Uglavnom je to “zagrijavanje” za - lovackisavez-hb.bagao sam sve. Ljudi me stalno zovu, pitaju za cijenu, nude novce, dolaze kući, ali ne dolazi u obzir. Ja svoje pse držim iz

INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO LOVAČKOGA I KINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG BOSNEMOSTAR, SRPANJ - KOLOVOZ 2010.GODINA xIII.BROJ 72

Lov pernate divljači

Uglavnom je to “zagrijavanje” za lovnu sezonu, nekima i istinski užitak

Sve na jednom mjestu!Plaćanje računa bez provizije!

U više od 100 poštanskih ureda Hrvatske pošte Mostar, tijekom cijelog dana, bez provizije možete platiti račune:Elektroprivreda HZ HB HT Mostar HT Eronet m:tel Internet provideri (Mreža d.o.o., X-net d.o.o.) komu-nalne usluge (Mostar, Čitluk, Široki Brijeg, Posušje, Grude, Ljubuški, Stolac, Neum, Rama, Tomislavgrad, Kupres, Glamoč, Livno, Vitez, Kiseljak, Uskoplje) uplate za javnu rasvjetu (općina Domaljevac, općina Orašje) Croatia osiguranje d.d. Ljubuški (osiguranje imovine i životno osiguranje).

Dodatne informacije na besplatni info telefon 080 088 088.

Š.G.D. HERCEGBOSANSKE ŠUME d.o.o. Kupres

Direkcija: Splitska b.b., KupresTel. + 387 34 274 - 801Faks + 387 34 274 - 800e-mail: [email protected]

www.lovackisavez-hb.ba 3

Adresa uredništva: Hrvatskih branitelja b.b., 88 000 Mostar • Tel. 00 387 36 318 477 • Faks 00 387 36 318 478 • E-mail: [email protected] • www.lovackisavez-hb.ba

Za nakladnika: Ilija Vrljić • Glavni urednik: Dragan Naletilić • Izvršni urednik: Ivica Lučić • Uređivački kolegij: Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak, Ivan Jurić, Blago Lasić, Ivica Lučić,Dragan Naletilić, Stanko Primorac, Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak, Ilija Vrljić • Lektor i korektor: Blago Lasić • Tajnik uredništva: Vlado Bošnjak

Priprema za tisak: TIPOART, Široki Brijeg • Tisak: SUTON d.o.o., Široki Brijeg • Fotografija na naslovnici: BUENOS DIAS

Plaćanjem članarine, članovi Lovačkoga saveza Herceg Bosne postaju pretplatnicima Hoopa

Godišnja pretplata: za BiH 25 KM, za inozemstvo 45 KM • Žiroračun KM: 3382202200225742 kod Unicredit banke • Devizni račun: 7100-280-48-06-06373-2 kod Unicredit banke

Uređivački kolegij ne mora biti suglasan s autorovim stajalištima

Cijene oglasnog prostora: 1/1 stranice - 700 KM • 1/2 stranice - 350 KM • 1/3 stranice - 250 KM • 1/4 stranice - 180 KM • 1/8 stranice - 90 KM • 1/1 unutarnja stranica korica 800 KM • 1/1 zadnja stranica korica 900 KM

Glasilo Lovačkog saveza Herceg Bosne i Kinološkog saveza Herceg Bosne

Dragan Naletilić

..... iz sadržaja

..... str. 8.

..... str. 10.

..... str. 13.

..... str. 42.

..... str. 5.

Razgovor: Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH Ustroj lovstva u BiH uistinu može poslužiti kao primjer kako se može organizirati i država

Sastanak čelnika lovačkih saveza u BiHDogovor oko obilježavanja 85. obljetnice organiziranog lovstva u BiH

Kupres: Prvenstvo članica Lovačkog saveza Herceg Bosne u lovnom streljaštvuOvakvo nešto vrijedilo je čekati i dočekati

Lov močvarica Uglavnom je to „zagrijavanje“ za lovnu sezonu, nekima i istinski užitak

Zdravlje psa Cijepljenje je neizostavan korak

Pogled s čeke

Status quo. Do kada?

Ovogodišnje „lovačko ljeto“ počelo je lovom na srnjaka i izborima u na-šem lovačkom savezu.

I dok su izbori prošli očekivano mirno, lovna sezona na srnjaka, u mnogim društvi-ma, otvorena je u „mučnom“ ozračju. Uzrok: neažurnost i nerad resornih županijskih mi-nistarstava, koja nisu nikako ili su s velikim zakašnjenjem dala suglasnost društvima na godišnje planove gospodarenja lovišti-ma u 2010./11. godini.

Agonija Zakona o lovstvu traje četiri godine, te se s tog aspekta sigurno može govoriti o velikoj krizi lovstva. Stari zakon o lovstvu stavljen je izvan snage, novi se ne provodi. Tako su lovci, odnosno lovačke udruge kao korisnici lovišta, razvlašteni. U tom „vakuumu“, lovci su, praktično, ostali bez lovišta, izgubili su pravo lova i lovnoga gospodarenja, a lovišta su postala „ničijom zemljom“, bez zakonitog korisnika i titulara. I ptice na grani znaju „krivce“ za to, i posve je pogrešno tražiti ih u lovačkim udrugama, kako to uporno čine lovni inspektori ka-žnjavajući lovce za (ne)provedbu onih za-konskih odredbi koje su u isključivoj ovlasti resornih županijskih ministarstava.

Negativne posljedice ovakvog stanja u velikoj su mjeri prisutne na terenu, a mogle bi biti nesagledive za cjelokupno lovstvo na ovim prostorima. Jer, neprovedba zakona najizravnije ugrožava sadašnji, ponajprije voljom, radom i upornošću lovaca uspostav-ljeni sustav gospodarenja lovištima i urušava cjelokupnu organizaciju lovstva utemeljenu na lovačkim udrugama i savezima. „Ničija lo-

višta“ otvorena su za krivolov i devastaciju, a lovačke organizacije napada sindrom anar-hije, neposluha i osipanja članstva.

Lovci godinama upozoravaju mjero-davne na svim razinama da se, napokon, krene u provedbu Zakona i na različite na-čine, najčešće spontano i samoinicijativno, ponekad i svjesno kršeći zakonske propise, nastoje održati kontinuitet gospodarenja lovištima, očuvati tradiciju lovstva i sačuva-ti lovačko članstvo, već pomalo umorno i poprilično razočarano.

Interventni pokušaji pojedinih mini-stara i lovnih inspektora da privremenim, kratkoročnim, ishitrenim, pa i na zakonu neutemeljenim rješenjima ugase požar, ne daju rezultate. Naprotiv, tako se odgađa rje-šenje problema, produljuje se agonija i kod dobronamjernih se lovaca izaziva sumnja u nesposobnost, politikantstvo, nečije skrive-ne namjere i osobne interese.

U takvom ozračju očekujemo i „lovačku jesen“, koju će, osim otvorenja lovne sezo-ne, obilježiti i opći izbori u BiH. Možda će neki novi ministri, ili stari ohrabreni i osna-ženi novim narodnim povjerenjem, imati više sluha za lovstvo i s više se odgovorno-sti odnositi prema svojim obvezama. Ne že-lim reći da nečiji odnos prema lovstvu tre-ba biti prevaga na temelju koje će se brojna lovačka populacija opredijeliti na izborima, ali držim da bi zasigurno bilo dobro prepo-znati i „zaokružiti“ one koji lovstvo neće „gu-rati“ ustranu, nego mu dati značenje kakvo zaslužuje. U protivnom, bit će opet po onoj narodnoj, „lovci drumom, zakon šumom“!

Broj 72, srpanj - kolovoz 2010.4

ZANIMLJIVOSTI

Ivica Lučić

Kuja se noćas okotila, jutros osvanulo dvanaest malih tro-bojaca, svi ekstra, svi jednaki! -

ovo je sadržaj sms poruke koju mi je, dok sam ispijao prvu jutarnju kavu i planirao dnevne obveze, uputio lo-vac, kinolog i prijatelj Josip Vukoja iz Mostara. Bio je to, naravno, dovoljan razlog da posjetim Josipa i njegovih „dvanaest kučića“.

„Okotila se u noći petog kolo-voza. Majka me ujutro zove i kaže, okotila se Lasa, kad tamo imaš što vidjeti“, s primjetnom dozom uzbu-

đenja i emocija, kazuje Josip svoje prve impresije nakon što je ugledao kuju i tek okoćene štence.

„Ovo je drugi put da kuja koti po dvanaest štenaca, u jednom leglu bilo ih je deset, tako da sam iz tri legla dobio trideset četiri šteneta“, kazuje Josip, ističući da je to uistinu prava rijetkost.

Valja reći da su štenci trobojni goniči od eksterijerno i radno od-ličnih roditelja. Majka je trobojka Lasa, podrijetlom iz Kotor Varoši od lovca Radenka Momića iz Čelinca.

Eksterijerno i radno je odlična s položenim ispitom u radu na divlju svinju. Otac je trobojni gonič Bobi, šampion i po-znata „pseća faca“ na prostoru cijele Bosne i Hercegovine, o kojem bi se moglo mnogo toga napisati. Ovom prigodom istaknut ćemo odličnu ocjenu eksterijera i osvojene titule u radu na divlju svinju i zeca: 4 x CACT i 5 x RCACT.

„Rodio sam se u planini, na Svinjači ispod Čvrsnice, i vjerojatno su ti geni presudili da ljubav prema prirodi, lov i lovački psi postanu moj životni hobi. Volim sve pse, rastao sam uz njih, ali trobojci su mi posebno dragi. Bobi i Lasa su odličan par i nisu dobri samo na izložbama i utakmicama pasa nego su još bolji u lovu. Gone sve, zeca, lisicu, a po-sebno divlju svinju. Odlično se nadopunjuju i nema ljepšeg užitka nego slušati njihov ‘štek’ kako odzvanja po lovištu. Imali su i ‘bliskih susreta’ s vukom i veprom, ali Bogu hvala, sve se sretno završilo. Toga me je uvijek strah kad sam u lovu“, tako govori Josip o svojim ljubimcima, stalno baca-jući brižan pogled na male „krtice“ pripijene uz majku. Kaže da su već dobili lijekove protiv parazita i da će biti na vrije-me vakcinirani i tretirani po svim veterinarskim propisima, u što uopće ne sumnjam znajući da je nadaleko poznati veterinarski stručnjak dio Josipove uže obitelji. Namjera mu je, kaže, u dogledno vrijeme nabaviti vrhunskog mužjaka ili ženku trobojca s prostora bivše Jugoslavije kako bi „osvježio krv“ i još više oplemenio svoju „liniju“ trobojaca.

Znajući da ovakva skrb za pse, osim ljubavi, iziskuje rad, odricanje i dosta novca, pitam ga što radi s tolikim štenci-ma, prodaje li ih, ili što već.

„Nema prodaje, još ni jedno štene nisam prodao, a mo-gao sam sve. Ljudi me stalno zovu, pitaju za cijenu, nude novce, dolaze kući, ali ne dolazi u obzir. Ja svoje pse držim iz ljubavi a ne za novce, i sve štence darujem, također iz ljubavi, svojim lovačkim prijateljima, dobrim ljudima i lov-cima koji imaju ljubavi za pse i za koje sam siguran da će voditi računa i kvalitetno se brinuti o njima. To mi čini zado-voljstvo veće od bilo kakvog novca“, s puno emocija govori Josip, napominjući da je štence iz ovoga legla već obećao lovačkim prijateljima u Mostaru, Bosanskom Grahovu, Lju-buškom, Splitu, Uskoplju, Neumu, Banja Luci, Varešu…

„Ono što posebno želim naglasiti“, veli Josip, „jest razu-mijevanje cijele obitelji za moje pse. Otac Martin je također lovac i on to razumije, ali uz mene je i supruga, a posebno moja majka, koja se najviše brine o psima i koja je sve svoje obveze i aktivnosti podredila malim trobojcima. Bez te pot-pore i razumijevanja obitelji, ili bolje reći ljubavi, ne bi bilo niti mojih ljubimaca.“

U ove Josipove riječi, u srčanost, gostoljubivost i obi-teljski sklad uvjerio sam se svaki put kad sam ga posjetio. Vjerujem da takav osjećaj imaju svi koji ga poznaju.

Trobojci uzgajani obiteljskom ljubavlju

Pseća obitelj, s ponosnim “starateljem” Josipom

Doista je rijetkost, i užitak, vidjeti ovako nešto I ovo je pokazatelj Josipova rada


IZ SAVEZA

U sjedištu Lovačkog saveza Herceg Bosne u Mostaru, početkom kolovoza susreli su se predsjednik Lo-vačkog saveza Herceg Bosne Ilija Vrljić i predsjed-

nik Saveza lovačkih organizacija u BiH Salem Alihodžić. Sastanku dvojice čelnika lovačkih saveza nazočili su i taj-nici saveza, Ivica Lučić i Kenan Voloder.

Povod sastanku bila je problematika vezana za pro-vedbu Zakona o lovstvu FBiH na području Hercegovač-ko-neretvanske županije, u kojoj djeluju lovačke udruge članice oba saveza, a susret je iskorišten i za dogovor oko aktualnih zajedničkih pitanja vezanih za rad Savjeta lovač-kih saveza BiH, odnosno za lovstvo Bosne i Hercegovine.

Tako su čelnici dvaju saveza razmatrali trenutačno stanje i odnose s međunarodnim lovačkim asocijacija-

Dogovor oko obilježavanja 85. obljetnice organiziranog lovstva u BiH

ma, poglavito s CIC-om, vezano za dogovorenu i obećanu financijsku potporu čelnika CIC-a projektima razvoja lovstva u Bosni i Hercego-vini. U tom smislu konstatirano je da su sva tri lovačka saveza iz BiH kandidirala odgovarajuće projekte, koje je CIC pozitivno ocijenio i pri-hvatio te se za njih očekuje obeća-na financijska potpora.

Razgovarajući o međunarodnoj suradnji, bilo je govora i o sudje-lovanju predstavnika triju lovačkih saveza iz BiH na međunarodnom

seminaru i ispitu za ocjenjivače trofeja divljači koji se, u organiza-ciji CIC koordinacijskog foruma za jugoistočnu Europu, planira održati sredinom rujna u Sloveniji. Preda-vači na seminaru bit će vrsni CIC-ovi eksperti za lovnu trofejistiku, a na njemu će sudjelovali predstav-nici lovačkih saveza zemalja bivše Jugoslavije. Polaznici seminara će nakon teorijske i praktične izobraz-be polagati ispit i dobiti CIC-ov Certifikat međunarodnog ocjenji-vača lovačkih trofeja. Čelnici saveza su suglasni da se na navedeni se-minar obvezno upute predstavnici lovačkih saveza iz BiH, kako bi i na taj način aktivno sudjelovali u me-đunarodnim lovnim aktivnostima i educirali svoje lovačke kadrove.

Uz dogovore vezane za među-narodnu aktivnost lovačkih saveza, kao težišna tema sastanka ipak se nametnula aktivnost na domaćem planu vezana za obilježavanje 85. obljetnice organiziranog lovstva u Bosni i Hercegovini. Čelnici dvaju saveza suglasni su da je to manife-stacija svih lovaca Bosne i Hercego-vine i da se o njezinu obilježavanju trebaju dogovoriti predstavnici svih triju lovačkih saveza u BiH. U tom smislu dogovoren je sastanak Savje-ta lovačkih saveza BiH, kao krovno-ga organizacijskog tijela za lovstvo na državnoj razini, na kojem bi se predstavnici triju saveza dogovorili o modalitetima i načinu organiziranja središnje manifestacije obilježavanja 85. obljetnice organiziranog lovstva u BiH, kao zajedničkog jubileja svih lovaca Bosne i Hercegovine.

SASTANAK ČELNIKA LOVAČKIH SAVEZA U BiH

Ivica LučićDOBITNICI ODLIČJA

Odličje trećega reda dobili su:Mitar Pajić, Jozo Franjić, Ivo (Pe-tra) Hrgovčić, Ignjo Milanović, Tešo Vuković, Ivo (Nike) Hrgov-čić, Ilija Marković, Ivo Bijelonjić, Mato Babić, Juro Džigumović, Ivan Stjepanović, Zvonko Stje-panović, svi iz LD „Sokol“, Seonja-ci, Distrikt Brčko, te Ivica Maros, Zdravko Dujić i Jakov Zolota, svi iz LD „Tetrijeb“, Glamoč.

Čelnici dvaju saveza suglasni su da je to manifestacija svih lovaca Bosne i Hercegovine i da se o njezinu obilježavanju trebaju dogovo-riti predstavnici svih triju lovačkih saveza u BiH. U tom smislu dogo-voren je sastanak Savjeta lovačkih saveza BiH, na kojem bi se pred-stavnici triju saveza dogovorili o načinu organiziranja manifestacije

Kenan Voloder, Ilija Vrljić i Salem Alihodžić


IZ SAVEZA

Provedba Zakona o lovstvu FBiH na području Hercegovač-ko-neretvanske županije bila

je tema zajedničkog sastanka pred-stavnika Lovačkog saveza Herceg Bosne, Saveza lovačkih organizaci-ja u BiH i lovačkih društava članica navedenih Saveza, koja djeluju na području općina Mostar, Jablanica, Prozor-Rama i Konjic.

Sastanak je, u ime Savjeta lovač-kih saveza BiH, održan 10. kolovoza 2010. u sjedištu LSHB u Mostaru, a nazočili su mu predsjednici i tajnici LSHB i SLOBiH: Ilija Vrljić, Salem Ali-hodžić, Ivica Lučić i Kenan Voloder, predsjednici Županijskih vijeća za lovstvo u HNŽ-u: Željko Džidić i Sa-fet Nožić, te predstavnici lovačkih društava iz Konjica: dr. Ahmed Ju-sufbegović, Asim Grlica i Muamer Huseinbegović, Prozora-Rame: Ivo Zane i Sejid Čolak, Jablanice: Đemil Palić, i Mostara: Mujo Brekalo, Sal-ko Maksumić, Hamo Husić, Avdo Idriz i Ramiz Bašić.

Težišna tema sastanka bila je provedba Zakona o lovstvu na po-dručju Federacije BiH, s naglaskom na prostor Hercegovačko-neretvan-ske županije, i gospodarenje lovišti-ma u lovnoj 2010./11. godini.

Sastanak je, u ime Savjeta lovač-kih saveza BiH i domaćina, otvorio Ilija Vrljić, predložio dnevni red i odre-dio smjer kojim trebaju ići diskusije i zaključci s ovoga sastanka. Nakon Vrljića, nazočne je pozdravio i Salem Alihodžić, izražavajući pohvale svim lovcima HNŽ-a na inicijativi i organi-ziranju sastanka ovakve vrste.

U diskusiji o navedenim tema-ma sudjelovali su doslovno svi su-dionici sastanka. Nakon zaista iscr-pnih diskusija, razmjene informacija i otvorenih rasprava, jednoglasno su usvojeni sljedeći zaključci:

Zajednički, lakše do uspjeha i ostvarenja svojih interesa

Ivica Lučić

Ministrica Vesna Pinjuh obećala je da će prijedlog o formiranju lovišta u HNŽ-u u što kraćem roku uputiti Vladi i Skupštini, kako bi se skratio sadašnji zakonski „vakuum“ koji, zasigurno, nije dobar niti za lovstvo niti za lovačke udruge

1. Lovačka društva, članice Saveza lovačkih organizacija BiH i Lovačkog saveza Herceg Bosne, koja djeluju na području Hercegovačko-neretvanske županije/kantona, prihvaćaju Pri-jedlog formiranja granica lovišta na području HNŽ/K sukladno aktu Žu-panijskog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva broj:11-06-28-195/10, od 2. 2. 2010. godine.

2. Lovačka društva, članice Sa-veza lovačkih organizacija BiH i Lo-vačkog saveza Herceg Bosne, koja djeluju na području Hercegovačko-neretvanske županije/kantona, u cilju održanja kontinuiteta organi-ziranog i planskoga gospodarenja lovištima, od mjerodavnog mini-starstva traže davanje suglasnosti na Godišnje planove gospodarenja lovištima u lovnoj 2010./11. godi-ni sukladno Upozorenju (mišljenju)

glavnoga federalnog šumarskog i lovnog inspektora, br.: 13-26-1835/10, od 9. 6. 2010. godine.

Glede navedenih zaključaka, dogovoreno je da se zatra-ži prijam kod Vesne Pinjuh, resorne županijske ministrice poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, a što se i dogodilo 24. kolovoza 2010. godine.

Na sastanku s resornom ministricom lovce su predstav-ljali Željko Džidić, Safet Nožić, Ivica Lučić i Ramiz Bašić, a sastanku je, uz ministricu, nazočio i Nesib Mutapčić, prvi čovjek županijske Uprave za šume u čijoj je ovlasti i lovstvo. Na ovom sastanku ministrica je upoznala predstavnike lo-vaca s dosadašnjim aktivnostima na provedbi Zakona o lovstvu na području HNŽ-a te iznijela svoje stavove o napri-jed navedenim zaključcima, ističući da je veoma bitno da su lovci jedinstveni oko prijedloga granica lovišta i da će to na razini Vlade i Skupštine HNŽ-a značajno doprinijeti bržoj provedbi procesa formiranja lovišta.

Ministrica je također istaknula da će prijedlog o formi-ranju lovišta, u što kraćem roku, uputiti u proceduru prema Vladi i Skupštini, kako bi se skratio sadašnji zakonski „vaku-um“ koji zasigurno nije dobar niti za lovstvo niti za lovačke

DOGOVOR O PROVEDBI ZAKONA O LOVSTVU

Sudionici mostarskog sastanka jedinstveni u svojim zahtjevima


IZ SAVEZA

Ivica Lučić

Natjecanja u lovnom streljaštvu na razini Lovačkog saveza Herceg Bosne organiziraju se na prijedlog i prema godišnjem programu rada Povjerenstva za

lovno streljaštvo i obično su prigoda za sastanke članova toga povjerenstva, na kojima se sumiraju rezultati i planira-ju aktivnosti za iduću godinu.

Tako je bilo i ovaj put na dvodnevnoj streljačkoj manife-staciji, prvenstvu članica Saveza na Kupresu 6. i 7. kolovoza 2010., kada je Povjerenstvo za lovno streljaštvo održalo radni sastanak, kojem su nazočili Slavenko Lasić, Vlado Bošnjak, Marko Cvitković, Marko Jurič, Ivica Lučić i Đuro Oršolić.

Na sastanku je razmatrano izvješće s Otvorenog prven-stva Saveza u lovnom streljaštvu u Mostaru održanog 29. svibnja 2010., kao i izvješće o pripremama za organizaciju

„Strijelci“ dogovorili planove za iduću godinu

SASTANAK POVJERENSTVA ZA LOVNO STRELJAŠTVO

Prvenstva članica Saveza na Kupre-su 7. kolovoza 2010. godine. Oba su izvješća ocijenjena pozitivno i usvojena, uz pohvale za organiza-ciju natjecanja u Mostaru a osobito za izgradnju strelišta i pripreme za natjecanje na Kupresu.

Osim izvješća o organizaciji stre-ljačkih natjecanja, na sastanku se raspravljalo i o sudjelovanju strije-laca-veterana na streljačkim natje-canjima Saveza, kao i o programu i kalendaru streljačkih natjecanja za 2011. godinu.

O pitanju sudjelovanja veterana na streljačkim natjecanjima, zaklju-čeno je da se strijelcima-veteranima omogući sudjelovanje na otvore-nim prvenstvima Saveza u lovnom streljaštvu, a sukladno Pravilniku o sudjelovanju veterana na streljač-kim natjecanjima Saveza, koji je do-nijelo i usvojilo ovo povjerenstvo.

Kad su u pitanju streljačka natje-canja i kalendar njihove provedbe u 2011. godini, Povjerenstvo je zaklju-čilo sljedeće:

- da se u idućoj godini obvezno organiziraju i najkasnije do konca svibnja provedu streljačka natjecanja na razini Županijskih vijeća za lovstvo

- da se na razini Saveza organizi-raju dva streljačka natjecanja: Otvo-reno prvenstvo Saveza koncem svibnja ili početkom lipnja u Do-maljevcu i Prvenstvo članica Saveza početkom kolovoza u Kreševu

- da se s razine Saveza, preko Savjeta lovačkih saveza BiH, inicira organizacija streljačkog natjecanja na državnoj razini, na kojem će su-djelovati strijelci, odnosno streljačke ekipe iz svih triju lovačkih saveza u Bosni i Hercegovini.

Izvješće o radu Povjerenstva za lovno streljaštvo u 2010., kao i prijedlog streljačkih aktivnosti i ka-lendar njihova održavanja u 2011., razmatrat će Upravni odbor Saveza koji će, kao i ranijih godina, donijeti konačnu, nadamo se pozitivnu, od-luku o provedbi streljačkih natjeca-nja i aktivnosti u 2011. godini.

udruge, a skrenula je i pozornost lovcima da na svojim ra-zinama izvrše sve nužne aktivnosti i pripreme kako bi spre-mni dočekali dodjelu lovišta putem koncesija, kada se to dogodi.

O pitanju davanja suglasnosti na godišnje planove gos-podarenja lovištima u lovnoj 2010./11. godini, ministrica je kazala da mišljenje federalnoga lovnog inspektora nije obve-zujuće i nema zakonsku snagu, da je iznenađena takvim in-spektorovim postupkom, i da neće postupiti po tom mišlje-nju. Smatra da bi to bilo u suprotnosti sa Zakonom o lovstvu,

a da niti ona niti bilo tko drugi nema pravo raditi mimo zakona.

Također je istaknula da je o tom pitanju zatražila očitovanje direkto-ra Federalne uprave za inspekcijske poslove i Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šu-marstva, te da od njih do danas nije dobila nikakve odgovore.

Opći je dojam da su sastanci

ovakve vrste i inicijative lovaca u cilju provedbe lovnog zakonodav-stva, kao i drugih lovnih sadržaja, potrebni na svim razinama i pro-storima, i da je ovaj sastanak donio uspjeh samom činjenicom da su se lovci sastali i dogovorili kako nastu-pati i djelovati u ostvarenju svojih interesa, a na dobrobit cjelokupnog lovstva na ovim prostorima.

Zaključeno je da se strijelcima-veteranima omogući sudjelovanje na otvorenim prvenstvima Saveza u lovnom streljaštvu, sukladno pravilniku koji to regulira

Novoizgrađeno strelište na Kupresu


POZNATI LOVCI

Gospodine Čoviću, kakvi su Vaši osobni lovački afiniteti i pogledi na lov, odnosno

imate li neko svoje viđenje i per-cepciju lova i lovstva?

Naravno, za mene je lov mnogo više od nošenja oružja i šetnje po pri-rodi. Osobno, u svakom trenutku slo-bodnog vremena uživam u obilasku prelijepih krajeva u Hercegovini, Sre-dišnjoj Bosni i Posavini. Naš savez na dobrom je putu da na neki način re-alizira ono što bi trebalo biti osnovno poslanje Saveza: kako skrbiti uopće o flori i fauni na ovim našim prostorima, s obzirom na to da svekoliki gospo-darski razvoj ostavlja sve manje pro-stora za kvalitetan razvoj divljači. Neke vrste već nestaju, odumiru s ovih naših prostora i držim da osnova dje-lovanja nas lovaca treba biti osmišlja-vanje pravca kako zaštititi primarno vrste koje su danas ugrožene s jedne strane, a s druge strane kako zaštititi prostor u kojem one obitavaju.

Koliko su Vam, kao dugogo-dišnjem lovcu, istaknutom članu Lovačkog društva „Jarebica“ iz Mo-stara i nositelju najvišega lovačkog odličja Lovačkog saveza Herceg Bosne, poznate prilike u lovstvu u Bosni i Hercegovini?

