Embed Size (px)
Citation preview
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
Maria Ladišić
ULOGA MULINACIONALNIH KOMPANIJA U MEĐUNARODNOM TRANSFERU TEHNOLOGIJE
DIPLOMSKI RAD
RIJEKA 2014
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
ULOGA MULINACIONALNIH KOMPANIJA U MEĐUNARODNOM
TRANSFERU TEHNOLOGIJE
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Međunarodno poslovanje 2
Mentor: prof. dr. sc. Heri Bezić
Student: Maria Ladišić
JMBAG: 0081118455
Smjer: Međunarodno poslovanje
Rijeka, lipanj, 2014
SADRŽAJ STRANICA
1. UVOD..................................................................................................................................................... 1
1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja............................................................................................. 1
1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze................................................................................................. 2
1.2. Svrha i cilj istraživanja...................................................................................................................... 2
1.3. Znanstvene metode............................................................................................................................ 3
1.4. Struktura rada.................................................................................................................................... 3
2. OBILJEŽJA MULTINACIONALNIH KOMPANIJA I MEĐUNARODNOG TRANSFERA TEHNOLOGIJE ..............................................................................................
5
2.1. Osnovna obilježja multinacionalnih kompanija......................................................................... 5
2.1.1. Multinacionalne kompanije u suvremenim uvjetima poslovanja……….................... 7
2.1.2. Uloga multinacionalnih kompanija u procesu globalizacije…………………………… 8
2.1.3. Multinacionalne kompanije kao determinanta konkurentnosti……………………. 10
2.2. Koncept transfera tehnologije – temelj suradnje s inozemstvom………………………………… 12
2.2.1. Aktivnosti obuhvaćene transferom tehnologije……………………………………………. 14
2.3. Oblici međunarodnog transfera tehnologije………………………………………………………. 16
2.3.1. Odnos transfera tehnologije pojedinih zemalja……………………………………………. 21
3. POSLOVANJE MULTINACIONALNIH KOMPANIJA I ANALIZA UTJECAJA NA
MEĐUNARODNI TRANSFER TEHNOLOGIJE……………………………………………
23
3.1. Ekonomski utjecaj multinacionalnih kompanija ...................................................................... 23
3.1.1. Poslovanje hrvatske multinacionalne kompanije Atlantic Grupe d.d…...................... 30
3.2. Ulaganje multinacionalnih kompanija u istraživanje i razvoj ............................................... 33
3.3. Uloga inozemnih izravnih ulaganja u poslovanju multinacionalnih kompanija………….
36
4. ULOGA MULTINACIONALNIH KOMPANIJA U PROMICANJU TRANSFERA
TEHNOLOGIJE ZEMALJA U RAZVOJU................................................................................
41
4.1. Pozitivni razvojni efekti poslovanja multinacionalnih kompanija......................................... 41
4.2. Čimbenici koji ograničavaju međunarodni transfer tehnologije.............................................. 44
5. ZAKLJUČAK........................................................................................................................................ 47
LITERATURA...................................................................................................................................... 50
POPIS GRAFIKONA.......................................................................................................................... 54
POPIS TABLICA................................................................................................................................. 55
POPIS SHEMA……………………………………………………………………………………… 58
1
1. UVOD
Početak 21. stoljeća obilježen je razvojem novih tehnologija i znanja na svjetskom tržištu.
Tehnologija se promatra kao ključni strateški čimbenik razvoja kapaciteta poduzeća te
pozicioniranja u globalnom okruženju. Razvoj Interneta i komunikacijskih tehnologija
omogućava virtualni pristup, trenutnu dostupnost informacija te uključivanje u poslovne
procese koji se odvijaju diljem svijeta. Poduzeća i industrije koje su donedavno bili samo na
svojim nacionalnim tržištima, sad su prisiljeni razvijati konkurentske sposobnosti i uključivati
se u međunarodno tržište prilagođavajući se snažnom utjecaju multinacionalnih kompanija,
formiranju umreženih poduzeća, stvaranju strateških saveza i partnerstva za izlazak na nova
tržišta i dr. Tehnologija ima multinacionalnu snagu. Transfer tehnologije u suvremenom
domaćem i međunarodnom tržištu ima izuzetno veliki značaj.
Multinacionalne kompanije postaju dominantni sudionici u međunarodnoj ekonomiji. One
djeluju u svim granama svjetskog gospodarstva te u gotovo svim zemljama svijeta. Procesima
okrupnjavanja kapitala, kao i akumulacijom na internacionalnoj razini, multinacionalne
kompanije u potpunosti kontroliraju globalnu ponudu i potražnju.
1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja
Tema ovog rada je uloga multinacionalnih kompanija u međunarodnom transferu tehnologije.
Navedena tema će istraživanjem prikazati poslovanje multinacionalnih kompanija te njihovu
ulogu u promicanju transfera tehnologije u zemljama u razvoju.
Problem istraživanja u radu proizlazi iz neznanja i nepoznavanja utjecaja multinacionalnih
kompanija na promicanje transfera tehnologije. Iz problema istraživanja proizlazi predmet
istraživanja: analizirati ulogu multinacionalnih kompanija u međunarodnom transferu
tehnologije.
Iz problema i predmeta istraživanja proizlazi nekoliko objekata istraživanja: poslovanje i
obilježja multinacionalnih kompanije, odrednice međunarodnog transfera tehnologije te
transfer tehnologije u zemljama u razvoju.
2
1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze
U skladu s problemom, predmetom i objektima istraživanja postavljena je radna hipoteza:
znanstveno utemeljenim spoznajama o djelovanju multinacionalnih kompanija moguće je
utvrditi njihove učinke na međunarodni transfer tehnologije.
Iz temeljne radne hipoteze proizlazi nekoliko pomoćnih hipoteza:
1. Koristeći znanstvene spoznaje o pojmu i uvjetima poslovanja multinacionalnih
kompanija moguće je dati njihove teoretske odrednice u okviru ovog diplomskog rada.
2. Poznavanje poslovanja multinacionalnih kompanija i analiza utjecaja na međunarodni
transfer tehnologije omogućava sagledavanje utjecaja na poslovanje zemalja u
razvoju.
3. Spoznajama o utjecaju globalizacije na rast i razvoj društva moguće je sažeti učinke
izazvane tim procesom.
1.3. Svrha i cilj istraživanja
Svrha i cilj istraživanja proizlaze iz navedenog predmeta istraživanja. Svrha rada je istražiti i
analizirati djelovanje multinacionalnih kompanija, što se može promatrati kao djelovanje na
globalnoj razini tj. na razini svjetske ekonomije te na lokalnoj razini, odnosno djelovanje u
pojedinim zemljama. Cilj istraživanja je dobiti uvid u poslovanje multinacionalnih
kompanija. Govoreći o snazi i moći multinacionalnih kompanija potrebno je obratiti
pozornost i istražiti strukturu multinacionalnih kompanija te strategije kojima su dosegle
dominantan položaj u svjetskoj ekonomiji.
Kako bi se primjereno riješio problem istraživanja, istražio predmet istraživanja, dokazala
postavljena hipoteza i pomoćne hipoteze te postigli ciljevi i svrha istraživanja potrebno je dati
odgovore na znanstveno utemeljena pitanja:
1. Koja su osnovna obilježja multinacionalnih kompanija?
2. Koje su aktivnosti obuhvaćene transferom tehnologije?
3. Koji su oblici međunarodnog transfera tehnologije?
4. Koliko multinacionalne kompanije ulažu u istraživanje i razvoj?
5. koji su mogući efekti transfera tehnologije?
3
1.4. Znanstvene metode
U ovom diplomskom radu, kako bi se postigli postavljeni ciljevi, kao i što efikasniji rezultati,
koji se dobivaju povezivanjem i odgovarajućom kombinacijom više znanstvenih metoda,
korištene su metoda dedukcije i indukcije, metoda sinteze i analize, statistička metoda koja
predstavlja statistički način zaključivanja i povijesna metoda pomoću koje se iznose teoretska
obilježja multinacionalnih kompanija i objašnjavaju pojmovi transfera tehnologije. Kroz rad
se koristi i metoda kompilacije, odnosno preuzimanje znanstveno-istraživačkih radova drugih
autora što je navedeno u citiranju te u literaturi.
1.5. Struktura rada
Rezultati ovog predočeni su u pet međusobno povezanih dijelova.
U prvom dijelu, Uvodu, definirani su problem, predmet i objekt istraživanja, radna hipoteza,
svrha i cilj istraživanja, prikazana je struktura rada i navedene su znanstvene metode koje su
korištene u radu.
U drugom dijelu pod naslovom Obilježja multinacionalnih kompanija i međunarodnog
transfera tehnologije definira se pojam multinacionalnih kompanija, uloga multinacionalnih
kompanija u suvremenim uvjetima poslovanja kao i u procesu globalizacije te determinanta
konkurentnosti. Opisane su aktivnosti obuhvaćene transferom tehnologije, oblici
međunarodnog transfera tehnologije te odnos transfera pojedinih zemalja.
Treći dio ima naziv Poslovanje multinacionalnih kompanija i analiza utjecaja na
međunarodni transfer tehnologije. Opisan je ekonomski utjecaj multinacionalnih
kompanija, ulaganje u istraživanje i razvoj i direktne strane investicije. Razmatra se i
poslovanje hrvatske multinacionalne kompanije Atlantic Grupe d.d. i njezin utjecaj na razvoj
privrede.
Uloga multinacionalnih kompanija u promicanju transfera tehnologije zemalja z
razvoju je naslov četvrtog dijela. Objašnjeni su pozitivni razvojni efekti poslovanja
multinacionalnih kompanija, efekti pomoću kojih multinacionalne kompanije doprinose
4
gospodarskom rastu s osvrtom na zemlje u razvoju. Navedeni su i ograničavajući čimbenici u
međunarodnom transferu tehnologije u zemljama u razvoju.
Zaključak je naziv petog dijela u kojem je iznesena sinteza svih činjenica i spoznaja do kojih
je došlo tijekom istraživanja ove teme, a kojim se dokazuje radna hipoteza.
5
2. OBILJEŽJA MULTINACIONALNIH KOMPANIJA I MEĐUNARODNOG TRANSFERA TEHNOLOGIJE
Multinacionalne kompanije su poduzeća koja ujedinjuju proizvodnju i prodaju velikih
količina roba u više država i predstavljaju vrlo važne činitelje svjetskog gospodarstva. U
trenutku kada se kapital u matičnoj zemlji ne može povećati novim ulaganjem traže se nova,
povoljnija tržišta i sredstva prebacuju izvan državnih granica. Na taj način nastaju
multinacionalne kompanije koje kontroliraju proizvodnju nekog proizvoda u više država te
kao takve postaju važan činitelj globalnog povezivanja (Strahinja, 2002). Pojam transfer
tehnologije podrazumijeva proces prijenosa i difuzije kojim se dostignuća ostvarena u jednoj
zemlji mogu koristiti u drugima, i to zbog posrednog ili neposrednog korištena iskustva
inovatora (Ferenčić i Kraljeta, 1987).
Transfer tehnologije, često kroz multinacionalne kompanije, promijenio je tradicionalne
obrasce komparativne prednosti i međunarodne trgovine. Utrka za efikasnijom tehnologijom
postala je glavna odrednica međunarodne konkurentnosti (Brkić, 2009). Transfer tehnologije
karakteristika je gospodarskog razvoja svake zemlje.
Intenzivniji transfer tehnologije doprinosi tehnološkom napretku, ubrzava podizanje
tehnološke razine i na toj osnovi doprinosi kvalitetnijem i bržem gospodarskom razvoju. Za
transfer tehnologije su zainteresirane sve zemlje, gospodarski razvijene i one u razvoju
(Dabić, 2000).
Multinacionalne kompanije percipirane su kao ključni čimbenik u transferu tehnologije koji
obuhvaća izvoz robe, sporazume o licencama ili direktnim stranim ulaganjima. Koncept
transfera tehnologije predstavlja osnovicu suradnje s inozemstvom.
2.1. Osnovna obilježja multinacionalnih kompanija
Prilikom definiranja multinacionalnih kompanija u literaturi se nailazi na različite nazive,
internacionalna, supranacionalna ili transnacionalna.
Multinacionalne kompanije djeluju u različitim oblicima, razlikuju se prema svojoj strukturi,
strategiji, načinu ulaska na tržište te političkim, ekonomskim i socijalnim uvjetima u kojima
6
posluju. Kako bi se definirala njihova pojava i klasifikacija u nastavku se razmatraju neke od
definicija. Multinacionalna kompanija je trgovačko društvo ili grupa trgovačkih društava s
poslovnim subjektima u dvije ili više država. Multinacionalna se struktura može sastojati od
trgovačkog društva osnovanog u jednoj državi, s prodajnim mjestima, proizvodnim pogonima,
projektima zajedničkog ulaganja (joint-venture) itd. u drugoj državi, ili od određenog broja
trgovačkih društva u različitim državama koje su povezane međusobnim držanjem dionica
(Strahinja, 2002).
Poslovanje na globalnom tržištu podrazumijeva oblikovanje multikulturalnog identiteta, pri
čemu multinacionalne kompanije polaze od različitih prilagođavanja i osvajanja novih tržišta.
Multinacionalne kompanije se mogu podijeliti u tri skupine (etnocentrične, policentrične i
geocentrične).
Etnocentrični pristup podrazumijeva strogo kontroliranje aktivnosti i poslovanja glavnog
središta kompanije, a podružnice nemaju nikakvu samostalnost. Policentrično orijentirane
kompanije u aktivnostima i poslovanju na novim tržištima pristupaju s više slobode poštujući
tako razlike među tržištima različitih zemalja. Geocentrične kompanije karakterizira više
samostalnih kompanija širom svijeta koje su međusobno povezane. Poslovanje prema
geocentričnom tipu smatra se najprikladnijim za dugoročne poslovne uspjehe
multinacionalnih kompanija budući da promovira potpunu integraciju poslovanja te suradnju
domaćeg i međunarodnog menadžmenta i razvoj vještina bez obzira na organizacijski
segment ili državu u kojoj se djeluje (Bahtijarević-Šiber i suradnici, 2008).
Povijest multinacionalnih kompanija seže još u srednji vijek i španjolsko koloniziranje Južne
Amerike. Tadašnja svrha osnivanja podružnica u drugom dijelu svijeta bila je iskorištavanje
prirodnih resursa za dobrobit središnjice. Razvoj takve vrste kompanija uvjetovan je što
lakšim izlazom na nova tržišta, štednjom na transportnim troškovima, prebacivanjem
proizvodnje u zemlje s jeftinom radnom snagom radi uštede u troškovima plaća, raznim
poreznim pogodnostima u drugim zemljama itd. Velike kompanije su prisiljene biti prisutne u
svakom „kutku“ svijeta zbog velike konkurencije te se moraju boriti za svaki komad tržišnog
udjela u svrhu stjecanja i očuvanja konkurentske prednosti (www.proleksis.hr, 2012).
