UGROŽENOST I ZAŠTITA KOPNENIH STANIŠTA U HRVATSKOJ

Doc. dr. sc. Sven JelaskaMarulićev trg 20/2

e-mail: sven@botanic.hr

URL http://croatica.botanic.hr/~ekolbilj

Literatura

Topić, J., Ilijanić, Lj., Tvrtković, N., Nikolić, T., 2006: Staništa – Priručnik za inventarizaciju, kartiranje i praćenje stanja. DZZP, Zagreb. (http://www.dzzp.hr/publikacije_knjige.htm)

Antonić O, Kušan V, Bakran-Petricioli T, Alegro A, Gottstein-Matočec S, Peternel H, Tkalčec Z, (2005) Klasifikacija staništa Republike Hrvatske. Drypis1/1,2 (www.drypis.info)

Nikolić, T., Topić, J. (Ur.) 2005: Crvena knjiga vaskularne flore Hrvatske. Ministarstvo kulture, DZZP, Zagreb.

Radović, J., (Ur.) 1999: Pregled stanja biološke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske – sa strategijom i akcijskim planovima zaštite. Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša, Zagreb

•Pojam staništa i pregled postojećih klasifikacija

•Staništa kao pokazatelj bioraznolikosti

•Značaj staništa u okvirima europske legislative zaštite prirode –NATURA2000

•Značaj staništa za kreiranje ekološke mreže

•Uzroci ugroženosti kopnenih staništa

•Rasprostranjenost staništa – problem tematske i prostorne razlučivosti

•Mjere zaštite i revitalizacija staništa

•Praćenje zaštite i revitalizacije staništa

•Zaštićenost staništa u Hrvatskoj

•Pregled ugroženih staništa Hrvatske

Sadržaj kolegija

Pojmovi

LOKALITET (NALAZIŠTE) – geografski određeno mjesto na kojem je zabilježen objekt od interesa (organizam, populacija, zajednica…). Može biti različito definiran: geografske koordinate; koordinate mreže (npr. MTB ili UTM); fizičkom jedinicom (Velebit; Crna mlaka; Cetina); administrativnom jedinicom (Zagreb; Splitsko-Dalmatinska županija; općina Sv. Đurđ); opisnom kombinacijom (pored trafo stanice na cesti između Pila i Stubičkih toplica) itd.

EKOSUSTAV – stanište + biocenoza

BIOTOP - Well-defined geographical area, characterised by specific ecologicalconditions (soil, climate, etc.), which physically supports the organisms that live there (biocoenosis).

HABITAT - (1) The place or type of Site where an organism or population naturally occurs. (2) Terrestrial or aquatic areas distinguished by geographic, abiotic and biotic features, whether entirely natural or semi-natural.

STANIŠTE - Stanište je jedinstvena funkcionalna jedinica ekološkog sustava, određena zemljopisnim, biotičkim i abiotičkim svojstvima; sva staništa iste vrste čine jedan stanišni tip.

A3624.423Sedrotvorna vegetacija na slapovima

A3524.422Sedrotvorne riječne zajednice

E821042.839540Šume i nasadi pinije i primorskoga bora

D32244.8192D0Galerije oleandra

E32744.A1291D0*Cretne brezove šumice na sfagnumskom cretu

A3454.127220*Karbonatna vrela

D121531.8825130Vrištine bujadnice s običnom borovicom

C.3715.41340Panonski slani travnjaciNKSPHYSISNATURAStanišni tip

K3121160Velike plitke uvale i zaljeviK2211150*Obalne laguneK111.2, 13.21130EstuarijiNKSPHYSISNATURAKompleks

Tipologija / Klasifikacija staništa(i sličnih kategorija)

CORINE (Coordination of Information on the Environment) – 1985. – CORINE Biotopes, Corinair and LandCover; Biotopes 1986-91.

Corine Land Cover classes

1. Artificial surfaces1.1 Urban fabric1.2 Industrial, comercial and transport units1.3 Mine, dump and construction sites1.4 Artificial, non-agricultural vegetated areas

2. Agricultural areas2.1 Arable land2.2 Permanent crops2.3 Pastures2.4 Heterogeneous agricultural areas

3. Forest and seminatural areas3.1 Forests3.2 Scrub and/or herbaceous vegetation associations3.3 Open spaces with little or no vegetation

4. Wetlands4.1 Inland wetlands4.2 Maritime wetlands

5. Water bodies5.1 Inland waters5.2 Marine waters

Tipologija / Klasifikacija staništa(i sličnih kategorija)

CORINE (Coordination of Information on the Environment) – 1985. – CORINE Biotopes, Corinair and LandCover; Biotopes 1986-91.

PHYSIS - Pierre Devillers, Jean Devillers-Terschuren and Charles VanderLinden. 1996. Palaearctic Habitats. PHYSIS Data Base. Royal BelgianInstitute of Natural Sciences website, (http://www.kbinirsnb.be/cb Lastupdated 1999) 1992-98.

