

Doboj, 2012.[

]

3.3.2. LIJEKOVIMANekirurški pobačaj učinkovit je u prvom tromjesječju trudnoće i on čini 10% svih

abortusa u SAD-u i Europi. Kombinirani režim uključuje metotrexat ili mifepriston (RU-486) nakon čega slijedi prostaglandin. Kada se koristi unutar 49 dana gestacije, približno 92% žena, koje učine medicinski pobačaj ovim kombiniranim režimom, pobace bez kirurške intervencije. U slučajevima kada ne uspije medicinski pobačaj koristi se vakuumska ili manualna aspiracija za kirurški završetak pobačaja. Indometacin može nepovoljno utjecati na učinak mifepristona4. U SAD-u je poznat slučaj djevojke Holly Patterson, koja je umrla nakon što je uzela mifepriston u kombinaciji s misoprostolom5.

Postoji i izazivanje abortusa kontracepcijskim pilulama "za jutro poslije". Ako se pilula uzme u roku od 72 sata nakon spolnog odnosa, spriječit će se usadnja (inplantacija) oplođene jajne stanice u maternicu, ako je došlo do zaćeća. Kao rezultat toga, oplođena jajna stanice će umrijeti, zbog nedostatka hrane. Po sličnom principu, pobačaj izaziva i ugrađena spirala. Uspješnost pilule variva ovisno o proteklom vremenu nakon spolnog odnosa. Nuspojave su mučnine i poremetnja menstruacijskog ciklusa.

Slika 7. Strukturna formula mifepristina, koji se koristi za nekirurško izazivanje abortusa.

3.3.3. DRUGE METODEU historiji se koristio velik broj biljaka za koje se smatra da imaju abortificirajuća

svojstva (vratić, gorska metvica). Korištenje biljaka u takve svrhe može uzrokovati ozbiljne, čak i smrtonosne nuspojave, poput multiplog zatajivanja organa i ljekari ih ne preporučuju. Pobačaj se ponekad pokušava izazvati traumom na abdomenu. Stupanj primjene snage, ako je jak, može izazvati ozbiljne unutarnje ozljede bez nužnog uspjeha u izazivanju pobačaja. I slučajni i namjerni pobačaji ove vrste mogu se smatrati kriminalnom odgovornošću u mnogim zemljama. U Burmi, Indoneziji, Maleziji, Filipinima i Tajlandu postoji pradavna tradicija abortusa pobačaja putem jake masaže trbuha. Prijavljene su mnoge metode samoinduciranog abortusa, poput krivo korištenog misoprostola i umetanja nekirurških pribora poput pletećih igala, vješalica za odjeću u maternicu. Ove metode se rijeko vide u razvijenim zemljama gdje je kirurški abortus legalan i dostupan.

4 http://www.belupo.hr - Pristupljeno maj 2012.5 http://www.ilsussidiario.net - Pristupljeno maj 2012

Diplomski rad Stranica 17

Doboj, 2012.[

]

3.4. ZDRAVSTVENA RAZMATRANJA

Rani kirurški pobačaj je jednostavna procedura koja je sigurnija od porođaja kada se učini prije 16. sedmice trudnoće. Metode pobačaja poput minimalno invazivnih procedura nose mali potencijal za ozbiljnije komplikacije. Rizik za komplikacije se može povećati ovisno o trajanju trudnoće. Žene tipično osjećaju minimalnu bol tokom pobačaja u prvom trimestru. Godine 1979. provedeno je istraživanje na 2299 pacijentica od kojih je 97% potvrdila da je doživjela neku vrstu boli. Pacijentice su rangirale tu bol kao slabiju od uhobolje i zubobolje, ali jače od glavobolje i bolova u leđima. Tokom kirurških procedura koriste se lokalni i opći anestetici.

Slika 8. Ljudski plod u 10. sedmici nakon pobačaja žene, koja je imala rak.

3.4.1. MENTALNO ZDRAVLJEVeza između namjernog pobačaja i mentalnog zdravlja je u području kontroverze.

Većina zdravstvenih istraživanja nisu pokazala direktnu uzročnu vezu između pobačaja i lošeg mentalnog zdravlja, iako neke studije spominju da može postojati statistička korelacija. Studija iz Novog Zelanda, objavljena u časopisu "Journal of Pediatrics and Neonatology", koja je istraživala mlade žene od rođenja do 25. godina života je ustanovila, da mlade žene koje su imale pobačaj imaju znatno veću vjerojatnost za iskustvo kasnije depresije, samoubojstva ili zlouporabe droga i lijekova, čak i kad su uzeli u obzir prijašnje psihičke probleme. Ove studije pokazuju da učinci pobačaja po mentalno zdravlje ne prestaju na ženama. Autori zaključuju da iako su dodatna istraživanja uvijek potrebna, više nema nikakve sumnje da pobačaj značajno utječe na zdravlje žena i njihovih obitelji6. Prema studiji iz časopisa "BMC Psychiatry", koja je uključivala 155 žena iz Južne Afrike, koje su počinile dobrovoljni pobačaj, petina žena imala je simptome koji zadovoljavaju kriterije za PTSP, nakon tri mjeseca od pobačaja, broj žena s PTSP-om je porastao za 61% u usporedbi s

6 Hrvatsko katoličko liječničko društvo

Diplomski rad Stranica 18

Doboj, 2012.[

]

podacima prije pobačaja7. U časopisu "Medical Tribune", Stojanović je objavio istraživanje, u kojem je na temelju testiranja (Woodworth-Mathews-Test i Cornel Test), došao do zaključaka, da prekid trudnoće, znači i za udane i neudane žene duševnu traumu, koja može dovesti do depresija i očitovanja latentnih psihoza8 .

