Ugovori, vrijednosni papiri i pravo konkurencije

8/11/2019 Ugovori, vrijednosni papiri i pravo konkurencije

http://slidepdf.com/reader/full/ugovori-vrijednosni-papiri-i-pravo-konkurencije 1/107

UGOVORI, VRIJEDNOSNI PAPIRII PRAVO KONKURENCIJE

DIO PRVI: UGOVOR O PRODAJI

1. POJAM, ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI

1.1. POJAM UGOVORA O PRODAJI

1.1.1. Pojam prodaje

Posao prodaje i ugovor o prodaji . Ugovor o prodaji je uţi pravni institutod posla prodaje. Na ugovoro prodaji u privrednom pravu se nadovezuju brojni drugi poslovi koji se najčešće tiču transporta i plaćanja. Stim u vezi, posao prodaje obuhvata ukupnu pravnu regulativu ekonomskog odnosastranaka.

Definicija ugovora i njegove vrste. Prema ZOO, ugovorom o prodaji se prodavac obavezuje da stvarkoju prodaje preda kupcu tako da kupac stekne pravo raspolaganja odnosno pravo v lasništva, a kupacse obavezuje da prodavcu isplati cijenu. Postoje 3 osnovna tipa ugovora o prodaji – prodajagraĎanskog, poslovnog i meĎunarodnog poslovnog prava.

Subjekti graĎanske prodaje su domaća i strana fizička i pravna lica graĎansk og prava, te subjekti poslovnog ili trgovinskog prava kad djeluju izvan predmeta svog poslovanja. Predmet prodaje mogu biti pokretne i nepokretne stvari. GraĎanska prodaja se zaključuje sporadično, neprofesionalnoi njenosnovni cilj je sticanje upotrebnih vrijednosti predmeta prodaje.

Privredna prodaja zaključuje se izmeĎu subjekata poslovnog, odnosno trgovinskog prava. Da bi seradilo o ugovoru domaćeg poslovnog prava, moraju biti ispunjena 2 uslova: da je sklopljen na području BiH, a uokviru registrovane djelatnosti jedne od ugovornih strana. Predmet prodaje mogu biti samo pokretne stvari.

Poslovnopravna prodaja zaključujese masovno, trajno i profesionalno, a njen osnovni cilj je sticanje prometnih vrijednosti stvari i dobiti.

1.1. 2. Osobine i dejstvo ugovora o prodaji

Ugovor o prodaji je teretan, dvostrano obavezan, komutativan i konsenzu alan. Forma u načelu nije bitan el ement ugovora. Ugovor moţe imati stvarnopravna i obligacionopravna dejstva (prelazaksvojine sa prodavca na kupca ili nastanak obaveze na isporuku stvari).

1.2.ZAKLJUČIVANJE UGOVORA

1.2.1. Primjena općih pravila Opći principi kojih se stranke moraju pridrţavati sadrţani su u Osnovnim načelima ZOO. To sunaročito:

autonomija volje stranaka, savjesno i pošteno postupanje, zabrana stvaran ja i iskorištavanja monopolskog poloţaja.

1.2.2. Postupak zakljuĉivanja ugovora



Postupak čine eventualne faze, nuţne faze, perfekcija ugovora i intervencija drţave u domenunastanka pojedinih ugovora. U eventualne faze spadaju:

1. preliminarni kontakti – jednostrane faktičke komercijalne radnje;

2. pregovori kao dvostrani kontakti stranaka sa jasnim ciljem da se počne proces utvrĎivanja namjere učesnika u pogledu budućeg ugovora. Pismeno fiksirana saglasnost o pojedinim dijelovima ugovora naziva se punktacija ;

3. Tzv.pripremni ugovor – on predstavlja projekat ugovora do kojeg se došlo pregovorima.

Nuţne faze zaključivanja ugovora su davanje ponude i prihvata. Po svojoj pravnoj prirodi, ponuda je jednostrani graĎanskopravni posao. Nastaje izjavom samo jednog subjekta i stvara obavezu samo zanjega.

Tender preds tavlja detaljno sačinjen i obavezan obrazac ponude u kome su sadrţani svi obaveznielementi ponude, osim cijene. Prihvat je izjava ili ponašanje ponuĎenog koje nesumnjivo ukazuje nasaglasnost ponuĎenog sa ponudom. Šutnja se smatra prihvatom samo ako su kumulativno ispunjeneslijedeće pretpostavke:

- stalna poslovna veza ponudioca i ponuĎenog i to u pogledu odreĎene, a ne bilo koje robe; - propuštanje ponuĎenog da u ostavljenom roku izričito odbije ponudu.

Pod perfekcijom ugovora o prodaji podrazumijevaju s e pravila kojima se odreĎuje mjesto i vrijemenjegovog nastanka. Ona se razlikuju prema tome da li su stranke bile prisutne ili odsutne u trenutku

postizanja saglasnosti.

Potpisivanje ugovora moţe predstavljati etapu u njegovom zaključenju u 3 slučaja. Prva dvaobuhvataju situacije u kojima je prodaja formalan pravni posao, bilo po zakonu ili sporazumustranaka. U trećem slučaju, ako su ugovorne strane posebnu formu predvidjele samo radi lakšegdokazivanja ugovora ugovor je zaključen u trenutku postizanja saglasnosti o bitnim elementima, a zaugovarače je istovremeno nastala obaveza da ugovoru daju predviĎenu formu.

1.2.3. Posebne tehnike zakljuĉivanja ugovora

Standardni u govori su ugovori u kojima su unaprijed dati tipizirani nebitni elementi ugovora. Bitnielementi se odreĎuju u mjeri u kojoj je to moguće. Najčešće se posebno sporazumijeva o količini kaoodrednici predmeta, i o iznosu cijene.

Zakljuĉnica je pismena potvrda o usmeno zaključenom ugovoru. Daje se na unaprijed odštampanom formularu ili na ad hoc obrascu. Sama zaključnica nije bitan element ugovora, tj. ugovor je punovaţani kad ona nije izdata. U sadrţaj zaključnice uvijek ulaze bitni elementi ugovora, a prisustvo nebitnihzavisi od konkretnih okolnosti. Svaka stranka moţe od druge zahtijevati ispostavljanje ili potpisivanjezaključnice, sve dok druga strana nije ispunila svoje ugovorne obaveze. Sastavlja se najmanje u 2

primjerka, a potpisuju se obje ugovorne strane.

Porudţbina je poslovni naziv za komercijalni dokument sa različim funkcijama u postupkuzaključivanja i dokazivanja ugovora. Porudţbina predstavlja ponudu kad kupac na osnovu prethodno

pribavljenih informacija njome izraţava namjeru da zaključi odreĎeni ugovor. Ako kupac porudţbinušalje na osnovu već primljene ponude prodavca, ona ima pravni karakter prihvata. Takva porudţbina usvemu mora biti saglasna sa ponudom, jer u suprotnom ima pravna svojstva kontraponude. Nakon što je ugovor sklopljen, porudţbina ima svojstvo dokaznog sredstva i knjigovodstvenog dokumenta.

1.3. BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI1.3.1. Pojam i vrste



Bitni elementi ugovora su sastojci koji ugovoru daju bilo osobine jednog definisanog tipa pravnog posla, bilo specifičan sadrţaj i karakteristike koji odgovaraju zajedničkoj namjeri stranaka.

1.3.2. Predmet

K arakterističan predmet trgovačke prodaje su pokretne stvari. To mogu biti: roba, energije i hartije od vrijednosti.

Stvar kao predmet pr odaje mora se nalaziti u pravnom prometu ( res in commercio ) i mora bitiodreĎena ili bar odrediva. Prema kriteriju egzis tencije, predmet prodaje moţe biti propala, postojeća i buduća stvar. MeĎutim, ugovor nema pravno dejstvo ako je u trenutku njegovog zaključenja stvar koja je predmetugovora propala. Dejstvo djelimične propasti zavisi od poslovnih običaja i od toga da li je svrhaugovora ugroţena ili nije. U principu, kupac moţe birati da li će raskinuti ugovor ili ostati pri ugovoruuz srazmjerno sniţenje cijene. MeĎutim, ugovor će po sili zakona ostati na snazi ako djelimična

propast ne ometa postizanje svrhe ugovora ili ako za odreĎenu stvar postoji poslovni običaj kojizahtijeva očuvanje ugovora. U takvom slučaju kupac ima pravo samo na sniţenje cijene.

Zaključenjem ugovora o prodaji budućih stvari prodavac na sebe preuzima rizik neisporuke stvari u

ugovorenom roku. Ako prodavac ne isporuči stvar u ugovorenom roku, kupac ima prava predviĎena zaslučaj odgovonosti prodavca za docnju. Slične posljedice su u slučaju da je predmet prodaje tuĎa stvar.

Koliĉina je uvijek sastavni dio predmeta prodaje. Njena pravna kvalifikacija zavisi od značaja zaostvarenje svrhe posla. Količina je bitan element ugovora u 3 slučaja: ako je tako izričito ugovoreno,ako to proizilazi iz prirode stvari ili ako to zahtijevaju okolnosti konkretnog posla. U ostalimslučajevima količina je uvijek nebitan element, ali se bez obzira na pravnu kvalifikaciju uvijekodreĎuje ugovorom.

Prvi način odreĎivanja jeste njeno numeričko preciziranje. Ako količina nije bitan element posla iliako se ne utvrĎuje po broju komada, odstupanje za 2% od ugovorene količine se smatra urednomisporukom. Količina se moţe precizirati i upotrebom tehničkih termina. Po uzansi 118, izraz≫ vagon ≪ bez bli ţ eg odre Ďenja zna či 10.000kg bruto, a ≫ cisterna ≪ 10.000kg neto te ţ ine.

Drugi na čin se svodi na pribli ţ no odre Ďivanje koli čine, ako je uz naznaku koli čine naveden izraz≫ circa≪ ili sli čan, tolerancija iznosi 5%. Navo Ďenje koli čine u rasponu (od … do…), zna či da je

predmet ugovora bilo koja koli čina unutar datih granica.

Tre ći način sastoji se u upotrebi izraza ≫ Ďuture≪ , ≫ kako padne ≪ , ≫ viĎeno-odobreno ≪ i sl. Njimase kao ugovorna koli čina odre Ďuje ona koja se dobiva uvidom u robu na odre Ďenoj lokaciji. U svakomslučaju, da bi ugovor o prodaji postojao, koli čina mora biti barem odrediva.

1.3.3. Cij ena

Pojam, struktura i naĉin odreĊivanja cijene.Cijena je bitan element ugovora koji predstavljanovčanu protuvrijednost predmeta prodaje i svojinskog prava na njemu.

Struktura cijene je vrlo sloţena. U nju ulazi: 1. Novčana protuvrijednost neto teţine robe, ako ugovorom nije predviĎeno da ona obuhvata i teţinu ambalaţe (bruto za neto);

2. Troškovi ambalaţe, obzirom da po dispozitivnim pravilima pribavljanje ambalaţe spada u obaveze prodavca;

3. Troškovi do mjesta i vremena isporuke i to troškovi robnog prometa u uţem smislu (porezi, takse, vozarine, priprema za isporuku i sl) i ostali zavisni troškovi (npr.carine i troškovi carinjenja, ako je

prodavac uvoznik i sl);

Cijena mora biti odreĎena ili barem odrediva. OdreĎuje se na 3 načina: prinudnim putem, ugovorom idispozitivnim propisom.

OdreĊivanje cijena prinudnim putem. Za kontrolu cijena nadleţna je Federacija BiH, ukolikoZakonom o kontroli cijena nije predviĎeno drugačije. Ona moţe odrediti: fiksne cijene, najviše cijene,



strukturu najviših cijena, zadrţavanje cijena na odreĎenom nivou, te marţe u trgovini. Vlada takoĎemoţe propisati davanje svoje saglasnosti na cijene ili da promjenu cijena uslovi prethodnimobavještavanjem Vlade. Na kraju, za pojedine poljoprivredne proizvode Vlada moţe propisati zaštitnecijene.

Ako je cijena propisana preciznim iznosom, ona u ugovoru ne mora biti ni spomenuta, a ako je

ugovorena viša ili niţa cijena, kupac duguje samo iznos propisane cijene. Slična logika primjenjuje seako je ugovorena minimalna ili maksimalna cijena – ako cijena nije navedena, ili ako je ugovorenaniţa od minimalne odnosno viša od maksimalne, u obzir se uzima propisana cijena.

OdreĊivanje cijene ugovorom je u praksi najčešći slučaj. To moţe biti učinjeno izričito ili prećutno,npr. kupovinom robe po izloţenoj cijeni. U ugovor se cijena unosi kao odreĎena ili odrediva. Odrediva

je kad ugovor sadrţi dovoljno podataka na osnovu kojih bi se mogla odrediti, a to je uvijek faktičko pitanje.

Stranke mogu cijenu odrediti zajedno, a mogu to odreĎivanje povjeriti trećem licu. Ako treće lice nećeili ne moţe odrediti cijenu, ZOO predviĎa niz sukcesivnih pravila: strankama se ostavlja mogućnost dacijenu odrede naknadno; ako to ne učine, a ne raskinu ugovor, smatra se da su ugovorili tzv.razumnucijenu. Pod razumn om cijenom bi trebalo smatrati tekuću cijenu uvrijeme zakljuĉenja ugovora.Tekuća cijena je cijena predviĎena zvaničnom evidencijom na trţištu mjesta prodavcau vrijeme kad

je trebalo da uslijedi isporuka stvari . Ako takve evidencije nema, tekuća cijena se odreĎuje pomoćuelemenata pomoću kojih se cijena utvrĎuje prema običajima trţišta.

U osnovi postoje 3 tehnike kojima se odreĎuje ugovorna cijena: prva se sastoji u individualnomugovaranju, druga u upotrebi trgovačkih termina (tekuća cijena, berzanska ci jena, cijena konkurencije,fabrička cijena, cijena koštanja)5, a treći metod je obračunavanje cijene prema izvaĎenom uzorku.

OdreĊivanje cijene dispozitivnim propisom. Ako cijena u ugovoru nije odreĎena niti odrediva,sukcesivno se primjenjuju slijedeća pr avila:

1. kupac je duţan platiti cijenu koju je prodavac redovno naplaćivao u vrijeme zaključenja ugovora,što je faktičko pitanje;

2. ako redovna cijena ne postoji, smatra se da je ugovorena razumna cijena;

3. ako se ni razumna cijena ne moţe utvrditi, cijenu utvrĎuje sud prema okolnostima slučaja.Obzirom na načelo dispozitivnosti, sud neće djelovati samoinicijativno, tj. cijenu će odrediti samo nazahtjev jedne ili obje ugovorne strane. Ako ni jedna strana unutar rokova zastare ne pokrene postupakza od reĎivanje cijene putem suda, smatra se da ugovor o prodaji nije ni zaključen.

5 Berzanska cijena=cijena koja važi na berzi; Cijena konkurencije=cijena po kojoj robu prodaje lojalni konkurent; Fabrička

cijena=cijena po kojoj fabrika prodaje robu na velik o; Cijena koštanja=cijan koja obuhvata ukupne troškove prodajnogmjesta za pripremanje robe, bez uračunavanja dobiti.

Promj ena cijene je njeno naknadno različito odreĎivanje u odnosu na cijenu izugovora. Stranke mogu cijenu promijeniti naknadnim sporazumom, a mogu i ugovoromunaprijed predvidjeti uslove i način eventualne promjene ugovorene cijene. Najčešćinačin je ugovaranje tzv.klizne skale. Klauzulom se u vidu matematičke formule

precizira uticaj izmjene pojedinih kalkulativnih elemenata na cijenu. Za pojedine vrste poslova postoje tipske ugovorne klauzule.

Druga vrsta klauzula kojima se revidira cijena su indeksne klauzule, kojima se promjena cijene veţeza promjene cijene dobara, robe i usluga izraţenih indeksom cijena utvrĎenim od ovlašteneorganizacije. One su dopuštene samo ako je izabrani indeks u neposrednoj ekonomskoj vezi sa

predmetom posla, ili ako je klauzula unesena u ugovor radi osiguranja ţivotnog standarda ugovornestrane. U suprotnom, odredba o indeksnoj klauzuli je ništava.



Pore d navedenog, ZOO sadrţi 2 instituta koji mogu da dovedu do promjene cijena na osnovu zahtjevasamo jedne strane. Prvi je institut promijenjenih okolnosti, a drugi prekomjerno oštećenje (laesioenormis ). Pritom je bitno napomenuti da strana koja se poziva n a jedan od ova dva instituta moţetraţiti samo raskid, a izmjenu ugovora moţe traţiti samo druga strana.

1.4. NEBITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI

1.4.1. Pojam i vrste

Nebitni elementi posla prodaje su oni sastojci koji se u njemu ne moraju nalaziti ni po prirodi posla,niti radi sačinjavanja ugovora shodno ključnim ciljevima stranaka. Neki od takvih elemenata su:kvalitet, transportne klauzule i ambalaţa.

1.4.2. Kvali tet

Pojam. Kvalitet je skup svojstava robe zahvaljujući kojima se ona moţe korisno upotrijebiti. Kvalitetmoţe biti i bitan element posla ako je to propisano, ugovoreno, ili ako na to ukazuje priroda stvari iliokolnosti posla. U svim ostalim slučajevima ima svojstvo nebitnog elementa. Kvalitet moţe bitiuvrĎen prinudnim ili dispozitivnim propisima, kao i ugovorom.

Pri nudnim propisom kvalitet se odreĎuje kad je to od posebnog interesa za širu društvenuzajednicu (zdravlje, sigurnost, izvoz, oruţane snage itd). Moţe biti propisan zakonom ili

podzakonskim aktom. Bez obzira kako je odreĎen, propisani kvalitet je obavezan pa se ne mora niugovarati. Ukoliko su se stranke sporazumjele o niţem kvalitetu od propisanog, relevantan je

propisani kvalitet.

Ugovorom, odnosno sporazumom stranaka kvalitet se moţe odrediti na više načina:

1. Opisom – riječima i crteţima označavaju se sve ili samo pojedine osobine stvari;

2. Po mustri (uzorku) ili modelu – mustra ili uzorak je manja količina stvari čijim osobinama morada odgovara ukupno ugovorena količina. Posebnu sigurnost strankama pruţa≫ autenti čan uzorak ≪ .To je onaj uzorak koji je zape čaćen i na kome je etiketa potpisana od stranaka, ili uzorak koji je jednastranka pod svojim pe čatom predala drugoj, ili uzorak koji je posrednik izdvojio i zape čatio svojim

pečatom. Ako ima vi še uzoraka, za odre Ďivanje kvaliteta mjerodavan je onaj koji su stranke kao takavodredile. Zakon dozvoljava nedostatak jednakosti u slu čaju kad je uzorak odnosno model podnesenkupcu samo radi obavijesti i pribli ţnog odre Ďivanja osobine stvari, bez obe ćanja saobraznosti.

3. Specifikacijom – pod specifikacijom se podrazumijeva svaka ugovorna odredba kojom se bli ţ eodre Ďuju svojstva i asortiman robe. Ako su specificirana samo neka svojstva robe, preostala svojstvamoraju zadovoljiti 2 kriterija: da budu u skladu sa specificiranim svojstvima i da odgovaraju onomešto je uobi čajeno u prometu.

4. Tipom – tip je skup svojstava pod kojim se jedna roba javlja u prometu, tako da je ona vi še ilimanje poznata širokom krugu potro šača. Tip se ozna čava posebnim nazivom (npr.vla šićki sir). Manjakoličina robe koja predstavlja tip često se čuva kod nadle ţnih tr ţ išnih ustanova (tr ţ išta na veliko i

berze), te predstavlja i uzorak te robe.

5. Pozivom na standarde standardi su pravila o organizaciji i na činu proizvodnje, te proizvodu kaonjihovom rezultatu. BH standardi (BHS) se izra Ďuju u zavodu za standardizaciju. Ako posebnim

propisom nije odre Ďeno druga čije, BHS nisu pravno obavezuju ći.

6. Primjenom posebnih tehniĉkih termina – izraz uobičajeni kvalitet označava svojstva stvari kojase u mjestu prodavc a redovno traţe u prometu takvom robom. Relevantno vrijeme za odreĎivanjekvaliteta je trenutak zaključenja ugovora, a pri definisanju svojstava stvari treba voditi računa i okoličini.



OdreĊivanje kvaliteta dispozitivnim propisom. Ako kvalitet nije ni propisan ni ugovoren, utvrditće se na osnovu dispozitivnih propisa: Ako prodavac ne zna namjenu generičkih stvari, duţan je datistvari srednje kakvoće, a ako zna namjenu stvari, duţan je dati stvar odgovarajuće kakvoće.

1.4.3. Ambalaţa Ambalaţa se moţe definisati kao zaštitni omot robe. Najvaţnije klasifikacije ambalaţe su na potrošnui nepotrošnu, te običnu i originalnu. Prema Zakonu o standardizaciji, originalno pakovanje je ono koje osigurava da se njegov sadrţaj ne moţe izmijeniti, utrošiti odnosno u potrijebiti bez otvaranja ilioštećivanja pakovanja.

Ambalaţa moţe biti definisana prinudnim propisima ili ugovorom. Kogentni reţim karakterističan jeza ambalaţu koja ima sanitarni značaj u najširem smislu riječi – od pakovanja hrane do radioaktivnihsupstanci.

ObezbjeĎenje ambalaţe i pakovanje robe je po dispozitivnim propisima obaveza prodavca. Ako vrsta ambalaţe nije propisana niti ugovorena, Opće uzanse zahtijevaju da prodavac obezbijedi uobičajenu ambalaţu. Ako je u ugovor unesena neka od slijedećih klauzula: fanco ambalaţa, ambalaţa izgubljena, ambalaţagratis i sl, ambalaţa se ne mora vraćati niti platiti. Osim toga, ambalaţu manje vrijednosti i onu koja jenamijenjena za jednokratnu upotrebu kupac ne mora vraćati i kad ugovor o tome šuti. Vrednijaambalaţa i ona koja je namijenjena za višekratnu upotrebu se mora vratiti ako na to ukazuju okolnosti

posla.

1.4.4. Transportne kl auzule

Transportne klauzule su trgovački termini kojima se prodavac i kupac na skraćen način dogovaraju onizu pitanja značajnih za izvršenje ugovora o prodaji. Tu spadaju: organizacija isporuke i transporta,snošenje troškova isporuke i transporta, sklapanje ugovora o transportnom osiguranju i snošenjetroškova tog osiguranja, te prelaz rizika sa prodavca na kupca. TakoĎe se mogu urediti i druga pitanjakao: plaćanje carina, pribavljanje dozvola i sl.

MeĎunarodna privredna komora u Parizu je 1936.g donijela tzv.INCOTERMS (InternationalCommercial Terms), kojim su kodificirane najvaţnije transportne klauzule. Dosad je izvršeno 5revizija INCOTERMS-a, zadnji put 1990.godine, a terminologija iz ove kodifikacije je u vrlo širokojupotrebi.

Bitno je naglasiti da treba biti posebno oprezan pri izmjeni ili dopunjavanju transportnih klauzula. Inajmanja izmjena u skraćenici koja označava pojedinu klauzulu moţe značajno promijeniti njensmisao. Osim toga, transportne klauzule se ne smiju upotrebljavati rutinski.

2. OBAVEZE PRODAVCA

1.1. UOPĆE OBAVEZAMA PRODAVCA

1.1.1. Vrste obaveza

Obaveze prodavca mogu se podijeliti na osnovne i sporedne. U osnovne spadaju: isporuka (predajastvari), garancija za materijalne nedostatke, garancija za pravne nedostatke i ispostavljanje fakture. Odsporednih obaveza naznačajnije su čuvanje stvari i obavještavanje.

1.2. ISPORUKA1.2.1. Pojam i sporuke



Osnovna ob aveza prodavca je isporuka robe kupcu Pod isporukom se podrazumijeva sistem faktičkih i pravnih radnji koje prodavac mora izvršiti da bi kupac stekao posjed i vlasništvo na stvari. Mora sesastojati od najmanje jedne faktičke i jedne pravne radnje. Najčešća faktička radnja je uručenje stvari.Izuzetno, radnju isporuke moţe predstavljati nečinjenje ili propuštanje. To se dešava u slučaju kad sestvar već nalazi kod kupca po nekom osnovu (zakup, lizing i sl). Ovakva predaja naziva se fiktivnom.Pravne radnje su izjave volje. One prate faktičke radnje i mogu se učiniti izričito ili prećutno.

Isporuka kao sloţena radnja sastoji se od više modaliteta, od kojih su najznačajniji predmet, mjesto,način, vrijeme i dejstva isporuke.

1.2.2. Pr edmet i sporuke

Predmet isp oruke širi je pojam od predmeta ugovora. Pored predmeta prodaje, predmet isporukeobuhvata pripatke (pertinencije) i koristi od stvari (npr.plodovi i zakupnina). Zakon zahtijeva da

predana bude upravo stvar koja je ugovorena i u ispravnom stanju, tj. bez materijalnih nedostataka.

2.2.3. M jesto i sporuke

Pojam. Mjesto isporuke je geografska lokacija ili lokalitet u kome sve najvaţnije radnje isporukemoraju biti završene. Lokacija je mjesto isporuke u širem, a lokalitet u uţem smislu. Za mjestoisporuke vezuju se razgraničenja duţnosti stranaka, prelazak troškova, rizika, svojinskih prava, te nekadispozitivna pravila o načinu izvršenja ugovora. Primarno se odreĎuje ugovorom, izričito ili prećutno.Izričito odreĎenje je putem transportnih klauzula.

Mjesto ispo ruke moţe biti i kriterij za odreĎivanje tipa ugovora o prodaji. Prema njemu, prodaje mogu biti:

1. Prodaje u mjestu (nedistancione) – kod kojih prodavac i kupac imaju sjedišta u istom mjestu;

2. Prodaje sa otpremom (distancione) – kad su sjedišta stranaka u različitim mjestima;

3. Prodaje u mjestu opredjeljenja (distancione) – kad se mjesto isporuke nalazi u mjestu opredjeljenja ikoje takoĎe pretpostavljaju sjedišta stranaka u različitim mjestima.

Ako mjesto isporuke nije odreĎeno ugovorom, primjenjuju se slijedeća dispozitivna pravila: a) Mjesto isporuke u širem smislu

1. Ako je ugovor zaključen u oblasti redovne djelatnosti prodavca, a radi se o generičkoj robi, mjesto isporuke je sjedište prodavca u trenutku zaključenja ugovora;

2. Ako prodavac ima više poslovnih jedinica, mjestom isporuke smatra se ono iz kojeg je upućena ponuda ili u kome je prodavac dao prihvat ponude;

3. Ako je ugovoreno da će generičke stvari biti uzete iz odreĎenog stovarišta ili količine, mjestoisporuke je ono u kome se stovarište odnosno roba nalazi u trenutku zaključenja ugovora;

4. Za individualizirane i buduće stvari vaţe 2 pravila: ako u vrijeme zaključenja ugovora stranke znajugdje se stvar nalazi odnosno gdje će nastati, ta lokacija je i mjesto isporuke. U suprotnom vaţe opća

pravila.

5. Ako na osnovu teksta ugovora postoji dilema da li su stranke ţeljele da mjesto isporuke bude mjesto otpremanja ili opredjeljenja, relevantnim se smatra mjesto otpremanja;

6. Ako prodavac zbog transportnih smetnji ne moţe izvršiti isporuku u ugovorenom mjestu, duţan je otome obavijestiti kupca. Kupac tada moţe jednostranom izjavom promijeniti mjesto isporuke – moţetraţiti da to bude mjesto u kome se roba nalazi u trenutku prekida prevoza, a obzirom da su troškovi

prevoza do ugovorenog mjesta uračunati u cijenu, kupac moţe da ih odbije od prodajne cijene.

b) Mjesto isporuke u uţem smislu 1. Kod nedistancione prodaje mjesto isporuke u uţem smislu je skladište prodavca. Ako ih u istommjestu ima više, prodavac odreĎuje sa kojeg skladišta će izvršiti isporuku;



2. Kod distancione prodaje, ako je transportni terminal (ţeljeznička stanica, luka i sl) od skladišta prodavca udaljen manje od 10km, mjesto isporuke je transportni terminal. U suprotnom, mjesto jeskladište prodavca.

2.2.4. Naĉin isporuke

Pojam i vrste. Način isporuke je pojam koji obuhvata sve vrste radnji i modalitete njihovog obavljanjakoje prodavac treba izvršiti da bi predmet isporuke stavio na raspolaganje kupcu i tako izvršio svojuosnovnu obavezu. Primarno se odreĎujeugovorom.

Po načinu na koji se predmet stavlja kupcu na raspolaganje, način isporuke moţe biti: simboličan, dokumentaran i realan (stvaran).

Pod simboličnom isporukom se podrazumijeva predaja manjeg dijela predmeta isporuke ili nekedruge stvari koja predstavlja ukupno ugovorenu cjelinu i koja je podobna da manifestuje prenos

posjeda sa prodavca na kupca (npr.predaja ključeva automobila).

Dokumentarna isporuka je ona koja se vrši predajom papira koji kupcu omogućavaju efektivno raspolaganje prodanim stv arima. Moţe se izvršiti predajom bilo kojih robnih hartija (npr.skladišni list, skladišnica i sl).

Realna isporuka je uručenje samih stvari koje su predmet ugovora, tj. stavljanje stvari kupcu na raspolaganje.

Po vremenu predaje ugovorene količine, način isporuke moţe biti kontinuelan i sukcesivan. U prvomslučaju postoji jednokratna isporuka koja se sastoji u stavljanju kupcu na raspolaganje cjelokupneugovorene količine odjednom ili unutar izvjesnog perioda, ali kontinuirano tj. bez većih prekida.Sukce sivna ili obročna isporuka postoji kad se ugovorena količina kupcu stavlja na raspolaganje umanjim, relativno samostalnim dijelovima izmeĎu čijeg uručenja postoji vremenski diskontinuitet.

Realna j ednokratna isporuk a je jedini način isporuke za koji je razvijen poseban supsidijarni pravnireţim. Različita pravila postoje za nedistancionu i distancionu prodaju.

Kod nedistancione prodaje postoje 3 načina isporuke na skladištu prodavca:

1. Zajednički izbor i izdvajanje generičke robe radi njene otpreme – kupac i prodavac zajedno biraju;

2. Ako uredno pozvani kupac ne doĎe, prodavac moţe sam učiniti odabir i izdvajanje;

3. Ako uredno pozvani kupac nije došao, a prodavac ne moţe bez njega odabrati i izdvojiti robu,isporuka se sastoji u izvršavanju onih radnji koje prodavac moţe izvršiti sam. U ovom slučaju, utrenutku izvršenja posljednje radnje prodavca, rizik prelazi na kupca bez obzira što stvar npr. nijeizdvojena iz mase.

Kod distancione prodaje, način isporuke zavisi od toga da li je mjesto isporuke transportni terminal iliskladište prodavca. U prvom slučaju primjenjuju se pravila koja vaţe za predaju robe na prevoz, a udrugom slučaju se isporuka sastoji u utovaru robe na vozilo. Ako je ugovorom o distancionoj prodaji predviĎena isporuka u mjestu opredjeljenja, način isporuke biće identičan načinu uručenja robe primaocu.

2.2.5. Vr i jeme isporuke

Pojam. Vrijeme isporuke je trenutak ili period u kome trebaju biti završene sve radnje koje predstavljaju isporuku. Rok isporuke je nebitan element ugovora, ukoliko drugačije nije ugovoreno iline proizilazi iz okolnosti posla. Ugovori sa rokom isporuke kao bitnim elementom smatraju se

posebnom vrstom posla – fiksnom prodajom.

Vr ij eme jednokratne isporuke odreĎuje se ugovorom ili dispozitivnim propisom. Ugovorom jevrijeme jednokratne isporuke moguće odrediti na 3 načina: označavanjem datuma, odreĎivanjem

perioda i upotrebom tehničkih termina.



Ako je u ugovoru odreĎen period, postavljaju se pitanja početka i završetka roka, kao i pitanje ko ima pravo odrediti stvarno vrijeme isporuke. Što se tiče početka roka, osnovno pravilo je da rok počinjeteći od dana zaključenja ugovora. Završetak roka je datum okončanja perioda koji se moţe odreditidanima, sedmicama, mjesecima, dijelovima godine ili godinama. Ukoliko završetak roka pada uneradni dan, vrijeme isporuke se skraćuje, odnosno ona se mora završiti na dan koji neposredno

prethodi nedjelji ili prazniku.

Ako ugovorom nije odreĎeno ko ima pravo konkretizirati vrijeme isporuke koje je odreĎeno periodom, pravilo je da to pravo pripada prodavcu, osim ako iz okolnosti slučaja proizilazi drugačije. Akoovlaštena strana ne odredi datum isporuke, smatra se da je to posljednji dan roka.

Što se tiče tehničkih termina, prvi koji se koristi za odreĎivanje vremena isporuke jeste≫ odmah ≪ ili≫ prompt ≪ . On ozna čava isporuku u roku od 8 dana od dana zaklju čenja ugovora. Druga grupatehni čkih termina se odnosi na izvr šenje isporuke u toku kalendarskog mjeseca: po četkom, u prvoj

polovini, sredinom, krajem i u drugoj polovini mjeseca). Tre ću grupu tehni čkih termina čine oni koji pokazuju da je u trenutku zaklju čenja ugovora roba ve ć utovarena. Ovdje spadaju izrazi kao:≫ plivaju ća≪ , ≫ u vo ţ nji≪ , ≫ utovarena ≪ i sl.

U ovakvom slu čaju isporuka se smatra izvr šenom kad roba stigne u mjesto opredjeljenja.

Prema dispozitivnom propisu iz čl.470 ZOO, ako vrijeme isporuke nije ugovoreno, prodavac jeduţan da je izvrši urazumnom roku. To je faktičko pitanje koje se odreĎuje obzirom na konkretneokolnosti. U svakom slučaju, i ovaj rok počinje teći od dana zaključenja ugovora.

Vr ijeme sukcesivne isporuke. Ako ugovorom nije precizirano, a rok isporuke cijele količine je 2mjeseca ili više, isporuka će se izvršiti u pribliţno jednakim mjesečnim obrocima. Ako je rok kraći od2 mjeseca, isporuka će se izvršiti u 2 pribliţno jednaka obroka sredinom i krajem ugovornog perioda.

Istovremenost isporuke i plaćanja.Dispozitivno je pravilo da prodavac ne mora izvršiti isporuku u odreĎenom roku ako kupac istovremeno ne plati ili nije spreman da plati ugovorenu cijenu. Da bi seovo pravilo primijenilo, mora biti ispunjeno nekoliko pretpostavki:

1. Nepostojanje suprotnog ugovora ili običaja;

2. Da se ne radi o prodaji na kredit, pretplatnoj ili klirinškoj prodaji;

3. Pojam istovremeno treba biti shvaćen komercijalno, a ne doslovno – istovremenim plaćanjem sesmatra ono koje je izvršeno u ugovorenom ili zakonskom roku po prijemu robe i fakture.

Kad se kod distancione prodaje isporuka vrši uručenjem stvari prevozniku, prodavac moţe odloţiti odašiljanje stvari do isplate cijene ili poslati stvar uz zadrţavanje prava raspolaganja njime u toku

prevoza.

2.2.6. D ejstvo isporuke – prelaz rizika

Pojmovna odreĊenja.ZOO predviĎa da prodavac snosi riziksluĉajne propasti stvari do predaje stvarikupcu.

Pod pojmom slučaja podrazumijeva se odsustvo krivice, tj. skrivljene štetne radnje i to bilo kojeg lica,a ne samo ugovorne strane. Shodno tome, rizik se moţe definisati kao mogućnost da na predmetu

prodaje nastupi šteta za koju niko ne odgovara.

Ako je u pitanju individualno odreĎena stvar, prelaz rizika vezan je za trenutak isporuke, a kodgeneričkih stvari rizik prelazi individualizacijom stvari.

Prelaz rizika kad kupac nije u zakašnjenju (docnji)se prvenstveno ureĎuje ugovorom, bilo da sestrane sporazumiju izričito, ili (što je u praksi češće) da upotrijebe transportne klauzule. Akougovorom nije regulisano, rizik slučajne propasti do predaje stvari snosi prodavac, a nakon togakupac. Od ovog općeg pravila postoje 2 izuzetka:

1. Ako je kupac zbog nekog nedostatka predane stvari raskin uo ugovor ili traţio zamjenu stvari, rizikostaje na prodavcu, a kupac eventualno ima obavezu da stvar čuva sa paţnjom dobrog privrednika;



2. Ako prodavac zadrţi slanje robe ili njenu isporuku kupcu, koristeći svoja ovlaštenja za slučajsumnje u ostvarivan je naplate istovremeno sa isporukom, rizik neće preći na kupca.

Prelaz rizika kad je kupac u zakašnjenju.Ako predaja stvari nije izvršena zbog kupčevogzakašnjenja, rizik prelazi na kupca u trenutku kad je pao u zakašnjenje. Pod predajom treba smatratiisporuku, a ne samo uručenje kao njenu osnovnu radnju.

Ako su predmet ugovora generičke stvari, smatra se da je prodavac izvršio isporuku u trenutku kad je ugovorenu količinu izdvojio iz mase, uz ispunjenje slijedećih uslova:

1. Da pozvani kupac nije došao na vrijeme;

2. Da su izdvojene stvari očito namijenjene za izvršenje predaje;

3. Da je prodavac kupca obavijestio o izvršenom izdvajanju. Obavještenje se smatra izvršenim utrenutku kad ga je prodavac uputio (teorija odašiljanja).

Ako prodavac ne moţe sam da izvrši izdvajanje, a uredno pozvani kupac nije došao, isporuka će sesmatrati izvršenom ako je prodavac izvršio one radnje koje kupcu omogućavaju preuzimanje stvari iako je kupcu uputio obavijest da su te radnje izvršene.

1.3.GARANCIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE

1.3.1. Pojam i vrste materi jal ni h nedostataka

Pojam. Prema ZOO, materijalni nedostaci postoje ako:

1. stvar nema potrebna svojstva za redovnu upotrebu i promet;

2. stvar nema potrebna svojstva za posebnu upotrebu za koju je kupac nabavlja, a koja je bila poznata prodavcu ili mu je morala biti poznata;

3. stvar nema svojstva i odlike koje su izričito ili prećutno ugovorene odnosno propisane; 4. ako je prodavac predao stvar koja nije vjerna uzorku ili modelu, osim ako su uzorak ili model

pokazani s amo radi obavještavanja.

Teorijski se materijalni nedostaci mogu definisati kao svako odstupanje na lošije od propisanih,redovnih odnosno uobičajenih ili ugovorenih svojstava stvari, te odstupanja naboljeako su svojstvastvari ugovorom predviĎena kao bitni elementi.

Vr ste materi jal nih nedostataka zavise od kriterija koji se uzima u razmatranje:

Objektivni su nedostaci odreĎeni propisima, redovnom praksom u prometu ili običajima, asubjektivni su u suprotnosti sa ugovorenim svojstvima predmeta prodaje.

Prema vrsti osobine koja ne odgovara ugovoru – kvalitativni i kvantitativni nedostaci.Po kriteriju vidljivosti – vidljivi i nevidljivi. Vidljivi su nedostaci koji su očito primjetni, a skriveni

su oni za čije je utvrĎivanje potreban poseban postupak pr ovjere osobina stvari ili njihova upotreba.Razlikovanje je vaţno zbog rokova za reklamaciju.

Prema kriteriju otklonjivosti – otklonjivi i neotklonjivi. Neotklonjivi su o ni čiji je popravak nemogućili ekonomski besmislen.

Prema obimu – znatni i neznatni. Znatni su oni koji dovode do poništavanja ili umanjenja vrijednostistvari (prometne ili upotrebne).

Po kriteriju ostvarenja svrhe ugovora – bitni i nebitni. Bitni onemogućavaju ostvarivanje svrheugovora.

Nebitni mogu prouzrokovati naknadu štete, ali ne utiču na samo postojanje ugovora.



1.3.2. Garancij a za mater ij aln e nedostatke

Pojam garancij e. Garancija za materijalne nedostatke je garatovanje prodavca kupcu da roba nemanikakvih fizičkih svojstava koja bi ometala urednu i nesmetanu, propisanu, uobičajenu ili ugovorenuupotrebu stvari.

Uslovi za postojanje garanci je koji moraju biti kumulativno ispunjeni su:

a. Da je nedostatak postojao u trenutku predaje stvari, odnosno u trenutku prelaska rizika sa prodavcana kupca. Izuzetno postoji i ako se nedostatak javio nakon prelaska rizika, ali ako je on posljedicauzroka koji je ranije postojao (npr. period inkubacije kod prodaje zaraţene stoke);

b. Da je nedostatak bio skriven, tako da ga kupac nije mogao primijetiti upotrebom duţne paţnje. Rokza reklamaciju je 6 mjeseci od prijema stvari, a ugovorom se moţe odrediti i duţi rok. Osim toga, prodavac će odgovarati i za nedostatke koje je kupac lako mogao primi jetiti, ako je izjavio da stvarnema nikakvih nedostataka ili da stvar ima odreĎena svojstva ili odlike.

c. U ugovoru ne smije stajati odredba da se kupac odriče zaštite zbog materijalnih nedostataka.Odredba o isključenju ili ograničenju odgovornosti za materijalne nedostatke će biti ništava ako jenedostatak bio poznat prodavcu, a on o njemu ni je obavijestio kupca. Ništavost postoji i ako je

prodavac takvu odredbu nametnuo koristeći svoj monopolski poloţaj.

d. Da stvar nije prodata na prinudnoj prodaji – mehanizam prinudne prodaj e isključuje pristanak iučešće prodavca u zaključivanju ugovora.

e. Uredna reklamacija, tj. da je kupac blagovremeno i na adekvat an način obavijestio prodavca o postojanju nedostataka na stvari.

1.4.GARANCIJA ZA PRAVNE NEDOSTATKE (ZAŠTITA OD EVIKCIJE)

1.4.1. Pojam i vrste pravni h nedostataka

Pravni nedostaci na prodatoj stvari postoje ako na njoj postoji neko pra vo trećeg lica koje isključuje,umanjuje ili ograničava kupčev miran posjed ili pravo vlasništva, a o čijem postojanju kupac nijeobaviješten, niti je pristao da uzme stvar opterećenu tim pravom.

U zavisnosti od k riterija klasifikacije, postoji više vrsta pravnih nedostataka. Obzirom na njihovodejstvo, nedostaci se dijele na one koji isključuju, umanjuju ili ograničavaju pravo kupca. Premaobimu uticaja na stvar i pravo svojine na njoj, pravni nedostaci se u teoriji dijele na potpune idjelimične. Pravo koje sa stanovišta kupca predstavlja manu moţe biti javnopravne i privatnopravne

prirode.

2.4.2. Pojam garancije za pravne nedostatke i uslovi za njeno postojanje

Garancija za pravne nedostatke je garantovanje prodavca kupcu da preneseno pravo nema nikakvihnedostataka koji bi onemogućavali nastanak ili trajanje kupčevog svojinskog prava, odnosno koji biumanjivali ili ograničavali miran posjed prodane stvari. Po svojoj pravnoj prirodi, ova garancija je

prirodni element ugovora - postoji uvijek kad nije ugovorom isključena, odnosno u obimu u kome nijeugovorom ograničena. Uslovi koji moraju biti kumulativno ispunjeni da bi postojala garancija za pravne nedostatke su:

a) Da je pravni nedostatak postojao u trenutku prel aska vlasničkog prava sa prodavca na kupca;

b) Da je kupac savjestan. Savjesnost postoji u 3 slučaja: ako kupac nije bio obaviješten o postojanju pravnog nedostatka; ako u trenutku sklapanja ugovora nije znao za mogućnostda njegovo pravo budeuskraćenoili ograničeno; ako je znao za nedostatak, ali nije pristao da uzme stvar opterećenu pravomtrećeg lica. U zadnjem slučaju radi se o situaciji u kojoj je prodavac obmanuo kupca u pogledukaraktera prava trećeg lica ili u kojoj je kupcu obećao da će do preuzimanja stvari otkloniti nedostatak;



c) Da garancija nije isključena ili ograničena ugovorom, uz uslov da je prodavac bio savjestan, tj. damu je nedostatak u trenutku sklapanja ugovora bio nepoznat ili mu nije mogao biti poznat.

d) Obavještavanje prodavca o nedostatku, tj njegovo reklamiranje. Obaveza postoji i kad reklamacijanije izvršena, i to u 3 slučaja: (1) kupac ne mora reklamirati pravne nedostatke koji su prodavcu već

poznati;

(2) ako se kupac upustio u sudski spor sa trećim licem i izgubio ga; (3)ak o je očigledna osnovanost prava trećeg.

1.5. ISPOSTAVLJANJE FAKTURE

1.5.1. Pojam f akture i obaveza njenog ispostavlj anja

Faktura se moţe definisati kao izjava volje prodavca data u formi pisanog dokumenta kojim on odkupca zahtijeva da mu isplati cijenu iz ugovora i eventualno ostale izdatke koje je učinio u vezi saugovorom.

Faktura uvijek sadrţi i neke elemente iz ugovora: predmet, količinu, jediničnu cijenu, transportnuklauzulu i ukupan iznos cijene. Po svojoj prirodi faktura je pomoćni pravni posao, jer se radi omanifestaciji pravno relevantne izjave volje usmjerene na plaćanje cijene. Izdavanje fakture je obaveza

prodavca.

Faktura ima višestruku funkciju: osim što predstavlja zahtjev za isplatu cijene, ona je knjigovodstveni dokument i dokazno sred stvo, a zavisno od faze pregovora faktura moţe predstavljati ponudu ili

prihvat ponude. Pored toga, ako se stranke nisu sporazumjele o cijeni, faktura moţe biti i sredstvo zaoţivljavanjeugovora preciziranjem cijene od strane prodavca. Na kraju, faktura je podoban instrumenti za dopunu i preciziranje ugovora.