Multinacionalne kompanije donose mnoge pozitivne učinke na nacionalna gospodarstva
prenoseći svoje znanje i olakšavajući zemlji uključenje u tokove svjetske trgovine. Nekoliko
7
najvećih multinacionalnih kompanija ostvaruje godišnji prihod koji prelazi godišnje proračune
većine malih zemalja. Tako je u 2011. godini godišnji prihod kompanije McDonald᾽s iznosio
24,07 milijardi američkih dolara što je više od BDP-a od Latvije koji je iznosio 24,05
milijardi američkih dolara. Protector and Gamble s godišnjim prihodom od 79,69 milijardi
američkih dolara nadmašio je libijski BDP za 5,46 milijardi dolara, dok je američki
maloprodajni lanac Walmart Stores ostvario godišnji prihod veći od BDP-a Norveške i dr.
Multinacionalne kompanije tolikom količinom kapitala su u mogućnosti kontrolirati stanje na
tržištu, što može izazvati i neželjene negativne posljedice na pojedina gospodarstva. U svijetu
ima više od 70 tisuća multinacionalnih kompanija s više od 700 tisuća podružnica.
Multinacionalne kompanije Coca-Cola i McDonald's posluju u više od 130 zemalja dok IBM
ima podružnice u 80 zemalja (Vedriš, 2012).
Transnacionalne korporacije su prvenstveno poduzeća koja imaju bitan utjecaj na akumulaciju
u svjetskim razmjerima, njihove bitne karakteristike proizlaze iz monopolističke prirode,
koncentracije proizvodnje i kapitala u svjetskim razmjerima, kontrole nad tehnologijom,
proizvodnjom i tržištima (Vojnović, 1979). U multinacionalnim kompanijama poslovi se vode
iz središnjice, gdje se izrađuju projekti, nacrti i strategije. Podružnice u drugim zemljama
djeluju po nalozima i planovima središnjice (Crkvenac, 1995).
Multinacionalne kompanije su poduzeća s razgranatom mrežom podružnica diljem svijeta
koje su kapitalno povezane. Većina multinacionalnih kompanija ostvaruje godišnju zaradu
koja je veća od prihoda pojedinih zemalja svijeta što im daje političku i gospodarsku moć.
2.1.1. Multinacionalne kompanije u suvremenim uvjetima poslovanja
Multinacionalne kompanije su pokretači brojnih promjena među kojima se ističu
globalizacija, liberalizacija, konglomerati, razvoj tehnologije te financijske inovacije.
Liberalizacija poslovanja predstavlja uvođenje pravnih propisa koji za posljedicu imaju
uklanjanje ograničenja i restrikcija u raznim područjima društvenog života. Liberalizacijom se
uklanjaju ograničenja i zapreke koje se odnose na obavljanje ekonomske djelatnosti, npr.
ukidanje monopola i dozvola privatnim i stranim poduzetnicima da obavljaju neku djelatnost,
smanjuju se ograničenja vezana za veličinu poduzeća i dr. (www.hup.hr, 2012).
8
Konglomerat je organizacijski oblik koncentracije proizvodnog programa širokog asortimana
različitih proizvoda. Riječ je o poduzetniku ili koncentraciji poduzetnika (tzv. konglomeratna
koncentracija poduzetnika) koji se bave relativno velikim brojem različitih, najčešće posve
nepovezanim djelatnostima u različitim industrijama (sektorima), odnosno na različitim
tržištima. Svrha konglomerata je smanjivanje rizika, lakši pristup izvorima financiranja i
učinkovitija alokacija resursa (www.zakon.hr, 2008).
Veliki konglomerati koji objedinjuju različite djelatnosti po pravilu imaju monopolski položaj
što odgovara multinacionalnim kompanija u zauzimanju tržišnog udjela. Nastaju
udruživanjem subjekata čija je djelatnost raznovrsna, sastavljena od kompanija (poduzeća)
koja međusobno nisu konkurentna ni komplementarna, ali su udružena radi korištenja
prednosti veličine i kompenzacijskih efekata. Konglomerat je nastao kao rezultat ekonomskih
interesa, pokazuje određene prednosti u odnosu na druge organizacijske oblike i konkurente, s
obzirom na činjenicu da se financijski gubici u jednim granama kompenziraju zaradama u
drugim granama djelatnosti (Bašić, 2010).
Multinacionalne kompanije u međunarodnim odnosima imaju nekoliko veoma važnih
mogućnosti kao npr. mogućnost biranja kanala transfera kapitala za koje se odlučuje shodno
trenutnim okolnostima. Multinacionalne kompanije imaju vremensku fleksibilnost glede
rokova plaćanja, a to omogućava međusobne kreditne veze podružnica. Multinacionalne
kompanije lociraju svoje poslovanje i prenose kapital u zemlje s niskim porezima ili bez
poreza (Bašić, 2010).
Tehnološka revolucija, a pogotovo napredak u području razmjene informacija i u području
komunikacija (internet), odigrale su i igraju jednu od najznačajnijih uloga u nastanku i
razvoju multinacionalnih kompanija. Internet s više aspekata predstavlja preokret u ljudskoj
civilizaciji. Bez ove tehnologije bile bi nezamislive mnoge značajke i aktivnosti
globaliziranog društva kao npr. globaliziranje financijskog tržišta.
2.1.2. Uloga multinacionalnih kompanija u uvjetima globalizacije
Globalizacija, ukidanje prepreka i slabljenje državnih granica, strateška orijentacija na
nacionalne konkurentske prednosti karakteristika su suvremene ponude i potražnje na tržištu.
9
Globalizacija je proces ujedinjavanja svijeta u jednu cjelinu ili jedan sustav, što je moguće
zahvaljujući sveukupnom stalnom informacijskom i komunikacijskom tehnološkom napretku.
Svijet postaje međusobno integriran i sve što se događa lokalno, može se odraziti i globalno
(Lazibat i Kolaković, 2004).
Globalizacija je rezultat djelovanja triju komponenata (suvremene tehnologije, ekonomije
obujma i multinacionalnih kompanija). Globalizacija je proces kojim se smanjuju ili potpuno
ukidaju prepreke u međunarodnoj razmjeni i jača utjecaj multinacionalnih kompanija. Na taj
način globalizacija dovodi do nastanka globalnog tržišta i globalnih proizvoda, jačanja
međupovezanosti nacionalnih gospodarstava, a unutar njih regija i gradova. Dolazi do
razmjene, pa čak i do spajanja pojedinih kultura i nastanka sasvim nove globalne kulture.
Multinacionalne kompanije kao što su Nestle, Coca-Cola, IBM, McDonald's i dr. predvode taj
proces. Nudeći jedinstvene proizvode u cijelom svijetu pomažu stvaranju globalnog tržišta
(Lazibat i Kolaković, 2004).
Globalizaciju odlikuje ubrzan razvoj moderne tehnologije, zbog čega se njeno značenje
uspoređuje sa značenjem industrijske revolucije iz 19. stoljeća. Razvojem tehnologije, prije
svega izumom Interneta, stvoreni su uvjeti za ubrzanom komunikacijom i povezivanjem,
neovisno o prostornoj udaljenosti. Ovi uvjeti olakšane komunikacije omogućili su ubrzanje i
povećanje ekonomskih aktivnosti između država, koje su sada mogle poslovati također
neovisno o prostornoj udaljenosti i državnim granicama (Mešić, 2007).
Kao glavni pokretači globalizacije, tj. globalizatori, navode se najbogatije zemlje svijeta
(SAD, EU, Japan, Kanada), multinacionalne kompanije te transnacionalne organizacije,
međunarodne institucije kao što su Svjetska trgovinska organizacija (WTO), Svjetska banka
(WB), Međunarodni monetarni fond (MMF) i Ujedinjeni narodi (UN) (Mešić, 2007).
Za novi svjetski poredak i globalizaciju karakterističan je razvoj multinacionalnih kompanija,
većim dijelom iz najbogatijih zemalja, prvenstveno Sjedinjenih Američkih Država. Njihove
aktivnosti opravdavaju se i potiču terminom globalizacije. Slobodan protok kapitala i roba,
maksimizacija profita kao poticaj i cilj, zaštićeni su i ohrabreni zakonskim okvirima i
mjerama koje donose organizacije kao što su WTO, Svjetska banka i MMF. Pravila i zakoni
slobodnog tržišta daju kompanijama slobodu i širok prostor djelovanja na globalnoj razini.
10
Zato se umjesto dosadašnjeg termina „međunarodna ekonomija“ sve češće koristi termin
multinacionalna ekonomija. Prema procjenama Konferencije Ujedinjenih naroda o trgovini i
razvoju, UNCTAD-a, u svijetu ima oko 70 000 multinacionalnih kompanija, koje imaju oko
700 000 njihovih podružnica (Višković, 2012).
Sljedeći podaci koji govore o snazi i veličini multinacionalnih kompanija kazuju da 500
najvećih multinacionalnih kompanija kontrolira 42% svjetskog bogatstva s tendencijom rasta.
Od 100 najvećih svjetskih ekonomija, 51% čine multinacionalne kompanije, a 49% države.
Multinacionalne kompanije drže 90% tehnologije i patenata te su uključene u 70% svjetske
trgovine (Lazibat i Kolaković, 2004).
Kompanije neprestano traže načine povećanja profita iz svojih internacionalnih operacija.
Kako bi multinacionalne kompanije stvorile konkurentsku prednost potrebna je efikasnost
upravljanja resursima poduzeća. Važna je inovativnost koja velikom brzinom postaje glavni
poticaj konkurentnosti, ali zahtijeva i razumijevanje lokalnih tržišta, fleksibilnost i
razumijevanje uvjeta na tržištu (Lazibat i Kolaković, 2004).
Globalizacija u suvremenim uvjetima poslovanja predstavlja stvaranje novih i umrežavane
postojećih društvenih aktivnosti. Globalizacija se ogleda u širenju i potezanju društvenih
odnosa, aktivnosti i međuovisnosti. Globalizacija podrazumijeva intenziviranje i ubrzavanje
društvenih promjena i djelovanja.
2.1.3. Multinacionalne kompanije kao determinanta konkurentnosti
Značenje i rast multinacionalnih kompanija, kao jednog od glavnih činitelja u suvremenom
globalnom gospodarskom poretku, osiguran je ulogom osiguravatelja tehnologije (Friedman,
2005). Usmjerenost na informacije, veća konkurentnost, mobilnost ljudskog potencijala na
nacionalnoj i međunarodnoj razini, ulaganje u istraživanje i razvoj kao i napredak u
komunikacijskim tehnologijama je unaprijedilo povećanu povezanost informacija.
Mijenjaju se granice odnosa između multinacionalne kompanije i nacionalne države gdje
multinacionalne kompanije, prema opsegu ekonomske aktivnosti, postaju značajnije od
nacionalnih ekonomija (Rasiah, 2009).
11
U mnogim zemljama multinacionalne kompanije kontroliraju domaću proizvodnju i pri tome
prodaju i globalne kao i domaće marke najčešće bez razlika u cijeni osiguravajući na taj način
pristup domaćem tržištu. Primjer zemalja koje kontroliraju domaću proizvodnju i prodaju i
globalne i lokalne marke su Mađarska i Češka gdje proizvođači piva Interbrew, Heineken i
SABMiller kontroliraju oko 70% češkog tržišta iako se javljaju novi lokalni mikro
proizvođači. Nasuprot tome, u Sloveniji nacionalni proizvođač Laško kontrolira 57%
slovenskog tržišta, pri tome izvozi 35% proizvodnje, a uključen je u internacionalizaciju
putem direktnih inozemnih investicija. Primjeri pokazuje kako tržišna struktura i nacionalne
politike vezane za točno određene oblike izravnih stranih ulaganja u zemljama mogu pomoći
domaćim poduzećima u suprotstavljanju multinacionalnim kompanijama (Lall, 2004).
Mnoga domaća poduzeća su dosegnula svjetsku kvalitetu prepoznajući tržišne potrebe tako da
se u posljednjih dvadesetak godina počelo i s internacionalizacijom inovacijskih aktivnosti,
ponajprije suradnjom u području istraživanja i razvoja gdje nezamjenjivu ulogu imaju
multinacionalne kompanije. Velike multinacionalne kompanije postaju globalne u smislu
disperzije, ponajprije proizvodnje, a zatim u nešto manjoj mjeri i ostalih poslovnih funkcija
koje uključuju aktivnosti istraživanja i razvoja (Khana i Palepu, 2012).
Najveće multinacionalne kompanije najviše kapitala imaju u drugim zemljama. Deset
najvećih multinacionalnih kompanija imaju oko 49% sredstava i pogona u drugim zemljama.
Pedeset najvećih multinacionalnih kompanija ima 41% svog kapitala u inozemstvu, a udio
100 najvećih iznosi 38%. Pri tome 10 najvećih kompanija 61% proizvodnje prodaje u
inozemstvu. Navedeni pokazatelji govore o jakoj internacionalizaciji proizvodnje. Dok
kompanije mijenjaju svoju poziciju od godine do godine, lista 100 najvećih nije se bitno
promijenila od 1990. godine Europska unija, Japan i SAD su vlasnici 87% navedenih prvih
100 multinacionalnih kompanija.
Tendencije razvoja gospodarstva rezultiraju internacionalizacijom poduzeća i jačanjem
multinacionalnih kompanija (www.itps-group.com, 2012).
Multinacionalne kompanije su usmjerene na informacije, stvaranje konkurentske prednosti s
ciljem veće mobilnosti ljudskog potencijala, napredak u komunikacijskim tehnologijama te na
globalizaciju istraživanja i razvoja.
12
2.2 . Koncept transfera tehnologije - temelj suradnje s inozemstvom
Transfer tehnologije je proces prenošenja znanja i tehnike iz jedne zemlje u drugu ili iz jedne
radne sredine u drugu. Načini na koji se pribavljaju tehnološka rješenja su samostalni razvoj,
kupovina gotovih tehnoloških rješenja transferom tehnologije ili kombinacijom navedena dva
načina. Transfer tehnologije je složen proces prijenosa i difuzije pomoću kojeg se dostignuća
ostvarena u jednoj zemlji mogu koristiti u drugima temeljeno na iskustvu inovatora (Fernčić i
Kraljeta, 1987). Uobičajeno je da se taj proces odvija između razvijenih zemalja, u kojima su
tehnologije razvijene, i zemalja u razvoju, preko multinacionalnih kompanija. Iako je prijenos
tehnologije jedan od načina da zemlje u razvoju ostvare brži rast, uvoz neprimjerene
tehnologije može izazvati probleme poput intenzivnijeg iskorištavanja oskudnih resursa
(prirodnih resursa, kapitala, visoko obrazovne radne snage) (www.enciklopedija.hr, 2014).
Transfer može uključivati konkretne oblike koji se međusobno veoma razlikuju, od klasičnih
sredstava kao što su sporazumi o davanju licence za patente i/ili specifični know-how
mehanizmi kao što je prodaja industrijskih postrojenja određenog broja komplementarnih
usluga (Višković, 2002).