Do jedne sam mjere upoznat sa stanjem i prilikama u lovstvu u BiH i s te strane, iako se čine napori pojedinaca da se određeni dio ak-tivnosti u strateškom smislu odradi, još smo uvijek daleko od nečega što bi trebao biti jedan strateški okvir za promišljanje lovstva uopće. Najveći dio, odnosno, dobar dio ljudi koji imaju oružje prije svega razmišlja kako ustrijeliti nešto ili nešto ružnije od toga uraditi s divljači. Znamo da se danas posebno ugrožene vrste na našim područjima na neprinci-pijelne, „nelovačke“ načine odstra-

Ustroj lovstva u BiH uistinu može poslužiti kao primjer kako se može organizirati i državaIvica Lučić S ovim brojem Hoopa započinjemo seriju razgovora s poznatim

osobama iz javnog života koji su obični lovci i ne obnašaju nika-kve dužnosti u svojim matičnim lovačkim udrugama ili lovačkim savezima.Naš prvi sugovornik u toj seriji je prof. dr. Dragan Čović, predsjed-nik HDZ-a BiH, dugogodišnji lovac i član LD „Jarebica“ iz Mostara i nositelj najvišega lovačkog odličja Lovačkog saveza Herceg Bosne

Razgovor: Dragan ČOVIĆ, predsjednik HDZ-a BiH

njuju sa svojih obitavališta. Imamo nerijetko primjer raznih zamki koje se prave, trovanja, itd. Prilike u lov-stvu u BiH treba dignuti na jednu stratešku, državnu razinu i osmisliti čitav jedan projekt zaštite područja ali i pojedinih ugroženih vrsta.

Što je, po Vama, za hrvatski lo-vački korpus i lovstvo u BiH, značilo utemeljenje Lovačkog saveza Her-

ceg Bosne u listopadu 1992. godine? Je li Savez opravdao svoje postojanje i što je, po Vama, Savez danas?

Savez je apsolutno opravdao svoje postojanje i sma-tram da Lovački savez Herceg Bosne treba samo nastaviti s aktivnostima na jedan još suvremeniji način, uključiti još više kompetentnih ljudi. Osim onih koji vole lovstvo treba uključiti i kompetentne ljude koji će biti u uredima, voditi razvojne projekte. Siguran sam da u našem lovačkom sa-vezu uz odavanje punog priznanja onomu što su uradili u organizacijskom smislu, treba kroz izvršnu i zakonodavnu vlast u BiH stvoriti zakonske okvire kada je u pitanju lov.


POZNATI LOVCI

Što mislite o sadašnjem organizacijskom modelu ustroja lovstva u BiH sa tri nacionalna lovačka Saveza i Savjetom (unijom) za lovstvo kao krovnim tijelom na dr-žavnoj razini, za koji mnogi drže da može poslužiti i kao model ustrojstva države?

Ustroj lovačkih saveza, lovstva u BiH uistinu treba poslu-žiti kao model kako se može organizirati država. Zašto ne bi, kada je lovstvo u pitanju, tri saveza uz krovnu asocijaciju – savez na državnoj razini – bio jedan dobar model kako riješiti sva pitanja lovstva, ali i dobar model za ustroj države. HDZ BiH ovakav koncept preferira kroz prijedlog ustavnih promjena – mi smo samo rekli četiri federalne jedinice, ali u biti to je to – tri federalne jedinice i četvrta jedinica – Sa-rajevo uređen kao distrikt. S vašim se modelom može po-vući paralela s jednim sutra mogućim valjanim, kvalitetnim, prihvatljivim ustrojem države koji omogućava normalno funkcioniranje svih elemenata života.

ENCIKLOPEDIJA SVIH VRSTALovstvo u BiH još uvijek je pomalo na margini društve-

nog interesa. Smatrate li da se taj odnos treba promijeniti (i kada to možemo očekivati), s obzirom na veliko znače-nje prirodnih resursa i divljači koja predstavlja državno i nacionalno bogatstvo?

Divljač i biljni resursi osnova su bogatstva BiH. Naši pri-rodni resursi nešto su, na što trebamo biti ponosni i uz naše ljude, to je najveće bogatstvo BiH. Naglasio sam potrebu definiranja prostora koji će apsolutno biti pod zaštitom. Mi danas imamo još mnogo toga kada je u pitanju urbanizaci-ja prostora koji su prelijepi za život. Danas imamo područje Parka prirode Blidinje, Hutova blata, područja Kupresa i Sre-dišnje Bosne, gdje se počesto gradi bez ikakvoga prostor-nog plana i time se mi približavamo divljači te je na takav način privikavamo na naš način života. Njezina se prehrana kroz vrijeme prilagođava čovjeku i to uistinu utječe na ži-vot divljači. To nam daje za obvezu, da lovstvo kao nešto

što je posebno plemenito, treba odgovoriti vrijednosti BiH, lovstvo izvući iz margine društvenih inte-resa. Činjenica je da je danas u lov-stvo uključen skoro svaki političar i gospodarstvenik. Ponekad izgleda nerazumljivo i nema logike da lov-stvo, iako su svi ti ljudi uključeni u njega, bude na margini društvenih interesa. Apsolutni sam zagovornik ideje da upravo ona strategija koju sam spomenuo na početku ovog razgovora i ovaj segment treba u potpunosti definirati i približiti druš-tvenom životu BiH.

Minuli rat u BiH devastirao je lovišta, uništio lovnu infrastruktu-ru i desetkovao populacije divljači. Mogu li lovci u obnovi tih resursa, u idućem razdoblju očekivati veću pomoć i angažman države i nje-zinih institucija, i koliko je to po Vama izgledno i opravdano?

Osobno držim kako je rat na-nio golemu štetu lovištima, uništio dobar dio lovne infrastrukture, više nego desetkovao populaciju div-ljači, jer su neke vrste skoro nestale. Smatram kako svi skupa moramo biti više uz Lovački savez Herceg Bosne, i institucionalno i financijski. Prostor na kojem obitava naša div-ljač mora se prilagoditi potrebama pojedinih vrsta a ne potrebama čovjeka. Jednostavno, treba stvoriti

ambijent da napravimo jedan pravi uvid što to mi imamo u svojim lo-vištima i prirodi u BiH. To bi značilo napraviti jednu enciklopediju svih vrsta kojima Lovački savez danas pridaje značenje, bez obzira na to o kojoj je vrsti divljači riječ. Zašto ne i izvršiti jednu vrlo jasnu selekciju, na kojem području imamo koliko div-ljači, pojedine vrste označiti i pratiti njihovo kretanje, izdavanje publi-kacija, približavanje ovih aktivnosti djeci i mladeži, itd. Posvetimo se više prirodi, očuvanju flore i faune, a HDZ BiH će uvijek biti potpora ta-kvim aktivnostima Saveza.

Kakve su, po Vama, perspektive lovstva u BiH u gospodarskom, tu-rističkom i promidžbenom smislu, i što bi trebalo činiti da se lovstvu u BiH vrati nekadašnji stari sjaj, odno-sno da ono postane prepoznatljiv međunarodni brend?

Perspektiva lovstva u BiH u gos-podarskom, turističkom i promidž-benom smislu apsolutno je izuzet-na. Mi je do sada nismo znali u svoj njezinoj punini iskoristiti, možda donekle na pojedinim područjima, ali to je daleko od onoga što nudi mogućnost lovstva u BiH. Susjedne zemlje su na ovom planu mnogo više uradile, a posebno tu ističem Republiku Hrvatsku, koja je daleko ispred svih. Moramo znati iskoristiti iskustva naših susjeda.

S obzirom na Vaše brojne obve-ze, imate li vremena za lov, za dru-ženje s lovcima i boravak u prirodi?

Osobno, imam previše obveza i moje uživanje u lovu, osim toga što nerijetko svoje oružje ponesem sa sobom kada idem u prirodu, u biti više uživam s fotoaparatom i dvogledom u prirodi. Svaki slobo-dan trenutak koji imam iskoristim da prohodam Čvrsnicom, Vranom, Čabuljom ili nekim drugim područ-jima gdje me pojedina politička ak-tivnost zatekne. Više preferiram vi-djeti kako oko nas oživljava taj svijet divljači. Zbog toga vjerujem u gos-podarsku, promidžbenu i turističku perspektivu lovstva.

Poznato je da kao čovjek, po-litičar i lovac uživate veliki ugled među brojnom lovačkom popu-lacijom. Imate li za njih neku po-sebnu poruku ili nešto što biste im htjeli posebno preporučiti?

Smatram da nam svima treba više druženja.Dr. Dragan Čović prima odličje iz ruku tadašnjeg predsjednika Saveza Marinka Hrkaća


LOVNO STRELJAŠTVO

Dugo najavljivano strelište na Kupresu konačno je završe-no i službeno otvoreno na

najbolji mogući način: Prvenstvom članica Lovačkog saveza Herceg Bosne u lovnom streljaštvu. Sada i Marko Jurič – Pop, predsjednik LD „Tetrijeb“ iz Kupresa, može odahnuti i uživati u uspjehu i pohvalama koje dobiva za odrađeni posao.

A ideja o izgradnji strelišta na Kupresu stara je 6-7 godina. U Hoo-pu br. 42, iz kolovoza 2005., pod na-slovom „Gradi se vrhunsko strelište“, riječju i slikom izneseni su dojmovi i prijedlozi Dragana Ivankovića iz Širokog Brijega, Marka Cvitkovića iz Mostara i skupine ljudi iz LD „Te-

Ovakvo nešto vrijedilo je čekati i dočekati

trijeb“ o izgradnji strelišta. Potom je nastalo zatišje i izgledalo je da će sve ostati samo na ideji. Projekt su, međutim, ponovno pokrenuli ljudi iz vodstva Saveza. Prošle go-dine, nakon prvenstva u Orašju, na stranicama ovoga glasila obznanili smo očekivanje da Kupres organi-zira sljedeće prvenstvo, i tako smo Marku dali zahtjevnu zadaću. Uslije-dili su novi kontakti. U rujnu prošle godine jedna stručna skupina od-lazi na Stolino vrilo, mjesto gdje bi se trebalo graditi strelište. Planira se, gleda se strelište na Mostarskom blatu i traži se najbolja opcija za iz-gradnju. Odluka pada: gradit će se strelište „olimpijskih“ standarda.

No duga i oštra kupreška zima odgađa početak radova do proljeća.

Vlado Bošnjak

PRVENSTVOM ČLANICA LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNE, OTVORENO STRELIŠTE NA KUPRESU

Na Otvorenom prvenstvu Saveza u Mostaru, u lipnju ove godine, strijelci su se interesirali, što je s kupreškim streli-štem i hoće li početkom kolovoza na Kupresu biti natjeca-nje. Telefonski nas je Marko izvijestio da su radovi u tijeku i da će sve učiniti da se strelište završi.

Početak je srpnja. Tajnik Saveza Ivica Lučić, Slaven La-sić i ja odlazimo na Kupres, na Stolino vrilo. I ne možemo vjerovati svojim očima: strelište je tu. Moćno, impozantno, veličanstveno, okruženo prelijepim krajolikom crnogorice. Još su mu falile neke „sitnice“, ali glavnina posla je bila goto-va. „Eto vidite“, govori nam Marko, „uradili smo sve što smo mogli. Što smo novca imali i pomoći koju smo dobili, sve smo potrošili. Dalje ne možemo, a trebalo bi kupiti stroj za izbacivanje golubova.“

Do natjecanja je ostalo nepunih mjesec dana i trebalo je nešto žurno učiniti. Kontaktira se s proizvođačem stro-ja „amerikantrap“, čija je cijena s montažom oko 9000 KM. Smišljeno je i kako do novca za njega. Mijo Matešković, predsjednik Županijskog vijeća za lovstvo ŽHB, sazvao je sjednicu Vijeća i donesena je odluka da sve članice, njih 7,

Treningom 6. kolovoza i natjecanjem 7. kolovoza 2010., okončano je na Kupresu Prven-stvo članica Lovačkog saveza Herceg Bosne u lovnom streljaštvu. Ujedno, bio je to trenu-tak kad je svečano otvoreno kupreško strelište, prvo u Hercegbosanskoj županiji


LOVNO STRELJAŠTVO

uplate po 1000 KM, te da uz pomoć Saveza kupe stroj. Tako je i učinjeno. Stroj je kupljen, montiran i isproban. Prven-stvo je moglo početi.

TRENING I SVEČANO OTVARANJEJutro 6. kolovoza, dan službenog treninga, bilo je kišo-

vito i tmurno. Iako su strijelci /čitaj: lovci/ navikli i na teže uvjete, bilo nam je žao domaćina da im vrijeme pokvari or-ganizaciju natjecanja. No već oko podne oblaci su nestali, nestala su i strahovanja domaćina. Strelište je bilo spremno i trening je mogao početi.

Prvi na službenom treningu bili su susjedi iz Cincara i Vrana. Kako je ovo prvo strelište u ovoj županiji, ovdašnji su strijelci uglavnom bili bez streljačkog iskustva. No uz pone-ku sugestiju iskusnijih kolega iz Širokog Brijega, golubovi su „bježali“ sve manje.

U međuvremenu su stizale i ostale momčadi. Dolaze Neumljani, Mostarci. Stižu i strijelci iz Kiseljaka, Posavine. Svi žele što prije odraditi probnu seriju. Anđelko Zovko iz Širo-kog Brijega pogađa prvu, doduše neslužbenu, petnaesticu na ovom strelištu. Dan se bliži kraju. Kupreška svježina tjera zimogriznije da iz torba vade topliju odjeću. Povlačimo se u objekt Adriaski na Čajuši. Uz večeru se prepričavaju doga-đaji s posljednjeg susreta, potekla je i pjesma. Sve je obeća-valo zanimljiv sutrašnji dan.

A subota, 7. kolovoza, što se vremena i organizacije tiče počela je odlično. Dok su se strijelci okupljali, domaćini su rješavali još neke sitnice. Na Prvenstvo su stigli strijelci „Save“ iz Orašja, „Kune“ iz Domaljevca, „Fazana“ iz Odžaka, „Lještarke“ iz Kiseljaka, „Mosora“ iz Širokog Brijega, „Jarebi-ce“ iz Mostara, „Jadrana“ iz Neuma, „Vrana“ iz Tomislavgrada, „Cincara“ iz Livna i, naravno, „Tetrijeba“ iz Kupresa, ukupno njih 36. U međuvremenu, došao je i predsjednik Saveza Ilija Vrljić. Čin svečanog otvaranja mogao je početi.

Prvi se strijelcima obratio predsjednik LD „Tetrijeb“ Mar-ko Jurič – Pop, pozdravivši sve natjecatelje, sve nazočne, a posebice predsjednika Saveza Iliju Vrljića, nastavljajući

s opisom tijeka izgradnje strelišta i njegovim značenjem za Kupres i županiju te zahvalom svima onima koji su pomogli njegovu izgradnju, na poseban način Lovačkom save-zu. Kao prvom kupreškom lovcu, Juriču je pripala čast da počasnim hitcem službeno otvori strelište. Uz pljesak nazočnih, on je to i učinio te tako „ucrtao“ još jedan objekt lovnog turizma u turističkoj ponudi Kupresa.

Sudionicima se obratio i pred-sjednik Saveza Ilija Vrljić. Uz po-zdrave, izrazio je zadovoljstvo što je strelište izgrađeno i zahvalio

domaćinima na tome. Posebno je istaknuo da je otvaranjem ovog strelišta Savez ispunio zadani cilj od prije 4 godine da se u svakoj županiji izgradi strelište. „Savez će i dalje pomagati materijalno i struč-no svim našim članicama koje se odluče za izgradnju strelišta“, rekao je Vrljić. Poželjevši svima dobar re-zultat i ugodan boravak na Kupresu, proglasio je natjecanje otvorenim.

ŠIROKOBRIJEŽANI OPET BEZ PRO-BLEMA DO PRVOG MJESTA

Voljom ždrijeba, favoriti su bili dobro pomiješani s onima koji su prvi put na ovakvom natjecanju. U tom kontekstu, posebno priznanje zaslužuju vodstva Vrana, Cincara i domaćina što su poslali strijelce na natjecanje. Ovo im strelište omo-gućava da pojačaju konkurenciju u momčadi za sljedeće natjecanja, a vjerujemo da će se i druge lovač-ke udruge iz ove županije aktivnije uključiti.

Natjecanje se odvijalo po usta-ljenim propozicijama. Pucale su se 2 serije, po 15 golubova. Za ekipu su nastupala 4 strijelca, a za ekipni plasman računao se zbroj najbolje trojice. Najboljih 6 strijelaca iz prvih dviju serija pucalo je još jednu seriju od 15 golubova za pojedinačni pla-sman.

Dok su strijelci radili svoje, zna-tiželjnici su gledali što se to događa na Stolinom vrilu. A imali su što i vidjeti. Ovakav prostor i ovakve sa-držaje, mislim da nema ni jedna čla-nica našeg Saveza. Na prekrasnom mjestu, vlasnici su prostora nešto većeg od 10 hektara, s tim što je i

Fra Ljudevit Lasta blagoslovio je kupreško strelište

Šest najboljih strijelaca u pojedinačnoj konkurenciji


LOVNO STRELJAŠTVO

oko njega lovište te ovdje mogu ne-smetano upražnjavati sve lovačke aktivnosti. Od objekata, imaju gater, visoku čeku, nadstrešnicu, lovačku kuću, otvoreni kamin i ognjište, bo-ćalište, sada i strelište. Tu je i čista i hladna voda sa Stolinog vrila, koja puni nekoliko lokava prelivnoga tipa. Doveli su struju, napravili dobar prilazni put, tako da je ovo mjesto postalo omiljenim izletištem i oni-ma koji nisu lovci.

Nakon prve serije, kad je svat-ko tražio opravdanje za ponekoga promašenog goluba, slijedila je još jedna svečanost. Šuički župnik fra Ljudevit Lasta, i sam lovac i veliki prijatelj kupreških lovaca, blago-slovio je ovo strelište. U kratkom i toplom obraćanju, fra Ljudevit je izrazio želju da ovo strelište bude mjesto druženja, zajedništva i ra-dosnih trenutaka, posebno ističući

obveze lovaca u čuvanju i zaštiti pri-rode i života u njoj.

Počela je i druga serija. Sve više se posjećivala oglasna ploča jer su već počele kombinacije oko toga tko bi mogao do pokala. Kako je udaljenost od strelišta do mjesta gdje se pravio odličan roštilj i točilo pivo oko 200 metara, to su se mnogi iz rezultatske znatiželje napješačili na toj relaciji.

Ni ovaj put momčad Mosora iz Širokog Brijega nije imala većih problema osvojiti prvo mjesto. Za ostala, vodila se izjednačena bor-ba između Mostaraca, Odžačana, Orašana i Neumljana. Na kraju su Mostarci i Odžačani za malo bili uspješniji, a u međusobnom raspu-cavanju bolji su bili Odžačani. Dakle, prvo mjesto, sa 74 pogotka, osvojio je „Mosor“ iz Širokog Brijega (Slaven-ko Lasić, Anđelko Zovko i Tomislav

Mandić), „Fazan“ iz Odžaka je drugi sa 65 golubova (Meho Puzić, Mustafa Beširević i Džemal Puzić), a treća je „Jarebi-ca“ iz Mostara (Leo Stojčić, Pero Tomić, Goran Knezović i Blaženko Dujmović) također sa 65 golubova.

Za pojedinačni plasman, u finalnu seriju plasirali su se: Anđelko Zovko (26), Slavenko Lasić (26), Marijan Marošević (24), Mustafa Beširević (24), Jurica Smoljo (24) i Meho Puzić (23). U dosta dobrom pucanju i uz veliku znatiželju nazočnih, ostao je izjednačen rezultat za prvo mjesto između Anđelka Zovke i Slavenka Lasića, treći je bio Meho Puzić, a četvrti Ju-rica Smoljo, član domaće ekipe. U međusobnom raspucava-nju za prvaka, mirniju je ruku imao Anđelko Zovko.

„KUM“ BEM Slijedilo je svečano uručenje pokala. U međuvremenu

je Pop pronašao i „kuma“ strelišta, u osobi kupreškog podu-zetnika Boška Mihaljevića, zvanog Bem. Marko i kupreški lovci očekuju da uz njegovu pomoć, sada kao „kuma“, dovr-še ono što još imaju uraditi na strelištu.

Uz „kuma“ Bema, najboljima su pokale uručili još i dr. Ivica Čičak, predsjednik Općinskog vijeća Kupresa, i Marko Jurič Pop, predsjednik LD „Tetrijeb“.

Po tradiciji, svi sudionici i gosti pozvani su na zajednički ručak. U lijepom ambijentu objekta „Ognjišta“ hotela „Adri-jaski“ na Čajuši, bilo je veoma ugodno. Moglo se tu tko zna dokle, no trebalo je ipak poći. Svakomu je bilo žao odvojiti se od ovoga lijepog krajolika, uljudnih domaćina i cijelog ambijenta. Pade i prijedlog da Marko organizira jedan lov, pa bi se malo i pucalo na strelištu i uz lovački gulaš uživalo u kupreškoj idili.

Treba, svakako, spomenuti one koji su posebno „po-vukli“ da ovo natjecanje prođe bez ikakvih primjedbi. Uz predsjednika Popa, sve u svojim rukama držali su Drago Ivić – Španac, Ante Perković – Pecalo i Jozo Mioč – Birin. Treba zahvaliti i Đuri Oršoliću, Slavenku Lasiću i Marku Cvit-koviću, članovima Povjerenstva za lovno streljaštvo LSHB, čija su iskustva i savjeti mnogo pomogli. Za ostale zaslužne pripremljene su zahvalnice i bit će im uručene kad bude prigoda za to. „Nikoga neću zaboraviti“, kaže Pop.

Sunce je naginjalo iza Malovana, koji je Čajušu prigrlio svojom sjenom nasuprot još uvijek osunčanog Stožera. Na Kupres se spušta još jedna noć čiji bi dio svježine, od nas s juga, svatko rado ponio. Malo pomalo, razilazimo se. I opet upit: Gdje sljedeće godine početkom kolovoza? Izgleda da je Kreševo na redu. Iako su jednom bili domaćini, red je da im upoznamo novo strelište.

Ekipni pobjednici s kupreškim domaćinima

Marko Jurič - Pop počasnim hitcem otvorio je strelište Opuštena atmosfera za šankom na Stolinu vrilu


LOVNA SEZONA

U tijeku smo sezone lova na prepelice, grlice i golubo-ve, te divlje patke i ostalu barsku divljač. Oni lovci koji ozbiljno prilaze svome lovačkom hobiju, već odavno

su pripremili puške, streljivo i ostalu opremu, pa vjerojat-no i isplanirali gdje će i što loviti. Za mnoge naše lovce lov močvarica najčešće je samo zagrijavanje pred nadolazeću lovnu sezonu, koja započinje početkom listopada. Malo-brojni su oni koji istinski uživaju u ovoj vrsti lova. Takvi su se na vrijeme pripremili, održavajući lovačku formu raznim streljačkim treninzima „na suho“, a svoje vjerne pomagače – pse ptičare, kroz lov prepelice doveli u dobru kondiciju, itekako potrebnu u lovu na teškim močvarnim terenima.

Strani lovci, osobito Španjolci, Francuzi i Talijani, izuzet-no cijene ovaj lov i u tome imaju dugačku tradiciju. To naj-

LOV MOČVARICA

Lov na barske ptice, osobito patke, smatra se težom vrstom lova sitne divljači. Uz brzinu leta, koja mnogim lovcima zadaje glavobolje, lov otežavaju i neudoban položaj lovca u zaklonu, bio on na zemlji ili u čamcu, teško određivanje približnih udaljenosti, nesigurna svjetlost zore ili sumraka te magla, kiša ili led a ponegdje i rojevi nesnosnih komaraca

Mladen Bešlić

Uglavnom je to „zagrijavanje“ za lovnu sezonu, nekima i istinski užitak

bolje znaju ona lovačka društva koja od stranih lovaca-turista, organizira-jući lov na barsku divljač, zarađuju znatne sume eura.

STANIŠTAOve godine skoro nezapam-

ćena ljetna suša smanjila je razinu rijeka i jezera te pretvorila sve mo-čvarne livade u suhe pašnjake, pa za ovu vrstu lova rijetko gdje ima dobrih uvjeta. S druge strane, mno-ge stajaće vode pretvorile su se u blatne sprudove – odlična mjesta

za prehranu i zadržavanje svih ptica močvarica, posebno šljuka i žalarki.

Idealni životni prostori ptica mo-čvarica su obrasle i zarasle pliće vo-dene površine i dio kopna uz njih. To mogu biti močvare, bare, rukavci, lokve, rijeke, jezera, potoci, ribnjaci, ušća rijeka i zarasle morske obale. Najviše im pogoduju staništa obra-sla močvarnim raslinjem-šašem, tr-skom i vodenim travama.

Veoma bitni čimbenici za život ptica močvarica su: raznolikost stani-šta, čistoća (nezagađenost) vode, do-voljna količina hrane i mir u lovištu.

Ove ptice, međutim, veoma dobro razlikuju uznemirivanje od ugroženosti te se veoma lako privi-kavaju na čovjekovu blizinu i urba-nu buku.

Ptice močvarice uglavnom su aktivne 24 sata na dan. Svoju ak-tivnost započinju na vodi u ranim jutarnjim satima skupljajući hranu. Potom pronalaze neka mirnija mje-sta na vodi, gdje se odmaraju, pro-bavljaju hranu i dotjeruju svoje per-je. Pred večer prelijeću u potrazi za hranom, spuštajući se na kopno ili neke druge vodene površine. Takve letove lovci nazivaju jutarnjim ili ve-černjim preletom. Patke lete najče-šće u jatima (osim za vrijeme gnijež-đenja, kad su u parovima), ali prije polijetanja najčešće odlete jedna ili dvije u izvidnicu. Tada je potrebno biti strpljiv i, dobro maskiran, čeka-ti podizanje cijelog jata. Tek kada se one uvjere da na novom mjestu nema opasnosti, za njima dolijeće cijelo jato.

VRIJEME LOVIDBEZakon o lovstvu FBiH odobrava

lov ptica močvarica: gusaka, pataka


LOVNA SEZONA

i liski već od 1. rujna, a od 1. listopa-da svih vrsta šljuka.

Kod nas je dopušteno loviti, i najčešće se love, sljedeće vrste: gu-ska siva (Anser anser), guska lisasta (Anser albifrons), liska crna (Fulica atra), patka gluhara (Anas platyrhyn-chos), patka žličarka (Anas clypeata), patka lastarka (Anas acuta), patka kržulja (Anas crecca), patka kreke-taljka (Anas strepera) i patka pupča-nica (Anas querquedula). To su bile patke plivačice, a od pataka ronilica: patka glavata (Aythya ferina) i patka krunasta (Aythya fuligula). Od bar-skih šljuka lovi se još samo bekasina (Gallinago gallinago).

Lov na ove brze ptice veoma je zanimljiv i nepredvidiv. Događa se da na jednom terenu lovci imaju odličan prelet i lijepo se napucaju, a već sljedeći izlazak na istom mjestu poslije nekoliko dana, naleti tek po koja divlja patka. Ali i to su čari lova, jer ni najiskusniji lovci ne znaju hoće li toga dana imati jedva po koju šan-su ili će se dobro nauživati obarajući brze, nepredvidive mete.

Iskusni lovci godinama love na istim mjestima i odlično znaju kad počinje prelet, odakle i koja vrsta ptica dolijeće. Najčešće na određe-nim mjestima lete samo patke glu-hare uz pokoju kržu, a neka su lovna mjesta prepuna liski i gnjuraca koji se veoma teško podižu na letenje.

Najbolje vrijeme za lov močvari-ca iz lokalnih populacija jest upravo sada, početkom rujna. Već u drugoj polovici i na kraju rujna počinju mi-gracije pataka u kojima se populaci-je svake vrste pomiču po ustaljenim

ali kompliciranim selidbenim pu-tovima koje biolozi i ornitolozi, bez obzira na intenzivno proučavanje, još uvijek nisu do kraja utvrdili. Naše lokalne divlje patke tada odlaze, a u naše krajeve dolaze druge, uglav-nom sa sjevera ili istoka Europe. To znači da će u lovištima stalno biti ove divljači u manje-više istom bro-ju, ali ako ćemo loviti mlade patke koje su se kod nas izlegle, trebamo iskoristiti početak sezone.

NAČINI LOVALov na barske ptice, osobito pat-

ke, možemo smatrati težom vrstom lova sitne divljači, osobito u pogledu njezinoga brzog leta koji mnogim lovcima zadaje goleme glavobolje, tako da nikad nisu sigurni u uspjeh. Osim brzine leta, kojoj treba pridavati veliko značenje, ostali čimbenici koji otežavaju ovaj lov i čine ga uzbud-ljivim, mogu se opisati kao: položaj lovca u zaklonu, koji je najčešće ne-udoban, bio on na zemlji ili u čamcu, nemogućnost određivanja približnih udaljenosti, nesigurna svjetlost zore ili sumraka te magla, kiša ili led a u toplijem dijelu sezone rojevi nesno-snih komaraca.

