PICASSO U OSIJEKU3. - 13. srpnja 2018.

Kulturni centar / Ulica kneza Trpimira 2a, Osijek

iz mape Dupla flauta, 1967., serigrafija, 64,5 x 52 cmiz mape Dupla flauta, 1967., serigrafija, 64,5 x 52 cm

iz mape Dupla flauta, 1967., serigrafija, 64,5 x 52 cm iz mape Dupla flauta, 1967., serigrafija, 64,5 x 52 cm

Picasso

Na ovoj je izložbi predstavljena zbirka četrdeset i šest grafičkih radova Pabla Picassa – faksimili crteža, litografije i pojedine gravure koje obuhvaćaju period između 1932. i 1969.

U središtu se zbirke nalaze kompleti originalnih grafika, svrstanih u tri mape koje predstavljaju danas već prilično rijetko viđene i dostupne radove.

»Dupla flauta« (»Flute Double«), (1967.) sadrži šesnaest litografija napravljenih prema crtežima i laviranim akvarelima između 1932. i 1955. Zajedničku tematiku predstavljaju ženski i muški aktovi, motivi s minotaurima i bakanalije iz tridesetih i četrdesetih godina 20. stoljeća: doručak na travi, španjolski motiv prema Velázquezu te portret njegove supruge Jacqueline.

»Fauna i Flora s Antiba« (Fauneset Flore d’Antibes«), (1960.) mapa je koju predstavlja devet litografija s tekstom JaimeaSabartèsa te motivima koji proizilaze iz naslova.

Paul Éluard: »Picassovi crteži«, (1952.) mapa-knjiga sa šesnaest faksimila crteža nastalih u razdoblju između 1942. i 1946. Mapa predstavlja zanimljiv izbor crteža – od klasično nacrtane djevojačke glave do, sa samo nekoliko poteza linija, skoro simbolički definirane figure, zatim kubističke mrtve prirode koje su nacrtane u skoro istom razdoblju.

Crvena nit ove zbirke, a i njezina bit jest naklon poštovanja i divljenja Picassovom beskrajno velikom, a tako laganom, prirodnom majstorstvu crtanja koje gledatelja svakim pogledom ponovo zadivljuje svojom čistom i čvrstom linijom, ali također i svojom razigranošću te bogatstvom forme koje su na svakom grafičkom listu svježe i nove.

Nepogrešivim poznavanjem anatomije i zapanjujućim oblikovanjem formi ljudskog tijela, Picasso se – s očitim obožavanjem ljepote ženskog akta kao i s kreacijama prepunih humora i neukrotive životne radosti te pomalo bestidne senzualnosti – potvrđuje kao genijalan umjetnik linije, ureza crte i poteza kistom.

Raznolikost variranja kod njega nema granica, a njegovu stvaralačku moć mogli bismo usporediti s nezaustavljivim eksplozijama lave golemog vulkana ili pak s lepršavim zvucima maestra violine na improviziranu glazbenu temu.

Pablo Picasso stvorio je jedan od najobimnijih grafičkih opusa koji, vjerojatno, nema premca među umjetnicima 20. stoljeća. U pojedinim periodima njegova života graficki zapisi na pločama ili litografskom kamenju nastaju gotovo dnevničkim redoslijedom. Poznato je kako je, kao nezaustavljiv stvaratelj i kreator, volio u jednom danu mijenjati tehnike i preskakati s jedne na drugu – s crteža na sliku, s grafike na modeliranje i skulpturu; poznato je da njegove ruke nisu nikada mirovale, tako je čak u društvu prijatelja uz ručak ili večeru, igrajući se, gotovo nesvjesno, od slučajno nađenih predmeta ili papira, stvarao iznenađujuće mala umjetnička djela.

Pablo Picasso i njegov opus, kao i njegov slikoviti životni put i stvaralaštvo još su uvijek predmet proučavanja povjesničara umjetnosti, pisaca i psihoanalitičara, a izložbe njegovih radova i dalje izazivaju i privlače izuzetnu pažnju publike.

Jednostavno – njegovi radovi još uvijek uveseljavaju ljudsko oko i zrače energijom životne radosti koja je možda još više vidljiva upravo u njegovim manjim, na prvi pogled čak manje značajnim, radovima.