Već postojeći faktori u ženinom životu, poput emocionalne povezanosti sa trudnoćom, manjak socijalne podrške, postojeće psihijatrijske bolesti i konzervativnih pogleda na pobačaj povećavaju mogućnost negativnih osjećaja prema pobačaju. U reviziji 1990. godine, Američka Psihološka Udruga (APA), zaključila je da su ozbiljne psihološke reakcije nakon pobačaja rijetke i da su u razini onih koje nastaju zbog stresa normalnog života. APA je revidirala i nadopunila podatke u 8. mjesecu 2008. godine i ponovo je zaključila da pobačaj ne vodi povećanju problema mentalnog zdravlja. Od kolovoza 2008. godine Royall Collage of Psychiatrists u Ujedinjenom Kraljevstvu isto radi sistematičnu reviziju medicinske literature da bi modernizirao njihov stav o tom problemu.

Neki predloženi negativni psihološki efekti pobačaja predloženi su od strane protivnika pobačaja i govore o posebnom stanju nazvanom «post-pobačajni sindrom». Posljednjih godina, određen broj ljekara priznaje duševne povrede kao posljedice pobačaja i otvaraju se centri za pomoć ženama nakon pobačaja u Njemačkoj, SAD-u i dr.9 Međutim, postojanje tog sindroma u većini ne priznaju medicinske i psihologijske organizacije te pobornici prava na pobačaj.

3.5. INCIDENCIJA IZAZVANOG POBAČAJA

Incidencija i razlozi za izazvani pobačaj variraju ovisno o regiji. Procijenjeno je da se približno 46 milijuna pobačaja obavi svake godine diljem svijeta. Od se toga 26 milijuna obavi u zemljama gdje je pobačaj legalan, a ostalih 20 milijuna se obavi u zemljama u kojima je postupak nelegalan. Neke zemlje poput Belgije (11,2:100 poznatih trudnoća) i Nizozemska (10,6:100) imaju nisku stopu izazvanih pobačaja, dok ostali poput Rusije (62,6:100) i Vijetnama (43,7:100) imaju visoku stopu. Svjetski omjer jest 26 induciranih pobačaja naprema 100 poznatih trudnoća10. 

3.5.1. PREMA GESTACIJSKOJ DOBI I METODI Stopa pobačaja varira ovisno o stadiju trudnoće i izabranoj metodi pobačaja. U 2003.

godini iz podataka sakupljenih iz područja SAD-a koja prate gestacijsku dob, pronađeno je da je 88,2% pobačaja obavljeno do 12. sedmice, 10,4% od 13. do 20. sedmice i 1,4% nakon 21 sedmice. 90,9% ih je obavljeno kiretažom (sukcijskom kiretažom, dilatacijom i kiretažom,

7 www.plivazdravlje.hr - Pristupljeno maj 2012.8 Pius Stössel:Duševne boli žena poslije pobačaja, Đakovo 2004., str. 159.9 Pius Stössel:Duševne boli žena poslije pobačaja, Đakovo 2004., str. 106.10 Henshaw, Stanley K., Singh, Susheela, and Haas, Taylor. (1999). The Incidence of Abortion Worldwide. International Family Planning Perspectives, 25 (Supplement), 30–38.

Diplomski rad Stranica 19

Doboj, 2012.[

]

dilatacijom i evakuacijom), 7,7% lijekovima (mifepriston), 0,4% intrauterinim usađivanjem (salina i prostaglandin) i 1% ostalim metodama (uključujući histerotomiju i histerektomiju)11.  Guttmacher Institute je procijenio da je 2000. godine u SAD-u bilo 2200 intaktnih dilatacija i ekstrakcija. To se odnosi na 0,17% svih obavljenih pobačaja te godine. Slično, u Engleskoj i Walesu u 2006. godini 89% pobačaja obavljeno je do 12. sedmice, 9% od 13. do 19. sedmice, a 1,5% nakon 20. sedmice. 64% od tih je obavljeno vakuum aspiracijom, 6% dilatacijom i ekstrakcijom i 30% lijekovima.

3.5.2. PREMA OSOBNIM I SOCIJALNIM FAKTORIMAPrema studiji iz 1998. godine, provedenoj u 27 zemalja svijeta, razlozi zbog kojih žene

odluče prekinuti trudnoću jesu:

odgoda ili prekid odgajanja djeteta zabrinutost zbog prekidanja posla ili obrazovanja pitanja vezana uz financijsku stabilnost ili stabilnost u vezi osjetna nezrelost. 12

Studija iz 2004. godine u kojoj su američke žene u klinikama odgovarale na upitnik donijela je slične zaključke. U Finskoj i SAD-u zabrinutost zbog zdravstvenih rizika koji nastaju radi trudnoće nisu često navedeni faktor. Međutim, u Bangladešu, Indiji i Keniji zdravstvene brige su često navedene kao razlog za prekid trudnoće. Preglednom studijom iz 2004. godine u SAD-u nađeno je da je 1% žena zatrudnila tokom silovanja, 0.5% tokom incesta. Druga američka studija iz 2002. godine zaključila je da je 54% žena koje su abortirale koristile neku vrstu kontracepcije tokom začeća, a 46% nisu. Nepravilnu upotrebu prijavilo je 49% onih koji su koristili kondom i 76% onih koji su koristili kombinirale oralne pilule za kontracepciju. 42% onih koji su koristili kondom prijavilo je sklizanje ili pucanje kondoma. Guttmacher Institute procijenio je da većinu pobačaja napravi manjina žena, zato jer manjina žena ima mnogo više stope neželjene trudnoće. Neke žene su se podvrgle pobačaju radi socijalnih pritisaka. To može uključivati stigmatizaciju nesposobne osobe, preferencija djece određenog spola, neodobravanje samohranog majčinstva, nedovoljna ekonomska potpora obitelji, nedostatak pristupa ili odbijanje kontracepcije ili metode kontrole populacije (kao kineska politika jednog djeteta). Ovi faktori nekad mogu rezultirati prisilnim pobačajem ili pobačajem radi izbora spola djeteta.