Među mnogobrojnim načinima lova na ptice močvarice, izdvojiti ćemo tri najčešća: lov gacanjem ili pretraživanjem, lov iz čamca i lov dočekom na kopnu ili u plovilu.

Lov gacanjem ili pretraživanjem. Teče tako što lovac pretražuje stani-šta pataka ili drugih ptica močvarica gazeći po vodi dubokoj do koljena, ili uz pomoć ribarskih čizama i nešto dubljoj, i puca na ptice koje ispred

njega polijeću. Početkom sezone patke obično puštaju lovca posve blizu, tako da skoro uvijek polijeću u okviru najefikasnijeg dometa puške. Zbog toga je ovaj način lova najčešće uspješan, ali i od lovca zahtijeva naviše tjelesnog napora. Ovakvim načinom lova uglavnom se mogu baviti mlađi lovci s dobrom kondicijom, a stariji se mogu posta-viti na čeke u zasjedu na obali i pucati na ptice koje nalete iznad njih.

Za ovakav lov bitno je pravilno se opremiti, jer od toga zavisi kako će se lovac prilikom lova osjećati. Kako se lovi u toplo doba godine, a uz to i tjelesno napreže, treba se obu-ći što lakše i komotnije. Redenik za municiju stavlja se oko vrata, da ne bi došlo do kvašenja patrona a onda i štopanja puške i zatajenja hitaca.

Lov iz čamca. Prema međunarodnoj konvenciji koju je potpisala i Jugoslavija 1973. godine, i danas vrijedi pravilo za sve države nastale njezinim raspadom – zabranjuje se lov ptica močvarica koristeći motorne čamce. U ovaj se lov, dakle, ide samo čamcima ili lađicama na vesla, tj. ručni po-gon. U iznimnim slučajevima, čamac s motorom može se koristiti za prijevoz do određenih mjesta za čekanje ili za sakupljanje odstrijeljenih ptica. To je dobra pomoć jer se događa da ponekad struja plijen odnese daleko niz vodu.

Loveći iz čamca lovci (najbolje samo dvojica) podijele uloge: jedan sjedi s puškom „na gotovs“, a drugi na krmi s veslom, ali i njemu puška treba biti pri ruci. On je zadužen nečujno upravljati čamcem vozeći ga što bliže uz poplav-


LOVNA SEZONA

ljene vrbe gdje se skrivaju patke, liske i druge barske pti-ce. One se skrivaju pojedinačno ili u manjim jatima i kad primijete čamac, naglo polijeću prema otvorenoj vodi. Ako čamac plovi tiho i blizu obale tako da ga ptice od granja ne mogu na vrijeme primijetiti, poletjet će blizu u okviru efikasnog dometa puške. Uspjeh ovoga lova zavisi, između ostalog, i od vještine veslača.

Prilikom pucanja mora se voditi računa o nestabilnosti čamca na vodi, i pritom poduzeti sve mjere opreza.

Lov čekanjem. Ako smo se odlučili za ovaj način lova pti-ca močvarica, valja nam znati da je jedino dobar i kamufli-ran zaklon jamstvo dobrog uspjeha. Kad je u pitanju prelet onda možemo koristiti ivice trske ili druge visoke vegeta-cije. Ako je riječ o dočeku, prirodne je zaklone rijetko kad moguće upotrijebiti jer su mjesta na kojima se barske ptice zadržavaju i hrane obično na priličnoj udaljenosti od oboda pojasa trske ili drugoga karakterističnog prirodnog zaklo-na. Zato je na goloj površini najbolje iskopati rupu (ako to podloga dopušta) i zamaskirati je granjem i trskom koja se pobode okolo čeke. Zaklon bi trebao biti što je moguće niži i dobro prostran kako ne bi sputavao lovca pri pucanju. Ovo je posebno bitno za prelet jer divljač može naići pod raznim kutovima. Naravno, iz svega ovoga vidi se da zaklon treba pripremiti ranije, najbolje dan-dva uoči lova. Neki lovci koriste vještačke mamce –drvene ili plastične siluete ptica koje namjeravaju loviti. Pobodu ih grupno ili pojedi-načno na mjestima hranidbe u blizini zaklona.

Najbolji moment pucanja je trenutak neposrednog sli-jetanja, kad ptice maksimalno uspore let, a raširenih krila imaju najveću površinu kao meta.

PSIUz sve navedeno, lov na ptice močvarice nezamisliv je

bez dobroga psa ptičara, osobito onoga obučenog za do-nošenje (aportiranje) divljači iz vode. Kratkodlaki i oštrod-laki njemački ptičari kao stvoreni su za rad na močvarnim

područjima. Ovi psi su jake fizičke konstrukcije i veoma dobro pod-nose ekstremne uvjete lova u vodi i oko nje. Ponegdje se koriste en-gleski seteri i mali ali jako izdržljivi francuski ptičari, epanijel bretoni, a u posljednje vrijeme sve češće springer spanieli.

Nezamjenjivu ulogu donosača (aportera) iz vode bez premca obav-ljaju nadaleko poznati labradori. Ovi psi uživaju gacajući kroz trstiku i barsko raslinje u potrazi za patkama. Znaju biti jako strpljivi čekajući s lov-cem – u čamcu ili u nekom zaklonu na čeki – kad će dobiti zapovijed „aport“, tada se munjevito bacaju u vodu u potrazi za odstrijeljenom ili ranjenom divljači. Teško odustaju i rijetko se vraćaju bez plijena, ako ga je lovac odstrijelio.

PUŠKEIako bi za različite načine lova

trebalo koristiti puške s različitim čokovima, naši lovci nemaju mno-go izbora. Najveći postotak lovačkih pušaka čokiran je standardno, polu čok – puni čok, što je idealna kom-binacija za lov na preletu, a za lov pretraživanjem (gacanjem) poželj-nija je blaža čokiranost cijevi. Kako, dakle, nemaju izbora, naši lovci taj problem rješavaju tako što puste da divljač malo odmakne i tada pucaju.

Što se tiče pušaka, može se

koristiti bilo koja sačmarica stan-dardnih kalibara – 12, 16 ili 20, s tim što kalibar 12 ima prednost u pogledu količine sačme i efikasnog dometa.

STRELJIVOStreljivo za lov ptica močvarica

na početku lovne sezone trebalo bi biti sitnije i ne pretjerano jakog pu-njenja. Dosta lovaca, u početku sezo-ne, veoma uspješno lovi divlje patke sportskim TRAP streljivom (standar-dna je kombinacija streljiva 2,5 i 3,0 mm s punjenjem od 28 i 34 grama). Za divlju gusku možemo primije-niti ista pravila, samo što krupnoću sačme povećamo za 1 mm. Razlog tomu je da su ptice u ovo doba godi-ne „mekane“ na ranu, što je posljedi-ca rastresitoga ljetnog perja i tanjeg sloja sala ispod kože nego što je to u zimskom razdoblju. Jače punjenje i krupnija sačma dolaze u obzir samo kad je hladno, kad puše hladan vjetar pa guske, patke ili liske lete na granici efikasnog dometa sačme. Tada kori-stimo nešto krupniju sačmu, tj. od 2,7 do 3,0 ili maksimalno do 3,5 mm, punjena s 36 grama.

Za kraj, spomenimo „štivo“ koje su lovni balističari još davno pre-poručili lovcima na brze ptice mo-čvarice! Divlja patka leti brzinom od 28 metara u sekundi. Što to znači? Ako ne uhvatimo dovoljno pretjecanje, od „patkolova“ nema ništa. Pune redenike streljiva po-trošit ćemo utaman, gađat ćemo čitavo jutro ili predvečer do mr-klog mraka, kao na „fronti“, ali pat-ku nećemo uloviti.

Lov patke - obvezno “pretjecanje”


VODENE KOKE

Crna liska (Fulica atra) prema znanstvenoj klasifikaciji spada u red ždralovki (Gruiformes),

porodicu vodene koke (Rallidae), rod liske (Fulica) i vrstu liska crna (Fulica atra). Pretežno živi na jezeri-ma, močvarama i ritovima obraslim trskom i drugim visokim raslinjem. Najčešća je u nizinama, ali se gnijez-di i na planinskim jezerima, do 2000 m. Rod liski rasprostranjen je u Sje-vernoj i Južnoj Americi i Australiji, a naša vrsta crne liske nastanjuje pro-store Europe, Azije i sjeverne Afrike. Najveći dio obitava u sjevernim kra-jevima i tu se zadržavaju do jesen-ske selidbe, kad krenu prema jugu potražiti odgovarajuća zimovališta. Selica je, naša gnjezdarica. Liska kao stanarica raširena je diljem Bosne i Hercegovine uzduž vodenih povr-šina gdje ima uvjeta za opstanak, a osobito je prisutna u dolini Neretve. Jesenska selidba liski počinje u ruj-nu i listopadu, a u ožujku i travnju vraćaju se na sjever.

VANJSKI IZGLED I GRAĐA TIJELAOkruglast izgled i nešto duže

noge jasno crnu lisku razlikuje od patke. Nešto je manja od patke gluhare, teži od 750 do 900 g. Liska je dugačka 36 do 38 cm, a raspon krila joj je 70 do 80 cm. Kljun joj je ravan i dugačak oko 3 cm. Rep joj je vrlo kratak, dugačak 5 do 6 cm, prema vrhu šiljat. Noge su joj duge kao i u drugih vodenih koka, tako da joj u letu strše iza repa. Boja nogu je maslinasto-zelenkasta. Mužjak je nešto krupniji od ženke. Liska na prstima ima režnjeve, tj. sa svake strane prsta ima dosta čvrstu rožna-tu opnu, koja je gibljiva i dok pliva opna se pri kretanju naprijed povija, a pri kretanju natrag se ukoči, slič-no kao peraje na nogama ronilaca. Boja perja cijele ptice je posve crna, osim bijele lise na čelu i kljunu, koji su upadljivo bijeli. Po rožnatoj bi-jeloj lisi, liska je i dobila ime. Mlade se liske tijekom ljeta i rane jeseni ra-zlikuju od odraslih jer su više sive, s bjelkastim prsima i vratom sprijeda. Tijekom kasne jeseni postaju slične odraslima. Oči su joj crvene s crnom zjenicom. Liska se nespretno kreće po kopnu gegajući se, a pri trčanju maše krilima. Leti slabije od pat-ke, a pri polijetanju s vode duže se vrijeme odupire o površinu vode. Tijekom letenja drže ispružen vrat i opružene noge. Pri slijetanju pada u vodu grudima. Pliva savijena vrata,

Staništa su liski vodene površine obrasle trskom, šašom i drugim visokim raslinjem. Nastanjuje nizinske vode, ali i planinska jezera sve do 2000 m nadmorske visine. Svejed je, ali biljna hrana prevla-dava u njezinoj prehrani

CRNA LISKA (Fulica atra)

Rasprostranjena je diljem BiH, svuda po vodenim površinama gdje ima uvjeta za opstanak, a osobito je ima u dolini Neretve

Mr. sc. Ivan Jurić

a roni bolje od pataka plivačica te u potrazi za hranom doseže dubi-nu do 6 metara. Pod vodom ostaje 16 sekunda, odnosno znatno kraće od pataka ronilaca, uzimajući raznu hranu.

PREHRANA I NAČIN ŽIVOTAStaništa su liski vodene površine

obrasle trskom i drugim raslinjem.

Izbjegava vrlo plitke vode, a naseljava i umjetna jezera ako su njihove obale dosta obrasle vodenom vegetacijom. Jako je vezana za vodu, na kojoj se odvija sav njezin život. Ako je čovjek ne uznemirava, podnosi njegovu blizinu.

Hrani se biljnom i životinjskom hranom, ali biljna hrana prevladava u njezinoj prehrani. Uzima alge, zelene dijelove biljaka, plodove i sjemenke, a od životinjske hrane insek-te crve, gliste, vodene puževe i druge beskralježnjake, ali i sitnu ribu i riblju ikru. Pri ronjenju hranu iznosi izvan vode, gdje je jede. Kod uzimanja hrane iz vode uranja tijelo tako


VODENE KOKE

da joj je samo rep vani ili je cijela uronjena u vodu. Najveći broj je aktivan noću, tada hodaju po močvarnom gustišu, pridržavajući se o vertikalne stabljike. Ranjena zagnjuri u vodu, uhvati se za korijenje ili vodeno bilje, pa tako i ugine, ali ne izlazi na površinu. Vrlo je agresivna u prehrani, te uzi-ma hranu drugim liskama, patkama pa i labudovima. Liske se glasaju kliktanjem.

Vrlo su druželjubive i stvaraju velika jata, u kojima zimi, na velikim vodenim površinama, može biti i više tisuća pri-mjeraka. Katkad se miješaju s jatima divljih pataka.

Zbog raznih biotskih i abiotskih čimbenika, liske su izložene velikim gubicima. Ti gubici su vrlo veliki, iako se kod nas ne love u velikom broju. Tijekom zime stradavaju od mnogih neprijatelja. Više od tri četvrtine liski strada već prve godine, a treću doživi mali broj. Najduže zabilježeni životni vijek u prirodi prstenovana liska imala je 18 godina i 3 mjeseca.

RAZMNOŽAVANJEParovi liski stvaraju se zimi ili početkom proljeća. Nakon

sparivanja odvijaju se između para složene ljubavne igre, ali i borbe između mužjaka za pridobivanje ženki. Gniježđenje počinje obično u ožujku, a na planinama krajem travnja.

Parovi zajedno grade gnijezda, pri čemu se mužjak više brine o pripremi materijala (suhe grančice i lišće, biljni dijelovi, najčešće trska) a ženka o gradnji gnijezda. Prave ga na vodi, odnosno na kakvoj plutajućoj grani ili panju, dobro sakrivena u rogozu ili trsci, a visina ovisi o promjeni vodostaja. Pri dizanju vodostaja može biti visoko i do 45 cm, jer ga liske nadograđuju. S padom vodostaja, odno-sno s njegovim naglim sniženjem, neka gnijezda ostaju na suhom, katkad udaljena više metara od vode. Gnijezdo je široko oko 50 cm, a unutarnji dio koji je obložen sitnim materijalom ima promjer od 16 do 30 cm. U njega žen-ka snese 6 do 10 jaja, svaki dan po jedno. Jaja su glatka i sjajna, veličine 25x36 mm, svijetlosmeđesiva, s rijetkim

tamnim ili crnim pjegama, a težina im se kreće od 10 do 13 grama. Kad ženka snese drugo jaje, počinju na njima ležati naizmjenično ženka i mužjak. Stoga se svi mladi ne izva-le istodobno, nego u razmacima od nekoliko dana. Ženka obično u godini ima dva gnijezda, ali u dru-gome snese manje jaja. Nakon 21 dana ležanja na jajima počinju se izvaljivati mladi. Dio mladih odgaja mužjak, a dio ženka. Roditelji do-nose mladuncima hranu 30 dana, ali već nakon 5 dana mladi poči-

nju trčati (potrkušci) i sami tražiti i uzimati hranu. Nakon 55-60 dana mladi polijeću i odmah se osamo-staljuju. Kako drugo leglo često ženka stvori prije nego što se mladi iz prvog legla osamostale, mužjak preuzima brigu o njima dok žen-ka leži. Prije izlijeganja mladunaca, mužjak sagradi još jedno ili dva gnijezda u blizini u vidu platforme koja mladima služe za odmaranje. Pošto se mladunci liske osamosta-le, udružuju se u jata i u njima pro-vode jesen odnosno do zime, sve do vremena kada počinju spariva-nja ženki i mužjaka radi stvaranja novog potomstva.

UGROŽENOSTNeprijatelji crne liske su kao i

divlje patke, obje lasice i obje kune, zatim lisica i vidra od dlakavih pre-datora, a od pernatih predatora na-padaju je jastreb, sokol, orao šteka-vac i sove, ali i kobac te vrane i šojke, crne lunje i eje močvarice koje ispi-jaju jaja.

Kao i divlju patku, čovjek pre-tjeranim izlovom, a posredno isu-šivanjem vodenih staništa, najviše ugrožava lisku. Crna liska se lovi uo-bičajenim načinom, poput drugih močvarica. Lovi se sitnom sačmom, promjera 2 milimetra. Dobar dio lo-vaca gdje se liska masovno lovi, kao i ostalo pučanstvo, smatraju lisku vrlo ukusnom unatoč njezinu neu-godnom mirisu. Meso liske miriše na ribu, pa se u unutrašnjosti liske manje love. Lovostajem je zaštićena vrsta, koja se smiju loviti od 1. rujna do 31. siječnja.

Tipično gnijezdo crne liske

Ženka leži na jajima dvadeset i jedan dan


LOVNO PLANIRANJE

Poziv jednoga čapljinskog lov-ca u ured Saveza i njegova ja-dikovka o preranom otvaranju

lova na prepelicu u Čapljini, dali su mi povod da iznesem svoje mišlje-nje o ovom „problemu“ koji svake godine zaokuplja pozornost lovaca u hercegovačkim lovištima. „Možete li vi u Savezu išta poduzeti da se ovo jednom prekine?“ pita uzbuđeni lo-vac, i nastavlja: „Kakva prepelica, ako i ima koje leglo to su još ptići, vidite li da je ova godina dobro kasnila! Evo, jučer su kod nas (1. kolovoza, op. a.) navalili lovci i iz drugih dru-

KAD OTVORITI LOVNU SEZONU

Lov po kalendaru„Lov po kalendaru“ u nekim je udrugama postala tradicija koje se vodstva udruga, pod pritiskom „ma-njine“ lovaca, ne mogu otarasiti. Primjerice, herce-govačkim je lovcima zec još uvijek divljač br. 1. I bez obzira na njegovo siromašno brojno stanje – trebao bi biti na „Crvenoj listi“ – udruge će dopustiti maksi-malan broj izlazaka u lov na zeca. Nažalost!

Vlado Bošnjakštava, Čitlučani, Ljubušaci, Gruđani... Nema nikakve organizacije lova niti kontrole. Ovo je sramota!“

Kad sam mu objasnio da ne propisuje Savez kalendar lova lovo-stajem zaštićene divljači, nego insti-tucije države, te da svaka udruga u okviru toga kalendara otvara lov i lovi prema svom godišnjem planu gospodarenja, čovjek sad već smi-renijim glasom u stilu isprike reče: „Onda je do nas.“

Samo dva tjedna poslije ponov-na reakcija, ovaj put iz Čapljine, Gru-da, Širokog Brijega i Čitluka na od-

luku HUL „Kravica“ iz Ljubuškog da od 22. kolovoza otvori lov na divlju svinju. Lovci se pitaju, što se to događa. Nikada nije bilo da se u ovo doba godine otvara lovna sezona s go-ničima, uostalom ni Zakonom o lovstvu to nije dopušteno.

I zaista, „lov po kalendaru“ u nekim je udrugama postala tradicija koje se vodstva udruga, pod pritiskom, po mom mišljenju „manjine“ lovaca, ne mogu otarasiti. Slijedi nam uskoro otvaranje lova na zeca, još uvijek za hercegovačke lovce divljači br. 1. Zakon je propisao da se zec može loviti od 1. listopada do 31. prosinca. Kako je za članove udruga ovaj lov dopušten nedjeljom i državnim praznikom, teoret-ski je moguće u ovoj godini u lov na zeca izaći oko 15 puta. I doista, udruge će, u to sam siguran, dopustiti lov zeca svih 15 puta, iako bi po njegovu brojnom stanju i na temelju pri-javljenoga prošlogodišnjeg odstrela, zec u njihovu lovištu trebao biti na „Crvenoj listi“. Koko su hercegovačka društva dosta brojna u odnosu na lovnu površinu – samo susjed-ne općine Široki Brijeg, Ljubuški, Čitluk i Mostar imaju oko 3000 lovaca – onda nije teško pretpostaviti kakav matični fond ostavljamo za sljedeću godinu ako u 10-15 izlazaka toliko lovaca „češlja“ isti teren. Znam dobro da svake godine uoči otvaranja lova na zeca pojedinci među lovcima stvo-re atmosferu da zeca ima, a kad se iziđe u lovište, dogodi se razočarenje. Često i vodstva budu ucijenjena od strane, opet kažem „manjine“ lovaca, poznatim upitom, zašto pla-ćam članarinu ako ne mogu loviti.

Ovakvo ponašanje pojedinih udruga o „lovu po kalen-daru“ bez provođenja plana gospodarenja izaziva još jedan problem. Unosi se „nemir“ među lovce susjednih udruga koje lovnu sezonu planiraju prema onome što im Zakon i njihove mogućnosti u lovištu dopuštaju. Istina, svatko je gospodar u svom lovištu, ali bar na razini županijskih vijeća za lovstvo ZHŽ i HNŽ trebao bi se postići dogovor o zajed-ničkom otvaranju lovne sezone na plemenitu divljač. To je i želja goleme većine lovaca, i ovo pitanje treba dugoroč-nije riješiti. Grude, Široki Brijeg i Ljubuški do sada su sezonu većinom otvarali posljednje nedjelje u listopadu, Mostar, Posušje, Vir, Rakitno i Čapljina prve ili druge, Stolac treće, tako da ovo šarenilo zbunjuje i iritira. Kako još nije kasno, evo poziva predsjednicima županijskih vijeća ovih županija Željku Džidiću i Doniju Mikuliću da sazovu sastanak i nađu neko rješenje. Možda, kompromisno, treća nedjelja u listo-padu i da vrijedi dugoročnije.

Što se tiče broja izlazaka ili broja odstrela pojedine div-ljači, Zakon je rekao svoje, svaka udruga ubirat će plodove svoga rada onoliko koliko svojim radom zavrijedi, i tu treba-mo i moramo biti različiti. Kako reče lovac iz Čapljine, sve je do nas.


LOVIŠTE

Mirko Filipović

Vanjski izgled divljači (fenotip), zdravlje, tjelesna kondici-ja, jačina trofeje, lovce često dovode do zaključka kako je neki genetski potencijal na nekom staništu dobar,

a neki loš. Treba, međutim, znati da najveću ulogu u formi-ranju vanjskog izgleda divljači ima vrijednost i izdržljivost staništa (biotopa) u pogledu prehrambenih mogućnosti. Za preživljavanje, rast i razmnožavanje divljač, kao i sva živa bića, treba hranu. Lovišta, odnosno staništa divljači razvrsta-vaju se prema bonitetnim razredima kojima se lovno-gospo-darskom osnovom propisuje koja divljač i u kolikom broju može u optimalnim uvjetima živjeti i razmnožavati se u tom lovištu. U svakom staništu obitava više vrsta životinja, pa se za izvore hrane javlja nadmetanje (kompeticija) unutar iste vrste i između različitih vrsta. Vrstu i količinu hrane određuje odnos divljač – okolina, bilo da je izvor hrane biljka ili živo-tinja. Prema vrsti hrane kojom se hrani neka vrsta, divljač se znanstveno razvrstava na: biljojede (lat. fitofagi), mesojede (lat. carnivora) i svaštojede (lat. omnivora), koji se hrane i bilj-kama i životinjama.

Prilikom hranjenja svaka životinja nastoji uzeti što više hra-ne uz minimalnu potrošnju energije. Pronalaženje, hranjenje i probava hrane glavni su čimbenici kondicije, fiziološkog i re-produkcijskog statusa jedinke u nekoj populaciji divljači.

Vanjski izgled divljači je poveza-nost genotipa – naslijeđa predaka i staništa, što znači da stanište kojim se dobro gospodari može osigurati produktivno i kvalitetno gospoda-renje divljači. Radi toga treba znan-stveno utvrditi što u nekom staništu nedostaje, treba poboljšati uvjete i ukloniti nedostatke, da bismo posti-gli bolje rezultate uzgoja.

Potrebe za hranom različite su po skupinama glede spola i staro-sti: mužjaci, ženke i mladunčad. Isto tako, svaka od ovih skupina ima po-sebne potrebe koje su uvjetovane klimatskim prilikama, odnosno pro-mjenom godišnjih doba.

Za prehranu divljači, najkritičniji je prijelaz kasna zima – rano proljeće, kad vegetacija tek kreće. Ova faza, međutim, kratko traje. Novi vegeta-cijski ciklus stvara obilje hrane. U ljeto, a poglavito u jesen, divljač u prirodi nalazi izobilje šumskih plodova (žir, bukvica, razne žitarice) bogatih uglji-

UZGOJ DIVLJAČI

Bitno je znati koliko se hrane traži, a koliko je ima u staništuStanište kojim se dobro gospodari može osigurati produktivno i kvalitetno gospodarenje divljači. Radi toga treba znanstveno utvrditi što u njemu nedostaje, treba poboljšati uvjete i ukloniti uočene nedostatke

kohidratima potrebnim za akumula-ciju rezervi masnih naslaga u organiz-mu i pripremu za razdoblje oskudice hrane i gladovanje tijekom zime.

Zima je vrijeme kad stanište mi-ruje, u prirodi nema proizvodnje hra-ne. Divljač preživljava trošeći zalihe sala prikupljenog tijekom izobilja. Osim toga, i pronalazi žir, bukvicu, plodove voćkarica, gomolje i korije-nje biljaka, brst, ali sve to u ograniče-nim količinama.

Zbog oskudice hrane divljač uništava stanište, pogotovo ako je prekobrojna pa ga iskorištava preko granica prehrambenih mogućnosti i time propada kao i samo stanište. U tom razdoblju nemamo pravu sliku vanjskog izgleda divljači, nego samo sliku staništa. Zato je vrlo bitno znati kolika je potražnja za hranom, a koli-ka je ponuda, odnosno kakva je vri-jednost i izdržljivost staništa u odno-su na brojnost i raznovrsnost divljači.


Veliki porast broja stanovništva mora pratiti i povećana proi-zvodnja hrane. Da bi se proi-

zvele potrebne količine hrane nužna je primjena različitih kemijskih pre-parata za zaštitu bilja. Uporaba ovih preparata doprinosi znatnom pove-ćanju prinosa, međutim, to istodob-no šteti zdravlju ljudi i životinja.

Veliki dio poljoprivrednih površi-na koji se kemijski zaštićuje ujedno su i lovišta na kojima obitava divljač, pa su i posljedice obolijevanja i smanje-nja broja divljači primjetno vidljive. Divljač ne strada samo smrtno, nego i smanjenjem ili potpunim izostan-kom plodnosti. Većina proizvođača kemikalija tvrdi da su upravo njihovi preparati neškodljivi za ljude i živo-tinje. Treba znati da su svi kemijski preparati, bez obzira na vrstu, manje ili više otrovni, osobito ako se primje-njuju nestručno i prekomjerno.

Prema podacima poljoprivred-nih stručnjaka iz Međunarodne or-ganizacije za prehranu (FAO), kori-sne poljodjelske biljke napada oko deset tisuća različitih štetnika, koji tijekom njihova uzgoja mogu nani-jeti goleme štete.

Procjenjuje se da bi zbog dje-lovanja štetnika u proizvodnji kori-snih biljaka proizvedena hrana bila, približno, dovoljna za prehranu oko 500 milijuna ljudi. Dakle, ostatak bi izumro od gladi. Radi toga se pri-mjena kemijskih preparata poveća-va iz godine u godinu, a njihovi se proizvođači trude učiniti ih što ma-nje štetnim za ljude i životinje.

Potreba i opravdanost kemiza-cije u zaštiti korisnih biljaka, glede proizvodnje dovoljnih količina hra-ne, ne može pobiti činjenicu njezine štetnosti tamo gdje boravi divljač.

Sve ove kemikalije stručno na-zivamo pesticidima, a obuhvaćaju: rodencide (suzbijanje glodavaca),

Divljač ne zna pročitati upozorenje

insekticide (suzbijanje insekata), fungicide (sprječavanje razvitka pa-razita) i herbicide (suzbijanje rasta korovskih biljaka). Svaki ovaj prepa-rat otrovan je za ljude i životinje, a najotrovniji su preparati protiv inse-kata i glodavaca. Prilikom nabavke bilo kojeg preparata proizvođač je dužan dati naputke za njegovu pra-vilnu uporabu i doziranje. Pojedinci, međutim, radi pojačane „sigurnosti“ djelovanja preparata koriste jače doze i veće koncentracije, ostatke rastvora izlijevaju na tlo ili u vodo-toke, a ambalažu nekontrolirano odlažu na divlje odlagališta, koja su najčešće u lovištima.