Tehnološki transfer je dio šire aktivnosti u određenom poduzeću, povezuje se s proizvodnjom
proizvoda i odvijanjem procesa i operacija u poslovanju te organizacije. Tehnologija je jedno
od sredstava kojima se ostvaruju željeni ciljevi. Prema tome, ona je u funkciji ciljeva, a
cjelokupni proces transfera tehnologije može se strukturirati u nekoliko faza (Shema 1.)
13
Shema 1: Faze procesa transfera tehnologije
Definicija potreba
Kriteriji pomoću kojih će se ocjenjivati rješenja
Istraživanje tehničkih rješenja
Izbor najprikladnije tehnologije
Pregovori
Zaključivanje sporazuma o transferu tehnologije
Pribavljanje tehnologije
Implementacija (primjena) tehnologije
Redefiniranje potreba
Izvor: Izrada studenta na temelju Senečić J., 1993. godina
Shema 1. prikazuje faze koje su obuhvaćene transferom tehnologije, a ekonomski subjekti
moraju biti u stanju ocijeniti tehnološke pakete koji se nude na međunarodnom tržištu te
razvijati tehnologije koje će biti u skladu s njihovim potrebama. Pri razmatranju neke
operacije transfera tehnologije i njegova ostvarivanja potrebno je najprije razjasniti koje su
stvarne tehnološke potrebe te se informirati se o dostupnim izvorima tehnologije. Faza koji
slijedi je pregovaranje o najboljim uvjetima za transfer tehnologije te je nabavljenu
tehnologiju potrebno prilagoditi specifičnim uvjetima poslovanja (Senečić, 1993).
Transfer tehnologije ključna je aktivnost poduzeća utemeljenih na znanju i inovacijama.
Transfer znanja i tehnologija proces je koji se odvija između znanstvenih institucija i
gospodarstva, kao i gospodarskih subjekata na domaćem ili stranom tržištu. Dakle, transfer
tehnologije je dinamičan, višefazan, međuzavisan i kompleksan proces. Odnosi se na prijenos
14
gospodarski primjenjivih tehnoloških rješenja, znanja i iskustva s jednog gospodarskog
subjekta (davatelja tehnologije) na drugi subjekt (stjecatelja tehnologije) (www.bicro.hr,
2013).
Transfer tehnologije na domaćem i međunarodnom tržištu ima izuzetno veliki značaj. Motiv
transfera tehnologije je u raznim okolnostima različit i ostavlja za sobom različite posljedice.
Prednosti i posljedice transfera tehnologije promatraju se s gledišta interesa obiju strana koje
u njemu sudjeluju, budući da njihovi interesi mogu biti komplementarni, ali i suprotni.
2.2.1. Aktivnosti obuhvaćene transferom tehnologije
Aktivnosti koje su obuhvaćene transferom tehnologije su ustupanje tehnologije, korištenje
tehnologije i adaptacija transferirane tehnologije.
Ustupanje tehnologije može se ostvariti aktivnostima koje obuhvaćaju prijenos informacija,
razvoj ili unapređenje sposobnosti i znanja, pokretljivost kadrova i pribavljanje investicijske
opreme (Senečić, 1993).
Elementi prijenosa informacija odnose se na promatranje tehnološkog procesa i
dokumentaciju. Razvoj sposobnosti i znanja, pokretljivost kadrova i nabavljanje opreme, što
je najvažniji dio aktivnosti u procesu transfera tehnologije se ostvaruju programima
usavršavanja kadrova, rotacijom kadrova te kupovinom opreme (Višković, 2002).
Korištenje tehnologije omogućava davatelju tehnologije da rezultate svog istraživačkog rada
eksploatira putem trećih osoba i na taj način postigne pozitivne financijske učinke, a
stjecatelju tehnologije da bez angažiranja vlastitih financijskih sredstava stekne gotova
tehnološka rješenja čijim usvajanjem razvija svoj proizvodni program povećavajući poslovni
uspjeh i konkurentnost na tržištu (www.enterprise-europe-network.ec.europa.eu, 2012).
Zavisno od specifičnog stadija procesa transfera tehnologije, stupanj tehnološkog korištenja
pribavljene tehnologije može biti ocijenjen i na temelju razine izvršenja ugovora, ciljeva
kompanija (veličine proizvodnje i nivo produktivnosti) te ostvarenja komparativnih (sličnih)
organizacija (Senečić, 1993).
Adaptacija transferirane tehnologije ovisi o karakteristikama proizvoda koji se proizvodi,
aktivnostima po kojima se proizvod adaptira lokalnim prilikama, kategorijama izvršilaca koji
15
izvršavaju ove operacije, prirodi istraživačke i razvojne aktivnosti koje se zahtijevaju za tu
svrhu te rezultatima rada koji je obavljen na transferiranoj tehnologiji (Senečić, 1993).
Tablica 1. prikazuje modele adaptacije proizvoda i moguće strategije.
Tablica 1: Modeli adaptacije proizvoda
Kriteriji
Moguće
strategije
Karakteristike
finalnog
proizvoda
Operacije prema
kojima je proizvod
adaptiran novim
okolnostima
Kategorija
izvršilaca koji su
uključeni u
operacije
Vrste
istraživačkog
napora
Rezultat
istraživačkog
napora na
dobavljenu
tehnologiju
(1) Male
modifikacije
originalnog
proizvoda
Kauzalna
komparacija s konk.
proizvodima sa
sličnim
karakteristikama
Bez uključivanja
organizacije
primaoca
tehnologije ili
malo uključivanje
Adaptacijski
inženjering
Manje
modifikacije
originalne
tehnologije
(2) Značajne
izmjene dizajna
i drugih
parametara
Sustavno analiziranje
tržišnih zahtjeva
Jako angažiranje
primaoca sa ili
bez pomoći
davaoca
Primjenjena
istraživanja i
dizajn
proizvoda
Bitne
modifikacije
originalne
tehnologije
Izvor: Izrada studenta na temelju Senečić J., 1993. godina
Prva strategija odgovara situaciji u kojoj je glavni cilj reproducirati originalnu tehnologiju, što
se objašnjava željom davaoca tehnologije za ubrzanjem razine difuzije već starije tehnologije.
To obično obuhvaća aplikaciju standardnih postupaka. Referentna točka može biti na
internacionalnoj i nacionalnoj razini ili na razini organizacije (poduzeća). Industrijska
inovacija je, prema tome, prvi korak u korištenju novog ili usavršenog proizvoda, tehnologije
ili administrativnog sustava u organizaciji.
Drugi tip strategije odgovara intenzivnom traženju novih i usavršenih proizvoda i procesa, te
implicira značajan istraživački napor, posebno s aktivnim uključivanjem primaoca
tehnologije. Kooperacija pomoću koordinacije i nastojanja da se osnuje zajednički vođena
proizvodna organizacija jedan je način efikasnijeg korištenja transferirane tehnologije.
16
Adaptacija tehnologije u uvjetima poslovnoga sustava primaoca u najvećoj se mjeri odnosi na
kapacitet, već postojeće tehnološke uvjete i kadrove (Senečić, 1993).
Realizacijom aktivnosti koje obuhvaća transfer tehnologije osigurani su uvjeti za pravilnu
upotrebu tehnologije. Transfer tehnologije omogućava pristup suvremenim sredstvima za
proizvodnju.
2.3 . Oblici međunarodnog transfera tehnologije
Transferi tehnologije se, s obzirom na pravnu normu, javljaju u različitim oblicima.
Najznačajniji oblici međunarodnog transfera koji su objašnjeni u nastavku su: leasing,
inženjering, franchising, tehnička pomoć i tehnička suradnja, projekt „ključ u ruke“, prijenos
marke proizvoda te izravne investicije u inozemstvo (Karakinić, 2009).
Licenca je ugovor o prijenosu prava uporabe patentiranog izuma, zaštitnog znaka, modela,
know-how-a i slično s davatelja licence na primatelja licence, uz određenu naknadu.
Licenca se najčešće koristi za komercijalizaciju patenata, za uporabu imena proizvoda te za
distribuciju nekih specifičnih proizvoda (Mikić, Orsag i suradnici, 2011).
Osim vlastitog istraživanja i razvoja, poduzeće se može odlučiti i na kupnju licence. Najčešći
razlog za kupnju licence proizlazi iz nemogućnosti organiziranja vlastitog istraživanja.
Rezultati koje se očekuju od licencnog posla odnose se na povećanje dobiti tj. profita.
Licenciranje može ubrzati pristup virtualnim tehnološkim inovacijama te može pomoći u
ispunjavanju praznina tehnoloških programa u poduzećima (Strahinja, 2002).
Patenti su pravo priznato za izum koji nudi novo rješenje nekog tehničkog problema, a obično
se odnosi na određeni proizvod, postupak ili primjenu. Određivanje što može bit patent, a što
predstavlja inovaciju koja se može zaštiti patentom razlikuje se od zemlje do zemlje. Kako bi
se mogao koristiti patentirani izum potrebno je dobiti dozvolu nosioca patenta i prema
sporazumu dati mu odgovarajuću naknadu. Uvjeti koje izum mora zadovoljavati za priznanje
patenta jesu novost u odnosu na postojeće stanje tehnike, inventivnost i industrijska
primjenjivost. Pogodnosti patenta su transfer tehnologije, olakšavanje financiranja razvoja i
istraživanja te širenje novih tehnologija putem licenciranja. Zaštita patentom predstavlja
učinkovito poslovno sredstvo koje njegovim vlasnicima omogućuje povrat uloženih sredstava
17
koja su uložena u istraživanje i razvoj novih proizvodnih linija i tehnologija (www.dziv.hr,
2012).
Europski patentni ured (EPO) zaprimio je u 2013. godini više od 265 000 patentnih prijava što
predstavlja 2,8%-tno povećanje u odnosu na 2012. godinu. Godine 2013., nakon provedenih
postupaka odobreno je i objavljeno 66 700 patenata, što je 1,7% više nego u 2012. godini.
Njemačka je zauzela vodeću poziciju u Europi s oko 32 000 zahtjeva, odnosno 12,1%
njihovog ukupnog broja. Drugo mjesto zauzela je Francuska s 12 200 zahtjeva, odnosno
4,6%, a treće Švicarska s 8 000 zahtjeva, što odgovara udjelu od 3%. Među zemljama izvan
Europe najveći broj zahtjeva stigao je iz SAD-a gdje je bilo 64 800 zahtjeva, zatim slijedi
Japan s 52 300 zahtjeva, Kina u kojoj je zabilježeno 22 200 patentnih zahtjeva i Sjeverna
Koreja s 16 900 zahtjeva (www.dziv.hr, 2014).
Know-how podrazumijeva se ne samo praktično dopunsko iskustvo i iskustvo za industrijsko
korištenje izuma nego i tajni izum, tvorničke tajne i postupke, konstrukcije, formule i recepte.
Know-how predstavlja naziv za vrhunsko tehnološko znanje, iskustvo i dokumentaciju koji su
potrebni u ostvarivanju neke inovacije, patenta ili licence (Mikić, Orsag i sadnici, 2011).
Know-how je imovina koja ima vrijednost i koja može biti otuđena. Koncept know-how-a je
važan za klasifikaciju isplata dohotka od autorskih prava. (www.moj-bankar.hr, 2012).
Osnovna obilježja know-how-a su korisnost, prenosivost, tajnost, novost i tehnička priroda.
Know-how je reguliran pravnim propisima pojedinih zemalja. Kako bi se očuvala tajnost
know-how-a ugovorne strane predviđaju mjere osiguranja kao npr. popis ovlaštenih osoba
koje imaju pristup povjerljivim informacijama, način čuvanja tajne i mjere u slučaju povrede
ugovora (Dabić, 2000).
Leasing je poseban oblik tuđeg financiranja iz pozajmljenih izvora. Leasingom mala ili
srednje velika poduzeća mogu pribaviti proizvodna i druga dobra bez trošenja vlastith
fondova i bez uzimanja skupih kredita na financijskome tržištu. Leasing je oblik financiranja
nabave dobara koja se na temelju posebnog ugovora daju na uporabu korisniku lizinga, uz
određenu naknadu i na određeno vrijeme. S pravnog aspekta radi se o ugovoru o lizingu,
kojim se davatelj lizinga obvezuje predati stvari na korištenje primatelju lizinga za određeno
vrijeme ili za određeni posao, a korisnik lizinga obvezuje se platiti određenu naknadu u
ratama, tako da istekom ugovorenog roka predmet vrati davatelju leasinga, produži njezino
18
korištenje ili je otkupi (Hishrich, Peters, Shepard, 2011). Leasing je trostrani odnos u kojem
sudjeluju proizvođač opreme ili dobavljač objekta leasinga, primatelj leasinga i leasing
društvo (davatelj leasinga). Dva su osnovna tipa leasinga, financijski i operativni. Obje vrste
imaju svoje specifičnosti te pokrivaju sve potrebe primatelja leasinga (www.leasing.hr, 2008).
Oblici ugovaranja leasing-naknade mogu se prilagoditi konkretnim slučajevima u praksi.
Prednosti korištenja leasinga proizlaze iz mogućnosti upravljanja vlastitim financijskim
rezultatom, prilagođavanja financijskih obveza mogućnostima i potrebama, pogodnostima u
osiguranju, akcijskim cijenama te kratkim rokom od podnošenja zahtjeva za leasing do
odobrenja. Ovakav način financiranja pruža mogućnost korištenja najnovije visoke
tehnologije koja je, zbog visoke cijene nedostupna (Hishrich, Peters, Shepard, 2011).
Inženjering je sveobuhvatan oblik suradnje između investitora i nositelja inženjeringa. Sadržaj
suradnje obuhvaća niz sinkroniziranih aktivnosti i radova koji rezultiraju u istraživanju,
projektiranju, izgradnji i održavanju pogonske ispravnosti proizvodnih pogona, odnosno
dugotrajne imovine. Inženjering je svaka djelatnost koja se temelji na znanju i vještini
stručnjaka pojedinih struka (inženjera) (Dabić, 2000).
U zemljama u razvoju inženjering poslovi se najčešće obavljaju u fazama i na način da
voditelj inženjeringa obavlja sve poslove u vezi s izgradnjom objekata investicijske izgradnje.
Inženjerska tvrtka može obuhvatiti vrlo kompleksne usluge koje uključuju ispitivanje
sirovinske baze, pripremu terena za izgradnju, odabir radne snage, osiguranje i pribavaljanje
potrebnih radnih dozvola, nabavu opreme, instaliranje opreme te probnu proizvodnju.
Inženjering usluge mogu biti kompleksne pogotovo kad se radi o slučajevima kada jedna
tvrtka daje know-how, druga inženjering uslugu, što je vrlo česti slučaj zemalja u razvoju.
(Wheelen, 2000).
Franchising je specijaliziran oblik licenciranja u kojemu prodavatelj franšize kupcu franšize
ne prodaje samo određena prava već također uvjetuje da kupac pristane na obavljanje poslova
po strogim pravilima koje je propisao prodavatelj. Prodavatelj pritom često pomaže kupcu
franšize uspostaviti i pokrenuti i uspostaviti poslovanje. Franchising velikom brzinom postaje
vrlo popularan način poslavanja na međunarodnom tržištu. Franchisingom neko poduzeće
19
daje pravo stranim poduzećima i poduzenticima da obavljaju posao na specifičan način
(Lazibat, 2004).
