Phillip K. Dick, poznati pisac znanstvene fantastike jednom je rekao: Glavno sredstvo za manipuliranje stvarnosti je manipulacija rijeima. Ako moete kontrolirati znaenje rijei, moete kontrolirati ljude koji moraju upotrebljavati rijei.

Kako tono! Ali i pomalo apstraktno. Apstraktno je i zbog toga to je suvremena manipulacija (zvana 'oblikovanje javnog mnijenja') kojoj smo izloeni vrlo suptilna, ali sveprisutna. Rijetki je mogu prepoznati, izbjei i potom se zauditi koliko je sve oko nas iz temelja drugaije od onog kako se inilo pod hipnozom masovnih medija, obrazovanja i drugih. No, tih rijetkih svakoga dana je sve vie.

Pogledajmo nekoliko svakodnevnih primjera pojmova i izraza o kojima nikad ne razmiljamo, ali im ih podvrgnemo razmiljanju o njima, dolazimo do fascinantnih uvida da oni ili ne znae nita ili pred naim oima predstavljaju svoju suprotnost,a da je mi ne prepoznajemo. Skoro sam upotrijebio izraz kritiko razmiljanje, ali to je jo jedna besmislica postoji samo razmiljanje. Jer, Ako postoji kritiko razmiljanje, postoji li onda i nekritiko razmiljanje? I to bi to uope bilo? Ne, ako razmiljanje nazovete kritikim ve ste se unaprijed odredili i zadali si cilj. Gubite objektivnost i usmjeravate se na segmente koji mogu potvrditi da ste kritiki razmiljali, dok, u biti, razmiljate potpuno nekritiki. To jest ne razmiljate, pa se kritiko razmiljanje otkriva kao istoznanica za nerazmiljanje. Ali majstorski prikrivena (za one koji ne razmiljaju).

Programiranje rijeiZato samo razmiljanje. Razmislimo, recimo, o pojmu kojim su nas u Hrvatskoj posljednjih mjeseci obasipali mediji i pripadnici domae politike elite, a kojim se htjelo uvjeriti ljude da glasaju protiv ulaska institucije braka kao muko-enske zajednice u ustav. Na tom primjeru vidi se i koliko je programiranje rijei mono, koliko ne zahtijeva puno uvjeravanja, jer se od samog poetka predmet rasprave oblikuje tako da je pasivnom oku nametnuo to je ispravno, a to neispravno.

Jedan takav izraz jest tolerancija manjina. Proanalizirajmo elemente tog dvorjenog pojma. Manjina: to to uope znai? Koliko sam ja uspio zakljuiti razmiljajui, jedno drutvo se i sastoji iskljuivo od brojnih manjina, ne postoji ta neka zamiljena veina. Svi smo manjine: Zagrepani jednako kao i Bjelovarani ili Dalmatinci manjina su u Hrvatskoj, biciklisti, automehaniari, nogometni navijai, fakultetski obrazovani ljudi, poljoprivrednici svi su oni manjine. Oni su dio drutva koje se sastoji od manjina koje se meusobno isprepleu, svi su dijelovi vie manjina u isto vrijeme, a veina je hipotetski pojam koji, ispada, nema uporite u stvarnosti.

Drugi problematini pojam jest tolerancija. Nemalo sam se iznenadio kad sam prije sedam-osam godina u nekoj knjizi (zbirci misli) Sri Sri Ravi Shankara (zvanog Guruji) proitao da je tolerancija loa. Kako sad to? Pa uili su nas da je tolerancija jedna od najpozitivnijih ljudskih vrlina. No, Guruji je objasnio da tolerirati nekoga zapravo znai ne prihvaati ga. Ti ga samo trpi. Tolerira li majka svoje dijete ili ga prihvaa, zapitao je itatelje. Kad kaete da nekoga tolerirate vi zapravo zaboravljate da smo svi jedno i da time tvrdite da jedan dio beskrajnog sebe tek trpite. Znai da ste u unutarnjem sukobu, u neskladu sa samim sobom. Razumnijim se ini put prihvaanja sebe sa svijeu da je sve povezano. Tada nii oblik, tolerancija, nije vie potreban. Dakle, umjesto da toleriramo manjine, ispada da bismo trebali prihvaati cjelinu. Cjelina je sveukupnost prividnih razliitosti, koje su meusobno neodvojivo isprepletene, a svatko od nas u isto je vrijeme pripadnik brojnih manjina.

Zakljuak svega ovog je prilino fascinantan. Ako zagovarate toleriranje manjina, zapravo zagovarate neprihvaanje i stvaranje umjetnih podjela.