Stariji lovci kažu da je, nekada, jedno jato jarebica moglo zaštiti hektar usjeva. Tijekom godina takvo se pravilo promijenilo, pa se kaže da jedan hektar poprskan kemikalija-ma može uništiti deset jata jarebica.

OTROVNO DJELOVANJE PESTICIDA NA DIVLJAČ

Analizom lešina uginule divljači u lovištima tretiranim pesticidima

dokazano je njihovo štetno djelovanje.Tako se kod pernate divljači (fazan, jarebica, prepelica)

javlja da ženke nesu jaja s vrlo mekanom ljuskom, a pilića ima manje za 30 do 50 posto.

Kod zečeva obolijeva probavni sustav, pesticidi im sma-njuju rasplodnu moć, a mladunci na svijet dolaze s tjele-snim anomalijama. Slične pojave su i kod divljih svinja koje žive i razmnožavaju se izvan ograđenih prostora i hrane se hranom tretiranom pesticidima.

Uporaba pesticida u suvremenom poljodjelstvu je nuž-na, jer bi bez njih bilo nemoguće proizvesti dovoljno hra-ne. Međutim, s kemijskim sredstvima u biljnoj proizvodnji treba postupati razumno, poštujući ekološke i zdravstvene standarde, i pridržavati se naputka proizvođača o načinu primjene. Svaki proizvođač u svojim znanstvenim labora-torijima mora višestruko kontrolirati i eksperimentalno do-kazati valjanost svoga proizvoda, na temelju čega na kraju stječe uporabnu dozvolu u poljodjelstvu.

Štetno djelovanje pesticida najizraženije je u vrijeme ra-sta biljnih vrsta i rađanja životinjskog podmlatka jer se time ugrožava početak novog života.

Zaštitu korisnog bilja potrošači kemijskih sredstava tre-baju poistovjetiti sa zaštitom zdravlja ljudi, prirode i divljači. Divljač ne zna pročitati upozorenje da ne smije uzimati hra-nu iz kemijski tretiranih područja.

No bez obzira na sve mjere zaštite i opreza, moramo biti svjesni da u svakidašnjoj prehrani unosimo, u većoj ili manjoj mjeri, i dio štetnih tvari.

DIVLJAČ I KEMIKALIJE

Uporaba pesticida u suvremenom poljodjelstvu je nužna, jer bi bez njih bilo nemoguće proi-zvesti dovoljno hrane. Međutim, s kemijskim sredstvima u biljnoj proizvodnji treba postupati razumno, poštujući ekološke i zdravstvene standarde, i treba se pridržavati naputka proizvo-đača o načinu njihove primjene

Filip Vitezović

LOVIŠTE


IZ LOVAČKIH DRUŠTAVAREPORTAŽA

Lovačko društvo „Radovanj“ jedno je od 3 lovačke udru-ge koje se danas nalaze u katastarskim granicama op-ćine Posušje. Prostire se na 30.000 ha, od kojih je lovna

površina oko 18.000 ha. Ima oko 250 članova, raspoređe-nih u 5 lovnih jedinica: Posušje sjever, Posušje jug, Posušje zapad, Vranić i Vinjani. Do Domovinskog rata „Radovanj“ je djelovao na području cijele općine i imao je oko 600 člano-va, no u ratu se rad Društva prekida. Godine 1995. održana je obnoviteljska skupština. Neki će reći iz opravdanih, neki iz nekih drugih razloga, god. 1997. od Radovanja se odva-ja Vir, a god. 2000. Rakitno, i sada djeluju kao samostalne udruge. Neupućeni bi pomislio da je većina lovišta Rado-vanja „otišla“ s ovim udrugama, no obilazeći lovište uvjerili smo se da nije tako.

BRINA – FENOMEN NEVIĐENI Po ustaljenoj praksi kod ovakvih reportaža, Ivica i ja s

čelnicima udruge najprije dogovorimo obilazak lovišta, i to iz dva razloga. Prvo, tako upoznamo teren na kojemu do tada nismo bili, i drugo, lakše je i vjerodostojnije pisati o

Vlado Bošnjak

S ovakvim bogatstvom, ovdašnje lovstvo mora krenuti nabolje

onome što se vidi i doživi nego po nečijoj priči.

Nađosmo se tako u Posušju s predsjednikom LD „Radovanj“ Zo-ranom Bakulom i dopredsjednikom Zvonkom Kovačem. Ne zadržavaju-ći se, sjedamo u Zoranova terenca i krećemo iz Posušja putem za Rakit-no. S lijeve strane uočavamo ploče s imenom lovačkog društva i upo-zorenjem ZABRANA LOVA. Objaš-njavaju nam da su prije godinu dana donijeli odluku o formiranju zabrane (tj. branjevine, op. ur.) na prostoru koji omeđuje put Posušje – Tribistovo – brana akumulacijskog jezera, zapadnim rubom Brine do mosta na Ričini i putom Čitluk – Po-sušje gdje se zatvara krug. Centar branjevine je brdo-planina Rado-

Po nekim pokazateljima, otvorena je mogućnost spajanja triju posuških lovačkih udruga: Radovanja, M. M. Bikana i Jarebinjaka, kako je to nekad bilo. Ako ništa drugo, tako bi lakše udovoljili brojnim i zahtjevnim zakonskim obvezama koje su stavljene pred korisnike lovišta

LD „Radovanj“, Posušje: LJEPOTA DO LJEPOTE: TRIBISTOVO, BRINA, OŠTREC, VUČIPOLJE…

vanj (1133 m), po kojem je Društvo dobilo ime. Površina branjevine je oko 3500 ha. „Ovom smo branjevi-nom napravili odličan posao. Nalazi se u centru našega lovišta, a uvjeti za sve vrste divljači u njoj (zec, ja-rebica kamenjarka, divlja svinja, sr-neća divljač, divokoza) izvrsni su. U branjevini smo napravili nekoliko lokava i hranilišta, i pokušavamo to područje zaštititi koliko god može-mo. Iz ove branjevine divljač nam izlazi u ostale dijelove lovišta. Najza-služniji za uređenje ove branjevine su Petar Petric, predsjednik L.J. Po-sušje sjever, i lovnik Društva Jerko Knezović“, priča nam Zoran. Dok se vozimo prema Tribistovu, desno od nas pokazuju nam revir Oštrec obra-stao crnogoričnom šumom, čije


IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA REPORTAŽApodnožje uvire u vode akumulacije. „To je raj za divljač. Tu ima dosta izvora, pašnjaka i visoke šume gdje divljač može naći zaštitu. Jedno vrijeme krivolov nam je ovdje desetko-vao divljač. No malo pomalo, uvodi se red i očekujemo bo-lja vremena“, optimistični su domaćini.

Prolazimo kroz Tribistovo diveći se ljepoti i svježini krajo-lika u ovo doba godine. Dolazimo na rub Brine. Obišao sam dosta hercegovačkih lovišta sa svim posebnostima koje im je priroda podarila, ali ovakav prirodni fenomen reljefa ni-sam vidio. Pred nama, u dubinu prema jugu od nekoliko ki-lometara usjekao se dosta uzak kanjon, čiju su lijevu i desnu stranu ukrasile goleme kamene stijene raspoređene bez ikakvog reda, između kojih su, kao ukrasi, busja bjelogorice. „Ovdje sam kao dijete znao izbrojiti 30 do 40 grla divokoza. Bilo ih je sve do rata, kad su stradale. Planiramo ponovno naseliti divokozu, ali moramo dosta toga uraditi, prije svega osigurati joj mir“, objašnjava nam Zvonko. Napuštamo Bri-nu, a u sebi mislim kako malo znamo o onome što nam je u neposrednoj blizini. Ovdje, na Tribistovo i Brinu, trebali bi doći na izlet učenici osnovnih škola iz čitave županije, i ne samo učenici. Toliko je ovdje iskonske ljepote.

GLAD POSLIJE ŠIPKOVE VODENaš sljedeći cilj je Vučipolje. Usput svraćamo do Zvonki-

ne vikendice. Kamena kuća napravljena na vidikovcu oda-kle pogled puca na Radovanj, Brinu i Tribistovo. Zapadno se uzdiže oštri vrh Orlov kuk, na kojem su članovi Planinarskog društva „Pločno“ podigli križ i zastavu. Krećemo put Vučipo-lja, zastavši nakratko na jednom proplanku da Ivica ovjeko-vječi panoramu Tribistova i Oštreca. „Ovdje mir divljači naj-više remeti nelegalno kopanje boksita i sječa šume“, govori nam Zoran, pokazujući po okolnim brdima razvaline od izvađenog boksita. „Jake detonacije plaše divljač, posebice visoku, i ona se povlači s ovih terena. Pravili smo predstavke mjerodavnim institucijama i stvari, izgleda, kreću nabolje.“

Idući dalje, dolazimo do prijevoja Muslića klanac, s ko-jeg ulazimo u Vučipolje. Usput, ispred terenca na putu se, uživajući na suncu, ispružio poskok. Dok smo izašli, već je našao zaštitu u obližnjem gustišu. Malo dalje Zoran nas pozva na prirodno osvježenje. Dolazimo do jednoga ure-đenog vrela. Iz zida vire dvije cijevi iz kojih teče voda, a na zidu ploča s natpisom VRELO ŠIPAK 1929. Osvježavamo se vodom i šljivama dženerikama, a boca u koju ulijevamo vodu odmah se od hladnoće zamagli. „Ovdje po vodu do-laze brojni vikendaši“, govori nam Zoran, „a priča se, kad se popije pola litre ove vode, da si najsitiji, za pola sata osjetit ćeš glad.“

Nastavismo se spuštati južnim dijelom Vučipolja. Kraška visoravan po čijim su rubovima izgrađene brojne vikendice, a samo joj ime pokazuje tko je vladar ovih prostora. „Ovaj je teren idealan za zečju divljač“, objašnjavaju nam domaćini, „no krivolov je učinio svoje. Najviše su nam štete napravili momci koji uopće nisu lovci. Jedno je vrijeme bio ‘đir’ što više divljači, posebice zeca, upucati iz automobila. Čak ih nisu ni uzimali. Ipak, treba reći da je toga danas mnogo manje. No lov, posebice lov crne divljači, danas je izgubio odlike fer pleja. Ima ljudi koji noću traže tragove, ujutro u automobilu dovedu pse na trag, uvežu se motorolama i ka-snije se kite ulovom. To nije lov za ovo podneblje, naprotiv, to izaziva negodovanje kod sportskih lovaca.“

PONOVNO SKUPASpuštamo se na magistralni put Posušje – Tomislav-

grad i s južne zaobilaznice ulazimo u naselje Batin. Do-

Zoran Bakula i Zvonko Kovač na Tribistovu

Osvježenje “ledenom” iz vrela Šipak

Lovačka kuća na koti Slime


IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA

lazimo do kote Slime, gdje je izgrađena lovačka kuća i odakle se pruža pogled na cijelo lovište južnog dijela po-suške općine. Teren, raslinje i klima ovdje su posve dru-gačiji od onih na sjevernom dijelu, ovdje je teren obra-stao bjelogoricom. Sve do granice s grudskim lovištem na jugu i granice s Hrvatskom na zapadu pregledan je s ove kote. Ovdje je izgrađeno dosta lokava, a na jednoj blizu kuće smo i bili. Odmah do lokve vrtača u kojoj su lovci zasijali zob. „Jesenje zasijavanje pokazalo se iznimno dobro“, objašnjava Zoran, i nastavlja: „Gdje god možemo doći s frezom, zasijemo manje površine, ali na više mje-sta. Sve lovne jedinice to rade i za to izdvajamo dosta

novca. Urađeno je petnaestak be-tonskih lokava, od kojih ni jedna nije ispod 15 m³, postavljene su hranilice, grade se lovačke kuće. Problem je samo što uvijek isti ljudi to rade. Ovdje planiramo napraviti i gater, kako bi se ‘mirisom’ privu-kle divlje svinje. Nemamo nikakvih problema sa susjednim društvima. Sastajemo se s grudskim lovcima, a i s pograničnim društvom iz Imot-skog organiziramo zajednički lov.“

DOBRA SURADNJAVraćajući se, prolazimo pokraj

Zoranova ranča. Uz ostale objekte, tu je i ograđeni prostor za divljač površine oko 13.000 m². Bila je tu nekada srneća divljač, sada je pra-zan. Kaže, kani nabaviti jelene lo-patare.

Naš posjet Radovanju završava-mo u restoranu „Lovački rog“, kod poznatoga posuškog lovca Pepe Galića. Razgovarajući dalje o aktiv-nostima Društva, spomenuše nam organizaciju lovačke večeri, dobru suradnju s mjesnim zajednicama, okolnim lovačkim društvima i Lo-vačkim savezom Herceg Bosne. U međuvremenu nam se pridružio i Jerko Protrka, predsjednik LU „M. M. Bikan“ iz Vira. Vidjevši to, Pepa u šali dobaci: „Je li to na pomolu spajanje ovih društava?“ Po nekim pokazate-ljima, i ta je opcija otvorena, kao što i iz Rakitna u tom pravcu ima nekih naznaka. „Nije dobro što smo se di-jelili. Zajedno bismo bili jači i učinko-vitiji i lakše bismo ispunili zakonske obveze koje se traže od korisnika lovišta. Mislim da tako razmišlja ve-ćina lovaca iz sva tri društva. Ako lov shvaćamo kao sport, druženje ljudi međusobno i s prirodom, onda sam svim srcem za opciju zajedništva“, o temi eventualnog ujedinjenja gla-sno razmišlja Zoran.

Odlazimo iz Posušja s dojmom koji nam nametnuše Zoran i Zvon-ko da stvari u posuškom lovstvu kreću nabolje.

REPORTAŽA

Vrh Orlov kuk Jedna od petnaest betonskih lokava u lovištu

Kanjon Brine obiluje istinskom ljepotom



Devetoga srpnja ove godine, u općinskoj dvorani održana je godišnja, ovoga puta i iz-

borna skupština Lovačkog društva „Mosor“ iz Širokoga Brijega.

Rekao bih da je to bila prva regularna skupština nakon sed-mogodišnjega posta od kulture, uljudbenosti i demokratskih ste-čevina lovaca najvećega društva Herceg Bosne. To sedam godina bi trebalo biti uistinu jedna katar-za, iz koje se napokon tek nazire nekakav izlaz. (U ovom kontekstu bi katarza značila istinsko pročišće-nje duha, ponašanja i razmišljanja lovaca i njihovoga odnosa jednih prema drugima i prema divljači i prirodi.) S nadom u povratak i oču-vanje lovačkoga dostojanstva, oče-kujem da ovoga puta neću naivno naletjeti na obećanje pojedinaca koji su u pat-poziciji držali više od osamsto poštenih i potištenih lo-vaca, gode nam obećanja novoga vodstva, da su došli ozdraviti to kultno društvo. Ozdraviti ga od na-taloženih grijeha pojedinaca, koji su kao najopasniji virusi bili zarazili čitav lovački organizam. Na koncu su, prema nekim pokazateljima, i pokrali novac namijenjen za rad i razvitak Društva. (Valjda se to sada može otvoreno kazati, jer je stvar došla do policije.) Nadamo se da će mjerodavni sud pravično sagledati sve detalje oko toga. Dakle, Druš-tvo treba ozdraviti od nenormalnih požuda pojedinaca, i od poljulja-nih međuljudskih odnosa. Treba mu vratiti dostojanstvo, mir, povje-renje, treba vratiti osmijeh na lica lovaca koji su se proteklih godina bez svoje krivnje stidjeli jedni dru-gih i glavama odmahivali, umjesto ranijih razdraganih pozdrava i raz-govora. Tu nadu nam više nitko ne bi smio pogaziti! Ipak, i svi mi lovci snosimo dio nekakve krivnje za to stanje, poradi toga što smo šutjeli i trpjeli nekakve uobražene veličine koje možda i nisu imale loše na-mjere koliko su neznalački pristu-pale poslu, što smo nijemo gledali tako uočljive opstrukcije iznutra i sa strane, kao da nam to netko dru-gi treba popraviti.

Lovačka je njiva duboko uzorana. Treba nam vremena da još malo pro-češljamo oranicu i izvadimo ostatak žila korova, da se on opet ne bi raz-mahao i novim izdancima zaprijetio. Treba nam i vrijednih radnika koji će obaviti savjesno i temeljito sve te po-

Blago Lasić

Posijana nova nadaLD „Mosor“, Široki Brijeg: IZBORNA SKUPŠTINA

slove. Nadamo se da je novi uprav-ni odbor, sastavljen od časnih ljudi, spreman i sposoban sve to obaviti, uz potporu i pomoć svih lovaca željnih mirnoga i dostojanstveno-ga bavljenja lovom. Onda će divljač poput mlade trave nakon požara i kiše doći iz svih mogućih izvora i po-novno nastaniti naše lovačke širine! Nadamo se da sila koja treba ispraviti našu brodicu neće biti prejaka pa je prevrnuti na drugu stranu i tako se opet naći u posrnuću.

Skupština je protekla u izuzetno korektnom i radnom ozračju. Do-sadašnji predsjednik povjerenstva za provedbu izbora i raščišćavanje stanja, Mirko Čolak, nakon prve točke dnevnoga reda i izbora novo-ga predsjednika, ustupio je poziciju voditelja sjednice novoizabranomu. Vidjelo se zasićenje lovačkoga puka onim opisanim i opasnim pojedin-cima i njihovim „umotvorinama“, što su nam znoj iz čela proteklih godina iscijedili.

Na koncu kratko i simpatično obećanje novoga pred-sjednika Društva Ivana Primorca i iskrene čestitke gotovo svih nazočnih. Simpatično obećanje uglednoga, upornog i uspješnoga gospodarstvenika, iz čijega prvog nastupa zrači optimizam, snaga i volja za prevladavanje letargičnih godina širokobriješkoga lovačkoga tavorenja. Obećanja, međutim, treba i ispuniti, i kroz lovstvo valorizirati naprijed navedene atribute, a zadatak nije nimalo lagan.

Za glavnoga lovnika Društva izabran je neumorni i ne-zaobilazni, svima nam poznati Vlado Bošnjak, što dodatno povećava očekivanja i olakšanja naših lovaca. Izabrana su i sva povjerenstva i tijela Društva, gotovo bez ikakvih spore-nja i zle krvi, što je također dobar znak za uspješan nastavak.

Ipak, ostaje jedna ozbiljna tegoba koja je proteklih go-dina snažno opterećivala unutrašnje odnose u Društvu i koju novi upravni odbor mora hitno razriješiti. Svi se nada-mo u dobru volju svih lovaca Lovne jedinice Desna obala, da će uložiti sav svoj ljudski napor i umjesto dosadašnjih, rekao bih bezrazložnih i nepotrebnih trvenja, otvoriti svo-jim dušama nove vidike i putove što vode u mirne i bistre vode. Ako novo vodstvo taj problem uspješno ljetos riješi, onda se može kazati kako su Širokobriježani našli recept za „slatku pitu“, u protivnom – evo nam još jedne tužne jese-ni, a nada neka čami negdje u zapećku za bolja vremena, dok ljubav prema čovjeku i prirodi ne nadvlada pokazano siromaštvo duha.

Za predsjednika LD “Mosor” izabran je Ivan Primorac, a za glavno-ga lovnika Vlado Bošnjak

Skupština je, za razliku od nekih prijašnjih, protekla veoma korektno



Odnedavno ste čelnik jednoga zanimljivoga lovač-kog društva. Motiv?Volim lov, to mi je motiv. Sjećam se, bio sam dijete,

iz naše su kuće lovci polazili u lov i u nju se vraćali poslije lova. Otada je lov dio mene.

Dobro, razumijem, ali je li to dovoljno za čelno mjesto?Ne, ljubav je nužna ali nije dovoljna. Prihvaćajući ovu

dužnost, želio sam svratiti pozornost na dosadašnji, pogre-šan, način izbora čelnika ovoga društva. Dosta je, valjda, više izbora „po redu“, ovom ili onom. Jednostavno, netko „po redu“ treba dati predsjednika, i to tako bude. A ima li taj netko uopće čovjeka koji to može i želi obavljati, to nije bilo toliko bitno. Protiv toga sam da netko „na silu“, samo zato što je došao red na njega, postane predsjednikom i onda, naravno, ne bude u stanju ništa korisnoga učiniti. A baš to je često bila naša praksa, pa i u slučaju moga prethodnika, koji je prihvatio mandat na nagovor nekih kojima je odgo-varalo to što on nije bio spreman za tu dužnost.

Možda ste za natječaj?Da, jesam. To je dobar način da se dođe do čovjeka koji

u pravom smislu može biti čelnik jedne ovako velike udru-ge kao što je naša lovačka. Trebamo razmišljati i o tome da nam predsjednik i tajnik budu profesionalci. Ali polazna osnova za sve ipak bi trebao biti plan rada.

Jeste li Vi ponudili plan rada?Nisam. Do posljednjeg trenutka nisam bio načisto hoću

li se kandidirati za ovu dužnost pa nisam ni stigao napraviti plan. Ali kako je moj glavni motiv bio prekinuti s praksom izbora onih koji bi se, ubrzo nakon izbora, počeli pravdali kako „ne mogu ništa učiniti“ – a ja i mogu i hoću, to otvore-no kažem – vjerujem kako mi neće biti veliki minus to što sam dobio povjerenje bez plana rada.

Mjesec i pol dana, istina ljetnih, na čelu ste Društva. Što ste dosad učinili?

Uglavnom sam, sa suradnicima, radio na konstituira-nju svih statutom predviđenih tijela Društva. Održali smo sjednicu Nadzornog odbora na kojoj smo, između ostalog, izabrali i njegova predsjednika. Sa zadovoljstvom ističem da smo konstituirali i Stegovni sud, koji će nam trebati. U protekle četiri godine, primjerice, Stegovni se sud nije ni-

Razgovor: Ivan PRIMORAC, predsjednik LD „Mosor“, Široki Brijeg

Širokobriješko lovačko društvo nije nikakav bolesnik. Istina, proteklih ga je godina zahvatila ozbiljna kriza vodstva i komunikacije među ljudima, ali stvari se sada lagano raščišćavaju, ne bježimo istini pogledati u oči, i na dobrom smo putu da vratimo povjerenje brojne lovačke populacije u njezin Mosor

Mosor je bio, i bit će, stožer hrvatskoga lovstva u BiH

Dragan Naletilić

jednom sastao. Riječ je bila o smi-šljenoj opstrukciji. A ovaj novi već se sastao dvaput, i očekujem da će svoje obveze izvršavati časno i korektno. Uz to, održali smo i dvije sjednice Upravnog odbora, treću ćemo sutra (24. kolovoza, op. a.), ona će biti posvećena Lovnoj jedi-nici Desna obala.

O Desnoj ćemo obali poslije. Neki kažu, LD „Mosor“ je bolesnik kojem treba i dijagnoza i terapija. Mislite li Vi tako?

Naše je lovačko društvo bilo perjanica Lovačkog saveza Herceg Bosne, i sada je. Ne može se, dakle, govoriti o bolesniku. Može se, s pu-nim pravom, govoriti o krizi vodstva, krizi komunikacije, čega će, čvrsto vjerujem, biti mnogo manje. Da je „Mosor“ zdravo društvo, svjedoči či-

njenica da ono redovito izvršava sve svoje obveze. U njemu se i danas kvalitetno lovi i kvalitetno radi, pri čemu bih, kao primjer, spomenuo Lovnu jedinicu Blato, sekciju Uzarići.

Koja su tri glavna problema LD „Mosor“?

Prvi, kriza vodstva i komunikaci-je, što će se, rekoh, sigurno popra-viti kvalitetnim izborom novih tijela. Drugi, aktualni problem nestanka novca s računa, što je sada posao policije i tužiteljstva, i treći, među-ljudski odnosi na području Lovne jedinice Desna obala.

Ostanimo malo na nestanku novca s računa. Jeste li Vi otprije znali nešto o tome?

Premda sam pokušavao, ali nikad se u protekle dvije godine

Ivan Primorac - na radnom mjestu direktora u društvu “Primorka”



nisam uspio izboriti za to da se na sastancima Upravnog odbora razgovara o financijskom stanju u Društvu. Bilo je nekih indicija o manjku novca, ali tadašnje čelništvo nije dopuštalo razgovar o tome. Za te dvije godine nikad nam nisu po-kazani čak ni izvodi iz banke. Zani-mljivo, nema što!

Kako se došlo do cifre od oko 50.000 KM?

Povjerenstvo, formirano za taj posao, pregledalo je analitičke kar-tice, na kojima su iznosi ali ne i svrha utroška novca. Po tome, s računa Društva podignuto je oko 50.000 KM. S pokrićem 8.250 KM, za pla-ćanje zečeva, a ne zna se za što je potrošen ostatak od 42.000 KM, nema indicija da je potrošen u ko-rist Društva. Završeno je ispitivanje osumnjičenih i očekuju se reakcija tužiteljstva. No bez obzira na to što će tužiteljstvo reći, Društvo će po-krenuti interni postupak i suspendi-rati odnosno sankcionirati odgovor-ne za ovu blamažu.

Lovna jedinica Desna obala? Ona se često percipira kao žarište problema u Društvu.

Na određeni ste način u pravu. Ovdje je problem nerad u sekcija-ma. No kako rekoh, 24. kolovoza bit će sastanak Upravnog odbora posvećen ovoj lovnoj jedinici. Na sastanku će biti predsjednici svih

šest sekcija i vjerujem da ćemo se u demokratskoj proceduri, oči u oči, o svemu dogovoriti i da Desna obala više ni na koji način neće biti „crna mačka“. Vjerujem u razum, što znači da ne bi trebalo biti stegovnih po-stupaka.

Je li LD „Mosor“, s četiri lovne jedinice i sekcijama, kvalitetno or-ganizirano društvo?

Lovne nam jedinice ne trebaju. One su izmišljene samo zato da bi se Društvo podijelilo i da bi tako svoj in-teres mogli ostvariti pojedinci koji to nisu mogli u Društvu a voljeli su „biti na vlasti“. Trebaju ostati samo sekcije.

Hoće li se, onda, Društvo reor-ganizirati?

U prošlom je skupštinskom sazi-vu to bilo aktualno. Ali sjednica na kojoj se trebalo odlučiti o tome pre-kinuta je, ubrzo je otvoren lov i stvar je zamrla. Vidjet ćemo.

Bilo je nekih problema i u su-radnji LD „Mosor“ s matičnim Save-zom, različitih pogleda oko mjesta sjedišta Saveza. To je sada, čini mi se, prošlost?

Hrvati iz zapadne Hercegovine moraju se boriti za Mostar. Savez mora biti u centru, a centar je Mo-star. Općenito, moramo se spajati, a ne razdvajati. No osjetio sam drukči-ja strujanja u nekim ovdašnjim kru-

govima, poglavito u našem Županijskom vijeću za lovstvo. Otvoreno kažem, Branko Vukoja nema i neće imati potporu LD „Mosor“ za način kojim, iz sjene, upravlja Vijećem. Kad sam kod toga, želim i promjenu pravilnika o radu Župa-nijskog vijeća, ne smije se događati da jednak utjecaj ima društvo sa 80 i društvo sa 800 članova. A sad je tako.

Spajat ćete, a ne razdvajati, rekoste. Kako ćete to poka-zati, imate li neke ideje za to?

Pokazat ću to svojim radom. Ali evo, u studenom ćemo upriličiti lovačku večer na razini Društva. To se nije dogodilo već dvije godine. Isto tako, planiram i jedan zajednički lov, također na razini Društva, koji bi ujedno bio i prezentacija modernoga lovstva. Taj bi lov trebao postati tradicionalnim, samo bi se domaćin mijenjao. Naš bi se način lova također morao mijenjati. Ne bi trebalo u lov ići individualno, nego organizirano, javno. I još nešto, želja mi je pozvati sve ži-vuće predsjednike Mosora na radni ručak, na kojem ćemo razmijeniti mišljenja i iskustva. Koristim ovu prigodu i sve ih pozivam, za početak, da se jave u ured Društva i ostave brojeve telefona, kontaktirat ćemo s njima.