Primjer multinacionalne kompanije koja se razvija pomoću strategije franšiziranja je
McDonald᾽s, koji je odredio stroga pravila kako primatelji moraju urediti svoje poslovne
prostore, jelovnik, odabir dobavljača, upravljanje kadrovima i dr. McDonald᾽s osigurava i
financijsku pomoć primateljima franšize (Hill, 2003).
Tehnička pomoć i tehnička suradnja obuhvaća ekspertize, obuku i školovanje kadrova te
ustupanje informacija koje nisu predmet patentne zaštite. Temelji se na iskustvu koje imaju
dobavljači na određenom području kojim kupac lakše stvara potrebnu vještinu i
kompetentnost u proizvodnji i prodaji (Sikavica, 1999).
Projekt „ključ u ruke“ je posebna odredba kod ugovora o građenju ili drugih ugovora kojim se
izvođač radova samostalno obvezuje obaviti sve radove potrebne za izgradnju i uporabu
određenog objekta. Ugovaratelj se obvezuje provesti svaki detalj vezan za neki projekt (npr.
izgradnja tvornice, broda, hotela i sl.) koji čini sklop različitih usluga koje se temelje na
specifičnom znanju pružatelja usluga, a obuhvaća usluge kao što su istraživanje i izrada plana,
projektiranje, odabir tehnologije, izvođenje radova i dr. (Juran, 1999).
Prijenos marke proizvoda najčešće je predstavljen trgovačkim znakom, oznakom, simbolom,
dizajnom, terminom ili kombinacijom navedenih elemenata, a osnovna svrha je identifikacija
određenog proizvoda ili usluge (Senečić, 1982).
Trgovački znak, odnosno marka proizvoda dobiva na značenju zbog pojavljivanja velikog
broja proizvoda čija je namjena istoznačna. Potrebno je naglasiti značaj trgovačkih, odnosno
robnih marki, koji je različit kako za proizvođače, tako i za potrošače (Tablica 2).
20
Tablica 2: Značaj trgovačkih marki za proizvođače i potrošače
PROIZVOĐAČI POTROŠAČI
Omogućava kontrolu tržišta Olakšana kupovina
Proizvodi su uvijek skuplji pa su potrošači
osjetljiviji na promjenu cijene
Zadovoljstvo potošača – jednom uvjeren u
kvalitetu uvijek ima sklonost kupnji boljeg
Stečeni image omogućuje lakše lansiranje
novih proizvoda na tržište
Garantira kvalitetu
Olakšane promotivne akcije Prestižno značenje daje određeni osjećaj
višeg statusa
Izvor: Izrada studenta na temelju Višković A., 2002. godina
Trgovački znak se ubraja u prava industrijskog vlasništva, pa se može transferirati, ali taj
prijenos treba biti registriran. Trgovački znak je ograničenje koje postavlja vlasnik trgovačke
marke, a radi smanjivanja odgovarajuće zlouporabe marke proizvoda (Vukina, 1996).
Izravne investicije su najčešći oblik transfera tehnologije u inozemstvo putem osnivanja
podružnica, koje se potpuno ili većinski kontroliraju. Multinacionalne kompanije najbolje
provode navedeni proces. Ukoliko je transfer okrenut prema zemljama sa sličnom društveno-
ekonomskom strukturom proces će se usvojiti relativno brzo te će se pružiti mogućnost za
stvaranje drugih kombinacija, korisnih za obje ugovorne strane. Ukoliko su saznanja
usmjerena prema zemljama koje se nalaze na različitom stupnju razvoja, transfer bi trebao
uključivati seriju pretpostavki povezanih s društvenim, gospodarskim i političkim kontekstom
tih zemalja (Višković, 2002).
Što se međunarodnog transfera tehnologije tiče, trebaju biti ispunjeni određeni preduvjeti
kako bi transfer bio učinkovit. Ekonomski subjekti pojedine zemlje upotrebljavaju pojedine
oblike transfera tehnologije kojima u tom trenutku ne raspolažu s ciljem da transfer
tehnologije bude ekonomski isplativ.
21
2.3.1. Odnos transfera tehnologije pojedinih zemalja
Kako bi proces transfera tehnologije bio uspješan potrebno je uzeti u obzir i analizirati uvjete
koji postoje u zemljama između kojih se transfer odvija. Zemlje koje posjeduju razvijen
industrijski sustav, naprednu tehnologiju i znatne viškove hrane, ali koje i uvoze velike
količine energije i sirovina su industrijalizirane zemlje (Višković, 2002). Proces
industrijalizacije obuhvaća ulaganje, ne samo u industriju već i u infrastrukturu i ljudski
kapital u obliku obrazovanja (www.unctad.org, 2013).
Tehnologija koja se primjenjuje u industrijaliziranim zemljama, pripada poduzećima ili
privatnicima. Različiti oblici društveno-ekonomske organizacije kao i različiti stupnjevi
razvoja koji su postignuti u pojedenim zemljama, određuju konkretni oblik transfera. Kod
izvoza je osnovni kriterij da se zemlja specijalizira za uspostavljanje onih tehnologija zbog
kojih je neka zemlja nadmoćnija u odnosu na druge zemlje. Tehnologija koju je kupila neka
industrijalizirana zemlja predstavlja dodatno usavršavanje već postojeće analogne tehnologije,
u takvim slučajevima dovoljan je prijenos znanja, bez dodatnih klauzula. Kupljene proizvodne
tehnologije uglavnom se prilično brzo asimiliraju (Porter, 2008).
Učinkovitost Europske unije, posebno članica iz istočne Europe u smislu istraživanja i razvoja
i inovacija uglavnom zaostaje za glavnim konkurentima, SAD-om i Japanom. Zbog veće
integracije u međunarodni trgovinski sustav transfer tehnologije je nužan kako bi se brže
prevladao trgovinski jaz u odnosu na napredne zemlje i tako se otvorilo tržište proizvodima
(Višković, 2002). Zemlje istočne Europe pripadaju skupini umjerenih inovatora. Zato je cilj
razvijanje suvremene industrije kako bi se zadovoljila potražnja za sredstvima za proizvodnju
i gotovim proizvodima. Nabavka tehnologije je skup proces, a zemlje istočne Europe pomoću
sredstava iz EU fondova suočavaju se s izazovima, kao što su bolje upravljanje u području
patenata, ulaganje u obrazovanje i razvoj poduzetničkih vještina (Luby, Chodak i Lubyova,
2013).
Zemlje u razvoju predstavljaju najveće kupce tehnologije. Kako bi ostvarile gospodarski rast
ulaganje u tehnologiju je uvjet za postizanje konkurentnosti. Postizanjem političke
nezavisnosti zemalja u razvoju kao prioritet je postavljena kupnja tehnologije s ciljem
samostalnog gospodarskog razvoja (www.europarl.europa.eu, 2012). Transfer tehnologije iz
22
razvijenih u zemlje u razvoju, igra važnu ulogu u ispunjavanju tehnoloških potreba (Ray,
2012).
Osnovni razlog zbog kojeg zemlje u razvoju daju prednost transferu tehnologije proizlazi iz
potrebe da se, što je brže moguće, prilagode metode koje omogućuju da se u kratkom roku
poveća gospodarski razvoj. Transfer tehnologije se najviše provodi u tekstilnom,
elektroprivrednom sektoru te poljoprivredno – prehrambenom sektoru (Hoekman, Maskus i
Saggi, 2004). Prema izvorima Ujedinjenih naroda, multinacionalne kompanije koje su
najaktivnije na tom području uglavnom su porijeklom iz Sjedinjenih Američkih Država,
Njemačke, Engleske i Japana (www.europarl.europa.eu, 2011).
Želja multinacionalnih kompanija je biti prisutan na svjetskom tržištu s proizvodnjom koja je
u tijeku s vremenom i u skladu s gospodarskim zakonima, obvezuje i potiče kompanije da se
sve više usmjere na istraživanje i tehnološko unaprjeđenje. Tehnologije čiji se transfer obavlja
između industrijaliziranih zemalja uzimaju u obzir uvjete u tim zemljama, te posebno
raspoloživost radne snage s prosječno visokim stupnjem kvalifikacije. Potrebno je tehnološku
politiku spojiti s politikom gospodarskog razvoja koju je osvojila određena zemlja.
23
3. POSLOVANJE MULTINACIONALNIH KOMPANIJA I ANALIZA UTJECAJA
NA MEĐUNARODNI TRANSFER TEHNOLOGIJE
Najsnažniji poslovni i ekonomski trend koji su obilježio kraj 20. stoljeća i početak 21. stoljeća
je uspon globalnih korporacija, odnosno multinacionalnih kompanija. Poduzeća na globalnoj
razini upravljaju gospodarskim procesima i tokovima postajući aktivni sudionici koji oblikuju
ekonomsku budućnost. Multinacionalne kompanije su pored trgovine, ekonomije i industrije,
aktivne i u svjetskoj politici, gdje se njihove odluke ponekad smatraju mnogo važnijim od
odluka vlada pojedinih zemalja. Razvojem proizvodnih snaga suvremenog društva raste
značaj i obujam međunarodne razmjene. Gospodarstva pojedinih zemalja su nejednako
razvijena (Brkić, 2009).
Neka gospodarstva se brže razvijaju čime postižu pozitivne rezultate u gospodarskom razvoju,
a neke su tek na samom početku. Iz navedenog raste potreba sve intenzivnijeg transfera
tehnologije u svijetu.
3.1. Ekonomski utjecaj multinacionalnih kompanija
Snaga multinacionalnih kompanija uvećana je koncentracijom tehnologije, financijskih
sredstava, poduzetništva i znanja. Razvoj i ekspanzija multinacionalnih kompanija dovela je
do velike koncentracije ekonomske moći u malom broju velikih kompanija, koje mogu
značajno utjecati na strukturu svjetskog gospodarstva i stvarati značajne probleme pojedinim
zemljama (Babić, 1996).
Smatra se kako multinacionalne kompanije imaju veću moć od suverenih država te tako od
njih dolazi najveća opasnost od zlouporabe moći. Najvećih 500 multinacionalnih kompanija
kontrolira 70% svjetske trgovine. S ekonomskog aspekta zabrinjava monopol koji se sve više
veže za multinacionalne kompanije s obzirom na činjenicu da u mnogim sektorima sve manje
multinacionalnih kompanija kontrolira sve više tržišta ostvarujući visoke prihode od prodaje
(Tablica 3).
24
Tablica 3: Ukupni pregled 2000 najvećih multinacionalnih kompanija za razdoblje
od 2007. – 2012. godine
Pokazatelji 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.
Prihod od prodaje ($
milijarde)
26.58 29.78 32.04 33.10 35.72 38.01
Profit ($ milijarde) 2.18 2.36 1.63 1.9 2.6 2.43
Imovina ($ milijarde) 102.71 119.40 124.60 135.45 147.87 159.00
Tržišna vrijednost ($
milijardi)
36.03 38.61 19.57 28.60 36.2 39.30
Broj zaposlenih
(milijuni)
69.94 72.38 75.13 78.3 81.1 84
Broj zemalja 57 60 62 62 63 64
Izvor: Izrada studenta na temelju www.forbes.com, 2013. godina
Tablica 3. prikazuje da se neto dobit 2000 najvećih multinacionalnih kompanija konstantno
povećavala u razdoblju od 2007. – 2012. godine. Godine 2009. uslijedio je nagli pad profita
koji je iznosio 1.63 milijarde američkih dolara što je 45% manje u odnosu na 2008. godinu,
dok je tržišna vrijednost pala za 49,3% u odnosu na 2008. godinu. Navedeno je posljedica
recesije i globalne krize koja je zahvatila i multinacionalne kompanije. Unatoč navedenim
brojkama, prihod od prodaje se u navedenom razdoblju povećao (43%) i to sa 26.58 milijardi
američkih dolara na 38.01 milijardu američkih dolara isto kao i imovina (55%) te broj
zaposlenih za 14.06 milijuna.
Omjer koji se često koristi za mjerenje poslovne uspješnosti kompanije je povrat na prodaju
(ROS) koji predstavlja postotak profita nakon oporezivanja ostvarene dobiti (Tablica 4).
25
Tablica 4: Prosječni povrat na prodaju (ROS) u 2010. godini
Industrija ROS
Farmaceutika 12.9
Telekomunikacije 11.5
Hrana i piće 11.4
Nafta 10.1
Električna energija/ Elektrotehnika 8.6
Motorna vozila 7.5
Rudarstvo 5.2
Komunalije: plin i struja 2.9
Izvor: Izrada studenta na temelju www.cnn.com/magazines.com, 2012.godina
U tablici 4. su prikazani podaci za 2010. godinu. U farmaceutskoj industriji su u prosjeku
veći povrati na prodaju nego kod ostalih industrija, veći za 1.4%-na poena u odnosu na
telekomunikacijsku industriju. Industrije koje ostvaruju najniži stopu povrata na prodaju su
rudarstvo te sektor komunalnih usluga.
Poslovanje multinacionalnih kompanija prikazuje trendove na globalnoj razini. Prikazani su
prihodi, profit i imovina kojima raspolažu vodeće multinacionalne kompanije u svijetu
(Tablica 5).
26
Tablica 5: Petnaest vodećih multinacionalnih kompanija u 2012. godinu prema ostvarenom
prihodu (u milijardama američkih dolara)
Ran
g
Kompanija Država Djelatnost Prihod od
prodaje
Profit Imovina
1. Wall-Mart Stores SAD Maloprodaja 469.2 41.7 196.1
2. Royal Dutch Shell SAD Naftna
industrija
467.2 26.6 306.3
3. Exxon Mobil SAD Naftna 420.7 44.9 333.8
4. Sinopec China
Petroleum
Kina Naftna
industrija
411.7 10.1 200.1
5. BP VB Naftna 370.9 11.6 301.2
6. Petro China Kina Naftna 308.9 18.3 347.8
7. Volskwagen Group Njemačka Automobilska
industrija
254.0 28.6 408.2
8. Total Francuska Naftna 240.5 14.1 224.1
9. Toyota Motor Japan Automobilska
industrija
224.5 3.4 371.3
10. Chevron SAD Naftna
industrija
222.6 26.2 233.1
11. Apple SAD Računalna
industrija
164.7 41.7 196.1
12. Berkhshire Hathway SAD Tekstilstvo 162.5 14.8 427.5
13. AXA Group Francuska Osiguranje 147.5 5.3 1005.4
14. General Eletric SAD Elektro
industrija
147.4 13.6 685.3
15. ICBC Kina Bankarstvo 134.8 37.8 2813.5
Izvor: Izrada studenta na temelju www.forbes.com, 2012. godina
27
Iz tablice se zaključuje da su sedam od petnaest najvećih svjetskih kompanija, prema
ostvarenom prihodu, u 2012. godini bile naftne kompanije. S prihodom od 469.2 milijardi
američkih dolara na prvom mjestu nalazi se Wal-Mart Stores, američka kompanija kojoj je
osnovna djelatnost maloprodaja. Na drugom mjestu nalazi se Royal Dutch Shell, najveća
europska naftna kompanija koja posluje u više od 140 zemalja s prihodom od 467.2 milijardi
američkih dolara. Treće mjesto zauzima Exxon Mobil s 420.7 milijardi američkih dolara
prihoda ujedno i najprofitabilnija kompanija s 44.9 milijardi američkih dolara dobiti iz 2011.
godine. Od petnaest vodećih kompanija sedam ih je locirano u SAD-u, tri su iz Francuske,
dvije iz Kine te po jedna iz Njemačke, Velike Britanije i Japana. Navedene zemlje
predstavljaju centre svjetskog kapitala i trgovine. Na temelju podataka može se zaključiti da
su multinacionalne kompanije iz djelatnosti naftne industrije, automobilske industrije te
financijskog sektora najprofitabilnije (www.forbes.com, 2013).