Živa Škodlar Vujić Glava mlade djevojke, 1947., litografija, 63,5 x 50 cm

iz mape Dupla flauta, 1967., serigrafija, 64,5 x 52 cmiz mape Dupla flauta, 1967., serigrafija, 64,5 x 52 cm

iz mape Dupla flauta, 1967., serigrafija, 64,5 x 52 cmiz mape Dupla flauta, 1967., serigrafija, 64,5 x 52 cm

Pablo u potrazi za Picassom

Ime Pabla Picassa naviknuli smo povezivati sa slikarstvom iako je raznolikost koja je svojstvena njegovu stvaralaštvu nadmašivala diktat medija omogućavajući umjetniku kretanje brojnim kolosijecima umjetničke produkcije.

Jedna je od tih dionica svakako Picassov interes za crtež, grafiku i plakat. Ovog je puta plakat izostao, ali izloženi crteži i grafike koje su nastajale u razdoblju od gotovo četrdeset godina potvrđuju kako Picasso nije bio samo majstor kista, nego da je uistinu sve čega se prihvatio pretvarao u estetski skladnu cjelinu rušeći ustaljene kanone ljepote, ali nikada ne odustajući od ljepote same.

Od najranijih je dana mladi Picasso vjerovao u snagu linije koju se može izraziti isključivo crtežom.

Kako na temelju osobnog razgovora s umjetnikom potvrđuje njegov prijatelj Daniel-Henry Kahnweiler, Picasso je vjerovao kako, zbog izravnosti koju pruža, crtež pripada najosobnijem i najvažnijem načinu za izražavanje umjetničkih ideja. Picasso je u crtežima i grafikama nastavljao začinjati i razvijati osobnu mitologiju nadasve nadahnutu antikom.

S formalne strane gledano, on i u ovom slučaju koristi već dobro poznat rukopis uvjetovan prirodom samoga medija.

Nemirna i istraživačka dimenzija umjetnikove ličnosti odrazila se osobito na polju grafike gdje je Picasso neprestano istraživao i tragao za novim metodama i tehnikama što je rezultiralo raznim pokušajima da se dođe do idealnog spoja teme i izvedbe.

Na tematskoj ga je razini također inspirirala potraga za idealnim spojem, ali ovog se puta radilo o spoju Erosa i Tanatosa, životnosti i smrtnosti koju je iskazivao supostavljanjem figure bika i žene. Ova mu je dihotomija poslužila kako bi progovorio o spoju koji uvjetuje vječne teme kao što su slavljenje života i spolnosti te rođenje i smrt.

U djelima koja su ovdje predstavljena naglašena su dva linijska pristupa koja su podjednako obilježavala Picassovu umjetnost. S jedne se strane osjeća ostavština njegove opsesije antikom i realizmom koja je kulminirala u razdoblju dvadesetih godina kad je realizam, kao takav, doživio snažnu obnovu u velikim umjetničkim središtima. S druge se pak strane Picasso nije posve odrekao kubističkih iskustava u gradnji prostora i ljudske figure što je osobito vidljivo u ciklusu „Flora i fauna“.

Umjetnikova je težnja, i u ovdje predstavljenim djelima, ocrtana u autorovoj izjavi u kojoj kaže: „Dajem sve od sebe da iz vida ne izgubim prirodu. Težim sličnosti, istinskoj sličnosti, koja je stvarnija od same stvarnosti; tako postajem nadrealist.“ Moglo bi se reći kako je Picasso većim dijelom nadrealist po habitusu, nego po samom estetskom i morfološkom određenju vlastitih djela. Ipak, element poigravanja sa stvarnošću i spretnost ispreplitanja oblika iz okruženja – što je pokazao s nizom skulptura koje je izradio – Picasso se u pregledima svjetske umjetnosti opravdano može naći i u pregledima nadrealizma. Jednako tako, ime Pabla Picassa sastavni je dio pregleda povijesti svjetske grafike, a Ingo F. Walther između svega osobito ističe njegove linoreze nastale u sutonu pedesetih godina: „Raznovrsnošću oblika, linija i prostora Picassovi linorezi čine remek-djela grafičke umjetnosti 20. stoljeća.“ Isto bi se moglo reći i za njegovu umjetničku keramiku, skulpturu i gotovo svaki medij kojemu se za života posvetio.