Na kraju, još jedno „škakljivo“ pitanje: Treba li povećati lovačku članarinu?

Treba. Sadašnja članarina od 100 KM nije dovoljna za kvalitetno gospodarenje lovačkim dobrima, poglavito kad se budu davale koncesije na lovišta, i one će nešto koštati. O tim smo stvarima već razgovarali na Upravnom odboru i, mogu to otvoreno reći, imamo novi model plaćanja člana-rine u našem društvu.

Razgovarajući s Primorcem, dojam je ugodan. Čvrstog je uvjerenja da Mosor mora ostati najjača snaga hrvatsko-ga lovstva u BiH. U tom kontekstu, više je puta ponovio „za spajanje sam, nisam za razdvajanje“. Na upit ima li ikakve veze s politikom i osjećaju li se u Društvu čiji je čelnik izravni politički utjecaji, spremno je rekao: „Ne!“

Sudeći po ovome, bogata su lovačka iskustva čelnika širokobrijeških lovaca



Pero Mihaljević

Vruće ljetne dane livanjski lovci nisu proveli samo „hla-dujući“. Uz redovita otvorenja lova na srnjaka i perna-tu divljač – prepelicu i goluba – oni koji su skupštinski

zastupnici ili članovi tijela uprave Društva morali su dobro „zagrijati“ klupe i donijeti nekoliko odluka vrlo bitnih ovdaš-njim lovcima.

LOV NA SRNJAKANa temelju odluke Upravnog odbora LU „Cincar“ kojom

je određeno da svaka sekcija u sezoni može odstrijeliti po jednoga srnjaka, loveći subotom i nedjeljom, ovogodišnja sezona lova na srnjaka, u organizaciji sekcije Livno, otvore-na je 15. lipnja.

Prvoga srnjaka, odmah na otvaranju, odstrijelio je isku-sni lovac Nurko Ključe, drugoga je, tjedan dana poslije, na terenu sekcije Borova Glava odstrijelio Boris Bandov, a tre-ćega, odmah u idućem lovu, Elid Mačkić.

Lov na srnjaka u svim je sekcijama protekao u najboljem redu, bez ijednog incidenta, za što lovci zaslužuju pohvale.

SKUPŠTINAJednoglasnom odlukom zastupnika, na Skupštini odr-

žanoj 3. srpnja 2010. godine, za predsjednika Skupštine

Uspješno odrađene obveze i u lovištu i u klupama

LU „Cincar“, Livno: MALO LOVA, MALO ZASJEDANJA

izabran je Dalibor Barać. Za zastu-pnike u Skupštini Lovačkog saveza Herceg Bosne, također jednoglasno, izabrani su Ilija Mihaljević iz sekcije Podhum i Ranko Kovač, predsjed-nik LU „Cincar“.

Na radnoj sjednici Skupštine, održanoj 6. kolovoza, nakon izvje-šća Nadzornog odbora i komisije koju je formirao Upravni odbor Društva, zastupnici su odlučili da stranci koji nemaju privremeni ili stalni boravak na području BiH više ne mogu biti članovi LU „Cincar“.

Isto tako, predsjednik LU „Cincar“ Ranko Kovač predložio je, a zastu-pnici prihvatili, da lovci iz Hrvatske, ako ovdje žele loviti, moraju platiti dnevnu dozvolu 50 KM, a lovci iz drugih država 100 KM, uz vodiča ko-jega po grupi plaćaju 50 KM.

Na koncu, donesene su još dvi-je odluke. Prva, da se za strelište u

Kupresu donira 1000 KM, i druga, da Vjekoslav Kostijal iz Zadra izra-di prijedlog za dodjelu koncesije na lovište.

LOV NA PREPELICU I GOLUBANa sjednici Upravnog odbora

Lovačkog društva „Cincar“, odr-žanoj 21. srpnja 2010., određeno je da se lov na prepelicu i goluba otvori 1. kolovoza. Za lovne dane određeni su srijeda, subota i ne-djelja. Strancima je, ako će loviti u ovom lovištu, određena cijena od 100 KM dnevno, cijena vodiča je 50 KM.

Kao i obično, lov je protekao na zadovoljstvo svih onih koji su sudjelovali u njemu. A još veće za-dovoljstvo bilo je družiti se poslije lova, na način koji je istinskom lov-cu i glavni razlog da bude to što jest.

Anto Cvitanović

I ove godine, 8. kolovoza, lovci LD „Pavlovica“ iz Novog Travnika i lovci HLU „Malič“ iz Gruda upriličili su zajednički lov na srnjaka.

Druženje je, zapravo, počelo dan prije, na prigodnom domjenku, koji je domaćin Stipo Ivoš, predsjednik sekcije Sebešić, iskoristio za riječi pozdrava i dobrodošlice.

Na dan lova, lovci su bili na nogama već u četiri uju-tro. Rajska dolina i rječica Zlatan, koja teče njome, doista su prekrasan ambijent za lovačku kuću. Kava i rakija prije lova ovdje se piju s posebnim užitkom.

Kako glavni lovnik nije mogao biti ovdje, njegove se uloge prihvatio predsjednik Ivoš. A on je, objašnjavajući plan lova, u startu oduševio lovce: jedna će grupa srnjaka loviti šuljanjem, a druga vabljenjem. Upozorio je, naravno, i na to kako se trebaju ponašati jedni, a kako drugi, pri čemu nije zaboravio naglasiti potrebu i značenje sigurnosnih mjera u lovu. Uz to, obavijestio je lovce da, osim srnjaka,

Zajedništvo (na)raslo u lovu

mogu loviti divlju svinju i lisicu.Po dogovoru, lov je potrajao do

podne, kad je uslijedio povratak na zborno mjesto, gdje su Željo i mla-di lovac Anto Krezić već pripremili bogatu okrepu. Svi su bili zadovoljni, poglavito grudski lovci koji su imali

priliku promatrati srneću divljač i čuti njezino glasanje, bez obzira na to što nisu imali priliku pucati na nju. No odstrel ovdje ionako nije u prvom planu. Domaćini su gostima iz Gruda toplo zahvalili na dolasku i pozvali ih da ih dogodine dođe još više.

LD „Pavlovica“, Novi Travnik: LOV S GRUĐANIMA

S vremenom, razvilo se i prijateljstvo



Ovih su dana lovci LD „Golub“ iz Čitluka okončali projekt „Izgradnja pojila-lokve za

divljač“, koji je, kroz poticaje za lov-stvo, u iznosu od 4.614 KM financi-ralo Ministarstvo poljoprivrede, vo-doprivrede i šumarstva FBiH.

Lokva je izgrađena u srcu lovišta, na granici sekcija Međugorje i Slu-žanj-Cerno. Svi radovi, od iskopava-

Još jedan „bazen“ u čitlučkom lovištu

nja do betoniranja, djelo su vrijed-nih članova sekcije Služanj, od kojih, osim predsjednika Mate Ćavara, treba spomenuti i Milenka-Miku Miličevića, Milenka-Mišu Bradvicu, Mladena Ćavara i Ljubomira Juku.

Lokva je duga 20 metara, široka u prosjeku 5 metara, pa kad se gle-da sa strane izgleda kao bazen. U njezinu je izgradnju utrošen 21 m³ betona, 24 čelične armature (mate), a za iskopavanje i sređivanje pristu-

pnog puta 1230 KM. Ukupno, 4833 KM, dakle nešto više nego što je Ministarstvo odobrilo.

Da beton ne bi ispucao i tako trud bio uzaludan, pobrinuli su se članovi vatrogasnog društva iz Čitluka dotjeravši odmah 5 cisterni vode. Svakog je dana netko od lovaca išao polijevati beton, a brzo je počelo i kišiti pa je tako lokva ostala „ko boca“.

Ovaj je projekt od neprocjenjive vrijednosti ne samo za čitlučko lovište i opstanak divljači u njemu, nego i za okolna društva, ponajprije za Kravicu iz Ljubuškog.

Sukladno članku 4. s Ministarstvom potpisanog ugovo-ra, naše je društvo po završetku radova dostavilo Ministar-stvu konačnu situaciju i račune o utrošenom novcu. Koristi-mo ovu priliku i zahvaljujemo Ministarstvu na poticaju, a na poseban način zahvaljujemo već spomenutim lovcima koji su realizirali ovaj projekt i, na kraju, o svom trošku upriličili zabavu za sve članove sekcije Služanj, na koju su pozvali i predsjednika i tajnika LD „Golub“.

LD „Golub“, Čitluk: POTICAJI I PROJEKTI

Gojko Prskalo

Nedžad Garić

Ovogodišnji lov na srnjaka trajao je 4 tjedna, odnosno do trenutka kad je odstrijeljeno planiranih 35 primje-raka. Dozvolu za lov na srnjaka izvadilo je 139 lovaca.

Što se tiče trofejne vrijednosti srnjaka, koja je na odre-đeni način i pokazatelj gospodarenja lovištem, ona je ove godine vrlo dobra. Pet odstrijeljenih srnjaka bilo je „u me-dalji“, od kojih su 2 srebrna i 3 brončana. Trofej srnjaka u srebrnoj medalji stekli su Matija Jurić i Marko Marić, a u brončanoj Mario Ekmečić, Naser Delić i Osman Salkanović. I ostali su trofeji uglavnom između 80 i 100 točaka.

Ovogodišnji je lov na vrijeme otvoren i zaista je bio uži-tak naći se u prirodi, poglavito u jeku parenja srneće divlja-či. Sve je proteklo u redu, bez i jedne prijave protiv lovaca od strane lovočuvara. Nije bilo problema ni na zbornim mjestima, a najvažnije je da nitko nije ugrozio sigurnost sudionika u lovu niti građana koji su se, vođeni svojim po-slovima, zatekli u lovištu za vrijeme lova. Istina, bilo je dosta promašaja, ali su oni sastavni dio lova, a mnogi su posljedi-ca i kojekakvih tehničkih grešaka.

Dva „srebrna“ i tri „brončana“ srnjakaLD „Fazan“, Odžak: LOV NA SRNJAKA

U ulozi betoniraca, slijeva: Mika, Mladen, Mate i Ljubomir

Sve pohvale lovcima sekcije Služanj za ovo djelo

Promašaji jesu sastavni dio lova, ali ovo je bio pun pogodak



LD „Mosor“, Široki Brijeg i LD „Jarebica“, Mostar: ZAJEDNIČKI LOV PREPELICE

Vlado Bošnjak

U nedjelju 22. kolovoza, lovci Mosora iz Širokog Brijega i Jarebice iz Mostara sa svojim su četveronožnim lju-bimcima izišli na Mostarsko blato u lov na prepelicu.

Kako je ovo polje bilo pod vodom do sredine lipnja, po-četak lova na prepelicu ove je godine malo „okasnio“. Dosta prepelice, zbog poplave, svoje je mlade izleglo po okolnim poljicima i dosta njih još uvijek nije „saselilo“ u polje. Zato je i lov bio više simboličan. Ali bitno je da je zadovoljena strast izlaska na ovu, kako se obično kaže, najmanju koku naših lovišta.

U lovu je sve, osim brojnosti prepelice, dobro štimalo. Zanimljivo, ove godine umjesto prepelice na Mostarskom blatu lete jata kormorana. „E, da je ovoliko prepelice koliko njih, bilo bi dobro“, komentar je staroga lovca Ivana Đole iz Biograca, koji je uspio jednoga odstrijeliti.

Otkud ovoliki broj kormorana na Mostarskom blatu? Ova pernata divljač, koja pravi velike štete na ribljem fondu, došla je ovdje krajem jeseni prošle godine, kad se Blato bilo pretvorilo u jezero površine preko 3000 ha. Osim vode, kor-morane je privukao i bogat izvor hrane. Pastrve i blatskog prikanca ove godine bilo im je u izobilju, tako da su ovdje

Umjesto prepelice, lete kormorani

izveli i svoja legla i postali „pticama stanaricama“. U ovo doba godine, kad je niska razina vode u riječnom koritu, najviše stradava mlađ prikan-ca i žabe. Osim u lovu na prikance, kormorani imaju istančano osjetilo za svoju sigurnost, tako da im se vrlo teško približiti na puškomet.

Što se prepelice tiče, lovci se nadaju da će je sušni dani kolovoza pokrenuti prema Blatu, k vodi. Pre-pelice ako bude, a lovačkih druženja kao što je bilo i ovo sigurno neće manjkati.

Nedžad Garić

Fazanski pilići osvojili posavska lovišta

Prvoga srpnja 2010., Upravni odbor LD „Fazan“ odobrio je nabavku 3500 fazanskih pilića. Fazani su kupljeni u fazanerijama „Posavina“ u Odžaku i „Njiverica“ u Srebre-

niku, a smješteni su u zatvorenu volijeru na Kadru. Obvezu čuvanja i hranjenja fazanskih pilića na sebe je preuzeo Jozo Šajić, član Upravnog odbora Društva i lovnik sekcije Kadar. Sve aktivnosti provedene su pod budnim okom predsjedni-ka Društva Dragana Guberca, lovnika Grge Grgića, dopred-sjednika Kemala Osmanovića i tajnika Nedžada Garića.

Na sastanku Upravnog odbora održanom 2. kolovoza 2010., donesena je odluka o puštanju i podjeli fazanskih pilića po sekcijama. Naime, zbog vremenskih nepogoda i poplava koje su zahvatile veći dio našega lovišta, drži se da je većina pilića izleženih slobodno u prirodi uništena. Na sjednici je na-pravljen raspored raznošenja fazanskih pilića iz volijere.

Za svaku je pohvalu činjenica da su ove godine fazanski pilići izuzetno kvalitetni, dobro operjani i veoma aktivni, u što su se mogli uvjeriti svi članovi Upravnog odbora koji su prije sjednice obišli volijeru. Ovo je, svakako, plod od-ličnog znanja članova komisije za nabavku fazanskih pilića,

LD „Fazan“, Odžak: OBOGAĆIVANJE LOVIŠTA

ali i umijeća u čuvanju i hranjenju u zatvorenoj volijeri.

Nakon puštanja pilića u lovište, lovci organizirani po lovnim gru-

pama čuvaju lovište i kontroliraju stanje, sve s ciljem da ovogodišnja lovna sezona na fazana bude što bolja.

Lovočuvar Damir Milićević i iskusni lovac Ivan Đolo

“Ivanov” kormoran

Velika je gužva u privremenom “domu” pilića na Kadru



U siječnju ove godine, Vlada Kraljevine Španjolske, preko svoje agencije za međuna-

rodni razvoj (AECID) i organizacije Aprodel (Udruženje profesionala-ca za lokalni razvoj), te u suradnji s LAG Blidinje Čvrsnica i REDAH-om, odobrila je LU „Zavelim“ 3990 KM za projekt izgradnje nadstrešni-ce i uređenje izvorišta Močila. Uz navedene organizacije, realizaciju ovog projekta pomogla je i Općina Tomislavgrad s 1500 KM, a ostatak novca osigurala je LU „Zavelim“, dio iz svojih fondova, dio od nekolicine donatora, tj. Rožana koji žive i rade u Njemačkoj i Hrvatskoj.

Radovi su završeni u svibnju, kako je bilo i ugovoreno, a predstav-nici navedenih organizacija posjetili

Napokon, pravo izletišteLU „Zavelim“, Roško Polje: IZGRAĐENA NADSTREŠNICA I UREĐENO IZVORIŠTE

Ante Ðikić

Adam Dabić

su Močila i izrazili zadovoljstvo realizacijom projekta. Izgradnjom ove nadstrešnice oplemenjen je ovaj lokali-

tet i sada se slobodno može reći da napokon imamo pravo izletište. Lovci, planinari i ljubitelji prirode ovim su došli na svoje, za što zahvala ide svima onima koji su pomogli ovaj projekt.

Na kraju, kako to i priliči, uređena Močila blagoslovio je fra Marko Jukić, ovdašnji župnik.

Koncem srpnja završen je pla-nirani odstrel srnjaka i vepra u LU „Sava“. Prema planu bilo

je predviđeno odstrijeliti 10 srnjaka i 10 veprova samaca u prolazu, ali ovaj put te kvote nisu ispunjene.

Pretposljednjeg dana lova, 25. srpnja predvečer, u sekciji Vidovice, u roju komaraca odstrijeljen je peti srnjak, star 3-4 godine, težak 24 kg. To je zadovoljstvo pripalo upor-nom mladom lovcu Ivi Župariću, zvanom Tesla, kojem je to bio prvi srnjak u lovačkoj karijeri.

Ove je godine lov srnjaka, zbog najezde komaraca, bio izuzetno otežan. Divljač se nije kretala čak ni u vrijeme parenja, pa su se lovci vraćali iz lova najčešće praznih ruku.

Početkom kolovoza otvoren je lov na prepelicu pućpuru, i to samo nedjeljom i državnim praznikom,

Temeljni je cilj sanirati štete na divljači

kako i spada po Zakonu o lovstvu. Ova se divljač lovi puškama sačma-ricama i uz pomoć lovačkih pasa pti-čara koji imaju položen ispit u radu, s najmanje tri lovca, u jutarnjim i predvečernjim satima, na prijavlje-nim parcelama unutar sekcija i po odluci Upravnog odbora Društva.

Tijekom godine naše su lovište zahvatile velike poplave. Na nekim njegovim dijelovima divljači je sko-ro nestalo. Na posljednjoj sjednici Upravnog odbora procijenjeno je da je na divljači i objektima nasta-lo oko 100.000 KM štete! Objekte ćemo nekako i sanirati, ali s divljači će ići malo teže, kažu mnogi lovci.

Obilazeći teren, lako je zamijetiti manji broj fazanske i druge divljači u lovištu. Njezina je reprodukcija znatno slabija nego u normalnim uvjetima. Divljač se, za poplava, bila preselila u više dijelove lovišta i sada se samo povremeno vraća u njego-

ve niže dijelove. Zato je bilo nužno posegnuti za nabavkom divljači i ispuštanjem u lovište, pa su Martin Marić, Jerko Ili-šević i dr. Asmir Redžepović, kao ovlašteni članovi komisije, krenuli u potragu za najboljim što se može nabaviti i ubaciti u lovište. Nešto će se, sigurno, učiniti, ali je, zbog poplava, za očekivati lošiju sezonu u odnosu na prethodne.

LU „Sava,“, Orašje: JEDNA SEZONA TRAJE, DRUGA SE PRIPREMA

Nadstrešnica na Močilima

Za osvježenje izletnicima

Ivo Župarić s kolegama, i sa “svojim” trofejom



Velimir Šekerija

Kao i većina ostalih u Županiji Središnja Bosna, i LD „Uskoplje“ je žrtva nesređenosti i neorganiziranosti resornoga županijskog ministarstva u pogledu (ne)

provedbe Zakona o lovstvu FBiH. Osobito se ističe problem nepoštovanja većine odredbi Pravilnika o načinu određi-vanja i obilježavanja granica lovišta, kao i postupka osni-vanja lovišta. U svemu tome najviše ispaštaju lovci, istinski ljubitelji prirode, lovačkih običaja, međusobnog druženja i pomaganja. Kao pripadnik mlađe generacije lovaca, često ostanem razočaran i nesretan zbog takvog stanja, ali čvrsto odlučan i s optimističnim stavom da se ova situacija mora promijeniti na dobrobit svih nas. Ali je potreban doprinos svih, od pripravnika do najstarijih lovaca, da svojim savje-snim ponašanjem, pridržavanjem lovačke etike, pravila i propisa budu čvrst argument u pregovorima s mjerodav-nima u zakonodavnoj vlasti.

Svijetli primjer svega ovoga je priča o Lovačkoj sekciji Ždrimci, jednoj od najbrojnijih sekcija našega društva. Kako smo do sada, iz ovih ili onih razloga, bili slabo ili skoro nika-ko prisutni na stranicama našega lovačkog lista, nastojat ću malo šire približiti stanje i događanja u ovoj sekciji.

Sekcija datira od osnutka Društva i uvijek je imala pre-ko 30 aktivnih lovaca. Većinom su to relativno mlađi lovci, koji polako ali sigurno skupljaju lovačko iskustvo, uvijek spremni na odgovornim mjestima jednoga dana zamijeni-ti one malo starije. Lovišta, koja ova sekcija baštini još od prije rata, uglavnom su jugoistočni dijelovi planine Vranice: Rasova, Radovina, Iviševo groblje, itd. Od divljači, ovdje je najviše srneće divljači, zeca, divlje svinje, vuka, lisice i med-vjeda. Nažalost, rat je i ovdje ostavio trag, broj divljači je u najmanju ruku prepolovljen. Najgora je situacija s divljom svinjom, koja je sve donedavno bila na rubu istrebljenja,

Ideja pretočena u djelo

LD „Uskoplje“, Gornji Vakuf-Uskoplje: SEKCIJA ŽDRIMCI

kako zbog rata tako i zbog nesa-vjesne sječe hrastove šume. Ipak, nesebičnim zalaganjem ovdašnjih lovaca, pravljenjem prihvatilišta za nazimad, sadnjom poljoprivrednih kultura u šumskim i prišumskim po-dručjima, u posljednje vrijeme raste broj ove dragocjene divljači. Prije-ratne lovačke staze bile su zarasle i neprohodne, hranilišta i pojilišta jednostavno su nestala, visoke čeke su srušene, a lovački dom u Rasovi, ponos ždrimačkog lovstva, u pot-punosti je izgorio. Mnogo su truda, želje i odricanja uložili ždrimački lovci kako bi svoja lovišta doveli u prihvatljivo stanje, no na tome nisu stali. I danas se na Vranici krešu sta-ze, prave se visoke čeke, hranilišta i pojilišta se uređuju, lovački dom se obnavlja, planinom se ori ždrimački bećarac.

Jedna od takvih radnih akcija bila je upriličena polovinom mje-seca lipnja. Zadatak je bio izgraditi nadstrešnicu ispred lovačkog doma u Rasovi. Krenuli smo u rane jutarnje sate, po običaju okupljanje je uvijek ispred kuće Tomislava Perića, lov-nika Društva. Pošto smo dan prije temeljito pripremili materijal i alat, nije nam trebalo dugo da sjednemo

u terence i uputimo se prema odre-dištu. Oko 7 sati već smo bili gore, posao je mogao početi. Predsjednik sekcije, Pero Perić, podijelio nas je u radne skupine, svaku je činilo 5 do 10 lovaca, ovisno o potrebi. Jedna je imala zadatak praviti nadstrešnice, druga je bila zadužena za donoše-nje materijala, treća pak za ospo-sobljavanje sustava dovoda vode, četvrta za izgradnju stola ispred nadstrešnice. Peta, ona najmanja ali sigurno ne manje važna, bila je ona koja se brinula o prehrani i okrepi.

Neko vrijeme sve je teklo po planu, nazirao se krov nadstrešnice, stol je skoro bio napravljen, „klem-po“ na ražnju već je širio svoj pre-poznatljivi miris. Ali sve nije moglo biti idealno, dogodio se problem s dovodom vode. Naime voda je do Doma dovedena još 1989. godine, podzemno gumenim cijevima s vrela udaljenog 2-3 kilometra. Te gumene vodovodne cijevi s vre-menom su dotrajale i trebalo ih je zamijeniti, jer vode nije bilo nikako. Kako je, međutim, riječ o vrlo ne-pristupačnom terenu, taj se posao u početku činio nemogućim. Kao i tada, i sada je na čelu radne skupi-ne bio Ivo Vukadin Šuka, i samo uz njegovo prisjećanje i golemo isku-stvo u sličnim poslovima detek-tirani su i zamijenjeni oni dijelovi vodovoda koji su onemogućavali protok vode. Kad je ovaj problem riješen, ostalo je išlo glatko, ne-dugo zatim planirani zadatak je i obavljen. Nadstrešnica je izgledala onako kako smo je i zamislili, pa su se čule hvalisave izjave lovnika sekcije Drage Perića Grge u smislu „ovakve nema u cijeloj uskopaljskoj dolini, pa i šire“ ili „sada trebamo praviti novi dom jer ovaj kraj nove nadstrešnice izgleda dotrajao“. Na-stavilo se s druženjem, lovačkim pričama i vicevima, ali svi smo, kao po dogovoru, zašutjeli kad je na stol servirana Mapekova čorba i poslije pečena prasetina. „Ko do-bro radi more dobro i pojist“, stara je naša uzrečica. Punih trbuha i s „karlovcem“ u ruci nije nam dugo trebalo da se čuje pjesma, nezao-bilazan i svakom uhu mili glas. Bili smo umorni, ali sretni i zadovoljni istodobno. Još jednu ideju s naših čestih druženja pretočili smo u dje-lo. Po ne znam koji put pokazalo se da je čvrsta, i na zdravim temeljima organizirana skupina lovaca, ključ uspjeha i smjernice za budući rad.

Dan posla, i evo nadstrešnice u Rasovi



Na dan 20. lipnja 2010., u or-ganizaciji LD „Sokol“ iz Nove Bile, svečano je otvorena

lovna sezona na visoku divljač, od-nosno priredba „Vlašić 2010.“

Za razliku od dosadašnjih, ovo-godišnje je otvorenje bilo izuzetno svečano i dobro posjećeno.

Svečano otvorenje lova na visoku divljač

LD „Sokol“, Nova Bila: VLAŠIĆ 2010.

Drago Marjanović Na lokalitetu Ponir, kod lovačke kuće, okupilo se osamdesetak lovaca i gostiju. U ugodnoj atmosferi i po izuzetno lijepom vremenu, prepustili su se užitcima druženja i planine.

Mjerodavno županijsko ministar-stvo dalo je suglasnost za ovu lovnu sezonu, što su lovci znali, te je i u ovoj prigodi bilo riječi o organizaciji lova, o pravilima lova, o lovnoj zakonskoj

regulativi, lovištu, divljači i sl.U uvodnoj riječi, predsjednik Društva Dario Sučić pože-

lio je lovcima uspješan i sretan lov, ali i upozorio na njihove obveze zapisane u normativnim aktima Društva. Posebno se osvrnuo na etiku i sigurnost u lovu.

Pozdravne riječi uputio je i predsjedatelj OV Travnik Ljupko Sučić, kolega lovac i član našega društva.

Posebna atrakcija na ovoj svečanosti bili su članovi Pu-hačkog orkestra koji djeluje pri Limenoj glazbi iz Nove Bile. U, za ovu prigodu, svečarskim odorama i s instrumentima, uveličali su lovačko slavlje i ukrasili prirodni planinski am-bijent. Pod dirigentskom palicom prof. Josipa Popovića, iz njihovih su instrumenata miljeli skladni zvuci i ugodno odjekivali Vlašić planinom.

U svečanom dijelu priredbe dodijeljena su priznanja (zahvalnice i pohvalnice) istaknutim pojedincima u Druš-tvu, diplome novim lovcima, a dugogodišnjem i cijenje-nom lovcu Niki Eriću uručeno je Odličje trećega reda.

U zabavnom dijelu upriličeno je potezanje konopca, nošenje jaja u žlici, nošenje balvana i gađanje iz zračne puš-ke, a potom je uslijedio bogat lovački ručak. Naravno da je završilo pjesmom, šalama i dosjetkama sve do večeri, u odličnoj organizaciji domaćina, članova sekcije Ponir.

Adam Dabić U dogovoru sa Zdravkom Sedlom, zapovjednikom Granične policije iz Orašja, izvršena je kontrola lo-višta uz rijeku Savu. Tom je prilikom zamijećen veći

broj šakala (čaglja), nešto sive čaplje i crne liske, znatan broj divlje patke i guske, te manji broj kormorana.

Na strelištu LU „Sava“ 20. srpnja upriličeno je gađanje glinenih golubova, kojom prigodom su svoje streljačke vje-štine isprobali pripadnici Oružanih snaga BiH.

Goste je dočekao bojnik Mato Zrinić, zapovjednik bojne „Sinovi Posavine“, a sa strelištem ih je upoznao sat-nik Stanko Mikić, inače predsjednik Upravnog odbora LU „Sava“. Među gostima je bio i zapovjednik brigade, general Stamenko Novaković.

Nakon gađanja, na strelištu je upriličen zajednički ručak, pripremljen u kuhinji vojarne. Prilika je ovo za napomenuti kako je mukotrpnim radom i angažmanom ovdje izgrađe-no strelište europskih standarda koje će, svakako, trebati održavati, za što je potreban i novac i rad. Ali, nije to previše u usporedbi s njegovim značenjem. Kad nema lova, ovo je doista pravo mjesto gdje lovci mogu zadovoljiti svoju strast za pucanjem i druženjem.