Financial Times (FT) svake godine objavljuje listu 500 najvećih svjetskih kompanija po
tržišnoj vrijednosti. Vrijednost kompanija računa se prema vrijednosti dionica objavljenih na
burzi, tako da su u obzir uzete samo kompanije koje imaju minimalno 15% dionica u
slobodnoj prodaji. Kako bi usporedba kompanija s različitih strana svijeta bila moguća, sve
brojke navedene su u zajedničkoj valuti (američkom dolaru) (Tablica 6).
28
Tablica 6: Poredak 15 najvećih multinacionalnih kompanija prema tržišnoj vrijednosti u
2013. godine (u milijardama dolara)
Rang Kompanija Država Djelatnost Tržišna
vrijednost
1. Apple SAD Softver i kompjuterske
usluge
416.6
2. Exxon Mobil SAD Naftna industrija 400.4
3. Petro China SAD Naftna industrija 261.2
4. Berkshire Hathaway SAD Osiguranje 252.8
5. Wal-Mart Stores SAD Maloprodaja 242.5
6. General Eletric SAD Naftna industrija 243.7
7. IBM SAD Informacijska tehnologija 239.5
8. ICBC Kina Bankarstvo 237.3
9. Microsoft SAD Softver i kompjuterske
usluge
234.8
10. Nestle Švicarska Prehrambena industrija 233.5
11. Chevron SAD Naftna industrija 232.5
12. Johnson & Johnson SAD Proizvodi široke potrošnje 221.4
13. China Mobile Hong Kong Telekomunikacije 213.8
14. Royal Dutch Shell Nizozemska Naftna industrija 213.1
15. Protector & Gamble SAD Kućne potrepštine 208.5
Izvor: Izrada studenta na temelju www.forbes.com, 2014. godina
29
Prema tržišnoj vrijednosti prvo mjesto u 2013. godini zauzela je američka multinacionalna
kompanija Apple s vrijednosti od 416.6 milijardi dolara, a slijedi Exxon Mobil te kineska
PetroChina. U 2013. godini naftna industrija procijenjena je kao najvredniji sektor na rang-
listi. U bankarskom sektoru vodeće mjesto zauzima Industrial & Commercial Bank of China,
koja je osma u ukupnom poretku s tržišnom vrijednosti od 237.3 milijarde američkih dolara, a
slijede je također kineska ChinaBank koja je na 16. mjestu te britanski HSBC s tržišnom
vrijednosti od 201.3 milijardi američkih dolara. Analizirajući po sektorima, u automobilskoj
industriji najvrednija je japanska multinacionalna kompanija Toyota čija tržišna vrijednost
iznosi 167.2 milijardi američkih dolara, a slijedi njemački Volswagen. U sektoru softvera i
kompjuterskih usluga najvredniji je Apple koji zauzima prvo mjesto s 416.6 milijardi
američkih dolara vrijednosti, a slijedi ga IBM na sedmom te Microsoft na devetom mjestu.
Multinacionalne kompanije zapošljavaju veliki broj radne snage diljem svijeta i na taj način
pridonose gospodarskom razvoju (Tablica 7).
Tablica 7: Deset najvećih multinacionalnih prema broju zaposlenih u 2011. godini
Rang Kompanija Boj zaposlenih
1. Wal-Mart Stores 2,100,000
2. China National Petroleum 1,674,541
3. State Grid 1564,000
4. China Post Group 860,200
5. Hon Hai Precision Industry 836,000
6. Sinopec Group 640,535
7. U.S. Postal Service 627,798
8. China Telecommunications 493,919
9. Carrefour 471,755
10. Agricultural Bank of China 444,447
Izvor: Izrada studenta na temelju www.mckinsey.com, 2012. godina
30
Multinacionalne kompanije su najveći poslodavci u svijetu. Multinacionalne kompanije
otvaranjem podružnica u inozemstvu donose zemlji domaćinu porast broja novih radnih
mjesta. Jedina kompanija sa preko dva milijuna zaposlenih je Wal-Mart Stores koja se bavi
maloprodajom. Nakon nje slijede dvije kompanije koje imaju preko milijun stanovnika, a to
su China National Petroleum (naftna kompanija) i State Grid (distributer električne energije).
Najveći prihod ostvaruju naftne multinacionalne kompanije dok najviše multinacionalnih
kompanija svoje središnjice ima u SAD-u. Prema tržišnoj vrijednosti na prvom mjestu je
američki Apple, slijedi ga Exxon Mobil te kineska PetroChina. Kompanija s najvećim brojem
zaposlenih je maloprodajni lanac Wal-Mart Stores.
3.1.1. Poslovanje hrvatske multinacionalne kompanije Atlantic Grupe d.d.
Atlantic Grupa je najveća hrvatska prehrambena tvrtka koja se ujedno bavi i distribucijom
roba široke potrošnje. Atlantic Grupa je osnovana 1991. godine u Zagrebu gdje joj je i
sjedište. Kompanija zapošljava 4500 radnika. Proizvodni portfelj zauzima najveći prodajni
dio na domaćem, hrvatskom tržištu, a druga tržišta na kojima se prodaju proizvodi kompanije
su tržišta Njemačke, Velika Britanije, Italije, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne
Gore te Makedonije (Grafikon 1).
Grafikon 1: Prodaja Atlantic Grupe po tržištima u 2013. godini
Izvor: Izrada studenta na temelju www.atlanticgrupa.hr, 2014
31
Najveći udio ima Hrvatska s 25%, zatim je slijede zemlje regije Srbija, Slovenija te Bosna i
Hercegovina. Ključna europska tržišta koja zauzimaju 12% prodaje Atlantic Grupe d.d. su
Velika Britanija, Njemačka, Italija, Švicarska, Švedska i Španjolska.
Na tržištima gdje nije prisutna s vlastitim operativnim kompanijama, Atlantic Grupa je razvila
partnerske odnose s regionalnim i nacionalnim distributerima. Proizvodni pogoni kompanije
se nalaze u Hrvatskoj, Njemačkoj, Srbiji i Sloveniji, a predstavništva kompanije u 10 zemalja
s više od 45. 000 prodajnih mjesta. Proizvodi Atlantic Grupe izvoze se na preko 30 tržišta. U
ukupnoj prodaji kompanije na hrvatsko otpada 63%, a vanjska tržišta sa 37%
(www.atlantic.hr, 2013).
Atlantic Grupa je vodeći europski proizvođač prehrane za sportaše, s poznatim brandom
Multipower te je najveći proizvođač vitaminskih instant napitaka i dodataka prehrani u regiji
s robnim markama Cedevita i Dietpharm. Ističe se proizvodnjom proizvoda za osobnu njegu
te je vodeći distributer robe široke potrošnje u jugoistočnoj Europi. Distribucijski portfelj
Atlantic Grupe uključuje svjetske brandove poznatih proizvođača kao što su
Wrigley, Ferrero, Hipp, Johnson & Johnson, Nestle Purina, Vivera, Durex, Duracell i drugi.
Od 2008. godine Atlantic Grupa je pod brandom Farmacia formirala i vodeći privatni lanac
ljekarni u Hrvatskoj. Vlastite robne marke su Cedevita, Melem, Plidenta, Rosal, Dietpharm i
Multivita, Bonito, Multipower sportsfood, Donat MG, Argeta, Cockta, Barcaffe, Smoki i
Bananica (www.atlantic.hr, 2013).
U srpnju 2010. godine obavljena je i akvizicija slovenske kompanije Droge Kolinske, koja je
bila u vlasništvu slovenskog Istrabenza te se Atlantic Grupa dodatno pozicionirala kao
regionalni lider u prehrambenoj industriji (www.atlantic.hr, 2011). Altantic Grupa d.d. je
početkom prosinca 2013. godine potpisala ugovor o preuzimanju distribucije jednog od
najvećih svjetskih proizvođača robe široke potrošnje, Unilevera, za tržišta Hrvatske i
Slovenije. U portfelju Unilevera se nalaze poznate marke Knorr, Hellman's, Axe, Rexona,
Brut, Signal, Coccolino, Domestos, Cif i mnoge druge. Ugovor je vrijedan ukupno 240
milijuna kuna, od čega se 51% prodaje odnosi na tržište Hrvatske, a 49% na tržište Slovenije.
Atlantic Grupa je započela s distribucijom Unileverovog portfelja početkom 2014. godine.
Preuzimanjem Unileverovog distributivnog portfelja na hrvatskom i slovenskom tržištu
Atlantic Grupa d.d. potvrđuje status vodećeg distributera u regiji (www.atlantic.hr, 2013).
32
Financijski pokazatelji poslovanja prikazuju sliku poslovanja kompanija, a najznačajniji su
ukupno ostvareni prihod, prihod od prodaje i dr. (Tablica 8).
Tablica 8: Financijski pokazatelji poslovanja Atlantic Grupe d.d. u 2012. i 2013. godini
Pokazatelji 2013. 2012. Promjena
Ukupan prihod 5.092.222 5.005.484 1.7%
Prihod od prodaje 5.051.287 4.930.441 2.5%
EBITDA 590.777 581.620 5.8%
EBIT 424.619 399.229 6.4%
Ukupna imovina 5.082.760 5.149.511 -1.3%
Ukupno kapital i rezerve 1.674.495 1.461.366 14.6%
Neto dug 2.059.335 2.353.130 -12.5%
Izvor: Izrada studenta na temelju www.atlantic.hr, 2014.godina
Tablica 8. prikazuje financijske pokazatelje Altantic Grupe za 2012. i 2013. godinu koji su
iskazani u milijunima kuna.
Prihod od prodaje u 2103. godini je iznosio 5.051.287 milijuna kuna što je za 2.5 % više u
odnosu na prethodnu godinu. Dobit prije kamata, poreza i oporezivanja (EBITDA) je iznosila
590.777 milijuna kuna što je za 5,8% više u odnosu na 2012. godinu. Dobit prije odbitka
kamata i poreza na dobit (EBIT), porasla je za 6.4% te iznosi 424.619 milijuna kuna. Ukupna
imovina Atlantic Grupe se smanjila za 1.3%, ali se ukupni kapital povećao za 14.6% i iznosi
1.674.495 milijuna kuna.
Ostvarenim rezultatima i rastom na tržištima u regiji te ključnim europskim tržištima
potvrđuje se strateška orijentiranost kompanije na internacionalizaciju kako bi se proizvodi
mogli koristiti na više jezika i biti prihvatljivi različitim kulturama. Istovremeno se nastavlja
ulagati u razvoj poslovanja, o čemu svjedoči najnovija investicija u tvornicu za proizvodnju
energetskih pločica iz asortimana sportske i aktivne prehrane u Novoj Gradišci te širenje i
33
jačanje distribucijskog poslovanja, što je krajem 2013. godine okrunjeno ugovorom o
distribuciji Unilevera (www.atlantic.hr, 2014).
Altantic Grupa d.d. je hrvatska multinacionalna kompanija. Prodajnim udjelom sudjeluje na
više tržišta diljem Europe gdje širokim asortimanom proizvoda ostvaruje pozitivne rezultate.
3.2. Ulaganje multinacionalnih kompanija u istraživanje i razvoj
Pojam istraživanje povezuje se sa stvaranjem novog znanja, dok se svrha razvoja prepoznaje
kroz primijenjeno znanje znanstvenika i inženjera. Riječ je o dvama odvojenim procesima
koji, tvoreći cjelinu, imaju svoje posebnosti. Istraživanje je usmjereno na usvajanje novog
znanja dok je razvoj usmjeren određenom dobro definiranom cilju najčešće procesu ili
proizvodu (Dabić, 2007).
Primjena istraživanja i razvoja postala je značajka brojnih sociološko-ekonomskih promjena.
Smisao ulaganja poslovnog sektora u istraživanje i razvoj je da se temeljem poslovanja
poduzeća i strategijskih odrednica razvijaju potrebne veze između strukturalnih aspekata i
dobrih upravljačkih praksi. Potrebno je povezati različite znanstvene, tehničke, ekonomske,
sociologijske, psihologijske i druge discipline u cilju učinkovitih iskorištavanja istraživanja i
razvoja poslovnog sektora za gospodarski rast i društveni razvoj (Bečić, 2009).
Istraživanje je sakupljanje znanja o raznim pojavama te zatim selektiranje onog relevantnog
znanja koje može pomoći u rješavanju problema. Istraživanje i razvoj je investicija u životni
vijek proizvoda, ali i kompanije. Onaj koji ne ulaže u istraživanje i razvoj ubrzo ispada iz
''utrke'' na tržištu i preuzima ga konkurencija jer u uvjetima snažno izražene konkurentnosti,
uzrokovane sve većim brojem sudionika na globalnom tržištu, komparativne prednosti se
mijenjaju i nestaju u kratkom vremenskom razdoblju. Države također trebaju ulagati u
istraživanje i razvoj kako bi stvorile društvo temeljeno na znanju, inovacijama i
najsuvremenijim tehnologijama (Murat, 2010).
Multinacionalne kompanije dio svojih novčanih sredstava ulažu u istraživanje i razvoj
stvarajući time konkurentsku prednost i bolju tržišnu poziciju (Grafikon 2).
34
Grafikon 2: Multinacionalne kompanije prema ulaganjima u istraživanje i razvoj u 2011.
godini
Izvor: Izrada studenta na temelju www.mckinsey.com, 2012
Grafikon 2. prikazuje vodeće multinacionalne kompanije prema ulaganju u istraživanje i
razvoj. Plavom bojom na grafikonu označene su multinacionalne kompanije iz Europske
Unije, crvenom iz SAD-a, zelenom kompanije porijeklom iz Japana, multinacionalne
kompanije iz Sjeverne Koreje žutom bojom te ljubičastom iz Švicarske.
Ukupna ulaganja u istraživanje i razvoj ne pridonose samo ekonomskom razvoju pojedinih
zemlja, nego rezultiraju smanjivanjem nejednakosti unutar Europske Unije, Japana i SAD-a.
Ulaganje poslovnog sektora u istraživanje i razvoj usmjereno je na stvaranje inovacija koje se
35
moraju potvrditi na tržištu, a time izravno pridonose nacionalnoj konkurentnosti i
gospodarskom rastu.