3.6. ISTORIJA POBAČAJA

Istorija izazvanog pobačaja može se pratiti i do antičkog doba. Postoje dokazi koji pretpostavljaju, da su se trudnoće prekidale na razne načine, uključujući primjenu

11 Strauss, L.T., Gamble, S.B., Parker, W.Y, Cook, D.A., Zane, S.B., and Hamdan, S. (November 24, 2006). Abortion Surveillance - United States, 2003. Morbidity and Mortality Weekly Report, 55 (11), 1–32. 12 Bankole, Akinrinola, Singh, Susheela, and Haas, Taylor. (1998). Reasons Why Women Have Induced Abortions: Evidence from 27 Countries. International Family Planning Perspectives, 24 (3), 117–127 i 152

Diplomski rad Stranica 20

Doboj, 2012.[

]

abortificirajućih biljaka, upotreba oštrih pribora, primjena pritiska na abdomen i drugih metoda.13

U Hipokratovim tekstovima stoje mnoge naznake o metodama pobačaja; u grčko doba, i ne manje u rimsko, pobačaj je bio općeprihvaćen zahvat, što je razumljivo: u to je doba infanticid, tj. djecoubojstvo (npr. izlaganjem hladnoći, ostavljanjem u divljini ili na nepristupačnom terenu isl.) bilo uobičajena metoda kontrole rasta obitelji.

Soranus, grčki ljekar iz 2. vjeka u svom djelu Gynaecology preporučio je ženama koje žele prekinuti svoju trudnoću da se bave teškom energetičkom vježbom, energičnim skakanjem, nošenjem teških predmeta, jahanjem životinja. Pripisao je isto tako i velik broj recepata za biljne kupke, pesare i puštanje krvi, ali je savjetovao da se ne koriste oštri instrumenti za izazivanje spontanog pobačaja zbog mogućnosti perforacije organa.14 Vjerovalo se isto tako da se silphium (izumrla biljka, vjerojatno srodnik današnjeg komorača), osim kao kontraceptiv, koristio i kao sredstvo za izazivanje pobačaja u antičkoj Grčkoj. Međutim, neki narodni lijekovi su varirali u učinku i nisu bili bez rizika. Tako npr. vratić i gorska metvica su dvije otrovne biljke s ozbiljnim nuspojavama koje se javljaju, kada se koriste za prekid trudnoće.

Pojavom kršćanstva dolazi do određenih promjena po pitanju pobačaja. U 13. vjeku papa Inocent III. određuje, da plod postaje živo biće u trenutku kada se počinje pomicati u trbuhu pa pobačaj nakon tog razdoblja postaje ubojstvo, a prije toga se smatra manjim grijehom. Papa Grgur XIV. 1591. godine potvrđuje to stajalište i dodatno ga vremenski pojačava odredbom, da je pobačaj dopušten u prvih 116 dana od začeća. Siksto V. prvi je papa, koji je sve namjerne pobačaje proglasio ubojstvom. Papa [[Pio IX.]. 1869. godine donosi odluku o zabrani svih pobačaja.

13 Bankole, Akinrinola, Singh, Susheela, and Haas, Taylor. (1998). Reasons Why Women Have Induced Abortions: Evidence from 27 Countries. International Family Planning Perspectives, 24 (3), 117–127 i 15214 Devereux, G. (1967). "A typological study of abortion in 350 primitive, ancient, and pre-industrial societies". in Harold Rosen. Abortion in America; medical, psychiatric, legal, anthropological, and religious considerations. Boston: Beacon Press. OCLC 187445.

Diplomski rad Stranica 21

Doboj, 2012.[

]

Slika 9. Crteži Leonarda da Vincija o ljudskom embriju i fetusu.

Tokom srednjeg vijeka ljekari u islamskom svijetu dokumentirali su detaljne i duge liste metoda kontracepcije, uključujući uporabu abortifikanata, s komentarom o njihovoj učinkovitosti i prevalenciji. U svojim medicinskim enciklopedijama popisali su mnoge materije za kontrolu koncepcije, poput Avicene, koji ih je popisao 20 u svom Kanonu Medicine 1025. godine te Muhamea ibn Zakariya ar-Razi koji ih je popisao 176 u svom djelu Hawi u 10. vjeku. To je bilo neusporedivo više istraživano nego u europskoj medicini sve do 19. vjeka.

Zakonik "Constitutio criminalis Carolina", kojeg je donio Karlo V., car Svetog Rimskog Carstva 1532. godine, za namjerni pobačaj propisuje smrtnu kaznu. Smrtna kazna za pobačaj ukinuta je u Austriji 1787., a u Francuskoj 1791. godine. Uvedene su umjesto toga, dugotrajne kazne zatvora. U Engleskoj je do 1948. godine, kazna za pobačaj bio doživotni zatvor.

Pobačaji su se nastavili obavljati i u 19. vjeku, bez obzira na zabranu i Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a, koja je stajala još od viktorijanskog doba.

Diplomski rad Stranica 22

Doboj, 2012.[

]

U 20. vjeku Sovjetski Savez (1919.), Island (1935.), Švedska (1938.) bile su među prvim zemljama koje su legalizirale neke ili sve oblike pobačaja. Godine 1935. u nacističkoj Njemačkoj donesen je zakon koji je dopuštao pobačaj ženama za koje se smatralo da imaju nasljedne bolesti, dok se ženama koje su pripadale pravoj njemačkoj lozi strogo zabranjivao pobačaj. Staljin je 1936. godine zabranio pobačaj, kako bi se povećao broj stanovnika. U 70.-im godinama 20. vjeka, pobačaj je ozakonjen u mnogim europskim državama.