Od fakture treba razlikovati profakturu. Profaktura je pisani dokument kojim prodavac od kupca

zahtijeva plaćanje prema prethodnom obračunu cijene. Po sadrţaju i obliku slična je fakturi,a ima preliminarnu finansijsku, knjigovodstvenu i dokaznu funkciju. Kad se sačini konačni obračun, iznosi plaćeni po profakturi odbijaju se od iznosa fakture. Rezultat moţe biti ostatak duga kod kupca, potpuno izmirenje obaveze ili nastanak obaveze prodavca da vrati i znos preplaćen po profakturi.

1.5.2. Obaveznost jednostr ano u neseni h klauzula

Pitanje klauzula koje prodavac jednostrano unese u fakturu riješeno je Općim uzansama i to:

1. Odredbe fakture koje se ne nalaze u ugovoru niti se iz njega mogu tumačenjem nesumnjivokonstruisati u principu ne obavezuju kupca. Obzirom na sadrţaj ugovora i princip pacta sunt servanda ,mogući suizuzeci.

2. Uslovi plaćanja i drugi uslovi koje prodavac jednostrano unese u fakturu obavezuju kupca ako sukumulativno ispunjene 3 pretpostavke: ako su neophodne za izvršenje ugovora, ako suu skladu sa ostalim odredbama i ako kupac nije u kratkom roku stavio prigovor na jednostrano unesene klauzule.

Pitanja neophodnosti, usklaĎenosti i kratkog roka su faktička pitanja.

U praksi se formiralo stanovište da jednostrano unesene klauzule obavezuju prodavca ukolikooteţavaju njegov poloţaj – smatra se da je prodavac ţelio pruţiti kupcu odreĎene pogodnosti.



3. OBAVEZE KUPCA

3.1.UOPĆE O OBAVEZAMA KUPCA

3.1.1. Vrste obaveza

Osnovne obaveze kupca su: pregled robe (provjera materijalnih nedostataka), prijem isporuke,

plaćanje cijene i obavještavanje o materijalnom nedostatku (reklamacija), ako on postoji. Sporednih obaveza ima više. Od obaveza zasnovanih na zakonu, treba istaći obavezu čuvanja stvari,koju kupac ima ako stvar koja mu je uručena ţeli vratiti prodavcu zbog nedostataka ili raskidaugovora. Od duţnosti zasnovanih na ugovoru ističu se slanje ambalaţe i dostavljanje specifikacije.

3.2. PREGLED ROBE

3.2.1. Pojam pregleda

Pojam pr ovjere materi jalnih nedostataka. Pregled robe radi provjere postojanja materijalnihnedostataka predstavlja sistem faktičkih i pravnih radnji, zajedno sa njihovim modalitetima, koje treba preduzeti da bi se došlo do relativno sigurnog i pravno relevantnog stava o tome da li ispo ručena roba po svojim osobinama odgovara onome što je ugovorom predviĎeno. Prema ZOO, provjeramaterijalnih nedostataka je obaveza kupca, koji je duţan primljenu stvar pregledati na uobičajen načinili je dati na pregled.

Postoj e 4 osnovna modaliteta pregleda i to: subjekti, mjesto, vrijeme i način.

Pojam provjere pravni h nedostataka. Provjera pravnih nedostataka se analogno moţe definisati kaosistem faktičkih i pravnih radnji, zajedno sa njihovim modalitetima, koje se preduzima ju da bi se došlodo relativno sigurnog stava o tome da li pravo koje se prenosi postoji i da li se moţe upotrebljavati nanačin predviĎenugovorom. Za razliku od materijalnih, priroda pravnih nedostataka dozvoljava da se

oni valjano reklamiraju i kad nisu posebno provjeravane osobine prenesenog prava.3.2.2. Subjekti pregleda robe



Subjekti pregleda su lica koja imaju obavezu i pravo da izvrše uvid u stanje ro be radi konstatovanja dali postoje materijalni nedostaci ili ne. To mogu biti subjekti javne vlasti i lica privrednog prava.Subjekti javne vlasti su nadleţni inspekcijski organi, čija kontrola je zasnovana na imperativnimnormama i najčešće se susreće kod proizvoda za koje je propisan minimalni kvalitet.

OdreĎivanje lica privrednog prava koja mogu izvršiti kontrolu prvenstveno zavisi od ugovora, a tomogu biti: prodavac, kupac, prodavac i kupac zajednički, te treće lice. U našem pravu pregled robe jeobaveza kupca, a u praksi se najčešće vrši od strane kupca i prodavca zajedno.

3.2.3. M jesto pregleda robe

Mjesto pregleda je geografska lokacija ili lokalitet na kome trebaju biti izvršene sve radnje pregleda.

OdreĎuje se prvenstveno ugovorom, a zatim dispozitivnim propisima.

Osnovna zakonska odredba je da je kupac duţan primljenu stvar pregledati ilidati na pregled čim je to prema redovnom toku stvari moguće. Preciznija pravila u vezi s tim su:

1. Ako su obje stranke prisutne isporuci i ako je prilikom isporuke mo guće izvršiti i pregled, mjestoisporuke je ujedno i mjesto pregleda (u širem i uţem smislu);

2. Ako prodavac ne pozove kupca da prisustvuje isporuci, ili ako prisutne stranke bez svoje krivice nemogu izvršiti pregled, mjesto provjere je prvo mjesto u kome je to moguće učiniti prema redovnomtoku stvari.

Količina će se najčešće provjeravati u prvom usputnom mjestu koje raspolaţe odgovarajućim mjerniminstrumentima, a kvalitet u skladištu kupca;

3. Kod distancionih prodaja generičkih stvari, mjesto pregleda će biti mjesto isporuke, tačnije mjestootpreme (a ne opredjeljenja). Kao mjesto pregleda u uţem smislu uzima se transportni terminal;

4. Kod reekspedicije je moguće da mjesto provjere bude i mjestonovog opredjeljenja, ukoliko sukumulativno ispunjena 3 uslova: (1) da postoji ugovor izmeĎu kupcai njegovog kupca o prodaji isterobe, (2) da kupac robu šalje u novo mjesto opredjeljenja bez pretovara i (3) da je prodavcu prilikom

sklapanja ugovora bila poznata ili morala biti poznata mogućnost takve dalje otpreme. Sva iznesena pravila vaţe za uobičajeni pregled kojim se mogu konstatovati vidljivi nedostaci. MjestoodreĎivanja skrivenih nedostataka zavisi od volje kupca ili od okolnosti slučaja.

3.2.4. Vr i jeme pregleda robe

Vrijeme pregleda je trenutak ili period u kome moraju biti izvršene sve radnje koje čine pregled robe.OdreĎuje se ugovorom i dis pozitivnim propisima. Usvojena pravila zavise od savjesnosti prodavca.

Ako je prodavac nesavjestan (znao ili morao znati za nedostatak), vrijeme r eklamacije nije ograničeno.Ako je bio savjestan, vrijeme pregleda zavisi od toga da li je nedostatak bio vidljiv ili skriven.

Ako su obje stranke prisutne isporuci i pregled je moguće izvršiti prilikom ispor uke, stranke ili drugisubjekti pregleda ga moraju izvršiti odmah.

Ako prodavac ne ispuni svoju obavezu pozivanja kupca da prisustvuje isporuci i pregledu, ili ako pregled objektivno nije moguće izvršiti prilikom isporuke, kupac mora pregled obaviti čim je tomoguće prema redovnom toku stvari. To znači bez nepotrebnih odlaganja i s paţnjom dobrog privrednika. Rješenje u konkretnom slučaju zavisi od vrste ro be i od toga da li se radi o provjerikoličine ili kvaliteta.

Kod distancione prodaje generičkih stvari pravilo je da se vrijeme pregleda veţe za vrijeme isporuke.Kod reekspedicije, kupac ili kupčev kupac mogu pregled izvršiti i ranije, ali im je obaveza da pregledizvrše po pristizanju na konačnu destinaciju.

Navedeni rokovi mogu biti produţeni u 2 slučaja:

1. Akoje zbog popravke ili isporuke stvari kupac bio prinuĎen da ne koristi predmet prodaje, rokovi počinju teći od predaje popravljene stvari, predaje druge stvari, izvršene zamjene dijelova i sl;



2. Ako se pregled ne moţe izvršiti jer prodavac nije predao potrebna dokumenta, početak roka seodlaţe do prijema dokumenata. Ovo pravilo ne vaţi ako se radi o lahko kvarljivoj robi.

Sve navedeno vaţi za vidl jive nedostatke. Za skrivene nedostatke, krajnji rok za i zvršenje pregleda je6 mjeseci od isporuke, osim ako je ugovorom odreĎen duţi rok.

3.2.5. Naĉin pregleda robe Način pregleda obuhvata sve vrste radnji i njihove modalitete koje subjekt pregleda tre ba obaviti da bise došlo do relativno sigurnog i pravno relevantnog stava o tome da li materijalni nedostaci postoje iline.

Moţe biti usmjeren na količinu ili na kvalitet robe, a po obimu moţe biti potpun i djelimičan, štozavisi od prirode robe. Izvori prava za način provjere su: ugovor, dispozitivni propisi, Opće uzanse,

posebne uzanse i poslovni običaji.

UtvrĎivanje količine vrši se vaganjem, mjerenjem ili brojanjem, a suštinski zahtjev uzansi u pogledu

utvrĎivanja kvaliteta jeste da primijenjeni način bude vjerodostojan. Ako se roba isporučuje uoriginalnom pakovanju, tehnološki postupci se primjenjuju samo na konstatovanje stanja ambalaţe.

Prema ZOO, pregled se mora izvršiti na uobičajeni način. Uobičajeni način se odreĎuje premaobičajima umjestu pr egleda, poslovnim običajima konkretne trgovačke branše, prirodi ro be iokolnostima provjere. Općem uzanse kao vjerodostojan način pregleda predviĎaju komisijski pregled.Komisiju formira strana koja je subjekt pregleda, a poţeljno je da komisiju činenepristrasna lica i da unju po mogućnosti uĎu sudski vještaci.

Ako snošenje troškova nije regulisano ugovorom, primjenjuju se pravila Općih uzansi: Ako se provjera vrši na skladištu prodavca, on je duţan da kupcu za provjeru bez naknade stavi naraspolaganje potrebnu radnu snagu i sredstva kojima raspolaţe. U ostalim slučajevima troškove snosikupac, uz jedan izuzetak. Naime, ako su pregledom konstatovane mane za koje prodavac odgovara,

troškove njihovog utvrĎivanja kupac moţeregresirati od prodavca.

3.3. PRIJEM ISPORUKE

3.3.1. Pojam

Prijem isporuke ili preuzimanje stvari je sistem faktičkih i pravnih radnji koje kupac prema ugovorumora izvršiti da bi prodavac mogao isporučiti robu i prenijeti svojinsko pravo na njoj. Sastoji se iznajmanje 1 faktičke i 1 pravne radnje, te se moţe okarakterisati i kao pomoćni pravni posao.

3.3.2. Sadrţaj obaveze prijema isporuke Ova obaveza se sastoji u preduzimanju potrebnih radnji da bi predaja bila m oguća. O kojim seradnjama radi zavisi od propisa, ugovora, poslovnih običaja, prirode stvari i okolnosti konkretnog

posla.

Analogno fiktivnoj isporuci, postoji i fiktivni prijem isporuke. Bitno je nag lasiti da šutnja kupca neznači fiktivni prijem, već je potrebno da on izričito izjavi da prima robu koja je kodnjega ili da

preduzme radnje iz kojih se moţe na siguran način utvrditi da je on robu htio zadrţati.

3.4. PLAĆANJE CIJENE 3.4.1. Pojam obaveze plaćanja



Definicija i kvalif ik acij a obaveze. Plaćanje cijene je osnovna i najvaţnija obaveza kupca. Analognoisporuci, moţe se definisati kao sistem faktičkih i pravnih radnji koje kupac mora izvršiti da bi

prodavcu predao ugovorenu količinu novca i prenio mu svojinsko pravo na tom novcu. O bzirom na pravni reţim cijene u prodaji poslovnog prava, kao i značaj manifestacije volje kupca prilikom preduzimanja pojedinih akata isplate, plaćanje se moţe odrediti i kao prirodan sastojak ugovora, a ikao pom oćni pravni posao. Izvori prava kojima se ureĎuje obaveza plaćanja su:

(1) prinudni propisi koji regulišu novčani, kreditni idevizni sistem;

(2) ugovor o prodaji i

(3) dispozitivni propisi (ZOO i Opće uzanse).

Sadrţaj obaveze plaćanjanije identičan sa cijenom. Obaveza plaćanja je po pravilu veća, jer u njuulaze i drugi izdaci, prvenstveno troškovi robnog prometa.

Osnovni eleme nt kalkulacije je cijena. Ako ništa nije ugovoreno, plaća se za neto teţinu robe bez skonta.

Skonto je odbitak od cijene zbog njene isplate odmah i gotovinski. Mora biti utvrĎen ugovorom ili poslovnim običajima. Troškove prometa kupac snosi od mjesta ivremena isporuke. Samo izuzetn o, kupac plaća troškove

prometa nastale prije mjesta i vremena isporuke i to ako je tako ugovoreno ili pr edviĎeno u uzansama.Osim toga, kupac snosi troškove pribavljanja i legaliziranja uvjerenja o porijeklu robe, kao i trošk ove plaćanja. Kod prodaje na kredit stvari koje daju plodove ili druge koristi, kupac plaća i kamatu na dugovanucijenu od dana prijema stvari.

3.4.2. Naĉin plaćanja Uopće o naĉinu plaćanja.Pod načinom plaćanja podrazumijevaju se instrumenti plaćanja i radnjekoje se u vezi s njim preduzimaju, te ukupan sistem postupaka koje kupac mora učiniti da bi svoju

duţnost isplate izvršio u skladu sa ugovorom i prinudnim finansijskim propisima. Instrumenti plaćanja.To su sredstva kojima se vrši izmirenje novčanih o baveza. To su:

1. Gotovina, tj.polaganje novčanog iznosa na tekući račun povjerioca. MeĎutim, prema Zakonu ofinansijskom poslovanju, gotov novac nije primarni instrument plaćanja jer su privredni subjekti duţni promet obavljati preko računa;

2. Instrumenti doznake – nalog za prenos, obračunski ili virmanski ček i čekovna uplatnica;

3. Hartije od vrijednosti – trgovački efekti i bjanko mjenice;

4. Akreditiv – to je apstraktni pravni posao kojim se akreditivna banka na osnovu ugovora sa kupcemobavezuje da će korisniku, tj.prodavcu isplatiti odreĎenu novčanu sumu ako do odreĎenog vremena

bude udovoljeno uslovima navedenim u nalogu za otvaranje akreditiva.

5. Instrumenti obračuna – Zakon o finansijskom poslovanju spominje samo prebijanje (kompenzaciju),ali ni su isključeni ni ostali: cesioni i asignacioni (ZOO).

Tipovi naĉina plaćanja.Prema osobinama ugovora o prodaji i obiljeţjima same obaveze plaćanja,moguće je utvrditi 4 karakteristična tipa plaćanja:

1. Jednokratno plaćanje. U slučaju uzastopnih isporuka, kupac je duţan isplatiti cijenu za svakuisporuku u trenutku njenog preuzimanja, ukoliko drugačije nije dogovoreno ili ne proizilazi izokolnosti posla. Ako je u ovakvim ugovorima kupac prodavcu dao predujam, prve isporuke senaplaćuju iz predujma (akoništa nije ugovoreno).

2. Plaćanje uz predaju dokumenata – kod ovog tipa plaćanja kupac je duţan izvršiti obavezu plaćanjačim sumu stavljena na raspolaganje dokumenta koja predstavljaju robu, dakle p rije nego što je imaomogućnost da isporučenu stvar pregleda. Postoje 2 podvrste ovog tipa pl aćanja: plaćanje uzdokumenta i dokumentarni akreditiv.



3. Plaćanje pouzećem – u privredi dominira pouzeće koje je vezano za plaćanje prevozniku, pa suzloupotrebe ovog modaliteta manje u odnosu na graĎansku prodaju putem pouzeća preko pošte.

4. Djelimično plaćanje – u slučaju spora o cijeni, kupac koji ima prigovoresamo na neke stavke izfakture, mora platiti nesporne iznose. Prodavac je duţan primiti te iznose. U suprotnom, kupac moţesporni iznos deponovati kod nadleţnog suda, o tome obavijestiti prodavca i time se plaćanje smatra

izvršenim do visine poloţenog iznosa. Kupac na deponovani iznos ne duguje kamatu u slučaju daizgubi spor o cijeni.

3.4.3. Vrijeme izvršenja isplate Vrijeme plaćanja je trenutak ili period u kome sve radnje koje čine obavezu plaćanja moraju bitizavršene. Primarno se odreĎuje ugovorom. Moţe se definisati datumom, rokom ili se staviti u vezu savremenom isporuke. U posljednjem slučaju, razlikuje se plaćanje prije isporuke, istovremeno saisporukom i nakon isporuke, tj. nakon preuzimanja stvari.

Plaćanje prije isporuke se po pravilo ugovara izričito i precizno. Ako rok nije preciziran, plaćanje seima izvršiti u roku od 8 dana od dana zaključenja ugovora. Plaćanje istovremeno sa isporukom je

dispozitivno pravilo i zbog toga se rijetko ugovara izričito. Kod plaćanja unazad, prodavac ustvarikreditira kupca za ukupan iznos potraţivanja. Prodavac će po pravilu traţiti obezbjeĎenje svog potraţivanja. Ako vrijeme plaćanja nije ugovoreno, ZOO predviĎa da se plaćanje ima izvršiti u roku koji je previĎen poslovnim običajima. Ako se u obzir uzme ukorijenjenost Općih uzansi u našoj poslovnoj praksi,moţe se smatrati da je taj rok 8 dana od dana prijema robe, odnosno dana prijema fakture ako je kupacrobu dobio prije fakture.

Vr ij eme isplate je trenutak u kome se smatra da je plaćanje izvršeno. Ono zavisi od načina plaćanja, a posebno od instrumenta plaćanja. Plaćanje gotovinom se smatra izvršenim kad kupac uruči prodavcudugovanu sumu, odnosno kad tu sumu vi rmanom poloţi na njegov tekući račun.

Ako se plaćanje vrši instrumentima doznake preko banke (nalog za prenos i obračunski ček ilivirman), plaćanje se smatra izvršenim onda kad su to stranke dogovorile. Ako takvog dogovora nema,dug je namiren kad odgovar ajuća doznaka u korist prodavca stigne iz kupčeve banke u prodavčevu.Kupac snosi posljedice eventualnog kašnjenja svoje banke. Ako se radi o istoj banci, plaćanje jeizvr šeno u trenutku kad kupac (koji ima sredstava na računu) izda nalog banci.

Ako je ugovoreno plaćanje preko pošte, obaveza je izmirena u trenutku kad duţnik uplati pošti iznossvoje obaveze. Ako plaćanje preko pošte nije ugovoreno, relevantan je trenutak prijema novčanedoznake od strane vjerovnika.

Plaćanje hartijama od vrijednosti smatra se uslovno izvršenim kad su one na odgovarajući način prenesene prodavcu. Obaveza se konačno gasi kad prenesene hartije budu honorisane. Ak o se dug neizmiri u roku, a ni 2 dana nakon što kupac primi prodavčevu opomenu, prodavac moţe traţiti is platu u

gotovini uz priznavanje eskonta.Plaćanje akreditivom se smatra izvršenim u trenutku kad je banka otvorila akreditiv u skladu sauslovima ugovora.

Kod izmirenja obaveza kompenzacijom, cesijom i asignacijom, vrijeme is plate se utvrĎuje pravilimaZOO koja vaţe za pomenute instrumente.

3.4.4. Mjesto plaćanja Mjesto plaćanja je lokacija i lokalitet na kome moraju biti završene sve radnje koje ulaze u obavezu plaćanja. Naše pravo supsidijarno odreĎuje slijedeća mjesta plaćanja:

1. Mjesto odreĎeno ugovorom;

2. Ako mjesto nije odreĎeno ugovorom, odreĎuje se prema poslovnim običajima; 3. Ako nema običajnih pravila, plaćanje se vrši na mjestu predaje stvari;



4. Ako se cijena ne mora platiti u trenutku predaje, mjesto plaćanja je u sjedištu prodavca. Ako imavišesjedi šta, odnosno više poslovnih jedinica, plaćanje se vrši u onoj koja je poslala ponudu, odnosnoizvršila prihvat. MeĎutim, ako se iz ugovora ili okolnosti posla vidi iz kojeg će se sjedišta izvršitiisporuka, plaćanje se vrši u mjestu tog sjedišta.

Promjena mjesta plaćanjamoţe se izvršiti sporazumno, ili jednostrano od strane povjerioca(prodavca). Ako prodavac u periodu izmeĎu zaključenja ugovora i dospjelosti obaveze plaćanja promijeni sjedište, ovlašten je traţiti plaćanje u svom novom sjedištu, s tim što sam snosi eventualno

pove ćanje troškova plaćanja koji suzbog toga nastali.



4. PRIGOVORI

4.1. UOPĆE O PRIGOVORIMA

U najširem smislu, prigovorom se mogu smatrati izjave ugovornog povjerioca kojima on ukazujeduţniku na činjenicu da ugovor ne smatra uredno izvršenim. Prigovori se nazivaju još ireklamacijama, odnosno obavještenjima o nedostacima. Usmjereni su na vjerodostojno konstatovanje činjenica, podsticanje duţnika da uredno izmiri svoju obavezu, očuvanje prava na popravljanje štete ivansudsko rješavanje sporova.

Najvaţnija funkcija prigovora je očuvanje prava na naknadu.

Pravna kvalifikacija prigovora je vrlo sloţena. Prije svega, prigovori spadaju u opću obavezuobavještavanja o relevantnim činjenicama i zasnovani su na načelu savjesnosti i poštenja. MeĎutim,obzirom na njihov specifičan pravni reţim, moţe se smatrati da oni predstavljaju samostalan, viši institut prava prodaje. Drugo, prigovori se ponekad kvalificiraju kao pravo, a ponekad kao obaveza.Radi rje šavanja te dileme, ZOO izričitonavodi da je reklamacija za materijalne nedostatke duţnostkupca. Treće, obzirom da predstavlja izjavu volje sa značajnim pravnim posljedicama, svaki prigovorse moţe odrediti i kao pomoćni pravni posao.

Najznačajniji prigovori na strani kupca su: prigovor zbog kašnjenja isporuke, reklamacija zbogmaterijalnih nedostataka i reklamacija zbog pravnih nedostataka. Na strani prodavca to je prigovorzbog kašnjenja kupca sa plaćanjem cijene.

4.2. REKLAMACIJA NA MATERIJALNE NEDOSTATKE

Reklamacija na materijalne nedostatke je pravna radnja kojom kupac oba vještava prodavca daisporučenaroba ima konkretan materijalni nedostatak i da ima namjeru koristiti neko od prava kojamu po tom osnovu pripadaju. Ova reklamacija predstavlja obavezu ku pca i uslov je za očuvanje pravana naknadu štete. Ona je prirodni element ugovora o prodaji.

Naĉin reklamiranja.Reklamaciju kupac upućuje prodavcu. Bitni elementi reklamacije su: konkretanopis nedostatka i poziv prodavcu da pregleda stvar. Svi ostali elementi su nebitni, mada su neki od njihtipizirani.

Sudska praksa je na stanovištu da iz reklamacije mora biti vidljivo da jekupac podnosi sa namjeromda se koristi jednim od prava koja mu se priznaju u vezi sa nesaobraznom robom. Ta prava ne moraju

biti precizirana, ali ako to kupac učini, iskoristio je opciju i ne moţe kasnije jednostrano mijenjatiodštetni zahtjev. U reklamaciji se po pravilu navode dokumenti i dokazi kojima kupac raspolaţe, s tim

što se nikadane trebaju prilagati originalni dokumenti.Reklamacija mora biti upućena na siguran način. ZOO u tom smislu primjerice navodi preporučeno

pismo i telegram. Ako je korišten jedan od tih načina, smatra se da je kupac izvršio obavezuobavještavanja i u slučaju kad prodavac uopće nije primio reklamaciju ili ju je primio sa zakašnjenjem.

M jesto r eklamir anja nije posebno regulisano, te se prepušta općim pravilima. Ako su obje stranke prisustvovale pregledu, mjesto reklamacije je mjesto pregleda. U suprotnom vaţi teorija prijema, tj.mjesto u koje treba u putiti reklamaciju je sjedište prodavca.

Vr ij eme reklamiranja je trenutak ili periodu u kome moraju biti okončane sve radnje koje su vezaneza obavještavanje prodavca o materijalnom nedostatku. Primarno se odreĎujeugovorom, a ako nijeugovoreno, rok za reklamaciju zavisi od savjesnosti prodavca i od toga da li je nedostatak vidljiv iliskriven.



Ako je prodavac bio nesavjestan, kupčevo pravo na reklamaciju nije vremenski ograničeno. Ako je prodavac bio savjestan, vrijeme reklamiranja zavisi od toga da li je nedostatak bio vidljiv ili skriven.

Kod vidljivih nedostataka se razlikuju 3 situacije:

1. Ako su obje stranke prisustvovale isporuci, kupac je duţan da svoje primjedbe saopšti odmah. Izraz≫ odmah ≪ je pravni standard, koji prakti čno zna či da kupac mora prigovoriti čim primijetinedostatak, a najkasnije razumno vrijeme po isteku vremena isporuke. Razumno vrijeme je ono koje jeurednom kupcu potrebno i dovoljno da sa čini reklamaciju.

2. Ako kupac nije prisustvovao isporuci i pregledu, ili ako pregled nije bio mogu ć pri isporuci, kupac je du ţ an da reklamaciju izvr ši bez odlaganja , počev od trenutka kad je po r edovnom toku stvariutvrdio ili mogao da utvrdi postojanje materijalnih nedostataka.

3. Kod reekspedicije, kupac je duţan prodavca obavijestiti o nedostacima čim jepo redovnom tokustvari mogao za njih doznati od svojih klijenata. Dakle, početak roka je objektiviziran jer se u obziruzima objektivno mogući tok odnosa izmeĎu kupca i kupčevog kupca, a ne stvarno vrijeme u kome jekupac obaviješten o nedostatku. Time je odgovornost prebačena na kupca.

Kod skrivenih nedostataka, početak subjektivnog roka je dan otkrivanja nedostatka, a duţina ovogroka odreĎena je standardom≫ bez odlaganja ≪ . Objektivni rok je 6 mjeseci od dana dana isporuke.Objektivni rok je prekluzivan. Strankama je dopu šteno ugovaranje du ţ eg objektivnog roka.

4.3.REKLAMACIJA NA PRAVNE NEDOSTATKE

Reklamacija na pravne nedostatke je izjava kojom kupac obavještava prodavca da preneseno pravonije konstituisano (uopće ili na način predviĎen ugovorom) i daje mu do znanjada se namjeravakoristiti nekim od prava koja mu pripadaju po tom osnovu.

Ovaj prigovor u principu predstavlja obavezu kupca, a izuzeci su posebno ureĎeni u ZOO. Ako se prigovor mora dati da bi kupac sačuvaosvoja prava, reklamacija predstavlja i prirodan sastojakugovora. Osim toga, ona ima i svojstva pomoćnog pravnog posla. Modaliteti su isti kao kodreklamacije na materijalne nedostatke.

Specifiĉnosti reţima reklamacije na pravne nedostatkesastoje se u sli jedećem: 1. Priroda pravnih nedostataka je takva da njihovo dokazivanje redovno vrši treća osoba, koja tvrdi daima jače pravo na prodanoj stvari nego kupac;

2. Kupac mora prodavca obavijestiti barem o zahtjevu trećeg, i to u cjelini. Osim toga, u prigovoru semora opredijeliti za vid zaštite koji očekuje od prodavca – oslobaĎanje stvari od pretenzije trećeg iliisporuka nove stvari bez nedostatka.

3. Obzirom da nema posebnih pravila o načinu obavještavanja, reklamacija na pravne nedostatkesmatra se učinjenom u trenutku kad je poslana, a ne kad ju je prodavac primio.

4. Ako vrijeme reklamacije nije odreĎeno ugovorom, krajnji rokovi za reklamaciju izjednačeni su sarokovima za ostvarivanje prava na popravljanje štete. Za vansudsku evikciju rok je 1 godina odsaznanja za pravo trećeg. Trenutak saznanja je faktičko pitanje. Kod sudske evikcije, tj. ako je trećelice podnijelo tuţbu, rok za reklamaciju i ostvarivanje prava prema prodavcu je 6 m jeseci od pravosnaţno okončanogspora.

5. ODGOVORNOST PRODAVCA





3. Kupovina radi pokrića – moţe se primijeniti samo kad je predmet prodaje generička stvar. Kupac jeovlašten da robu koja je bila predmet ugovora kupi od trećeg lica, te da zahtijeva razliku izmeĎuugovoren e cijene i cijene koju je platio trećem. Osim toga, prema općim pravilima moţe zahtijevati inaknadu eventualnih dodatnih troškova i druge konkretne štete. Kupac je duţan da kupovinu radi pokrića izvrši u razumnom roku i na razuman način, a o namjeravanojkupo vini je duţan obavijestitisvog prodavca. U suprotnom, prodavac moţe odbiti da prizna dio razlike u cijeni i troškove za kojedokaţe da ne bi nastali da je on bio blagovremeno obaviješten o namjeravanoj kupovini.

Kod f iksni h poslova, ako prodavac ne iz vrši isporuku na vrijeme, ugovor je raskinutex lege. Fiksni poslovi su poslovi kod kojih je rok isporuke bitan element. Kupac moţe ugovor odrţati na snazi ako po isteku roka bez odgaĎanja obavijesti duţnika da zahtijeva ispunjenjeugovora.

Odgovornost za kašnjenje sa isporukom obroka.Ako koliĉina nije bitan element ugovorazakašnjenje sa isporukom jednog obroka predstavlja djelimičnu docnju. Odgovornost prodavca se veţesamo za neizvršenidio, a ne i za ugovor u cjelini. S tim u vezi, kupac nema pravo raskinuti ugovor izahtijevati naknadu štete za obroke koje je već primio bez prigovora, jer bi u takvom slučaju dugovao prodavcu odgovarajući dio cijene.

U pogledu obroka sa kojim je prodavac u zakašnjenju, kupac ima ista prava kao i u slučaju zakašnjenjasa jednokratnom realnom isporukom. Za obroke koji nisu dospjeli prodavac ni je u zakašnjenju, pakupac nema nikakvih prava. Ovdje postoji jedan izuzetak: kupac u razumnom roku mo ţe raskinutiugovor i u pogledu budućih obaveza, ako je iz datih okolnosti očigledno da ni one neće biti ispunjene.≫ Razumni rok ≪ se odre Ďuje prema okolnostima slu čaja, a on mora biti toliki da prodavac koji ţ eli daugovor odr ţ i na snazi mo ţ e dati odgovaraju će osiguranje. Da bi do šlo do raskida ugovora po istekurazumnog roka, izjava o raskidu se mora prodavcu saop štiti bez odga Ďanja.

Ako je prodavac u zaka šnjenju sa isporukom nekoliko obroka po osnovu istog ugovora, kupac mo ţ eza svaki taj obrok koristiti razli čita prava.

Ako koliĉina jeste bitan element ugovora,kašnjenje sa isporukom obroka ima posljedice potpunog

zakašnjenja. Kupac moţe ostati pri ugovoru uz naknadu štete ili raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu

štete uzrokovane raskidom. U slučaju raskida, kupac vraća primljene obroke, uz istovremeni zahtjevza vraćanjem plaćenih iznosa uz zateznu kamatu. U takvoj situaciji svaka strana onoj drugoj dugujenaknadu za koristi koju je u meĎuvremenu imala od onoga što je duţna vratiti, odnosno nadoknaditi.

Odgovornost za kašnjenje sa predajom dokumenatazavisi od kvalifikacije isporuke. Ako se radi odokumentarnoj isporuci, tj. kad se prodavac predajom dokumenata l išava prava raspolaganja robom, posljedice su iste kao i kod realne isporuke. U slučaju kad predaja dokumenata predstavlja sporednuobavezu prodavca, kupac moţe zahtijevati samo naknadu štete.

5.2.ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE

Pojam odgovornosti za materi jalne nedostatke. Odgovornost za materijaln e nedostatke se moţedefinisati kao jednostranoobavezni obligacioni odnos u kome kupac ima pravo da od prodavcazahtijeva neku od zakonom predviĎenih radnji popravljanja štete izazvane postojanjem skrivenihmaterijalnih nedostataka.

Krivica prodavca nije uslov za nastanak odgovornosti, pa se ona kvalificira kao objektivna.

Garancija za materijalne nedostatk e je prirodni element ugovora. Ugovarači je mogu sporazumnoisključiti ili ograničiti, s tim što je takva klauzula ništava ako je prodavac znao za nedostatak ili ako jezloupotrijebio svoj monopolski poloţaj.

Prava kupca. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora je prvo pravo ko je kupac ima u slučajuisporuke robe sa materijalnim nedostacima. Uz zahtjev, kupac mora prodavcu dati i naknadni



primjeren rok za ispunjenje obaveze. Potrebno vrijeme odreĎuje kupac ili se ono utvrĎuje premaokolnostima slučaja.

Bezuspješan protok naknadnog roka dovodi do raskida ugovoraex lege , ali ga kupac moţe odrţati ako bez odlaganja izjavi prodavcu da ugovor odrţava na snazi.

Ako je kao način otklanjanja materijalnih nedostataka u konkretnom slučaju moguće otklanjanjenedostataka na već isporučenoj stvari ili isporuka nove stvari, smatra se da pravo izbora pr ipadakupcu. Postoje 3 faktička momenta koji uslovljavaju kupčevo pravo izbora: (1) Priroda stvari – ako seradi o generičkoj stvari mogućasu oba zahtjeva. U suprotnom u obzir dolazi samo otklanjanjenedostataka; (2) Priroda nedostatka – tj. da li je otklonjiv ili neotklonjiv i (3) Vrijeme postavljanjazahtjeva - mora biti unu tar jednogodišnjeg prekluzivnog roka od dana upućivanja obavijesti prodavcu.

Zahtjev za sniţenjem cijene je samostalno pravo kupca. U praksi najviše sporova izmeĎu kupca i prodavca izaziva iznos za koji se cijena sniţava. Postoje 2 osnovna metoda za odreĎivanje tog iznosa:apsolutni i relativni. Prema prvom, plaća se razlika izmeĎu vrijednosti stvari bez nedostatka ivrijednosti stvari sa nedostatkom. Po drugom se iznos sniţenja ne dobiva oduzimanjem, već

procentualnim računom. Naš zakon usvaja drugi način. Odluku o sniţenju načelno donose stranke, a uslučaju spora sud. Jednom utvrĎeno sniţenje ne mora biti definitivno, tj. ako se utvrde novi nedostacimoguće je novo sniţenje. Što se tiče rokova, ako je kupac blagovremeno reklamirao nedostatak a cijenu nije platio, zahtjev zasniţenjem moţe istaći prilikom plaćanja ili kao prigovor bez ikakvih vremenskih ograničenja.

Zahtjev za raskid ugovora je pravo koje je uslovljeno bezuspje šnim protekom naknadnog roka zaispunjenje ugovora i mogućnošću vraćanja stvari u načelno nepromijenjenom stanju.

Duţina naknadnog primjerenog roka za ispunjenje ugovora odreĎuje se prema mogućnosti prodavcada robu pripremljenu za isporuku dovede u stanje u skladu sa ugovorom.

Drugi uslov je da je kupac sposoban da stvari vrati u načelno nepromijenjenom stanju. Od ovog pravila postoje izuzeci, u koji ma kupac moţe raskinuti ugovor bez obzira na to što je stvar djelimičnoili potpuno propala. To su slučajevi u kojima je stvar propala ili oštećena zbog:

1. Nedostatka usljed kojeg se traţi raskid ugovora;

2. Štetnog dogaĎaja za kupac ne odgovara;

3. Usljed pregleda stvari;

4. Zbog redovne upotrebe stvari prije otkrivanja nedostatka;

5. Zbog toga što su oštećenja ili izmjena bez značaja.

Ako ne moţe vratiti stvar u načelno neizmijenjenom stanju niti se pozvati na neki od navedenihizuzetaka, kupac nije ovla šten raskinuti ugovor, ali zadrţava ostala prava po osnovu postojanjanedostatka.

Ako je ugovor raskinut, kupac moţe alternativno zahtijevati: - naknadu proste štete i izgubljene dobiti;

- naknadu apstraktne štete i preostale konkretne štete;

- kupovinu ra di pokrića i naknadu ostale štete.

Obim vršenja prava na popravljanje štete.Ako je predata manja količina od ugovrene ili ako samodio robe ima materijalne nedostatke, poloţaj kupca zavisi od toga da li su količina ili kvalitet nebitniili bitni elementi ugovora. U prvom slučaju, kupac moţe ugovor raskinuti samo djelimično, tj. zaneisporučenu količinu odnosno za dio robe koji ne odgovara kvalitetu.

U slučaju predaje veće količine od ugovorene, kupac mora u razumnom roku izjaviti da odbija višak.U suprotn om će se smatrati da je primio cijelu količinu, te da i višak mora platiti po istoj cijeni.



Ako je istim ugovorom za jedinstvenu cijenu prodato više stvari, a samo neke od njih imajunedostatke, poloţaj stranaka zavisi od toga da li te stvari čine cjelinuili ne. Ako stv ari ne čine cjelinu,kupac moţeraskinuti ugovor samo u pogledu stvari koje imaju nedostatke.

U drugom slučaju, kupac moţe traţiti potpuni ili djelimični raskid ugovora. Obzirom da stvari činecjelinu, posljedica djelimičnog raskida moţe biti umanjenje vrijednosti ostalih stvari iz cjeline, tj. onih

koje nemaju nedostatak. Zbog toga prodavac ima pravo raskinuti ugovor i u pogledu tih stvari.Obaveze ku pca. Sadrţaj obaveza kupca zavisi od načina obeštećenja koji je izabrao. Ako zahtijevauredno ispunjenje ugovora, te obaveze su:

1. Da primljene stvari čuva sa paţnjom dobrog privrednika. U takvom slučaju ima pravo na naknadutroškova čuvanja. Da bi se oslobodio ove obaveze, kupac moţe dugovanu stvar deponovati u javnomskladištu, sudskom depozitu, kod trećeg lica ili star moţe prodati na teret i rizik prodavca.

2. Stavljanje stvari na raspolaganje prodavcu – da bi se ova obavez a smatrala izvršenom, kupc moraobavijestiti prodavca da mu je robu stavio na raspolaganje i mora prodavca staviti u situaciju dafaktički raspolaţe robom. To znači da mu mora predati dokumente sudske ili komercijalne dokumentekoji ga ovlašćuju na sticanje posjeda na stvarima koje su predmet prodaje.

Ako kupac izabere srazmjerno sniţenje cijene, duţan je odmah platiti ono što smatra da je cijena stvarisa nedostatkom. Ako to prodavac odbija primiti, kupac će odreĎeni iznos deponovati kod suda i timese oslobaĎa posljedica duţničkog zakašnjenja.

Ako se opredijelio za raskid ugovora, osnovna obaveza kupca jeste restitucija primljenih stvari (unaturi ili u novcu).

5.2. ODGOVORNOST ZA PRAVNE NEDOSTATKE

Pojam. Odgovornost za pravne nedostatke je rezultat neizvršenja prodavčeve obaveze garancije da preneseno pravo nema nedostataka. Po svojim obiljeţjima identična je odgovornosti za materijalnenedostatke: objektivna je i dispozitivna.

Prava kupca. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora moţe se postaviti na 2 načina: kao zahtjevza oslobaĎanje stvari od prava ili pretenzija trećeg ili kao zahtjev za isporukom druge generičke stvari

bez pravnog nedostatka. Pravo izbora pripada kupcu. Za izvršenje izabrane obaveze kupac mora prodavcu ostaviti razuman rok, čija duţina zavisi od suštine zahtjeva i okolnosti posla. Ovaj zahtjevzastarijeva u subjektivnom roku od 1 godine. (početak roka vezan je za saznanje za pravo trećeg).

Zahtjev za srazmjernim sniţenjem cijenemoţe se postaviti tek ako prodavac u razumnom roku neotkloni nedostatak na traţeni način, pa usljed toga kupčevo pravo bude umanjeno ili ograničeno. Pravona naknadu ostale pretrpljene štete kupac ima samo ako u trenutku sklapanja ugovora nijeznao dastvar moţe biti oduzetaili pravo umanjeno.

Raskid ugovora će nastupiti po samom zakonu ako stvar bude kupcu oduzeta zbog propusta prodavcada otkloni pravne nedostatke u ostav ljenom razumnom roku. Do raskida moţe doći i izjavom voljekupca, u slučaju kada se svrha ugovora ne moţe ostvariti zbog toga što nedostaci nisu otklonjeni unaknadnom roku.

Prilikom raskida svaka strana vraća ono što je primila po osnovu tog ugovora.

Pomo ć u parnici.Da bi se mogao postaviti zahtjev za pomoć u parnici, potrebno je da postoji sudskaevikcija. Kupac je ovlašten traţiti bilo koju vrstu pomoći – od obezbjeĎivanja dokaza, preko

prihvatanja svojstva intervenijenta pa do potpunog preuzimanja spor a. Sa stanovišta usp jeha u sporu,zahtjev mora biti postavljen blagovremeno. Ako zahtjev za pomoć u parnici nije blagovr emeno postavljen, prodavac moţe odbiti zahtjev za popravljanjem štete zbog gubitka parnice ukoliko dokaţeda je raspolagao sredstvima ko jima bi odbio evikciju trećeg.



Naknada štete se u slučaju sudske evikcije moţe traţiti u objektivnom prekluzivnom roku od 6 mjesecinakon pravosnaţno okončanog spora.

Priznavanje oĉito osnovanog prava trećeg lica.U poslovnom pravu će se smatrati da je pravonesum-njivo ako je potkrijepljeno urednim robnim dokumentima (skladišni list, varant, prenosivitovarni list i sl). ZOO u takvim slučajevima dozvoljava kupcu da i bez obavještavanja prodavca priznaovakvo pravo.

6. ODGOVORNOST KUPCA

6.1. ODGOVORNOST ZA KAŠNJENJE SA SLANJEM AMBALAŽE

Pojam kašnjenja kupca sa slanjem ambalaţe i odgovornost kupca za nju.Slanje ambalaţe jekupčeva obaveza samo ako je to nesumnjivo ugovoreno, bilo izričito ili prećutno. Ako rok za slanje

nije preciziran, s matra se da je ambalaţa blagovremeno dostavljena ako je prodavcu stigla onolikovremena prije isteka roka za isporuku robe koliko je prema okolnostima slučaja dovoljno da bi

prodavac mogao na vrijeme i zvršiti pakovanje i isporuku. Nepoštivanje ovih odredaba predstavljadocnju (kašnjenje) sa dostavom ambalaţe.

Odgovornost kupca je subjektivna, tj. postoji ako su uz činjenicu neblagovremenog slanja ispunjene iostale pretpostavke, uključujući i krivicu.

Prava prodavca. Prodavac ima 2 osnovne mogućnosti: odrţavanje ugovora na snazi ili njegov raskid,a u oba slučaja ima pravo na naknadu štete (zbog neurednog izvršenja ili zbog raskida).

Odrţavanje ugovora na snazi prodavac moţe ostvariti na nekoliko načina:

1. Izvršiti isporuku predajom robe u javno skladište na teret kupca, ako to dopuštaju konkretneokolnosti.Ovakav čin ima dejstvo sudskog deponovanja, a kupac o njemu mora biti obaviješten.



2. O trošku kupca dati svoju ambalaţu ili zakupiti ambalaţu i izvršiti ugovor. U ovom slučaju prodavac ima pravo na prod uţenje roka isporuke za period koji mu je premaokolnostima potreban zanabavku ambalaţe. 3. Dati kupcu naknadni primjereni rok za dostavu ambalaţe. Duţina roka je faktičko pitanje.

Prodavac moţe raskinuti ugovor ako mu kupac u naknadnom primjerenom roku ne dostavi dugovanuambalaţu.

6.2. ODGOVORNOST ZA ZAKAŠNJENJE SA PRIJEMOM ISPORUKE

Pojam zakašnjenja sa prijemom isporuke i odgovornost za nju.Docnja (zaka šnjenje) se moţedefinisati kao neizvršenje svih ili pojedinih radnji preuzimanja uredno ponuĎene is poruke u vrijemeodreĎeno ugovorom, poslovnim običajima ili redovnim tokom stvari. Pojam i pretpostavkeodgovornosti su isti kao i kod drugih slučajeva neurednog ispunjenja nenovčanih obaveza.

Predaja robe na ĉuvanje.Padom kupca u zakašnjenje sa prijemomisporuke prodavac postajeobavezan da robu čuva paţnjom dobrog privrednika na rizik i trošak kupca. Moţe seosloboditi oveobaveze predajom robe na čuvanje ili prodajom. Predaja na čuvanje se najčešće vrši uskladištenjemrobe u javnom skladištu umjestu is poruke. Ako to nije moguće, prodavac je ovlašten da izabereskla dište u drugom mjestu, ali tada kupcu duguje štetu koju je on pretrpio zbog promjene mjestauskladištenja. O izvršenom polaganju prodavacmora obavijestiti kupca.

Deponovanje stvari kod suda p rodavac moţe izvršiti ako odgovarajuće javno skladište ne postoji, ili po vlastitoj odluci. Ako predmet isporuke nije podoban za sudski depozit (po ocjeni prodavca ili poocjeni suda), prodavac moţe traţiti da sud odredi lice koje će o trošku i za račun ku pca primiti stvar načuvanje. O izvršenom polaganju kupca obavještava prodavac (a ne sud).Posljedice polaganja suidentične u sva 3 slučaja:

1. Prodavac se oslobaĎa svoje obaveze isporuke i prestaje eventualno zakašnjenje; 2. Rizik slučajne propasti i svo jina prelaze na kupca;

3. Troškovi polaganja prelaze na kupca u onoj mjeri u kojoj su viši od trošk ova isporuke koje jetrebalo da snosi prodavac.