Od 50 navedenih multinacionalnih kompanija najveći broj dolazi iz SAD-a (20), zatim slijede
kompanije iz Europske Unije koje zauzimaju 16 mjesta u navedenoj klasifikaciji. U
istraživanje i razvoj u 2011. godini najviše su uložile japanska Toyota i švicarski Roche.
Nakon što su prikazani podaci ulaganja u istraživanje i razvoj za 2011. godinu uspoređeni su s
podacima za 2012. godinu. Tako se po prvi puta jedna europska kompanija, njemački
Volkswagen, našao se na prvom mjestu svjetskih kompanija po ulaganjima u istraživanje i
razvoj. Podaci Europske komisije, pokazali su kako je VW 2012. godine uložio 9,5 milijardi
eura u istraživanje i razvoj dok je 527 promatranih europskih kompanija povećale izdatke za
istraživanje i razvoj (6,3%). Unatoč tome europske tvrtke su u 2012. godini u tom segmentu
investiranja zaostajale za američkim konkurentima, koji su ulaganja u istraživanje i razvoj na
godišnjoj razini povećali za 8,2%. Nakon Volkswagena slijedi južnokorejski Samsung
Electronics, koji je u istraživanje i razvoj uložio 8,3 milijardi eura (Oharek, 2013). Među
ostalih deset najvećih ulagača u istraživanje i razvoj pet je američkih kompanija, i to
Microsoft, Intel, Merck, Johnson & Johnson te Pfizer, zatim dvije švicarske - Roche i
Novartis, dok je japanska uzdanica Toyota (Grafikon 3).
Grafikon 3: Ulaganje u istraživanje i razvoj kompanija prema granama djelatnosti u 2011.
godini
Izvor: Izrada studenta na temelju www.ec.europa.eu, 2012.
36
Prema podacima iz grafikona 3, Europska Unija najviše ulaže u autoindustriju i
biotehnologiju, Sjedinjene Američke Države u biotehnologiju i tehnologiju i opremu te u
softverske programe, dok Japan najviše ulaže u autoindustriju te tehnologiju i opremu.
Budući da multinacionalne kompanije investiraju velika sredstva u razvoj novih proizvoda ili
procesa, u interesu je kompanije maksimizirati svoju dobit prenoseći novu tehnologiju u
proizvodnju na što je više moguće lokacija. Velike multinacionalne kompanije postaju
globalne u smislu disperzije, ponajprije proizvodnje, a zatim i u nešto manjoj mjeri poslovnih
funkcija koje uključuju aktivnosti istraživanja i razvoj.
3.3. Uloga inozemnih izravnih ulaganja u poslovanju multinacionalnih kompanija
Prema definicijama MMF-a i OECD-a, inozemne direktne investicije (FDI) odražavaju cilj
dobivanja trajnog interesa rezidentnog subjekta jedne ekonomije (izravnog investitora) u
poduzeću koje je rezidentno u nekom drugom gospodarstvu (poduzeće izravnog ulaganja).
„Trajni interes“ podrazumijeva postojanje dugoročnog odnosa između izravnog ulagača i
poduzeća izravnog ulaganja. Izravno ulaganje uključuje početnu transakciju kojom se
uspostavlja odnos između investitora i poduzeća (Duce, 2003).
Multinacionalne kompanije vrše transfer kapitala prema drugim zemljama prvenstveno u
obliku kredita i direktnih investicija. Posebni naglasak se stavlja na inozemne direktne
investicije koje su osim profita, motivirane osvajanjem tržišta, zaobilaženjem carinskih
prepreka i sl. Investitor može biti pojedinac, fond, zaklada, država i drugi. Najvažniji svjetski
investitori jesu ekonomski najsnažnija poduzeća u razvijenim državama, tj. multinacionalne
kompanije. (Jovančević, 2002).
Postoje dva oblika izravnih inozemnih ulaganja, tj. greenfield investicije te preuzimanja ili
spajanja s postojećim kompanijama u inozemstvu (Erdintch i Arben, 2004).
Greenfield investicije je izraz kojim se označava izravno ulaganje, u pravilu stranog kapitala.
Riječ je o ulaganju kapitala koje rezidenti jedne države ostvaruju u inozemstvu. To može biti
ulaganje u osnivanje novog poduzeća, ulaganje u osnivanje zajedničkog poduzeća ili
osnivanje odnosno otvaranje podružnica (Lučić-Čavić, 2007).
37
Preuzimanje (acquisition) znači da tvrtka kupuje postojeću tvrtku. To može biti manjinski,
većinski ili potpuni udjel. Omjer vlasništva (dioničarstva) razlikuje se od kompanije do
kompanije. Većina prekograničnih ulaganja su u obliku spajanja i preuzimanja (Erdintch i
Arben, 2004).
Glavnina inozemnih direktnih investicija upućuje se u gospodarski manje razvijene zemlje s
ciljem razvoja potencijala i jačanja gospodarstva (Grafikon4).
Grafikon 4: Priljevi inozemnih direktnih investicija ukupno i po grupama zemalja, 2008.-
2012. godine (u milijunima američkih dolara)
Izvor: Izrada studenta na temelju www.unctad.org, 2013.
Iz grafikona 4 je moguće uočiti da su ukupni priljevi inozemnih direktnih investicija oscilirali
u razdoblju od 2008. – 2012. godine. Najveći priljevi direktnih inozemnih investicija
ostvareni su 2008. godine nakon čega je uslijedio pad zbog financijske i kreditne krize koja je
zahvatila zemlje u razvoju, razvijene zemlje te tranzicijske zemlje. U 2011. godini je
zabilježen ponovi rast priljeva inozemnih direktnih investicija. Odljev inozemnih direktnih
investicija prikazuje tablica 9.
38
Tablica 9: Odljevi inozemnih direktnih investicija ukupno i po grupama zemalja u razdoblju
od 2010.-2012. godine (u milijunima američkih dolara)
Odljev inozemnih investicija
Regije 2010. 2011. 2012.
Svijet 1201 3611 2160
Razvijene zemlje 1030 1183 909
Zemlje u razvoju 413 422 462
Zemlje u tranziciji 62 73 55
Izvor: Izrada studenta na temelju www.worldinvestmentforum.org, 2013.
Iz navednih tablica uočava se da je najveći odljev izravnih inozemnih ulaganja ostvaren u
2011. godini što je za 15% veći priljev u odnosu na 2010. godinu. Najveći odljev investicija
ostvaruju razvijene zemlje.
Trend spajanja i preuzimanja obilježje je suvremenog svjetskog poslovnog sustava. Proces
preuzimanja podrazumijeva kupnju postojećih poduzeća i preuzimanje kontrole nad njima,
dok se spajanjem poduzeća sličnih ili različitih profila poduzeća udružuju i čine strateške
saveze unutar kojih su usmjerene na iste ciljeve. Nije moguće ostvariti konkurentsku
prednost bez suradnje i raznovrsnih aranžmana s partnerima bilo da se radi o strateškim
savezima ili spajanjima i preuzimanjima. Tako se ostvaruju prednosti u obliku smanjivanja
jediničnih troškova, postiže se ekonomija obujma, stječe tehnološka izvrsnost te se razvijaju
istraživački i stručni kadrovi (Rubčić, 2003). Najviše aktivnosti spajanja i preuzimanja odvija
se u Europi i Americi.
Međunarodna spajanja i preuzimanja su ona spajanja i preuzimanja stvorena između poduzeća
podrijetlom iz različitih zemalja. Spajanja i preuzimanja dopuštaju poduzećima brz ulazak na
tržišta preuzimanjem kontrole nad proizvodnim objektima i nematerijalnom imovinom.
Motivi zbog kojih se kompanije odlučuju na spajanja i akvizicije brojni su, a neki od
najvažnijih su ulazak na nova tržišta, povećanje tržišnog udjela, proširenje portfolia proizvoda
i usluga, pristup novim dobavljačkim i distributerskim kanalima, razvijanje novih proizvoda
te postizanje eknomije obujma itd. (Baković, Lazibat i Lulić, 2002).
39
Spajanja i preuzimanja su put diverzifikacije za mnoge multinacionalne kompanije i na taj
način osiguravaju jake pozicije, kako u razvijenim zemljama, tako i u zemljama u razvoju.
Porastom diverzifikacije i konglomeracije, multinacionalne kompanije su sve više ostvarile
ekspanziju preuzimanjem već postojećih inozemnih poduzeća, a sve manje stvaranjem novih
podružnica.
Rast tokova inozemnih direktnih investicija upravljan je aktivnošću međunarodnih spajanja i
preuzimanja (Grafikon 5).
Grafikon 5: Vrijednost međunarodnih spajanja i preuzimanja u razdoblju 1995.- 2012. godine
(u milijardama dolara)
Izvor: Izrada studenta na temelju www.worldinvestmentforum.org, 2013.
Porast spajanja i preuzimanja i rekordan broj sklopljenih poslova u 2007. godini iznosio je
4,191 milijardi američkih dolara što je za 21% više nego prethodni rekord iz 2000. godine.
Najviša razina međunarodnih spajanja i preuzimanja zabilježena je 2007. godine. Obilježena
je gospodarskim rastom u većini regija svijeta, a visoki korporativni profiti motivirali su
multinacionalne kompanije da ojačaju svoju konkurentnost pripajanjem stranih kompanija.
Financijska kriza koja je počela u drugoj polovici 2007. godine u SAD-u nije imala značajan
utjecaj na globalna međunarodna spajanja i preuzimanja. Kriza je dovela do krize novčane
likvidnosti i tržišnog zaduženja u mnogim razvijenim zemljama. Kao rezultat, aktivnosti
spajanja i preuzimanja počele su značajno opadati u 2008. godini dok su se posljednje tri
40
godine promatranog razdoblja uravnotežile na razini nešto većoj od dvije milijarde američkih
dolara.
Inozemne direktne investicije imaju važnu ulogu u razvoju pojedinog gospodarstva. Mogući
učinci na gospodarstvo su vrlo široki, od podrazumijevaju cijele regije, stvaranja novih radnih
mjesta, prijenosa novih tehnologija i poticanja domaćih ulaganja. Multinacionalne kompanije
potiču usvajanje i unaprjeđivanje vještina, tehnologija i provođenje boljih radnih praksi.
41
4. ULOGA MULTINACIONALNIH KOMPANIJA U PROMICANJU TRANSFERA
TEHNOLOGIJE U ZEMLJAMA U RAZVOJU
Tehnološki napredak je osnovna pokretačka snaga prihoda i rasta zemalja u razvoju.
Tehnološki razvoj posljednih godina pomogao je povećanju prihoda i ublažavanju siromaštva
u mnogim zemljama u razvoju. Razvoj tehnologije i tehnoloških inovacija doveo je do
ekonomskog razvoja, istovremeno poboljšavajući zdravstvenu zaštitu i poljoprivrednu
proizvodnju (Alfaro, 2003).
Usprkos tome, zemlje u razvoju još moraju prijeći dugi put, budući da razina tehnologije
kojom se koriste predstavlja tek četvrtinu tehnologije koja se koristi u zemljama visokog
dohotka. Izloženost inozemnim tehnologijama promatrana kroz udio u strukturi BDP-a
udvostručila se od početka devedesetih godina prošlog stoljeća (Dabić, 2009).
Jačanje trgovinskih i investicijskih kontakata sa zemljama visokog dohotka, bio je ključni
element tehnološkog napretka zemalja u razvoju. Međutim, otvorenost sama po sebi nije
dovoljna. Kako bi se zemlje nastavile gospodarski razvijati potrebno je uložiti dodatni napor
u obrazovanje, upravljanje te izgradnju infrastrukture. Porast stranih direktnih investicija
pozitivno utječe na gospodarski rast zemalja u razvoju. Inozemna izravna ulaganja
multinacionalnih kompanija se smatraju jednim od osnovnih kanala kojim zemlje u razvoju
dobivaju pristup najmodernijim tehnologijama čija difuzija ima važnu ulogu u gospodarskom
rastu. Prihvaćanje stranih investicija, administrativna efikasnost, poput političke stabilnosti,
važna je odrednica za investicije i razvoj zemalja te stvaranje konkurentske prednosti (Bilas i
Franc, 2006).
Multinacionalne kompanije su glavno sredstvo utjecaja razvijenih zemalja na međunarodne
gospodarske odnose, a samim time i na zemlje u razvoju.
4.1. Pozitivni razvojni efekti poslovanja multinacionalnih kompanija
Multinacionalne kompanije su posljednih desetljeća u mnogome zaslužne za rast svjetskog
BDP-a i povećanja stranih direktnih investicija. Također, one su pomogle su uključivanju
42
zemalja u razvoju na svjetsko tržište, a svojim nacionalnim ekonomija omogućile dostizanje
visoke razine ekonomskog blagostanja.
Sve veća aktivnost multinacionalnih kompanija usmjerena je na zemlje u razvoju u kojima se
osniva sve veći broj podružnica. Na taj način multinacionalne kompanije direktno pomažu tim
zemljama prenoseći im svoja organizacijska, tehnička i poslovna znanja i iskustva.
Strane direktne investicije predstavljaju jedan od kanala transfera tehnologije u zemlje u
razvoju. Navedeno predstavlja važan razlog zbog kojeg zemlje u razvoju žele privući strane
direktne investicije. Zemlje u razvoju nemaju dovoljno kapitala za ostvarenje i poticanje
tehnološkog napretka. Iz tog razloga se oslanjaju na dotok novih tehnologija putem direktnih
stranih investicija, što putem prelijevanja ima pozitivan utjecaj na tehnološki razvoj domaćih
tvrtki (Vukušić, 2007).
Motivi primatelja inozemnih izravnih ulaganja sastoje se u usporedbi društvenih koristi i
troškova koja su uzrokovala inozemna izravna ulaganja te u nastojanju da društvene koristi
budu veće. Društvene koristi ili dobici od inozemnih izravnih ulaganja očituju se kroz
različite pozitivne učinke kao što je povećanje proizvodnosti, promocija vanjske trgovine,
povećanje efikasnosti domaćih poduzeća, povećanje prihoda i dr. Pozitivni utjecaji pomoću
kojih multinacionalne kompanije doprinose gospodarskom rastu zemalja u razvoju je
otvaranje novih radnih mjesta i u vezi s tim i prijenos znanja, tehnologije i upravljačkih
vještina. Stvaranje dobiti od strane multinacionalnih kompanija, koje se onda oporezuje,
osigurava znatne priljeve u državni proračun zemalja. S druge strane, jedna od uobičajenih
fiskalnih mjera za privlačenje inozemnih ulaganja je upravo oslobođenje od plaćanja poreza u
dugom roku. Iskorištavanje komparativnih prednosti lokalnoga gospodarstva s ekonomijom
obujma inozemnog ulagača može biti važan element za izlazak domaće proizvodnje zemalja u
razvoju na svjetsko tržište (Bilas i Franc, 2006).