NATURA2000 – Habitats Directive – Annex I – koristi prvu CORINE Biotopesklasifikaciju

EUNIS – European Environment Agency EEA (http://www.eea.europa.eu ) Nadogradnja/reorganizacija Palearktičke klasifikacije na prve tri razine,

IUCN Red List – Habitat Classification Scheme Ver. 3.0 (03/2008) (http://www.iucnredlist.org/info/major_habitats)

NKS (Nacionalna klasifikacija staništa) -http://www.dzzp.hr/publikacije/Nacionalna%20klasifikacija%20stanista.pdf

9110 Luzulo-Fagetum beech forests

PAL.CLASS.: 41.11

1) Fagus sylvatica and, in higher mountains, Fagus sylvatica-Abies alba or Fagus sylvatica-Abies alba-Picea abies forests developed on acid soils of the medio-European domain of central and northernCentral Europe, with Luzula luzuloides, Polytrichum formosum and often Deschampsia flexuosa,Calamagrostis villosa, Vaccinium myrtillus, Pteridium aquilinum.The following sub-types are included:

41.111 Medio-European collinar woodrush beech forestsAcidophilous Fagus sylvatica forests of the lesser Hercynian ranges and Lorraine, of the collinarlevel of the greater Hercynian ranges, the Jura and the Alpine periphery, of the western sub-Pannonicand the intra-Pannonic hills, not or little accompanied by self sown conifers, and generally with anadmixture of Quercus petraea, or in some cases Quercus robur, in the canopy.

41.112 Medio-European montane woodrush beech forestsAcidophilous forests of Fagus sylvatica, Fagus sylvatica and Abies alba or Fagus sylvatica, Abiesalba and Picea abies of the montane and high-montane levels of the greater Hercynian ranges, fromthe Vosges and the Black Forest to the Bohemian Quadrangle, the Jura, the Alps, the Carpathiansand the Bavarian Plateau.

2) Plants: Fagus sylvatica, Abies alba, Picea abies, Luzula luzuloides, Polytrichum formosum and oftenDeschampsia flexuosa, Calamagrostis villosa, Vaccinium myrtillus, Pteridium aquilinum.

3) Corresponding categoriesNordic classification: "2221 Fagus sylvatica-Deschampsia flexuosa-Vaccinium myrtillus-typ"

5) Lindgren, L. (1970). Beech forest vegetation in Sweden - a survey. Bot. Notiser 123:401-421.

Opis iz “Interpretation Manual of European Union Habitats”

E.4. Brdske bukove šume

E.4.2. Srednjoeuropske, acidofilne bukove šume

Srednjoeuropske, acidofilne bukove šume (Sveza Luzulo-Fagion Lohm. et R. Tx. in R. Tx. 1954) –Pripadaju redu FAGETALIA SYLVATICAE Pawl. in Pawl. et al. 1928 i razredu QUERCO-FAGETEA Br.-Bl. et Vlieger 1937. Šume koje se razvijaju unutar zone brdskih bukovih šuma, u nižem pojasu i na kiseloj podlozi. U prizemnom sloju, koji je siromašan grmljem, pojavljuju se biljke pokazatelji kiselog tla, npr. Luzula spp., Hieracium spp., Vaccinium myrtillus, acidofilne mahovine i dr.

E.4.2.1. Šuma bukve s bjelkastom bekicomŠuma bukve s bjelkastom bekicom (As. Luzulo-Fagetum Meusel 1937) – Šumska zajednica acidofilnihbukovih šuma srednje Europe razvijena u Hrvatskoj na tlima povrh silikatne litološke podloge i na otvorenim položajima toplih ekspozicija. Zauzima razmjerno velike površine na gorama između Save i Drave (Macelj, Medvednica, Bilogora, Psunj, Papuk). Ograničene površine zauzima u Gorskom kotaru i Lici. Za nju je značajan sloj zeljastih biljaka u kojem se ističu Luzula luzuloides, Hieracium murorum, Melampyrumvulgatum, Oxalis acetosella, Vaccinium myrtillus, Prenanthes purpurea, Veronica officinalis i ponekad mahovine iz roda Polytrichum.

E.4.2.2. Šuma bukve s rebračomŠuma bukve s rebračom (As. Blechno-Fagetum Ht. 1950 ex Marinček 1970) – Zajednica koja se razvija na silikatnim tlima u uvjetima humidne klime, na zatvorenim položajima hladnih ekspozicija. U sklopu brdskog vegetacijskog pojasa tvori primarne sastojine, dok u sklopu gorskog pojasa nastaje u procesu degradacije as. Blechno-Abietetum. Poznata je iz Gorskog kotara, gdje mjestimično zauzima i velike površine. U florističkom sastavu ističu se u prvom redu Blechnum spicant, Vaccinium myrtillus, Luzula luzuloides, Gentianaasclepiadea, Hieracium sylvaticum, Avenella flexuosa, Luzula pilosa, te mahovine Bazzania trilobata, Dicranella heteromala, Dicranum scoparium, Hypnum cupressiforme, Polytrichum formosum i dr.