LU „Sava“, Orašje: SURADNJA S POLICIJOM I VOJSKOM

Vojnici isprobali lovačko strelište

Lovci pozorno slušaju riječ svoga predsjednika

Limena glazba u planini - čin za svaku pohvalu

Vojnici ili lovci, tko bi pobijedio u natjecanju u streljaštvu?



Velimir Šekerija

Planina Vranica od pamtivijeka je obilovala visokim paš-njacima, na koje su stočari iz okolnih sela ljeti istjerivali stoku. Svako je selo davalo sebi za pravo da dio ove pre-

lijepe planine, koji su koristili za ispašu, nazove baš po svom selu, tako da danas postoje: dobroška Vranica, vrška Vranica, ždrimačka Vranica-Radovina, itd. U Radovini je postojao i planinarski dom (u ratu izgorio, danas obnovljen), u kojem su sobe iznajmljivali planinari iz svih dijelova svijeta. O tim vremenima često pričam sa svojom bakom, koja mi naizgled običnim i prostim riječima odlično dočara, između ostalog, i svoja tadašnja turistička umijeća: „E moj sinko, kad je se tvoja baba bavila turizmom, onaj planinar dok izaje na Nadkrstac mora ogladnit, a ja ti njemu lipo razvijem pitu i počinim ma-slom, razmutim mlika, oćeš sira, oćeš verenike, a on meni ‘cr-venku’ u ruku i svak svakom.“

Nerijetke su priče i o vukovima u tim vremenima. Krupna stoka je – jer je teren bio pregledan – uvijek pasla bez čo-bana, što su vukovi obilato koristili. Često se znalo dogoditi da čopor vukova zakolje ovcu, kravu, pa čak i konja. Imali su, dakle, dovoljno hrane i zaštitu u nepristupačnim planinskim vrletima, što su odlični preduvjeti za opstanak ove, u nekim krajevima ugrožene vrste.

Danas, nekoliko desetaka godina poslije, situacija je u mnogočemu drugačija. Radovina više nije „oaza“ vukovima jer nema stoke na pašnjacima, a takva mjesta vuk redovito zaobilazi. Jedini čovjek koji i danas izvodi stoku na ispašu u Radovinu je Marko Majdandžić-Maćun. On i njegovi sino-vi „drže“ oko 150 ovaca. U predvečerje jednoga lipanjskog dana Marko je sa svojim sinom Slavkom, inače aktivnim lov-cem našega društva, pripremao drva za ogrjev, a stado ova-

Jedan u Radovini, drugi na Babi

LD „Uskoplje“, Gornji Vakuf-Uskoplje: DVA VUKA U NEKOLIKO DANA

ca, pod budnim okom dva ovčarska psa tornjaka, paslo je stotinjak meta-ra dalje od njih. Iznenada, stado se uznemirilo, tornjaci su zalajali i otrčali u obližnju šumu. U takvim je trenut-cima najvažnije da je puška pri ruci, što je bio slučaj kod Slavka. Otrčao je u šumu za tornjacima i imao je što vidjeti: „Rođo, cuke se kolju s vukom, jedan ga zgrabio za stražnjicu, a drugi se ispravio s njim, ja nanišanio ali ne-smim pucat, ubit ću cuke. Tako jedno po minute, dok se vuk nije oslobodio cuka i, ugledavši mene, počeo bižat, a znaš da rođo nikad ne maši“, govori ushićeno Slavko dok mi na mobitelu pokazuje slike mrtvog vuka.

Drugi susret s vukom dogodio se nekoliko dana poslije. Mještani sela Ždrimaca tvrdili su da noću, ne-daleko od svojih kuća, čuju zavijanje vukova. Nitko od lovaca to nije shva-ćao ozbiljno, držeći da je informacija preuveličana. (Malo kad se dogodilo da je vuk sišao s planine u selo.) Nit-ko osim Drage Perića Grge, lovnika sekcije Ždrimci i jednog od lovaca s najviše lovačkih trofeja u Uskoplju

(među njima i tri vuka). Tog je dana, dok je u predvečerje plastio sijeno nedaleko od svoje kuće, Dragu uzne-mirilo komešanje i cviljenje njegova lovačkog psa u boksu. Pretpostav-ljao je da pas cvili zato što ga dugo nije puštao iz boksa, ali mu lovačka znatiželja ipak nije dala mira. Uzeo je pušku i, onako umoran, uputio se na brdo zvano Baba, koje se nalazi odmah iznad njegove kuće. Desetak minuta potom čuo se pucanj. „Preko Babe divljač je oduvijek prelazila s Vranice na Radušu i obratno. I ovaj je vuk sigurno išao u tom smjeru, no nije tamo stigao. Sad će malo odahnuti i mještani, ali i mi lovci. Ne događa se baš često – kao što se to nama dogodilo – da lovci jedne sek-cije ubiju dva vuka u svega nekoliko dana“, veli nam Drago, pozivajući nas na feštu ispred Tomine garaže. A tu je slavlje trajalo do duboko u noć. Između ostalog, nije izostalo ni zeza-nje na račun vašega dopisnika. „Ovo je onaj vuk što je pripo Lelu u Čanju“, što je bila aluzija na jedan događaj iz davnih dana.

Drago Perić - još jedan vučji trofej

Stočar i vrstan lovac - Slavko Majdandžić



Žalosti nas, iz godine u godi-nu sve je manje prepelica na našim poljima. Najveći krivci

su, izgleda, poljoprivredna mehani-zacija, pesticidi i herbicidi, paljenje strništa, zapuštanje obrade tla i ne-kontrolirani masovni lov za vrijeme seoba i migracija, osobito u nekim zemljama Europe i svijeta.

S nostalgijom se mnogi sjećaju prijašnjih lovova na Duvanjskom, Li-vanjskom i Kupreškom polju, kad se u jednom danu na visak vješalo i po nekoliko desetaka ovih ptica. „Ova je godina zbog velikih suša dobro podbacila. Nađe se, istina, tu nešto prepelice, lovac može dnevno od-strijeliti u prosjeku deset do petnaest komada. Nije to kao prethodnih go-dina, ali nadamo se boljem. Ako nas ne izvuče polovina rujna kad se oče-kuju ptičje seobe u kojima stižu po-znate „slavonke“, nećemo baš upam-titi ovu lovačku sezonu po dobrom lovu i lijepom uživanju, gađajući ovu brzu i zanimljivu pticu“, govori nam Damir Kelava, lovnik i ljubitelj prepe-ličjeg lova iz Roška Polja.

Zadovoljstvo, bez obzira na broj „kljunova“

LU „Zavelim“, Roško Polje: LOV NA PREPELICU

Mladen Bešlić

Ovosezonski lov na prepelicu upriličila su gotovo sva naša lovač-ka društva, naravno ona koja imaju ravničarska lovišta u kojima obitava prepelica i u kojima postoje uvjeti za njezin lov.

Prvoga dana ovoljetne lovne se-zone, već po tradiciji, lovci LU „Zave-

lim“ iz Roška Polja, čiji smo bili gosti, organizirali su jutarnji i večernji izlazak na prepelicu. U lovu su, osim nekolicine domaćih lovaca, sudjelovali i gosti iz nekih drugih lovačkih društava iz Hercegovine i Dalmacije.

Velike sparine i vrućine karakteristične za ovo doba go-dine nisu baš lovcima išle naruku, a otežavale su i kvalitetan rad pasa u polju. Ipak, malo se lovilo, malo se u hladovini od-maralo i krijepilo suha i žedna grla. A onda bi se potraga za prepelicom nastavljala, u kraćim razmacima sve do sumraka.

Nakon lova, dolazak na zborno mjesto. Još jedna lagana okrepa i, naravno, analiza proteklog dana, popraćena prilič-nom dozom humora. „Lov i broj ulovljene divljači nisu nam u prvom planu, ovo je ono što nas lovce čini sretnim“, za-dovoljan je Veselko, vođa jedne od skupina. Ponovni susret i lov na istom mjestu zakazan je za petnaestak dana, kad je za očekivati novu seobu prepelica. Za ovaj lov domaćini su zaslužili čistu peticu. Vjerujemo – iskustvo nas tome uči – da će istu ocjenu zaslužiti i sljedeći put.

Pretraživanje terena s ptičarima

Ova je ekipa s užitkom “pročešljala” rošku ravnicu Poenter u fermanju prepelice



Anto Cvitanović

Kako bi pripremili uvjete za ono što, u pogledu brige za divljač, treba učiniti u jesen, ovdašnji su lovci 25. srp-nja ove godine izveli akciju na obnavljanju postojećih

i izgradnji novih solila i hranilišta u lovištu. Akciju su vodili lovnici sekcija, uz koordinaciju glavnoga lovnika Društva Vlade Kneževića i predsjednika Mirka-Miće Lešića. U akciji su, naravno, sudjelovali i mladi lovci, među kojima svakako treba spomenuti Pavu Ivoša i Luku Jakića, koje je njihova sekcija, sekcija Sebešić, posebno pohvalila.

Solila i hranilišta spremna za zimu

LD „Pavlovica“, Novi Travnik: LJETNA AKCIJA U LOVIŠTU

Nedžad Garić

Članovi povjerenstva za ocjenjivanje trofeja divljači, Kemal Osmanović, Zekerijah Zukančić i Božo Grgić, u dva su navrata ovoga ljeta odrađivali svoje obve-

ze. Prvi put 29. srpnja kad su ocijenili 20 trofeja srnjaka, a drugi put 18. kolovoza kad su ocijenili 15 trofeja. Kvaliteta ocijenjenih trofeja je vrlo dobra, što je pokazatelj da treba nastaviti s ovakvim načinom uzgoja i lova srneće divljači.

Konkretno, „u medalji“ je bilo 6 srnjaka, dva „u srebru“, četiri „u bronci“. Od ostalih, 11 ih je bilo od 90 do 105 točaka, također 11 od 80 do 90 točaka, a 7 od 70 do 80 točaka. Pro-sječna im je starost 4,8 godina, a prosječna tjelesna masa, bez utrobe, 25 kg.

Ocijenjeno 35 trofeja srnjaka

LF „Fazan“, Odžak: OCJENA TROFEJA SRNJAKA

Ante Ðikić

Znano je, veliki broj mladih zečeva nastrada pri kosidbi trave. Srećom, to se nije dogodilo i kad se, početkom srpnja, pred ručnom kosom jednoga ovdašnjeg kos-

ca iznenada našao mladi zečić. Pažljivi kosac na vrijeme ga je opazio i premjestio na sigurno, kako se ovaj mališa ne bi ponovno našao u sličnoj opasnosti.

A, da bi od pogibelji poštedjeli mladunce, bili oni po-tomci dlakave ili pernate divljači, bilo bi dobro da svi kosci, bez obzira na to kosili ručno ili strojem, povećaju pozor-nost. Mi lovci na tome bismo im bili jako zahvalni.

Smrtonosni bljesak kose

LU „Zavelim“, Rošo Polje: TRAVA – ZAKLON, ALI I OPASNOST

Šarolik ali učinkovit sastav akcijaša

Povjerenstvo je zadovoljno vrijednošću trofeja

Vrebaju ga mnoge opasnosti, pa i kosa



Lovci najveće sekcije LD „Vepar“ završili su lovačku kuću. Ona je u potpunosti u funkciji, ostaje

još samo dotjerivanje, da bude ljep-ša, te uređivanje oko kuće i dalje od nje, jer odmah uz kuću je šuma i proteže se kilometrima.

Bitno je da je kuća, konačno, zatvorena, i da je postavljen trijem ispred nje, što u ove ljetne dane omogućava cjelodnevni boravak vani. Napisah konačno, jer bilo je malo sporosti, ali upornošću vode-ćih ljudi, Vlade Brizara, predsjednika Sekcije i Drage Jeličića, predsjed-nika Odbora za izgradnju lovačke kuće, ipak je sve privedeno kraju. Nećemo o detaljnim razlozima malo dulje izgradnje, samo ćemo napomenuti da ova sekcija ima pet grupe pa je možda to uzrok malom „zatezanju“. Sve su grupe sudjelova-le, iako su pojedine htjele neke dru-ge lokacije. Čuju se poneki prijed-lozi o gradnji novih kuća, što i nije loše. Svi su članovi bili zaduženi po 100 KM i (ili) radom. Neki su odradili i jedno i drugo, a neki nisu nikako. Od 62 člana koliko ih je bilo u po-četku izgradnje – danas ih je 78 – 42 su se odazvala, 20 ih nije ni „povirilo“. „Bilo je 18 donatora, od kojih ćemo spomenuti neke: Tadija Bešker Tašo iz sekcije Rumboci 300 KM, Mar-ko Brkić, limar iz Uskoplja oluke na kuću, Vinko Ivančević oluke na tri-

Zajednička kuća i tri brvnareLD „Vepar“, Prozor-Rama: IZ SEKCIJE PROZOR

Stanko Ćurčić

jem, bivši načelnik Jozo Vukoja be-ton, načelnik Jozo Ivančević također vrijednu donaciju te ostali koji su na bilo kakav način sudjelovali, svima njima zahvaljujem“, reče nam Vlado, predsjednik Sekcije. Na kraju Drago, predsjednik Odbora , napomenu da je u planu donatorski ručak gdje bi još jednom zahvalili svim sudio-nicima i pokušali skupiti još novca za uređenje unutrašnjosti kuće te okoliša. Naime u planu je i ograđi-

vanje i uređivanje dijela lovišta. Kad sam došao fotografirati lovačku kuću zatekao sam poveliku feštu gdje, očito, nisu bili svi lovci pa mi napamet pade misao kako bi lovačke kuće mogle poslužiti i onima koji žele provesti dan-dva u prirodi daleko od svakidašnjih briga, kao i za veća privatna slavlja. Normalno, iza sebe ostaviti onako kako je zatečeno, pa i još ljepše.

GRUPA JELENOsim zajedničke kuće, lovci pojedinih grupa još su za-

jednički napravili tri brvnare. Brvnare se nalaze na privatnim posjedima, što nije smetalo lovcima sudjelovati, skupljati se, i provoditi dane u lovu i kad god netko poželi. Najak-tivniji su članovi grupe Jelen, koji su napravili dvije brvnare na posjedima Ive Dolića. Lokacije su prelijepe na Palama, posebno na Grkašnici, na nadmorskoj visini oko 1300 me-tara, odakle se širi pogledi u daljine. Članovi grupe su: Ivo Dolić, Milenko Dolić, lovnik, Romeo Dolić, Marko Dolić, Vlado Barišić, Dane Barišić, Marko Dolić, Jozo Ivančević, Ivan Ivančević, Oliver Dolić, Mirko Jurić i Ilija Jurić. Zasijali su 25 duluma čičoke, raži i zobi. Zaista su lokacije na lijepi-ma mjestima, s puno proplanaka, šume i tišine. Udaljene su od magistrale zračnom linijom niti kilometar, a autom ima tri-četiri kilometara. Šume su pune divljači: srne, svinje, medvjeda, tetrijeba. Ivo nam je pokazao gdje je medvjed “uzurpirao“ zob a svinje krumpire. Na ovoj lokaciji prije dvije godine „šetao“ je i jelen. Članovi grupe zaista su ljubazni, primaju u društvo svakoga „dobre volje“, svakom tko navrati pokažu što imaju, a imaju što pokazati, ponude jelo i piće, te boravak ako netko želi.

Kad se uredi njezin okoliš, kuća će zablistati u punom sjaju

Jedna od brvnara grupe Jelen



Lovna sezona u Lovačkom društvu „Galeb“ iz Čapljine otvorena je 1. kolovoza lovom na goluba, grlicu i pre-pelicu.

Goluba i grlice ove godine ima u zadovoljavajućem

Prepelica „zaboravila“ čapljinsko područje

broju, otprilike kao i prošlih sezo-na. Prepelice, međutim, koja svake godine u ovo doba u velikom broju dolazi na ova područja kod seobe

LD „Galeb“, Čapljina: NOVI LOV I NOVE ISKAZNICE

Jure Musulin

na sjever, nema kao prošlih godina. Tek tu i tamo pokoji pjev. Lovci se ne hvale ulovom ove divljači, tek poneka se dala primijetiti na „visku“ pri prvim izlascima.

Žita su pokošena, ovoga je ljeta bilo i padalina u više navrata, u po-ljima ne manjka hrane za ptice, ali očigledno da to nema nekoga ve-likog utjecaja na dolazak prepelice u ovo područje. Istina, ovogodišnja se zima bila oduljila i sve pomalo kasni, dakle i proljeće i ljeto. Mož-da zato i prepelica kasni s preletom iznad ovih krajeva, možda pomalo mijenja rutu svoje seobe ili je, pak, u pitanju neka viša sila (trenutačno su veliki požari na žitnim poljima u Rusiji), samo Bog zna. U svakom slučaju, ostaje nam pratiti situaciju i nadati se da nas „kraljica strništa“ nije zaboravila.

Uz ovu informaciju, evo i još jedne: stigle su nove, biometrijske iskaznice za lovce koji su uredno platili članarinu i taksu prošle godi-ne i koji su donijeli slike za iskazni-ce. Lovci ih mogu preuzeti u pro-storijama Društva prilikom uplate članarine za sezonu 2009./10., kad trebaju predočiti i oružni list, kako bi podaci o oružju bili evidentirani i u Društvu.

U lovištu su dobri uvjeti za prepelicu, ali je nje ovoga ljeta ipak manje


LOVAČKO ORUŽJE

Mladen Bešlić

Oružje za omamljivanje nami-jenjeno je anesteziji, odno-sno imobilizaciji i uspavljiva-

nju životinja s ciljem proučavanja, obilježavanja, liječenja, prevoženja…

No, prije daljnjih objašnjenja, do-taknut ćemo se Zakona o lovstvu FBiH i njegovih članaka koji govore o omamljivanju životinja. U članku 56. točka 2. stoji da se zabranjuje lov otrovom ili bilo kakvim drugim oma-mljujućim sredstvima. Članak 58. kaže kako ministar može odobriti korisniku lovišta hvatanje divljači omamljuju-ćim sredstvima, ali samo za znanstve-ne svrhe, vještački uzgoj, preseljenje u druga lovišta, kao i za potrebe zoološ-kih vrtova i za izvoz. Sukladno ovom zakonu, i Zakon o oružju predvidio je ovo naoružanje te ga spominje kroz kaznene odredbe u kojima, između ostalog, kaže: Pravne osobe bit će kažnjene ako oružje za omamljivanje životinja povjere osobi koja nema oružni list za nošenje lovačkog oružja ili koja takvo oružje nosi bez naloga voditelja pravne osobe.

Ove su puške, dakle, namijenje-ne isključivo u znanstveno-veteri-narske svrhe i mogu ih posjedovati samo ovlaštene osobe uime lovač-kih saveza, lovačkih društava, veteri-narskih i znanstvenih ustanova.

No bez obzira na ova ograniče-nja, držimo potrebnim da se lovci upoznaju i s ovakvim naoružanjem. Nikad se ne zna kad će netko od njih, naravno iz humanih razloga, biti u prilici upotrijebiti ga.

NAMJENARekosmo, puška za omamljiva-

nje namijenjena je anesteziji, od-

Rabi se samo uz specifična znanja i sposobnosti, i sukladno zakonima, naravno

nosno imobilizaciji i uspavljivanju životinje, što se postiže pogotkom injekcijskog projektila s veće ili manje udaljenosti. Posebno kon-struirana i opremljena injekcijska šprica, napunjena farmakološkim sredstvom, izbacuje se iz prikladno uređene puške stlačenim zrakom, ugljičnim dioksidom ili vrućim ba-rutnim plinovima.

Pri pogotku igla probija kožu životinje, a u injekcijskom se pro-jektilu automatski aktivira sustav za potiskivanje klipa. Kroz šuplju iglu u tkivo dospijeva odgovarajući prepa-rat, tako da potpuna i sigurna imo-bilizacija životinje nastane nakon 5 do 15 minuta.

Uloga oružja za omamljivanje zapravo se svodi na lan-siranje nešto složenije injekcije za narkozu, što korisniku omogućuje djelovanje iz relativno sigurne udaljenosti, koja ipak nije veća od 70 metara.

Puška za omamljivanje, ili kako bismo mi lovci rekli svojim žargonom – za privremeni odstrel, s priličnim se uspjehom rabi već 40-50 godina. Početci korištenja sežu u vrijeme kad su zoolozi i lovci, suočeni s nestajanjem pojedi-

Puška za omamljivanje namijenjena je anesteziji, odnosno imobilizaciji i uspavljivanju životi-nje, što se postiže pogotkom injekcijskog projektila s veće ili manje udaljenosti. Pri pogotku igla probija kožu životinje, a u injekcijskom se projektilu automatski aktivira sustav za poti-skivanje klipa. Kroz šuplju iglu u tkivo dospijeva odgovarajući preparat, tako da potpuna i sigurna imobilizacija životinje nastane nakon 5 do 15 minuta

PUŠKA ZA OMAMLJIVANJE


LOVAČKO ORUŽJE

nih životinjskih vrsta, osjetili potrebu da ih na human način obilježavaju, liječe i prevoze. U pomanjkanju profesionalnih uređaja, započeli su sami konstruirati naprave kojima bi se postigla mogućnost daljinskog ubrizgavanja farmakoloških sredstava.

Uporabi oružja za omamljivanje treba pristupiti vrlo selektivno, jer će projektil lansiran snagom potrebnom za probijanje čvrste kože, primjerice razbjesnjelog bika, lako prodrijeti u unutarnje organe neke manje životinje i tako je usmrtiti. Dakle, doziranje preparata igra veoma značaj-nu ulogu.

Osoba koja se prihvati uporabe oružja za omamljivanje mora biti ne samo dobar strijelac i razumjeti vanjsku balisti-ku, nego treba dobro poznavati životinjsku anatomiju.

DJELOVANJE ORUŽJASuvremeno oružje za omamljivanje, kao pogon pro-

jektila uglavnom rabi energiju stlačenih plinova. Poznate su konstrukcije koje rabe pumpom stlačeni zrak, ugljični dioksid iz ampula ili stlačeni zrak iz čeličnih boca. Sustav djelovanja ventila i otponca preuzet je iz suvremenoga zračnog oružja.

Ovisno o tlaku, koji se unaprijed bira očitavanjem mano-metra, projektil s omamljujućim sredstvom bit će lansiran iz cijevi brzinom koja ovisi o udaljenosti gađanja i vrsti životi-nje. Zbog mogućnosti precizne regulacije tlaka, oružjem za omamljivanje danas se može djelovati vrlo selektivno.

Zbog male polazne brzine, vrijeme njegova leta znatno je duže od bilo kojega drugog projektila. Ako zvuk lansira-nja uznemiri životinju, postoji velika vjerojatnost da će ona odskočiti prije nego što do nje stigne ispaljeni projektil.

BALISTIČKA SVOJSTVA PROJEKTILAProjektil nije, poput zrna iz vatrenog oružja, stabiliziran

vrtnjom oko svoje uzdužne osi. Pri kretanju kroz zrak on se ponaša kao strijela koja se stabilizira strujanjem zraka. Sto-ga je, poput strijele, opremljen različitim stabilizatorima.

Injekcijski se projektili uzajamno znatno razlikuju veli-činom, težinom i oblikom. Najteži poznati projektil težak je, bez punjenja, 66 grama, a najlakši – za ptice i vrlo male životinje – samo 3,5 grama. Svaki projektil ima ugrađen sustav koji nakon pogotka automatski oslobađa klip za istiskivanje preparata. Klip može biti pokretan silom stla-čenog plina, opruge ili pirotehničkim punjenjem.

Projektili koji promaše cilj lako se izgube u prirodi. Ne-stručnim rukovanjem može se aktivirati klip koji će, zbog znatnog tlaka, raspršiti narkotik u obliku aerosola. Slučaj-no pronađeni projektil može izazvati kobne posljedice. Udahne li čovjek samo 10 posto od količine sredstava do-statne za imobilizaciju manjeg jelena, nastat će paraliza pluća s vjerojatno smrtnim ishodom.

Nabava injekcijskih projektila a pogotovo odgovara-jućih farmakoloških preparata, u cijelom je svijetu pod strogim nadzorom. Cijene pojedinih projektila nisu baš zanemarive, a kreću se 20- ak eura po komadu.

Zbog mogućnosti koje pruža primjena daljinske narko-ze u lovstvu i stočarstvu, treba očekivati da će razvoj tehno-logije uskoro ponuditi još bolje i znatno jeftinije projektile, za koje će biti na raspolaganju još učinkovitiji preparati.

OGRANIČENJA ZA DJELOVANJE PREPARATA

Pravilno doziranje preparata povezano je s iznimnim teškoćama. Neke vrste životinja reagiraju različito na po-

TELINJECT VARIO 4V. 310. – jedna od najpraktičnijih i na eu-ropskom tržištu najtraženija puška za omamljivanje.

Djeluje na način hladnih plinova. Za pogon injekcijskog projek-tila rabi komercijalne ampule s ugljičnim dioksidom ili zrakom, koji se u rezervoar puške stlačuje pumpom isporučenom uz pušku.

Tlak na manometru može se očitovati odnosno regulirati u metrima željene udaljenosti i pri uporabi ampula.

Preporuča se oružje puniti neposredno prije upotrebe zbog vrlo primitivnog sistema kočenja.

Obarač je vrlo precizno postavljen, što olakšava precizno ga-đanje. Praktična ispitivanja pokazala su da se na udaljenosti od 20-ak metara postižu pogoci unutar grupe od 10 centimetara.

Težina projektila, zbog različite težine preparata, nije uvijek jednaka. Prema svakoj novoj dozi ili vrsti projektila, potrebno je nanovo uskladiti ciljnike. Tlak stlačenog plina koji je u neposred-noj vezi s dometom oružja vrlo je podložan promjenama vanjske temperature. Injekcijski projektil, zbog svoga oblika, male energije i velike površine stabilizatora, osjetljiv je na svaki bočni vjetar.

jedine grupe sredstava, drugima je potrebna različita doza sredstava po kilogramu težine, a treće su vrlo podložne negativnim popratnim pojavama.

Usprkos tablicama kojima se određuju orijentacijske vrijednosti preparata za pojedine vrste životi-nja, ima još mnogo rizika.

Čak uz optimalan pogodak, kad je izabran i ispravno doziran najbo-lji preparat, kad je pogodio dobro prokrvljeno mišićje, preostaje velik broj poteškoća.

Vrlo je teško uspavati nahuš-kanu i snažno uzbuđenu životi-nju. Normalna doza nije dostatna za takvo stanje stresa. Uporabom veće doze riskira se pak oštećenje ili smrt životinje. Rizik nije isklju-čen čak ni kad je životinja posve smirena.

Približimo li joj se prije nego što je preparat razvio svoje puno djelovanje (uobičajena sredstva djeluju za 5 – 15 minuta), može se dogoditi da se ona pribere i upla-

šeno odskoči. Lansiranje sljedećeg projektila može biti vrlo rizično jer je narušena osnova za proračun pravilne doze.

OPĆA OCJENAUporaba oružja za omamljiva-

nje u većini je europskih zemalja vezana uz određenu razinu znanja koje se stječe na odgovarajućim stručnim tečajevima. Na njima se uz teorijska znanja stječu iskustva u praktičnom gađanju „slijepim“ injekcijskim projektilima.

Na tečaju se uči kako životinju primamiti što bliže strijelcu, kako gađati u velike grupe mišića, pravil-na procjena leta projektila i vrijeme djelovanja narkotika.

Opća je ocjena da se uporaba „oružja za omamljivanje“ s pripa-dajućim injekcijskim projektilima može dopustiti samo osobama koje poznaju temelje anestezio-logije, farmakologije i anatomije i imaju streljačko-tehnička i balistič-ka znanja.