U posljednja dva desetljeća inozemna izravna ulaganja imaju sve veći utjecaj na razvoj
zemalja u razvoju. Može se zaključiti da je i natjecanje, odnosno borba za privlačenjem
inozemnih izravnih ulaganja između tih zemalja sve jača i teža. Pred vlade zemalja u razvoju
postavljaju se zadaci da pored poboljšanja osnovnih ekonomskih uvjeta u zemlji, osmisle i
poticaje kako bi potakli strane ulagače na ulaganje u njihovu zemlju. Odabir poticaja ovisi
43
prvenstveno o ciljevima koje uz razvoj nacionalnog gospodarstva vlada želi ostvariti kako bi
stvorila konkurentsku prednost. Razlikuju se fiskalni, financijski i ostali poticaji. Fiskalne
mjere poticaja, najčešće koriste vlade zemalja u razvoju kako bi potaknule strane investitore
da ulažu njihove zemlje. Smanjenje poreza na dobit za pothvate inozemnih izravnih ulaganja,
izbjegavanje dvostrukog oporezivanja, povrat uvoznih carina samo su neki od brojnih
fiskalnih poticaja inozemnih izravnih ulaganja. Pored fiskalnih olakšica, ulagačima koji
postavljaju određene uvjete se mogu pružiti i druge vrste financijskih i ostalih poticaja, kao
što je dodjela zemljišta na korištenje, osiguranje potrebne infrastrukture i slično. U mnogim
slučajevima i vlade postavljaju različite uvjete i zahtjeve vezane uz ostvarenje poticaja kako
bi osigurale očekivane pozitivne učinke inozemnih izravnih ulaganja. Neki od tih zahtjeva
mogu biti minimum iznosa investicija, zahtjevi vezani za zapošljavanje, zahtjevi vezani uz
transfer tehnologije i sl. (Bilas i Franc, 2006).
Multinacionalne kompanije omogućavaju transfer tehnologije te čine izvor poreznih prihoda
za domaću vladu, a specijaliziranom proizvodnjom stvaraju ekonomiju obujma, čime stvaraju
izvoz profitabilnijim i konkurentnijim i na taj način povećavajući državni prihod (Miletić,
2007). Multinacionalne kompanije nastoje očuvati i ojačati svoj tehnološki monopol, koji im
osigurava dominantan položaj u raspodjeli svjetske akumulacije i vodeću ulogu u svjetskom
gospodarstvu. Uloga tehnologije je primarno vezana za inozemne direktne investicije.
Direktne investicije povezuju izvoz kapitala i izvoz tehnologija i know how (Strahinja, 2007).
Prednosti multinacionalnih kompanija temeljene na velikoj tržišnoj moći izuzetno su
značajne. Zasićeno tržište, manipuliranje potražnjom i agresivni marketing, restirktivne
poslovne prakse, sve su to moćna monopolistička oruđa za konsolidiranje pozicija
multinacionalnih kompanija u eksploataciji radnika u zemljama u razvoju. Multinacionalni
monopoli ostvaruju velike dobiti na razne načine, kroz komercijalizaciju tehnologije, ugovore
o prijenosu vještina upravljanja, aranžmanima o marketingu itd. Iako se ovi aranžmani sve
više primjenjuju, inozemne direktne investicije su glavni aspekt prodora multinacionalnih
kompanija u zemljama u razvoju (Mišura, 2012).
Inozemna strana ulaganja ne podrazumijevaju samo međunarodni transfer financijskoga
kapitala već mogu uključivati i transfer moderne tehnologije i druge neopipljive imovine. Na
taj način inozemne tvrke mogu znatno utjecati na rast produktivnosti i dugoročni gospodarski
44
rast u zemljama primateljima. Stoga se inozemna izravna ulaganja multinacionalnih
kompanija smatraju jednim od osnovnih kanala kojim zemlje u razvoju dobivaju pristup
najmodernijim tehnologijama čija difuzija ima važnu ulogu u ostvarenju gospodarskoga rasta
(Mišura, 2012).
Utjecaj inozemnih izravnih ulaganja i multinacionalnih kompanija na zemlje u razvoju su
mnogobrojni. Multinacionalne kompanije posjeduju brojne resurse koji pomažu rastu i
razvoju određene zemlje. Neki od tih resursa su tehnologija, know-how, kvalificirana radna
snaga, pristup tržištima i poznatim brandovima. Multinacionalne kompanije također potiču
razvoj i s tradicionalnog gledišta, povećavajući razinu investicija i zalihe kapitala u zemlji
domaćinu.
4.2. Čimbenici koji ograničavaju međunarodni transfer tehnologije
Potpora institucija poput vladinih i istraživačkih organizacija, znanstvena udruženja,
sveučilišta i druge službe utječu na vrstu i razinu tražene tehnologije i transfer. Ostali
čimbenici, poput razina istraživačkih i razvojnih aktivnosti u zemlji domaćinu uvelike utječe
na transfer tehnologije. Uloga vlade ima značajan utjecaj na razvijanje tehnološkog razvoja i
transfera. Vlada treba voditi programe tehnološkog razvoja i transfera uz odgovarajuću
tehnološku politiku, financijsku i tehničku potporu ekonomijama i socijalnoj strukturi kao i
blagostanju društva. Vlada treba osigurati poticaj i povrat poreza te druge tehničke usluge za
promicanje tehnološkog razvoja i transfera (Babić, 1996).
Čimbenici koji ograničavaju tehnološki napredak zemalja u razvoju su nedostatak spremnosti
inozemnih kompanija za transfer tehnologije domaćim kompanijama, nedostatak kvalificirane
te iskusne domaće radne snage za primjenu tehnologije. Istovremeno, vlada ne bi smjela
nametnuti ograničenja kad zemlja treba određenu tehnologiju za budućnost (Babić, 1996).
Istraživanje i razvoj igraju važnu ulogu ne samo u tehnološkom transferu, nego i u procesima
širenja tehnologije. Glavni aspekti rukovođenja istraživanja i razvoja u odnosu na tehnološki
razvoj i transfer odnose se na sredstva namijenjena za istraživanje i razvoj, poticaje za
istraživanje i razvoj aktivnosti, lokacije istraživanja te razvoj središta u zemlji. Navedeni
čimbenici utječu na tehnološki razvoj i transferne aktivnosti. Glavni čimbenici uključeni u
45
tehnološki transfer su dobavljači tehnologije i primatelji, te opća ekonomska, politička i
tehnička infrastruktura (Brkić, 2009).
U pregovaračkom procesu glavni faktori su relativno neznanje partnera koji kupuje
tehnologiju, kao i određivanje troškova za uvoz tehnologije. Kako je kupac tehnologije
najčešće slabo informiran o tome što kupuje, postoji mogućnost da mu se nametne znatno
veća cijena za tehnologiju od njene vrijednosti. Treba istaknuti da cijena tehnologije u velikoj
mjeri ovisi o vrijednosti koju ima za potencijalnog kupca, što objašnjava postojanje različitih
cijena za istu tehnologiju, po pravilu, ukoliko zemlja u razvoju ima manje financijskih,
kadrovskih i tehničkih potencijala da razvije tehnologiju koja joj je potrebna, utoliko će
morati prihvatiti nepovoljne uvjete za kupnju tehnologije. Nije samo riječ o pretjerano visokoj
cijeni za tehnologiju, već i o nizu obveza što se nameću kupcu tehnologije koje ograničavaju
potencijalne koristi od transfera tehnologije (Dabić, 2009).
Uloga međunarodnog patentnog sustava bitna je u stvaranju tehnološkog monopola i
ograničavanju transfera i difuzije znanstveno-tehničkih znanja. Multinacionalne kompanije,
koje posjeduju glavninu patenata u zemljama u razvoju, koriste patente kao instrument za
stjecanje monopolističkih privilegija. Ključni motiv inozemnog poduzeća o posjedovanju
patenata u zemljama u razvoju je da monopolistički iskorištava pronalaske, da osigura
monopol na tržištu te da spriječi ulazak potencijalnih konkurenata, domaćih ili stranih.
Monopolističke privilegije, multinacionalnih kompanija koje su zasnovane na patentima,
otežavaju i ograničavaju transfer tehnologije što je neophodno za brži razvoj zemalja u
razvoju (Dabić, 2009).
Karakteristično je da multinacionalne kompanije zadržavaju kontrolu nad tehnologijom, a
često i proizvodnjom i plasmanom roba u lokalnim poduzećima, to se ostvaruje putem
restriktivnih klauzula. Vrlo često se u ugovorima određuje da kupac licence mora čuvati u
tajnosti tehnološku informaciju i dokumentaciju, odnosno ne može prenijeti ili prodati
dobivenu tehnologiju nekoj trećoj stranci, ili pak ne može surađivati s drugim kompanijama u
dotičnom području (Dabić, 2009).
U nekim slučajevima restriktivne klauzule određuju da lokalne kompanije ne smiju otkriti
tehnički know-how čak ni nakon isteka ugovora. Pogotovo su sasvim neopravdane klauzule
46
koje traže kupce licenca da nakon isteka ugovora vrati cjelokupnu tehnološku dokumentaciju i
informaciju prodavaču licence, kao i da preuzme obvezu da nakon isteka ugovora neće
proizvoditi određeni proizvod ili koristiti određeni proizvodni postupak (Dabić, 2009).
Proizvodnja se također kontrolira. Restrikcije koje se unose nisu samo ograničene na
proizvode ili proizvodne postupke, već se u nekim slučajevima odnose i na postrojenja i
objekte. U nekim slučajevima, modifikacije koje su učinjene u inozemstvu, moraju biti
ukomponirane u domaću proizvodnju, bez obzira da li to odgovara lokalnim uvjetima.
Ograničavanja slobode domaćih partnera da uvodu promjene u dizajnu proizvoda ili
proizvodnog procesa ima dugoročne negativne implikacija na nacionalno gospodarstvo. To
sprječava prilagođavanje proizvoda ili procesa lokalnim uvjetima. Kako ne mogu mijenjati
dizajn, domaće kompanije su prinuđene slijediti specifikacije i standarde inozemnih
kompanija. Navedeno otežava nastojanja za standardizacijom u domaćoj industriji, od čega u
visokom stupnju zavisi industrijska produktivnost i efikasnost (Franković, 2009).
Multinacionalne kompanije osiguravaju kontrolu nad tehnologijom i svojom kadrovskom
politikom. Činjenica da u podružnicama u zemljama u razvoju je najveća koncentracija
inozemnih kadrova na najvišim inženjerskim i drugim stručnim mjestima, uvjetovana je
nastojanjem multinacionalnih kompanija da spriječi da „procuri“ znanje kojim raspolažu
izvan multinacionalnog sistema. Kompanije ne žele angažirati, kvalificirati i zadržati lokalne
kadrove; njihovo odbijanje da uključe domaće stručnjake u tehnološki kadar visokog nivoa
temelji se na nastojanju da spriječe difuziju tehničkog znanja izvan multinacionalnog sistema
i razvoj tehnološkog potencijala i poduzetništva (Franković, 2009).
Transfer tehnologije ograničen je brojnim čimbenicima. Troškovi istraživanja i razvoja,
visoke cijene tehnologije, monopolističke privilegije inozemnih multinacionalnih kompanija
zasnovane na patentima, restriktivne klauzule koje se unose u ugovore otežavaju i
ograničavaju transfer znanja i tehnologije što je neophodan uvjet za brži razvoj zemalja u
razvoju.
47
5. ZAKLJUČAK
Multinacionalne kompanije su poduzeća koja ujedinjuju proizvodnju i prodaju velikih
količina roba u više država i predstavljaju vrlo važne činitelje svjetskog gospodarstva.
Multinacionalne kompanije predstavljaju oblik koncentriranog kapitala, raspolažu velikom
imovinom, naprednom tehnologijom te velikim količinama akumuliranog financijskog
kapitala . Kada se kapital u matičnoj državi ne može povećati novim ulaganjima traže se
nova, povoljnija tržišta i sredstva se prebacuju izvan državnih granica. Tako nastaju
multinacionalne kompanije koje kontroliraju proizvodnju nekog proizvoda u više država te
kao takve postaju činitelj globalnog povezivanja. Multinacionalne kompanije se mogu
podijeliti u tri skupine, etnocentrične, policentrične i geocentrične.
Pojam transfer tehnologije podrazumijeva proces prijenosa i difuzije kojim se dostignuća
ostvarena u jednoj zemlji mogu koristiti u drugima, i to zbog posrednog ili neposrednog
korištena iskustva inovatora. Tehnologija se prvi puta ističe kao najznačajniji proizvodni
faktor. Pomicanjem težišta na tehnologiji, rad, kapital i zemlja se prilagođavaju
specifičnostima tehnološke infrastrukture. Multinacionalne kompanije percipirane su kao
ključan čimbenik u transferu tehnologije. Intenzivniji transfer tehnologije doprinosi
tehnološkom napretku, ubrzava podizanje tehnološkog nivoa,a na toj osnovi doprinosi
kvalitetnijem i bržem gospodarskom razvoju. Najznačajniji oblici međunarodnog transfera
tehnologije su: licence, patenti, know-how, leasing, inženjering, franchising, tehnička pomoć i
tehnička suradnja, projekt „ključ u ruke“, zajednička ulaganja te direktne inozemne
investicije.
Smatra se da multinacionalne kompanije imaju veću moć od suverenih država što potvrđuje
podatak da od 100 najvećih ekonomija u svijetu, 51 čine multinacionalne kompanije,a 49
države; multinacionalne kompanije drže 90% tehnologije i patenata; 500 najvećih
multinacionalnih kompanija kontrolira 70% svjetske trgovine. Ukupno gledajući pojedine
pokazatelje na globalnoj razini za 2000 najvećih multinacionalnih kompanija za 2012. godini,
prihod od prodaje je iznosio 38.01 milijardi američkih dolara, profit 2.43 milijardi američkih
dolara, imovina 159.00 milijardi američkih dolara, tržišna vrijednost 39.30 milijardi
američkih dolara te broj zaposlenih 84 milijuna uočava se da multinacionalne kompanije
predstavljaju najveći dio svjetske trgovine. Vodeću poziciju prema ostvarenom prihodu od
48
prodaje drže naftne kompanije (sedam od petnaest najvećih svjetskih kompanija), a slijede
automobilska industrija te financijski sektor. To su ujedno i djelatnosti koje nose najveću
zaradu. Na prvom mjestu s prihodom od 46.2 milijardi američkih dolara je američki
maloprodajni lanac Wall-mart Stores, a slijede ga naftne kompanije Royal Dutch Shell s 467.2
Tte Exxon Mobils 420.7 milijardi američkih dolara prihoda koja je ujedno i najprofitabilnija
kompanija u 2012. godini s dobiti od 44.9 milijardi američkih dolara. Od petnaest vodećih
kompanija sedam ih je locirano u SAD-u, tri iz Kine, dvije iz Francuske, te po jedna iz Velike
Britanije, Njemačke i Japana. Iako u svijetu posluje oko 79 000 multinacionalnih kompanija i
njihovih 790 000 inozemnih afilijacija, ekonomska moć koncentrirana je među prvih 100
multinacionalnih kompanija. Prema tržišnoj imovini, odnosno vrijednosti vodeću poziciju drži
američki Apple vrijednosti 416.6 milijardi američkih dolara.