Slika 10. Prizor iz bečkoga Muzeja pobačaja i kontracepcije.

U SAD-u je pobačaj zakonski dozvoljen nakon dva sudska procesa (Roe protiv Wade i Doe protiv Boltona) 1973. godine. Nakon toga je rastao broj pobačaja u SAD-u. 

Kina je 1979. godine donijela zakon po kojem se dozvoljava jedno dijete u obitelji, što je povećalo broj pobačaja. U Salvadoru je 25. ožujak proglašen Danom nerođenog djeteta počevši od 1993. godine. Inicijativa se s vremenom proširila u više država Sjeverne i Južne Amerike. Američki ljekar Bernard Nathanson bio je jedan od vodećih aktivista za legalizaciju pobačaja. Nakon napretka primjene ultrazvuka u prenatalnoj medicini, promijenio je mišljenje i snimio je dokumentarni film "Nijemi krik" 1984. godine, koji pokazuje proces pobačaja preko ultrazvuka. Godine 1995. u SAD-u je odobren pobačaj kod djelomičnog rođenja, koji se primijenjivao samo u dva posljednja tromjesječja trudnoće. Tim načinom potaknulo se rođenje djeteta, a abortiralo ga se u posljednjim trenucima prije potpunog poroda. To je izazvalo prijepore i skandal, pa je zabranjeno 2004. godine. Argentinski predsjednik Carlos Menem 1998. godine, objavio je dekret, da život počinje trenukom začeća.

Papa Ivan Pavao II. bio je protivnik pobačaja pa je tako proglasio svetom Ivanu Berettu Mollu 2004. godine, koja je na svoj zahtjev rodila makar je bila u životoj opasnosti. Dijete je preživjelo, a ona je preminula nedugo nakon poroda. U enciklici "Evangelium Vitae" papa se usprotivio pobačaju, a 1997. izjavio je da je pobačaj holokaust.

Kada je ljevičarski urugvajski predsjednik Tabaré Vázquez došao na vlast 2005. godine očekivalo se, da će se legalizirati pobačaj, što je urugvajski parlament najavio, no Vázquez je zaprijetio stavljanjem veta uz komentar: "Ne želimo započeti mandat masakrom!"

Diplomski rad Stranica 23

Doboj, 2012.[

]

3.7. SOCIJALNA PITANJA

3.7.1. POBAČAJ RADI IZBORA POLANapredak ultrazvuka i amniocenteze omogućio je da roditelji znaju spol djeteta prije

rođenja. To vodi pojavi pobačaja radi spola djeteta ili ciljanom pobačaju fetusa radi spola. Pretpostavljeno je da je pobačaj radi spola djelomično odgovoran za zamjedbenu neravnotežu između spolova novorođene djece u nekim mjestima. Preferiranje muške djece zabilježeno je u mnogim dijelovima Azije. Pobačaj koji se rabi da se limitira rođenje ženske djece prijavljen je u Kini, Tajvanu, Južnoj Koreji, i Indiji. U Indiji ekonomska uloga muškarca, troškovi vezani uz miraz i tradicija hinduizma koji diktira da pogrebni obred mora voditi muški rođak dovela je do kulturne sklonosti sinovima. Široko rasprostranjena dostupnost testova, od 1970-ih i 80-ih, dovela je do reklama poput ove: «Uloži 500 ruplja (za test spola djeteta) sada i uštedi 50000 ruplja (za miraz) kasnije». Godine 1991. odnos muškaraca naprema ženama skočio je od bioloških normi 105:100 na prosječno 108:100. Istraživanja su tvrdila da je između1985. i 2005. godine skoro 10 milijuna ženskih fetusa bilo selektivno pobačeno. Indijska je vlada 1994. godine postavila službenu zabranu prenatalnog screeninga (probira) na spol, a 2002. godine u potpunosti je zabranila pobačaj radi spola fetusa. U Kini isto postoji povijesna sklonost prema sinovima. Politika jednog djeteta postavljena 1979. godine dovela je do povećanja nesrazmjera u odnosu spolova tako da su roditelji pokušali zaobići zakon kroz pobačaj zbog spola djeteta i napuštanjem neželjene ženske djece. Pobačaj radi spola djeteta možda je utjecao na omjer muške naprema ženskoj novorođenčadi koji se povisio na 117:100 2002. godine. Trend je bio izraženiji u ruralnim krajevima: 130:100 u Guangdongu i 135:100 u Hainanu. Zabrana izvođenja pobačaja radi spola djeteta donesena je 2003. godine.

Slika 11. Sovjetski poster koji promovira pobačaj u bolnici.

Diplomski rad Stranica 24

Doboj, 2012.[

]