Imajmo na umu i to da je jedan dio scenarija izuavanih u institutima poput Tavistocka, za potrebe destabilizacije nekog drutva (prema knjizi Institut Tavistock Daniela Estulina) segmentacija drutva na manje dijelove. Estulin pie: U tom scenariju sve skupine etnike, rasne, spolne bore se jedne protiv drugih. Nacije se raspadaju u regionalna skupine, a ta manja podruja cijepaju na jo manja podruja prema etnikoj podjeli, a to se naziva jaanjem predrasuda unutar i izvan skupine dok ljudi nastoje pojednostaviti svoje opcije i odabire. Pojavljuju se prirodne linije drutvenih podjela koje prerastaju u prepreke.

Izrazi koji znae suprotno od onog to govoreAli kad bi to bio jedini primjer, lako bismo se s time nosili. Nae drutvo,a time i na um premreeni su takvim izrazima koji u sebi sadre proturjenosti i suprotnost od onog emu su nas nauili da govore.

Recimo, suvremeni pojam timski rad se kuje u zvijezde, prikazuje kao neto pozitivno i prijeko potrebno, ali drugi pogled, s ukljuenom svijeu i razmiljanjem, otkriva da je zapravo rije o uprosjeivanju. Nikada kolektivni um nije iznjedrio neki izum ili umjetniko djelo poput pjesme. To su proizvodi pojedinanih inspiracija. Svijet timskog rada vjerojatno e bit svijet bez novih ideja. tovie, timski rad se moe promatrati i kao prikriveni psiholoki faizam, jer svako odskakanje u toj kvazi-obiteljskoj strukturi, u kojoj nadzirani postaju i nadzirai, neminovno vodi do konfrontacije s veinom iz tima, dok na kraju kreativna osoba, u ljudski uroenoj elji za izbjegavanjem sukoba i ivotom u miru i skladu s okolinom, ne popusti svojim dragim prijateljima i kolegama koji ne shvaaju ega su dio i koji mu samo ele dobro. Zahvaljujui pojmu timski rad odjednom se tenja za skladom i suradnjom pretvara u konformizam. Jeste li to oekivali prije samo nekoliko redaka kad sam prvi put spomenuo pojam timski rad?

Isto vrijedi za jo popularniji pojam javno mnijenje ili javno miljenje. Pridaje mu se velika vanost, ali ono u biti ne postoji samo po sebi. Pojedinani umovi ne stvaraju javno mnijenje, nego se ono stvara od strane nekog pojedinanog uma i odreenim metodama psiholoke obrade drugih pojedinanih umova, dok ih se ne gurnu u nevidljivu, ali ipak prisilnu kolektivizaciju, u mentalitet roja.

Vjerovanje da javno miljenje moe biti odrednica istine filozofski je besmislena, moe se proitati u ve spomenutoj knjizi Institut Tavistock, jer ono iskljuuje ideju racionalnog pojedinanog uma. Jo pie: Svaki pojedinani um sadri boansku iskru razuma i stoga je sposoban za znanstvena otkria i razumijevanje otkria drugih ljudi. Dakle, pojedinani je um jedna od rijetkih stvari koja se ne moe svesti na neki 'prosjek'. Razmotrimo npr. ovo: u trenutku kreativnog otkria mogue je, ako ne i vjerojatno, da je znanstvenik koji dolazi do nekog otkria jedina osoba s takvim miljenjem o prirodi, dok svi drugi imaju drugaije miljenje ili ga nemaju. Moemo samo zamisliti kako bi izgledala anketa javnog miljenja o Keplerovom modelu solarnog sustava nedugo nakon to je objavio svoje djelo Harmonije svijeta: 2% za, 48% protiv, 50 % neutralnih.

Isto vrijedi za pojmove divljaci civilizirani ljudi, jer u divljim plemenima vlada daleko vei sklad nego u civiliziranim, mada nas je Freud pokuavao uvjeriti da je civilizacija ona tanka barijera koja sprjeava ovjeka da potone u divljatvo. Trebalo bi jo jednom razmotriti te teze uzevi u obzir da divlja plemena esto nemaju ni rije za silovanje ili krau, kao ni problem socijalnih razlika ili prekomjerne populacije.

Izraz tranzicija takoer u sebi sadri zamku, primijetio sam itajui s keri udbenik iz zemljopisa za sedmi razred. Tranzicija se u medijima uvijek predstavljala kao neto pozitivno, kao nekakav proces promjene iz totalitarnog drutva u demokratsko. Udbenik donosi precizniju razinu definicije, ali jo ne potpuno u skladu s biti. Tamo doslovce pie da je tranzicija proces pretvaranja dravnog vlasnitva u privatno. I evo nas opet na polju izgubljenosti u prijevodu,. Jer ti privatnici koji za sitne novce kupuju dravne imovine su zapravo korporacije, a one predstavljaju nadnacionalne entitete koji su u mnogim sluajevima vei i bogatiji od mnogih drava, imaju neizmjerni utjecaj na socijalnu situaciju nekog drutva, ali pritom nemaju nikakvu obavezu prema graanima. Taj balast nije povrgnut tranziciji.