Prodaja robe. Druga mogućnost koja prodavcu stoji na raspolaganju je prodaja robe umjesto predajena čuvanje. U zavisnosti od uslova, moţe se izvršiti na nekoliko načina:

1. Javna prodaja – ako je stvar nepodesna za čuvanje ili ako je njena vrijednost nesrazmjerno mala uodnosu na troškove čuvanja. Odluku o javnoj prodaji donosi sud, koji je i subjekt koji vrši prodaju.Kupac je onaj ko ponudi najviši iznos. Od dobijenog iznosa najprije se odbijaju troškovi javne

prodaje, zatim prioritetna zaloţna prava, potom cijena koju je sa prvobitnim kupcem ugovorio

prodavac. Ostatak se deponuje kod su da u korist kupca čija roba je izloţena javnoj prodaji.Onamjeravanoj prodaji i njenim rezultatima prodavac mora obavijestiti kupca.

2. Prodaja iz slobodne ruke – moţe se vršiti ako stvar ima tekuću cijenu ili ako je vrijednost stvarinesrazmjerno mala u odnosu na troškove javne prodaje. Subjekat ove prodaje je sam prodavac, a način prodaje prvenstveno zavisi od poslovnih običaja. Od dobijenog iznosa odbijaju se troškovi prodaje i prodavčeva potraţivanja, a ostatak se deponuje kod suda u korist prvobitnogkupca.

3. Prodaja na najpogodniji naĉin – moţe se primijeniti kad je stvar u kvaruili je lahko kvarljiva,tako da moţe brzo propasti. Način prodaje odreĎuje sam prodavac, rukovodeći se isključivo potrebom predupreĎivanja ili smanjivanja štete.

Raski d ugovora. Prema ZOO, prodavac moţe odustati od ugovora ako ima osnovanog razloga zasumnju da kupac neće isplatiti cijenu. Prema teorijskom tumačenju, odbijanje prijema uredno ponuĎene isporukekonstituira osnovanu sumnju u sposobnost kupca da plati cijenu. Ugovor se raskidaizjavom prodavca, a zakon ne traţi prethodno davanje naknadnog primjerenog roka za prijem



isporuke. Posljedice raskida nisu posebno regulisane, te se primjenjuju opća pravila o naknadi štete uslučaju raskida prodaje.

6.2. ZAKAŠNJENJE KUPCA SA PLAĆANJEM CIJENE Pojam docnje sa plaćanjem cijene i odgovornost kupca za nju.Zakašnjenje (docnja) sa plaćanjemcijene postoji kad kupac svoju obavezu isplate ne izvrši na vrijeme. Odgovornost za zakašnjenje jeobjektivna. ZOO nema posebnih pravila o r askidu ugovora zbog duţničkog zakašnjenja sa plaćanjemcijene. Zbog toga se prava prodavca ravnaju prema općim pravilima. Kao osnov za ispitivanje

posljedica zakašnjenja duţnika za plaćanjem kupovne cijene moţe se uzeti sistematika Općih uzansi.

Zakašnjenje kupca sa plaćanjem cijene prije prijema isporuke.U slučaju zakašnjenja kupca, prvizahtjev koji prodavac ima na raspolaganju je izvršenje ugovora. Kupcu se u tu svrhu mora datinaknadni primjereni rok, osim u 3 slučaja: (1) kod fiksnih poslova, (2) kad iz kupčevog ponašanja

pr oizilazi da neće izvršiti svoju obavezu i (3) kad je očito da on to ne moţe izvršiti. Uz isplatu cijene, prodavcu pripada i zakonska zatezna kamata. Ako je ona niţa od ugovorne, primijeniće se ugovornakamata. Zat ezna kamata se plaća bez obzira na to da li je prodavac pretrpio štetu ili ne. Zbog toga onaima osobinu apstra ktne štete, a odgovornost kupca je objektivna. Prodavac moţe traţiti i naknadu oneštete koja prevazilazi iznos zateznih kamata. Ona spada u konkretne štete jer sedokazuje i zasniva nakrivici. Ovdje je odgovornost kupca subjektivna.

Drugi generalni zahtjev koji prodavac ima na raspolaganju jeste raskid ugovora, uz uslov da je prethodno istekao naknadni primjereni rok za plaćanje cijene.

Zakašnjenje kupca sa plaćanjem cijene nakon prijema isporuke.ZOO nema posebnih pravila oovome. Općim uzansama je u ovoj situaciji prodavcu uskraćena mogućnost raskida ugovora. On moţetraţiti isplatu kupovne cijene i kamatu zbog zakašnjenja, te naknadu štete po osnovu subjektivneodgovornosti kupca.



DIO DRUGI

UGOVORI O USLUGAMA U PROMETU ROBE

1. TRGOVINSKO POSREDOVANJE (MEŠETARENJE)

1.1.POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA

Ugovorom o posredovanju posrednik se obavezuje da nastoji pronaći i dovesti u vezu sanalogodavcem osobu koja bi sa njim pregovarala o sklapanju odreĎenog ugovora, a nalogodavac seobavezuje da posredniku isplati odreĎenu naknadu ako taj ugovor bude sklopljen. Posrednik moţe i

učestvovati u pregovorima, ali on ne zaključuje ugovor. On stvara samo komercijalnu vezu, a ne i pravnu.

Po svojoj pravnoj prirodi posredovanje je ugovor o nalogu. Ako je ugovoreno da posrednik primanaknadu i kad njegovo nastojanje ostane bez rezultata, ovaj posao poprima obiljeţ ja ugovora o djelu.

Posredničkim poslovima bave se posebni subjekti kojima je to osnovna privredna djelatnost – posrednička preduzeća i biroi, kao i trgovinske agencije kojima je posredovanje sporedna djelatnost.

Zakljuĉivanje ugovora.Ugovor je neformalan i konsenzualan. Obično se zaključuje tako što neka poslovna organizacija izdaje nalog posredničkom birou da joj naĎe saugovarača za neki privredni posao. Ako posrednik odmah ne odbije nalog, smatra se da je prihvatio i da je ugovor o posredovanjuzaključen na dan prijema naloga.

Nalogodavac nije duţan zaključiti ugovor sa preduzećem koje mu je posrednik našao, ali ako je postupio nesavjesno odgovaraće za štetu.



1.2.BITNI ELEMENTI

Liĉnost posrednika.Obzirom da je posredovanje po svojoj pravnoj prirodi ugo vor o nalogu, ličnost posrednika je bitan element ugovora. Ako posredovanje ima karakter ugovora o djelu, posrednik nemora lično izvršiti nalog.

Predmet ugovora je jednokratna6 faktička radnja dovoĎenja potencijalnih par tnera u vezu radizaključivanja odreĎenog ili odreĎenih ugovora. Ugovorna obligacija glasi na rad, a ne na rezultat.Činidbu posrednik vrši u svoje ime i za svoj račun.

Cijena je naknada posrednika za izvršeni rad i postignuti rezultat. U nju su uračunati redovni troškovi posrednika, tak o da ih moţe posebno zaračunati samo ako je to izričito ugovor eno. Cijena je prirodnielement ugovora, tj. posrednik ima pravo na naknadu i kad to nije posebno ugo voreno. OdreĎuje se na

jedan od slijedećih načina:

1. Tarifom ili drugim općim aktom posrednika;

2. Ugovorom o posredovanju, ukoliko nema tarife ili se ţeli ugovoriti drugačija cijena;

3. Ako nije odreĎena ugovorom, primjenjuje se običajna cijena;

4. Ako nema običaja prema kojem bi se cijena mogla odrediti, odrediće je sud.

Ako cijena nije isplaćena nakon sklapanja ugovora, nalogodavac moţe od suda traţiti da je snizi, akoutvrdi da je previsoka ≫ obzirom na posrednikov trud i u činjenu uslugu ≫ . Ovakva mogu ćnost nije

predvi Ďena i u korist posrednika, ako je provizija preniska u odnosu na njegovo zalaganje i rezultat.

1.3.OBAVEZE STRANAKA

6 Trajno nastojanje da treća lica sa konkretnim nalogodavcem sklapaju ugovore je predmet ugovora otrgovačkomzastupanju (agenciji)

Obaveze posrednik a. Osnovna obaveza posrednika je dovoĊenje u vezu zainteresiranih strana.

Postupanje po nalogu. Posrednik je duţan da se pridrţava komitentovog naloga. Nalozi mogu bitimanje ili više čvrsti, a mogu biti i samo instruktivni. Komitent moţe uputstva izdavati i naknadno. Nalogodavac moţesvakodobno opo zvati nalog, osim u 2 slučaja: ako se u ugovoru odrekao temogućnosti ili ako bi opoziv bio protivan savjesnosti.

Postupanje sa paţnjom dobrog privrednika – struĉnjaka je slijedeća obaveza posrednika. Iz nje proizilazi duţnost posrednika da za svog komitenta pronaĎe najpovoljnijeg saugovarača. Ako posrednik radi protivno interesima svog komitenta za drugu stranku, gubi pravo i na naknadu i na

troškove. Izuzetno, ako je tako predviĎeno ugovorom, lica dovedena u vezu plaćaju proviziju po pola.Tada posrednik djeluje u interesu oba subjekta.

Posredniĉki (mešetarski) dnevnik je knjiga o privrednim poslovima koji su sklopljeni posrednikovim djelovanjem, a koju je posrednik duţan da vodi. Zakonom je odreĎeno da se u dnevnikupisuju bitni sastojci i podaci o ugovoru koji je zaključen posredovanjem, a u praksi je usvojeno da seu dnevniku vode nazivi organizacija koje su zaključile ugovor, bitni i drugi vaţniji sastojci ugovora, idatum upisa.

Posredniĉki list. Posrednik je duţan da strankama izda zaključnicu o poslu koji su ugovorili(posrednički list, mešetarski list) ili izvod iz posredničkog dnevnika, sa podacima koji su uneseni udnevnik. Posrednički list i posrednički dnevnik mogu posluţiti pred sudom kao dokaz o sklopljenom poslu, odnosno o onome što je u njima upisano.

Ĉuvanje poslovne tajne je trajna obaveza posrednika, koja se ne gasi ispunjenjem obaveza iliraskidom ugovora.



Obavještavanje o stanju na trţištu. Na zahtjev stranaka posrednik je duţan davati obavještenja ostanju na trţištu, potraţnji ili ponudi robe i usluga, cijenama itd, te o svim okolnostima koje suznačajne za namjeravani posao. Davanje obavještenja spada u privrednu djelatnost posredovanja i

posrednici ih daju uz posebnu naknadu.

Obaveze nal ogodavca. Osnovna obaveza je plaćanje provizije (cijene) . Ona se plaća prema uslovima

ugovora, a ako oni nisu utvrĎeni, vaţe dispozitivna pravila. Prvo meĎu njima glasi da ova obaveza postoji i ako nije izričito ugovorena. Postoje 3 različita mišljenja o tome kada posrednik stiče pravo na proviziju: prema jednom mišljenju, to je tek kad druga strana izvrši obaveze izugovora, po drugom jeto čim je posrednik doveo komitenta u vezu sa trećim licem, a prema trećem mišljenju posredniku

pripada provizija u trenutku kad komitent sklopi ugovor sa trećim licem. Ovo posljednje mišljenjeusvaja i naš zakon (ukoliko drugačije nije ugovoreno).

Obaveza plaćanja provizije ne postoji u 3 slučaja:

1. Ako ugovor radi kojeg je posredovano nije zaključen;

2. Ako je posrednik radio na štetu komitenta, a u korist drugestrane;

3. Ako komitent sa partnerom kojeg je posrednik našao sklopi ne samo ugovor za koji je posredovano,

već idruge poslove – mada bi logično bilo da posredniku pripada uvećana naknada, komitent ipaknema obavezu da je isplati.

Naknada troškova.Komite nt je duţan posredniku nadoknaditi izuzetne troškove, ako ih je ovajmorao učiniti radi uspješnog okončanja posredovanja. Uobičajeni troškovi pokriveni su provizijom.

Trpljenje posrednikovih prava zaloge, pridrţaja i prvenstva naplate.Posrednik ima prava zaloge, pridrţaja i prvenstvene naplate kao sredstava obezbjeĎenja njegovih potraţivanja prema komitentu.Pravni reţim ovih obaveza podvrgnut je općim pravilima obligacionog prava.

1.4.ODGOVORNOST STRANAKAOdgovornost posredni ka – administrativna i krivičnopravna odgovornost s u odreĎene općim

propisima koji se posebno konkretiziraju za propuste u voĎenju posredničke knjige. Imovinskopravnaodgovornost u principu se ravna prema općim pravilima obligacionog prava (subjektivnaodgovornost). Postoje 3 posebna slučaja imovinske odgovornosti. Prva 2 se odnose na situacije kada

posr ednik odgovara za štetu koju je komitent pretrpio zbog toga što je doveden u vezu sa: (1) poslovnonesposobnim licem, pod uslovom da je posrednik to znao ili morao znati; ili (2) licem za koje je posrednik znao ili morao znati da neće moći izvršiti ugovorne obaveze. Treći slučaj je odgovornost posrednika za nepoštivanje obaveze čuvanja poslovne tajne.

Odgovornost komitenta. Komitent za svoje obaveze odgovara po općim pravilima o ugovorno jodgovornosti.

Objektivna odgovornost postoji ako se radi o neizvršenju obaveze plaćanja provizije i troškova.



2. TRGOVINSKO ZASTUPNIŠTVO

2.1.POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU

Pojam. Prema ZOO, ugovorom o trgovinskom zastupanju zastupnik se obavezuje da se stalno stara datreća lica zaključuju ugovore sa njegovim nalogodavcem, i da u tom smislu posreduje izmeĎu njih inalogodavca, a ovaj se obavezuje da mu za svaki zaključeni ugovor isplati odreĎenu naknadu(proviziju).

Karakteristike ovog ugovora su:

1. Trajno djelovanje u ime i za račun komitenta;

2. Relativna samostalnost agenta u djelovanju – on nije sluţbenik nalogodavca; 3. Preduzimanje pravnih i faktičkih radnji;

4. Formalnost;

5. Komutativnost;

6. U principu se preuzima samo obaveza rada, a ne i rezultata;

7. Postojanje posebnog odnosa povjerenja – fiduciae , što ovaj ugovor čini poslomintuitu personae.

Od posredništva se trgovinsko zastupanje razlikuje u 2 elementa: trajnosti i mogućnosti da se punomoćstvo uključi u poslovni odnos kao njegov integralni dio. Razlike u odnosu na komision išpediciju su u tome što trgovinsko zastupstvo moţe postojati i bez davanja izjava volje za komitenta,a

ako je izjava data, zastupnik je daje u ime i za račun komitenta a komisionar i špediter to čini u vlastitoime a za račun komitenta.

Zakljuĉivanje ugovora.Za razliku od ugovora o komisionu i posredovanju, ugovor o trgovinskomzastupanju je po zakonu formalan – vaţi samo ako je sklopljen u pisanoj formi.

2.2.BITNI ELEMENTI

Liĉnost trgovinskog zastupnika je bitan element ugovora. Poslovima trgovinskog zastupanja seuglavnom bave trgovinska zastupništva (agencije, agenture), dok se tim poslovima kao sporednomdjelatnošću mogu baviti posredničk i biroi i druge privredne organizacije.

Predmet ugovora je rad, a ne rezultat rada trgovinskog zastupnika. Sastoji se od 2 komponente:



1. trajnog nastojanja trgovinskog zastupnika da promovira interese svog nalogodavca sa ciljemučestalogsklapanja ugovora;

2. stalnog posredovanja za komitenta.

Ovlaštenje na zastupanje komitenta moţe a ne mora biti predmet ugovora. Mada je punomoćstvouobičajeno u poslovnoj praksi, ono u predmeg posla ulazi samo na osnovu izričitog sporazumastranaka. Trgovinski zast upnik i bez posebnog ovlaštenja mora prihvatiti izjave trećih lica sa ko jima jekomitent sklopio ugovor djelovanjem zastupnika, ukoliko se te izjave tiču nedostataka predmeta ugovora ili drugih relevantnih momenata. Vaţi i obrnuto: zastupnik je ovlašten da i bez posebne punomoći daje izjave potrebne za očuvanje ili osiguranje nalogodavčevih prava i interesa.

Cijena poslova iz ugovora o trgovinskom zastupanju se sastoji iz naknade (provizije) i troškova. Onase prvenstveno odreĎuje ugovorom i najčešće je to odreĎeni procenat od vr ijednosti posla. Kaomjerodavan izvor se ugovorom moţe prihvatiti i tarifa agenta. Ukoliko se provizija ne moţe utvrditi naosnovu ugovora ili tarifa, zastupnik prema ZOO ≫ ima pravo na uobi čajenu naknadu ≪ .

U pogledu visine provizije je mogu ća sudska intervencija, kao i kod ugovora o posredovanju. Naime,na zahtjev nalogodavca sud će sniziti proviziju na pravi čan iznos ako utvrdi da je ona nesrazmjernovelika prema u činjenoj usluzi. Obrnuto ne va ţ i, tj. agent nema pravo na istu vrstu zahtjeva ako je

provizija nesrazmjerno mala u odnosu na u činjenu uslugu.

2.3. OBAVEZE I PRAVA STRANAKA

Obaveze agenci je

1. Glavna obaveza agencije je iznalaţenje saugovaraĉa.Agencija istraţuje i obraĎuje trţište i nastojišto više zainteresirati potencijalne poslovne partnere za djelatnost svog nalogodavca.

2. Uĉestvovanje u sklapanju poslova.Funkcija agencije se ne okončava iznalaţenjem saugovarača,već je agent duţan da po uputstvima nalogodavca učestvuje u zaključenju posla i nastoji sklopiti

povoljan ugovor.

3. Davanje obavještenja.Agent je duţan nalogodavcu davati obavještenja o stanju na trţištu, a posebno o prilikama i stanju relevantnim za konkretan posao koji mu je povjeren.

4. VoĊenje knjige ugovora.Kao i posrednik, i zastupnik je duţan voditi knjigu ugovora koje jezaključio u ime nalogodavca, sa podacima o njihovoj sadrţini. Kad zaključi ugovor, zastupniksastavlja o tome zaključnicu koju podnosi na potpis drugoj ugovornoj strani. Knjiga ugovora izaključnica mogu posluţitikao dokaz o sklopljenim ugovorima, ali potpisivanje zaključnice nemauticaja na punovaţnost ugovora.

Zastupnik takoĎe vodi i posrednički dnevnik, za poslove u kojima samo posreduje. Tada izdaje i

izvode iz dnevnika (posredničke listove). 5. Staranje o interesima nalogodavca je u svim poslovima obaveza age nta, koji je duţan postupati sa paţnjom dobrog stručnjaka. Obavezan je postupati po uputstvima nalogodavca, ali ga je duţanupozoriti ako bi takvo postupanje bilo protiv interesa nalogodavca obzirom na pril ike na trţištu. Ucilju zaštite nalogodavca, agencija je ovlaštena zahtijevati preduzimanje potrebnih mjera obezbjeĎenja.Ovo ovlaštenje zasnovano je na ZOO, pa se ne mora posebno ugovarati.

6. Primanje izjava od saugovaraĉa.Izjave koje se tiču nedostataka predmeta ugovora, kao i drugeizjave u vezi s tim ugovorom, druga strana moţe činiti agenciji umjesto saugovaraču. Takve izjave su punovaţne. 7. Poslovna tajna. Agent je duţan trajno čuvati kao poslovnu tajnu sve što je saznao u vezi s poslomkoji mu je povjerio nalogodavac.



8. Vraćanje stvari primljenih od komitenta.Po prestanku ugovora, agent mora vratiti stvari koje je primio od komitenta, u stanju u kome se one nalaze (uzorci, alati za servisiranje, tehnička uputstvaitd).

Rok vraćanja nije propisan, pa se utvrĎuje prema okolnostima posla i prirodi stvari.

9. Polaganje raĉuna.Ova obaveza zasnovana je na općim pravilima ugovora o nalogu. Kao gospodar posla, nalogodavac moţe svakodobno traţiti da mu trgovinski zastupnik podnese izvještaj i poloţiračun. 10. Trpljenje odbijanja posla. Posao (ugovor) koji mu je pripremljen nalogodavac moţe prihvatiti iliodbiti.

Ako odbije, duţan je savjesnim trećim licima nadoknaditi štetu, pod uslovom da je agent djelovao sduţnom paţnjom.

Obaveze komitenta

1. Prva obaveza jeste predaja materijala koji su agentu potrebni za i zvršenje naloga (uzroci, alati,teh.uputstva i sl). Vrsta stvari, vrijeme i način predaje se odreĎuju ugovorom ili po prirodi stvari.

2. Obavještavanje o relevantnim momentima.Ukoliko iz bilo kojih raz loga doĎe do promjena bitnih za izvršenje naloga, npr. ako nalogodavac smanji proizvodnju robe za čiju prodaju se staraagencija, d uţan je o tome obavijestiti agenciju o potrebi da svede svoje aktivnosti na manju mjeru.Ako to ne učini, odgovaraće agenciji za pretrpljenu štetu.

3. Plaćanje cijene je osnovna obaveza nalogodavca. Ako nije regulisana ugovorom, primjenjuju sedispozitivne odredbe. Obaveza postoji i ako nije izričito ugovorena. Provizija, kao element ukupne

cijene usluge, plaća se za:- ugovore sklopljene posredovanjem agenta;

- ugovore koje je agent sklopio sa trećim licima (ako je za to bio ovlašten);

- ugovore koje bilo ko (agent ili komitent) sklopi sa bilo kojim trećim licem, ako se radi o isključivojagenciji.

Obaveza nalogodavca dospijeva ≫ kad ugovor bude izvr šen≪ (ZOO). Agent ima pravo na proviziju iako ugovor nije izvr šen, ako je do toga do šlo usljed uzroka na strani nalogodavca. Pored toga, uslučaju neizvr šenja ugovora koji je sklopljen sa tre ćim licem, agent odgovara samo ako je za to

posebno jam čio (del credere zastupništvo). Dakle, neizvršenje ugovora od strane trećeg lica ne predstavlja ujedno i neizvršenjeugovora o trgovinskom zastupanju od strane zastupnika.

Troškovi koji nisu uračunati u proviziju posebno se naplaćuju.

4. Trpljenje agentovih prava zaloge, pridrţaja (retencije) i prvenstva naplate.Radi obezbjeĎenjanaplate svojih potraţivanja koja su nastala u vezi s ugovorom o zastupan ju, agencija ima pravo zalogei retencije na svim stvarima koje je u vezi sa ugovorom primila od nalogodavc a i trećih lica, kao i nanovcu koji je naplatila za nalogodavca.



2.4. ODGOVORNOST STRANAKA

Odgovornost trgovinskog zastupnik a , kao i kod ostalih vršilaca usluga na osnovu naloga, moţe bitiadministrativna i krivičnopravna. Imovinska odgovornost se ravna prema općim pravilima(subjektivna).

TakoĎe postoje 2 posebno ureĎena slučaja odgovornosti: 1. Otkrivanje poslovne tajne, gdje specifičnost postoji u pogledu trajanja obaveze;

2. Poseban slučaj odgovornosti, tj. davanje posebnog pismenog jemstva komi tentu da će treće liceispuniti obaveze na osnovu ugovora koji bude sklopljen djelovanjem agen ta. U takvom slučaju,zastupnik odgovara solidarno sa trećim licem za neispunjenje odnosno neuredno ispunjenje ugovoraod strane trećeg. Odgovornost nalogodavca se ravna prema općim pravilima obligacionog prava.

2.5. POSEBNE VRSTE TRGOVINSKOG ZASTUPANJA

Podjela poslova. Agenti se smatraju generalnim ako svog komitenta mogu zastupati u svim njegovimaktivnostima. Ako je aktivnost ograničena na jednu ili više odreĎenih struka ili vrsta poslova,zastupstvo je specijalno. Istovrsna podjela moguća je i prema obimu ovlaštenja za zastupanje.

Neiskljuĉiva i iskljuĉiva agencija. Neisključiva agencija postoji kad i agent i nalogodavac mogu naistom području za istu vrstu poslova imati više partnera. Isključiva postoji onda kad su jedan ili oba

partnera vezani samo za jednu osobu. Prema Zakonu, nalogodavac moţe na istom području za istuvrstu poslova imati više zastupnika, ukoliko drugačije nije ugovoreno. Kad je u pitanju agent, vaţizakonska pretpostavka isključive agencije, odnosno zastupnik ne moţe bez pristanka nalogodavca

preuzeti obavezu da na istom području i zaistu vrstu poslova radi za drugog nalogodavca.

Del credere zastupstvo postoji kad agent posebnim pismenim sporazu mom preuzme obavezu jemčenjaza ispunjenje obaveza trećeg lica. U ovom slučaju agent ima pravo i na veću proviziju (del credere

provizija).

2.6. PRESTANAK UGOVORA

Ugovor moţe biti sklopljen na odreĎeno ili neodreĎenovrijeme. Ugov or na odreĎeno vrijeme prestajeistekom roka ili okončanjem posla zbog kojeg je sklopljen. Moţe se prećutno produţiti nastavljanjemugovorenih radnji i nakon isteka roka. Ako je sklopljen na neodreĎeno vrijeme, ugovor moţe prestatisporazumo i li svakodobnim otkazom jedne strane. Uslovi i način otkaza ureĎuju se ugovorom, a akoto nije precizirano primjenjuju se dispozitivne zakonske odredbe. ZOO predviĎa 2 osnovne situacije:raskid sa otkaznim rokom i bez njega.

Kod raskida sa otkaznim rokom, u govor se moţe raskinuti istekom svakog kalendarskog tromjesečja.Ako je ugovor trajao kraće od 3 godine, otkazni rok je najmanje 1 mjesec, a ako je trajao duţe od 3godine, otkazni rok je 2 mjeseca. Drugačije se moţe ugovoriti, ali otkazni rok ne smije biti kraći od 1mjesec.

Raskid bez otkaznog roka moţe nastupiti ako stranka za to ima≫ ozbiljne razloge ≪ . Druga strana semora obavijestiti o tim razlozima. Ako razlog raskida nije dovoljno ozbiljan, izjava se ne će smatrati



raskidom nego otkazom, pa će trebati da protekne otkazni rok. Strana koja je neosnovano dala otkazusljed kojeg je do šlo do raskida, du ţ na je obe štetiti drugu stranu.

3. KOMISION

3.1. POJAM I ZAKLJUĈIVANJE KOMISIONOG POSLA

Pojam. Ugovorom o komisionu se komisionar obavezuje da za naknadu (proviziju) obavi u svoje ime iza račun komitenta jedan ili više poslova koje mu povjerava komitent. Po svojoj pravnoj prirodi,ugovor o komisionu je ugovor o nalogu. U poslovnom svijetu, ovaj posao naziva se komisijom.

Komisionar posao koji mu je povjeren obavlja kao svoj i radi u vlastito ime, ali rezultati komisije pripadaju komitentu. Treće lice kao stranka u komisiji zna samo za komisionara. Za to treće lice jeodnos komisionara i komitenta u principu irelevantan.

U komisionom poslu bitno je pi tanje vlasništva na stvari koja je predmet komisione prodaje ilikupovine. U oba slučaja stvar je u vlasništvu komitenta, kod komisione prodaje sve do njene isporuketr ećem licu, a kodkomisione kupovine odmah po prijemu isporuke. Ovo je bitno naglasiti zbog

pravnih posljedica koje iz istog proizilaze. Naime, u slučaju stečaja komisionara komitent polaţeizlučno pravo na stvar koja je predmet komisione kupovine, a koja se zatekla u posjedu komisionara.

Još jedno bitno pitanje jeste odgovornost za evikciju.Ako je komisionar primio na prodaju stvar odkomitenta koji nije njen vlasnik, i tu stvar prodao, za pravne mane odgovara komitent a ne komisionar.Postoje i drugačija mišljenja, koja se zasnivaju na činjenici da komisionar stvar prodaje usvoje ime ida j e za treće lice irelevantan odnos izmeĎu komisionara i komitenta.

Zakljuĉivanje ugovora.Ugovor o komisionu po pravilu je konsenzualan i neformalan. Moţe sezasnovati ponudom i prihvatom, nalogom i konkludentnim radnjama. Nalogom se ug ovor zaključujesa komisionarom kome je taj posao profesija. Nalog se moţe dati na bilo koji pogodan način, a smatrase prihvaćenim ako gakomsionar ne odbije ≫ odmah ≪ , odnosno ≫ bez odga Ďanja≪ . Navedenitermini predstavljaju pravne standarde, pa se njihovo zna čenje utvr Ďuje prema okolnostimakonkretnog slu čaja.

Ako nema izri čite ponude i prihvata, odnosno naloga, predaja i prijem stvari odnosno novca mogu predstavljati konkludentne radnje zakju čivanja ugovora o prodajnom odnosno kupovnom komisionu.

3.2. BITNI ELEM ENTI

Liĉnost k omisionara . Ugovor o komisionu je intuitu personae . Zato komisionar mora nalog izvršitilično. Predmet ugovora je pravni posao koji komitent povjerava komisionaru da ga obavi za njegov račun.To je najčešće prodaja neke komitentove stvari ili kupovina za račun komitenta, a moţe biti i plaćanjeza račun komitenta, špedicija, transport itd. Predmet komisiona moţe biti i izdavanje mjenice.Komisionar mora naloţene poslove i da obavi. Dakle, on ugovorom na sebe preuzima obavezurezultata.

Cijena. Komisionar posao obavlja uz naknadu – proviziju. Provizija mu pripada i kad nije posebnougovorena. Iznos se obično ugovara (procentualno ili paušalno), a ako iznos nije ugovoren provizija seutvrĎuje prema obavljenom poslu i poslovnom rezultatu. Ako je provizijanesrazmjerno visoka uodnosu na obavljeni posao i poslovni rezultat, komitent moţe zahtijevati da je sud snizi na pravičaniznos. Obrnuto ne vaţi, tj. komisionar ne moţe analogno traţiti višu naknadu.



3.3. OBAVE ZE STRANAK A

Obaveze komi sionar a. Osnovna obaveza komisionara je da postupi po nalogu. U zavisnosti odstepena obaveznosti uputstava koja u nalogu komitent daje komisionaru, postoji više vrsta naloga:

1. Fakultativni nalog – komisionaru se ostavlja sloboda da djeluje onako kako smatra da je najboljeza komitenta.

2. Demonstrativni ili indikativni nalog – komitent je dao upustva za postupanje, ali komisionar ima pravo (čak i obavezu) da odstupi od tih uputstava ako smatra da je to uinteresu komitenta. Ako za to ukonkretnom slučaju ima vremena, komisionar treba obavijestiti komitenta o namjeri i potrebi daodstupi od primljenih uputstava.

3. Limitni (limitirani, limitativni) nalog – kod ove vrste naloga komitent odreĎuje gornju i/ili donjugranicu cijene po kojoj komisionar moţe prodati odnosno kupiti odreĎenu stvar odnosno uslugu. Akose komisionar nije pridrţavao naloga, komitent moţe odbiti posao pod uslovom da≫ odmah ≪ o tomeobavijesti komisionara. U takvom slu čaju komisionar mo ţ e ponuditi da nadoknadi razliku izme Ďulimitirane i postignute cijene, a komitent je tada obavezan da prihvati rezultat posla.

4. Imperativni nalog – komisionar se mora striktno pridrţavati komitentovih uputstava i nareĎenja. Usuprotnom, komitent moţe odbiti rezultat posla.

Bez obzira na vrstu naloga, komisionar ga načelno mora izvršiti sam. Ispunjenje naloga moţe povjeriti podkomisionaru u 3 slučaja:

1. Ako je tako ugovoreno;

2. Ako je komitent naknadno dao svoj pristanak;

3. Bez odobrenja komitenta, ako je komisionar na to bio ≫ primoran okolnostima ≪ , tj. ako nije mogaona drugi na čin sa čuvati interese komitenta.

U svakom slu čaju, komisionar odgovara za izbor zamjenika ( culpa in eligendo ) i za uputstva koja mu je dao ( culpa in instruendo ). Za rad podkomisionara ne odgovara.Obavještavanje o poslu.Komisionar je duţan da komitenta na njegov zah tjev obavještava o poslu utoku njegovog trajanja. Ako je to potrebno, komisionar je duţan da komitenta i bez njegovog zahtjevaobavještava o relevantnim momentima posla, posebno ako se situacija na trţištu mijenja i kad jevjerovatno da bi usljed drugačijih okolnosti i uslova komitent mogao izmijeniti nalog. Komisionar jetakoĎe po našem pravu duţan da komitentu daje podatke o trećem licu sa kojim je zaključio posao zaračun komitenta.

Ako bi stvar koja je komisionaru povjerena na prodaju mogla izgubiti dio svoje vrijednosti zbogodreĎenih promjena koje su na njoj nastupile, komisionar je duţan o tome obavijestiti komitenta itraţiti uputstva. Ako ta uputstva ne dobije na vrijeme, a postoji opasnost znatnijeg oštećenja stvari,komisionar je duţan stvar prodati na najpogodniji način sa paţnjom dobrog privrednika. Obavezaobavještavanja postoji i ako komisionar prilikom preuzimanja ustanovi oštećenje na robi koju mu jeuputi o komitent. Odgovaraće za štetu koja nastane usljed neizvršenja ili neurednog izvršenja oveobaveze.

Zaštita komitentovih interesa.Komisionar je duţan u svakoj prilici i u svakom pogledu čuvatiinterese svog nalogodavca. Duţan je npr.utvrĎivati količinu, kvalitet, stanje pakovanja robe, mora

preduzimati mjere ako se pokaţu mane na stvari, ulagati prigovore i sl.

Ĉuvanje stvari.Komitent je obavezan da paţnjom dobrog privrednika čuvastvari koje su mu povjerene. Iz ove obaveze proizilazi odgovornost za štetu, koje se komisionar moţe osloboditi samoako dokaţe da se štetani je mogla izbjeći i pored njegove naročite paţnje. Osim toga, ako je propustioosigurati stvar mada je na to bio obavezan nalogom ili zakonom, komisionar odgovara i za slučajnu propast ili oštećenje stvari.



Predaja rezultata posla. Komsionar je duţan da≫ bez nepotrebnog odlaganja ≫ preda rezultat posla i polo ţ i račun o svom djelovanju. Sve koristi posla pripadaju komitentu. Zato je komisionar du ţ an predati i eventualno postignuti vi šak iznad cijene, dodatno dobijene stvari itd. On ne mo ţ e imatinikakve neposredne koristi od posla jer je njegova korist isklju čivo u proviziji.

Komisionar po pravilu ne mo ţ e robu koja mu je povjerena prodati na kredit, odnosno ne mo ţ e davati

avans tre ćem licu za stvar koju kupuje za ra čun komitenta. Komitentu mora predati posao zavr šen uskladu sa nalogom. Za one poslove gdje je takav na čin rada uobi čajen, smatra se da komisionar mo ţ edavati avans, odnosno kredit ukoliko mu to nalog ne zabranjuje.

Ĉuvanje poslovne tajne je trajna obaveza komisionara. Kao tajna se od trećih lica čuvaju podaci o poslovima koje je komisionar zaključio, kao i o činjenicama koje je saznao u izvršenju tih poslova.

Obaveze komitenta. Komitent je duţan dati komisionarusredstva za izvršenje naloga.Davanjeavansa (predujma) nije predviĎeno zakonom, pa ga komitent nije duţan dati ako drugačije nijeugovoreno.

Plaćanje naknade (provizije).Obaveza plaćanja provizije postoji i ako nije izričito ugovorena.Provizija se po pravilu plaća zarezultat rada komisionara, a ne za sam rad. Izuzetno, komisionar ima

pravo na punu proviziju u slučaju kad je u izvršenju posla bio spriječen uzrokom za kojiodgovarakomitent. Ako se posao ne izvrši zbog razloga za koji ne odgovaraju ni komisionar ni komitent,komisionar ima pravo na ≫ odgovaraju ću naknadu ≪ , koja nije provizija ve ć naknada za trud. Visinase odre Ďuje prema okolnostima konkretnog slu čaja.

Ako je ugovoreno da komisionar postepeno izvr šava posao, ima pravo tra ţ iti srazmjeran dio naknade poslije svakog djelimi čnog izvr šenja posla.

Ako za isti posao primi nalog od dvojice komitenata (npr.jedan mu daje robu i nalog za prodaju, adrugi nalog za kupovinu upravo te robe), pa jednim poslom ispuni oba naloga, pripada mu provizija odobojice komitenata.

Troškovi.Komitent je duţan da komisionaru nadoknadi sve korisne troškovei izdatke u vezi sa poslom koji prevazilaze obim normalnih troškova poslovanja (redovni troškovi su uračunati u proviziju). Komisionar ima pravo i na kamatu od dana kad su troškovi učinjeni.

Trpljenje komisionarovih prava zaloge, retencije i prvenstvene naplate. Komisionar ima pravozaloge i pridrţaja na robi odnosno stvarima koje su u njegovom posjedu. S tim stvarima moţe postupati kao zaloţni povjerilac. Pravo pridrţaja i zaloge pripada mu za obezbjeĎenje potraţivanjaizsvih komisionih poslova koje je obavljao za komitenta, a ne samo iz posljednjeg posla na osnovukojeg se kod njega nalazi roba odnosno novac.

Prihvatanje komisionara kao saugovaraĉa u komisiji. Načelno se komisionar ne moţe naći u ulozisaugovarača komitenta, tj. ne moţe prodati svoju stvar komitentu odnosno ne moţe kupiti stvar odkomitenta, a zbog sukoba interesa. Naš ZOO dozvoljava komisionaru da bude saugovarač u komisijisamo na osnovu sporazuma sa komitentom. I kad je sau govarač u komisiji, komisionar ima pravo na

proviziju za obavljeni posao. Reţim troškova je takoĎe nepromijenjen.

3.4. ODGOVORNOST STRAN AK A

Odgovornost komisionara. Imovinska odgovornost podvrgnuta je općim pravilima obligacionog prava.

Subjektivna je, je r se odnosi na nenovčane obaveze. Konkretizacija ovih pravila je posebno istaknutaza pojedine situacije koje se tiču isključivo komisiona, ili za one u kojima se primjenjuju pravilaugovora o nalogu kao supsidijaran izvor.

U prvu grupu spadaju slijedeći slučajevi neispunjenja ugovora:

1. Sklapanje posla pod uslovima koji su nepovoljniji od naloţenih – pov lači obavezu plaćanja razlike inaknade ostale štete;



2. Prodaja robe osobi za čiju je prezaduţenost komisionar znao ili morao znati;

3. Propuštanje paţnje dobrog privrednika pri čuvanju robe komitenta;

4. Propuštanje pregleda i obavještavanja o utvrĎenim nedostacima poslane robe;

5. Izostanak ispunjenja ugovora od strane trećeg kod komisiona stare del credere.

U drugu grupu spadaju dva slučaja odgovor nosti nalogoprimca:

1) upotreba komitentovog novca za sopstvene svrhe – komisionar je d uţan platiti kamatu po najvišojdopuštenoj stopi, računajući od dana prijema, odnosno od dana kad je trebao predati novac komitentu;

2) Ako je izvršenje posla povjerenoistim nalogom nekolicini komisionara, svi komisionari solidarnoodgovaraju za ispunjenje ukoliko drugačije nije izričito ugovoreno.

Odgovornost komi tenta se ravna prema općim pravilima obligacionog prava. Osim toga, komitent jeduţan komisionaru nadoknadit i štetu koju je ovaj bez svoje krivice pretrpio u izvršenju naloga.Posebno se primjenjuju pravila o odgovornosti za ispunjenje novčanih obaveza, što znači da jeodgovornost komitenta objektivna.

3.5. POSEBN E VRSTE K OM I SI ONA

Jemstvo za ispunjenje obaveze trećeg (komision star del credere)se posebno ugovara. To moţe biti uugovoru o samom komisionom poslu, ili u posebnom sporazumu. Ovim ugovorom komisionar

preuzima garanciju komitentu da će izvršiti nalog i sklopiti ugovor i jemstvo da će treće lice izvršitisvoje obaveze. Kod nekih poslova se pretpostavlja da za njih komisionar preuzima del credere , madato nije izričito ugovoreno.

Općeprihvaćeno je da postoji komisiondel credere ako se za posao ugov ori dvostruko veća provizi jaod propisane odnosno uobičajene, mada ovo rješenje ne postoji u ZOO.

Konsignacija je takav komisioni posao u kome se ugovara da komitent šaljekomisionaru robu na

stovarište, a komisionar mu otvara kredit na osnovu primljene robe ili mu unaprijed isplaćuje diocijene. Komisionar prima na prodaju robu koja ostaje u vlasništvu komitenta, mada je dao dio cijene ukreditu ili u obliku avansa.

Kredit se po pravilu daje u iznosu niţem od vrijednosti robe (obično 60-90%), kako bi se komisionarkao konsignator o bezbijedio u slučaju pada cijene.

Kad konsignator proda robu, iz postignute cijene naplaćuje prvenstveno iznos kojim je kreditiraokomitenta, kao i kamatu i ostale troškove. Dok ne preda robu, komisionaru pripada zaloţno pravo čaki ako roba nije u njegovo m posjedu, dok se nalazi u skladištu ili je kod vozara na putu. Zaloţno pravoima za iznos svih potraţivanja, a ne samo za glavnicu. Konsignacioni posao je čest za robe velik evrijednosti (npr.automobili), kao i kod roba iz uvoza.

3.6. PRESTAN AK UGOVORA

O pća pravila.Ugovor moţe prestati na jedan od općih načina: urednim ispunjenjem, sporazumnimraskidom, usljed objektivne nemogućnosti ispunjenja, prestankom subjektiviteta k omisionara obziromda je ugovor intuitu personae , te istekom vremena na koje je ugo vor zaključen. Opoziv i otkaz komisiona vrši se po pravilima koja vaţe za ugovor o nalogu. Opoziv vrši komitent, aotkaz komisionar. Komitent duguje komisionaru odgovarajući dio naknade za učinjeni trud i naknaduštete ako jeod ugovora odustao bez osnovanih razloga. S druge strane, komisionar duguje naknaduštete komitentu ako otkaţe ugovor≫ u nevrijeme ≪ i bez ≫ osnovanog razloga ≪ . Komisionar je du ţ ani nakon otkaza obavljati one poslove koji ne trpe odlaganje sve dok komitent ne bude mogao poredovnom toku stvari preuzeti brigu o

njima.



4. USKLADIŠTENJE

4.1. POJAM I ZAKLJUĈENJE UGOVORA O USKLADIŠTENJU

Prema ZOO, ugovorom o uskladištenju skladištar se obavezuje da primi i čuva odreĎenu robu i da preduzima potrebne ili ugovorene mjere radi njenog očuvanja u odreĎenom stanju, te daje preda nazahtjev ostavioca ili druge ovlaštene osobe, a ostavodavac se obavezuje da mu za to plati odreĎenu



naknadu. Po Zakonu o trgovini, skladišni posao se ubraja u trgovinske usluge, a uslugamausk ladištenja se naročito smatraju smještaj i čuvanje robe, kao i≫ drugi poslovi i radnje koji seuobi čajeno obavljaju uz smje štaj i čuvanje robe ≪ .

Ugovor o uskladi štenju je teretan, dvostrano obavezan, komutativan, konsenzualan i neformalan. Posvojoj pravnoj prirodi svrstava se u ugovore o ostavi.

Zakljuĉivanje ugovoramoţe se izvršiti na bilo koji način na koji se zaključuju konsenzualni ugovori,uključujući i nalog. Uobičajena praksa je da se uskladištenje vrši na osnovu dispozicije. Posao jesklopljen kad skladišno preduzeće primi i potpiše dispoziciju i na nju stavi pečat preduzeća sadatumom. Jedan primjerak ovako potpisanog naloga za uskladištenje dobija ostavilac i on mu sluţikao dokaz o zaključenju ugovora i o pravu da raspolaţe robom.

Ugovorni odnos se zasniva konkludentnim radnjama kad se roba u skladište upućuje preko vozara. Utakvom slučaju se ostaviocem smatra vlasnik robe, a ne vozar koji je predao robu u skladište.

4.2. BITNI ELEMENTI UGOVORA O USKLADIŠTENJU

Stranke. Kao ostavila c se moţe pojaviti svaki subjekt prava. On ne mora biti i vlasnik stvari.Pruţanjem usluga uskladištenja privredni subjekti mogu se baviti kao osnovnom ili kao sporednomdjelatnošću (skladišna preduzeća, prevozničke i špediterske organizacije). Pošto je skladištar duţan dasam čuva stvari, njegova ličnost ima neka svojstva bitnog elementa ugovora.

Javna skladišta mogu biti opća i specijalna. Opća primaju robu bez obzira na vrstu i pakovanje ičuvaju je odvojeno od druge. Specijalna skladišta čuvaju samo neke vrste robe i mogu miješati robuiste vrste.

Javna skladišta mogu poslovati i kao carinska skladišta. Za njihovo osnivan je potrebno je odobrenjeUprave carina. Carina se ne plaća dok je roba u skladištu, već prilikom njenog iznošenja.

Konsignaciona skladi šta su skladišta privrednih organizacija u kojima je smještena uvozna roba kojimte organizacije trguju kao zastupnici inostranih firmi na osnovu ugovora o konsignaciji. Roba je podcarinskim nadzorom, a ocarinjuje se nakon prodaje, kad se iznosi iz skladi šta. Pr edmet posla je smještaj i čuvanje robe, te vršenje radnji koje se uz to uobičajeno obavljaju, odnosnododatnih radnji koje se predviĎaju ugovorom. Uobičajene radnje mogu biti npr. vaganje,manipulisanje (čišćenje, pakovanje, sortiranje i sl), vaĎenje uzoraka, osiguranje, carinjenje itd.Skladišno preduzeće se ne moţe baviti kupovinom i prodajom robe ni za svoj niti za tuĎi račun.