3.7.2. NESIGURNI POBAČAJ Žene koje žele prekinuti trudnoću ponekad pribjegavaju nesigurnim metodama,

pogotovo gdje i kada je zabranjen legalni pobačaj. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) definira nesigurni pobačaj kaoprocedura... koju izvodi osoba bez potrebnih vještina ili u okolini koja ne podliježe minimalnim medicinskim standardima ili oboje. Nesigurni pobačaji često se nazivaju pobačajima u sporednim ulicama. To može uključivati osobu bez medicinskog obrazovanja, profesionalno medicinsko osoblje koje radi u uvjetima ispod standarda ili samu ženu. Nesigurni pobačaj danas ostaje javnozdravstveni problem zbog sve veće incidencije i ozbiljnosti komplikacija povezanih sa pobačajem, poput nekompletnog pobačaja, sepse, krvarenja i oštećenja unutrašnjih organa. SZO procjenjuje da se godišnje diljem svijeta obavi 19 milijuna nesigurnih pobačaja i da od njih 68000 rezultiraju smrću žene. Komplikacije nesigurnog pobačaja čine približno 13% svih smrti majke tokom trudnoće, s regionalnom raspodjelom od 12% u Aziji, 25% u Latinskoj Americi, 13% u Subsaharskoj Africi. U razvijenim državama svijeta, smrtnost pri ilegalnim pobačajima je mala, jer ih u 90% slučajeva izvode školovani ljekari. U SAD-u je broj smrtnih slučajeva pri ilegalnim pobačajima bio visok prije upotrebe penicilina i ostalih antibiotika i brojio se u tisućama, a naprekom medicine i poboljšanjem higijenskih uvjeta broj se smanjio na 39 smrtnih slučajeva 1972. godine, godinu dana prije nego je pobačaj legaliziran u SAD-u. [19] Prema studiji iz 2007. godine pokazano je da iako je globalno broj pobačaja pao s 45,6 milijuna 1995. godine na 41,6 milijuna 2003. godine, nesigurni pobačaji još uvijek čine 48% svih pobačaja učinjenih u 2003. godini. Zdravstvena naobrazba povezana s planiranjem obitelji i naprekom zdravstvene zaštite mogu objasniti ovaj pad broja pobačaja.

3.8. ETIČKA PITANJA

U povijesti pobačaja, inducirani pobačaj bio je izvor velikih etičkih rasprava, kontroverza i aktivizma. Rasprave o pobačaju, posebno one koje se odnose na zakone o pobačaju često su predvođene zagovaračkim grupama koje pripadaju jednoj od dviju strana. U današnje vrijeme te su rasprave posebno intenzivne u SAD-u.

S jedne strane su protivnici pobačaja, koji se uglavnom zalažu za veće zakonske restrikcije ili čak za potpunu zabranu pobačaja. Glavni argument im je stav, da je dijete u majčinoj utrobi ljudsko biće koje ima potpuno pravo na život koje je iznad svih ostalih prava (kao što je npr. pravo majke, da bira želi li dijete) te oni zato pobačaj smatraju ubojstvom. Opisuju se zagovornici prava na život (eng. pro-life). Većina tradicionalnih religijskih organizacija (kao npr. Katolička Crkva) strogo zastupa ovaj stav, pa se mnoge javne i privatne rasprave o pobačaju svedu na religijske rasprave vjernika i ateista. Pobačaj zabranjuje i Hipokratova zakletva, koju polažu svi ljekari (u modernoj verziji: "Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začetka.", ili u tradicionalnoj grčkoj verziji: "Isto tako neću dati ženi sredstvo za pometnuće ploda.").

Diplomski rad Stranica 25

Doboj, 2012.[

]

S druge strane, oni koji su protiv bilo kojih zakonskih zabrana, uglavnom se pozivaju na pravo žene na izbor hoće li imati dijete. Zato se opisuju kao zagovaratelji prava na izbor ( eng. pro-choice). Većinom ne ulazeći u rasprave kada počinje život, smatraju da ljudsko biće dobija prava rođenjem. Argumentiraju svoj stav mnogim kompliciranim životne situacijama u kojima pobačaj ima smisla te neželjenim posljedicama zabrane. Nisu nužno zagovaratelji pobačaja, i često pobačaj smatraju negativnom pojavom u društvu koju treba suzbijati prevencijom, ali ne i zabranama.

Rasprava se isto tako fokusira na pitanje, da li bi trudna žena trebala obavijestiti i/ili imati dopuštenje ostalih u posebnim slučajevima: kod maloljetnica njezinih roditelja; kod zakonski udatih žena ili žena udatih običajnim pravom, njezina muža; ili trudna žena biološkog oca djeteta. U 2003. godini ispitivanjem javnog mišljenja u SAD-u 79% muškaraca i 67% žena smatralo je, da treba obavijestiti supružnika; sveukupno 72% bilo je za, a 26% protiv toga da se obavijesti supružnik.

3.8.1. STAV RELIGIJAStav Pravoslavne Crkve od 1869. godine je, da ljudski život počinje začećem te ga treba

poštivati i najbrižnije štititi od začeća do prirodne smrti. Ko svojevoljno i svjesno sudjeluje u pobačaju, automatski je izopćen iz Pravoslavne Crkve i ako želi ponovno postati član Crkve mora tražiti ponovno primanje.  Prema crkvenom kanonskom pravu, sveštenik ima pravo uskratiti pričešće onima koji aktivno sudjeluju u pobačajima. Katolička crvka je na Drugom vatikanskom saboru pobačaj i ubojstvo djece prozvani su "nečuvenim zločinima". Papa Ivan Pavao II. mnogo je puta izrazio protivljenje pobačaju. O njemu je pisao i u enciklici "Evangelium Vitae", gdje ga naziva smrtnim grijehom. Majka Tereza na govoru prilikom dodjele Nobelove nagrade za mir 1979. godine izjavila je, da "najveći uništavač mira danas je krik nevinog, nerođenog djeteta. Kad jedna majka može u svom krilu ubiti svoje vlastito dijete, koji onda gori zločin još postoji od onoga da mi počnemo sami jedni druge ubijati?" . U srpnju 2006. Kongregacija za nauk vjere usprotivila se korištenju stanica iz tkiva pobačene djece za proizvodnju cjepiva, što su činile pojedine farmaceutske tvrtke. Ostale hrišćanske vjerske zajednice uglavnom se protive pobačaju.

Slika 12. Protest protiv pobačaja

Diplomski rad Stranica 26

Doboj, 2012.[

]

Muslimani pobačaj smatraju zabranjenim u većini slučajeva. Ako je ženin život ugrožen dozvoljavaju ga kao manje zlo od dva zla. Ne postoji zajedničko mišljenje, oko toga kada počinje ljudski život, ali se slažu da nakon 4. mjeseca fetus dobiva živu dušu i od tada pobačaj nije prihvatljiv, osim u slučaju opasnosti ženina života i silovanja.