Neka ovaj tekst zaključi sam Picasso sljedećim riječima: „Različiti stilovi koje sam koristio ne smiju se tumačiti kao evolucija ili kao koraci prema nedohvatnom idealu slikarstva. Sve što sam ikad stvorio, stvorio sam za sadašnjost i s nadom kako će uvijek ostati u sadašnjosti (...) Različite teme neizostavno zahtijevaju različite načine izražavanja. To ne podrazumijeva ni evoluciju ni progres, nego je u pitanju praćenje one ideje koju želim priopćiti i načina na koji je želim priopćiti.“

Ovdje izložena djela potvrđuju umjetnikov stav kojim ih sam valorizira i objektivno smješta u cjelinu vlastitog stvaralaštva. Iako se radi o jednoj manjoj i slabije poznatoj Picassovoj dionici, ona u sebi krije sve ono što Pablo Picasso kao umjetnik na oblikovnoj i semantičkoj razini jest – kako za nas, tako i za povijest umjetnosti općenito.

Igor Loinjak

iz mape Dupla flauta, 1967., serigrafija, 64,5 x 52 cm

iz mape Flora i fauna s Antiba, 1960., serigrafija, 77,5 x 60,5 cmiz mape Flora i fauna s Antiba, 1960., serigrafija, 77,5 x 60,5 cm

iz mape Flora i fauna s Antiba, 1960., serigrafija, 77,5 x 60,5 cmiz mape Flora i fauna s Antiba, 1960., serigrafija, 77,5 x 60,5 cm

iz mape Flora i fauna s Antiba, 1960., serigrafija, 77,5 x 60,5 cmiz mape Flora i fauna s Antiba, 1960., serigrafija, 77,5 x 60,5 cm

Prekrasni rogonja, 15. studeni 1966., gravura, 22,5 x 32 cm 4. rujna 1968., suha igla, 52 x 67cm

11. kolovoz 1969., gravura, 42 x 52 cmiz mape Dupla flauta,1967., serigrafija, 119 x 52 cm

PICASSO U OSIJEKU

Popis djela

„Iz Éulardove mape“ (16 printeva), print, 42,5x38 cm, 1952.

„Flora i fauna s Antiba“ (9 serigrafija), serigrafija, 77,5x60,5 cm, 1960.

„Dupla flauta“ (16 serigrafija), serigrafija, 64,5x52 i 119x52 (jedan list) cm, 1967.

„Prekrasni rogonja, 15. studeni 1966.“, gravura, 22,5x32 cm, 1966.

„11. kolovoz 1969.“, gravura, 42x52 cm, 1969.

„Glava mlade djevojke“, litografija, 63,5x50 cm, 1947.

„Žena-cvijet“, litografija, 79x59, (?)

„4. rujna 1968“, suha igla, 52x67 cm, 1968.

Organizacija izložbe

Grad Osijek

Franje Kuhača 9, 31 000 Osijek

tel. 031/229-229

e-mail: kultura@osijek.hr

Kustos izložbe: Živa Škodlar Vujić

Likovni postav izložbe: Igor Loinjak

Tehnički postav izložbe: Vinko Vidmar

Autor izložbe: Mihajlo Nestorović

Izložbeni prostor

Kulturni centar

Ulica kneza Trpimira 2a, 31 000 Osijek

3. – 13. srpnja 2018.

Katalog

Nakladnik: Grad Osijek

Za nakladnika: Ivan Vrkić

Urednica: Danijela Klobučar

Predgovor: Živa Škodlar Vujić i Igor Loinjak

Naslovnica: Pablo Picasso: Žena-cvijet (Femme-fleur), litografija

Grafičko oblikovanje: Saša Došen

Tisak: Grafika d.o.o. Osijek

Naklada: 200

Djela na izložbi vlasništvo su Žive Škodlar Vujić i Lazara Vujića, galerija Visconti Fine Art, Ljubljana.

Izložba je realizirana sredstvima Grada Osijeka.

Osijek, srpanj 2018.