Cij ena usluge se sastoji iz naknade za osnovnu uslugu i sporedne usluge skladištara, naknade za posebne izričito ugovorene usluge i opravdanih troškova učinjenih u interesu ostavioca. Za razliku odostave kao posla graĎanskog prava, cijena se u uskladištenju kao privrednom poslu ne mora posebnougovarati. Po pravilu su cijene propisane tarifom, koja moţe biti sastavni dio uslova poslovanja, a

preduzeće je moţe donijeti i posebnim općim aktom (odvojeno od uslova poslovanja).

4.3. OBAVE ZE STRANAK AObaveze skladištara.Prijem robe . Javno skladište je duţno primiti na smještaj i čuvanje robu prema prihvaćenom nalogu. Prilikom prijema skladištar provjerava podatke o identitetu i stanju robe.Eventualne nedostatke skladištar pismeno konstatuje, jer se u suprotnom smatra da je robu primioonako kako glasi dispozicija. Robu u zatvorenoj ambalaţi skladištar ne mora provjeravati. Onodgovara samo ako je am balaţa oštećena za vrijeme skladištenja.

Javno skladište prima robu prema teţini deklarisanoj u dispoziciji i ne odgovara za tu teţinu. Samo naizričit zahtjev ostavioca skladište je duţno vagati robu, ako moţe i u tom slučaju odgovara i za teţinu.Osim toga, skladište ima pravo vagati robu ako posumnja u deklarisanu teţinu i ako ustanovi razlikuovlašteno je po naĎenoj teţini naplatiti uslugu i troškove vaganja.

VoĊenje skladišne knjige.Javno skladište duţno je voditi skladišnu knjigusa podacima o ostaviocu irobi. U knjigu se unosi ime i adresa ostavioca, podaci o robi koja se prima, dan prijema, uslovismještaja, obaveze u pogledu sporednih radnji, te mjere i nalozi ostavioca.



Izdavanje potvrde. Javno skladište je duţno ostaviocu izdati potvrdu, koju u našim skladištima čestozamjenjuje obavijest o uskladištenju tereta, sa podacima iz skladišne knjige.Potvrda odnosnoobavijest sluţi kao dokaz o prijemu robe i kao isprava za podizanje uskladištene robe. Ako javnoskladište izda skladišnicu, potvrda se vraća prilikom izdavanja skladišnice.

Ĉuvanje robe.Javno skladište je duţno povjerenu robu čuvati sa paţnjom dobrog privrednika. S tim u

vezi skladištar je duţan voditi nadzor nad robom i u nekim slučajevima ostaviocu predlagati potrebnemjere ili traţiti novu dispoziciju. Ako to interesi ostavioca zahtijevaju, skladištar moţe preduzeti potrebne mjere ne čekajući novu dispoziciju.

Skladištar bez pristanka ostavioca ne moţe predati robu drugome na čuvanje. Ako bi to učinio,odgovarao bi i za slučajnu propast ili oštećenje robe.

Skladište je obavezno robu čuvati do isteka roka, a ostavilac ima pravo podići robu i prije istekaugovorenog roka uz obavezu naknade štete skladištu. Ako rok čuvanja nije ugovoren, zakon predviĎarok od 1 godine. Po isteku zakonskog ili ugovorenog roka, skladištar je ovlašten da robu proda na javnoj prodaji, o čemu je duţanda ostavioca prethodno obavijesti.

Osiguranje robe. Javno skladište duţno je robu osigurati od rizika za koje postoji obaveznoosiguranje, kao i od rizika koje stranke utvrde ugovorom. Ako je ugovorom samo utvrĎena precizirani, skladištar je duţan izvršiti osiguranje od uobičajenih rizika.

Prodaja robe u kvaru. Ako se na uskladištenoj robi dešavaju neotklonjive promjene usljed kojih postoji opasno st od njenog kvarenja, skladištar je duţan obavijestiti ostavioca i traţiti uputstvo za postupanje. Ako to uputstvo ne dobije blagovremeno ili ako to ostavilac ne bi mogao učiniti navrijeme po njegovom pozivu, skladištar jeduţan da robu proda sam, na tro šak i rizik ostavioca(ZOO).

Pregled robe. Javno skladište je duţno dopustiti ostaviocu i licima koja on ovlasti da pregledajuuskladištenurobu i uzimaju uzorke.

Oĉuvanje prava ostavioca.Javno skladište mora preduzeti radnje za očuvanje prava ostavioca. To se posebno odnosi na slučaj kad robu prima od vozara ili špeditera.

Postupanje po nalogu. Skladištar je obavezan da preduzima radnje koje su nareĎene nalogom i radnjekoje su predviĎene uslovima poslovanja.

Izdavanje robe. Duţnost skladištara je da robu izda ostaviocu po isteku roka, odnosno na njegovzahtjev i prije toga. Roba se izdaje u stanju u kojem je primljena, odnosno u stanju koje je predviĎenougovorom.

Specijalna skladišta, silosi i elevatori ne moraju izdavati istu robu, već robu iste vrste i kvaliteta. To je posljedica njihovog prava da miješaju robu.

Upozorenje na mane. Skladište je duţno ostavioca upozoriti na mane ili prirodna svojstva stvari, kaoi na neispravnu ambalaţu ako bi usljed toga moglo doći do štete na robi.

Obaveze ostavioca. Predaja robe i dokumenata. Ostavilac je duţan da preda robu za koju je sklopiougovor (dao dispoziciju) na smještaj i čuvanje. Ako to ne učini, smatra se da je odustao od ugovora isnosi odgovornost. Uz robu je duţan predati potrebne dokumente.

Pregled robe pri prijemu i reklamacija. Prema izričitoj zakonskoj odredbi, primalac robe je duţanrobu pregledati u trenutku njenog preuzimanja. Ako ništa posebno nije ugovoreno, pregled se vrši nauobičajeni način, uvidom u spoljnje stanje robe i pakovanja. Ako je nedostatak vidljiv, primalac mora≫ odmah ≪ sačiniti reklamaciju i o nedostatku obavijestiti skladi štara. Ako to ne u čini, smatra se da jeroba uredno primljena.

Rok za reklamaciju skrivenih nedostataka je 7 dana od dana preuzimanja.

Plaćanje usluge. Naknadu plaća stranka koja je izdala dispoziciju. Po pravilu se plaća prilikomizdavanja robe sa skladišta. Ostavilac moţe u dispoziciji navesti da naknadu plaća neko treće lice, alisamo uz pristanak tog lica. Ako korisnik ne plati naknad u i ne podmiri ostale troškove u roku,skladištar moţe postupiti kao zaloţni povjerilac da bi naplatio svoja potraţivanja.




Odgovornost skladištara je subjektivna. Kad se radi o radnjama koj e nemaju karakter čuvanja robe,odgovorn ost za neizvršenje se ravna po općim pravilima. Sankcioniranje propusta vezanih za duţnostčuvanja robe je podvrgnuta nekim specifičnim rješenjima.

Prema ZOO, skladištar će odgovarati za štetu na robi, osim ako dokaţe da je šteta uzrokovana usljedokolnost i koje se nisu mogle izbjeći ili otkloniti, ili je uzrokovana k rivicom ostavodavca, manama ili prirodnim svojstvima robe, te neispravnom ambalaţom. Dakle, skladištar pored odsustva svoje krivicemora dokazati i postojanje nekog od konkretnih uzroka štete navedenih u zakonu.

U pogledu količine, skladište odgovara samo za broj komada. Za teţinu samo izuzetno, ako se na to posebno obavezalo ili kad je roba vagana prilikom prijema.

Postoje i 2 slučaja objektivne odgovornosti skladištara za štete na robi:

1. Ako skladištar povjeri čuvanje robe drugom bez pristanka ostavodavca ili bez nuţde. U ovomslučaju se moţe osloboditi odgovornosti ako dokaţe da je uzrok štete bila viša sila, oso bina robe iliisključiva radnja imaoca prava. Neće odgovarati ni za slučajnu štetu ako dokaţe da bi do nje došlo i uslučaju da je postupao u skladu sa ugovorom;

2. Ako je upotrebljavao stvar bez dozvole ostavioca.

Odgovornost ostavioca podvrgnuta je općim pravilima obligacionog prava. To znači da se njegov poloţaj razlikuje zavisno od toga da li je u pitanju novčana ili nenovčana obaveza.

4.5. SKLADIŠNICA Pojam i znaĉaj skladišnice.Skladišnica je hartija od vrijednosti. To je isprava kojom skladišno preduzeće potvrĎuje da je robu navedenu u toj skladišnici primila na uskladištenje. Javna s kladištakoja se bave izdavanjem skladišnica vode matičnu knjigu skladišnica (registar) u koju se unose podacio ostaviocu, o robi )7, magacinu gdje je roba smještena, naziv skladišta i datum upisa. Kao hartija od vrijednosti, skladišnica cirkulira u prometu dobara i njena prodaja znači i prodaju robe,a prenosom njenih pojedinih dijelova prenose se i prava sadrţana u tim hartijama – pravo svojine ili

pravo zaloga na robi.

Izdavanje i prenos skladišnice.Skladišnica se sastoji iz 2 dijela: priznanice i zaloţnice ili varanta(warrant). Skladišnica i svaki njen dio ponaosob su robne hartije od vrijednosti i mogu se prenositizajedno ili odvojeno. Svaki dio skladišnice ima svoju posebnu funkciju i pravni značaj. Na osnovu priznanice stiče se pravoraspol aganja uskladištenom robom, a na osnovu zaloţnice zaloţno pravo nauskl adištenoj robi za iznos koji je označen na zaloţnici. Potpuno pravo raspolaganja robom ima samoonaj ko u rukama drţi oba dijela skladišnice.

Skladišnica moţe glasiti na ime ili≫ po naredbi ≪ . Ako je na ime, prenosi se cesijom, a ≫ ponaredbi ≪ se prenosi indosmanom. Indosiranje se vr ši na na čin da imalac skladi šnice na pole Ďiniispisuje ime onoga na koga prenosi skladi šnicu, potpisuje izjavu o prenosu i navodi datum prenosa.

Kada se zalo ţ nica prenosi po prvi put, potrebno je taj prenos upisati i u priznanicu da se zna da je robazalo ţ ena i za koji iznos. Osim toga, onaj na koga je zalo ţnica prenesena odmah mora obavijestitiskladi šte o prvom prenosu zalo ţnice. Skladi štar je du ţ an da to upi še u skladi šni registar, a da nazalo ţ nici konstatuje da je upis izvr šen. Upis u skladi šni registar je potreban da bi skladi štar znao zazalogu i da bi prilikom izdavanja robe mogao postupiti pravilno. Bez ubilje ţ avanja na priznanici, nazalo ţ nici i u registar, zalo ţnica se ne mo ţ e prenositi indosamentom. Dalji prenos zalo ţ nice i

priznanice vr ši se indosamentom i nije vezan za ove formalnosti. Me Ďutim, svako lice koje primizalo ţ nicu ili priznanicu, mo ţ e tra ţ iti da se prenos na njega upi še u registar skladi šta i skladi šte jeduţno da to u čini.



Javno skladi šte mo ţ e robu izdati samo onome ko podnese oba dijela skladi šnice. Me Ďutim, imalacsame priznanice tako Ďe mo ţ e zahtijevati da mu se izda roba, pod uslovom da isplati sumu za koju jeroba zalo ţ ena i kamatu do dospjelosti zalo ţnice. Ta se suma ispla ćuje imaocu zalo ţ nice ili javnomskladi štu u njegovu korist.

Protest i amortizacija skladišnice.Ako varant nije isplaćen na vrijeme, imalac varanta je duţan toutvrditi protestom kod suda. Tek nakon toga moţezahtijevati isplatu od prenosilaca kao regresnihduţnika. Imalac zaloţnice koji je u toku regresnog postupka isplatio potraţivanje upisano u zaloţnici,ima pravo zahtijevati prodaju zaloţene robe po isteku 8 dana od dana dospjelosti potraţivanja. Ako sene bi mogao podmiriti, ima pravo potraţivanja od prethodnih imalaca varanta. Ako varant nije bio

prenesen, za razliku odgovara ostavilac ali po pravilima graĎanskog prava.

Izgubljena skladišnica ili njen dio se amortiziraju po posebnom postu pku koji vodi sud. O pokretanju postupka se obavještava javno skladište i zabranjuje izdavanje robe na koju glasi skladišnica koja seamortizira. Sud javnim oglasom poziva imaoca skladišnice ili njenog dijela da se javi u roku od 60dana. Ako se pojavi, upućuje se na spor o pravu vlasništva, a ako ne, sud donosi odluku o amortizaciji.

7* naziv, vrsta, oznaka, količina, obilježja, podaci za određivanje vrijednosti robe, kvalitet, osiguranje, vrijeme

skladištenja, carina, troškovi i takse koje terete robu.

DIO TREĆI

UGOVORI O ORGANIZIRANJU PREVOZA I PREVOZU STVARI

1. UGOVOR O ŠPEDICIJI (OTPREMANJU)

1.1.POJAM, ZNAĈAJ I PRAVNI IZVORI

Ugovorom o špediciji špediter se obavezuje da u svoje ime a za račun komitenta (nalogodavca)organizuje otpremu ili dopremu stvari, te obavi druge uobičajene poslove i radnje uz naknadu. Pravni poloţaj špeditera ikomisionara je isti – oba djeluju u svoje ime a za račun komitenta. Razlika je u samoj prirodi poslova koje oni obavljaju u pravnom prometu. Ugovorom se moţe predvidjeti dašpediter djeluje ne u vlastit o, već u ime i za račun svog nalogodavca, tj. da radi kao zastupnik. Ovo semora izričito ugovoriti.

Znaĉaj.Špedicija je usluţna djelatnost i sastoji se u stručnoj organizaciji prevoza stvari. Obzirom nasve veću meĎunarodnu razmjenu, raste i njen značaj.

Pravni i zvori. Za razliku od transporta, špedicija nije regulisana meĎunarodnim konvencijama, aliveliki značaj imaju unificirana pravila i sadrţaji špediterskih isprava, koje je usvojila Svjetska

organizacija špeditera (FIATA). ZOO ugovor o špediciji reguliše kao samostalan ugovor,a



supsidijarno se primjenjuju i norme koje se odnose na ugovor o komisionu. Značajan izvor prava su iopći uslovi poslovanja špeditera koje donose grupacije špediterskih organizacija ili trgovinske komore.

1.2.ZAKLJUĈIVANJE I BITNI ELEMENTI UGOVORA

Zakljuĉivanje.Ugovor je neformalan, a najčešće se zaključuje tako što komitent dostavlja špediterudispoziciju. Dispozicija je u obliku standardiziranog formulara koji štampa špediter. Moţe imatiznačaj ponu de ili prihvata, pa čak i uputstva ako je data nakon zaključenja ugovor a. U praksi jeuobičajeno da se ponuda i prihvat kod ugovora o špediciji daju u pisanoj formi. Ugovor se moţezaključiti i prećutno, u slučaju da špediter primljenu dispoziciju ne odbije odmah. Ugovor se takoĎesmatra zaključenim kad špediter primi dispoziciju, a izmeĎu stranaka već postoji generalni ugovor o pruţanju špediterskih usluga.

Dispozicija se moţe odnositi na vršenje jedne ili nekoliko tačno odreĎenih špediterskih usluga(specijalni nalog), kao i na obavljanje svih usluga špedicije za jednog komitenta i vaţi do opozivaodnosno otkaza (generalni nalog).

Špediterske isprave.U praksi se najčešće koriste špediterska potvrda i špediterska transportna potvrda.

Špediterska potvrda (FCR) izdaje se nakon što je špediter primio stvari od k omitenta. Ona predstavljadokaz da je roba primljena na otpremu u naizgled dobrom stanju, s tim što špediter moţe staviti

primjedbe na robu i ambalaţu. Potvrda sadrţi: imena komitenta i adresata, oznaku vrste i količinerobe, mjesto prijema i mjesto opredjeljenja.

Špediterska transportna potvrda (FCT) predstavlja dokaz i da je roba primljena na otpremu, ali i da ješpediter zaključio ugovor o prevozu i predao robu na prevoz. Ona uz podatk e iz prethodne potvrdesadrţi i informacije o prevoziocu, prevoznom putu i načinu prevoza.

Obje potvrde autorizirane su od strane FIATA, ne predstavljaju hartije od vrijednosti, ali je u poslovnoj praksi značajno da obje potvrde uz prezentaciju ugovora o špediciji predstavljajuvjerodostojne isprave za sva plaćanja putem dokumentarnog robnog akreditiva.

U meĎunarodnoj špediciji, prilikom kombinovanog prevoza stvari, koristi se špediterski konosman za kombinovani transport (FBL), koji je takoĎe sastavila FIATA, a koji ima osobine hartije odvrijednosti.

Bi tni elementi ugovora su stranke, predmet špediterske usluge i cijena. Stranke su komitent išpediterska organizacija. Poslovima špedicije bave se trgovačka društva koja su r egistrirana za tudjelatnost. U ekonomskom smislu, špedicija spada u usluţnu djelatnost. Savremena špediterskadruštva bave se≫ potpunom ≪ š pedicijom, tj. kombinuju š peditersku djelatnost i djelatnost prevoza.

Predmet ugovora su pravne i fakti čke radnje koje š pediter preduzima u cilju prijema, prevoza i predajestvari.

Sadr ţ aj tih radnji u svakom konkretnom slu čaju zavisi od ugovora, a mogu će je npr:

- zaključivanje ugovora sa prevoznikom ili prevoz robe od strane samog špeditera;

- zaključivanje ugovora o osiguranju;

- zaključivanje ugovora o uskladištenju ili skladištenje stvari u vlastitim skladištima;

- zaključivanje ugovora o kontroli kvaliteta, kvantiteta i drugih svojstava robe;

- obavljanje carinskih i drugih radnji;

- utovar, pretovar ili istovar stvari;

- sortiranje, pakovanje, prepaki vanje, pribavljanje odgovarajućih dokumenata itd.



Naknada predstavlja cijenu špediterskih usluga. Moţe biti odreĎena ugovorom, tarifom ili drugimaktom špeditera, a ako nema ni toga cijenu odreĎuje sud.

1.3.OBAVEZE I PRAVA STRANAKA

Obaveze špeditera.Post upanje sa paţnjom dobrog privrednika i zaštitainteresa nalogodavca jeobaveza špeditera u svakoj situaciji.

Rad po uputstvima. Špediter je duţan izvršiti nalog komitenta i postupati onako kako je njime predviĎeno.

Obavezan je da bez odlaganja upozori nalogodavca na nedostatke u njegovom nalogu, posebno na onekoji ga izlaţu većim troškovima ili šteti. Ako su uputstva nepotpuna, nejasna, protivrječna ili po njimane moţe postupati, špediter će traţiti dodatna uputstva. Ako za to nema vremena ili mogućnosti,špediter će u svemu postupati onako kako to zahtijevaju interesi nalogodavca.

U slučaju odstupanja od naloga, špediter je duţan bez odlaganja obavijestiti nalogodavca. U takvomslučaju odgovaraće i za štetu nastalu usljed više sile, osim ako dokaţe da bi se šteta dogodila i da se pridrţavaouputstava.

Zakljuĉivanje ugovora za komitenta.Špediter pravno djeluje u svoje ime, a za račun komitenta. Uizvršenju otpreme odnosno dopreme, on koristi usluge drugih subjekata i o tome sa njima zaključujeugovore.

Smatra se da je špediteru uz dispoziciju za otpremu ili dopremu stvari dato i ovlaštenje za plaćanjevozarine i drugih troškova, te je za podmirivanje istih špediter ovlašten traţiti predujam (avans).

Instradacija obuhvata izbor prevoznog puta, tra nsportnog sredstva i načina transporta od stranešpeditera. Obaveza postoji kad komitent nije odredio elemente za transport stvari koje se otpremaju odnosnodopremaju, a pri izboru je špediter obavezan voditi računa o interesima nalogodavca.

Ĉuvanje stvari i zaštita prava.Špediter je duţan čuvati stvari svogkomitenta u skladu sa ugovorom, prirodom stvari i drugim okolnostima. Ako stvar nije adekvatno pripremljena za prevoz, špediter jeduţan na to upozoriti komitenta. Ako bi čekanje da komitent otkloni nedostatke moglo proizvestištetu, zakonska obaveza špeditera je da te nedostatke sam otkloni (prepakuje robu, pr ipremi je zatransport i sl). U izvršavanju ove obaveze špediter moţe stvari uskladištiti u svom ili u javnomskladištu. Špediter je duţan prema trećim licima preduzeti sve radnje koje za cilj imaju zaštitu prava komitenta,osim podnošenja odštetnog zahtjeva i voĎenja spora u ime komitenta. Za navedeno bi morao imatiizričit nalog komitenta odnosno punomoć.

Osiguranje stvari. Ova obaveza dolazi u o bzir samo ako je izričito ugovorena, ili ako je za datu vrsturobe zakonom predviĎeno obavezno osiguranje. Osiguranje obuhvata samo osiguranje pošiljke(kargo), a ne i osiguranje prevoznog sredstva (kasko). Ako ugovorom nisu precizirani riz ici, špediter

je duţan pošiljku osigurati od uobičajenih rizika za tu vrstu prevoza i stvari.

Izvršenje carinskih radnji i plaćanje carine. Ova obaveza se prezumira, a nalogom za otpremustvari preko drţavne granice moţe biti odreĎeno drugačije. Carinjenje stvari se redovno povjeravašpediteru, koji je stručnjak i poznaje carinske propise i olakšice. Pored obavljanja carinskih radnji,špediter je obavezan i da plati carinske daţbine te u tom smislu ima pravo od komitenta traţiti avans uvaluti u kojoj se plaća carina.

Pola ganje raĉuna. Iz prirode špediterskog odnosa proizilazi da je on duţan nakon izvršenja ugovora poloţiti račun komitentu, tj. obračunati troškove i predati sva dokumenta i dokazna sredstva na osnovukojih bi komitent mogao ostvariti svoja prava prema trećim licima. Špediter je duţan da komitentu

pred a sve što je primio po osnovu izvršenog posla, što znači i refakcije (povlastice prevozioca). UmeĎunarodnoj špediciji je usvojena praksa da se refakcije dijele izmeĎu komitenta i špeditera.



Obaveze komitenta. Pl aćanje provizije je zakonska obaveza komitenta. Vi sina se moţe odreditiugovorom, tarifom ili općim aktom špeditera, te odlukom suda. Moţe biti odreĎena u apsolutnomiznosu ili procentualno. Obuhvata cijenu špediterovog rada, usluga i sve reţijske troškove.

Obaveza plaćanja dospijeva kad špediter izvrši svoje obaveze iz ugovora, što je faktičko pitanje. Kod potpune špedicije špediteru pripada i naknada na ime prevoza i naknada za usluge špedicije.

Plaćanje troškova i novĉanog predujma (avansa).Pored proviz ije, komitent je duţan špediterunadoknaditi sve nuţne i korisne troškove. Plaćanje troškova dospijeva odmah. Zakonsko pravošpeditera je da od komitenta zahtijeva plaćanje avansa za troškove.

Obavještavanje o opasnim stvarima i dragocjenostima.Kad na otpremu preda opasne materije,komitent je obavezan obavijestiti špeditera. Na osnovu toga je špediter obavezan preduzeti dodatnemjere čuvanja takvih stvari, a posebno da o tome obavijesti prevoznika. Ako se u pošiljci nalazedragocijenosti, komitent je obavezan da o tome obavijesti špeditera u trenutku predaje i da mu saopštinjihovu vrijednost.

1.4.ODGOVORNOST I OBEZBJEĐENJE POTRAŢIVANJA

Odgovornost špeditera.Moguće je razlikovati 3 slučaja ove odgovornosti:

(1) odgovornost špeditera zavlastite radnje;

(2) odgovornost za treća lica i(3) odgovornost kad špediter ima status prevoznika, transportera ili skladištara.

Za svoje radnje špediter odgovara po principu pretpostavljene subjektivne krivice. Neće odgovaratiako dokaţe da je šteta nastala usljed više sile, slučaja, zbog prirode i svojstava stvari ili radnji osoba zakoje on ne odgovara (komitenta i njegovih ugovornih partnera).

Što se tiče odgovornosti za treća lica, špediter odgovara za izbor, ali ne i za rad trećih lica sa kojima jezaključio ugovore (prevoznik, skladištar i sl). Ovo pravilo je dispozitivno, tj. drugačije se moţeugovoriti.Glavni špediter, koji je zaključio ugovor sa komitentom, moţe angaţovati podšpeditera imeĎušpeditera.

Podšpediter je drugi špediter, kome je glavni špediter isključivo vlastitom voljom (bez učešćakomitenta) povjerio izvršenje naloga. Glavni špediter odgovara komitentu za rad podš peditera i taodgovornost se ne moţe ugovorom isključiti niti ograničiti. MeĎušpediter je drugi špediter ko jegglavni špediter angaţuje na osnovu izričitog ili prećutnog ovlaštenja komitenta ili ako je to očiglednou interesu komitenta. Prema dispozitivnom pravilu, glavni špediter odgovara samo za izbor, ali ne i zarad meĎušpeditera.

Kod pune špedicije, kad špediter prevozi ili skladišti stvari on ima status transportera odnosno

skladištara i na njega se primjenjuju pravila koja vaţe za te subjekte. Zato je bitno utvrditi do kojegtrenutka je špediter djelovao u funkciji špeditera, a od kojeg kao prevoznik ili skladištar.

ObezbjeĊenje potraţivanja špeditera.Špediter ima zakonsko zaloţno pr avo i pravo retencije, uz uslov pravnog koneksiteta. Naime, zaloga i retencija se odnose na stvari iz ist og ugovora iz kojeg potičesamo potraţivanje. Špediter ne moţe za ostvarivanje pr ava iz jednog ugovora upotrijebiti pravo zalogei retencije na stvarima iz drugog ugovora sa istim komitentom. Zaloţno pravo i retencija vaţe sve dokstvari špediter drţi u posjedu, odnosno dok u rukama ima ispravu pomoću koje moţe raspolagatistvarima.

1 .5.POSEBNI SLUĈAJEVI ŠPEDICIJE

Fiksna (forfetna) špedicijaugovara se izričito. Obično se ugovara posebna klauzula, koja se u poslovnom svijetu naziva forfetni stav ili kraće forfet.



Fiksna špedicija ima 2 osnovne karakteristike: (1) naknada se ugovara u fiksnom iznosu i (2) špediter po zakonu odgovara za rad prevoznika i trećih lica koja je angaţovao u izvršenju naloga komitenta.Fiksna naknada je ukupna novčana svota koja obuhvata proviziju špeditera, vozarinu prevoznika i sveostale troškove. Zbir na (sku pna) špedicija postoji kad špediter skuplja pojedinačne pošiljke različitih komitenata iformira zbirne tovare koje na osnovu ugovora sa prevoznikom transportuje na odreĎene destinacije.Time se smanjuju troškovi i ostvaruje veća poslovna saradnja špeditera i prevoznika. Opće pravilo unašem pravu je da špediter ima ovlaštenje za organizovanje zbirne špedicije. Isključenje se moraizričito ugovoriti. Špediter ima pravo na posebnu dodatnu naknadu u slučaju da se zbirnom špedicijom

postigne pozitivna razlika u vozarini u korist komitenta. Istovremeno, špediter odgovara za gubitak ilioštećenje stvari koji nastanu za vrijeme prevoza, do kojeg ne bi došlo da nije organizirana zbirnašpedicija.

2. UGOVOR O PREVOZU STVARI ŢELJEZNICOM

2.1.POJAM UGOVORA I PRAVNI I ZVORI

Pojam. Ugovorom se ţeljeznica kao transporter obavezuje da preveze stvar do uputne stanice i preda

je primaocu, a pošiljalac se obavezuje da ţeljeznici isplati ugovorenu prevozninu (vozarinu). Pravni i zvori. BiH je od 1994.godine članica Konvencije o meĎunarodnim ţeljezničkim prevozima(COTIF, 1980). Osim toga, u Ţenevi je 1980.godine usvojena Konvencija UN o meĎunarodnommultimodalnom prevozu robe. Unutrašnji izvori su Zakon o ugovorima o prevozu u ţeljezničkomsaobraćaju i ZOO. Uautonomne i zvore spadaju tarife koje imaju karakter općih uslova poslovanja.

2.2.ZAKLJUĈIVANJE UGOVORA

Ugovor j e neformalan i realan. Zaključen je kad ţeljeznica primi stvari na prevoz, sa tovarnim listom.

Ovjeren tovarni list je dokazno sredstvo o zaključenomugovoru.

Tovarni li st i prenosivi tovarni li st. Tovarni list je javna isprava koja se izdaje prilikom prijema stvarina prevoz. Njegov sadrţaj je odreĎen zakonom, a obavezni sastojci su: mjesto i datum sastavljanja,naziv uputne stanice, podaci o primaocu i pošiljaocu (naziv i sjedište), vrsta i masa stvari, broj kola,

prevozni i drugi troškovi, te spisak isprava koje se prilaţu uz tovarni list. Popunjava se u više primjeraka, s tim što duplikat nema svojstvo tovarnog lista i na osnovu njega se ne moţe vršiti prijemstvari.

Donosilac tovarnog lista smatra se punomoćnikom pošiljaoca i ovlašten je da preduzima radnje unjegovo ime. Izuzetak postoji u slučaju kad je donosilac tovarnog lista adresat (primalac stvari). Onradnje preduzima u vlastito ime, a ne kao punomoćnik pošiljaoca.

Tovarni list po pravilu nije prenosiv na treća lica. Ţeljeznica i pošiljalac se mogu sporazumjeti da prevo-zilac izda prenosivi tovarni list koji moţe glasiti po naredbi ili na donosioca, s tim što

prenosivost mora izričito bitinavedena na tovarnom listu uz potpis obje strane. Prenosivi tovarni list jevrijednosni papir.



Ograniĉenja slobode ugovaranja postoje i za pošiljaoca i za ţeljeznicu. Za pošiljaoca se ogledaju utome što je on duţan da za svaku pošiljku preda posebno ispunjen tovarni list i to na obrascu kojobavezno sastavlja ţeljeznica u skladu sa općim uslovima poslovanja i tarifom. Time se pošiljaocuograničava sloboda konstituisanja prava i obaveza, jer je dobrim dijelom sve unaprijed odreĎeno.

Ograničenja za ţeljeznicu proizilaze iz javnopravnog karaktera njene djelatnosti, što se ogleda uobaveznosti ugovaranja i ograničenjima u izboru saugovarača.

2.3.EL EM ENTI UGOVORA

Bi tni elementi ugovora su: ugovorne strane, primalac, uputna stanica, predmet prevoza, mjesto idatum, troškovi.

- Ugovorne strane su prevoznik (ţeljeznica) i pošiljalac, tj. ţeljeznica (ŢTO sa statusom javnog preduzeća) i stranka. Pošiljalac ne mora biti vlasnik robe.

- Primalac je lice ovlašteno da u istovarnoj stanici isku pi tovarni list i preuzme stvari. Faktički je tolice na koje je adresirana pošiljka. Ista osoba se moţe pojaviti i u ulozi pošiljaoca i u ulozi primaoca.

- Uputna (istovarna) stanica je ţeljeznička stanica do koje roba treba da se preveze. Za tačnost upisauputne stanice u tovarni list odgovara pošiljalac.

- Predmet prevoza upisuje se u tovarni list - vrsta, količina i masa stvari. Stvari se označavajukomercijalnim nazivima ili nazivom upotrijebljenim u tarifi. Ţeljeznica moţe provjeravati te podatke,kao i način pakovanja stvari. Zbog nedostataka u pakovanju moţe odbiti prijem stvari na prevoz ili iste primiti uz zahtjev da pošiljalac na tovarnom listu potvrdi nedostatke, u kojem slučaju na sebe preuzima odgovornost za eventualnu štetu.

- Mjesto i datum z aključenja ugovora su mjesto i datum navedeni na ţigu ot pravne stanice koji ona

stavlja na tovarni listi prilikom prijema stvari na prevoz.- Prevozni i drugi troškovi odreĎuju se tarifom. Naplata po tarifi je pravo i obaveza ţeljeznice.

- Ako je predviĎeno da prilikom prevoza treba obaviti neke radnje (carinjenje, veterinarski pregled isl), pa je ta obaveza povjerena ţeljeznici, pošiljalac je obavezan priloţiti odgovarajuće isprave.Obavljanje ovih radnji ţeljeznica moţe povjeriti stručnim organizacijamai licima.

Nebitn i elementi u govora. Za klauzule koje se unesu u tovarni list plaća se posebna naknada utvrĎenamtarifom. Prema okolnostima slučaja, u tovarni list se mogu unositi slijedeće notifikacije:

1. Prevozni put;

2. Franko carina – upisom ove klauzu le pošiljalac obavezuje ţeljeznicu da obavi carinske i drugeformalnosti;

3. Pouzeće – pošiljalac moţe naznačiti da se stvari šalju pouzećem i iznos pouzeća;

4. Mješoviti (kombinovani) prevoz – pošiljalac moţe zahtijevati da ţeljeznica preda stvar na dalji prevoz;

5. Provjera pošiljke – pošiljalac moţe zahtijevati da ţeljeznica utvrdi masu i broj komada stvari kojesu predate na prevoz;

6. Vrijeme (rok) isporuke

7. Klauzula ≫ ostaje na stanici ≪ – to zna či da ţ eljeznica nije du ţna nikoga obavje štavati o prispije ću;

8. Smetnje–

posebno se mogu upisati instrukcije za ţ eljeznicu u slu čaju smetnji pri prevozu;



9. Obezbje Ďenje uredne isporuke – u posebnu rubriku po šiljalac mo ţ e upisati odre Ďeni iznos. U tomslučaju ţ eljeznica po šiljaocu namiruje štetu do visine nazna čenog obezbje Ďenja;

10. Rok utovara – vrijeme u kome je po šiljalac du ţ an utovariti stvari u vagon;

11. Obavje štavanje o prispije ću po šiljke – mo ţ e se navesti na čin obavje štavanja.


Obaveze ţeljeznice:

Prijem i provjera pošiljke – ţeljeznica je na osnovu uredno ispunjenog tovarnog lista duţna primitina prevoz teret pod ugovorenim uslovima, osim stvari koje se ne mogu primiti na prevoz ili se mogu

primiti samo ako su ispunjeni posebni uslovi. Ţeljeznica ima pravo izvršiti provjeru pošiljke (masu i broj komada), a na zahtjev pošiljaoca, ima i obavezu da to učini. Na provjeru se poziva pošiljalac ili primalac. Ako se oni ne odazovu, provjeri trebaju prisustvovati 2 svjedoka koji nisu radnici ţeljeznice.Uko liko ţeljeznica ne vrši provjeru, mjerodavni su podaci koje je pošiljalac upisao u tovarni list. Akoti podaci nisu upisani, ţeljeznica ne mora primiti stvari na prevoz. Ako su upisani netačno, tj. ako seustanovi razlika u masi preko 2% ili netačno naimenovanje stvari koje utiče na visinu prevoza,ţeljeznica uz reovnu prevozninu ima pravo naplatiti i dvostruki iznos razlike u vozarini.

Utovar stvari – ako je tako predviĎeno ugovorom ili uslovima poslovanja.

Uredan prevoz stvari – ţeljeznica je duţna stvari prevesti bez oštećenja i gubitka do mjestanaznačenom u tovarnom listu. U slučaju smetnji koje dovode do prekida prevoza, ţeljeznica će uputitistvari drugim putem, ako je to moguće a ako nije traţiće od pošiljaoca uputstva za postupanje.Uputstva se daju pismenim putem.

Ako ne dobije uputstva u razumnom roku, a pošiljalac ne raskine ugovor, ţeljeznica moţe na trošak irizik pošiljaoca stvari staviti na privremeni smještaj ili ih predati špediteru ili u javno skladište. Ako seradi o ţivim ţivotinjama ili kvarljivim stvarima, ţeljeznica će izvršiti njihovu prodaju. O svim

preduzetim radnjama obavještava se pošiljalac. Ako su stvari radi izbjegavanja smetnji upućene pomoćnim putem, ţeljeznica nema pravo naplatiti veću vozarinu.

Rok isporuke – ako je ugovoren , ţeljeznica ga je duţna ispoštovati, a ak o nije, obaveza je da se stvari prevezu u uobičajenom roku za prevoz takvih stvari obzirom na duţinu puta i vrstu prevoza. Rokisporuke se sastoji od otpravnog i prevoznog roka. Ako ugovorom nije drugačije predviĎeno, počinjese računati od ponoći nakon prijema stvari, a za ţivotinje i kvarljive stvari računa se od ponoći ili od

podneva u zavisnosti od toga da li su stvari predate prije ili poslije podne. U slučajevima koji su odreĎeni propisom ili tarifom,rokovi ne teku za vrijeme zadrţavanja pošiljke, koje postoji u slučajuobavljanja radnji kao što su: carinjenje, provjera pošiljke veterinarski pregledi i sl.

Postupanje po nalozima – specifičnost ovog ugovora je u tome što se on moţe jednostrano izmijenitidavanj em naloga (uputstava) od strane pošiljaoca ili primaoca ili ovlaštenog imaoca prenosivog

tovarnog lista, ali samo pod uslovima i na način predviĎen zakonom. Nalozi moraju biti u pisanojformi. Pošiljalac moţe traţiti da se: promijeni destinacija (pošiljkavrati, zaustavi u nekoj usputnojstanici, izda u nekoj drugoj stanici), da se stvari uopće ne izdaju ili da se izdaju nekom drugom

primaocu, zatim da se promijeni nalog o pouzeću. Primalac ima pravo davati iste naloge, pod uslovomda je na to ovlašten u tovarnom listu, ili da mu pošiljalac preda duplikat tovarnog lista. Imalac prenosivog tovarnog lista moţe traţiti da se prevoz obustavi, promijeni uputna stanica ili da se stvarvrati.

Ţeljeznica moţe odbiti nalog u slijedećim slučajevima: ako je nalog nemoguć ili nedopušten, ako binjegovo izvršenje uzrokovalo poremećaje u saobraćaju, te ako su troškovi veći od vrijednosti stvari anije dato jemstvo.

Obavještavanje korisnika prevoza.Korisnik prevoza je svako lice koje na osnovu ugovora o

prevozu stiče odreĎena prava i obaveze. Ţeljeznica je duţna ta lica obavijestiti u svim slučajevima ukojima prevoz odstupa od redovnog toka stvari.



Izvještavanje o prispijeću stvari.Ţeljeznica je duţna bez odlaganja obavijestiti adresata o prispijećui pripremiti se za istovar. Kad je izdat prenosivi tovarni list na donosioca, ţeljeznica nikoga neobavještava jerse ne zna ko je ustvari primalac.

Predaja stvari primaocu (izdavanje stvari). Ţeljeznica moţe odbiti predaju stvari ako joj se ne preda duplikat tovarnog lista. Primalac ne mora primiti stvari dok ne izvrši pregled, a za to vrijeme

stvari leţe na rizik i trošak ţeljeznice. Ako se prilikom pregleda ne utvrdi nikakva šteta, ili seutvrdišteta koju je ţeljeznica ranije priznala, troškove pregleda snosi primalac, odnosno lice koje je traţilo pregled.

U slučaju smetnji prilikom izdavanja, postupak ţeljeznice je sličan kao kod smetnji pri prevozu.

Ĉuvanje stvari.Ţeljeznica je duţna za vrijeme roka isporuke stvar čuvati sa paţnjom dobrog privrednika.

Objavljivanje tarifa. Ţeljeznica je obavezna objaviti tarife na propisani ili uobičajeni način.

Obaveze pošiljaoca Obavještavanje o namjeravanom prevozu – pošiljalac daje podatke o vrsti, sadrţaju, količini i masi pošiljke, uputnoj stanici i primaocu, kao i drugim relevantnim činjenicama kako bi ţeljeznica mogla blagovremeno preduzeti mjere za nesmetan i bezbjedan prevoz. Pošiljalac odgovara za eventualnuštetu zbog nedavanja podataka ili davanja pogrešnih podataka.

Predaja stvari i tovarnog lista – Stvari se predaju blagovremeno, upakovane na propisani iliuobičajeni način. Ţeljeznica moţe odbiti prijem ako su nedostaci pakovanja takvi da moţe bitiugroţena sigurnost lica, kola i dobara. Ako pošiljalac prekorači ugovoreno vrijeme utovara, ţeljeznicamoţe traţiti posebnu naknadu, tzv.kolsku dangubninu. Ako je rok utovara prekoračen za više od 24sata, ţeljeznica je ovlaštena da na trošak i rizik pošiljaoca istovari stvari i iste preda špediteru ili u javno skladište.

Plaćanje prevoznih troškova – Prevozni troškovi se sastoje od: vozarine, dodataka za vozarinu,naknada za sporedne usluge te drugih naknada saglasno ugovoru i tarifi. Opće pravilo je da ţeljeznica

ima pravo na vozarinu za najkraći put kojim bi se stvari mogle prevesti, bez obzira na stvar ni put prevoza. Postoji oboriva pretpostavka da pošiljalac ne plaća prevozne troškove ili njihov dio, ako otome nema njegove izjave u tovarnom listu. Smatra se da je htio da troškove snosi primalac. MeĎutim, pošiljalac će platiti prevozne troškove ako primalac ne iskupi tovarni list ili ne bude davao naloge zaizmjene ugovora.

Obaveze pri maoca

Plaćanje prevoznih troškova – Samo primanje tovarnog lista obavezuje primaoca na plaćanjetroškova u mjeri kako je tovarnim listom odreĎeno. Preuzimanje tovarnog lista je pravo, a ne obaveza

primaoca. Osim toga, primalac je u obavezi plaćanja svih troškova koji su nastali izvršenjem njegovihnaloga i drugih njegovih činjenja ili nečinjenja.

Odnošenje stvari – Ako primalac prekorači ugovoreni rok za odnošenje stvari, ţeljeznica naplaćujeleţarinu prema tarifi. Ukoliko se rok prekorači za više od 14 sati, ţeljeznica moţe stvari staviti na privremeni smještaj.

Stvari moţe i odmah prodati ako su ispunjeni odreĎeni uslovi (kvarljive stvari, ţive ţivotinje, stvar sene moţe predati špediteru).

2.5.ODGOVORNOST STRANA KA

Odgovornost ţeljeznicergulisana je imperativnim normama, pa se ne moţe isključiti niti ograničitiugovorom . Ţeljeznica odgovara za štetu nastalu u toku prevoza zbog djelimičnog ili potpunogoštećenja ili gubitka stvari, kao i za štetu nastalu zbog prekoračenja roka isporuke. Odgovornost jeobjektivna, što se zasniva na teoriji interesa jer iz vršenja svoje djelatnosti ţeljeznica ostvaruje kor ist

pa treba da snosi i nastale štetne posljedice. MeĎutim, dejstva stroge objektivne odgovornostiţeljeznice se ublaţavaju po dvije grupe razloga: općim i posebnim.



Opći (neprivilegirani) razlozi oslobaĎaju ţeljeznicu od naknade štete ako je šteta nastala:

- krivicom korisnika prevoza ili nalogom pošiljaoca;

- usljed mana na samoj stvari (svojstava stvari);

- usljed dejstva više sile – vanjskih uzroka koji se nisu mogli predvidjeti, izbjeći niti otkloniti.

Da bi se oslobodila odgovornosti, ţeljeznica mora dokazati uzročnu vezu izmeĎu nekog od navedenihuzroka i štete. Posebni (privilegirani) osn ovi, koji vaţe samo za gubitak ili oštećenje pošiljke, ali ne i za kašnjenje,su:

a) Prevoz je izvršen otvorenim kolima po propisima ili ugovoru stranaka, što je upisano u tovarni list.Ovdje postoji izuzetak: ţeljeznica odgovara ako je došlo do očitog man jka ili gubitka cijelih stvari;

b) Stvar nije upakovana ili je nedovoljno upakovana, zbog čega je došlo do gubitka ili oštećenja;

c) Šteta je nastala utovarom ili istovarom koji vrši pošiljalac ili primalac;

d) Ako se prevozi stvar koja je po svojoj prirod i naročito izloţena gubitku ili oštećenju (lomljenju,hrĎanju isl);

e) Stvar je predata na prevoz pod netačnom ili nepotpunom deklaracijomili se radi o stvari na koju se primjenjuju posebne mjere predostroţnosti;

f) Ako je došlo do štete u prevozu ţivih ţivotinja dejstvom posebnih okolnosti kojma su izloţeneţivotinjeili kad je na osnovu tarife, ugovora i uz naznaku u tovarnom listu trebao biti pratilac pa je toizostalo.

Specijalni razlozi za oslobaĎanje ţeljeznice od odgovornosti tiču se nor malnog kala – gubitka masekoji redovno nastaje zbog svojstava stvari.

Bitno je naglasiti da ţeljeznica nadoknaĎuje samo prostu štetu, osim u slučajevima kvalificiranekrivnje (namjere ili krajnje nepaţnje), kad plaća i izgubljenu dobit. Za obračun iznosa štetesupsidijarno se koristi berzanska, trţišna ili uobičajena cijena stvari u vrijeme i u mjestu predaje stvarina prevoz. U slučaju oštećenja, stepen oštećenja se utvrĎuje pregledom ili stručnim vještačenjem.

U slučaju prekoračenja roka isporuke, ţeljeznica odgovara samo za štetu koja je usljed togauzokovana, vezujući iznos za visinu vozarine (ne moţe biti veća od trostrukog iznosa vozarine).