Dio Židova protivi se pobačaju, a dio podržavaju. Jedna struja u židovstvu smatra, da je osnova zabrane pobačaja "to što osoba koja ubija plod u ženinoj utrobi oskvrnjuje ono što je stvorio Sveti, pa to obečašćuje Njegovo umijeće".

Tradicionalna hinduistička učenja osuđuju pobačaj, jer hinduizam propovijeda ne-nasilje. Izuzetak je situacija, kada je majčin život u smrtnoj opasnosti. Hinduisti se zalažu, da se u svakoj situaciji izabere opcija s najmanje loših posljedica.

Budizam nema službeni stav o pobačaju. Dio budista smatra, da je pobačaj pogrešan i da život počinje začećem, a dio odobrava pobačaje.

3.9. KOMPLIKACIJE

I pored koriscenja sterilnih instrumenata i obavezn e antibiotske terapijenakon izvrsenog zahvata , infekcije predstavljaju najcescu komplikacijuprekida trudnoće . Najcesci izvor infektivnih agenasa predstavlja vaginalna i cervikalna flora. I pored sterilnosti instrumenata vagina i grlic kao nesterilne sredine predstavljaju jedini "put" kojim instrumenti prolaze. Komplikacije vezane za infekcije posle prekida trudnoće su kolpitis, cervicitis, endometritis, adneksitis, tuboovarijalni absces(i), parametritis, endomiometritis, peritonitis i sepsa.Znaci infekcije su visoka temperatura, bolovi u stomaku i pojava vaginalnog sekreta neprijatnog mirisa. Infekcije se javljaju najcesce zbog preegzistirajuce infekcije grlica, zaostajanja delova konceptusa u materici (rezidua) i redje zbog nesterilnosti instrumenata ili nepridrzavanja obavezne antibiotske terapije posle intervencije.

Obilna krvarenja posle prekida trudnoće su skoro siguran znak prisustva rezidue, perforacije ili atonije materice koja je izuzetno retka pojava posle prekida trudnoće do 10 nedelja.

Z aostal i delovi konceptusa su relativno cesta komplikacija prekida trudnoće. Znaci zaostalog tkiva su jace ili slabijekrvavljenje koje moze da traje vise od 2 nedelje, izbacivanje delova konceptusa i/ili zgrusane krvi, grcevi ili cak znaci trudnoće. Velika je verovatnoca da ce se os t aci tkiva u materici inficirati.Ova komplikacija se redje resava konzervativno upotrebom lekov a koji izazivaju kontrakcije i izbac ivanje preostalo g tkiva . Druga , efikasnija i najcesca mogucnost je uklanjanje tkiva ponovnomaspiracijom ili kiretazom.

P ostabortalni sindrom (krv u materici) - Do ove komplikacije dolazi kada se materica ne kontrahuje normalno zbog cega se krv zadrzava u materici ili kad a zgrusana krv "blokira" kanal grlica materice i onemoguci normalnu drenazu i isticanje krvi (nesto cesce se dogadja

Diplomski rad Stranica 27

Doboj, 2012.[

]

kod zena sa tzv. "zavaljenom" matericom - retroversio / flexio uteri). Nakupljena krv pojacava bol, grceve i izaziva mucninu. Ponekad je moguce istisnuti zgrusanu krv jakim pritiskom direktno iznad materice, a ako ovo ne uspe vrsi se aspiracija ili aplikacija spirale.

Perforacija predstavlja probijanje zida materice instrumentima kojim se vrsi abortus. Materica je veoma jak misic i ukoliko je ostecenje povrsno rana zaraste sama uz tzv. konzervativni tretman (antibiotici, hospitalizacija). Ako je povredjen veci krvni sud(lateralne perforacije koje zahvataju parametrija) ili neki organ (najcesce creva i mokracna besika)neophodan jehirurski tretman . Posle perforacije zeni ne preti opasnost samo od krvarenja vec i od zapaljenja trbusne maramice (peritonitis).

Embolija predstavlja zapusenje krvnog suda nekim telom ( embolusom ), najcesce vazduhom ili krvnim ugruskom. Posle abortusa najcesce dolazi do plucne embolije pri cemu embolus zatvara grane plucne arterije sto dovodi do infarkta pluca i popustanja desnog srca. Klinicki se ispoljava osecajem probadanja u grudima, otezanim disanjem, kasljanjem i iskasljavanjem sukrvice. Ova katastrofalna komplikacija spada u najredje komplikacije prekida trudnoće do 10 nedelja.

Ashermanov sindrom je formiranje priraslica unutar materice zbog "agresivne" kiretaze i skidanja bazalnog sloja endometrijuma odnosno "ogoljavanja" miometrijuma. Pre uvodjenja histeroskopije kao rutinske procedure smatralo se da je ovo veoma retka komplikacija, medjutim na histeroskopskim pregledima se cesto mogu uociti priraslice unutar materice. Ukoliko ne "zamenjuju" veliku povrsinu endometrijuma smatraju se bezazlenom komplikacijom jer ne uticu na fertilnost zene i sposobnost menstruiranja. Medjutim, ukoliko je veci deo povrsine kavuma uterusa zahvacen priraslicama oskudne menstruacije i sterilitet su cesta posledica.