LOVAČKA PRIČA

U jednome ranijem članku, ti-skanom u Hoopu, spominjao sam grupu od sedam-osam

mostarskih lovaca, koja se sastaja-la srijedom u Konobi na Rudniku. Običaj je bio da svaki od nas, nakon povratka iz lova, podnese opširan izvještaj o tome lovu. Tako smo jed-ne srijede imali izvještaj prijatelja iz grupe, koji je prethodnog vikenda bio u lovu na srnjaka. Između osta-loga, ispričao nam je da je promašio kapitalnog srnjaka na Plasi. Svi smo veoma pažljivo slušali priču, ali kada je spomenuo promašaj, počela je šala i lagano zezanje, kao što se to svugdje događa. Ovdje je bila riječ o vrsnom i poznatom lovcu, koji je, baš kao strijelac, vjerojatno bio naj-bolji među nama. A nije ovdje bilo lako biti najbolji, jer su to skoro sve

Drago Lasić

Kapitalac s PlaseOstali smo pod borom skoro do sumraka, jer smo odatle imali dobar pregled terena, kada se, izne-nada, pojavio srnjak na proplanku livade uvučene dijelom u šumu. Niko je odmah, čim je podigao dvogled, tiho rekao: „To je taj!“ a ja sam, na brzinu, pomakao okular snajpera na maksimum i time „približio“ metu za devet puta, te naslonio karabin na lovački štap. Srnjak se, međutim, nakon što je prešao preko livade dvadesetak metara, najednom zaokrenuo i lagano pošao nazad, prema šumi, oda-kle je i izišao, kao da se nečega sjetio

iskusni lovci, koji su mnogo toga do-živjeli po lovištima, od raznih uspjeha do neuspjeha i nevremena, a i danas su cijenjeni. Pa da ih navedem: Jozo Glamuzina, Josip Škutor, Neđo Mar-tinović, Ivo i Stole Lasić, Brko Jurić i pokojni Maka Lasić, koji je u Domo-vinskom ratu prvi poginuo iz Rud-ničke bojne. Imali su još dva-tri člana grupe, koji su dolazili srijedom kada su bili slobodni.

Ranije sam načelno bio dogovo-rio da u toj sezoni odem negdje na srnjaka, pa sam čekao pogodan ter-min. Ovaj razgovor o kapitalcu dobro me zainteresirao, a nisam do tada bio na Plasi, pa sam odmah rekao da ću zatražiti odobrenje baš za Plasu. U kontekstu toga razgovora i zezanja u vezi s promašajem, dodao sam da ću svome prijatelju osvjetlati obraz.

Dobio sam odobrenje za Plasu i već iduće subote, rano ujutro, bio sam kod lovočuvara Nike Šarića u Grabovici. Pro-dužili smo u Divu Grabovicu do lovačke kuće na Sadinama, gdje smo ostavili auto. Padala je sitna kiša, a nije se bilo još dobro ni svanulo, pa smo napravili kavu u kolibi. U razgovoru, odmah sam rekao Niki da sam potanko upoznat o proma-šaju srnjaka prošlog vikenda na Plasi, te da sam, pred svima, obećao svome prijatelju osvjetlati obraz. Radi toga, a i inače, želio bih da, po mogućnosti, ponajprije potražimo baš toga kapitalca, a ako bude trebalo mogu ostati i u ponedjeljak. Niko je na to samo lagano vrtio glavom i gledao me kao ne-kog zanesenjaka, pogotovo na takvom vremenu i uopće u toj neizvjesnosti. Istina je da lovac ponekada i ne osjeti koliko se zanio u nekom svome maštanju i svojoj samouvjerenosti, pa drugima ispada nejasan i čudan.

Krenuli smo uz planinu s kabanicama i ruksacima, te smo poslije podne izišli do lovačke kuće na Plasi, a koja se nalazi ispod same visoravni planine.

OPĆENITO O PLASIŽelio bih odmah istaknuti da me Plasa oduševila svojom

ljepotom i prirodom uopće, počevši od planinske izvorske vode na toj visini, pa do prekrasnih livada i šumaraka, te ve-likih točila i stijena sa zapadne strane (prema Žlijebu i kanjo-nu Dive Grabovčeve), kao poznatih staništa divokoza. Inače, Plasa je sjeveroistočni dio Čvrsnice, toga velikog planinskog masiva s najvišim vrhom na hercegovačkim planinama.

Spomenuta izvorska voda je kaptirana i dovedena u blizi-nu lovačke kuće, koliko je sam teren dopuštao, pa je to rijedak objekt koji ima živu vodu na visini oko tisuću i petsto metara.

Visoravan na Plasi lijepo je orijentirana i osunčana, a i rose su jake preko ljeta na toj visini, s povremenim planinskim pljuskovima, a što sve utječe na kvalitetu ispaše i na vege-taciju uopće.

Možda će neki od kolega lovaca pomisliti da ovako u superlativu pišem o Plasi zbog aktualnog srnjaka s Plase, ali i bez toga Plasa je ljepotica i planina za svega. Kada bi se, kojim slučajem, birala mis planina, a danas je moderno birati mis svega i svačega, vjerujem da bi Plasa dobila zlatnu krunu, jer ona to i zaslužuje. Spomenut ću da mi je pričao pokojni Ivan Rebac, koji je obišao mnoga europska lovišta i planine, da je Plasa specifična i jedinstvena planina. Davno su stare Zadre znali pronaći i odabrati takvu planinu, što nije bilo jed-nostavno, jer je prilaz i teren težak i strm, osobito pri vrhu planine. Svaka im čast!

Istočni dio zaravni na Plasi naziva se Zadrini stanovi, jer su oni tu od davnina imali svoje katune. To su ljudi s Raške Gore, koliko je meni poznato, koji su, preko ljeta, gore izgonili svoju i tuđu stoku, a imali su golemo prostranstvo za ispašu. Osim toga, imali su Zadre i obradivu zemlju, gdje su vrlo uspješno uzgajali krumpir i druge kulture. I danas ljudi pričaju da su od Zadra godinama kupovali vrlo kvalitetan sir, a i krumpir, kako kažu, „koji je bio prospit ko kesten!“ Zadre su, kao iskusni stočari, držali svoj sir da odleži i „dozrije“ u mjehovima, što mu je davalo još bolju kvalitetu. Danas to skoro nitko više ne radi, već u općoj žurbi, samo nastoji da ga što prije proda. Toliko o siru i krumpiru!

LOV SRNJAKANakon što smo se malo odmorili u lovačkoj kući, a i vrije-

me se potpuno razgalilo, krenuli smo šuljanjem preko Plase, kroz nešto rjeđu borovinu i došli smo do mjesta, odakle je pucano prošlog vikenda, a vidjeli smo i dvije svježe čahure. Od ovoga mjesta prema istoku i sjeveroistoku, u velikom bla-


LOVAČKA PRIČA

gom luku, zadižu se goleme livade, kao brisani prostor širine oko dvjesto metara. Iznad livada, po njihovoj čitavoj dužini je gusta šuma pretežno bjelogorice, u koju se mjestimično uvlače livade, kao uži ili širi proplanci. Niko mi je pokazao proplanak, gdje je prošlog vikenda pucano na srnjaka. Pa-žljivo smo dvogledima osmotrili okoliš i produžili šuljanjem ispod spomenutih livada, te se sklonili pod veliki bor, čije se grane spuštaju skoro do zemlje. Sve smo izvodili uz najveću moguću opreznost, jer smo znali da je srnjak vrlo iskusan, a Niko mi je rekao da su na njega pucali i neki lovci, koje je on vodio, pa nas je i to upozoravalo na oprez.

Ostali smo pod borom skoro do sumraka, jer smo oda-tle imali dobar pregled terena, kada se, iznenada, pojavio srnjak na proplanku livade uvučene dijelom u šumu. Niko je odmah, čim je podigao dvogled, tiho rekao: „To je taj!“ a ja sam, na brzinu, pomakao okular snajpera na maksimum i time „približio“ metu za devet puta, te naslonio karabin na lovački štap. Srnjak se, međutim, nakon što je prešao preko livade dvadesetak metara, najednom zaokrenuo i lagano pošao nazad, prema šumi, odakle je i izišao, kao da se neče-ga sjetio. Do danas mi je ostalo nejasno, zašto se zaokrenuo i išao nazad, jer nas sigurno nije mogao vidjeti, a i mi smo njega gledali između grana bora. Jasno je da nas nije mo-

gao ni osjetiti, jer je strujanje zraka bilo od njega prema nama, što smo kontrolirali povremenim vlaženjem prsta, jer su u planini češće promjene strujanja zraka, poglavito pri izlasku i zalasku sunca.

Imao sam vremena da opucam, jer sam se brzo pripremio, čim se srnjak pojavio na proplanku, a ipak sam opalio na samom rubu šume. Nisam bio potpuno siguran za po-godak iako mi je sve bilo čisto u snaj-peru, a i podigao sam na mjeru.

Kada smo došli do njega, bio je nepokretan, ali je nekako zadizao glavu, kao da nas hoće dočekati na rogove, što nisam nikada ranije do-živio. Bio je u svakom pogledu ka-pitalac: veoma jak i vitalan srnjak s izuzetnim rogovima, pa smo odmah pretpostavili da je zlatni trofej. Što reći, bio sam presretan i obradovao sam se više nego ijednome ranijem

trofeju. I Niko je bio zadovoljan i če-stitajući mi reče: „Sad vidim da je onaj optimizam u jutrošnjem razgovoru na Sadinama bio realan!“ Odgovorio sam mu da sam ovdje imao mnogo i mnogo sreće, te da mi je i Bog po-mogao. Popili smo i piće po našem lovačkom običaju, jer je lov bio zavr-šen, a kako i ne bi u ovakvom zanosu i zadovoljstvu.

Niko je vješto i brzo pripremio srnjaka i ponio ga, pa smo išli prema lovačkoj kući dok se još vidi. Idući preko Plase i gledajući te prekrasne livade, s mnoštvom svakakvih cvje-tova, pa i vrlo jakih boja, kakve može dati samo netaknuta priroda, rekao sam Niki da samo ovakav teren i is-paša mogu dati kapitalan trofej, a i inače Plasa je, s okolnim šumama, kao Bogom dana za srneću divljač. Vjerujem da to može svjedočiti i ovaj aktualni srnjak.

Čim sam došao kući, obradio sam trofej, a poentirao ga je prijatelj, koji ga je i promašio, jer je za to kva-lificiran a imao je i pribor (menzure i drugo) za precizno ocjenjivanje rogova srnjaka, te ga pričvrstio na podlogu. Zanimljivo je da je to radio s uživanjem, kao da ga je on odstrije-lio i to bez imalo zlobe i ljubomore. Iz ovoga primjera, može se vidjeti i međusobno uvažavanje i poštova-nje nas lovaca u navedenoj družini. Tako mi se, na pravi način, moj prija-telj odužio za odstrel.

Ako bi se ovome trofeju tražio i iznalazio neki nedostatak, moglo bi se ipak reći da mu ruže neznatno za-ostaju za ostalim vrlinama, što navodi na zaključak, da je srnjak bio prešao svoj životni zenit i maksimum rogova, najvjerojatnije prije dvije godine, cije-neći prema svemu. Naravno da mu to znatno utječe na krajnji rezultat kod poentiranja, a dobio je 132 točke.

Već u iduću srijedu, u Konobi je bila prava fešta, gdje je trofej „hodao“ s ruke na ruku i što se kaže, služio je kao dodatak uz aperitiv. Inače bila je veoma lijepa i izuzetna atmosfera, s laganim šalama, kako i dolikuje u toj prilici, a i paprikaš je po kvaliteti od-govarao trofeju.

Šteta je što i Niko nije mogao biti na ovome druženju, jer je to, u sva-kom slučaju, i zaslužio. U ovome lovu bio je služben i principijelan, ali isto-dobno i susretljiv i uljudan, a prvi put sam lovio s njim.

Moj izvještaj poslije lova, sastojao se samo od jedne rečenice: „Izvršio sam obećanje!“

Plasa je svojom ljepotom oduševila autora ove priče


Mirko Filipović

KINOLOGIJA

Štenad su u prvim mjesecima života podložna obolijevanju od različitih zaraznih i parazi-

tarnih bolesti. Zarazne bolesti uzrokuju bakte-

rije, virusi, gljivice, rikecije i mikro-plazme. Od svih zaraznih bolesti najopasnije i najčešće su: štenećak, parvovirusna upala crijeva, zarazna upala jetara (hepatitis) i leptos-piroza. Uzročnici zaraznih bolesti prelaze s jednoga psa na drugog dodirom (kontaktom) ili putem za-gađene vode, hrane i predmeta u okolišu.

Sve navedene bolesti najčešće su smrtonosne, usprkos pravodob-nom liječenju. Zbog toga vlasnici pasa trebaju pravodobno cijepiti štene, jer je cijepljenje jeftinije od liječenja. Cijepljenjem sprječavamo razvitak bolesti i izbjegavamo rizik uginuća. Mnogi uzgajivači dožive bolno razočarenje kad im naoko zdravo i dobro uhranjeno štene ugine zbog toga što nije cijepljeno. Značajno je napomenuti da od ovih zarazih bolesti mnogo češće obo-lijevaju rasni (čistokrvni) psi, nego križanci.

CJEPIVAPas može postati otporan na

neku zaraznu bolest ako je preboli ili bude cijepljen protiv nje. Cijeplje-nje i bolest stvaraju u obrambenom sustavu šteneta protutijela protiv uzročnika određene zarazne bolesti, koja su specifična za svakog uzroč-nika posebno.

Cjepiva (vakcine) su biološki pripravci koji sadrže oslabljenog uzročnika zarazne bolesti. Tako osla-bljen uzročnik je preslab da bi u cijepljene životinje izazvao bolest, ali izaziva tvorbu protutijela i time stjecanje otpornosti (imunitet) pro-

Vlasnici pasa trebaju pravodobno cijepiti štene jer tako sprječavaju razvitak bolesti i izbje-gavaju rizik uginuća. Prije cijepljenja štene mora biti zdravo, dobro uhranjeno i očišćeno od crijevnih glista. Bez toga, njegov obrambeni sustav neće moći stvoriti dovoljnu količinu protutijela i može se dogoditi da štene oboli usprkos cijepljenju, a da vlasnici pomisle kako cjepivo nije dobro

ZDRAVLJE PSA

Cijepljenje je neizostavan korak

tiv nje. Cjepivo koje sadrži samo jed-noga oslabljenog uzročnika zarazne bolesti nazivamo jednovalentnim, a ono koje sadrži dva, tri ili više vr-sta oslabljenih uzročnika, naziva se dvovalentnim, trovalentnim ili poli-valentnim.

U prvim tjednima života štene od bolesti štite majčina protutijela, koje dobiva putem prvoga podoje-nog mlijeka, a i kasnije tijekom do-jenja. Zato je vrlo bitno kuju cijepiti protiv zaraznih bolesti najmanje šest mjeseci prije parenja. U daljnjem ti-jeku života i rasta štenad treba cije-piti najranije od sedmog tjedna, jer do tada njegov obrambeni (imuno-sni) sustav nije sposoban odgovoriti na cjepivo i stvoriti protutijela.

ČIŠĆENJE OD CRIJEVNIH GLISTAPrije cijepljenja štene mora biti zdravo, dobro uhra-

njeno i očišćeno od crijevnih glista. Bez tih uvjeta štene neće moći stvoriti dovoljnu količinu protutijela, jer je nje-gov obrambeni sustav oslabljen zbog loše prehrane, slaba smještaja i zaraženosti glistama. Zbog toga se može dogo-diti da oboli od neke zarazne bolesti usprkos cijepljenju, pa vlasnici misle da cjepivo nije dobro. Za ovakve slučajeve kaže se da je cjepivo „probilo“.

Najčešći crijevni paraziti su dvije vrste glista, Toxocara canis i Taxocaris leonina. Najopasniji crijevni parazit je pasja trakavica (Echinococus granulosis), koja je uzročnik ehino-kokoze. Ova trakavica je vrlo opasna za čovjekovo zdravlje. Štenad se obično zarazi preko majke koja je zaražena.

Jedan od znakova jače invazije crijevnim glistama je ve-lik i napet trbuščić. Mnogi vlasnici, zbog neznanja, misle da se štene dobro najelo. Takva štenad, osim toga, ima nako-striješenu dlaku, mršavi, zaostaje u rastu, često povraća, a u povraćenom sadržaju i izmetu bude i glista. Gliste u orga-nizmu šteneta proizvode i neke otrove koji mogu djelovati


KINOLOGIJA

TABELA LIJEČENJA ŠTENETA OD ŠTENJENJA DO 4 MJESECADob psa Cijepljenje i liječenje2 tjedna Prvo liječenje od crijevnih glista

4 tjedna Ponavljamo liječenje od crijevnih glista

7 tjedana

Prvo cijepljenje trovalentnim cjepivom (protiv štenećaka, zarazne upale jetara - hepatitis, leptospiroze) ili četverovalentnim (protiv štenećaka, leptospiroze, zarazne upale jetara, parvovirusne upala crijeva)

9 tjedana Prvo cijepljenje protiv parvovirusne upale crijeva, ako je prvi put cijepljeno trovalentnim cjepivom

10 do 11 tjedana Drugo liječenje od crijevnih glista

2 tjedna poslije Ponavljamo drugo liječenje od glista

12 tjedana poslije Drugo cijepljenje trovalentnim ili četverovalentnim cjepivom

2 tjedna poslije Cijepljenje protiv parvovirusne upala crijeva

4 mjeseca Cijepljenje psa protiv bjesnoće

Doživotno cijepljenje protiv bjesnoće (sukladno zakonu)

Mirko Filipović

Posavski gonič stara je pasmina lovačkih pasa, poznata kod nas još u 16. st. Đakovački biskup Petar Bakić u svom rukopisu (koji je pronašao prof. dr. Stjepan Ro-

mić) „O životu naroda i stočarstva u Đakovu i njegovoj oko-lici“ (1719. godine) piše da su se već u 14. st., a možda i prije,

Sada je na snazi standard FCI-a od 15. siječnja 1973. godine. Određene nesporazume između izlagača i sudaca u pogledu boje posavskoga goniča možda bi trebalo rješavati konkretnim smjernicama sudcima, jer je donošenje novog standarda - za što se neki zalažu - složen i du-gotrajan proces

uz pastirskog psa hrvatskog ovčara, uzgajale i naše izvorne pasmine lo-vačkih pasa od kojih je spomenuo najbrojnije i najznačajnije. Među nji-ma opisuje pse kratke dlake crven-kaste boje s bijelim znakovima na čelu, vratu, nogama i repu, te kaže da su oko četiri pedlja visoki. To je

najstariji opis posavskoga goniča. O posavskom goniču kasnije su pisali i A. Keckematy 1737. god., P. Lukić 1752. god. i F. Bertić 1854. god.

Ime je dobio po rijeci Savi. Oko tog imena bilo je različitih rasprava. Pojedinci su mislili da se treba zvati „kraški gonič“, jer je rasprostranjen

POVIJEST PASMINE I BOJA POSAVSKOG GONIČA

Umjesto novog standarda, zbor kinoloških sudaca i dogovor

na živčani sustav, pa štene može imati grčeve i biti djelomi-ce ili potpuno oduzeto, može i zanašati stražnji dio tijela.

Štene treba prvi put liječiti od crijevnih glista u dobi od dva tjedna, a kako većina lijekova ubija samo odrasle, jajaš-ca ostaju, liječenje treba ponoviti za dva tjedna, kako bismo uništili one koje su u vrijeme davanja prvog lijeka bile jajašca.

CIJEPLJENJE ŠTENADIŠtenad cijepimo prvi put u dobi od sedam tjedana živo-

ta. Valja naglasiti da štene moramo smatrati prijemčivim za zarazne bolesti protiv kojih je cijepljeno dok ne isteknu dva tjedna nakon posljednjeg cijepljenja.

Trovalentno cjepivo stvara protutijela (imunitet) protiv štenećaka, zarazne upale jetara (hepatitis) i leptospiroze. Ovo cjepivo ima oznaku SHL. Postoje i četverovalentna cjepiva (SHLP) koja, uz tri navedene bolesti, potiču imunost i protiv parvovirusne upale crijeva. Parvus je latinska riječ koja znači

malen. Osim navedenih cjepiva po-stoje i polivalentna, koja potiču imu-nost protiv još nekih zaraznih bolesti.

Osnovno je pravilo da protiv svake bolesti štene treba cijepiti dvaput. Između prvog i drugog cije-pljenja protiv iste bolesti treba proći četiri do šest tjedana.

Nakon tih liječenja i cijepljenja šteneta, cijepljenje protiv šteneća-ka, zarazne upale jetara, leptospiro-ze i parvovirusne upale crijeva po-noviti svakih godinu dana tijekom cijelog života.

Cijepljenje protiv bjesnoće je obvezno i propisano je zakonom. Štene prvi put cijepimo u dobi od četiri mjeseca i ponavljamo jednom godišnje tijekom cijelog života.


KINOLOGIJA

mnogo šire od Posavine. U kinološ-koj literaturi nazivali su ga: posavski brak, posavski zečar i kraški brak. Me-đutim, bez obzira na sve rasprave, različite nazive i pretpostavke o po-drijetlu, danas mu je službeni naziv posavski gonič, pa je takav upisan i priznat kao pasmina u FCI. U novije vrijeme, prilikom „raspodjele“ pasa s prostora tadašnje Jugoslavije, bilo je pokušaja da ga Slovenci prisvoje kao svoju autohtonu pasminu. U daljnjoj historiografiji, zabilježeno je da je SLD 23. srpnja 1926. utemeljio Kinološku sekciju SLD za Hrvatsku i Slavoniju, koja se 27. listopada 1926. učlanjuje u Jugoslavenski kinološki savez u Ljubljani. Kinološka sekcija SLD Hrvatske osamostaljuje se 1927. godine i „uzima“ novo ime: Kinološ-ko društvo u Zagrebu, koje od 1928. nosi ime Hrvatsko kinološko društvo. Kinološko društvo vodi svoju rodov-ničku knjigu od 1927. godine, s tim da pse koji nemaju poznate pretke a ocijenjeni su, uvodi u „privremeni registar“ pasa. Ti se goniči počinju upisivati od 1931. godine.

Pod brojem 3 D.P.P.Z. upisan je mužjak Don, posavski gonič, ošte-njen 8. svibnja 1929. godine, preci nisu navedeni. Odgajivač i vlasnik Franjo Strunjak iz Podsuseda. Isti pas zaveden je u Jugoslavenski registar braka pod brojem JRB 277.

U to vrijeme registrirani uzgajači posavskih goniča u Hrvatskoj bili su: Franjo Puretić iz Bjelovara, Franjo Stru-njak iz Podsuseda, Ernest Beretich pl. Tommasini iz Zagreba (uzg. „Lom“ i obitelj Zic iz Karlovaca, ili iz Zagreba).

U Zagrebu je 30. studenog 1930. održana međunarodna izložba pasa, na kojoj su bili izloženi i posav-ski goniči.

Na godišnjoj skupštini FCI 2. lip-nja 1939. u Stokholmu, najavljeni su

standardi tadašnjih jugoslavenskih goniča na usvajanje, a među njima i posavskoga goniča.

Već 8. srpnja 1939. u Ljubljani je odbor Jugoslavenskog kluba lju-bitelja brakova na sjednici usvojio pasminske znakove (standarde) go-niča, te Pravilnik za tjelesno ocjenji-vanje i rad goniča.

Pravilnik za rad goniča stupio je na snagu 1. siječnja 1939. godine.

Pasminski znakovi i Pravilnik za tjelesno ocjenjivanje i rad goniča objavljeni su u časopisu „Lovec“ 1939. godine pod naslovom „Braki Jugosla-vije“. U toj brošuri opisani su pasmin-ski znaci i za posavskoga goniča.

RASPRAVE I PRIJEDLOZI O NAZIVU PASMINE

Standard za posavskoga goni-ča, kao i istarske goniče, službeno

je podnesen i prihvaćen na Skupštini FCI-a na Bledu, Slo-venija, 14. svibnja 1948. godine. Pasmina je tada priznata pod imenom posavski gonič. Međutim, na Skupštini FCI-a u Luksemburgu, 8. travnja 1955. godine, standard je služeno prihvaćen i objavljen (privedena je međunarodna verifika-cija) pod brojem l54, ali pod nazivom kraški gonič. To nije odgovaralo nazivu predloženom i usvojenom na Bledu, a niti stvarnom stanju. U daljnjem tijeku događanja došlo je do niza rasprava i prijedloga koji su se odnosili na promje-nu naziva pasmine i na izmjene nekih dijelova standarda. Na temelju tih prijedloga došlo je i do manjih izmjena i do-puna standarda, promijenjeno je i ime, i to u posavski go-nič. Sada je na snazi standard FCI-a broj l54 B od l5. siječnja 1973. s pravim imenom posavski gonič. Generalni komitet FCI-a na svom redovitom zasjedanju 12. studenog 1996. godine u Kopenhagenu, na prijedlog komisije za standar-de, priznao je autohtonost posavskoga goniča Hrvatskoj.

SPORNE BOJE POSAVSKOGA GONIČAPosljednji standard za posavskoga goniča priznat je od

strane FCI-a 15. siječnja 1973., pod brojem 154. U standar-du o boji posavca piše: „Crvene, pšenično žute, riđe boje, obično s bijelim okovratnikom ili bijelom oznakom na glavi, prsima, donjim dijelovima nogu i vrhu repa.“

U daljnjem tekstu standard boja i raspored boja po-tanko se opisuju: „Temeljna je boja pšenično-žuta u svim nijansama (nipošto tamno-smeđe čokoladne boje). Bijele oznake na glavi u obliku gruše, cvijeta, zvijezde, pruge, lise, pjega, manje plohe. Obično bijeli okovratnik ili pruga pod vratom, kao i bjeline na prsima, trbuhu, donjim dijelovima nogu i vrhu repa. Poželjno je da su bijele oznake na svim opisanim mjestima, ali nipošto ne prelaze jednu trećinu osnovne boje.“

Kao diskvalifikacijska mana u pogledu boje navodi se „svaka druga boja šare osim bijele, osobito sivkasta ili čak crnkasta“.

Kako vidimo, standardom su dopuštene sve nijanse cr-vene i žute boje, osim čokoladne. Bijela boja oznaka mora biti potpuno čista.

Ime je dobio po rijeci Savi. Oko tog imena bilo je različitih rasprava. Pojedinci su mislili da se treba zvati „kraški gonič“, jer je rasprostranjen mnogo šire od Posavine. U kinološkoj literaturi nazivali su ga: posavski brak, posavski zečar i

kraški brak. Međutim, bez obzira na sve raspra-ve, različite nazive i pretpostavke o podrijetlu,

danas mu je službeni naziv posavski gonič, pa je takav upisan i priznat kao pasmina u FCI


KINOLOGIJA

Rad Kinološke udruge „Grude“ iz Gruda u ovoj je godini bio dosta sadržajan. Između ostaloga, s HLD „Malič“ iz Gruda, 20. ožujka, u gateru Medovići, održali su IPO na

zeca. Privedeno je 15 pasa, ispit ih je položilo 11. Sudio je Stipe Bulić. Vrijeme je bilo idealno i ispit je održan bez ika-kvih problema. Planira se održavanje još jednog ispita pred otvaranje lovne sezone.

Državna utakmica goniča – CACT Grude – upriličena je 28. ožujka ove godine u grudskom gateru. Pristupila su 22 psa, samo su 4 položila ispit. Najbolji je bio pas Bond, vla-sništvo Drage Skoke. Sudili su Mirko Čolak i Marijan Čilić, a delegat je bio Joža Lasić.

U istom, grudskom gateru 5. rujna održana je CACT utakmica, a za 25. rujna planirana je B utakmica ptičara na terenu zabrane lova u Grudama.

Sponzor svih ovih priredbi je tvrtka „Božić“ iz Ružića s hranom za pse KIRA.

U ovoj prigodi objavljujemo i nadopunu teksta objav-ljenog u Hoopu u vezi s B utakmicom pasa ptičara u Gruda-ma 2009. godine. Tada je u klasi otočnih ptičara pobijedio engleski seter Bor, vlasništvo Dalibora Ćorluke iz Gruda.

Ožujak i rujan udarni mjeseci

KU „Grude“, Grude: IPO i CACT

Emil Jurčić

Ovakvo široko određenje nijansi boja vrlo često dovodi u nedoumicu uzgajače, izlagače i sudce na izložbama, pa se i jedni i drugi i treći pitaju koja je, zapravo, prava boja posavca. Promatrajući različite kinološke manifestacije mo-žemo uočiti i to da u pojedinim krajevima, zbog djelova-nja niza različitih faktora, prevladava neka od opisanih boja posavca. Pojedini kinološki suci daju prednost određenoj nijansi boje, s čime se izlagači, ponekad, ne slažu pa dolazi do nesporazuma i neugodnih razgovora između izlagača i sudca. Osim toga, često se zna dogoditi da posavca ocje-njuju nedovoljno iskusni sudci, slabiji poznavatelji ove pa-smine, katkad i strani sudci koji se prvi put uživo susreću

IPO na zeca - 20. ožujka 2010.