Transportno pravo poznaje princip ograničenja (limitiranja) odgovornosti prevoznika, što je slučaj ikod ţeljeznice. Za slučaj gubitka ili oštećenja stvari odgovornost ţeljeznice se ograničava na odreĎeniiznos koji ona plaća po kilogramu bruto mase (teţine). Visina naknade štete koju ţeljeznica plaća semoţe povećati kad je u tovarnom listu predviĎen institut plaćanja štete u svrhu obezbjeĎenja uredneisporuke.

Ako u prevozu učestvuje više ţeljezničkih preduzeća, ona solidar no odgovaraju. Ako je u prevozuučestvovalo više ţeljezničkih preduzeća koja je odredio pošiljalac, svako preduzeće odgovara samo zasvoj dio prevoza.

Odgo vornost pošiljaoca postoji za nastanak štete iz slijedećih razloga:

- ako je propustio priloţiti potrebne isprave uz tovarni list, ili su one neispravne;

- šteta nastala utovarom, istovarom, zbog pogrešnog pakovanja, nedeklarisanja ili netačnogdeklarisanja stvari;

- ako se ne pridrţava propisanih ili ugovorenih rokova;



- za štetu prouzrokovanu trećim licima ili stvarima usljed posebnih svojstava stvari koja nisu bila poznata ţeljeznici.

2.6.PRESTAN AK PRAVA I Z UGOVORA

Prestanak ugovora nastupa na isti način kao i kod drugih ugovora, tj. prema općim pravilima.Potraţivanja prema ţeljeznici prestaju kad imalac prava iz ugovora primi pošiljku. Od ovog pravila postoje slijedećiizuzeci:

- ako imalac prava dokaţe da je šteta nastala usljed namjere ili krajnje nepaţnje ţeljeznice;

- u slučaju djelimičnog gubitka ili oštećenja što je utvrĎenoo prije prijema ili uopće nije utvrĎeno prilikom prijema zbog propusta ţeljeznice;

- ako je oštećenje bilo skriveno, ali je zahtjev za utvrĎivanje oštećenja podnio čim je otkrio štetu(najkasnije 7 dana od prijema) uz obavezu dokazivanja da je do štete došlo u periodu od prijema doizdavanja pošiljke;

- ako se potraţivanje odnosi na vraćanje plaćenih iznosa ili pouzeća.

Zastara potraţivanjazbog više ili manje naplaćene vozarine, dodatka n avozarinu, naknada zasporedne usluge ili drugih troškova nastupa nakon 6 mjeseci. Ostala potraţivanja zastarijevaju nakon 1godine.

Obustava toka zastare nastaje dostavljanjem pismene reklamacije, a nas tavlja dalje uručenjem pismenog odgov ora od strane ţeljeznice. Naknadne reklamacije o istoj stvari ne obustavljaju

zastarijevanje.



3. UGOVOR O PREVOZU STVARI DRUMOM (CESTOM)


Pojam ugovora. Ugovorom se drumski transporter uz naknadu obavezuje pošiljaocu da će stvariunutar odreĎenog ili odredivog roka u neoštećenom stanju prevesti iz mjesta otpreme u m jestoopredjeljenja i tamo ih staviti na raspolaganje pošiljaocu ili licu koje on odredi.

Vr ste prevoza i ugovora. Prema predmetu, drumski transport se dijeli na prevoz putnika, prevoz robe i prevoz prtljaga. Po načinu organiziranja, postoji javni drumski prevoz i prevoz za vlastite potrebe.

Javni prevoz obavljaju poslovni subjekti kao svoju registrovanu djelatnost. Prevoz za vlastite potrebene obuhvata vršenje prevozničkih usluga trećim licima.

Javni drumski prevoz obavlja se kao prevoz u linijskom i u slobodnom drums kom saobraćaju. Linijski prevoz se odvija po unaprijed utvrĎenom redu voţnje, sa unaprijed odreĎenom početnom i krajnjomstanicom i meĎustanicama. Cijena i ostali uslovi prevoza su unaprijed utvrĎeni tarif om objavljenom na

propisani ili uobičajeni način. U slobodnom drumskom prevozu, uslovi se odreĎujuugovorom, madase i za ovaj vid prevoza mogu unaprijed donijeti uslovi poslovanja i tarife.

Pravni i zvori. Na meĎunarodnom planu, značajne su 2 konvencije: Konvencija o ugovoru zameĎunarodni prevoz robe drumom – CMR konvencija (Ţeneva, 1956) i Carinska konvencija omeĎunarodnom prevozurobe na osnovu karneta – TIR konvencij a (Ţeneva, 1959). U domaćem pravuosnovni izvori su ZOO i posebni zakoni – Zakon o prevozu u drumskom saobraćaju i Zakon omeĎunarodnom drumskom transportu.

3.2.ZAKLJUĈIVANJE, TOVARNI LIST I ELEMENTI UGOVORA

Zakljuĉivanje.Ugovor je neformalan i moţe se zaključiti na bilo koji način. Načelno postoji slobodaugovaranja, koja je donekle ograničena u linijskom prevozu.

Tovarni li st se izdaje na zahtjev pošiljaoca ili prevoznika. On predstavlja dokaz o zaključenomugovoru, uslovima ugovora i prijemu stvari od strane prevozioca. Izdaje se u 3 originalna primjerka:

prvi ide pošiljaocu, drugi prati pošiljku, a treći ostaje prevozniku. Obavezni sastojci tovarnog lista su:

- podaci o pošiljaocu, primaocu i prevozniku (ime i adresa, odnosno naziv i sjedište), te identifikacija

prevoznog sredstva;

- mjesto utovara i istovara;

- uobičajeni opis stvari koje se prevoze i način pakovanja, broj paketa i oznake, bruto teţina pošiljkeili količina izraţena na drugi način;

- troškovi u vezi sa prevozom;

- instrukcije vezane za carine i druge formalnosti;

- spisak isprava priloţenih uz tovarni list.



Pošiljalac odgovara za sve troškove i štetu koja nastane usljed unošenja netačnih ili netpotpunih podataka u tovarni list. Prevoznik nije obavezan ispitivati ispravnost dokumenata koji se p rilaţu. Kad je izvršio provjeru podataka uensenih u tovarni list, prevoznik unosi svoje primjedbe. Ako primjedbenisu upisane, smatra se da faktičko stanje odgovara onome koje je upisano u tovarnom listu.

Pošiljalac i prevoznik se mogu sporazumjetida se izda prenosivi tovarni list (po naredbi ili na

donosioca). U tom slučaju, na primjerku originala koji se predaje pošiljaocu, mora biti naznačeno dase radi o prenosivom tovarnom listu, jer samo taj primjerak ima značaj hartije od vrijednosti. Na ostala2 originalna primjerka se samo upisuje notifikacija da je izdat prenosivi tovarni list.

Bi tni elementi ugovora su: ugovorne strane, primalac, mjesto otpreme i mjesto opredjeljenja, stvarikoje se prevoze i naknada za prevoz. Kao bitni elementi se naj češće uzimaju sastojci tovarnog lista.


Obaveze drumskog prevozni ka

Stavljanje m/v na raspolaganje pošiljaocu.Ugovorom se najčešće odreĎuje tip vozila koje vrši prevoz. Ako to nije slučaj, smatra se da je izbor prepušten prevozniku. Vozilo se postavlja na mjesto iu vrijeme odreĎeno ugovorom. Ako to nije odreĎeno, prevoznik je duţan vozilo postaviti na najbliţemjesto koje ispunjava uslove za utovar, najkasnije u vrijeme koje omogućava utovar stvari prije istekaradnog vremena pošiljaoca. Preuzimanje stvari na prevoz. To je zbirni pojam za niz radnji koje prevoznik mora preduzeti da bistekao detenciju stvari. Tu spada provjera stanja i teţine pošiljke, pregled oznaka, prijem stvari idokumenata, a prema okolnostima slučaja i utovar stvari. Prilikom preuzimanja prevoznik kont rolišespoljnje stanje pošiljkei njenog pakovanja, a svoje rezerve upisuje u tovarni list.

Ĉuvanje stvari primljenih na prevoz je obaveza koja traje od trentutka prijema do predaje stvari.

Prevoz stvari je osnovna obaveza prevoznika. Ako prevozni put nije preciz iran redom voţnje iliugovorom, prevoznik je duţan stvari prevesti putem koji najviše odgovara interesima pošiljaoca. Akorok prevoza nije ugovoren, prevoznik je duţan izvršiti prevoz u roku koji je uobičajen za prevoz takvestvari. Vrijeme prevoza obuhvata rok otpreme i rok prevoţenja. Rok otpreme je vrijeme od utovara do početka prevoza, a rok prevoza je vrijeme od početka prevoza do predaje tovarnog lista primaocu.

Ako prevoz nije moguće izvršiti uugovorenom roku i pod ugovorenim uslovima, prevoznik će traţitiinstrukcije od lica ovlaštenog za raspolaganje teretom. Ako ne dobije instruk cije u razumnom roku,

prevoznik će preduzeti mjere zaštite imaoca prava.

Postupanje po uputstvima imaoca prava. Naknadna uputstva mogu davat i pošiljalac, primalac iimalac prenosivog tovarnog lista 8. Nalozi moraju biti izdati u pisanoj formi, uz potvrdu prijema odstrane prevoznika. Nije dopušteno višestruko davanje uputstava. Naime, ako imalac prava naredi

predaju stvari drugom licu, to drugo lice nema pravo imenovati drugog adresata. Ovlašteno lice kojese posluţi pravom na davanje instrukcija duţno je prevozniku nadoknaditi odgovarajuće troškove ieventualnu štetu.

Isporuka pošiljke primaocuobuhvata predaju stvari, predaju dokumenata, kao i radnje primaocavezane za njihovo prihvatanje. Istovar stvari vrši primalac, ako ugovorom nije drugačije odreĎeno.Primalac ima pravo da zahtijeva utvrĎivanje istovjetnosti pošiljke,odnosno ako je pošiljka oštećena učemu se sastoji oštećenje.

Ako je pošiljku preuzeo bez prigovora, smatra se da mu je stvar predata u stanju koje je utvrĎeno utovarnom listu. Naknadna reklamacija se moţe staviti u prekluzivnom roku od 7 dana od dana predajestvari. U slučaju smetnji u isporuci, postupak je kao i kod ţeljezničkog prevoza.

8 Mogući sadržaj naloga je kao kod ugovora o prevozu željeznicom

Obaveze pošiljaoca



Obavještavanje o prevozu i predaja potrebnih dokumenata; Pakovanje i oznaĉavanje stvari – priprema pošiljke – Ako utvrdi nedostatke u pakovanju, zavisnood propisa i ugovora, drumski prevoznik moţe odbiti prevoz i odustati od ugovora, traţiti popravljanje pakovanja, sam izvršiti popravku na trošak pošiljaoca ili staviti prigovor u tovarni list i izvršiti prevoz.

Utovar stvari – Ova obaveza je dispozitivne prirode, jer se ugovorom moţe odrediti drugačije. Akostvar nije utovarena u ugovorenom roku iz razloga za koje odgovara pošiljalac, pošiljalac ima pravo nadodatno vrijeme utovara koje iznosi najviše polovinu ugovorenog vremena pr edviĎenog za utovar. Zadodatno vrijeme utovara prevoznik ima pravo na posebnu naknadu, u skladu sa ugovorom ili tarifom.

Plaćanje naknade za prevoz je dispozitivna obaveza pošiljaoca. Naknadaza prevoz obuhvatavozarinu, dodatke na voz arinu, dangubninu i troškove. Vozarina obuhvata troškove kojise odnose nakorištenje vozila, rad osoblja uključujući zaradu prevoznika, te daţbine na vozilo. Dodaci predstavljajuiznose koji se dodaju na vozarinu kad ona obračunata po standardnim elementima ne bi ostvarilaekvivalentnost činidbi iz ugovora.

Dangubnina je naknada štete koju je prevoznik trpio usljed zadrţavanja vozila izazvanih postupcimaimaoca prava.

Obaveze pri maocaPlaćanje naknade za prevoz.Primalac ima obavezu plaćanja ako je to pošiljalac naveo u tovarnomlistu ili ako pošiljalac u tovarnom listu nije preuzeo obavezu plaćanja naknade.

Istovar stvari je obaveza primaoca ako ugovorom nije drugačije odreĎeno. Ukoliko primalac neistovari stvari, prevoznik to moţe učiniti sam, a na teret i rizik primaoca.

3.4.ODGOVORNOST STRANA KA

Odgovornost drumskog prevozni ka predstavlja kombinaciju objektivnog i subjektivnog sistema na bazi pretpostavljene krivice. Drumski prevoznik moţe odgovarati za gubitak ili oštećenje stvari, ili

zakašnjenjeu prevozu. Moţe se osloboditi odgovornosti ako dokaţe da je do toga došlo usljed radnjiili propusta korisnika prevoza, prirodih svojstava stvari ili usljed okolnosti koje prevoznik nije mogao predvidjeti, izbjeći nitiotkloniti.

Posebni osnovi isključenja odgovornosti vaţe samo za gubitak ili oštećenje stvari i to u slijedećimslučajevima: a) Upotreba otvorenih i nepokrivenih vozila, ako je izričito ugovorena i upisana u tovarni list;

b) Nedostatak ili loše stanje ambalaţe, zbog čega je došlo do gubitka ili oštećenja stvari;

c) Šteta je nastala utovarom ili istovarom koji vrši pošiljalac ili primalac;

d) Ako se prevozi stvar koja je po svojoj prirodi naročito izloţena gubitku ili oštećenju (lomljenju,hrĎanju isl);

e) Nedovoljna ili nepotpuna oznaka ili brojke na paketima

f) Prevoz ţivih ţivotinja. Ako je utvrĎeno postojanje nekog od navedenih osnova, oborivo se pretpostavlja da je upravo onuzrokovao štetu. Ova pretpostavka ne vaţi ako je došlo do neuobičajenog manjka, ak o je prevozobavljen specijalno op remljenim vozilom ili ako se radi o prevozu ţivih ţivotinja. U ovim slučajevima

prevoznik mora dokazati da je preduzeo sve neophodne mjere da do štete ne doĎe.

Načelno, drumski prevoznik nadoknaĎuje samo prostu štetu prema vrijednosti stvari, odnosno berzanskim ili tekućim cijenama. U slučaju zakašnjenja, prevoznik nadoknaĎuje dokazanu štetu kojane moţe biti veća odiznosa naknade za prevoz.

Ako je pored ugovornog prevoznika bio angaţovan i podprevoznik (podvozar), za štetu uzrokovanuradnjama podprevoznik a odgovara prevoznik, uz mogućnost regresa. U slučaju da je podvozar od



ugovornog prevoznika sa pošiljkom preuzeo i tovarni list, njegova odgovornost je solidarna jer se pozakonu smatra da je on postao ugovorna strana. Kod uzastopnih prevoza solidarno odgovarajuugovorni prevoznik, posljednji prevoznik i prevoznik na čijem dijelu puta je prouzrokovana šteta. Akose ne moţe ustanoviti na čijem dijelu puta je došlo do štete, solidarno odgovaraju svi prevoznici.

Odgovornost pošiljaoca.Pošiljalac odgovara zbog: netačnih i nepotpunih podataka unesenih u tovarni

list, nedostataka vezanih za isprave koje se prilaţu uz tovarni list, neispravan prenos prenosivogtovarnog lista, prevoz opasnih stvari bez upozorenja prevoznika, nepridrţavanja uputstava prevoznika prilikom utovara, slaganja i istovara stvari.

3.5.PRESTAN AK PRAVA I Z UGOVORA

Prestanak ugovora. Redovan način je ispunjenje, a ugovor moţe prestati na bilo koji od općih načina.

Mogući način prestanka je i odustanak jedne od ugovornih strana. Pošiljalac moţe odustati ako prevoznik kasni sa otpočinjanjem prevoza tako dugo da pošiljalac više nema interesa za ugovoreni prevoz. Prevoznik moţe odustati ako pošiljalac ne utovari pošiljku i nakon isteka naknadnog roka zautovar.

Zastara potraţivanjanastupa po isteku 1 godine. Kad se radi o oštećenju ili zakašnjenju, rok zastare počinje teći od dana predaje stvari. Kod potraţivanja nastalih po osnovu gubitka stvari, rok počinjeteći od dana kad se prema okolnostima slučaja smatra da je stvar izgubljena.

4. UGOVOR O PREVOZU STVARI U POMORSKOJ PLOVIDBI

Osnovni domaći pravni izvor je Zakon o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi. U ovoj oblasti brojne su imeĎunarodne konvencije. Ugovorom se brodar obavezuje da preveze stvari brodom, a naručilac će

platiti odreĎenu cijenu prevoza.

Postoje 3 tipa brodarskih ugovora: na vrijeme (time charter), na putovanje (voyage charter) i ugovor o podčarteru (subcharter).



Ugovor je načelno neformalan. Postoje 2 izuzetka: brodarski ugovor za više putovanja i brodarskiugovor na vrijeme za cio brod, koji moraju biti sačinjeni u pisanoj formi. U linijsk oj plovidbizaključuje se putem zaključnice.

Teretnica ili konosman je isprava sa obiljeţjem hartije od vrijednosti koju brodar izdaje krcatelju naukrcane stvari i koja prati teret do odredišta. Ona je dokazno sredstvo o postojanju i sadrţaju ugovora.

Bi tni elementi ugovora su stranke, teret, put i cijena usluge. Ugovorne strane su brodar i naručilac.Primalac i krcatelj nisu stranke ugovora.

Obaveze str anaka. Obaveze brodara su:

1. Postavljanje broda u luci ukrcaja i prevoz ugovorenim brodom;

2. Izdavanje odgovarajućih isprava;

3. Ukrcaj, prevoz i predaja tereta, te obaveza čuvanja tereta za vrijeme prevoza.

Obaveze korisnika prevoza su: doprema tereta do pristaništa luke ukrcaja i otpr ema iz pristaništadestinacije, predaja isprava, te plaćanje vozarine i troškova.

Odgovornost brodara je po svojoj prirodi subjektivna odgovornost sa pretpostavljenom krivicom, aodgovornost naručioca prevoza je subjektivna.

Za prestanak ugo vora vaţe opća pravila, a pod odreĎenim uslovima moguć je prestanak i jednostranimraskidom. Zastara potraţivanja nastupa po isteku 1 godine.

5. UGOVOR O PREVOZU STVARI U ZRAĈNOJ PLOVIDBI


Pojam. Ugovorom se prevoznik obavezuje da avionom preveze stvar o d jedne do druge zračne luke, anaručilac da plati prevozninu.

Vrste. Kad se zaključi ugovor o prevozu stvari avionom za jedan ili više prevoza, radi se o ugovoru na putovanje (čarter na putovanje). Moţe se angaţovati cijeli kapacitet ili dio aviona. Češći je ugovorkojim se angaţuje cijeli avion.



Pravni i zvori. Na meĎunarodnom planu donesen je niz konvencija, meĎu kojima je najvaţnijatzv.Varšavska konvencija, izmijenjena sa nekoliko protokola (Haški, Gvatemalski i Montrealski).Formirano je meĎunarodno udruţenje zračnih prevoznika (IATA) u koju su uključeni sve značajnijeaviokompanije.

Unutrašnji pravni izvori su Zakon o obligacionim i osnovnim materijalno- pravnim odnosima u zračnoj plovidbi i ZOO.

5.2.ZAK LJUĈIVANJE I BITNI ELEMENTI UGOVORA

Zakljuĉivanjeugovora u linijskom prevozu vrši se putem rezervacije, koja ima pravni značaj predugovora.

Ugovor o prevozu stvari u zračnoj plovidbi je načelno neformalan i moţe se zaključiti na bilo kojinačin. Odovog n ačela postoje 3 izuzetka, u kojima je ugovor formalan, a to su:

1. Ugovor o prevozu stvari cijelim zrakoplovom na odreĎeno vrijeme;

2. Ugovor za više prevoza;

3. Ugovor o posebnoj usluzi zrakoplovom (zaprašivanje, gašenje poţara, izbacivanje letaka itd).

Tovarni li st se koristi i kod ove vrste prevoza. Njegovo izdavanje je fakultativno – pošiljalac gasačinjava na zahtjev prevoznika, a moţe ga i prevoznik izdati u ime pošiljaoca. On pr edstavlja dokaz ozaključenju i sadrţaju ugovora, kao i dokazno sredstvoda je avionski prevoznik primio stvari na prevoz. Moţe imati obiljeţja hartije od vrijednosti ako se na primjerak pošiljaoca upiše klauzula ponaredbi ili na donosioca.

Obavezni elementi tovarnog lista su: mjesto i datum izdavanja, mjesta polaska i opredjeljenja,identifikacija pošiljaoca i primaoca, vrsta i količina stvari, te spisak isprava koje se prilaţu. Izdaje se u3 originalna primjerka – za prevoznika, pošiljaoca i primjerak koji prati stvari.

Bi tni elementi ugovora su stranke, mjesto prijema i predaje stvari, predmet prevoza i cijena, te formaako je predviĎena zakonom kao obavezna.


Obaveze zraĉnog prevoznika

Prijem stvari na prevoz – prevoznik je obavezan primiti stvari prema općim uslovima poslovanja iugovoru.

Stvari prima na aerodromu ili drugom odreĎenom mjestu. Utovar po pravilu vrši sam prevoznik, a prilikom preuzimanja moţe izvršiti provjeru pošiljke.

Utovar i istovar stvari – ova obaveza obuhvata sve manipulacije stvarima od mjeta prijema do mjestaizdavanja.

Prevoz stvari – vrši ga ugovoreni prevoznik, ali on prevoz moţe povjer iti stvarnom prevoznikuukoliko obezbijedi iste ili slične uslove prevoza. Kod prevoza stvari na odreĎenovrijeme cijelimzrakoplovom, za povjeravanje stvarnom prevozniku potrebna je sagla snost naručioca.

Traţenje uputstava kad nastanu smetnje – obaveza postoji ako nastanu smetnj e koje bi trajale duţeili čije je trajanje neizvjesno. Ako okolnosti ne dozvoljavaju da prevoznik traţi instrukcije ili nije umogućnosti postupiti po dobivenim in strukcijama, on moţe: izvršiti pretovar stvari, stvari vratiti umjesto polaska ili postupiti na drugi način štiteći interese imaoca prava.

Postupanje po naknadnim nalozima – naloge moţe dati pošiljalac (sve dok primalac nije istakaozahtjev za preuzimanje stvari i tovarnog lista) i ovlašteni imalac prenosivog tovarnog lista. Pošiljalac

moţe traţiti: povlačenje stvari sa aerodroma polaska ili opredjeljenja, zadrţavanje stvari na bilo kojem



mjestu slijetanja, isporuku stvari licu koje nije označeno u tovarnom listu kao primalac i vraćanjestvari u mjesto polaska.

Troškovi izvršenja naloga idu na teret nalogodavca. Prevoznik moţe odbiti nalog u slijedećimslučajevima:

-ako izvršenje nije moguće;

- ako bi nastala šteta davaocu naloga ili prevozniku;

- kada su troškovi izvršenja naloga veći od vrijednosti stvari koja se prevozi;

- ako bi izvršenje kršilo carinske i druge prinudne propise.

U svim slučajevima odbijanja prvoznik je duţan bez odlaganja obavijestiti nalogodavca, a sa stvarimaraspolagati kao savjestan privrednik.

Predaja stvari – prevoznik stvari predaje na aerodromu mjesta opredjeljenja, ako nije ugovorenodrugačije. Ako primalac prilikom preuzimanja ne stavi primjedbe na oštećenja stvari, smatra se da su stvari

predate u onom stanju koje je navedeno u tovarnom listu. Objektivni rok za reklamaciju skrivenihoštećenja je 14 danaod dana prijema stvari.

U slučaju smetnji kod preuzimanja, postupak je isti kao i kod drugih oblika prevoza, s tim što je rok za prodaju stvari 30 dana od dana stavljan ja stvari na čuvanje.

Obaveze naruĉioca prevoza i primaoca

Plaćanje cijene (prevoznine) – prevoznina se utvrĎuje ugovorom i osta je nepromijenjena bez obzirana trajanje prevoza, pod uslovom da se mjesto opredjeljenja ne mijenja. Vaţi pravilo o tzv.≪ mrtvojvozarini ≪ – plaća se puna prevoznina, mada nije utovareno ni šta ili je utovareno manje odugovorenog.

Prevozninu pla ća primalac ili ovla šteni imalac prenosivog tovarnog lista, osim ako je u ugovoru ilitovarnom listu izri čito navedeno da pla ća naru čilac ili po šiljalac. Prevoznik ima zakonsko zalo ţ no

pravo na stvarima koje je preuzeo na prevoz. Radi se o koneksnom pravu.

Izdavanje tovarnog lista i drugih isprava – pošiljalac odgovara za tačnost podataka i izjavaunesenih u tovarni list.

Upozorenje na posebne osobine stvari – ova obaveza je zajednička za sve vrste transporta (misli sena opasne stvari, dragocjenosti i sl).

5.4.ODGOVORNOST U ZRAĈNOM PREVOZU

Odgovornost zraĉnog prevoznika.Prevoznik odgovara po sistemu subjektivne pretpostavljeneodgovornosti za gubitak ili oštećenje stvari, kao i za štetu nastalu kašnjenjem. Neće odgovarati akodokaţe da je preduzeo sve potrebne mjere da se šteta izbjegne, odnosno ako dokaţe da te mjere nije bilo moguće preduzeti.

Ako prevoznik ne preda stvar u roku od 7 dana od dana kad je to bio duţan učiniti po ugovoru, smatrase da je stvar izgubljena u toku prevoza. Prvoznik odgovara za vrijednost izgubljene stvari, a plaćena

prevoznina se vraća. Kod oštećenja prevoznik odgovara za umanjenje vrijednosti stvari. Kododgovo rnosti za kašnjenje, visina naknade ne moţe biti veća od dvostrukog iznosa prevoznine.



U zračnom prevozu postoji institut ograničenja odgovornosti prevoznika. Gornji iznos naknade štetese odreĎuje po kilogramu bruto teţine stvari. Ograničenje odgovornosti ne vaţi u slučaju da je štetanastala usljed namjere ili krajnje nepaţnje prevoznika.

Ugovorom se odgovornost prevoznika moţe isključiti ili ograničiti, ali samo za slučaj gubitaka ilioštećenjakoja nastanu zbog prirode ili nedostataka stvari koje se prevoze. Potraţivanja iz ugovora o

prevozu imalac prava ostvaruje podnošenjem pismene reklamacije, sa odgovarajućim dokazima.Istekom 30 dana od dana dostave reklamacije svoje potraţivanje moţe ostvariti tuţbom.

Odgovornost naruĉioca i pošiljaoca. Naručilac odnosno pošiljalac odgovara za svaku štetu koju prevoznik pretrpi usljed neipravnih, netačnih ili nepotpunih podataka i izjava. TakoĎe odgovara zaštete koje nastanuusljed svojstava stvari datih na prevoz, ukoliko nije upozorio prevoznika na tasvojstva.

6. UGOVOR O PREVOZU STVARI U UNUTRAŠNJOJ PLOVIDBI

Obuhvata prevoz rijekama, jezerima i kanalima, odnosno unutrašnjim plovnim putevima. Regulisan jeistim pravnim izvorima kao i pomorski i na njegovo zaključivanje se primjejnuju ista pravila. Zarazliku od pomorskog prevoza, ukrcavanje stvari ovdje vrši pošiljalac (krcatelj), osim kod brodovalinijske plovidbe gdje brodar preuzima stvari ispod čekrka.



DIO ĈETVRTI

UGOVORI O LICENCI, GRAĐENJU IOSIGURANJU

1. UGOVOR O LICENCI

1.2. POJAM I BI TNI ELEM ENTI UGOVORA

Pojam. Ugovorom o licenci se obavezuje davalac licence da sticaocu uz naknadu ustupi pravo

iskorištavanja izuma, tehničkog znanja i iskustva, ţiga uzorka ili modela. Ugovor je dvostranoobavezan, komutativan, teretan i formalan – pismena forma je bitan element ugovora.



I zvori . Od meĎunarodnih izvora najznačajniji su: Konvencija o osnivanju svjetske organizacije zaintelektualno vlasništvo, Pariska konvencija za zaštitu industrijskog vlasništva (1883), Madridskisporazum o meĎunarodnoj registraciji ţigova (1981) i Lokarnski sporazum za meĎunarodnuklasifikaciju uzoraka i modela (1968). Od domaćih izvora, najznačajniji su Zakon o industrijskomvlasništvu u BiH i Zakon ovanjskotrgovinskom poslovanju.

Bi tni elementi ugovora su subjekti, predmet, cijena i forma. Subjekti su davalac i primalac licence.Kao primalac se moţa javiti bilo koje fizičko ili pravno lice. Davalac moţe biti:

- vlasnik apsolutnog prava industrijske svojine koje se prenosi;

- nosilac prava iskorištavanja objekta industrijske svojine;

- podnosilac prijave patenta, uzorka ili modela, odnosno ţiga.

Predmet ugovora je ovlaštenje na iskorištavanje nekog od objekata prava industrijske svojine. Cijenamora biti odreĎena ili odrediva. Moţe se ugovoriti u paušalnom iznosu, po komadu proizvoda,srazmjerno troškovima proizvodnje ili prema dobiti. Pismena forma ugovora propisana je zakonom.


Obaveze davaoca licence su: predaja predmeta licence, davanje uputstava i obj ašnjenja, garancije zatehničkeosobine, te garancija za pravne osobine prenesenog prava.

Predaja predmeta licence sastoji se od 3 radnje: uručenja patenta ili drugog spisa, dozvole za korištenjei predaje tehničke dokumentacije potrebne za praktičnu prim jenu predmeta licence.

Prema Zakonu, davalac garantuje sticaocu licence tehničku izvodljivost i tehničku upotrebljivost predmeta licence. Osim toga, prema Zakonu o vanjskotrgovinskom poslovanju, ugovor morasadrţavati još 2 garancije:

(1) da će se primjenom licence dobiti proizvod ugovorenog kvaliteta i(2) da su dobijeni proizvodi neškodljiviza ţivot i zdravlje ljudi, i za prirodnu okolinu.

Garancija za pravne osobine prenesenog prava zasnovana je na zakonu i ima svojstva prirodnogelementa ugovora. Daval ac garantuje da pravo pripada njemu i da nema ograničenjau korist lica kojanisu stranke ugovora. Kod isključive licence davalac garantuje i da pravo nije ustupio drugom ni potpuno ni djelimično.

Obaveze primaoca li cence su: iskorištavanje predmeta licence i pla ćanje ugovorene naknade. Ovo suosnovne obaveze, a eventualne ostale obaveze zavise od vrste ugovora.

Sticalac je duţan iskorištavati predmet licence na ugovoreni način, u ugovorenom obimu i granicama.On nema pravo iskorištavati naknadna usavršavanja (suprotno se moţe ugovoriti, odnosno moţe biti

propisano posebnim zakonom).Kod ugovora o licenci know- how, uključujući i nepatentirani izum, sticalac ima zakonsku obavezu datrajno čuva u tajnosti dobijena znanja. Ako je ustupljena licenca ţiga kojim se proizvodi obiljeţavaju,

primalac moţe svoje proizvode obiljeţiti tim ţigom samo ako je njihov kvalitet isti kao kod robedavaoca licence.

Pored toga, roba mora imati oznaku da je proizvedena po licenci i kad se ne prodaje pod od reĎenimrobnim ţigom.


Odgovornost davaoca licence je objektivna u 2 slučaja: kod kršenja garancije za tehničku izvodljivosti upotrebljivost i u slučaju pravnih nedostataka. Prava sticaoca licence ista su kao kod ugovora o



prodaji (za skrivene materijalne nedostatke, odnosno za pravne nedostatke prodane stvari). U ostalimslučajevima odgovornost davaoca licence je subjektivna i vaţe opća pravila.

Odgovornost sti caoca li cence je objektivna za neizvršavanje njegovih novčanih obaveza. U ostalimslučajevima davalac odgovara po principu pretpostavljene subjektivne odgovornosti.

1.5. VRSTE L I CENCI I PODL I CENCA

Klasifikacija licenci zavisi od kriterija koji se uzima u razmatranje. Osnov na podjela je na neisključivei isključive licence, u zavisnosti od toga da li je davalac zadrţao za sebe neko pravo ili ne. Povremenskom kriteriju, licenca moţe biti vremenski ograničena i neograničena. Isto vaţi i za prostornikriterij.

Prema namjeni za koju se preneseno pravo moţe koristiti, licence se dijele na one za proizvodnju,upotrebu i prodaju proizvoda dobijenih licenciranim postupkom ili obiljeţenih ustupljenim ţigom. Uvanjskotrgovinskoj razmjeni licence se mogu podijeliti na uvozne i izvozne.

Pogonska licenca je licenca koje nije prenosiva bez istovremenog prenosa samog pogona u kome sekoristi.

Koncernska licenca je ona čiji je nosilac koncern, ali je namijenjena preduzećima u njegovom sastavu.

Podlicenca je ugovor izmeĎu primaoca isključive licence i trećeg lica o prenosu prava iskorištavanja predmeta ugovora o licenc i. Ovakva mogućnost postoji ako ugovorom o licenci nije izričito predviĎeno drugačije. Primalac podlicence načelno nije ni u kakvom pravnom odnosu sa prvobitnimdavaocem licence.

Postoji jedan zakonski izuzetak – davalac licence je ovlašten da svoja potraţivanja prema primaoculicence (koja ovaj ne ispunjava) naplati neposredno od primaoca podlicence.

1.6. PRESTAN AK UGOVORA O LI CENCI

Protekom vr emena ugovor prestaje ako je ugovoren na odreĎeno vrijeme. Moţe biti produţenkonkludentnim radnjama – ako primalac nastavi iskorištavati predmet ugovora, a davalac se tome ne

protivi.

U ovakvom slučaju smatra se da je ugovor produţen na neodreĎeno vrijeme, a prestaju vaţitiobezbjeĎenja data od strane trećih lica.

Otkazom bilo koje strane prestaju ugovori zakl jučeni na neodreĎeno vrijeme. Prema dispozitivnimnormama ZOO, ugovor se ne moţe otkazati tokom prve godine, a nakon toga otkazni rok je 6 mjeseci.

Smrt fiziĉkog licakao davaoca i primaoca licence načelno ne utiče na ugovor. Nasljednici sticaocalicence s tupaju u ugovor samo pod uslovom da produţavaju djelatnost njihovog prethodnika.

Steĉaj ili redovna likvidacija primaoca licencedaju pravo davaocu da otkaţe ugovor. Obrnuto nevaţi.



2. UGOVOR O GRAĐENJU

2.1. POJAM UGOVORA I I ZVORI PRAVA

Pojam ugovora. Ugovor o graĎenju je ugovor o djelu kojim se izvoĎač obavezuje da će premaodreĎenom projektu u ugovorenom roku na odreĎenom zemljištu sagraditi graĎevinu ili izvršiti nekedruge graĎevinske radove, a naručilac se obavezuje da će mu za to isplatiti odreĎenu cijenu.

I zvori prava – najvaţniji su ZOO, Zakon o prostornom ureĎenju i Zakon o ustupanju izgradnjeinvesticionih objekata.

2.2. STRANKE I ZAKLJUĈIVANJE UGOVORA

Stranke su naručilac i izvoĎač (investitor i graĎevinar). IzvoĎač moţe biti:

- privredni subjekt registrovan za tu vrstu djelatnosti, odnosno organizacija koja je osigurala poslovnusaradnju sa takvim subjektom;

- više registrovanih subjekata istovremeno – konzorcij. Ovo je slučaj kod velikih investicionih projekata.



Da bi ugovor o graĎenju bio posao poslovnog prava, potrebno je da i investitor bude privredni subjekt.

Prethodne radnje obuhvataju sačinjavanje investicionog programa i tehničke dokumentacije, zatim pribavljanja odobrenja (dozvole) za gradnju, te obezbjeĎenje finansijskih sredstava.

Investicioni program je elaborat iz kojeg se vidi o kakvom se objektu radi, daje se analiza uslova zaizgradnju i dokazuje da je izvoĎenje radova ekonomično, rentabilno i društveno opr avdano, te da jefunkcionalnost objekta cjel ishodna. On sadrţi: opis i karakteristike objekta, opreme, postr ojenja imontaţe, zatim analizuuslova za izgradnju i eksploataciju objekta, potrebna obrtna sredstva,vrijednost prethodnih ulaganja, izvore finansiranja, trajanje izgradnje, početak eksploatacije itd.Program moţe izraditi sam investitor ili to moţe povjeriti preduzeću koje je registrirano za tudjelatnost.

Investicioni program je preduslov za izradu investicione tehničke dokumentacije, bez koje se ne moţesklapati ugovor o izgradnji objekta, odnosno izvoĎenju radova. Tehničkadokumentacija se radi naosnovu uslova utvrĎenih u urbanističkoj saglasnosti. Investiciona tehnička dokumentacija je elaboratkoji sadrţi različite projekte (graĎevinski, tehnološki, projekat instalacija itd). Zakonom je propisanaobaveza da postoji projekat za izvoĎenje. Po sporazumu stranaka, izradi ovog projekta moţe da

prethodi idejni projekat . U praksi se idejni projekat redovno radi, jer se na osnovu njega izdaje

urbanistička saglasnost. Izradom investicione tehničk e dokumentacije se bave posebne organizacije koje su registrovane zatakav rad.

Izuzetno, za manje radove tu dokumentaciju moţe izraditi sam investitor ako je to propisomdozvoljeno i bez posebne registracije, naravno ako ima odgovarajuće stručnjake.

Odobr enje za graĊenjena zahtjev investitora izdaje nadleţni općinsk i organ uprave (za neke objektenadleţan je federalni organ). Njime se potvrĎuje da su ispunjeni svi uslovi predviĎeni u Zakonu o

prostornom ureĎenju. Odobrenje se mora izdati ili odbiti u roku od 60 dana od dana podnošenjazahtjeva i prestaje vaţiti ako radovi nisu započeti u roku koji je naveden u odobrenju. Urbanističkasaglasnost vaţi 1 godinu, a odobrenje za graĎenje 10 godina od dana izdavanja. Postupak podnošenja

zahtjeva i davanja odobrenja detaljno je ureĎen Zakonom o prostornom ureĎenju. Započinjanjegradnje bez odobrenja je privredni prestup i krivično djelo sa zaprijećenom kaznom zatvora u trajanju1-3 godine.

Izbor saugovaraĉa.Investitor odlučuje da li će saugovarača izabrati javnim nadmetanjem(ponudbenom licitacijom), prikupljanjem ponuda ili neposrednom pogodbom. Neposredna pogodba nedolazi u obzir ako se radi o stranom izvoĎaču radova. Prema ZOO, poziv na nadmetanje radi izvršenjaodreĎenih radova obavezuje privatnog investitora da sklopi ugovor sa onim ko ponudi najniţu cijenu,osim ako je tu obavezu isključio u pozivu za nadmetanje. S druge strane, investitor objekta koji segradi drţavnim sredstvima duţan je ugovor zaključiti sanajpovoljnijim , a ne najjeftinijim – dakle saonim čija ponudanajbolje odgovara svim uslovima nadmetanja.

Javno nadmetanje ili ofertalna licitacija je jednostrani graĎanskopravni posao kojim se investitor

javno obavezuje da će primiti i razmotriti sve ponude za zaključenje ugovora o graĎenju kojeodgovaraju uslovima javnog poziva, ili da će preduzeti i druge radnje vezane za eventualnozaključivanje odreĎenog ugovora.

Odluku o raspisivanju javnog nadmetanja donosi organ upravljanja investitora i objavljuje usluţbenom glasilu i sredstvima javnog informisanja. Oglas sadrţi kratek opis objekatai radova, kao i bliţe uslove za ustupanje izgradnje. Ako su ti elementi brojni i sloţeni, po pravilu se uobličavaju utender.

Tender po pravilu sadrţi više elemenata i to:

1. Uputs tvo ponuĎačima, u kome investitor potencijalne izvoĎače obavještava o svim relevantnimradnjama i momentima popunjavanja i predaje ponuda, eventualne izmjene ponuda, te postupku koji

će se provestisa ponudama.2. Opći, a po potrebi i posebni uslovi za izgradnju konkretnog objekta ili izvoĎenje radova



3. Zbirka obrazaca: od formulara za dobijanje informacija, preko tipske ponude i formulara ugovorado garancije koja se mora dostaviti uz ponudu;

4. Svi potrebni planovi i projekti.

Prikupljanje ponuda se sastoji u neposrednom (ne putem javnog oglasa) pozivanju odreĎenog krugaizvoĎača da dostave svoje ponude za izgradnju. Krug lica koja se pozivaju se obavezno odreĎujelicitacijom o podobnosti . Licitacija o podobnosti je jednostrani graĎanskopravni posao kojim seinvestitor javno obavezuje da će prema jedinstvenim mjerilima utvrditi podobnost svakog pri javljenogsubjekta za izvoĎenje odreĎenog objekta ili radova, te da će onima koji se kvalificiraju uputiti poziv da pošalju svoje ponude.

Postupak licitacije o p odobnosti sličan je postupku ofertalne licitacije. Razlike su u slijedećem:

1. Oglas mora sadrţavati i zahtjev za podatke o ličnosti izvoĎača (oprema, kadrovi, referens lista i sl);

2. Odluka se ne odnosi na najpovoljnijeg, nego na sve izvoĎače koji su sekvalificirali;

3. Poziv na dalje pregovore i zaključenje ugovora moţe se uputiti samo jednom ili nekim većkvalificiranim izvoĎačima.

Neposredna pogodba moguća je samo u slučajevima koji su predviĎeni zakonom. Ti se slučajevimogu podijeliti u 2 grupe. U p rvu grupu spadaju slučajevi u kojia licitacija nije ni potrebna, a to su:

1. Nakon nepogoda i drugih nepredviĎenih dogaĎaja, sa ciljem otklanjanja štetnih posljedica;

2. Radi ostvarivanja odreĎenih programa stambene izgradnje i objekata infrastrukture;

3. Na objektima od posebnog značaja za odbranu;

4. Na bazi sporazuma investitora i izvoĎača o zajedničkom finansiranju izgradnje.

5. Ako ukupna predračunska vrijednost objekta ili radova po tehničkoj dokumentaciji ne prelazizakonski minimum;

6. Ako se vrši zamjena ili dopuna opreme.

Druga grupa slučajeva se odnosi na situacije u kojima je neka vrsta licitacije potrebna. Ako ne uspijeni ponovljena licitacija (bilo ofertalna ili o podobnosti), investitor ima pravo da zaključi ugovorneposrednom pogodbom.

Zaklj uĉenje ugovora.Ugovor o graĎenju je po sili zakona formalan pravni posao. Pisana forma moţe biti ostvarena potpisivanjem jedinstvenog dokumenta ili razmjenom pisama identičnog sadrţaja.

2.3. BI TNI ELEM ENTI UGOVORA

Predmet ugovora je u ZOO odreĎen kao graĎevina i kao graĎevinski radovi. Predmet posla seodreĎuje neposredno u ugovoru ili (češće) upućivanjem na tehničku dokumentaci ju, koja je (prema

graĎevinskimuzansama) uvijek sastavni dio ugovora.Cijena je naknada koju investitor duguje izvoĎaču za postignuti rezultata – graĎevinu ili obavljeneradove.

OdreĎuje se sporazumom stranaka. Postoje 3 osnovna načina odreĎivanja cijene:

1. Paušalno – davanje ukupne cijene za cijeli objekat. Cijena odreĎena u ukupnom iznosu se nemijenja zbog nastalih viškova imanjkova radova (UG 32).

2. Najčešće se cijena odreĎuje kaozbor jediničnih cijena za pojedine radove. Danas se po pravilu nerazdvaja cijena rada i materijala, već se daje jedinstvena cijena ugraĎeno. Jedinične cijene se iskazuju

prema predmjeru radova.

3. Uz navoĎenje izraza≫ ključ u ruke ≪ ili druge sli čne klauzule.



Cijena se u toku izvr šenja ugovora mo ţ e mijenjati sporazumno, a i ZOO usvaja na čelo promjenjivosticijene.

Ako ugovor ne sadr ţ i posebna rje šenja o modifikaciji cijene, izvo Ďač koji nije u docnji snosi do 2% pove ćanja cijena elemenata na osnovu kojih je odre Ďena cijena radova. Ako je u docnji svojomkrivicom, snosi pove ćanje do 5%.

Cijena je promjenjiva i u slu čaju da je ugovorom predvi Ďeno da se ne će mijenjati u slu čaju pove ćanjacijena elemenata na osnovu kojih je utvr Ďena. U takvom slu čaju, izvo Ďač snosi pove ćanja do 10%, a

preko toga investitor. Investitor ima mogu ćnost da raskine ugovor u uslovima znatnog pove ćanjacijene. Tada izvo Ďaču duguje naknadu za ve ć izvr šene radove i u činjene neophodne tro škove.

Analogno prethodnom, naru čilac ima pravo sni ţ enja cijene u slu čaju kad padaju cijene elemenata naosnovu kojih je utvr Ďena vrijednost radova. Granica je 2%, odnosno 10% kod fiksnih cijena.

Na promjenu cijene mo ţ e uticati i avans. Naime, ako je avans dat izvo Ďaču radi nabavke materijala,cijena se ne mo ţ e mijenjati u mjeri u kojoj je avansom uticaj promjena u cijenama materijala mogao

biti isklju čen.

Rok je trenutak do kojeg, odnosno period unutar kojeg moraju biti zavr šeni graĎevinski radovi. ZOOne sadrţi posebna rješenja o roku, te se primjenjuju opća pravila. U praksi se najčešće odreĎuje periodom.