Sve je značajni porast izdataka za istraživanje i razvoj što proizlazi iz reakcije
multinacionalnih kompanija na rastuće prijetnje u okruženju i na pojačavanje konkurentske
utrke, te se kao posljedica samih ulaganja pojavljuje porast broja inovacija, a samo
istraživanje i razvoj postaje glavnim izvorom brzog tehnološkog napretka. Istraživanje je
sakupljanje znanja o raznim pojavama te zatim selektiranje onog relevantnog znanja koje
može pomoći u rješavanju problema. Istraživanje i razvoj je investicija u životni vijek
proizvoda, ali i kompanije. Onaj koji ne ulaže u istraživanje i razvoj ubrzo ispada iz ''utrke'' na
tržištu i preuzima ga konkurencija jer u uvjetima snažno izražene konkurentnosti, uzrokovane
sve većim brojem sudionika na globalnom tržištu, komparativne prednosti se mijenjaju i
nestaju u kratkom vremenskom razdoblju. Države također trebaju ulagati u istraživanje i
razvoj kako bi stvorile društvo temeljeno na znanju, inovacijama i najsuvremenijim
tehnologijama. Multinacionalne kompanije koje su u 2011. godini najviše ulagale u
istraživanje i razvoj su japanska Toyota, švicarski Roche te američki Microsoft.
Inozemne direktne investicije su glavni kanal za distribuiranje i transfer tehnologije. Glavnina
svjetskih inozemnih direktnih investicija potiče iz gospodarski razvijenih zemalja i upućuje se
u gospodarski razvijene zemlje. Inozemne direktne investicije predstavljaju razvijeni oblik
međunarodnog kretanja kapitala, koji je prepoznat kao važno sredstvo razvoja i značajan
kanal za aktiviranje vlastitih potencijala. Interes je država u razvoju da u razvoj svog
gospodarstva, uz domaću akumulaciju, privuku i što više inozemnog kapitala. Uključivanje u
međunarodnu podjelu rada putem direktnih stranih investicija omogućilo je velikom broju
49
zemalja u razvoju brži gospodarski razvoj, restrukturiranje nacionalnih ekonomija, rast
produktivnosti rada i razine dohotka.
Multinacionalne kompanije zaslužne su za rast svjetskog BDP-a i povećanja inozemnih
direktnih investicija te su pomogla uključivanju zemalja u razvoju na globalno tržište. U
posljednja dva desetljeća inozemna direktna ulaganja imaju sve veći utjecaj na razvoj zemalja
u razvoju što se očituje društvenim koristima koja se ostvaruju, a ogledaju se u transferu
tehnologije, znanja, vještina te pozitivnom utjecaju istih na gospodarski rast, zaposlenost,
vanjsku trgovine, investicije i zaštitu okoliša u zemlji domaćinu.
Transfer tehnologije ograničen je brojnim čimbenicima. Troškovi istraživanja i razvoja,
visoke cijene tehnologije, monopolističke privilegije inozemnih kompanija zasnovane na
patentima, restriktivne klauzule koje se unose u ugovore o komercijalizacije tehnologije te
kontrolirana proizvodnja otežavaju i ograničavaju transfer znanja i tehnologije što je
neophodan uvjet za brži razvoj zemalja u razvoju.
50
LITERATURA
Knjige
1. Babić, M 1996, Međunarodna ekonomija, 4. Izdanje, MATE, Zagreb
2. Bahtijarević-Šiber, F, Sikavica, P, Pološki-Vokić, N 2008, Suvremeni menadžment.
Vještine, sustavi i izazovi, Školska knjiga, Zagreb
3. Erdintch, M 2004, The objectives for foreign direct investment, Kristianstad, Business
School, Finland
4. Ferenčić, A, Kraljeta, V 1987, Pribavljanje tehnologije, Informator, Zagreb
5. Friedman, T 2005, The World is Flat: a Brief History oft he Twenty-First Century,
Farrar, New York, NY
6. Hill, C.W 2003, Inernational Business: Competing in the Global Marketplace, Irwin
McHraw-Hill
7. Hisrich, R, Peters, M, Shepard, D 2011, Poduzetništvo, McGraw-Hill, Irwin, MATE,
Zagreb
8. Juran, J.M 1999, Planiranje i analiza kvalitete, MATE, Zagreb
9. Mikić, M, Orsag, S, Pološki Vokić, N, Švaljek, S, 2011, Ekonomski leksikon,
Masmedia, Zagreb
10. Lazibat, T, Kolaković M 2004, Međunarodno poslovanje u uvjetima globalizacije,
Sinergija, Zagreb
11. Porter, M 2008, Konkurentska prednost, Enciklopedija, Zagreb
12. Sikavica, P. 2009, Poslovna organizacija, Informator, Zagreb
13. Strahinja, D 2002, Međunarodna ekonomija, Express digital tisak, Rijeka
14. Strahinja, D 2007, Međunarodna ekonomija – teorija i praksa, Ekonomski fakultet
Sveučilišta u Rijeci, Rijeka
15. Senečić, J 1982, Oblici privredne suradnje s inozemstvom, Ekonomski pregled, Zagreb
16. Senečić, J 1993, Ekonomsko-tehnička suradnja s inozemstvom, EFZG, Zagreb,
17. Višković, A 2002, Međunarodni transfer tehnologije, Energetika marketing, Zagreb
18. Vojnović, M 1977, Transnacionalne korporacije, Institut za međunarodnu politiku i
privredu, Beograd
19. Vojnović, M 1979, Zemlje u razvoju i multinacionalne korporacije, Tanjug, Beograd
20. Vukina, T 1996, Osnove trgovanja na međunarodnom tržištu, Infoinvest, Zagreb
21. Vukušić, J 2007, Inozemna direktna ulaganja, Split
51
22. Wheelen, T.L 2000, Strategic Management and Business Policy, 6. Izdanje, Prentice
Hall, Upper Saddle River
Članci, zbornici i pregledi
23. Alfaro, L 2003, Foreign Direct Investment and Growth, pregledano: 13.06.2014,
http://rru.worldbank.org/Impact-Foreign-Direct-Investment/
24. Baković, T, Lazibat, T, Lulić, T 2002, Međunarodna spajanja i akvizicije, pregledano:
10.04.2014, www.hrcak.srce.hr/file/12166
25. Bilas, V, Franc, S 2006, Uloga inozemnih izravnih ulaganja i načini poticaja, čl.
br.06-13, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb
26. Brkić, L 2009, Globalno poslovanje i transfer tehnologije, pregledano: 25.03.2014,
http://ea.ekof/bg.ac.yu/pdf/
27. Crkvenac, M 1995, Uloga i uspon transnacionalnih kompanija, RIF, Hrvatska
zajednica računovodstva i financijskih djelatnika, Zagreb
28. Dabić, M 2000, Međunarodni transfer tehnologije (doktorska disertacija), EFZG,
Zagreb
29. Dabić, M 2009, Uloga multinacionalnih kompanija u promicanju tehnološkog razvoja
zemalja u razvoju, pregledano: 10.04.2014, www.hrcak.srce.hr/file/41315
30. Duce, M 2003, Definitions of foreign direct investment (FDI), Bank for International
Settlements, Basel, pregledano: 30.05.2014, http://www.bis.org/publ/cgfs22bde3.pdf
31. Franković, T 2009, Transfer tehnologije (diplomski rad), EFZG, Zagreb
32. Hoekman, A, Maskus, I, Saggi M 2004, Transfer of Technology to developing
countries, pregledano:25.05.2014, http://www.colorado.edu/ibs/pubs/pec/pec.pdf
33. Jovančević, R 2002, Dimenzije inozemnih ulaganja u suvremenom svijetu, pregledano:
10.04.2014, www.hrcak.srce.hr./file/44489
34. Karakinić, P 2009, Oblici transfera tehnologije, pregledano: 10.04.2014,
http://www.efri.hr/admin/dokumenti/transfer%/tehnolgije%%s
35. Khana, Palepu, 2006, Harward Businees Review
36. Lall, S 2004, Technology and Globalization, Oxford University
37. Luby, Š, Chodak, I, Lubyova, M 2013, Inovacije i prepreke u transferu tehnologije u
novim članicama EU, pregledano: 12.06.2014,
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=156725
52
38. Lučić-Čavić, M 2007, Prednosti i rizici greendfield investicija, pregledano:
12.06.2014, www.slobodnaeuropa.org/press-club-lucic-cavic/
39. Mešić, S 2007, Multinacionalne kompanije u procesu globalizacije, pregledano:
20.03.2014, http://www.cpi.hr/download/links/hr/10877.pdf
40. Miletić, LJ 2007, Organizacija multinacionalnih kompanija, pregledano: 01.04.2014,
http://www.slideshare.net/Vukela/organizacija-multinacionalnih-kompanija-9364972
41. Murat, A 2010, Multinacionalne kompanije i transfer tehnologije (diplomski rad),
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Pula
42. Rasiah, R 2009, Tehnological Capitalities and Economic Performance, Foreigne
Firms
43. Ray, S 2012, Technology transfer and techology policy in a developing country,
pregledano: 11.06.2014, http://web.b.ebscohost.com
44. Zakon o financijskim konglomeratima, NN 147/08, pregledano: 28.05.2014,
http://www.zakon.hr/z/378/Zakon-o-financijskim-konglomeratima
Internet
45. Atlantic Grupa d.d., Financijski podaci, pregledano: 03.04.2014,
http://www.atlantic.hr/hr/investitori/financijski-podaci/
46. Bašić, T 2010, Nova pravila za financijske konglomerate, Poslovni dnevnik,
pregledano: 28.05.2014, http://www.poslovni.hr/trzista/nova-pravila-za-financijske-
konglomerate-155802
47. DZIV, Patenti, pregledano: 05.04.2014,
http://www.dziv.hr/hr/novosti/novi-rekord-europskog-patentnog-ureda-zaprimljeno-
265-000-patentnih-prijava-(povecanje-od-2,8%25),237.html
48. Europska Komisija, Investment in R&D, pregledano: 10.04.2014,
http://www.eurocom.europa.eu/abouteuropean/hr/displayFtu.html?Id=FTU_6.2.3.html
49. Europska poduzetnička mreža, Transfer tehnologije: što je potrebno znati?,
pregledano: 11.06.2014,
http://www.utt.unist.hr/files/publikacije/Transfer_tehnologije_EEN.pdf
50. Forbes, The World’s Biggest Companies, pregledano: 03.04.2014,
http://www.forbes.com/sites/scottdecarlo/2013/04/17/the-worlds-biggest-companies-2/
53
51. Fortune, Global Company 500 2011, pregledano: 03.04.2014,
http://money.cnn.com/magazines/fortune/global500/2011/full_list/index.html
52. HAMAG Bicro, Transfer tehnologije, pregledano: 11.06.2014,
http://www.bicro.hr/index.php/tehcro/tehcro-financiranje/21-programi/podrska-i-
savjetovanje/38-transfer-tehnologije
53. HUP, Hrvatska udruga poslodavaca, pregledano. 30.03.2014, http://www.hup.hr/
54. ITPS, About multinacionals company, pregledano: 03.04.2014, dostupno na
http://www.itps-group.com/?mod=news§ion=NEWS&id=94&newsId=44
55. Leksikografski zavod Miroslava Krleže, Transfer tehnologije, pregledano:
11.06.2014, http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=62027
56. Lučić – Čavić, M 2007, Rizici i prednosti greednfield inveticija, Poslovni dnevnik,
pregledano: 26.05.2014, http://www.poslovni.hr/tag/greenfield-ulaganja-2177
57. Oharek, T 2013, Volkswagen prvi na svijetu po ulaganjima u istraživanje, Poslovni
dnevnik, pregledano: 01.04.2014.,
http://www.poslovni.hr/tehnologija/volkswagen-prvi-na-svijetu-po-ulaganjima-u-
istrazivanje-257154
58. The Statistics Portal, Mergers and acquisitions - volume until 2012, pregledano:
20.04.2014, http://www.statista.com/statistics/267369/volume-of-mergers-and-
acquisitions-worldwide/
59. UNCTAD, Transfer of Technology, pregledano: 28.03.2014,
http://unctad.org/en/docs/psiteiitd28.en.pdf
60. UNCTAD, World Investment Report 2013, pregledano: 15.04.2014,
http://unctad.org/en/publicationslibrary/wir2013_en.pdf
61. Vedriš, M 2012, Globalne kompanije i nacionalni partneri, Pravi fakultet u Zagrebu
54
POPIS GRAFIKONA
Redni
broj
Naslov grafikona Stranica
1. Prodaja Atlantic Grupe d.d. po tržištima u 2013. godini 30
2. Multinacionalne kompanije prema ulaganjima u
istraživanje i razvoj u 2011. godini
34
3. Ulaganje u istraživanje i razvoj multinacionalnih
kompanija prema granama djelatnosti u 2011. godini
35
4. Priljevi inozemnih direktnih investicija ukupno i po
grupama zemalja u razdoblju od 2008. – 2012. godine
37
6. Vrijednost međunarodnih spajanja i preuzimanja u
razdoblju od 1995. - 2012. godine
39
55
POPIS TABLICA
Redni broj Naziv tablice Stranica
1. Modeli adaptacije proizvoda 15
2. Značaj trgovačkih marki za proizvođače i potrošače 20
3. Ukupni pregled 2000 najvećih MNK za razdoblje od
2007.- 2012. godine
24
4. Prosječni povrat na prodaju (ROS) za 2010. godinu 25
5. Petnaest vodećih MNK u 2012. godini prema
ostvarenom prihodu
26
6. Poredak petnaest najvećih MNK prema tržišnoj
vrijednosti u 2013. godini
28
7. Deset najvećih MNK prema broju zaposlenih u 2011.
godini
29
8. Financijski pokazatelji poslovanja Atlantic Grupe
d.d. u 2012. i 2013. godini
32
9. Odljevi inozemnih direktnih investicija ukupno i po
grupama zemalja u razdoblju od 2010.-2012. godine
38
56
POPIS SHEMA
Redni broj Naziv sheme Stranica
1. Faze procesa transfera tehnologije 13
57
IZJAVA
kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom ULOGA MULTINACIONALNIH
KOMPANIJA U MEĐUNARODNOM TRANSFERU TEHNOLOGIJE izradila samostalno
pod voditeljstvom prof.dr.sc. Heri Bezića, a pri izradi diplomskog rada pomogao mi je
asistent univ.spec.oec Marko Tomljanović.
U radu sam primijenila metodologiju znanstveno-istraživačkog rada i koristila literaturu koja
je navedena na kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti
koje sam izravno ili parafrazirajući navela u diplomskom radu na uobičajen, standardan način
citirala sam i povezala s korištenim bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u duhu
hrvatskoga jezika.
Također, izjavljujem da sam suglasna s objavom diplomskog rada na službenim stranicama
Fakulteta.
Studentica
Maria Ladišić