Komplikacije usled dejstva anestetika su uglavnom prolaznog karaktera.Lokalna anestezija moze prouzrokovati krakotrajnu zvonjavu u usima, peckanje ili golicanje u rukama i stopalima, osecaj praznine u glavi. Ozbiljne alergijske reakcije su retke. Posle budjenja, nakon opste anestezije, cesto se javlja osecaj malaksalosti, mucnine i dezorijentacije. Moguc je osecaj grceva u stomaku slic an onimapred i/ili za vreme menstruacije. Veoma reko je moguca reakcija na anestetike koja moze ostetiti jetru ili druge organe. Opsta anestezija neznatno povecava rizicnost samog abortusa. Krva r enje posle prekida trudno u opstoj anesteziji je jace jer su misici materice opusteniji. Maligna hipertermija je vrlo retka komplikacija dejstva anestetika tokom prekida trudnoće.

Veoma reko , desavaseda posle izvrsenog abortusa zena i dalje bude trudna (abortus falsa) . Zbog toga se nakon svakog abortusa proverava da li je kompletno tkivo izvadjeno. Delimicno obavljen prekid trudnoće se desava u situacijama kada je plod kompletno promasen (najcesce kada se cela procedura izvodi u samom kanalu grlica, bez prodora u kavum uterusa), kada je u pitanju visestruka trudnoca pa samo jedan plod bude uklonjen, i kada postoji tzv. dupla trudnoca u drugom rogu materice. Ova"komplikacija" je nesto cesca ako se prekidu trudnoće pristupi pre 4 nedelje trudnoće . Ako se ovako nesto dogodi, znaci trudnoće ce biti i dalje prisutni, a abortus se mora ponoviti kroz nedelju dana. 

Diplomski rad Stranica 28

Doboj, 2012.[

]

Rh senzibilizacija posle prekida trudnoće je izuzetno retka pojava. Postoje istrazivanja u kojima nije dokazano da prekid trudnoće do 10 nedelja moze prouzrokovati senzibilizaciju Rh negaitvne trudnice pre svega zbog veoma malog broja eritrocita ploda koji tokom intervencije prodiru u cirkulaciju trudnice. I pored toga Rh negativnim trudnicama se redovno daju imunoglobulini kao zastita od senzibilizacije.

Menstruacija posle prekida trudnoće ne mora da prati ustaljeni ritam. Naime, moguce je skracenje ili produzavanje ciklusa koje je obicno prolaznog i krakotrajnog karaktera.

Jos uvek nema dokaza danekomplikovani prekid trudnoće moze dove sti do vanmatericnih trudnoca, anomalija ploda, spontanih pobacaja ili radjanja mrtvog deteta u nekoj od narednih trudnoca.

Ne postoji idealno vreme za vestacki prekid trudnoće ali je svakako bolje uraditi prekid dok je trudnoca manja. Sa velicinom trudnoće proporcionalno rastu i rizici, kao i duzina intervencije, opseznost traume i duzina oporavka.

Posle prekida trudnoće n ajveci broj zena oseti olaksanje, mada trebaimati u vidu da same hormonske promene koje nastaju mogu dovesti do osecaja ljutnje, zaljenja, krivice ili tuge.Svaka zena dozivljava abortus na sebi svojstven nacin. Sasvim je prirodno da posle donosenja tako teske odluke osecanja variraju odkrajnje pozitivnih do krajnje negativnih.

Ozbiljni, dugotrajni emocionalni problemi posle abortusa su izuzetno retki i neuobicajeni, z a razliku odstanja posle porodjajakada su mnogo cesci. Ovi problemi se ipak najcesce javljaju ako je trudnoca bila zeljena ali je zdravlje fetusa ili majke bilo ugrozeno , ako jepodvrgavanje abortusu dovelo do ozbiljnih problema u vezi ili braku i ako je zena koja se podvrgla abortusu vec bila emotivno nestabilna.

4. POBAČAJ KOD NAS

U bivšoj Jugoslaviji, u čijem je sastavu bila i Bosna i Hercegovina prije osamostaljenja, pobačaj je legalizovan 1952. godine. Tada je usvojena Odredba o postupku za dopušteni prekid trudnoće. Daljnje liberalizacije vezane uz uslove i postupak prekida trudnoće dogodile su se 1960. i 1969. (Opšti zakon o prekidu trudnoće). Nakon ustavnih promjena (1974.) dano je u ovlast socijalističkim republikama i socijalističkim autonomnim pokrajinama usvajanje vlastitoga zakonodavstva o pravu na rađanje željene djece. Tada je, 1978., u Bosni i Hercegovini usvojen Zakon o zdravstvenim mjerama za osmaterijevanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece, koji je još uvijek na snazi u dijelu kojim se reguliše pobačaj, kontracepcija, sterilizacija i zdravstveno prosvjećivanje u svezi s planiranjem porodice. Prema tom zakonu, prekid trudnoće se može izvršiti do isteka deset sedmicaa od dana začeća. Nakon toga isteka, pobačaj se može izvršiti samo po odobrenju komisije, a pod uvjetima i po postupku utvrđenom ovim zakonom. Obavlja se samo u ovlaštenim stacionarnim zdravstvenim ustanovama. Prema članu 97. Kaznenog zakona, ko protivno propisima o

Diplomski rad Stranica 29

Doboj, 2012.[

]

prekidu trudnoće, trudnoj ženi s njezinim pristankom započne vršiti, izvrši ili joj pomogne izvršiti prekid trudnoće, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do tri godine. Ljekari imaju pravo na prigovor savjesti, što čini oko 70 % ljekara prema podacima iz 2006. godine. Bilo je više pokušaja promjene zakona pa je tako stručno povjerenstvo, što ga je imenovalo Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite, pripremilo još 1996. godine prijedlog novog zakona, no postojeći zakon je još uvijek na snazi. Prema statističkim podacima, u Bosni je 1990. godine bilo oko 38.500 namjernih pobačaja, a 2004.godine malo iznad 5000 pobačaja. Velika razlika može se pripisati boljoj obrazovanosti i informiranosti, ali se vjeruje da dio pobačaja ljekari izvode ilegalno pa svi nisu navedeni u statističkim podacima.