CACT Grude - 28. ožujka 2010.

Ovakvo široko određenje nijansi boja vrlo često dovodi u nedoumicu

uzgajače, izlagače i sudce na izložba-ma, pa se i jedni i drugi i treći pitaju koja je, zapravo, prava boja posavca. Pojedini kinološki suci daju prednost određenoj nijansi boje, s čime se izla-gači, ponekad, ne slažu pa dolazi do nesporazuma i neugodnih razgovora

između izlagača i sudca

s posavskim goničem. Ovo se ne smije događati, pogotovo na zna-čajnim kinološkim priredbama.

Pojedini kinološki sudci i uzgajači posavskoga goniča predlažu izmje-ne standarda, pa čak i donošenje novog standarda za ovu pasminu. Međutim, donošenje novog stan-

darda je dugotrajan i složen proces. Radi toga bi bilo najbolje sazvati zbor kinoloških sudaca na kojemu bi se odredile smjernice u pogledu ocjenjivanja ove pasmine. Trebalo bi jasno odrediti kojoj boji treba dati prednost prilikom ocjenjivanja, koje su bjeline poželjne, a koje obvezne.


PLODOVI PRIRODE

Gljive su vrsta živih organiza-ma raširena diljem svijeta, a uspijevaju u gotovo svim kli-

matskim uvjetima. Ima ih oko 50.000 različitih vrsta. Njihova veličina varira od onih jednostaničnih, koje se vide tek pod mikroskopom, do onih koje možemo zamijetiti golim okom.

Danas s velikom sigurnošću možemo tvrditi da su naši daleki preci poznavali, sakupljali i jeli gljive. Gljive kao hrana, primjerice tartuf, i ne samo on, zbog posebnog su mirisa i okusa oduvijek smatrane posebnom delicijom. Osim dobra okusa neke imaju i visoku hranljivu vrijednost. Po sadržaju bjelančevina bogatije su od povrća, sadrže i veće količine vitamina A, B1, B2, C i D. Osim konzumiranja svježe ubranih gljiva možemo ih spremati i kao zi-mnicu (sušiti, stavljati u ocat, usoliti). Posebna vrijednost gljiva je i u či-njenici da su bogomdan besplatan dar prirode. Nažalost, veliki dio gljiva ostaje, zbog nedovoljnog raspozna-vanja vrsta, neiskorišten.

Bitno i zajedničko svojstvo svih vrsta gljiva je da nemaju biljnog ze-lenila (klorofila), te ne mogu same sebi stvarati hranu (fotosinteza) kao zelene biljke. Radi toga se gljive udružuju u različite životne zajedni-ce s biljkama, životinjama ili s čovje-kom. Ovakvo ujedinjenje (simbioza) donosi obostranu korist. Osim toga, gljive se pojavljuju i kao paraziti. Pa-razitske gljive uzrokuju mnoga obo-ljenja. Kod čovjeka se najčešće kao parazit javlja na koži, kosi, noktima i spolnim organima. Kod životinja se javljaju na perju, koži, papcima i ko-pitima. Prema nekim znanstvenim podacima, od gljivičnih oboljenja pati petina čovječanstva. Gljivična su oboljenja posebno pogubna kad zahvate unutarnje organe, jer mogu

Zbog svoje (i tuđe) sigurnosti, treba brati samo one gljive koje dobro poznajemo. Najbolja saznanja o razlici između jestivih i otrovnih gljiva steći ćemo berući gljive s nekim iskusnim beračem. Svaki eksperiment u tom pogledu može biti poguban

GLJIVE - IZAZOV I OPASNOST

Teške posljedice, pa čak i smrt, zbog neznanja ili neopreza

Filip Vitezović

prouzročiti smrt. Nekim gljivama i njihovim otrovima ne smeta ni viso-ka temperatura.

Osim gljiva koje žive u simbiozi ili kao paraziti, postoje i one koje mogu živjeti i na mrtvoj organskoj tvari, biljci ili životinji. Takvu vrstu nazivamo saprofiti. One su u priro-di korisne jer uz pomoć bakterija razgrađuju mrtve tvari i pretvaraju u plodno tlo (humus). Bez ovakve uloge gljiva zemlja bi bila zatrpana mnoštvom uginulih biljaka i životi-nja do te mjere da bi život na njoj bio nemoguć. Saprofitske gljive, međutim, utječu na kvarenje mesa, mlijeka, kruha, voća, povrća, itd. Ali čovjek je, osim štete koje mu nano-se izvukao i neku korist. On je nau-čio koristiti vrenje koje uzrokuju glji-ve. Bez djelovanja kvaščevih gljivica ne bismo mogli napraviti kruh, vino, pivo... Djelovanjem gljiva nastaju mnogobrojne vrste sireva.

Jedna od najznačajnijih uloga

gljiva je u proizvodnji antibiotika kojima se liječe različite vrste bolesti kod ljudi i životinja. Prvi antibiotik otkrio je, po-sve slučajno, A. Fleming 1928. godine, a njegova primjena započela je l939. godine i donijela je pravu revoluciju u do-tadašnjoj medicinskoj praksi.

Konzumiranje gljiva bez stručnog i praktičnog poznava-nja može biti veoma opasno po život, a često i smrtonosno.

U našoj zemlji postoji oko 30 vrsta gljiva opasnih po ži-vot i 7 smrtonosnih.

U našem narodu postoje i različite zablude u pogledu raspoznavanja jestivih i otrovnih gljiva, koje mogu biti re-zultat kobnih pogrešaka:

- da je gljiva otrovna ako razlomljena pocrni. Zelena pu-pavka, naša najotrovnija gljiva, koja ima bijelo meso, uopće ne mijenja boju

- da luk, peršin ili žlica pocrne ako se kuhaju s otrovnim gljivama. To ne uzrokuju otrovni sastojci nego sumpor-vo-dik koji nastaje zbog raspadanja gljiva. Žlica može pocrniti i od jestive gljive

- da su jestive sve one gljive koje jedu puževi, crvi i životinje - da se otrovnost gubi ako se gljive kuhaju u vodi uz

dodatak octa. Ova zabluda razbijena je pokusom sa zele-nom pupavkom, koja ostala otrovna i poslije takvog načina kuhanja.

Zelena pupavaka (Amanita phalloides)


PLODOVI PRIRODE

ZNACI TROVANJA Kod trovanja različitim vrstama otrovnih gljiva različi-

ti su i znaci trovanja. Prilikom trovanja gljivom muharom (Amanita muscaria) znakovi trovanja javljaju se od pola sata do dva sata nakon obroka. U gljivi muhari nalazi se otrov muskarin, koji napada živce, uzrokuje povraćanje i proljev. Otrov atropin uzrokuje pojave slične pijanstvu. On se nalazi u muhari i njezinim srodnicima. Poznat je i kod velebilja. Uz pravodobno liječenje, smrtnost od te gljive je znatno manja od pupavki i iznosi oko 20 posto.

U zelenoj pupavki nalazi se otrov, tzv. amanitaattosin, koji razara stanice jetara i bubrega. Ovaj opasni otrov ne rastvara se ni nakon dugog kuhanja i ne hlapi pri sušenju. U or-ganizmu djeluje tek poslije 8 do 12 sati, ili čak 36 sati. Odrasla osoba ostaje svjesna, ali kod djece može nastupiti nesvijest. Popratne pojave jesu opća slabost, povraćanje, gr-

čevi, krvavi proljev, bolovi u želucu i listovima nogu, te neutaživa žeđ. Smrt nastupa dosta brzo, ili kasnije od trećeg dana nadalje. Preživjele osobe oporavljaju se dugo, poslje-dice trovanja su trajne.

Pri trovanju gljivom ludarom (Boletus satanas) znakovi trovanja javljaju se od jednog do 5 sati nakon obroka. Javlja se povraćanje, proljev, bolovi u želucu, nadimanje i velika žeđ. Koža je blijeda. Bolesnik jako slini. Puls je polagan, a kad se stanje pogorša, postaje ubrzan. Otežano diše, a zjenice su mu uske. Mokraće ima malo i često je krvava.

Pri trovanju gljivama kao što su zelena pupavaka (Amanita phalloi-des) i žućkasta pupavaka (Amanita mappa), znaci trovanja javljaju se između 8 i 36 sati. Otrovana osoba je sablasno blijeda, ima mučninu, glavobolju, vrtoglavicu i bolove u listovima nogu. Često nastupaju žutica, opća slabost, nesvjestica, iz-bijanje hladnog znoja, silna žeđ, po-vraćanje, krvavi proljevi, jaki bolovi u želuci i jetrima. Puls radi nepravilno i ubrzano. Smrtnost trovanja ovim gljivama iznosi od 50 do 70 posto, nastupa od prvog do osmog dana.

Zbog naše sigurnosti, treba brati samo one gljive koje dobro poznaje-mo. Najbolje saznanje razlikovanja je-stivih i otrovnih gljiva steći ćemo be-rući gljive s nekim iskusnim beračem. Svaki eksperiment može biti pogu-ban. Jedna zelena pupavka, primjeri-ce, može ubiti cijelu obitelj. Nažalost, može se dogoditi da i najiskusniji berač gljiva pogriješi. Prije tridesetak godina jedan šumar iz Viteza, koji je godinama sakupljao gljive i slovio kao jedan od najboljih poznavatelja, otro-vao je najužeg člana svoje obitelji.

Otrovne gljive koje nisu opasne po život mogu, u pojedinim okolno-stima, biti smrtonosne. Jela od glji-va, makar bila spremljena u hladnja-ku, nikad se ne smiju podgrijavati sutradan ili nakon više dana. Otrovi koji u njima nastaju slični su onima koji se pojavljuju u lešinama. Tako jestive gljive postaju otrovne. Osim toga, povoljno su tlo za razvoj klica paratifusa i sličnih zaraznih bolesti.

Spomenimo i to da konzumi-ranje nekih vrsta gljiva i alkohola može biti štetno i smrtonosno.

I na kraju, može se preporučiti svima onima koji vole gljive a ne-maju vremena za branje ili ih ne raspoznaju u prirodi, neka svrate u trgovinu gdje mogu kupiti provjere-ne šampinjone, bukovaču i sl.Gljiva ludara (Boletus satanas)

Jestive su gljive cijenjen gastronomski specijalitet


LOVIŠTE I LJEKOVITO BILJE

Kolika je razlika između znan-stvenih, bolje kazati knjiških saznanja i predbilježaka, i

onoga što narod znade i prenosi s pokoljenja na pokoljenje, najbolje se može usporediti kroz praćenje, izučavanje i iskustvene probe ra-zličitoga bilja i uopće živoga svije-ta. Stoga je uputno, pragmatično i napredno, gdje je god to moguće koristiti obadvije mogućnosti i na taj način doprinijeti usavršavanju i oblikovanju ljudske misli a na korist ljudskoga roda.

Na ovu uvodnu misao navela me je nedavna šetnja i branje ljekovitoga bilja, kadli se ispod jednoga žutocvi-jeta vinu lasica, poput munje nebe-ske i izgubi se u obližnjem šumarku. Onda počeh razmišljati o tome, što je ona tamo radila i ima li ona Božji dar kao neke druge životinje, pa „brati“ bilje i liječiti svoje tegobe!

DIVIZMA (VERBASCUM DIVIZMA-densiflorum)

Ovu bih biljku nazvao istinskom balerinom među ljekovitim biljka-ma. Ona uistinu gizdavo pleše, še-piri se i gordo svojom žutinom pr-kosi cijeloga ljeta na našim njivama, travnjacima, obalama… Kao što u naslovu rekoh, žutocvijet je narod-no ime za divizmu, koju još u razli-čitim krajevima nazivaju: divizbina, bjeloperka, široki lopuh, divlji tabak.

Jako je rasprostranjena i vrlo lako ćemo je prepoznati po njezinoj uspravnoj stabljici, nekada visokoj i preko dva metra. Pri zemlji ima roze-tu dugih i širokih bjelkastih listova i do dvadesetak centimetara. Oni su s obje strane nježni, baršunasti, poput velura ili neke druge nježne tkanine, poput nježnoga i njegovanoga žen-skoga lica, a svojim darom i svojom oštrinom može, vidjet ćemo, biti vrlo slična ženskomu biću.

Iznad te rozete izdiže se dlaka-va stabljika sa sve manjim i manjim listovima, u čijim pazuhama niču blaženi, žuti cvjetovi s pet latica i mnoštvom prašnika u sredini. Na vrhu stabljike su pupovi još nepro-cvalih zametaka, tako biljka ima cijelo vegetacijsko razdoblje mo-gućnost podariti poneku laticu, koja nema baš neki djevičanski miris. Sve od svibnja do rujna, kada od cvjetova postanu zrele male kugli-ce – sjemenjače. Upravo te kuglice su nešto, u čemu narod ima jedno veliko iskustvo koje želim prenijeti i čitateljstvu, a do sada nigdje nisam pronašao nešto napisano!

Poznajem dvije vrste divizme i obadvije su jednako učinkovite.

U svim se knjigama navodi lje-kovitost cvijeta. Nigdje baš nisam pronašao da je istražena snaga lista, ili pak onih bobica koje su izuzetno učinkovite za ljudski rod.

Cvjetovi se beru bez rose, tije-kom cijeloga razdoblja vegetacije,

Blago Lasić

DIVIZMA – ISTINSKA BALERINA MEĐU LJEKOVITIM BILJKAMA

U sred ljeta ima žutocvijetaOna uistinu gizdavo pleše, šepiri se i gordo svojom žutinom prkosi cijeloga ljeta na našim njivama, travnjacima, obalama…

kada ih god ugledamo. Sušimo ih u hladu i ostavljamo za pripravljanje čajeva.

Cijela biljka sadrži niz ljekovitih tvari: sluz, šećer, eterična ulja, gorke tvari, saponine, minerale, flavonoide…

Divizma je u narodu poznata kao biljka koja pomaže kod sljedećih bolesti: osip na koži i različiti čirevi, bolovi u plućima i jetri, žutica, slabost mokrenja, astma, slezena, pomaže iskašljavanje, ima protuupalnu snagu… Čaj se pri-pravlja od cvijeta, lista i korijena, a one famozne bobice se rabe za pripravljanje svježih obloga na bolne udove.

Osim ljekovitosti tih bobica, u Hercegovini se one kori-ste za hvatanje ribe u mirnim vodama. Naime, kada u ne-kom viru ili pod žilama vrbe ima ribe koja će zbog ljetnoga zagrijavanja uginuti, onda ljudi istucaju to sjeme divizme i ubace ručicu u vodu, iz koje za nekoliko minuta izađe sva riba na površinu pa je možete koristiti. Nažalost, to saznanje pojedinci i zlorabe, pa dolazi do pomora na mjestima gdje ribi ne prijeti opasnost od uginuća.

No, za svako dobro mora postojati razvijena svijest i spoznaja, a svaka iskrivljena percepcija donosi nesagledi-vu štetu ukupnoj populaciji. Toga bismo barem morali biti svjesni!

Od divizme se može pripravljati ulje, tako što u teglu svježih cvjetova sipamo maslinovo ulje i to ostavljamo če-tiri tjedna na suncu, uz povremeno mućkanje. Nakon toga procijedimo u tamnu bocu i imamo dobar lijek za kožu, protiv reume, astme…

S obzirom na to da divizma ima malo otužan miris, možemo rabiti čajne mješavine. Tako je dobra sa: zovom, podbijelom, lipom, i onda te čajeve možemo davati i djeci.

Također, narod rabi kupke u lišću i cvijetu divizme ra-stvorene u toploj vodi dvadesetak minuta.

Nigdje nisam pronašao podatak o mogućoj otrovnosti ili nekoj drugoj štetnosti divizme, izuzevši ono s ribom. Sto-ga je preporučam za sve osim ubacivanja zgnječenih bobi-ca u vodu. To bi uistinu bilo nemoralno!


GASTRONOMSKI KUTAK

Fra Franjo Mabić

Prepelica je bila, uz manu, spa-sonosna hrana Židovima na putu iz Egipta u Obećanu

Zemlju. Ovako stoji pisano u knjizi Brojeva (11,31-32): „Tada Gospod za-povijedi te zapuhnu vjetar i nanese prepelice od mora i sasu ih na tabor, na dan hoda, i s ove i s one strane tabora, na dva lakta iznad zemlje. Narod je ustao, te je toga cijeloga dana, svu noć i cio sutrašnji dan sku-pljao prepelice.“

Dakle, poznate su odavno i dao Bog da ih danas tako vjetar nanosi da ih i mi možemo skupljati barem koju minutu…

Prepelice očistimo i malo poso-limo i popaprimo, a prethodno smo ih dobro posušili. Na jakom plame-nu zagrijemo maslinovo ulje ili mi-ješano maslinovo-sjemenovo ulje, u koje tako vrelo stavimo list-dva lo-vora. Potom ćemo staviti prepelice i pirjati ih između deset i petnaest minuta, sada na manjoj vatri.

Dok to pirja mi ćemo pripremiti kapulu rezanu na četvrt i narezati štapiće od mrkve. Kad je prepelica napola pirjana stavimo četvrti kapu-le i štapiće mrkve s još malo celera,

Prepelica je „plivač“, ako pripremimo podlogu

PREPELICA, JAREBICA, ŠLJUKA, GOLUB U CRNOM VINU I S TJESTENINOM

Na jakom plamenu zagrijemo maslinovo ulje ili miješano maslinovo-sjemenovo ulje, u koje tako vrelo stavimo list-dva lovora. Potom ćemo staviti prepelice i pirjati ih između deset i petnaest minu-ta, sada na manjoj vatri

radije peteljke nego lista, i to sve promiješamo koju minutu. Kad je to poprimilo zajednički miris dodajmo čašu crnoga vina i neka ključa bez ikakva poklopca.

Kad je isteklo petnaestak minu-ta kako su prepelice na vatri, vadi-mo ih u kakvu vatrostalnu posudu i stavljamo u pećnicu manje od de-setak minuta. Kad su već poprimile izgled pečenoga, vadimo ih.

Pirjano povrće stavljamo u aran-žmanu na tanjur, zatim na to stavlja-mo prepelice i prelijemo onim uma-kom od pirjanih prepelica i povrća u crnom vinu.

Ako uzmete uz ovo kakav jači prilog onda će vam trebati i jače piće, ako ne, onda mogu ili lagana bijela vina ili kakvo kraljevsko Pilsen pivo.

Pšenično (Weissbier) ne ide jer je i suviše jako. Prepelica nije dobar „plivač“, ali znade biti ako mi pripre-mimo dobru podlogu.

„Sumnjam u čovjeka koji jedući šalje svoju hranu u trbuh i ne zna što jede. Mislim da treba sumnjati u njegove ukuse i razumijevanje i u drugim stvarima“ (Charles Lamb).

Šljuke na kuhinjskom stolu

Šljuka, jarebica, prepelica, golub ili bilo koja druga pernata divljač na umak se najprije prokuha,

a juha se kasnije koristi u dolijevanju na pirjanje

Crno je vino čest gost umaka za bilo koju tjesteninu, a tako i za umak s pernatom divljači

Delicija rezanaca i umaka, a još malo ribanoga parmezana, ali onoga izvornoga


ZABAVNI KUTAK

Riječima lijevo dodajte već upisano slovo, premetanjem slova potražite nove riječi, koje treba upisati u ispunjaljku i dobit ćete novih šest šestoslova.

Mariofil SoldoAUTOR:

MARIOFIL SOLDO

LOVI SE OD 1. KOLOVOZA DO 30. STUDENO-GA (NA SLICI)

KLEVETATI DEVET MUŠKARACA

HALOGENI KEMIJSKI ELEMENT

TURSKI VELIKAŠI

POZIV (DOMOLJUB-

NI ...)

POZDRAV CEZARU

JEDINICA ZA SNAGU

ŠARENE PAPIGE

LJUBOVATI (TUR.) NAVOD

RAZVOJ BOLESTI (MED.)

GLAVNI GRAD MOR-

DVINIJE

GLAVNI GRAD

VENEZUELE

STANJE BEZ GLASOVA, ZVUKOVA I BUKE

JEZGROVITOST, SAŽETO IZRAŽAVANJE

MEDIČAR

AUSTRIJA

GRAD I LUKA U JORDANU

HRV. SKLADATELJ; JOSIP (ŠTOLCER)

KRUNOSLAV SLABINAC

FRANC. KRATICA ZA NATO

DUŠIK

NORVEŠKI PISAC DUUN

ZVONIMIR SOLDO

SKLADATELJ OSKAR

ZAOSTA-JANJE U

RAZVOJU

IVAN OD MILJA; IVKO,

IVOŠ

PRIBOR ZA RAD (MN.)

SJEVER-NOAME-

RIČKI MALI MEDVJED

ČETINJAČA

NENAD NINČEVIĆ STRAŽNJICA

MEKSIČKI NAČIN NAVIJANJA

PJEVAČICA PUGAČOVA

OSTAJANJE

SPORTSKI ČAMAC

FILM ZRINKA OGRESTE

NORVEŠKA

OKRUTAN ČOVJEK,

NASILNIK

1 K

2 K

3 K

4 K

5 K

6 K

MARIN

LESAR

PROVO

PETAR

SORTA

RASAP

Frano VukojaPucanje od smijehaOPREZNOSTLovac u lovačkom restoranu naruči lovački odrezak s gljiva-

ma. Konobar donese jelo i reče:- Oprostite, ali ovo jelo morate platiti odmah!- Zašto odmah, kakav je to način? – pobuni se lovac.- Jela s gljivama naplaćujemo unaprijed – pojasni konobar.

NAJLJEPŠE VRIJEME- Kad su borovi zeleni, nema ništa bolje od čašice rakije –

reče lovac i izvadi bocu.- Pa borovi su uvijek zeleni – uzvrati lovac trezvenjak.- Znam, znam – složi se ljubitelj dobre kapljice.

LOVAČKA PITALICA- Što na indijanskom znači vegetarijanac?- Loš lovac!

ZA SVAKI SLUČAJLovci na šljivi zateknu Fatu.- Što radiš na šljivi? – upitaše je.- Jedem trešnja – odgovori Fata.- Otkud trešnje na šljivi? – čude se.- Ja ponijela – objasni Fata.

DOPADLJIVOSTDva mlada lovca svrate u gostionicu. Jedan od lovaca reče:- Idemo, ova mi se konobarica ni malo ne sviđa.- Pij dok ti se ne svidi – uzvrati drugi.

VRIJEME RUČKALovac s lovačkim psom čekao lovačku družinu u neposred-

noj blizini jedne kuće. Pas je uporno lajao, a onda se na vrati-ma kuće pojavi žena i viknu na lovca:

- Odmah se tornjajte s tim psom, inače ću zvati muža!- Kakvog muža, gospođo, vaš muž uopće nije kod kuće –

primijeti lovac.- A kako znate da moj muž nije kod kuće? – čudi se žena.- Muž koji ima takvu ženu kod kuće je jedino u vrijeme ruč-

ka – zaključi lovac.

DRAGA- Ti i nakon 40 godina braka i dalje svoju ženu zoveš draga –

čudi se mladi lovac starijem kolegi.- A što ću kad sam joj zaboravio ime – objasni stariji lovac.

Djelo Uzgoj sitne divljači potpisuje Krunoslav Pintur, dr. vet. med., predavač istoimenog ko-legija na Odjelu lovstva i zaštite prirode Veleu-

čilišta u Karlovcu. Na temelju preporuke recenzenata, djelo je odobreno kao udžbenik na Veleučilištu u Kar-lovcu te kao udžbenik na Poljoprivrednom fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Udž-benik je, ponajprije, namijenjen studentima preddi-plomskog stručnog studija Lovstvo i zaštita prirode Veleučilišta u Karlovcu i diplomskog studija Lovstvo i pčelarstvo na Poljoprivrednom fakultetu Sveučilišta u Osijeku, ali i studentima drugih sveučilišnih preddi-plomskih i diplomskih studija koji u svom nastavnom programu izučavaju opisanu tematiku. Za vjerovati je kako će kao korisno štivo poslužiti brojnim stručnja-cima koji rade u lovstvu, kao i čitateljima izvan aka-demske zajednice koji se bave prirodnim, odnosno intenzivnim uzgojem sitne divljači.

Udžbenik je nastao kao rezultat višegodišnjeg au-torova rada u nastavi, uzgoju i istraživanju sitne div-ljači. Ilustriran je brojnim fotografijama. Obrađuje pet najznačajnijih vrsta sitne divljači: zeca, fazana, trčku skvržulju, kamenjarku i patku gluharu. Unutar prirod-nog uzgoja obrađena je problematika uzgajanja sit-

ne divljači u današnjim uvjetima sekundarnih (agro)ekosustava ili tzv. kultiviranog krajolika nastalog pod utjecajem čovjeka, odnosno njegovih djelatnosti, po-najprije poljoprivrede. Kroz devet poglavlja predstav-ljena je biologija, status populacije, uvjeti gospodare-nja i mjere zaštite, određivanje osnovnih populacijskih elemenata, planiranje odstrela, uređivanje lovišta s naglaskom na poboljšanje kvalitete staništa, zimska prihrana i sprječavanje šteta. Intenzivan uzgoj obra-đuje tehnologiju kaveznog uzgoja zeca i intenzivnog uzgoja pernate divljači u fazanerijama s osvrtom na hvatanje, transport, odnosno ispuštanje intenzivno uzgojene sitne divljači u lovišta.

Budući da je riječ o prvom visokoškolskom udžbe-niku iz područja uzgoja sitne divljači objavljenom na hrvatskom jeziku, nadamo se da je njime barem djelo-mično umanjen problem nedostatka stručne literatu-re iz područja lovstva u Hrvatskoj.

Izvadci iz recenzije:

… Udžbenik Uzgajanje sitne divljači sveobuhvatno je napisano štivo koje donosi potrebna teorijska i praktična znanja kao i vrijedna iskustva na polju prirodnog i inten-zivnog uzgoja sitne dlakave i pernate divljači. Po toj osnovi ovo nastavno štivo pretendira na široku publiku (studente, uzgajivače praktičare i dr.).

prof. dr. sc. Zdravko Janicki

… Kvalitetom i suvremenošću sadržaja, načinom obrade i prikazom materije te svojom cjelovitošću u pot-punosti je prilagođen srodnim kolegijima na fakultetima na kojima se lovstvo studira u okviru diplomskih magistar-skih studija.

prof. dr. sc. Antun Alegro

… Ovo djelo na sustavan način obrađuje gospodare-nje sitnom divljači, koja ima važnu ulogu u okviru poljopri-vredne proizvodnje, budući da većina ove divljači obitava upravo na obradivim poljoprivrednim površinama. Osim što će primarno služiti kao vrijedna nastavna literatura stu-dentima za pripremu ispita, djelo svojim pristupom može pomoći stručnjacima u praktičnom radu kao priručnik, ali pomoći i znanstvenicima u postavljanju pokusa znanstve-no-istraživačkom radu.

prof. dr. sc. Tihomir Florijančić

Prvi magistar struke – smjer lovstvo

Na Poljoprivrednom fakultetu Sveučilišta „Josip Juraj Strossmayer“ u Osijeku, na Zavodu za lovstvo, ribarstvo i pčelarstvo – Studij zootehnike, smjer lovstvo, Bože Čičak, revirnik za lovstvo i ekologiju Šumarije Kupres, 1. srpnja 2010. obranio je magistarski rad o temi „Uzgoj i zaštita veli-kog tetrijeba (Tetrao urogallus) na području Kupresa“.

Temu je obranio pod vodstvom mentora prof. dr. sc. Tihomira Florijančića, ujedno i vodi-telja studija, i tako postao prvi magistar struke zootehnike, smjer lovstvo, na ovom sveučilištu.

Documents

Uglavnom je to “zagrijavanje” za - lovackisavez-hb.bagao sam sve. Ljudi me stalno zovu, pitaju za cijenu, nude novce, dolaze kući, ali ne dolazi u obzir. Ja svoje pse držim iz