Ugovorn a kazna je po sili zakona bitan element ugovora. Ugovorom se pre dviĎa plaćanje ugovornekazne u slučaju izvoĎačevog zakašnjenja. Plaćanje se moţe predvidjeti u utvrĎenom iznosu pougovorenim periodima (npr.5000 KM za svaki dan zakašnjenja) ili u procentima od vrijednostineizvršenih radova za utvrĎeno vrijeme (npr.2% od ugovorenih a neizvršenih radova za svaki danzakašnjenja) ili po progresivnoj stopi (npr.2% za svaki dan tokom prvih 10 dana, zatim 5% zanarednih 10 dana za kašnjenja, itd). Prema posebnim uzansama o graĎenju, kazna iznosi 1 promil odukupno ugovorene cijene radov a za svaki dan zakašnjenja, ali iznos ne moţe preći 5% ukupne cijeneradova. U ukupnu cijenu ne ulazi vrije dnost već predatog dijelaobjekta.

Premija izvoĊaĉu. Ni ZOO niti Posebne uzanse o graĎenju ne sadrţe dispozitivna pravila o premiji.Shodno tome, stranke se u svakom konkretnom poslu moraju sporazumjeti o uslovima za primjenu iiznosima koje investitor duguje izvoĎaču za prijevremeno završavanje njegovih obaveza.

Garantni rok za kvalitet radova je po sili zakona bitan element ugovora. Minimalni rok je 2 godine.

Forma je i po ZOO i po Zakonu o ustupanju izgradnje investicionih objekata bitan element ugovora.

2.4. OBAVEZE I NVESTI TORA

Pr ethodne obaveze su: izrada elaborata, obezbjeĎenje tehničke dokumentacije, pribavljanje sredstava,izbor saugovarača, dobijanje odobrenja za graĎenje i poštivanje pismene forme ugovora.

UvoĊenje saugovaraĉa u posao je ugovorna obaveza koja se sastoji od: predaje gradilišta i uručivanjaizvoĎaču tehničke dokumentacije, odobrenja za gradnju i potvrde da su sredstva obezbijeĎena. Oizvršenjuove obaveze vodi se poseban z apisnik i to se konstatuje u graĎevinskom dnevniku. Odtrenutka uvoĎenja u posao teče rok za izgradnju objekta, odnosno izvoĎenje radova. Zato se vr ijemeuvoĎenja u posao utvrĎujeugovorom.

GraĊevinski nadzor.U najširem smislu, graĎevinski nadzor jesistem fak tičkih i pravnih radnji stručne provjere racionalnosti, savremenosti, kvaliteta i zakonitosti dokumentacije, postupaka, materijala,radova, kao i samog objekta. U uţem smislu, nadzor obuhvata samo stručnu kontrolu ko ja se obavljatokom graĎenja.U najuţem smislu, pod graĎevinskim nadzorom se podrazumijeva samo kontrola nadizvoĎenjem radova koju obavlja investitor, bilo sam ili preko posebno angaţovanog lica.

Predmet investitorovog nadzora teţišno su vrsta, količina i kvalitetradova, materijala i opreme, te pridrţavanje tehničke dokumentacije i rješenja značajnih za stabilnost i sigurnost objekta. Nadleţniorgan nema pravo mijenjati tehničku dokumentaciju i projekte bez posebnog ovlaštenja za to. Svoje



primjedbe je duţan da bez odlaganja izvoĎaču saopšti posebnim pisanim aktom (notom) i upisom ugraĎevinski dnevnik.

Plaćanje cijene.Za posao graĎenja je karakteristično da se cijena plaća prije, u toku i po okončanjuradova.

Plaćanje prije početka izvoĎenja radova vrši se davanjem avansa. IzvoĎač nema zakonsko pravo naavans, pa se to mora ugovoriti. Pritom investitor po pravilu traţi avansnu garanciju od banke (da ćeizvoĎač izvršiti radove ili vratiti avans). Avans se obračunava i vraća shodno ugovoru. Supsidijarno se

primjenjuje uzansa prema kojoj obaveza vraćanja počinje teći tek kad vrijednost ispostavljenih privemenih situacija dostigne 50% ugovorene cijene. Vraćanje se vrši sukcesivno.

U toku izvoĎenja radova plaćanje se vrši na osnovu faktura, koje se u poslu graĎenja nazivajusituacijama.

Privremena situacija je faktura koja se ispostavlja za radove izvedene u proteklom mjesecu. Ako jeizvoĎač primio avans koji se počeo vraćati, privremena situacija sadrţi i iznos koji investitor odbija oduplate. Rok plaćanja je 8 dana. U praksi postoje i tzv.obračunske situacije. Obračunska situacija seispostavlja za radove obavljene u jednoj fazi, dijelu objekta. Osnov je graĎevinska knjiga, a iznos seutvrĎuje tako što se od ukupne vrijednosti dijela objekta odbija ono što je plaćeno po osnovu

privremenih situacija.

Nakon završetka radova obavlja se konačan obračun i plaćanje. Rok plaćan ja je 15 dana, a investitorima pravo zadrţati srazmjerni dio cijene za otklanjanje nedostataka utvrĎenih prilikom primopredajeradova.

Zadrţani iznos ili njegov ostatak se plaćaju u roku od 8 dana od dana otklanjanja nedostataka. Poredovoga, investitor po ugovoru ima pravo zadrţati dio cijene do isteka garantnog rok a za kvalitet radova.On obično iznosi 2% i sluţi za otklanjanje nedostataka na koje ukaţe superkolaudacija – tj.pregledobjekta po isteku garantnog roka. Tek nakon toga se vrši krajnji obračun i završno plaćanje.

2.5. OBAVEZE IZVOĐAĈA Pr ethodne obaveze imaju prinudni karakter. Tu spada:

- poštivanje pismene forme ugovora;

- pregled tehničke dokumentacije;

- prijava početka radova – najmanje 8 dana prije početka općinskoj graĎevinskoj inspekciji;

- preduzimanje mjera obezbjeĎenja – izvoĎač mora blagovremeno preduzeti sve potrebne mjere da bizaštitio graĎevinu, radove, opremu, materijal, radnike, prolaznike, saobraćaj, te susjedne objekte.

VoĊenje knjiga o graĊenju.GraĎevinar ima zakonsku obavezu voĎenja odgovarajućih knjiga. Po pravilu se predviĎaju graĎevinski dnevnik i graĎevinska knjiga.

U graĎevinski dnevnik se unose:

- podaci o početku i završetku pojedinih radova i njihovim količinama;

- podaci o svim vaţnijim momentima koji mogu uticati na kvalitet radova (temperatura, kiša, testiranjematerijala, inspekcijski pregledi itd);

- nalozi i primjedbe investitora, odnosno njegovog nadzornog organa.

GraĎevinski dnevnik svakodnevno potpisuju obje strane (investitor i izvoĎač), što je uslov da bi sezapis iz dnevnika mogao upotrijebiti kao dokaz. Podaci iz dnevnika su osnov za izdavanje privremenihsituacija.



GraĎevinska knjiga sadrţi podatke o završetku po jedinih faza radova i za u reĎivanje odnosa meĎustrankama povodom tih faza. Ona predstavlja jedan od izvora podataka za obračunske situacije.Potpisuju je obje stranke.

Solidno izvoĊenje radova je sloţena obaveza koja se sastoji od pridrţavanja projektne dokumentacije,upotrebe odgovarajućeg materijala i pridrţavanja rokova izgradnje.

IzvoĎač ne smije odstupiti od projekta bez odobrenja investitora. Duţan je da bez odlaganja obavijestinadzorni organ odnosno investitora o svim nejasnoćama ili nedostacima ko je tokom izvoĎenja radova primijeti u projektu. Investitor je duţan da tim povodom u primjerenom roku i u pismenoj formi pruţi potrebna objašnjenja i stav o nedostacima na koje je ukazano. Ako to ne učini, a radi se o nedostacimakoji predstavljaju javnu o pasnost, izvoĎač je duţan da o tome obavijesti nadleţni inspekcijski or gan. Uslučaju akutne opasnosti, izvoĎač mora samoinicijativno privremeno obustaviti radove i po potrebi

preduzeti mjere za otklanjanje nedostataka.

IzvoĎač mora upotrijebiti materijalkoji je dobio od investitora. Ako prim ijeti nedostatke duţan je nato upozoriti investitora. Na zahtjev investitora, koji se po pravilu daje kroz gr aĎevinski dnevnik,izvoĎač moraugraditi materijal na koji je imao primjedbe, osim ako bi primjena tog materijalaugrozila stabilnost objekta ili kad bi predstavljala opanost po ljude, druge objekte i okolinu.

Kvalitet materijala izvoĎač provjerava samo ako je to ugovoreno. Ako sam nabavlja materijal, izvoĎač je obavezan da ugradi materijal koji je predviĎen tehničkom dokumentacijom i snabdjeven atestom.

Ako primijeti da izvoĎač koristi neki od nepodobnih materijala, investitor moţe zahtijevati obustavuradova, rušenje dijela koji je napravljen od takvog materijala, primjenu adekvatnog materijala,angaţovanje drugog izvoĎača za izradu porušenog dijela i naknadu pretrpljene štete.

Obavještavanje o višku radova.Višak radova su radovi koji nisu predviĎeni u projektu i ugovornojdokumentaciji, a pojavljuju se kao nuţni ili korisni s obzirom na uslove izgradnje konkretnog objekta.

Obavještavanje treba izvršiti bez odlaganja kroz graĎevinski dnevnik i na druge ugovorene načine, što predstavlja uslov za naknadu viška radova. Od ovoga postoji izuzetak koji se odnosi natzv.nepredviĎeneradove. To su radovi koji se preduzi maju u slučaju više sila, a sa ciljemotklanjanjamoguće štete usljed ugroţavanja stabilnosti objekta ili na drugi način. NepreviĎene radove izvoĎač moţe izvesti i bez saglasnosti naručioca, ako usljed hitnosti tu saglasnost nije mogao blagovremeno

pribaviti.

Omogućavanje nadzora. IzvoĎač mora učiniti sve da bi naručilac mogao realizovati svoja nadzornaovlaštenja. Tu prvenstveno spada: omogućavanje pristupa na gradilište i u skladišta, pruţanje dokaza okvalitetu upotrijebljene opreme i radova, pozivanje n a testiranje,omogućavanje proba na licu mjestaitd.

Ĉuvanje gradilišta je ugovorna obaveza koja traje od početka izvoĎenja do predaje radova naručiocu.Ako ništa nije ugovoreno, sadrţaj ove obaveze su sve one radnje koje su potrebne da se radovi,materijal i oprema sačuvaju od uništenja, odnošenja ili propadanja.

UreĊenje gradilišta. Po okončanju radova, izvoĎač je duţan da o svom trošku povuče radnike iopremu, preostali materijal i otpad. TakoĎe mora ukloniti privremene objekte i raščistiti teren.

2.6. PREDAJA OBJE KAT A

Tehniĉki pregled i odobrenje za upotrebu.Tehnički pregled je sistem upravnih i stručnih postupakakojima posebno imenovana komisija utrvĎuje da li je objekat izgraĎen u skladu sa tehničkomdokumentacijom na osnovu koje je dato odobrenje z a graĎenje, kao i da li je objekat izgraĎen u skladusa potrebnim propisima, standardima i normativima. Obuhvata kontrolu graĎevinskih radova,instalacija, opreme i postrojenja.

Zahtjev za tehnički pregled podnose investitor, izvoĎač ili oba zajedno, or ganu koji je izdao odobrenje

za graĎenje. Ako takvog odobrenja nema, organ je duţan odbiti zahtjev. Kada prihvati zahtjev, organuprave u roku od 8 dana imenuje komisiju od najmanje 3 člana koja vrši pregled iu roku od daljih 8



dana podnosi izvještaj organu koji ju je imenovao. Nadleţni organ na osnovu primljenog izvještaja u roku od 8 dana donosi rješenje kojim moţe odlučiti da se eventualno uočeni nedostaci otklone urokukoji odredi, da se objekat poruši ako ne postoji mogućnost otklanjanja nedostataka, ili moţe izdatiodobrenje za upotrebu (upotrebnu

dozvolu).

Pr imopredaja objekta odnosno r adova je sistem stručnih postupaka koje provode same stranke,odnosno njihovi predstavnici sa ciljem da se utvrdi saobraznost objekta odnosno radova sa ugovorom.

Naziva se i kolaudacijom. Osnov kolaudacije je autonomija volje stranaka. U praksi se kolaudacijaredovno vrši nakon tehničkog pregleda, odnosno dobijanja odobrenja za upotrebu objekta. Postupak pregleda odreĎuje sesporazumom i po prirodi stvari. O pregledu se vodi zapisnik koji potpisuju objestrane. Ako jedna strana neopravdano odsustvuje sa pregleda ili odbija potpisati zapisnik, druga stranato moţe učiniti jednostrano.

Danom dostavljanja takvog zapisnika drugom ugovaraču nastaju posljedice primopredaje.

Kad je zapisnik o primopredaji potpisan i eventualni nedostaci otklonjeni, investitor donosi odluku o prijemu objekta. Nakon toga se objekat zapisnički preuzima od izvoĎača.

Superkolaudacija je pregled koji stranke vrše po isteku garantnih rokova. Predmet su eventualniskriveni nedostaci objekta ili radova, oni koji se nisu mogli utvrditi kolaudacijom. Superkolaudacija sevrši na osnovu dokumentacije i uvida u stanje graĎevine.

2.7. ODGOVORNOST UĈESNIKA U POSLU

Odgovornost projektanta, davaoca mišljenja o zemljištu i investitora.Projektant prema općim pravilima odgovara za štete nastale zbog propusta u projektovanju. On odgovara za nedostatkegraĎevine koji se tičunjene solidnosti, a koji se pojave u roku od 10 godina od primopredaje radova iugroţavaju stabilnosti i sigurnost objekta. Svoju odgovornost projektant ne moţe isključiti ili umanjitiugovorom.

Stručna geofizička organizacija koja je dala mišljenje o podobnosti zemljišta za gradnju odgovara zastabiln ost graĎevine u periodu od 10 godina, kao i projektant. Ove odgovornostidokazom da se utoku graĎenja nisu pojavile okolnosti koje bi dovele u sumnju osnovanost stručnog mišljenjaosvojstvima zemljišta.

Investitor za novčane obaveze odgovara po općim pr avilima za tu vrstu obaveza. Za štete na objektimaodgovara u slučaju da su one nastale kao rezultat izvršenja njegovih naloga, pod uslovom da je namoguće štetne posljedice bio prethodno upozoren od strane izvoĎača radova.

Odgovornost graĊevinara. Nepoštivanje najvaţnijih administrativnih obaveza predstavlja privredne prestupe odnosno prekršaje.

Imovinsko- pravna odgovornost se moţe svrstati u 3 osnovne grupe slučajeva:

1. U vezi solidnosti graĎevine izvoĎač odgovara na isti način kao i projektant;

2. Odgovornost za nedostatke graĎevine i radova koji ne utiču na njenu stabilnost – primjenjuju se pravila vezana za odgovornost po ugovoru o djelu;

3. Za povrede ugovora koje nisu predviĎene kod ugovora o djelu, primjenjuju se opća pravilaodgovornosti za is punjenje nenovčanih obaveza.

Isključenje ili umanjenje odgovornosti moguće je samo ako izvoĎač dokaţe da je prethodno upozorioinvestitora na opasnost od mogućih šteta ako se radovi nastave po tehničkoj dokumentaciji odnosno pouputstvima investitora.

Ako su za štetu krivi i izvoĎač i projektant, svaki od njih snosi dio naknade koji je srazmjeran krivici.

2.8. POSEBNE VRSTE POSLA



Kljuĉ u ruke.Pod ugovorom ≫ ključ u ruke ≪ podrazumijeva se takav gra Ďevinski posao kod kojeg secijeli objekat i svi radovi koji su potrebni za njegovo izvr šenje obuhvataju jednom jedinstvenomcijenom. Ovaj ugovor ima neke specifi čnosti u odnosu na op ći tip ugovora:

1. Kad na strani izvo Ďača učestvuje vi še subjekata, oni solidarno odgovaraju prema naru čiocu;

2. Izvo Ďač vrlo često nabavlja materijal;

3. Poslovno pravilo je da ovdje izvo Ďač obezbje Ďuje i nadzor;

4. Izvo Ďač se gotovo redovno pojavljuje kao komisionar;

5. Re ţ im odgovornosti izvo Ďača je stro ţ i.

Ostale posebne vrste ugovora o graĊenju.GraĊevinski inţinjering podrazumijeva primjenu naučnih principa i iskustava u svim fazama poduhvata – od davanja ideja, izrade studija, pa do različitih savjetau toku realizacije projekta, vršenja nadzora i sl.

Ugovor o investicionoj izgradnji se moţe definisati kao sporazum k ojim se izvoĎač obavezuje da ćeinvestitoru uz naknadu izvršiti jednu ili više vezanih radnji koje su potrebne da se odreĎeniinvesticioni projekat preda u odreĎenom roku sposoban za korištenje u skladu sa ugovorom ili

pravilima struke. Od ugovora o graĎenju razlikuje se po tome što izgradnja objekta ili izvoĎenjegraĎevinskih radova ne mogu biti jedina obaveza izvoĎača.

2.9. PRESTAN AK UGOVORA

Primjena općih pravila.Ugovor moţe prestati iz razloga opće prirode: promijenjene okolnosti,nemogućnostispunjenja i prekomjerno oštećenje, kao i sporazumno. Da bi bio pravno valjan,sporazum o raskidu mora biti u pismenoj formi.

Jednostrani raski d od stane izvoĎača moguć je kad investitor kasni sa njegovim uvoĎenjem u posao.Investitor moţe ugovor jednostrano raskinuti u slijedećim slučajevima:

1. Zbog znatnog povećanja cijene izazvanog nepredviĎenim radovima ili povećanjem cijena materijalai radova;

2. Zbog upotrebe neadekvatnog materijala od strane izvoĎača;

3. Zato što je izvoĎač u docnji sa izvoĎenjem pojedinih r adova prema vremenskom planu.

U posljednja 2 slučaja ugovor se moţe i samo djelimično raskinuti.



3. UGOVOR O OSIGURANJU

3.1. POJAM I ZNAĈAJ

I zvori prava kojima se regulišu poslovi osiguranja su Zakon o osiguranju imovine i osoba (ZOIO) iZOO. ZOIO ureĎuje poslove osiguranja, taksativno nabraja organizacije za osiguranje, reguliše usloveza njihovo osnivanje i prestanak, unutrašnju organizaciju i upravljanje, način poslovanja i nadzor nadnjihovim radom.

Norme ZOI O su imperativne prirode.ZOO reguliše prometnu, tj. ugovornu stranu osiguranja.

U ovoj oblasti značajni su i Zakon o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi, Zakon o obligacionim i

osnovnim materijalno- pravnim odnosima u zračnoj plovidbi, te pravila osiguranja k ao autonomniizvori koje donose osiguravajuće oganizacije, a koji po svojoj pravnoj prirodi predstavljaju općeuslove poslovanja.

Posao osigu ran ja je širi pojam od ugovora o osiguranju. On najprije označava ukupnu pravnuregulativu pojedinog osiguranja, a ne samo onaj dio koji se zasniva na sporazumu stranaka. PremaZOIO, u poslove osiguranja spadaju: zaključivanje i izvršavanje ugovora o osiguranju imovine iosoba, saosiguranje i reosiguranje, mjere sprečavanja i smanjenja rizika koji ugroţavaju osiguranuimovinu i osobe, mjere na sprečavanju i smanjenju šteta i drugi poslovi osiguranja (poslovi

posredovanja i zastupanja u osiguranju, smanjenja rizika, procjene šteta, prodaje ostataka osiguranihuništenih stvari, pruţanje pravne pomoći idrugih intelektualni h i tehničkih usluga u osiguranju).

Prema ZOO, ugovorom o osiguranju se ugovarač osiguranja obavezuje da na načelima uzajamnosti isolidarnosti udruţuje odreĎeni iznos u zajednici osiguranja odnosno zajednici rizika (osiguravač), azajednica se obavezuje d a, ako se desi dogaĎaj koji predstavlja osigurani slučaj, osiguraniku ili trećojosobi isplati naknadu odnosno ugovorenu svotu ili učini nešto drugo. Obiljeţja ugovora o osiguranjusu: sinalagmatičnost, teretnost, formalnost, te u pojedinim slučajevima i svojstva ugovora u koristtrećeg lica. O pravnoj prirodi posla osiguranja postoji više teorija, koje se mogu podijeliti na protivugovorne iugovorne.

Protivugovorne teorije polaze od stanovišta da je posao osiguranja uvijek rezultat djelovanjaekonomski jače strane – osiguravača. Kao argument u prilog ovoj teoriji navode se i obaveznaosiguranja.

Ugovorne teorije su: teorija naknade štete, mješovita teorija, aleatorna teorija, teorija prestacije iteorija organizovanja zaštite od rizika.

Zakljuĉivanje ugovora.ZOO predviĎa 3 načina zaključivanja ugovora o osiguranju:

1. Potpisivanjem police osiguranja ili liste pokrića od strane obje ugovorne strane (redovan način);

2. Podnošenjem pismene ponude osiguravaču, koju osiguravač ne odbije izričito u roku od 8 dana(odnosno 30 dana kod ugovora o ţivotnom osiguranju ako je potreban ljekarski pregled);

3. Samim plaćanjem premije, u slučajevima kad je to predviĎeno uslovima osiguranja.

Kod obaveznog osiguranja, obaveze i prava stranaka utvrĎene su zakonom i pravilima osiguranja, panastaju i bez zaključenja ugovora čim osiguranik podnese prijavu, odnosno uplati pr emiju. Kodobaveznog osiguranja putnika u javnom saobraćaju, putnik se smatra osiguranim ako su ispunjeni

propisani uslovi, bez obzira na to da li je prevoznik zaključio ugovor sa osiguravačem.



Polica osigur anja se izdaje po zaključenom ugovoru. Obavezni elementi police su:

- ugovorne strane;

- osigurana stvar odnosno lice, obuhvaćeni rizici, trajanje osiguranja i period pokrića;

- svota osig uranja ili podatak da je osiguranje neograničeno;

- premija;

- datum izdavanja police i potpis ugovornih strana.

Polica mora sadrţavati i uslove osiguranja ili klauzulu da su ti uslovi sastavni dio ugovora i da su predati ugovaraču osiguranja.

U polici osi guranja ţivota navodi se ime i prezime lica na čiji se ţivot odnosi osiguranje, datumroĎenja i dogaĎaj ili rok od kojeg zavisi nastanak prava na isplatu osigurane svote – osigurani slučaj.

U slučaju neslaganja izmeĎu teksta police i uslova osiguranja, vaţi tekst police. Ako postoji kolizija

izmeĎu štampane i rukopisne odredbe police, primjenjuje se rukopisna, za koju se smatra da izraţava pravu volju stranaka. Pod rukopisnom odredbom se podrazumijevaju i one koje su naknadno dodane.

Polica se moţe privremeno zamijeniti listom pokrića. Njome osigurvač izvještava osiguranika da prihvata njegovu ponudu i preuzima osiguranje odmah. Lista pokrića ima karakter isprave oosiguranju, ali je privremena – traje dok se ne izda polica i sadrţi iste sastojke.

Polica osiguranja je hartija od vrijednosti. Po sporazumu ugovarača moţe glasiti na odreĎeno lice, ponaredbi i na donosioca. Polica osiguranja ţivota moţe glasiti na odreĎeno lice ili po naredbi.

3.2. EL EM ENTI UGOVORA

Stranke. ZOO stranke naziva osiguravačem (osiguravateljem) i ugovaračem osiguranja(osiguranikom).

Redovno je osiguranik istovremeno i korisnik osiguranja, ali ima ugovora u kojima su osiguranik ikorisnik osiguranja različite osobe.

Kod osiguranja imovine, moţe se osigurati i tuĎa stvar za čije je očuvanje ugovarač osiguranja pozitivno zainteresiran. Takvo osiguranje za tuĎi račun postoji u poslovanju špeditera, komisionara,skladištara, zanatlija, gostioničara i hotelijera za stvari koje su im predate.

Osiguravač je pravno lice, organizacija u čiju djelatnost spada obavljanje poslova osiguranja.

Najrasprostranjenija statusna forma osiguravača je DD za osiguranje, a moţe se javiti i kao društvo zauzajamno osiguranje.

Ugovarač osiguranja i osiguranik su po pravilu isto lice. Ugovarač osigurava stvar, odnosno imovinskiinteres kod imovinskog osiguranja, a ţivot odnosno tjelesni integritet kod ličnog osiguranja. Ugovaračuvijek sklapa ugovor u svoje ime, a moţe ga sklopiti za svoj ili tuĎi račun, tj. naknada se isplaćujenjemu ili nekom drugom.

Predmet osiguranja je stvar ili lice koje se osigurava.

Rizik. Da bi se neki dogaĎaj mogao smatrati rizikom u osiguranju, potrebno je da su ispunjeni slijedećiuslovi:

1. Da postoji mogućnost njegovog nastupanja – ova mogućnost cijeni se objektivno;

2. Da je pogodan da prouzrokuje posljedicu protiv koje se osigurava – npr.ako se osigurava od poplave, predmet osiguranja treba da se nalazi u predjelu koji moţe biti poplavljen.

3. Da je budući, neizvjestan i nezavisan od volje ugovarača.



Dakle, rizik je budući neizvjesni dogaĎaj koji u konkretnom slučaju moţe prouzrokovati štetnu posljedicu.

Odlučujući element rizika jeneizvjesnost. Ako je nema, nema ni rizika, pa ni ugovora o osiguranju.Da bi bio neizvjestan, dogaĎaj mora biti budući. Neizvjesnosti nema u slijedećim slučajevima:

-ako se u trenutku zaključenja ugovora dogaĎaj (osigurani slučaj) već desio ili je bio u nastajanju;

- ako je već isključena mogućnost da se dogaĎaj desi ili je bilo izvjesno da će se desiti.

Izuzetak od navedenog postoji u slučaju tzv. putativnog rizika, tj. ako su u trenutku zaključenjaugovora stranke bile ubijeĎene u postojanje neizvjesnosti, odnosno rizika.

Da bi rizik mogao biti pokriven osiguranjem, moraju biti ispunjena još 2 zakonska uslova:

1. Da je veza osiguranika i imovine ko ju osigurava zakonom zaštićena(legalna) – npr. da stvari nisuukradene, odnosno da radnje kojima se osiguranik izlaţe nisu protivpravne;

2. Ponavljanje, tj. da se dogaĎaj koji se uzima kao rizik ponavlja.

Premija je iznos koji ugovarač osiguranja plaća ufond osiguranja kao cijenu za rizik koji preuzimaosiguravač. UtvrĎuje se tarifom, u zavisnosti od rizika, vremena trajan ja osiguranja i sume na koju seosigurava, tj. visine naknade koju će osiguravač isplatiti u slučaju ostvarenog rizika.

Ovako izračunata premija se u teoriji naziva teorijskom, statističkom ili neto premijom, a ZOIO koristitermin ≫ tehni čka premija ≪ . Kad se na nju dodaju naknade za organizovanje preventive, dobije setzv.funkcionalna premija. Kona čni iznos ili bruto premija dobije se kad se na funkcionalnu premijudoda alikvotni dio sredstava potrebnih za pokrivanje ukupnih tro škova osiguranja (tro škovi naplate

premija, upravni tro škovi osigurava ča, porezi, takse itd). Na sve to osigurava č dodaje i srazmjeran diovlastite dobiti.

Osigu rana suma je ugovorom utvrĎena vrijednost imovinskog interesa. Ona ne mora biti jednakastvarnoj vrijednosti stvari. Ako je niţa (podosiguranje), premija i naknada se smanjuju proporcionalno

osiguranoj vrijednosti stvari. MeĎutim, ZOO načelno ne prihvata nadosiguranje: ako je ugovorenasvota veća od vrijednosti stvari, sniziće se do njene stvarne vrijednosti. Isto vaţi i za premiju. Zakontoleriše slučajeve u kojima je nadosiguranje izvršeno u manjoj mjeri ili≫ iz opravdanih razloga ≪ .Opravdani razlozi su primjerice navedeni kao:

- osiguranje upotrebljavane stvari na vrijednost nove (staro za novo);

- osiguranje subjektivne vrijednosti.

U nekim slučajevima uslovi osiguranja ili ugovor predviĎaju da se naknada ograničava odreĎivanjemnajvećesume osiguranja (maks imuma). Takav slučaj predviĎen je kod osiguranja stoke.

Kod osiguranja lica ugovara se osigurana suma koja predstavlja iznos naknade. U policu se unosi

osigurana svota, a ne naknada.Pravila odnosno uslovi osiguranja imovine predviĎaju na koju vrijednost se osiguravaju pojedine vrstestvari.

Npr. graĎevinski objekti se osiguravaju na cijenu izgradnje umanjenu za iznos rabata, zalihe robe imaterijala na nabavnu odnosno trţišnu cijenu (zavisno koja je niţa) itd.

Tr ajanje osiguranj a je period u kome je osiguranik pokriven osigu ranjem. Prvenstveno se odreĎujeugovorom, a stranke mogu sklopiti ugovor i na neodreĎeno vrijeme.

Ugovor o osiguranju proizvodi učinak počev od dvadeset četvrtog sata dana koji je u polici označenkao dan početka trajanja osiguranja. Odovog pravila postoje 2 izuzetka:

1. Ako je ugovoreno da se premija plaća odjednom i nakon zaključenja ugovora, osiguranje počinjenarednog dana po uplati premije, a ne od dana koji je naznačen u polici;



2. Kada se ispostavlja lista pokrića, osiguranje djeluje od dana izdavanja police.


Obaveze osigu ranika:

1. Davanje podataka o riziku – osiguranik je duţan prilikom zaključenja ugovora prijavitiosigurava ču sve okolnosti koje su od značaja za ocjenu rizika, a koje su mu poznate ili munisu mogleostati nepoznate.

Ovo se u praksi ostvaruje putem upitnika koje sačinjava osiguravač. Por ed toga, tokom trajanjaugovora osiguranik je duţan da osiguravača obavijesti o svakoj promjeni okolnosti koja je značajna zaocjenu rizika.

2. Plaćanje premije – Ako ništa nije posebno ugovoreno, mjesto plaćanja je mjesto sjedišta odnosno

prebivališta osiguranika. Premija se plaća u ugovorenim rokovima i početak dejstva ugovora vezan jeza uplatu prve premije, što znači da obaveza osiguravača na naknadu štete nastaje tek pošto osiguranikuplati premiju, a ugovorom se moţe predvidjeti drugačije rješenje. Pr avila i uslovi za osiguranje od

pojedinih rizika sadrţe i odredbe o sankcijama ako premija ne bude uredno uplaćena. Osnovnasankcija je raski d ugovora. Osiguravač po pravilu nije duţan prethodno opominjati na plaćanje premije. Izuzeci su kod osiguranja na neodreĎeno vrijeme i osiguranja ţivota. Kod osiguranja ţivotaosigurav ač ne moţeraskinuti ugovor ako su premije u ranijem periodu uredno upl aćivanenajmanje 3godine. Tada on moţesamo smanjiti osiguranu svotu.

3. Obavještenje o osiguranom sluĉaju i promjeni rizika – Osiguranik je duţan da obavijestiosiguravača o štetnom dogaĎaju najkasnije u roku od 3 dana nakon što se slučaj desio. Ako to n e učini,osiguravač mu moţe umanjiti naknadu za iznos štete koju je on zbog toga pretrpio. MeĎutim,osiguranik ne moţe izgubiti prava iz osiguranja zbog propuštanja roka za prijavu štetnog dogaĎaja.Osiguranik je takoĎe duţan da osiguravača obavijesti o svakoj okolnosti koja moţe biti od značaja zaocjenu rizika kod osiguranja imovine. Ako je rizik povećan postupkom osiguranika, osiguravač se

mora obavijestiti bez odlaganja, a u suprotnom rok za obavještavanje je 14 dana. Rok zaobavještavanje o smanjenju rizika nije postavljen, jer je u interesu osiguranika da o tome što prijeobavijesti o siguravača. Promjena rizika kodimovinskih osiguranja daje pravo na zahtjev za promjenu

premije.Ako druga strana odbije zahtjev, zainteresirani partner moţe raskinuti ugovor.

4. Staranje o osiguranom predmetu – Osiguranik je duţan preduzimati sve potrebne mjere iugovorene radnje sa ciljem otklanjanja opasnosti od nastanka štetnog dogaĎaja. Ova obaveza vaţi i

prije i nakon nastanka osiguranog slučaja. Osiguravač ima pravo da prema ocjeni okolnosti umanjiodštetu u mjeri u kojoj je šteta prouzrokovana usljed nepridrţavanja propisanih mjeraod straneosiguranika. MeĎutim, osiguranik ne moţe potpuno izgubiti prava iz osiguranja, osim ako je

preduzimanje njegovih radnji imalo ut icaj na nastanak štete. Osiguravač ima pravo da vrši kontrolunad izvršavanjem preventivnih irepresivnih mjera koje preduzima osiguranik.

Obaveze osiguravaĉa: 1. Plaćanje naknade – Rok za isplatu naknade je najviše 14 dana od dana dobijanja obavještenja da seosigurani slučaj desio. Ako iznos obaveze nije utvrĎen u navedenom roku, osiguravač je duţan isplatiti

predujam, odnosno dio naknade koji nije sporan. Ako je postojanje ili visina obaveze osiguravačasporna, rok od 14 dana t eče od dana kad su oni konačno utvrĎeni. Osnovnefaze postupka kojim seutvrĎuje postojanje obaveze na naknadu i njen iznos su:

(1) UtvrĎivanje osiguranog slučaja;

(2) Procjena štete;



(3) UtvrĎivanje veličine naknade. Naknada se isplaćuje u novcu, ali jeosigu ravač ovlašten i da jeizvrši u naturi (popravak kvara). UtvrĎuje se po formuli: (osigurana svota/stvarna vrijednost) x stvarnašteta. U nekim slučajevima se moţe ugovoriti da osiguravač nadoknaĎuje samo štetu koja preĎeodreĎenu granicu. Štete koje su ispod odreĎenog minimuma snosi sam osiguranik. Taj dio kojiosiguravač ne isplaćuje naziva sefranšiza.Franšize su predviĎene u osiguranju vozila, mašina,aparata, instalacija, usjeva itd.

2. Ostale obaveze osiguravaĉa: - da obezbijedi pokriće svojih obaveza putem reosiguranja ili saosiguranja;

- da svoju ekonomsku djelatnost organizira saglasno ekonomskim načelima osiguranja;

- da svoje opće akte kao što su pravila, tarife, uslovi osiguranja i sl. učini dostupnim javnosti;

- da prilikom zaključenja ugovora osiguranike upozna sa uslovima osiguranja i da ih upozori da su tiuslovi sastavni dio ugovora o osiguranju, te da osiguraniku izda policu ili drugu ispravu o osiguranju;

- da organizuje zaštitu od rizika i preduzima mjere prevencije i represije. Osigu ravač je duţan da pratii analizira uzroke šteta i preduzima mjere na otklanjanju tih uzroka, kao i mjere na smanjenju šteta.

3.4. KUMULIRANJE ZAHTJEVA ZA NAKNADU I VIŠESTRUKO OSIGURANJE

Kumul ir anje zahtjeva za naknadu. Postavlja se pitanje da li oštećeni koji je ujedno i osiguranik, ima pravo na dvostruku naknadu štete, tj. i po osnovu graĎanskog delikta i po osnovu osiguranja.

Kod imovinskog osiguranja nema kumuliranja naknade – osiguranik se moţe obeštetiti samo po jednom osnovu, ali po kome hoće: po osnovu osiguranja ili po osnovu delikta trećeg lica. Akonaplaćenom naknadom šteta nije potpuno izmirena, razliku moţe traţiti od drugog. Ako osiguraniknaplati naknadu od osiguravača, osiguravač ima regresno pravo prema trećem odgovornom licu doiznosa ispl aćene naknade. Kod osiguranja ţivota postoji kumulacija zahtjeva, a osiguravač nema pravo na regresnu naknaduisplaćenesvote od odgovornog lica.

Višestruko i dvostruko osiguranje.Kod dvostrukog osiguranja se vodi računa o savjesnostiosiguranika. Ako je postupio nesavjesno, svaki osiguravač moţe traţiti poništenje ugovora i zadrţati

premije. Ako nije postupio nesavjesno, svaki osiguravač ima pravo na svoju premiju, a osigur aniku pripada naknada od svakog osiguravača po ugovoru s tim što obje naknade zajedno ne mogu prećiiznos štete. Svaki osiguravač snosi dioukupnog iznosa koji je srazmjeran svoti osiguranja ponjegovom ugovoru.

3.5. PODJEL A OSI GURANJA

Kr iterij i podjele. Najčešća podjela je na osiguranje imovine, osiguranje lica i pomorsko osiguranje.Prema načinu nastanka, osiguranje se dijeli na obavezno i dobrovoljno.

Osigur anje imovine se dijeli na osiguranje stvari i osiguranje od imovinski h šteta. Kod osiguranjastvari, predmet je stvar imovinske vrijednosti i naknaĎuje se šteta u slučaju pro pasti ili oštećenjastvari. Kod osiguranja od imovinskih šteta, obaveza osiguravača se sastoji u naknadi imovinske štetekoja nastaje kad se desi osigurani slučaj, bez obzira na to da li ima oštećenja stvari. Postoji više vr staosiguranja imovine, npr: od poţara i nekih drugih opasnosti, od provalne kraĎe, osiguranje ţivotinja,osiguranje dobitka itd. Neki od njih su netaksativno nabrojani u ZOIO.

Osigur anje lica. U ovu grupu spadaju osiguranje ţivota i osiguranje od nesrećnog slučaja (osiguranjeza slučaj bolesti, nezgode i nesposobnosti za rad).



Plovidbeno (pomorsko) osiguranje pokriva rizike kojima su tokom plovidbe izloţeni brod, ureĎaji ioprema broda (kasko), te roba i druge stvari koje se prevoze brodom (kargo). Osiguranje se vrši od

pomorskih nezgoda, elementarnih nepogoda, eksplozija, poţara, te od razbojništva na moru iunutrašnjim vodama.

Obavezno osigu ranje uvodi se zakonom. Prema ZOIO, obavezne su 4 vrste osiguranja i to: osiguranje

putnika u javnom saobraćaju od posljedica nesrećnog slučaja, te osiguranje od odgovornosti za štete počinjene trećim licima koje je obavezno za vlasnike odnosno korisnike m/v,zrakoplova i brodica namotorni pogon.

Kad je u pitanju osiguranje putnika u javnom saobraćaju, osiguranim se smatra ju sva lica koja sunamjeravala da putuju, pa i kad se ne nalaze u prevoznom sredstvu, već u krugu (stanica, pristanište,aerodrom) i to bez obzira da li imaju kartu za to putovanje ili ne.

Kod obaveznog osiguranja u saobraćaju nema kumuliranja zahtjeva za naknadu. Od iznosa naknadeštete koju prevoznik duguje putniku po osnovu sudske odluke, odbija se iznos koji je putnik većnaplatio od osiguravača po osnovu obaveznog osiguranja putnika u javnom saobraćaju.

3.6. REOSI GURANJEPojam. Reosiguranje predstavlja posebnu vrstu osiguranja koju obavljaju subjekti registrovani za tudjelatnost. To je ustvari osiguranje osiguravača. Osiguravač reosiguranjem prenosi dio rizika nadrugog osiguravača, plaćajući mu za to dio premije, a reosiguravač se obavezuje da će učestvovati uisplati naknade štete odnosno sume osiguranja.

Organizacija za osiguranje je duţna da svojim općim aktom predvidi iznos (limit) koji pokrivavlastitim sredstvima, i da reosigura preostale obaveze, tj. one koje prelaze predviĎeni limit. Ponuda zazaključivanjeugovora o re osiguranju se mora dati najprije reosiguravačima u zemlji, a za dio obavezakoji se eventualno ne moţe pokriti na taj način, osiguravač je obavezan da ugovor o reosiguranjuzaključi u inostranstvu.

Vrste. Reosiguranje moţe biti uspostavljeno na osnovu osigurane sume ili na osnovu štete. U drugomslučaju, moţe se organizirati kao reosiguranje viška štete i reosiguranje viška (godišnjeg) gubitka.

Osnovni način osiguranja je tzv.ekscedentno reosiguranje, kod kojeg osiguravač posebno za svakiugovor o osiguranj u ocjenjuje koji će dio rizika zadrţati, a koji će prenijeti na osiguravača, ali usvakom poslu osiguranja u snošenju rizika učestvuje i reosiguravač. Drugi način osiguranja,tzv. ≪ kvotni ≪ se danas rje Ďe koristi, a sastoji se u tome da se unaprijed odre Ďuje kvota (npr.10%) pokojoj se dio rizika prenosi na reosigurava ča.

3.7. PRESTAN AK UGOVORA O OSI GURANJU

Prestanak ugovora po si li zakona nastupa u slijedećim slučajevima:

1. Ako u trenutku sklapanja ugovora nema rizika, smatra se da ugovor nije ni zaključen. To suslučajevi kad se u trenutku sklapanja ugovora osigurani slučaj već desio ili je bio u nastanku ili je

postalo izvjesno da će se desiti, kao i ako je postalo izvjesno da se osigurani slučaj ne moţe desiti.Stranke su duţne jednadrugoj vratiti sve što su primile po osnovu ugovora.

2. Ako za vrijeme trajanja ugovora predmet osiguranja propadne usljed doga Ďaja koji nije osiguran,ugovor prestaje a osiguravač je duţan da osiguraniku vrati srazmjeran dio premije.

3. Istekom ugovorenog roka.

4. U slučaju stečaja nad osiguravačem, ugovor prestaje u roku od 30 dana od dana otvaranja stečajnog postupka.



5. Kod osiguranja lica, ugovor o osiguranju ţivota je ništav ako je osiguranik prešao starosnu granicudo koje osiguravač vrši ova osiguranja.

6. Ugovor o im ovinskom osiguranju prestaje i zbog neplaćanja premija koje dospijevaju nakonzaključenja posla (30 dana nakon dospjelosti premije).

7. Ako osiguranik nenamjerno da pogrešne podatke ili propusti pruţiti potrebna obavještenja,osiguravač moţe da se opredijeli za raskid ugovora ili povećanje premije srazmjeno novoutvrĎenojveličini rizika. Ako osiguranik ne prihvati prijedlog o povećanju premija ni u roku od 14 dana, ugovor se raskida posamom zakonu.

Prestanak ugovora jednostrani m raski dom moguć je kad postoje zakono m predviĎeni uslovi.Osiguranik ima opće ovlaštenje da svakodobno raskine ugovor, s tim što je duţan osiguravačunadoknaditi eventualnom prouzrokovanu štetu. S druge strane, osiguravač moţe raskinuti ugovor uslijedećim slučajevima:

1. Ako je osiguranik namjerno dao netačnu prijavu ili prešutio relevantne podatke. Subjektivni rokraskida je 1 mjesec, a osiguravač nakon raskida ima pravo zadrţati primljene premije i zahtijevati

naplatu onih premija koje pokrivaju period osiguranja u kome je zat raţio poništenje ugovora; 2. Ako se u periodu nakon sklapanja ugovora rizik toliko poveća da on u takvim uslovima uopće ne bizaključio ugovor;

3. Kod ugovora sa neodreĎenim rokom trajanja, ugovor se moţe raskinuti sa danom dospjelosti premije, uz otkazni rok od 3 mjeseca. To znači da je osiguravač duţan dati izjavu o r askidu najmanje 3mjeseca prije dospjelosti premije.

4. U slučaju stečaja osiguranika. Objektivni rok je 3 mjeseca od dana otvaranja stečaja. Pod istimuslovima ugovor moţe raskinuti i osiguranik koji je pao pod stečaj.

5. Ako je izvršeno nadosiguranje usljed prevare od strane osiguranika. Isto pravo pripada iosiguraniku.

DIO PETI

HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI)

1. ZAJEDNIĈKI PRAVNI ELEMENTI HARTIJA OD VRIJEDNOSTI

1.1. UOPĆE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI

Pravni i zvori. Opća pravila o hartijama od vrijednosti sadrţana su u ZOO.Mjenica je regulisanaZakonom o mjenici, a ček Zakonom o čeku. Zakonom o vrijednosnim papirima regulisana je materijakoja se odnosi na dionicu i obv eznicu kao dugoročne, te blagajnički zapis, komercijalni zapis icertifikat kao kratkoročnevrijednosne papire.

Značajan izvor predstavljaju zakoni kojima se regulišu statusna pitanja odreĎenih institucija (dioničkihdruštava, banaka, osiguravajućih i investicionih društava), zatim propisi o deviznom i bankarskom



poslovanju, kao i pravni akti specijaliziranih institucija kao što su berze. Zakonom o vanparničnom postupku regulisan je postupak amortizacije nestalih ili izgubljenih vrijednosnih papira.

Pojam i osobine. Hartija od vrijednosti je pismena isprava kojom se njen izdavalac obavezuje daispuni obavezu upisanu na toj ispravi njenom zakonitom imaocu. Kod hartija od vrijednosti postoje 2vrste prava: pravo na hartiju i pravo iz hartije. Pravo na hartiju je vlasničko pravo na samoj hartiji koje

je isto kao vlasničko pravo na bilo kojoj stvari. Njegov nosilac ima pravo da hartiju drţii njomeraspolaţe, a posebno da je pusti u promet. Prava iz hartije su prava koja pripadaju povjeriocu (maocuhartije) prema načelima i propisima. Prenošenjem hartije prenose se i jedna i druga prava.

Znaĉaj hartija od vrijednosti.U zavisnosti od vrste, hartije od vrijednosti sluţe kao instrumenti plaćanja, instrumenti kratkoročnog ili dugoročnog kreditiranja, instrumenti akumulacije kapitala, tekao instrumenti robnog prometa. Zbog njihovog značaja nacionalna prava im pruţaju posebnu zaštitu – propisan je način izdavanja, forma, način korištenja, prenos, postupak amortizacije, kao i strogesankcije protiv zloupotrebe i falsifikata.