Diplomski rad Stranica 30

Doboj, 2012.[

]

5. ZAKLJUČAK

Oduvek su žene koristile abortus kao sredstvo za kontrolu radanja. Ukoliko ne budemo same donosile odluku o tome da li želimo ili ne želimo radati decu, veoma teško cemo uspostaviti kontrolu nad svojim životima i ravnopravno ucestvovati u društvu. Pravo na legalan i siguran abortus ženama pomaže da raspolažemu svojim životima.

Žene razlicite dobi, rase, religije, ekonomskog i bracnog statusa, seksualnih preferencija, odlucuju se na abortus iz mnogo razloga. Žena može da zatrudni zbog upotrebe neodgovarajucih kontraceptivnih sredstava ili zbog neobaveštenosti i neznanja. Pošto nijedan kontraceptivni metod nije  100% siguran, abortus je životni uslov u slucajevima kada kontraceptivno sredstvo zataji. Razlog za abortus mogu biti i ozbiljni genetski poremecaji fetusa. Trudnoca može biti posledica silovanja, incesta ili drugih vrsta seksualnog nasilja koja su cesta u društvu. Mlade žene su narocito osetljive na seksualne pritiske zbog nedovoljnog seksualnog obrazovanja. Odluku o tome da li cete roditi ili abortirati je teško doneti. Trebalo bi takvu odluku doneti u saglasnosti sa svojim shvatanjima o odgovornosti, moralu, da biste odabrali najbolje za sebe i ljude koji su vam važni u životu, sve u zavisnosti od vaših potreba, sredstava, obaveza i ocekivanja.

Smatramo da je nedopustivo ženu prisiljavati na trudnocu i radanje dece ako ona to ne želi, ali isto tako je nedopustivo prisiljavati je ili nagovarati na abortus. Ženama koje muci uverenje da je abortus oduzimanja ljudskog života, donošenje odluke o abortusu može olakšati savet da ceo problem posmatraju tako što ce izabrati rešenje koje uzrokuje najmanje patnji onima koji su ukljuceni.

 Zelje, namere i uticaj supruga ili partnera, blize ili dalje rodbine ne mogu i ne smeju uticati na medicinsko osoblje u pogledu donosenja odluke ovestackom prekidu trudnoće. Odluku o daljoj sudbini trudnoće donosi samo trudnica, mada je za prekid trudnoće kod trudnica mladjih od 16 godina potrebna saglasnost roditelja. Preporuke etickih komisija, kao ni zakonska regulativa nisu dorecene u pogledu slucajeva kada su zelje trudnice mladje od 16 godina suprotne zeljama njenih roditelja. U nasoj zemlji je vec vise godina broj vestacki prekinutih trudnoca u stalnom porastu.

Ukoliko je trudnoca starija od 10 nedelja, obavezno se sastavlja komisija koja ce odluciti da li abortus treba da se izvrsi ili ne. Komisija se obrazuje u odgovarajucoj zdravstvenoj ustanovi i cine je 2 lekara i socijalni radnik , a u nekim zemljama i svestenik .

Prekid trudnoće koja je starija od 10 nedelja ce se dozvoliti ako postoje odredjeni razlozi i/ili indikacije kao sto su:

1. Medicinske- postojanje oboljenja koje bi moglo ozbiljno ugroziti zdravlje i zivot zene

2. Eticke i pravno-kriminogene ? trudnoca uzrokovana silovanjem ili obljubom nad nemocnom ili maloletnom osobom, obljuba zloupotrebom sluzbenog polozaja i incest

Diplomski rad Stranica 31

Doboj, 2012.[

]

3. Eugenicke - biolosko-genetski faktori koji ostecuju plod, oboljenje majke u prvom tromesecju trudnoće od rubeole, upotreba tetraciklina ili citostatika

4. Socijalne - lose materijalno stanje, veci broj dece, vanbracna trudnoca

Diplomski rad Stranica 32

Doboj, 2012.[

]

6. LITERATURA

1. Petar Radović, Jovan Ljubinković „Fizioterapija u akušerstvu“, Beograd 1997.

2. Goran V. Reljić, „Višestruko ponovljeni carski rez trudnoća, porođaj i babinje“,

Priština ,2002.

1. 3.Vida B. Živanović, „ Zdravstvena nega u ginekologiji i akušerstvu“, Beograd, 2004.

3. S. Barjaktarević, „Ginekološka dijagnostika“ Naučna knjiga, Beograd, 1959.

4. M. Bujas, „Zdravlje žene, Vantelesna oplodnja“, Klinika za ginekologiju i akušerstvo

u Novom Sadu, 2000.

5. B. Milošević, R. Prica, „Bezbolni porođaj“, medicinska knjiga, Beograd – Zagreb,

1990.

6. Edmonds DK, Lindsay KS, Miller JF, Williamson E, Wood PJ (1982). "Early

embryonic mortality in women"

7. Pius Stössel: „Duševne boli žena poslije pobačaja“, Đakovo, 2004.

2. Sheikh, Sa'diyya (2003). "Family Planning, Contraception, and Abortion in Islam". in

Maguire, Daniel C.. Sacred Rights: The Case for Contraception and Abortion in World

Religions. Oxford University Press US.

3. Celebrate Life, American Life League, 2005.

4. Mary Calderone, The American Journal of Public Health, srpanj 1960.

5. Will dangerous back-alley abortions return if abortions are forbidden?, Hayes

Publishing Co., Cincinnati 1995.

6. http://www.jutarnji.hr/

7. http://www.glas-koncila.hr/

8. http://www.dadalos.org

9. http://www.legalis.hr/

10. http://www.zenska-mreza.hr/

11. http://www.rsp.hr/

12. http://www.zenska-mreza.hr/

13. http://www.wikipedia.org

Diplomski rad Stranica 33