Opis iz NKS-a

Usporedba oznaka za Luzulo-Fagetum bukove šume

41.11

G1.61

E.4.2.

PHYSIS

EUNIS

NKS

9110 NATURA 2000

Nacionalna klasifikacija staništa RH (1. razina)

A. Površinske kopnene vode i močvarna staništa

B. Neobrasle i slabo obrasle kopnene površine

C. Travnjaci, cretovi i visoke zeleni

D. Šikare

E. Šume

F. Morska obala

G. More

H. Podzemlje

I. Kultivirane nešumske površine i staništa s korovnom i ruderalnom vegetacijom

J. Izgrađena i industrijska staništa

K. Kompleksi staništa

C. Travnjaci, cretovi i visoke zeleniC.1. CretoviC.2. Higrofilni i mezofilni travnjaciC.3. Suhi travnjaciC.4. RudineC.5. Visoke zeleni

J. Izgrađena i industrijska staništaJ.1. SelaJ.2. GradoviJ.3. Ostale izgrađene negospodarske površineJ.4. Gospodarske površineJ.5. Umjetna vodena staništa bez poluprirodnih zajednica biljaka i životinja

E. ŠumeE.1. Priobalne poplavne šume vrba i topolaE.2. Poplavne šume hrasta lužnjaka, crne johe i poljskog jasenaE.3. Šume listopadnih hrastova izvan dohvata poplavaE.4. Brdske bukove šumeE.5. Bukovo-jelove šumeE.6. Pretplaninske bukove šumeE.7. Kontinentalne crnogorične šumeE.8. Primorske vazdazelene šume i makijeE.9. Antropogene šumske sastojine

Nacionalna klasifikacija staništa RH (primjeri 2. razine)

E.4. Brdske bukove šume

E.4.2. Srednjoeuropske, acidofilne bukove šume

Srednjoeuropske, acidofilne bukove šume (Sveza Luzulo-Fagion Lohm. et R. Tx. in R. Tx. 1954) –Pripadaju redu FAGETALIA SYLVATICAE Pawl. in Pawl. et al. 1928 i razredu QUERCO-FAGETEA Br.-Bl. et Vlieger 1937. Šume koje se razvijaju unutar zone brdskih bukovih šuma, u nižem pojasu i na kiseloj podlozi. U prizemnom sloju, koji je siromašan grmljem, pojavljuju se biljke pokazatelji kiselog tla, npr. Luzula spp., Hieracium spp., Vaccinium myrtillus, acidofilne mahovine i dr.

E.4.2.1. Šuma bukve s bjelkastom bekicomŠuma bukve s bjelkastom bekicom (As. Luzulo-Fagetum Meusel 1937) – Šumska zajednica acidofilnihbukovih šuma srednje Europe razvijena u Hrvatskoj na tlima povrh silikatne litološke podloge i na otvorenim položajima toplih ekspozicija. Zauzima razmjerno velike površine na gorama između Save i Drave (Macelj, Medvednica, Bilogora, Psunj, Papuk). Ograničene površine zauzima u Gorskom kotaru i Lici. Za nju je značajan sloj zeljastih biljaka u kojem se ističu Luzula luzuloides, Hieracium murorum, Melampyrumvulgatum, Oxalis acetosella, Vaccinium myrtillus, Prenanthes purpurea, Veronica officinalis i ponekad mahovine iz roda Polytrichum.

E.4.2.2. Šuma bukve s rebračomŠuma bukve s rebračom (As. Blechno-Fagetum Ht. 1950 ex Marinček 1970) – Zajednica koja se razvija na silikatnim tlima u uvjetima humidne klime, na zatvorenim položajima hladnih ekspozicija. U sklopu brdskog vegetacijskog pojasa tvori primarne sastojine, dok u sklopu gorskog pojasa nastaje u procesu degradacije as. Blechno-Abietetum. Poznata je iz Gorskog kotara, gdje mjestimično zauzima i velike površine. U florističkom sastavu ističu se u prvom redu Blechnum spicant, Vaccinium myrtillus, Luzula luzuloides, Gentianaasclepiadea, Hieracium sylvaticum, Avenella flexuosa, Luzula pilosa, te mahovine Bazzania trilobata, Dicranella heteromala, Dicranum scoparium, Hypnum cupressiforme, Polytrichum formosum i dr.

Karta staništa RH (M 1:100000)

Karta staništa RH (M 1:100000)

Karta staništa RH (M 1:100000)