Bi tni elementi h arti ja od vri jednosti su:

1. Oznaka vrste vrijednosnog papira;

2. Firma, odnosno naziv i sjedište ili ime i prebivalište izdavaoca hartije; 3. Firma odnosno naziv ili ime lica na koje hartija glasi odnosno po čijoj nared bi glasi ili oznaku da je

papir na donosioca;

4. Tačno označenu obavezu izdavaoca koja proizilazi iz hartije od vrijednosti (čekovnu ili mjeničnusumu);

5. Mjesto i datum izdavanja hartije, te serijski broj ako se hartija izdaje u seriji;

6. Potpis izdavaoca, odnosno faksimil potpisa izdavaoca za hartije koje se emituju u seriji

Posebnim zakonom se kao bitni mogu odrediti i drugi sastojci.

1.2. OSNOVNE TEORIJE O HARTI JAM A OD VRIJE DNOSTI

Osnovno pitanje koje se u teoriji postavlja jeste kada nastaje obligacioni odnos izdavanjem hartije odvrijednosti.

Prema teori ji kr eacij e, obligacioni odnos nastaje izdavanjem hartije od vrijednosti, tj .njenimsastavljanjem i potpisivanjem. Za nastanak obaveze izdavaoca nije potreban i prijem hartije, ali pravnadejstva ovako nastale obligacije se odlaţu do trenutka predaje hartije njenom sticaocu, odnosno

povjeriocu.

Teor ij a emisije smatra da obligacioni odnos nastaje u trenutku stavljanja papira u opticaj.

Teor ij a ugovora polazi od toga da obligacioni odnos nastaje ugovorom, tj. voljnim radnjama

izdavaoca i primaoca hartije od vrijednosti. Po ovoj teoriji, obligacioni odnos nastaje u trenutku kadizdavalac preda hartiju njenom korisniku. Dosljedno ovoj teoriji, kad bi neko lice došlo u posjedhartije bez predaje upravo od strane izdavaoca, ne bi se smatralo nosiocem prava bez obzira nasavjesnost takvog lica. Obaveza iz hartije nije uopće nastala, jer nema voljne predaje hartije tj. nijezaključen ugovor. Da bi se otklonio ovaj nedostatak teorije ugovora, razvila se teorija pravnog privida.

Naime, stvaranjem hartije od vrijednosti izdavalac je stvorio vanjski pravni privid o valjanom puštanjuhartije u promet. Onaj ko je stvorio takav privid, po zakonu je duţan jamčiti svakom savjesnom

pribaviocu hartije od vrijednosti.

1.3. VRSTE H ARTI JA OD VRI JEDNOSTI

Prema sadrţini pravaiz hartije, one se dijele na: korporacione ili hart ije sa učešćem, stvarnopravne iobligacionopravne.



Korporacione hartije sadrţe pravo članstva u nekoj korporaciji, k ompaniji tipa DD. Daju pravo nadividendu i pravo na učešće u upravljanju (pravo glasa). Zato se nazivaju i papiri sa učešćem, a

ponekad i ličnopravni papiri. Tipičan primjer ovih hartija je dionica.

Stvarnopravne (robne, dispozicione) hartije od vrijednosti sadrţe neko stvarno pravo koje se moţekoristiti samo na osnovu te hartije. (zaloţnica, skladišnica). Predaja hartije proizvodi iste pravne

posljedice kao i fizička predaja stvari naznačenih na hartiji. - Obligacionopravne hartije sadrţe neko potraţivanje. Ono najčešće glasi na novac kao što je slučaj kod mjenice, čeka i obveznice. Potraţivanje moţe biti usmjereno i na neku drugu činidbu, posebno na

predaju stvari.

Prema nosiocu prava hartije se dijele na one koje glase na donosioca, na ime i po naredbi.

- Hartije od vrijednosti na donosioca su papiri kod kojih je povjerilac sva ki savjesni drţalac hartije. Na ovim hartijama upisana je klauzula “na donosioca”. Nosiocem prava smatra se svaki imalac hartije,a prenos prava se vrši prostom predajom (tradicijom) hartije. Hartija od vrijednosti na donosioca m oţese preinačiti da glasi na ime. Takva preinaka naziva sevinkulacijom. Vlasnik ove hartije i njen

izdavalac se mogu sporazumjeti da se vinkulacija briše i tako hartija opet postaje na donosioca. To brisanje naziva se devinkulacijom.

- Hartije od vrijednosti na ime se najčešće nazivajurekta hartijama. Ostvarenje prava iz hartije pripada licu koje je poimenično navedeno u hartiji. Pravo iz ove hartije prenosi se cesijom.

- Hartije od vrijednosti po naredbi su hartije kod kojih je povjerilac lice imenovano u hartiji, ali isvako drugo lice za koje naredi u hartiji imenovano lice. Ova hartija sadrţi klauzulu “po naredbi”.Pravo iz ove hartije prenosi se indosiranjem. Kod ovih hartija od vrijednosti se takoĎe moţeupotrijebiti rekta klauzula i tako zabraniti njihov prenos.

Prema dospjelosti se hartije od vrijednosti dijele na oročene, po viĎenju i sa neodreĎenim rokom.

- Oroĉene hartije od vrijednostisu takvi papiri kod kojih je rok dospje losti tačno odreĎen i upisan nahartiji.

- Hartije od vrijednosti po vi Ċenjutu takve hartije kod kojih je duţnik obavezan na izvršenje činidbeiz hartije u trenutku kad mu je povjerilac prezentira. Hartija o tome sadrţi posebnu klauzulu, ili nesadrţi ništa jer ako ništa nije naznačeno, po zakonu se smatra da je izvršenje obaveze po viĎenju.

- Hartije bez utvrĊenog rokasu one u kojima nije upisan rok dospjelosti činidbe. Imalac ostvarujesvoje pravo u roku koji se posebno ugovara ili utvrĎuje nekim aktom (skladišnica, obveznica, dionica,komercijalni zapis).

Ostale vrste harti ja od vri jednosti:

- Prema predmetu obaveze – stvarne i novčane;

- Prema izdavaocu – javnopravne i privatnopravne;

- Prema prihodu koji donose svom imaocu – neke hartije (investicione) daju stalan prihod(obveznice), druge daju promjenjiv prihod (dionica, komercijalni zapis), a tre će ne daju nikakva prihod (ček, skladišnica, teretnica);

- Prema odnosu sa osnovnim poslom povodom kojeg su izdate – apstraktne i kauzalne;

- Tradicione, na osnovu kojih se moţe traţiti predaja stvari idispozicione , na osnovu kojih se moţeraspolagati stvarima navedenim u hartiji.



- Prema naĉinu i obimu izdavanja – masovne i pojedinačne. Pojedinačnese izdaju za svakiindividualni slučaj. Masovne hartije od vrijednosti koje imaju trţišnu ili berzansk u cijenu nazivaju setrgova čkimefektima (dionica i obveznica).

1.4. PRENOS HARTI JA OD V RIJE DNOSTICesija je ustupanje potraţivanja ugovorom izmeĎu dotadašnjeg povjerioca (cedenta) i trećeg lica (cesionara) koje tom cesijom postaje novi povjerilac. Cesijom se prenose hartije na ime. Prilikom ovog prenosa vrše se slijedeće radnje: na samoj hartiji se upisuje naziv odnosno ime cesionara, stavlja potpiscedenta, obavještava izdavalac i vrši upis prenosa u registar, ako se on vodi za tu vrstu hartije odvrijednosti. Naznačene radnje se traţe i kod svakog novog prenosa.

Izdavalac hartije od vrijednosti na ime moţe zabraniti njen prenos. Izjava o zabrani se mora upisati nasamoj hartiji. Prenošenje ovih hartija moţee biti zabranjeno i propisom.

Prenos indosamentom ( indosmanom) je najčešći način prenošenja. Njime se prenose hartije ponaredbi. Na poleĎini hartije dotadašnji nosilac prava (indosant) stavlja bilješku da ostvarenje pravaubuduće pripada drugom licu (indosatar), uz upisivanje tog lica. Na isti način se moţe vršiti dalji

prenos, tako da nastaje čitavniz indosamenata odnosno stvara se lanac povjerilaca.

Prenos hartije od vrijednosti po naredbi se moţe zabraniti, ali je zabranu potrebno upisatina samojhartiji ili stavljanjem slične klauzule koja ima isto značenje. Zabranu moţe staviti sam izdavalac iliindosant i takva hartija se prenosi isključivo cesijom.

Hartije po naredbi se mogu pretvoriti u hartije na ime. To se čini unošenjem na hartiju odredbe “ne ponaredbi”. Indosament moţe biti puni, blanko i na donosioca. Kod punog sena hartiji n aznačava ime indosatara.Blanko indosament nastaje kad se na hartiji ne upisuje ime indosatara, već samo potpis indosanta,mjesto i datum prenosa. Blanko indosament se naziva i otvorenim ţirom.U slučaju prenosa nadonosioca, umjesto imena indo satara stavlja se naznaka “donosiocu”. Indosament na donosioca vaţikao blanko indosament. Indosatar, tj. novi indosant u oba slučaja moţe dalji prenos vršiti onom vrstomindosamenta koju sam izabere.

Indosiranje mora biti bezuslovno. Prenositi se moraju sva prava iz hartije od vrijednosti a ne samoneka.

Djelimični indosament je ništav.

Prenos predajom (tradicijom) vrši se kod hartija na donosioca. Tipična takva hartija je ček.

1.5. PRESTANAK PRAVA I Z H ARTI JA OD VRIJED NOSTI

Prestanak prema općim pravilima – prava iz hartije od vrijednosti mogu pre stati na jedan od općihnačina: izvršenjem činidbe na koju glasi hartija, oprostom duga, novacija, kompenzacija,konfuzija,zastara.

Specijalni naĉini prestanka pravaiz hartija od vrijednosti su: otkupljivanje hartije i sudskaamortizacija (samo za hartije koje glase na ime ili po naredbi).



2. M JENI CA

2.1. POJAM I FUNKCI JE M JENI CE

Pojam. Mjenica je hartija od vrijednosti kojom jedno lice daje bezuslovno ob ećanje da će licunaznačenom na hartiji ili trećem licu za koje naznačeni to naredi biti isplaćena odreĎena svota novca.Izdavalac obavezu isplaćivanja mjenične svote uzeti na sebe i tada se radi o sopstvenoj (vlastitoj, solo)dionici. U drugom slučaju, izdavalac moţe dati bezuslovan nalog trećem licu da ono isplati mjeničnusvotu i tada se govori o trasiranoj (vučenoj, trata) mjenici. Ekonomske funkci je mjeni ce. Mjenica tradicionalno sluţi kao sredstvo bezgotovinskog plaćanja.Danas je prisutnija u ulozi k reditnog sredstva kod osiguranja potraţivanja ili odobravanjakratkoročnog kredita. Osim toga, mjenica predstavlja i sredstvo kratkoročnog ulaganja kapitala.

2.2. SASTOJCI (EL EM ENTI ) MJEN I CE

Zakon o mjenici prihvata teoriju omisije. Ova teorija dozvoljava da se svi mjenični elementi nemoraju unijeti u pismenu ispravu u trenutku sastavljanja mjenice. Dakle, dopušteno je sukcesivnodopunjavanje mjenice onim elementima koje je njen izdavalac propustio unijeti prilikom izdavanja.Radi očuvanja pravne sigurnosti, teorija omisije ističe 2 momenta:

1. Svi sastojci mjenice koje zakon zahtijeva moraju biti uneseni u trenutku podnošenja mjenice naisplatu;



2. Postoji pravna pretpostavka da je izdavalac ovlastio svakog savjesnog imaoca mjenice da u ispravuupiše neki od nedostajućih elemenata koji po zakonu moraju postojati.

Bi tni elementi vučene (trata, trasirane) mjenice su:

a) Oznaka da se radi o mjenici;

b) Bezuslovan nalog da se isplati odreĎena svota novca – obično se svota navodi brojem islovima.Kod

neslaganja svote napisane brojem i slovima, vaţi svota napisana slovima. Ako je naznačeno više svotau istoj mjenici, vaţi najmanja svota koja je napisana slovima.

c) Ime trasata (onoga ko treba da plati) – obično stoji u donjem lijevom uglu. Na mjenici moţe bitinavedeno i više lica u ulozi trasata. Zakon ne odreĎuje izričito da li ulogu trasata mogu imatikumulativno ili alternativno, a teorija prihvata oba rješenja;

d) Ime remitenta – mjenica nije hartija na donosioca i zbog toga ime remitenta mora biti navedeno umjenici. Na istoj mjenici moţe biti navedeno više remitenata i to kumulativno ili alternativno. Ako sunavedeni alternativno, duţnik će mjenicu isplatiti onom remitentu koji mu mjenicu podnese na isplatu.

Ako su označeni kumulativno, svoja mjenična prava mogu ostvarivati samo zajedno; e) Potpis trasanta (izdavaoca mjenice) – na istoj mjenici moţe biti označeno i više lica za trasante. Onimogu biti samo kumulativni duţnici;

f) Oznaka dospjelosti – dospjelost je vrijeme kad se mjenica treba isplatiti.Ako se rok dospjelosti nenaznači, mjenica ipak vaţi i zakonska pretpostavka je da se radi o mjenici po viĎenju. Rok dospjelostimoţe biti odreĎen na 4 načina:(1) mjenica sa dospjelošću na odreĎeni dan,(2) mjenica na odreĎeno vrijeme od izdavanja;

(3) mjenica po viĎenju i

(4) mjenica na odreĎeno vrijeme po viĎenju. g) Mjesto plaćanja – bitan element mjenice, ali nije neophodan. Ako je taj podatak izostavljen,zakonska pretpostavka je da je mjesto plaćanja ono koje je na mjenici označeno pored imena trasata.Ako ni to mjesto ne bi bilo navedeno, mjenica bi bila ništava jer joj nedostaje jedan bitan element.Prema teoriji e misije, savjesni imalac mjenice moţe sam popuniti ovaj element.

h) Dan i mjesto izdavanja mjenice.

Pretpostavlj eni bi tni sastojci mj eni ce su oni koji se mogu pretpostavit i iako nisu izričito navedeni umjeničnom tekstu. Zakon o mjenici navodi 3 pretpostavke bitnih sastojaka:

1. Oznaka dospjelosti moţe biti ispuštena, jer se trasirana mjenica u kojoj nije naznačena dospjelostsmatra mjenicom po viĎenju;

2. Mjesto plaćanja – ako nije navedeno, mjestom plaćanja se smatra ono koje je označeno poredtrasatovog imena;

3. Mjesto izdavanja – ako nije naznačeno, smatra se da je mjenica izdata u mjestu koje je navedeno pored trasantovog potpisa.

Domicili rana mj enica. Mjenica na kojoj je kao mjesto plaćanja naznačeno drugo mjesto, izvansjedišta ili prebivališta trasata, naziva se domiciliranom mjenicom. Pri ocjeni da li jemjenicadomicilirana mjerodavno je samo ono što je upisano na mjenici, a ne stvarno stanje. Mjenicu moţedomicilirati samo trasant.

Nebitni sastojci mjenice (mjeniĉne klauzule). Najčešće mjenične klauzule su:

1. Podatak o broju mjeničnog primjerka (duplikatna klauzula); 2. Oznaka “po naredbi”;



3. Klauzula o moneti (klauzula o efektivnosti) – trasant njome odreĎuje da se mjenica ima platiti uodreĎenoj valuti;

4. Klauzula o pokriću (revalirajuća klauzula) – pokazuje trasatu koga on t reba da zaduţi u računu ilikom računu će odobriti mjeničnu svotu;

5. Klauzula valute (valutna klauzula ili klauzula o primljenoj vrijed nosti) ima graĎanskopravna a nemjenična dejstva i pokazuje odnos izmeĎu trasanta i remitenta;

6. Avizna klauzula (avizo, klauzula o izvještaju) govori o tome da li trasat, prije nego što prihvati nalog iz mjenice, treba da sačeka izvještaj od trasanta ili ne;

7. Kasatorna klauzula – upisuje se samo u slučaju izdavanja mjenice u više primjeraka, a sa ciljem dase mjenična svota isplati imaocu samo jednog odreĎenog primjerka mjenice;

8. Rekta klauzula (negativna klauzula po naredbi) – ovom klauzulom se mjenica pretvara u hartiju odvrijednosti na ime i moţe se prenositi samo cesijom, a ne indosiranjem;

9. Klauzula “bez troškova” ili “bez protesta” – unošenjem ove klauzule imalac mjenice se oslobaĎaobaveze na podizanje protesta. Klauzulu mogu unijeti trasant, indosant ili avalist. Ak o je upiše trasant,ona djeluje prema svim potpisnicima, a ako je stavi indosant ili avalist, onda djeluje isključivo premanjima.

10. Klauzula “bez obaveze” ili “bez regresa” – n jome indosant isključuje svoju mjeničnopravnuodgovornost kao regresnog duţnika prema daljim imaocima mjenice. Vaţi samo prema indosantu koji

ju je napisao.

11. Klauzula o kamati – unosi je trasant kod mjenice plative po viĎenju ili na odreĎeno po viĎenju, uzupis kamatne stope.

12. Oznaka adrese – u mjenicu se unosi bliţa adresa trasanta, trasata, kao i mjesta plaćanja.

2.3. MJENIĈNE RADNJE

Uopće.Mjenične radnje se mogu podijeliti na osnovne mjenične radnje i mjenične radnje koje se preduzimaju radi očuvanja i ostvarenja mjeničnih prava. U osnovne spadaju: izdavanje, prenos,akceptiranje, mjenično jemstvo (aval), isplata, intervencija, te umnoţavanje i prepis mjenice. Radnjekojima je cilj očuvanje mjeničnih prava su: regres, protest, amortizacija mjenice i podizanje mjeničnetuţbe. I zdavanje mjenice se sastoji u popunjavanju isprave i potpisivanju trasanta . Da bi bilo punovaţno,trasant mora imati poslovnu sposobnost. U mjeničnom pravu, sposobnost za izdavanje mjenice nazivase pasivnom mjeničnom sposobnošću, što znači sposobnost za preuzimanje mjeničnih obaveza.Aktivna mjeničnasposobnost je sposobnost lica da bude povjerilac po mjenici.

U privrednom ţivotu mjenicu izdaje poslovna organizacija (trgovačko društvo) kao duţnik, radiispunjenja neke obaveze prema povjeriocu. Obično povjerilac i duţnik ugovaraju da za vrijednost

prodate robe ili izvršenih usluga prodavac vuče (trasira) mjenicu na kupca, odnosno primaoca usluga,označavajući sebe kao remitenta. Kao remitenta moţe označiti i nekog svog povjerioca (treće lice) sakojim je ugovoreno plaćanje na ovaj način.

Prenos mjenice ostvaruje se cesijom ili indosamentom. Kod indosamenta se pored naziva indosant iindosatar, koriste i termini ţirant i ţiratar. Postoji više vrsta indosamenta i to:

a) Puni indosament - navodi se ime indosatara. Indosament mora biti bezuslovan. Ako je stavljenuslov, smatra se kao da nije napisan.

b) Blanko indosament – stavlja se samo potpis indosanta. Indosatar je lice koje drţi mjenicu;

c) Prokura indosament – preduzima se radi opunomoćenja. Indosant samo ovlašćuje indosatara da unjegovo ime i za njegov račun vrši neka prava iz mjenice, da obavi i neke radnje. Indosatar ne stiče



samostalno pravo iz mjenice. Nije stekao vlasničko pravo na mjenici i ne moţe je prenositi ni na kakavnačin osim kao punomoć, jer je to sadrţaj njegovih ovlaštenja;

d) Zaloţni indosament – mjenica se zalaţe indosamentom koji sadrţi odredbu iz koje je vidljivo da seradi o zalogu. U pogledu prava zaloţnog povjerioca (indosatara) situacija je sl ična prokuraindosamentu sa specifičnostima koje ima svaka zaloga.

e) Rekta indosament – ovim indosamentom se mjenici po naredbi oduzima svojstvo prenosivosti takošto se izjavi o prenosu dodaju riječi kao “ne po naredbi” ili “ne po njegovoj naredbi”. Posl jedica je dase mjenica nakon toga moţe prenositi samo cesijom. Bitno je naglasiti da indosant ne moţe trajnomjenicu pretvoriti u rekta mjenicu. To moţe samo trasant. MeĎutim, indosant koji je zabranioindosiranje rekta indosamentom neće biti odgovoran licima na koja mjenica bude kasnije indosirana.

f) Povratni indosament – postoji u slučaju kad je mjenica indosirana na trasata, trasanta ili lice koje jeveć ranije bilo indosant na istoj mjenici.

g) Indosament sa klauzulom straha – opće pravilo je da indosant garantuje, odnosno odgovara da ćemjenica biti akceptirana i isplaćena. MeĎutim, on svoju odgovornost moţe isključiti tako štoindosamentu doda klauzulu straha (kao “bez obaveze” ili “bez garancije”). Bitno je naglasiti da biništava bila klauzula straha koja bi se odnosila na isključenje trasantove odgovornosti.

Pri jem mjenice (prihvat, akcept) je mjeničnopravna radnja kojom trasat stavljanjem odgovarajućeklauzule i svojim potpisom na mjenici potvrĎuje da prihvata mjeničnu obavezu. Akceptomse mijenjaglavni duţnik u mjenici. Dotad je duţnik bio izdavalac, a akceptom trasat postaje glavni duţnik, aostali potpisnici postaju regresni obveznici. Imalac mjenice stiče pravo da se naplati od njih ako glavniduţnik ne plati dug. Dalji značaj akcepta je u tome što mjenične obaveze prestaju jedino ako mjenicuisplati akceptant. Ako je isplati bilo koji drugi mjenični obveznik, ona se ne gasi.

Za akcept nije propisana forma. Obično se daje riječima:≫ priznajem ≪ , ≫ prihvatam ≪ ,≫ akceptiram ≪ i sl. i stavlja se potpis. Postoji i blanko akcept. To je trasatov potpis na mjenici, jer jezakonska pretpostavka da kao akcept va ţ i i sam potpis trasata na licu mjenice.

Podno šenje mjenice na akcept zavisi od volje imaoca, me Ďutim ako mjenica nije blagovremenoakceptirana trasat mo ţ e odbiti njenu isplatu. Mjenica se mo ţ e podnijeti na akcept do dana njenedospjelosti. Od pravila da se mjenica mo ţ e, a ne mora podnositi na akcept postoje 2 izuzetka:

1. Trasant mo ţ e u mjenici odrediti da se ona obavezno podnese na akcept, a mo ţ e odrediti i rok ukome je to obavezno u činiti. Takvu odredbu mo ţ e unijeti i inodosant, ali ne mo ţ e do ći u sukob satrasantom. Ako naredbu o obaveznom akceptiranju ne izvr ši, imalac mjenice gubi pravo na regres izbog neakceptiranja i zbog neisplate.

2. Trasant mo ţ e zabraniti da se mjenica podnosi na akcept. Zabrana mo ţ e biti op ća ili se podno šenjemoţ e zabraniti do isteka odre Ďenog roka. Me Ďutim, ako i pored zabrane mjenica bude akceptirana, tajakcept će biti valjan. Postoje i 2 slu čaja u kojima trasant ne mo ţ e zabraniti podno šenje mjenica naakcept:

a) mjenica trasirana na odre Ďeno vrijeme po vi Ďenju se mora podnijeti na akcept u roku od 1 godine oddana izdavanja. Ovaj rok trasant mo ţ e skratiti ili produ ţ iti, a indosanti ga mogu samo skratiti.

b) Domicilirana mjenica se mora podnijeti na akcept, jer se trasat na taj na čin obavje štava da treba pla ćanje izvr šiti u nekom drugom mjestu ili kod nekog tre ćeg lica.

Kad se mjenica podnese na akcept, trasat alternativno ima jedno od slijede ćih prava:

1. Akceptirati mjenicu i time preuzeti obavezu postaju ći glavni du ţnik;

2. Odbiti akcept. U tom slu čaju povjerilac ima pravo pokrenuti sudski postupak prema regresnimduţnicima.

3. Tra ţ iti deliberacioni rok (da bi donio odluku), tj. da mu se mjenica jo š jednom podnese sutradan.

4. Ograni čiti akcept na dio mjeni čne svote, a za neakceptirani dio povjerilac preduzima radnje protivregresnih du ţ nika (akceptiram 50.000, a mjeni čna svota glasi 90.000).



Akcept mora biti bezuslovan. Ako je uslovljen, smatra se da nije ni dat, a mjenica va ţ i. Akcept se nemora datirati, izuzev u 2 slu čaja:

(1) ako je trasiranja mjenica plativa na odre Ďeno vrijeme po vi Ďenju i

(2) ako je posebnom odredbom utvr Ďeno da se mjenica mora podnijeti na akcept po isteku odre Ďenogvremena. Ako se mjenica ne datira, imalac mora podignuti protest da bi odr ţ ao regresna prava protivindosanata i trasanta.

Radnja akceptiranja je kona čna, a akcept neopoziv nakon što je akceptiran mjenica predata povjeriocu.

Mjeniĉno jemstvo (aval) je pismena izjava sa potpisom ili samo potpis na mjenici kojom neko lice(avalist) garantuje da će mjenični duţnik isplatiti mjenicu. Aval se daje samo za isplatu, a ne i za drugeobaveze. Moţese dati za cijelu svotu ili za njen dio.

Avalom se zasniva samostalan, a ne akcesoran pravni odnos, a avalista mo ţe biti i prije glavnogduţnika pozvan da plati mjenicu. Dakle, avalista odgovara povjeriocu neposredno, samostalno isolidarno. Kao avalista se moţe pojaviti svako lice koje ima pasivnu mjeničnu sposo bnost, izuzevglavnog mjeničnog duţnika.

Zakonska pretpostavka je da se svaki potpis na licu mjenice smatra avalom (na poleĎini se smatra blanko indosamentom). Ako avalista nije naveo za koga garantuje, tj. ko je honorat, smatra se da seradi o avalu za trasanta.

Obaveza avaliste postoji i u slučaju kad je obaveza honorata ništava, osim u slučaju kad je ništavost posljedica formalnih mjeničnopravnih nedostataka. Ako avalista isplati mjeničnu sumu, on postajevlasnik mjenice i stiče status regresnog povjerioca.

Umjesto avala često se koristi prikriveno jemstvo (ţiro), koje se ostvaruje potpisivanjem na poleĎinimjenice.

Isplata (plaćanje) mjenice.Podnošenje mjenice na isplatu je obavezno. Mjenica se po pravilu prezentira i plaća na dan dospjelosti. Ako dospijeva u neradni dan, dan plaćanja je prvi nar edni radnidan. Isplata mjenice po viĎenju moţe se traţiti bilo kad u roku od 1 godine od dana izdanja.

Lice ovlašteno za podnošenje mjenice na isplatu je isključivo ono koje je for malno legitimisano, pa senjemu ili punomoćniku vrši isplata mjenice. Mjenica se podnosi u poslovnom lokalu duţnika, a ako seto ne vidi iz mjenice onda u njegovom stanu. Mjenica se po pravilu isplaćuje u cijelom iznosu.MeĎutim, duţnik moţe isplatiti dio mjenične svote, a povjerilac ne moţe odbiti djelimičnu isplatu.Ostatak neisplaćenog iznosa povjerilac će traţiti od regresnih duţnika, nakon što se kod suda utvrdidjelimična isplata glavnog duţnika.

Mjenica se gasi samo ako je isplati glavni mjenični duţnik. Ako ju je isplationeki dr ugi duţnik, onima pravo da u regresnom postupku traţi naplatu od glavnog i ostalih mjeničnih duţnika koji su njemuodgovorni po mjeničnom pravu.

U mjeničnu svotu uračunata je kamata. Ona se priračunava glavnici već prilikom izdavanja mjenice.

Regres. Kada trasat odbije akcept ili odbije isplatu, imalac mjenice s tiče pravo da se obrati ostalim(regresnim) duţnicima. Regresni duţnici su trasant, indosanti i njihovi avalisti. Postoje 2 vrste regresa:

1. Regres o dospjelosti ili regres zbog neisplate – ako gla vni duţnik ne plati mjenicu na dan plaćanjaili 2 radna dana po dospjelosti;

2. Regres prije dospjelosti koji se podnosi zbog neakceptiranja ili nesp osobnosti za plaćanje.Regresni zahtjev prije dospjelosti moţe se postaviti u slučajevima koji su odreĎeni zakonom i to:

a) Ako je akceptiranje odbijeno;

b) Ako je prije ili poslije akceptiranja otvoren stečaj ili prinudna likvidacija imovine trasata odnosnoakceptanta ili ako je trasat odnosno akceptant obustavio pl aćanje, ili ako je izvršenje naimovini tih

lica ostalo bezuspješno;



c) Ako je otvoren stečaj ili prinudna likvidacija nad imovinom trasanta, a radi se o mjenici koja se nesmije podnijeti na akceptiranje.

Svi regresni duţnici povjeriocu odgovaraju samostalno, solidarno i neposredno. Zahtjev se moţe postaviti prema svakom pojedinačno, prema više njih po izboru ili prema svima zajedno.

Regres u mjeničnom pravu nije ustanovljen samo u korist mjeničnog povjerioca, nego pravo regresa postoji i u meĎusobnim odnosima regresnih duţnika (iskupni regres).

Plaćanje u regresnom postupku moţe se izvršiti povratnom mjenicom, ako suprotno nije ugovoreno.To je nova mjenica trasirana po viĎenju, koju vuče povjerilac (vršilac regresa) na nekog od svojih

prethodnika (regresnih duţnika). Protest predstavlja mjeničnopravnu radnju koja se preduzima radi očuvanja prava iz mjenice premaregresnim duţnicima. Istovremeno, protest je i javna isprava kojom se utvrĎuje da duţnik nije izvršioodreĎenu radnju iz mjenice- – nije akceptirao ili datirao akcept, nije isplatio mjenicu i dr. Podizanje

protesta je pravo, ali i obaveza imaoca mjenice ako hoće da očuva svoja prava prema regresnimduţnicima. Razlozi za protest su utvrĎeni zakonom i u zavisnosti od njih postoje različite vrste protesta:

1. Protest zbog neakceptiranja ili djeli mičnog akceptiranja;

2. Protest zbog neisplate ili djelimične isplate;

3. Protest zbog nedatiranja akcepta;

4. Perkvicizioni protest – podiţe ga imalac kopije mjenice i njime traţi pr edaju akceptiranog primjerkaod drţaoca tog primjerka, kako bi od akceptanta traţio isplatu mjenice.

Protest podiţe imalac mjenice odnosno njene kopije (protestant) protiv trasata, akceptanta ili imaocaakceptiranog primjerka mjenice (protestat). Rokovi za protest propisani su z akonom, a različito suodreĎeniza pojedine vrste protesta.

Ako je na mjenici upisana klauzula ≫ bez protesta ≪ , imalac ne mora podizati protest da bi o čuvaoregresna prava, ali je obavezan na notifikaciju (obavje štavanje indosanta i trasanta).Protest se podi ţ e kod nadle ţnog suda. Mjesna nadle ţnost utvr Ďuje se prema sjedi štu protestata.Protestni organ (sud) poziva protestata da izvr ši mjeni čnu radnju zbog koje je podignut protest. Akoudovolji zahtjevu, postupak se obustavlja. U suprotnom protestni organ sastavlja protestnu ispravukoja se bez odlaganja dostavlja protestantu, a zavodi se i u poseban registar (registar protesta) koji imakarakter javne knjige.

I ntervencija je mjeničnopravna radnja kojom neko lice (intervenijent) vrši akceptiranje ili isplatumjenice umjesto nekog mjeničnog duţnika (honorata). Do intervencije moţe doći kad imalac mjenicestekne regresno pravo, a njen cilj je da se od regresa zaštiti odreĎeni mjenični duţnik i njegovi povjerioci (lica čiji se potpis nalazi na mjenici iza potpisa honorata koji se štiti od regresa.

Prem a naĉinu na koji dolazi do intervencijerazlikuju se pozivna i spontana intervencija. Pozivnaintervencija ili adresa po potrebi odnosno adresa u nuţdi, postoji onda kad intervenijenta odreditrasant, indosant ili avalist. Poziv se upisuje u mjeničnu ispravu. Ako se ispune uslovi za regres,imalac mjenice je duţan da se obrati licu naznačenom za intervenciju, koje postaje intervenijent kad

prihvati poziv.

Do spontane intervencije dolazi kad treće lice ili bilo koji potpisnik na mjenici osim akceptanta, povlastitoj volji interveniše. Za razliku od pozivne intervencije, kod spontane intervencije imalacmjenice moţe odbiti akcept jer ne ţeli intervenijenta kao duţnika. MeĎutim, isplatu mora prihvatiti.

Prema razlogu intervencije, postoje intervencija zbog neakceptiranja i zbog neisplate . Do objevrste intervencije moţe doći po pozivu ili spontano.

Intervencija zbog neakceptiranja se primjenjuje samo u slučaju ako bi do vršenja regresa došlo prijedospjelosti. Intervenijent na mjenici upisuje izjavu o akceptu, ime honorata i potpisuje. Ako honoratnije naznačen, zakonska pretpostavka je da je to trasant. Bitno je napomenuti da sam potpis



intervenijenta koji nije trasat ili trasant na licu mjenice ima pravno značenje avala, a na poleĎini blanko indosamenta. Ako trasat interveniše pa samo potpiše na licu mjenice, takvim potpisom on postaje akceptant.

Akceptiranjem mjenice intervenijent ne postaje glavni mjenični duţnik, već odgovara isto kao i njegovhonorat.

Kod intervencije zbog neisplate, ako ima više intervenijenata, imalac je duţan prihvatiti intervencijuonoga intervenijenta koja oslobaĎa najviše duţnika. Plaćanjem intervenijent stiče prava koja imanjegov honorat.

MeĎutim, on ne stupa na mjesto honorata pa se prema njemu ne mogu isticati prigovori koji bi semogli stavljati honoratu. Intervenijent ne moţe mjenicu dalje indosirati.

Umnoţavanje i prepisi mjenice.Mjenica moţe biti izdata u više primjeraka (duplikat, triplikat), odkojih je svaki jednak sa prvim primjerkom i nosi svoj tekući broj. Oznaku tekućih brojeva moţe stavitisamo trasant.

Ako se oznaka ne bi stavila, svaki primjerak smatrao bi se posebnom mjenicom. Više primjeraka jednemjenice izdaje se da bi se povjerilac osigurao za slučaj gubitka mjenice. Izdavanje više primjerakamoţe se spriječiti unošenjem≫ solo≪ klauzule.Pošto izdavanjem novih primjeraka nije izdata nova mjenica, ve ć svi primjerci čine jednu obavezu,isplatom jednog primjerka se gasi obaveza i potpisnici se osloba Ďaju obaveze po svim ostalim

primjercima. Izuzetno, ako je na mjenici napisana kasatorna klauzula, onda se mo ţ e isplatiti samo potom primjerku.

Ako je trasat akceptirao vi še primjeraka, obavezan je po svakom primjerku na kome ima njegov potpis. Tada se isplatom jednog primjerka ne gase ostali primjerci koje je akceptirao.

Kad se jedan primjerak uputi na akceptiranje, to se mora nazna čiti na svim ostalim primjercima iupisati ime onoga kod koga se taj primjerak nalazi (depozitara). Depozitar je du ţ an akceptirani

primjerak čuvati i predati ga ovla štenom licu, imaocu duplikata, kad ga zatra ţ i. Ako bi odbio predaju,

imalac duplikata podi ţ e perkvizicioni protest.Svaki imalac mjenice ima pravo sa činiti njen prepis. Prepis se mo ţ e indosirati i avalirati kao i original,ali se ne mo ţ e podnijeti na akcept. Prepis mora biti vjeran originalu sa svim indosamentima,klauzulama i nazna čenjem potpisa. Mora se nazna čiti gdje se prepis zavr šava, da bi se u slu čajuindosiranja ili avaliranja znalo odakle po činje originalni tekst na prepisu. U prepisu se mora nazna čitida je to prepis i kod koga se nalazi original. Ako takve naznake nema, prepis gubi snagumjeni čnopravne isprave, te imalac nema pravo regresa na osnovu njega niti ga mo ţ e indosirati.

ObezbjeĊenje mjeniĉnog potraţivanja (pravo zaloga i pridrţaja).Uz lične mjenične garancije (aval,intervencija i ţiro), kao sredstva za obezbjeĎenje mjeničnog potraţivanja sluţe zaloga i pridrţaj(retencija).

Mjenični zaloţni povjerilac moţe od zalogodavca traţiti i pismenu izjavu o zasnivanju zaloţnog pravana datoj stv ari, potraţivanju ili mjenici. Kada ima takvu izjavu, a u slučaju da duţnik ne isplatimjenicu na vrijeme, povjerilac moţe bez tuţbe i saslušanja zalogodavca od suda traţiti javnu prodajuzaloţene stvari. Potraţivanje ili mjenicu moţe zadrţati ili iste naplatiti i bez posredovanja suda.

Da bi osigurao svoje potraţivanje i ako nema zaloţnog prava, mjenični povjerilac moţe zadrţatiduţnikov novac, hartije od vrijednosti, dokaze o potraţivanjima i pokretne stvarikoji su zakonitim putem došli unjegove ruke (p ravo retencije). Pritom nije nuţno postojanje pravnog koneksiteta.Postoje 2 vrste retencije:

1. Redovna retencija – stiče se po dospjelosti mjenice, tj. kad mjenični povjerilac stekne pravo natuţbu; 2. Kvalificirana retencija – stiče se prije dospjelosti mjenice, u 3 slučaja: (1) ako je duţnik pao podstečaj;



(2) ako je izvršenje novčanog duga iz duţnikove imovine ostalo bezuspješno ili (3) ako je kao trgovacobustavio plaćanje.

2.4. OSTALE MJENIĈNE RADNJE (MJENIĈNI ZAHTJEVI)

Amor tizacija mj enice je vanp arnični sudski postupak u kome se nestala mjenica proglašavanevaţećom (amortizovanom). Postupak je slijedeći: imalac podnosi prijedlog sudu uz prezentiranjeodgovarajućih dokaza. Sud, ako naĎe da su podneseni podaci dovoljni, objavljuje oglas u Sluţbenimnovinama putem kojeg poziva drţaoca mjenice da je podnese sudu. Ako se u odreĎenom roku niko ne pojavi, sud mjenicu oglašava nevaţećom. Ako se neko pojavi, moguće su 2 situacije:

1. Da lice preda sudu mjenicu - postupak se obustavlja;

2. Da lice odbije predati mjenicu – postupak se prekida, a povjerilac upućuje na vlasničku parnicu.

Mjeniĉne tuţbe i prigovori.Imalac mjenice svoje zahtjeve iz mjenice moţe ostvariti u mjeničnoj parnici koja se pokreće mjeničnom tuţbom. Postoje 2 vrste mjeničnih tuţbi: redovna i regresna.Redovna se podnosi protiv glavnog duţnika, a regresna protiv regresnih duţnika po mjenici. Zaštituuţiva isključivo savjesniimalac mjenice.

Postoje 3 vrste mjeničnih prigovora:

1. Prigovori koji se zasnivaju na ličnom odnosu duţnika i povjerioca koji je postavio mjenični zahtjev;

2. Prigovori koji se zasnivaju na mjeničnoj ispravi (objektivni prigovori);

3. Prigovori koji se zasnivaju na nesavjesnosti imaoca mjenice.

Neosnovano bogaćenje i drugi zahtjevi graĊanskopravne prirode.Trasant, akceptant i indosant čijesu se mjenične obaveze ugasile usljed zastare ili propuštanja radnji propisanih za odrţanje mjeničnih

prava (protest), odgovaraju imaocu mjenice ako su se na njegovu štetu neopravdano obogatili. Ostalimjeničniobveznici se oslo baĎaju ove mjenične odgovornosti. Potraţivanje zbog neosnovanog bogaćenja zastarijeva za 3 godine.

2.5. VRSTE M JEN I CA

Prema tome ko plaća mjeničnu svotu:- trasirana (vučena) i vlastita (sopstvena) mjenica;

Prema trgovačkom poslu kod kojeg se primjenjujei funkciji koju zadovoljava- poslovna i finansijska.

Prema formi i sadrţini u momentu izdavanja- potpuna i bjanko mjenica.

Vl asti ta (sopstvena, solo) mjeni ca. Razlika u odnosu na trasiranu mjenicu je u tome što nema naredbetrećem licu (trasatu), već postoji obećanje samog izdavaoca da će izvršiti mjeničnu obavezu. Trasirana mjenica se moţe svesti na sopstvenu u slučaju ako trasant označi samog sebe za trasata.

Bj anko (blanko) mjenica izdaje se u skladu sa teorijom omisije (propuštanja). U trenutku izdavanjamoţe sadrţavati samo potpis trasanta ili samo potpis akceptanta (bjanko akcept). U suštini bjankomjenica predstavlja buduću mjenicu, koja će postati punovaţna u trenutku kad se u nju unesu zakonom predviĎeni sastojci. U savremenom mjeničnom prometu preovladava ovaj tip mjenice. U njoj senajčešće izostavlja svota i dospjelost. Razlog tome je što se mjenica daje kao osiguranje u odreĎenom poslu, a za neko buduće potraţivanje.

Poslovna (trgovaĉka, robna) mjenicase koristi kod jednokratnih kratkoročnih poslovnih odnosa(dugovanja i potraţivanja) iz ugovora robnog prometa. Pogodna je kod poslova u kojima se ne ţeliotvoreno dati kredit.

F in ansij ska mjenica se koristi kod dugoročnijih kreditnih i drugih finansijskih odnosa. Njena najčešćavarijanta je kreditna mjenica, koja sluţi kao pokriće za kredit. Lice koje traţi kredit pr edaje kreditoru

mjenicu vučenu na sebe i odmah akceptiranu, na iznos do visine odobrenog kredita. Kod kreditne



mjenice se često koristi ţiro (jemstvo) umjesto avala. Davalac kredita zahtijeva da prvi ţirant potpišemjenicu 2 puta – na licu mjenice kao trasant, a zatim i na poleĎini kao bjanko indosant.

Cir kulaciona mjenica se koristi kao instrument plaćanja. Izdaje je banka licu koje poloţi odreĎenusvotu novca.

Komisiona mj enica. Kod ovog tipa mjenice trasant je komisionar koji vuče mjenicu za račun svog poslovnog partnera (komitenta). Često se koristi kod isplate kupoprodajne cijene iz ugovor a o prodaji:trasant (prodavac) vuče mjenicu na trasata (kupčevu banku), stavljajući na mjeničnoj ispravi da zaisplaćenu mjeničnu svotu kupčeva banka (trasat odnosno akceptant) tereti račun kupca, a ne tr asanta(prodavca). Za izdavanje komisione mjenice potrebno je da prethodno postoje ugovori izmeĎu banke ikupca, te izmeĎu kupca i prodavca.

Mjenice kod kojih se jedno lice javlja u više ulogasu:

1. Trasirana mjenica po vlastitoj naredbi – isto lice je trasant i remitent. Kori sti se kod izvršenjaobaveza iz ugovora;

2. Trasirana vlastita mjenica – isto lice je trasant i trasat jer vuče mjenicu na sebe u korist povjerioca;

3. Trasirana vlastita mjenica po vlastitoj naredbi – isto lice je trasant, trasat i remitent. Mada jemoguća, vrlorijetko se javlja u praksi.

2.6. ZASTARA I PRESTANAK MJENIĈNIH PRAVA I OBAVEZA

Zastara. Rokovi zastare odreĎeni su prema tome ko je duţnik:

a) Ako je duţnik akceptant, rok zastare je 3 godine od dana dospjelosti mjenice. Nakon toga, ostajegraĎanskopravni rok od još 3 godine ako se akceptant neosnovano obogatio.

b) Duţnik je trasant ili indosant – rok zastare je 1 godina od podignutog protesta. Ako je unesenaklauzula ≫ bez tro škova≪ , zastarjelost se ra čuna po dospjelosti.

c) Me Ďusobni zahtjevi indosanata, kao i njihovi zahtjevi prema trasantu zastarijevaju za 6 mjeseci oddana kad je indosant mjenicu iskupio, odnosno od dana podno šenja tu ţ be;

d) Za avalistu jer rok zastarjelosti isti kao i za lice za koje je avalirao.

Sud ne vodi ra čuna o zastari po slu ţ benoj du ţnosti. Zastoj i prekid su sli čni kao u gra Ďanskom pravu.

Prestanak. Mjenična prava i obaveze prestaju na jedan od općih načina prestanka obaveze:

1. Isplata mjenice - ako se isplati prije dospjelosti, obaveza se ne gasi i mjenica se moţe indosirati;

2. Gubitak prava prema svim obveznicima osim akceptanta nastupa ako imalac mjenice blagovremenone preduzme potrebne radnje – podnošenje mjenice na akcept, viĎenje ili isplatu; protest;

3. Amortizacija;

4. Poništenje mjenice – ako imalac namjerno poništi mjenicu upisujući odgovarajuću izjavu namjeničnojispravi ( ≫ ne va ţ i≪ ili ≫ poni štava se ≪ );

5. Oprost duga – mjenica se gasi pod uslovom da je dug opro šten glavnom du ţ niku. Oprost regresnom

duţniku va ţ i za njega i lica koja na mjenici dolaze iza njega.

6. Kompenzacija – mogu se kompenzirati mjeni čnopravna me Ďusobno, kao i mjeni čnopravna zagraĎanskopravna potra ţ ivanja.

7. Novacija – du ţnik se sa povjeriocem mo ţ e dogovoriti da umjesto isplate mjeni čne svote izvr šidrugu činidbu. Takva novacija bi se morala upisati na mjeni čnu ispravu. Tipi čan na čin novacije umjeni čnom pravu je prolongacija mjenice, kada se umjesto postojeće izdaje nova mjenica sa novim

rokom dospjelosti.



8. Konfuzija – u ovom slučaju se mjenična obaveza po pravilu ne gasi, jer povjerilac istu mjenicumoţe pustiti dalje u cirkulaciju i po njoj ponovo postati duţnik. U slučaju k onfuzije kod regresnogduţnika, gase se samo obaveze onih duţnika koji su nakon njega potpisali mjenicu.

3. ĈEK



3.1. POJAM, EKONOMSKA ULOGA, SLIĈNOSTI I RAZLIKE SA MJENICOM

Pojam. Ček plativ u zemlji predstavlja hartiju od vrijednosti kojom izdavalac(trasant) daje bezuslovannalog banci (trasatu) da korisniku čeka (remitentu) po viĎenju isplati novčanu svotu upisanu na čeku iz pokrića kojetrasant ima kod trasata (banke). Ista defi nicija vaţi i na ček izdat u inostranstvu, a plativ uBiH (loro ček). Nostro ček je ček izdat u BiH a plativ u inostranstvu. Kod ovih čekova trasat pored banke moţe biti idrugi poslovni subjekt odreĎen zakonom zemlje u kojoj se vrši plaćanje čeka.

Materij a čeka regulisana je Zakonom o čeku, a na mnoga pitanja se analogno primjenjuju odredbeZakona o mjenici. TakoĎe se koristi i ZOO kao opći izvor prava.

Ekonomska uloga ĉeka.Ček je sredstvo bezgotovinskog plaćanja, instrument platnog prometa.Omogućavadis tanciona plaćanja prostim slanjem isprava, bez korištenja gotovog novca. Čekovniobračun je dana postao glavna tehnika podmirivanja računa izmeĎu duţnika i povjerilaca.

Razlike izmeĊu ĉeka i mjenice su:

- Ekonomska funkcija;

- Ličnost trasata i pokriće kod trasata – kod čeka je trasat banka;

- Ček moţe glasiti na donosioca, a dospijeva po viĎenju;

- Kod čeka je isključen akcept i sve što je vezano za akcept, isključena je intervencija, a nije bezuslovno potreban protest za regres kao što je to slučaj kod mjenice;

- Nema domiciliranja niti kamate, a načelno ima djelimične isplate.

3.2. BITNI I NEBITNI SASTOJCI ĈEKA Bi tni sastojci. Kod čeka nije prihvaćena teorija omisije, tj. ček mora biti popunjen svim elementima utrenutku predaje trasatu ( banci). Bitni sastojci čeka su:oznaka da se radi o čeku; bezuslovan nalog da se isplati odreĎena svota novca iz trasantovog pokrića;

naziv trasata;

mjesto gdje treba platiti – ovo je pretpostavljeni sastojak, pa ako nije izričito navedeno smatra se da jeto mjesto koje je označeno pored trasatovog imena. Ako nije navedeno ni pored imena, onda nedostaje

bitan element pa isprava neće vaţiti kao ček;

mjesto i datum izdavanja čeka, te potpis izdavaoca (trasant) – ako mjesto izdavanja nije navedeno, pretpostavlja se da je to mjesto koje je navedeno pored potpisa trasanta. Ako ni to mjesto nijenavedeno odnosno ako se ne moţe pretpostaviti, ček je nevaţeći.

Bitni pretpostavljeni elementi su mjesto izdavanja i mjesto plaćanja čeka. Dospjelost se ne odreĎuje jer se radi o tipičnoj hartiji po viĎenju.

Nebitn i sastojci su odreĎene klauzule koje upisuju subjekti u čekovnopravnom poslu, kao i kodmjenice.

MeĎutim, za razliku od mjenice neke od tih klauzula su kod čeka nedopuštene (o akceptu, okamatama, o domiciliranj u, o platištu, o neodgovornosti trasanta i o broju čekovnih primjeraka osimkod nostro čekova).



Najčešće klauzule kod čeka su: “po naredbi”, “za obračun”, te klauzula o moneti i deviznom kursu kodmeĎunarodnih plaćanja. Ako se u ček unese neka od nedopuštenih klauzula, smatra se da ona nije niunesena, a ček je punovaţan.

3.3. ĈEKOVNE RADNJE Uopće.Osnovna obiljeţja čekovnih radnji su:

a) Kod čeka ne postoje neke radnje poznate u mjeničnom pravu. Ne postoji akceptiranje nitiintervencija;

b) Kod čeka postoji opoziv, radnja nepoznata u mjeničnom pravu;

c) Ostale čekovne radnje (aval, protest, prezentacija i dr) su specifične u odnosu na mjenicu;

d) Izdavanje čeka bez pokrića povlači imovinskopravnu, administrativnopravnu i krivičnopravnuodgovornost.

Osnovne čekovne radnje su: izdavanje, prenos, aval, isplata, opoziv i umnoţavanje čeka. Kao radnjeza ostvarivanje i očuvanje čekovnih prava pojavljuju se: protest, regres, obezbjeĎenje čekovnog

potr aţivanja, amortizacija i čekovne tuţbe.

Izdavanje ĉeka.Pitanje čekovne sposobnosti riješeno je kao i kod mjenice. Pravna sposobnost je pretpostavka za postojanje aktivne, a poslovna sposobnost za postojanje pasivne čekovne sposobnosti.

Pravni osnov čekovnopravnog odnosa predstavlja ugovor o čeku, koji se zaključuje izmeĎu banke(trasata) i njenog komitenta (trasanta). U trenutku izdavanja čeka mora postojati pokriće za cjelokupnučekovnu svotu. Ono se mora sastojati u novcu: gotovini, novčanom potraţivanju trasanta prema trasatu ili uotvorenom kreditu koji je banka tr asat otvorila izdavaocu čeka. Nedostatak pokrića ne povlačiništavost samog čeka.

Posljedica izdavanja čeka bez pokrića je odgovornost trasanta – administrativna, krivična i imovinska. Vlastiti trasirani ček moţe se izdati samo ako glasi na ime ili po naredbi. U t akvom slučaju isti subjekt

je i trasant i trasat: npr.jedna filijala vuče ček na drugu filijalu iste banke. Ček trasir an po vlastitojnaredbi postoji kad su trasant i remitent isto lice. Ovakvim čekom komitent povlači gotovnovac sasvog računa koji ima u odreĎenoj banci.

Prenos ĉeka.Ček moţe glasiti na ime, po naredbi, na donosioca i alternativno. Čeka na ime postojikad je uz ime komitenta unesena i rekta klauzula (“ne po naredbi”). Kao i mjenica, ček se prenosiindosamentom, cesijom i prostom predajom.

Prenos indosamentom vaţi za ček po naredbi, alternativni ček, kao i ček na ime (ne vaţi opće praviloda se hartije od vrijednosti na ime prenose isključivo cesijom). Pravila mjeničnog prava o indosamentuvaţe uglavnom i za ček. Razlike se naročito ogledaju u slijedećem:

- trasatov indosament je ništav, jer banka ne moţe prenositi ček;

- indosament na trasata (banku) ima pravni značaj priznanice o isplati čekovne svote;

- ako bilo ko osim trasata na poleĎinu čeka na donosioca stavi svoj potpis bez izjave o indosamentu,odgovaraće kao trasantov avalista;

- kod čeka na donosioca nema blanko indosamenta;

- ne postoji zaloţni indosament i indosament prije dospjelosti jer ček dospijeva po viĎenju i nemafunkciju instrumenta kredita.



- ček na donosioca se moţe samo punim indosamentom pretvoriti u ček na ime ili ček po naredbi(vinkulacija čeka).

Cesijom se prenose samo čekovi koji sadrţe rekta klauzulu. Oni su u praksi vrlo rijetki.Predajom se prenosi ček koji glasi na donosioca.

Aval je čekovnopravno jemstvo kojim neko svojim potpisom na čeku garantuje da će čekovna svota biti isplaćena. Rijetko se koristi zbog kratke cirkulacije čeka, kao činjenice da se isplaćuje iz pokrićatrasanta koje mora postojati u trenutku njegovog izdavanja.

Isplata ĉeka. Da bi naplatio ček, imalac je obavezan da ga u zakonom utvrĎenim rokovima podnese(prezentira) trasatu na isplatu. Rokovi za prezentaciju čekova koji se isplaćuju u BiH su slijedeći:

a) Ako je mjesto izdavanja i plaćanja isto i nalazi se u našoj zemlji- 8 dana;

b) Ako su mjesta izdavanja i plaćanja različita, ali su oba u zemlji – 15 dana;

c) Ako je ček izdat u nekoj evropskoj zemlji – 20 dana;

d) Ako je izdat u nekoj zemlji izvan evrope, a koja je na Sredozemlju ili Crnom moru – 40 dana;

e) Za čekove izdate u ostalim zemljama – 70 dana.Ugovaranje duţih rokova nije dopušteno. Ako korisnik čeka propusti rokza prezentaciju na isplatu,ček postaje prejudiciran i imalac gubi regresna prava. Imalac po zakonu ima pravo podnijeti i takavček naisplatu, a ban ka je obavezna isplatu izvršiti ako ček nije opozvan i ako drugačije nije ugovorenosa trasantom.

Isplata čeka se moţe vršiti na različite načine:

a) Plaćanjem u gotovini, ako nije predviĎeno plaćanje na drugi način;

b) Uplatom čekovne svote u korist računa korisnika čeka, ako je on s tim saglasan;

c) Prenosom čekovne svote sa računa trasanta u korist računa korisnika čeka (kod obračunskih

čekova); d) Putem kompenzacije;

e) Predajom korisniku drugog čeka.

Isplata se po pravilu vrši u cjelosti. Korisnik čeka moţe, ali ne mora primiti djelimičnu isplatu. Pravnodejstvo isplate isto je kao kod mjenice. Kad isplati ček, trasat ima pravo traţiti predaju čeka i da se naispravi konstatuje da je ček isplaćen.

Opozivanje ĉekamoţe izvršiti isključivo trasant i to pod zakonom predviĎenim uslovima. Kodopoziva čeka razlikuju se 2 slučaja:(1) prije roka odreĎenog za njegovu prezentaciju na isplatu mogu se opozvati ček na

ime i ček po naredbi;(2) nakon isteka roka za prezentaciju moţe se opozvati svaki ček, pa i onaj na

donosioca.

Opoziv moţe biti opći (generalni) i pojedinačni (individualni). Generalnim opozivom se unaprijedstipuliše zabrana isplate svih čekova komitenta (trasanta) koje on vuče na banku (trasata), a kojima jeistekao rok za

prezentaciju. Pojedinačni opoziv odnosi se na zabranu isplate svakog čeka pojedinačno.

Protest čeka je radnja sa ciljem očuvanja regresnih prava. Moţe se podići zbog:

- odbijanja isplate ili djelimične isplate;

- odbijanja obračuna kod obračunskog ili bariranog čeka;



- odbijanja isplate protestnih troškova;

- odbijanja isplate u naznačenoj valuti;

- perkvizicioni protest imaoca duplikata (ne i kopije) čeka radi pribavljanja originala.

Odbijanje isplate se moţe utvrditi na 3 načina: (1) putem javne isprave; (2) potpisanom i datiranomizjavom trasata na čeku kojom on odbija isplatu i (3) datiranom potvrdom obračunsk e ustanove kojomse utvrĎuje da je ček bio podnesen na vrijeme i da nije namiren.

Protest mora biti učinjen prije isteka roka za prezentaciju čeka na isplatu. U pogledu forme,nadleţnosti i postupka vaţe pravila mjeničnog prava. Korisnik čeka moţe biti osloboĎen obaveze na

podizanje protesta ako je u ispravi upisana klauzula “bez troškova” ili “bez protesta”. Mogu je upisatitrasant, indosant ili avalist sa pravnim dejstvima kao i kod mjenice.

Regres. Prema Zakonu o čeku, imalac čeka moţe vršiti regres protiv indosanta, trasanta i avalista ako bude odbijena isplata čeka koji je podnesen na vrijeme. Uslov za to je blagovremeno podizanje protesta ili konstatacija o neisplati čeka na drugi način (izjava trasata na čeku ili potvrda obračunskeustanove).

Odgovornost potpisnika u čekovnom poslu je uglavnom ista kao i kod mjenice (solidarnaodgovornost). Kao tvorac čeka, trasant odgovara za isplatu svakom korisniku čeka i ne moţe seosloboditi te odgovornosti.

Njegova odgovornost prestaje kad ček isplati trasat ili on u regresnom postupku, ili kad potraţivanjezastari.

Umnoţavanje ĉeka.Vaţe slijedeća pravila:

- umnoţavanje čekova u unutrašnjem prometu nije dozvoljeno;

- dozvoljeno je umnoţavanje nostro čekova pod uslovom da glase na ime ili po naredbi;

- ček na donosioca se ne moţe umnoţavati;

- kad se ček umnoţava, u slogu svakog primjerka se mora staviti njegov tekući broj, jer u suprotnomsvaki primjerak vaţi kao poseban ček.

Na sve ostalo se primjenjuju pravila o umnoţavanju mjenice.

3.4. OSTALE ĈEKOVNE RADNJE

Amortizacija ĉeka – vaţe pravila za amortizaciju mjenice.

ObezbjeĊenje potraţivanja,kao i u mjeničnom pravu, moţe biti putem zaloge i retencije. Tuţbe kod ĉeka.Postoje 3 vrste tuţbi: 1. Regresna tuţba je čekovnopravna tuţba koja osnov ima u čekovnom odnosu. Podiţe se kad su

provedene sve potrebne radnje, ali je naplata čekovne svote izostala. Pasivno su legitimisani regresniduţnici, uključujući i trasanta;

2. Tuţba iz osnovnog posla je redovna graĎanska (parnična) tuţba, čiji je pravni osnov izvan samogčekovnog odnosa. Osnov je u poslu koji je bio razlog izdavanja ili prenosa čeka. Zakon dajemogućnost korištenja ove tuţbe u 2 slučaja:(a) umjesto regresne tuţbe koju korisnik čeka neće da koristi i(b) kad je ček postao prejudiciran ili su prava iz čeka zastarjela. Da bi ova tuţba mogla biti podignutamoraju se



ispuniti 2 uslova:

(a) da korištenje ove tuţbe nije sporazumom isključeno i(b) da je korisnik čeka vratio čekovnu ispravu licu protiv kojeg podiţe tuţbu. Pasivno legitimisana licasu trasant i neposredni indosant tuţioca;

3. Tuţba zbog neosnovanog bogaćenja je graĎanskopravna tuţba koja se podiţe u slučajukad nemamjesta tuţbi iz osnovnog posla (nema mogućnosti kumulacije zahtjeva).

Delikti u ĉekovnom pravu. Najteţa inkriminisana radnja je izdavanje čeka bez pokrića, a prekršajno sekaţnjavaju i: trasiranje čeka bez datuma ili sa neistinitim datumom; preuzimanje, prenos i isplatatakvog čeka; trasiranje čeka na drugo lice, a ne na banku; poništaj precrtaja na bariranom čeku i

pretvaranje posebnog u opći precrtaj.

3.5. VRSTE ĈEKOVA Kr iterij i podjele. Prema oznaci korisnika, čekovi mogu biti na ime, po naredbi, na donosioca ialternativni.

Prema garancijama, čekovi mogu biti akceptirani, neakceptirani, certificirani i vizirani. Po namjeni ispecijalnim tehnikama koje se primjenjuju postoje isplatni, obračunski, barirani, cirkulacioni, putničkii dokumentarni ček.

Bankarski ček postoji u slučaju kad su u ulozi trasanta i trasata različite banke. Mogu biti loro i nostročekovi. Loro čekove inostrana banka vuče na domaću banku, a kod nostro čekova je obrnuto.

Osnovne vrste ĉekova prema namjenisu:

Isplatni (gotovinski) ĉek – njime se čekovna svota isplaćuje korisniku u gotovini na blagajni banketrasata;

Obraĉunski (virmanski) ĉek – ne moţe se isplatiti u gotovom novcu. Isplata se vrši samo putemobračuna tj. prenosom čekovne svote sa računa trasanta na račun remitenta odnosno indosatara. Formaobračunskog čeka je konačna i ne moţe se opozvati, tj. obračunski ček se ne moţe kasnije pretvor iti uisplatni. Ako bi trasat i pored zabrane isplatio ček u gotovini, on će odgovarati za uzrokovanu štetunajviše do iznosa čekovne svote.

Precrtani (barirani ) ĉek – ne isplaćuje se neposredno imaocu, već nekoj banci za njegov račun. Naovom čeku dijagonalno su povučene 2 paralelne linije. Pravo na precrtavanje ima trasant i svakiimalac čeka. Precrtavanje moţe biti opće i posebno. Kod općeg precrtavanja se izm eĎu paralelnihlinija ne upisuje ništa ili se upiše “preko banke” i ovakav ček se moţe naplatiti od bilo koje banke kojasluţi kao posrednik. Kod posebnog precrtavanja se izmeĎu linija upisuje naziv banke i samo ta bankamoţe naplatiti ček. Opći precrtaj se moţe pretvoriti u posebni, ali obrnuto ne. Barirani ček se izdaje

kad se ţeli znati kome je ček isplaćen ili ako korisnik čeka ţeli da mu svota bude isplaćena kodnjegove banke, a izdavalac nema pokrića u toj banci. U ovom drugom slučaju izdavalac vuče ček nasvoju banku, a u precrtaj upisuje naziv banke korisnika čeka.

Bariranim čekom se vrše meĎusobna plaćanja preko banaka, slično kao i virmanskim, čime sesmanjuje upotreba gotovog novca.

Cirkulacioni (cirkularni) ĉek – izdaje banka trasant korisniku čeka (komitentu) koji kod nje ima pokriće, i tim čekom poziva svoje filijale, kao i banke korespondente, da isplate ček. Uloga ovog čeka je vrlo značajna, jer on zamjenjuje gotov novac. Umjesto da nosi gotovinu, poslovan čovjek nosicirkulacioni ček, koji moţe unovčiti u bilo kojoj filijali date banke ili korespondirajućih banaka. Osimtoga, ček moţe indosirati i time izmiriti odreĎenu obavezu prema indosataru. Cirkulacioni ček se moţe

prezentirati na naplatu u roku od 6 mjeseci od dana izdavanja.

Putniĉki ĉek – varijanta cirkulacionog čeka kojim se plaćaju usluge u putničkom i turističkom prometu. Izdaju ih banke, turističke agencije ili putnički biroi, a radi korištenja u plaćanju usluga. U



uporednim pravnim sistemima je praksa da je indosiranje ovih čekova ograničeno. Poslovni subjektikoji prime ove čekove ne mogu ih dalje indosirati.

Ĉek za potrošaĉki kredit – izdaje banka koja je odobrila kredit odreĎenom licu, pri čemu je ista banka i trasat. Korisnik njime moţe izvršiti plaćanje odreĎene robe, što je obično navedeno na poleĎini čeka.

Dokumentovani (dokumentarni) ĉek – prilikom prezentacije ovog čeka na isplatu remitent mora nauvid podnijeti odreĎena dokumenta koja su naznačena na čeku. Radi se o robnim dokumentima(faktura, tovarni list, konosman) iz kojih se vidi da je remitent prethodno izvršio odreĎene obaveze.

3.6. ZASTARJELOST I PRESTANAK ĈEKOVNOPRAVNOG ODNOSA

Zastarjelost. Rokovi zastare su:

1. Za regresne zahtjeve korisnika čeka prema indosantima i trasantu – 6 mjeseci od dana isteka roka za pod nošenje čeka na isplatu;

2. Za meĎusobne regresne zahtjeve indosanata, kao i njihove zahtjeve prema trasantu – 6 mjeseci oddana kad je indosant iskupio ček ili kad je protiv njega postupljeno kod suda radi naplate u regresnom

postupku.

Trasat (banka) nije u čekovnopravnoj obavezi, pa zbog toga ne moţe ni biti tuţena.

Prestanak čekovnopravnog odnosa moţe nastupiti na sve one načine na koje prestaje i mjeničnopravniodnos, sa istim značenjem i posljedicama.

4. OBVEZNICA

4.1. POJAM I PRAVNE KA RAKTERI STI KE

Pojam. U širem značenju pojam obveznice podrazumijeva trgovačku obveznicu. To je hartija odvrijednosti kojom se izdavalac (registrovani trgovac) bezuslovno obavezuje da će imaocu obveznice(povjeriocu) po dospjelosti isplatiti iznos novca n a koji obveznica glasi ili predati odreĎenu količinuzamjenjivih stvari ili hartija od vrijednosti. Za izdavanje trgovačke obveznice nije potrebno posebnoodobrenje drţavnog organa.

U uţem značenju, obveznica podrazumijeva hartiju od vrijednosti koja glasi na odreĎeni iznos novca.Za njeno izdavanje uvijek je potrebno odobrenje nadleţnog drţavnog organa.



Zakon o vrijednosnim papirima u vidu ima obveznicu u uţem smislu. Pr ema Zakonu, obveznica je pisana isprava koja glasi na ime ili na donosioca i kojom se njen izdavalac (pravno lice) bezuslovnoobavezuje imaocu obveznice da po dospjelosti isplati nominalni iznos obveznice (glavnicu) sa fiksnomili promjenjivom kamatom, a ponekad i odrĎeeni iznos učešća u dobiti.

Pravne kar akteri stike obveznice ispoljavaju se u slijedećem:

a) Obveznica je novčana, finansijska hartija od vrijednosti;

b) Izdavalac obveznice moţe biti samo pravno lice (poslovni subjekti i drţavne organizacije);

c) U obveznici je inkorporirano obligaciono pravo konstituirano na dugoročnoj i kreditnoj osnovi.Zato je obveznica duţnička, dugoročna i kreditna hartija;

d) Obveznica nosi prihod u vidu kamate. Participativna obveznica nosi i učešće u dobiti;

e) Pored dionice, obveznica je tipičan trgovački efekat. Izdaje se masovno u serijama;

f) Obveznica je negocijabilan papir koji glasi na ime ili na donosioca. Prenosi se punimindosamentom, odnosno prostom predajom.

g) Obveznica je zamjenjiva hartija od vrijednosti.

4.2. DI JELOVI I BI TNI SASTOJCI OBVEZNICE

Dijelovi. Ako se isplaćuje u cjelini,obveznica se sastoji iz jedne isprave. Kad se isplaćuje udijelovima, što je uobičajeno, obveznica predstavlja sloţenu hartiju koju čini glavna isprava(obveznička isprava, plašt) isporedne isprave (kamatni kupon i talon). U glavnoj ispravi jeinkorporirano osnovno pravo (nominalni iznos obveznice). Kamatni kupon sadrţi sporedno potraţivanje – zahtjev za naplatu kamata i učešće u dobiti ako seradi o participativnoj obveznici.Sastavljen je u vidu kuponskog tabaka. Ako je odvojen od glavne isprave, kupon predstavlja hartiju odvrijednosti na donosioca. Talon je uputnica na nove kupone (kuponski arak).

Njime se izdavalac obavezuje da imaocu glavne isprave izda nove kupone kad se postojeći iskoriste. Bi tni sastojci obvezni ce odreĎeni su Zakonom o vrijednosnim papirima:

a) Oznaka da se radi o obveznici;

b) Firma i sjedište emitenta;

c) Firma odnosno ime kupca obveznice ili oznaka da glasi na donosioca;

d) Nominalna vrijednost obveznice;

e) Visina kamatne stope, odnosno procenat učešća u dobiti ako se radi o par ticipativnoj obveznici;

f) Rokovi otplate glavnice i kamata;

g) Prava rezervisana u korist izdavaoca i imaoca obveznice;h) Serija i kontrolni broj, mjesto i datum izdavanja, potpis ili faksimil ovlaštenog lica izdavaoca.

Svi navedeni elementi se upisuju n a licu obveznice. Na poleĎini se unosi amortizacioni plan kojisadrţi anuitete za otplatu glavnice i isplatu kamata.

Kl auzule o pravima i zdavaoca i imaoca obvezni ce. Uobičajene klauzule su:

a) Klauzula o garanciji – sadrţi garanciju drugog pravnog lica da će izdavalac obveznice isplatiti preuzete obaveze. Obveznica koja sadrţi ovu klauzulu naziva se garantovanom obveznicom;

b) Klauzula o konverziji – daje mogućnost konverzije za druge hartije (akcije,nove obveznice). To jeobveznica sa warrantom;

c) Klauzula o pozivu na iskup daje pravo izdavaocu da otkupi obveznice prije rokova dospjelosti;





se prodaju uz veliki diskont (umanjenje za iznos kamata). Participativne obveznice pored kamata nosei učešće u dobiti izdavaocaobveznice. Za razliku od participativnih dionica, obveznice ne daju pravoučešća u upravljanju trgovačkim društvom.

Prema naĉinu odreĊivanja kamate i rokovima isplate postoji više vrsta obveznica, obzirom načinjenicu da se u savremenim uslovima privreĎivanja koriste vrlo različiti načini odreĎivanja kamatnestope. Prema mogućnostima zamjeneobveznice mogu biti nekonvertibilne, sa ograničenom konverzijom isa punom konvertibilnošću. Ove posljednje se mogu zamijeniti za druge dugoročne hartije, novac ilitrajna dobra. Kamata kod konvertibilnih obveznica je redov no manja, a rok za konverziju najčešće nijeodreĎen. Prema valu ti na koju glase, obveznice mogu biti na domaću i stranu valutu, a postoje i obveznice kojesu denomirane u dvije različite valute. U posljednjem slučaju isprava u obveznici glasi na jednu, aisplata kupona se vrši u drugoj valuti.

Prema teri torij i obveznice se dijele na domaće i inostrane. Domaće su one kod kojih su i kupac iemitent domaći subjekti, a inostrane su one kod kojih je izdavalac iz jedne, a kupci iz drugih zemalja,odnosno one koji ma se trguje na inostranom trţištu.

5. OSTALE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI

5.1. BLAGAJNIĈKI ZAPIS

Pojam i karakteristike. Blagajnički zapis je pisana isprava na ime ili donosioca, sa rokom dospjelostido 1 godine, a kojom se izdavalac obavezuje da će ovlašteniku isplatiti nominalni iznos sa kamatom.Pravne karakteristike blagajničkog zapisa su slijedeće:

1. Izdavalac moţe biti centralna (narodna) banka, poslovne banke i depozitne organizacije, te

društveno političke zajednice; 2. Od izdavaoca zavisi kategorija kupca – blagajnički zapis centralne banke mogu upisivati banke idepozitne organizacije. Blagajničke zapise ostalih subjekata mogu upisivati sva pravna i fizička lica;

3. Blagajnički zapis je novčana isprava na kratkoročnu obligaciju. To je trţišni efekat koji se izdaje userijama, ima svoju trţišnu vrijednost, negocijabilan je i fungibilan papir.

Bi tni sastojci blagajničkog zapisa odreĎeni su Zakonom o vrijednosnim papirima:

a) Oznaka da se radi o blagajničkom zapisu;


c) Identifikacija kupca ili oznaka da je zapis na donosioca;

d) Nominalna vrijednost;

e) Visina kamatne stope;



f) Rok otplate glavnice i kamate (do 1 godine);

g) Mjesto i datum izdavanja;

h) Serija i kontrolni broj blagajničkog zapisa;

i) Potpisi ili faks imili potpisa ovlaštenih lica izdavaoca.

Radnje sa blagajniĉkim zapisom.Izdavanje ne podlijeţe odobrenju posebnog drţavnog organa.Plasman i distribucija zavise od toga ko je izdavalac i ko su kupci, a izdavalac vodi ma tičnu knjigu.Prenos se vrši poistim pravilima kao i kod ostalih hartija od vrijednosti (punim indosamentom akoglasi na ime, odnosno prostom predajom ako glasi na donosioca). Prestaje po općim pravilima

prestanka obligacije, odnosno hartije od vrijednosti. Redovno prestaje isplatom duga od straneemitenta.

KOMERCI JALNI ZAPI S

Komercijalni zapis je pisana isprava na ime ili donosioca, sa rokom dospjelosti do 1 godine, a kojomse izdavalac obavezuje da će ovlašteniku isplatiti nominalni iznos sa ili bez kamata ili obezbijediti

druge pogodnost i. Dakle, za razliku od blagajničkog zapisa, komercijalni zapisne mora u cjelini predstavljati novčanu obavezu. Pravne karakteristike komercijalnog zapisa su:

a) Komercijalni zapis je isključivo hartija trgovaca, pa ga mogu izdavati trgovačka društva i dr uga pravna lica. Kupci mogu biti pravna i fizička lica;

b) To je kratkoročni papir sa prihodom. Izdaje se u serijama, ima svoju trţišnu cijenu, a negocijabilan je i fungibilan.

Bi tni sastojci komercijalnog zapisa su:

a) Oznaka da se radi o komercijalnom zapisu;


c) Identifikacija kupca ili oznaka da je zapis na donosioca;d) Nominalna vrijednost;

e) Visina kamatne stope, ako je predviĎena;

f) Rok otplate glavnice i kamata (do 1 godine);

g) Mjesto i datum izdavanja;

h) Serija i kontrolni broj zapisa;

i) Potpisi ili faksimili potpisa ovlaštenih lica izdavaoca.

Radnje sa komercij alnim zapisima. Za izdavanje nije potrebno odobrenje Komisije za vrijednosne

papire.Odluka o izdavanju mora sadrţavati: iznos emisione mase, namjenu za koju se izdaju komercijalnizapisi, rok otplate i kamate odnosno pogodnosti za imaoce komercijalnih zapisa.

CERTIFIKAT I POTVRDA DEPOZITARA

Pojam i karakteristike. U uporednim pravima, potvrda depozitara je pisana isprava koju izdaje bankaili druga depozitna organizacija na deponovana dobra u vidu pokretnih stvari. Ova hartija odvrijednosti kod nas nije izričito regulisana, ali zakonska rješenja ostavljaju mogućnost njenogizdavanja.

Naš zakon izričito reguliše certifikat, kao posebnu vrstu finansijske hartije od vrijednosti. Certifikat je pisana isprava na ime ili donosioca, koju izdaje banka ili druga depozitna organizacija na deponovananovčanasredstva. Certifikatom se izdavalac bezuslovno obavezuje da o roku dospjelosti koji je preko



1 godine, isplati deponovana sredstva (glavnicu) uz plaćanje kamate. Certifikat se izdajena osnovuzaključenog ugovora o novčanom depozitu. Da bi se mogao izdati, ugovorom mora biti predviĎeno da je depozit oročen preko 1 godine, da je isključen otkaz ugovora do godinu dana i da banka raspolaţedeponovanim novčanimkapitalom.

Pravne karakteristike certifikata su:

a) Izdaje ga banka ili druga depozitna organizacija na deponovani novčani iznos, ali ne i za druge pokretne stvari;

b) Rok dospijeća je preko 1 godine;

c) Imaocu donosi prihod u vidu kamate;

d) Novčanim depozitom po osnovu kojeg je izdat certifikat raspolaţe izdavalac certifikata (depozitar);

e) Emituje se u serijama, prenosiv je i zamjenjiv, ima trţišnu vrijednost.

Bitni sastojci:

a) Oznaka da se radi o certifikatu;

b) Firma i sjedište emitenta; c) Identifikacija imaoca ili oznaka da glasi na donosioca;

d) Nominalna vrijednost;

e) Rok na koji su novčana sredstva deponovana (preko 1 godine)

f) Visina kamatne stope, način obračuna i isplate;

g) Posebna prava imaoca certifikata;

h) Mjesto i datum izdavanja;

i) Serija i kontrolni broj isprave;

j) Potpisi ili faksimili potpisa ovlaštenih lica izdavaoca. Radnje sa cer ti f ik atom. Za izdavanje nije potrebno odobrenje drţavnog or gana. Finansijskaorganizacija certifikat izdaje na osnovu prethodno zaključenog ugovora o depozitu. Moţeglasiti naime ili na donosioca (ne i po naredbi). Na prenos, amortizaciju i prestanak se primjenjuju opća pravila.

ROBNE H ARTIJE OD VRI JEDNOSTI su teretnica/konosman, prenosivi tovarni list i skladišnica.



DIO ŠESTI

PRAVO KONKURENCIJE

1. POJAM PRAVA KONKURENCIJE

1.1. POJAM KONKURENCIJE

Ekonomski pojam konkurencij e. Izraz konkurencija je latinskog porijekla i znači nadmetanje,suparništvo, takmičenje. U ekonomiji se odnosi na takmičenje subjekata privreĎivanja radi postizanjaistog ili sličnog poslovnog cilja. Razlikuju se 3 osnovna tipa konkurencije: potpuna (perfektna),nepotpuna (imperfektna) i monopolska konkurencija.

Pravni pojam konkur encije. Konkur encija se definiše kao≫ neograni čeno nadmetanje privrednihsubjekata koja funkcioni še na bazi li čne slobode i ustanove individualne svojine ≪ , kao ≫ teţ nja kaistom ili sli čnom cilju ≪ ili ≫ rivalstvo radi osvajanja klijentele ≪ .

PRETPOSTAVKE I I ZVORI PRAVNOG U REĐIVANJA KONKURENCIJE

Pretpostavke prava konkurencije su: privatno vlasništvo, slobodna trţišna ekonomija i individualneslobode.

Pravno tehničkih pretpostavki ima više:

1. dominacija normativnog sistema u osnivanju preduzeća;

2. sloboda odreĎivanja djelatnosti poslovnih subjekata;

3. slobodno vršenje statusnih promjena, uključujući spajanje i pripajanje;



4. sloboda trgovine, ravnopravnost trgovaca, slobodno odreĎivanje cijena i jedinstvenost trţišta.

I zvori prava konkur encij e hijerarhijski su:

1. Ustavi;

2. Zakoni (Zakon o trgovini, o kontroli cijena, o trţišnoj inspekciji, o obligacionim odnosima, dobri

poslovni običaji, te trgovačka pravila – poslovni običaji i uzanse).

PREDM ET I M ETOD PRAVA KONKURENCI JE

Predmet prava konku rencije su društveni i poslovni odnosi ekonomsko-po litičkog i imovinskogkaraktera koji izraţavaju način privredne utakmice u oblasti prometa robe i usluga na jedinstvenomtrţištu. M etod prava konkur encij e ima više značajnih karakteristika:

1. Osobenost izvora prava – dominiraju zakoni , interpretativna uloga običaja je pojačana, a sistemmoralnih normi je direktno uključen u izvore regulisanja konkurencije;

2. Preteţnost prinudnih normi; 3. Specifično jedinstvo zabranjujućih i nareĎujućih normi;

4. Jedinstven tretman svih subjekata koji djeluju prema trţištu i na trţištu;

5. Sloţen sistem organa kontrole (trţišne inspekcije i kontrole cijena);

6. Kombinovanje imovinskih, krivičnih i administrativnih sankcija;

7. Korištenje generalne klauzule i imenovanih slučajeva. Generalna klauzula daj e opću definiciju djelakojim se narušava konkurencija, a imenovani slučajevi predstavljaju navoĎenje najtipičnijih inajčešćih pojavnih oblika svakog tipa zabranjenog djela konkurencije.

INSTITUTI I ODGOVORNOSTI U PRAVU KONKURENCIJE

1.2. I NSTI TUTI PRAVA KONKURENCI JE

Monopolistiĉko djelovanje.Monopol označava trţišne odnose u kojima postoji isključiva vlast ilinesumnjiva dominacija jednog privrednog subjekta ili homogene grupe privrednih subjekata nad ponudom ili potraţnjom robe ili usluga na odreĎenom trţištu.

Monopolističko djelovanje obuhvata monopolističko sporazumijevanje i monopolističko ponašanje.Prema Zakonu, monopolistiĉko sporazumijevanje je odnos izmeĎu 2 ili više trgovaca o uslovima

poslovanja koji je usmjeren na narušavanje ili sprečavanje slobodne konkurencije, a kojim se jedan iliviše trgovaca dovodi ili moţe dovesti u povlašten poloţaj u odnosu na druge trgovce ili potrošače.Radi se o generalnoj klauzuli, a imenovani slučajevi koji su netaksativno navedeni su:

a) Podjela trţišta u pogledu kupovine ili prodaje robe;

b) Obavezivanje prodavca da odreĎenu robu neće prodati drugom kupcu, odnosno da će kupljenu robu prodavati samo na odreĎenom trţištu ili odreĎenom kupcu;

c) UtvrĎivanje cijena i uslova prodaje robe iste vrste;

d) Ograničavanjeobima proizvodnje;

e) Zatvaranje trţišta radi isključivanja drugih trgovaca;

f) Uskraćivanje prodaje ili prodaja robe protivno dobrim poslovnim običajima.

Monopolistiĉko ponašanje je zloupotreba dominantnog poloţaja na trţištu i radnje usmjerene na

stvaranje monopolističkog poloţaja. “Zloupotreba” se procjenjuje objektivizirano. “Dominantan poloţaj” je onaj koji trgovačkom društvu omogućava značajnu mjeru individualnog uticaja na stanjekonkurencije. Radi se o faktičkom pitanju.



Imenovani slučajevi monopolskog ponašanja navedeni u Zakonu o trgovini su:

a) Korištenje posebnih pogodnosti pri uvozu robe uz povećanje troškova trgovine iznad stvarnih radisticanja protivpravne imovinske koristi;

b) Kupovina robe iz uvoza po cijeni višoj od traţene cijene.

Špekulacija. Zakonska definicija generalne klauzule glasi: “Špekulacija je korištenje stanja na trţištunastalog poremećajima u snabdijevanju ili nezakonitog povećanja cijena radisticanja protivpravneimovinske koristi”. Elementi špekulacije kao krivičnog djela sadrţani su u Krivičnom zakonu.Imenovani slučajevi su naročito:

a) Prikrivanje robe, ograničavanje ili obustavljanje prodaje robe idruge radnje kojima se uzrokuje poremećaj na trţištu;

b) Uslovljavanje kupovine jedne robe kupovinom druge robe ili uslovljavanje kupovine i prodaje robena drugi način ; c) Prodaja robe na način i pod uslovima kojima se kupcima oteţava ili onemogućava kupovina robe;

d) Zaključivanje fiktivnih ugovora o kupovini i prodaji robe ili drugim poslovima trgovine;

e) Neugovaranje roka isporuke ili isporuka robe poslije ugovorenog roka po cijeni višoj od cijene koja je vaţila na dan isporuke robe utvrĎene ugovorom.

Ograniĉavanje trţišta.Prema Zakonu o trgovini, “Ograničavanjem trţišta se smatra opći ili pojedinačni pravni akt i radnja nadleţnog organa, trgovca ili drugog pravnog lica, kojima se protivnoUstavu i zakonu, ograničava slobodna razmjena robe i slobodno nastupanje na trţištu ili na drugi načinnarušava konkurencija”. Kad su u pitanju imenovani slučajevi, prema Zakonu se aktima ograničavanjatrţišta smatraju “akti i radnje kojima se trgovac dovodi u neravnopravan poloţaj tako da museonemogućava širenje prodajne mreţe, prodaja robe ili se prisiljava na prodaju robe koja nije u skladusa njegovom poslovnom politikom”.

Dakle, s vaki imenovani slučaj se sastoji iz 2 elementa: dovoĎenje trgovca u neravnopravan poloţaj i

neke od 3 tačno odreĎene radnje. Nelojalna konkurencij a. Prema Konvenciji Pariske unije za zaštitu industrijske svojine, “Aktnelojalne konkurencije predstavlja svaki akt koji je protivan poštenim običajima u industriji itrgovini”. Prema Zakonu o trgovini, “nelojalna konkurencija je radnja trgovca koja je protivna dobrim poslovnim običajima i kojom se nanosi ili moţe nanijeti šteta drugom trgovcu, drugom pravnomlicuili po trošaču”. Imenovani slučajevi uZakonu su:

1. Reklamiranje, oglašavanje ili nuĎenje robe navoĎenjem podataka ili upotre bom izraza kojima sestvara ili moţe stvoriti zabuna na trţištu, čime se odreĎeni trgovac dovodi ili moţe dovesti u povoljniji poloţaj; 2. Davanje podataka o drugom trgovcu koji mogu biti štetni po ugled ili poslovanje tog trgovca;

3. Prodaja robe sa oznakom ili podacima koji stvaraju ili mogu stvoriti zabunu u pogledu porijekla,načina proizvodnje, količine, kvaliteta ili drugih svojstava robe;

4. Prikrivanje mana robe ili dovoĎenje kupca u zabludu na drugi način;

5. Preduzimanje radnji usmjerenih na raskidanje poslovnih odnosa izmeĎu drugih trgovaca ili radisprečavanja, odnosno oteţavanja zasnivanja takvog poslovnog odnosa;

6. Neopravdano neizvršavanje ili jednostrano raskidanje ugovora o kupovini ili prodaji robe ili drugogtrgovinskog ugovora zbog zaključenja istog ili sličnog ugovora sa drugim, čime se nanosi ili moţenanijeti šteta saugovaraču;

7. Oglašavanje prividne rasprodaje ili prividnog sniţenja robi ili obavljanje drugih sličnih radnji kojedovode ili mogu dovesti potrošača u zabludu u pogledu cijena;

8. Neovlaštena upotreba tuĎeg imena, firme, ţiga ili druge oznake ako se time stvara ili moţe stvoritizabuna na trţištu;



9. Davanje ovlaštenja drugom trgovcu da moţe koristiti njegova vanjska obiljeţja, ako se time stvaraili moţe stvoriti zabuna na trţištu;

10. Neovlašteno korištenje usluga trgovačkog putnika, trgovinskog predstavnika ili zastupnika drugog preduzeća.

2.2. ODGOVORNOST U PRAVU KONKU RENCI JE

Sistem odgovorn osti ima slijedeća obiljeţja:

1. Uključenost društvenih i pravnih sankcija;

2. Mogućnost kumulativne primjene pojedinih vrsta sankcija za isto počinjeno nezadovoljeno

konkurencijsko djelo;

3. Preteţno repr esivan karakter;

4. Postojanje specifičnosti u podsistemu sankcija za svaki institut prava konkurencije.

Sankcij e prema akti ma. Ugovori i drugi pravni akti kojima bi bila počinjenazabranjenakonkurencijska djela nesumnjivo su protivni Zakonu o trgovini. P osljedica je ništavost tih akata.Izvršene faktičke radnje nemajusvojstvo pravnih akata, te se zbog toga mogu suzbijati samo kaograĎanskopravni delikti.

Sankcij e prema l icima. Kad su u pitanju imovinskopravne sankcije, moguće je utvrditi 5 tuţbi koje suna raspolaganju aktivno legitimisanom licu:

a) Zahtjev da se ukloni izvor opasnosti – tuţba glasi na uklanjanje konkretnog izvora opasnosti, ili akoto nije moguće, na obustavu čitave djelatnosti. Uslovi za podizanje tuţbe su realnost opasnosti i mogućnost da iz nje proistekne “znatnija šteta”. Realnost opasnosti se moţe dokazivati u 3 slučaja:(1) neposredno predstoji izvršenje konkurencijskog delikta,(2) izvršenje je u toku i(3) vjerovatno je ponavljanje jednom već učinjene zabranjene radnje. Krivica lica koje vršiugroţavanje ne mora postojati.

b) Zahtjev da se prestane s povredom prava ličnosti. Ovdje povreda prava mora biti već izvršena.Štetnu radnju i štetu dokazuje tuţilac prema općim pravilima.

c) Zahtjev za otklanjanje stanja stvorenog konkurencijskim deliktom – ustva ri se radi o tuţbi zanaturalnu restituciju.

d) Tuţba na novčanu naknadu učinjene štete – primjenjuju se generalna pravila obligacionog prava.

e) Zahtjev za utvrĎivanje izvršenog djela i prava koje se na tome zasniva. Ova tuţba ima opći karakter.

Značajna je iz 2 razloga: utvrĎena potraţivanja ne zastarijevaju za 3 nego za 10 godina, a njihovoostvarivanje je znatno olakšano.

Kriviĉnopravne sankcije.Monopolističko djelovanje je sankcionirano sa 2 krivična djela:1. “Povreda ravnopravnosti u vršenju privredne djelatnosti” i2. “Stvaranje monopolističkog poloţaja i izazivanje poremećaja na trţištu”.

U oba slučaja kazna je zatvor od 6 mjeseci do 5 godina.

Špekulacija je takoĎe krivično djelo u 2 slučaja:(1) nagomilavanje robe ili nje no povlačenje iz prometa, ako je to prouzrokovalo poremećaje na trţištui

(2) povlašćivanje kupaca za vr ijeme aktuelne ili potencijalne nestašice robe.



Krivično djelo protiv jedinstva trţišta postoji kod “povrede ravnopravnosti u vršenju privrednedjelatno sti”, za koje je djelo zaprijećena kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina. Djelo moţe bitiizvršeno zloupotrebom sluţbenog poloţaja, kao i korištenjem društvenog poloţaja ili uticaja.

Kad je u pitanju krivičnopravna zaštita od nelojalne utakmice, za branjeno je intervenisanje u pregovore domaće firme sa stranim partnerom ako to rezultira odustankom stranog partnera od

zaključivanja ugovora ili zaključivanjem ugovora pod nepovoljnim uslovima. Drugi slučaj jezloupotreba tuĎe firme ili drugihdistinktiv nih znakova. Ovo djelo mora biti učinjeno sa namjeromobmane kupaca.

Privredni prestup je “povreda pravila o privrednom i finansijskom poslovanju koju je učinilo pravnolice ili odgovorno lice u pravnom licu, koja je prouzrokovala ili mogla prouzrokovati t eţe posljedice ikoja je odlukom nadleţnog organa odreĎena kao privredni prestup”9. Zakonom o tr govini svegeneralne klauzule i svi imenovani slučajevi monopolističkog djelovanja, špekulacije i nelojalneutakmice proglašeni su privrednim prestupima. MeĎutim, izostavljene su radnje narušavanja jedinstvatrţišta. Kazne su novčane, mogu se izreći pravnom licu i odgovornom licu unutar pravnog lica. Uzkazne se mogu izreći i zaštitne mjere oduzimanja predmeta, zabrane bavljenja odreĎenom djelatnošćudo 1 godine i zabra na vršenja odreĎenih duţnosti fizičkom licu do 1 godine (u ponovljenom slučaju do

3 godine).

9 Zakon o privrednim prestupima (Sl.list RBiH 2/92)

Documents

Ugovori, vrijednosni papiri i pravo konkurencije