Dakle, pravi prijevod rijei tranzicija jest pljaka dravnih i drutvenih dobara od strane nadnacionalnih kompanija. Koliko sad pozitivno zvui izraz biti zemlja u tranziciji. I kad je tranzicija gotova? Jedini je logini odgovor kad drava ostane bez dobara.

Faizam e kazati:"Ja sam antifaizam"ini nam se da su se dananje prilike beskrajno udaljile od teroristikih reima nacizma i komunizma, ali to je samo trik koji su nam prodali pomou rijei. Svjedoci smo injenice da se prostor slobode sve vie suuje, a talijanski pisac Ignazio Silone, bivi komunist, rekao je: Novi faizam nee rei: 'Ja sam faizam'. On e rei: 'Ja sam antifaizam'.

I sam sam doao do tog zakljuka promatrajui domae politike vladajue strukture kako, s ustima punim antifaizma, sve u esnaest promiu predaju zemlje Europskoj uniji, koja po definicija predstavlja faistiku dravu, ako se krene od injenice da se faizam definira kao spoj jake centralizirane neizabrane vlade i korporacija. EU je upravo to. Dakle, prodajui antifaizam, nameu nam faizam. Briljantno, doista, bravo deki! Vrlo esto se divim suvremenim drutvenim inenjerima koji su smislili ove trikove s rijeima.

U osnovi imamo demokratski poredak i to bismo sad jo htjeli? No, iza lanih imena skrivena je injenica da postoje centri moi koje nitko ne moe kontrolirati, da postoji mo koju nad biraima imaju izabrani politiari, da postoji mo medija i financija oligarhije.

Sad je ve jasno da smo se nasluali svega toga, i uvijek je sve bila igra rijei: u vrijeme referenduma za EU protivnici su zvani euroskepticima, dok su ovi drugi, vladajui, valjda bili toliko normalni da za njih nije bila potrebna neka posebna rije. Njih nitko nije zvao, recimo, kroatoskepticima. Danas suvremena politika korektnost namee da se sve ideje koje nisu u skladu s uspostavom mjerila i vrijednosti onoga to je George Bush najavio kao Novi svjetski poredak, etiketiraju kao ksenofobija, rasizam, nacionalizam, homofobija, pseudoznanost, konzervatizam. Pod krinkom rijei sloboda ljudima se oduzima sloboda, pa se danas slobodno moe rei da je u ovom trenutku povijesti zapravo jedino napredno biti konzervativan. Takve udne i zbunjujue sklopove Orwel je nazvao dvomiljenjem. Crno je bijelo. Napredno je nazadno. Ali dvomiljenje ima mo nad ljudskim umovima samo dok su sapeti u rijei, a prestaje kad se shvati bit pojmova i pronikne u tu, u svojoj biti, tek igru rijeima.

Kako normalno postaje tabuNadalje, u zemljama lanicama EU, za provedbu politike ravnopravnosti rodnog identiteta koristi se pojam gender mainstreaming. I dok u Hrvatskoj donekle imamo prijevod tog pojma, mada opet zakukuljen u dvomiljenje (rodnoosvijetenapolitika ali zapravo se radi o nametanju odreenih ideja redizajna ljudskog drutva zahvaljujuineosvijetenostiljudi o ukupnosti zbivanja), u njemakom, kako pie Gabriele Kuby, njemaka autorica knjige Svjetska seksualna revolucija, ne postoji rije gender mainstreamnig pa ljudi niti ne znaju da ih ve godinama podvrgavaju programu preodgoja, i vlada i europski autoriteti i jedan dio medija. Kuby pie da londonskim i vedskim djejim vrtiima , koji slove kao posebno napredni, odgajatelji zabranjuju uporabu rijei otac i majka i zamjenjuju ih rodno neutralnim rijeima. to je razlog tim apsurdima?, pita se ona i nudi odgovor. Prvo je istospolnim parovima doputeno posvajanje djece. A onda se trebalo pobrinuti da se oni ne osjeaju prikraeni tj. da ne osjeaju kako drugi imaju neto to oni nemaju: Budui da na tom podruju vie nema anomaliteta, pojam normalnoga postaje tabu i oznaen je kao ideoloki nepodoban.

Dobar primjer manipulacije rijeima su naputci EU (koja eli prisvojiti dravne suverenitete) koje se prije koju godinu moglo proitati u vijestima, da pripadnici unijskog politikog ivota vie ne bi trebali govoriti moja zemlja, nego zemlja koju najbolje poznajem.

Kao to neete znati to vam se zbiva (gender mainstreaming) ako nemate rije za to, tako neete, primjerice, moi podizati revoluciju s ljudima u ijim umovima ta rije ne predstavlja nita. U mentalnom eksperimentu pokuajte Bumanima objasniti to je to revolucija. Njihova drutvena (i time mentalna struktura) uope nema prostora za revoluciju, bilo kao pojam, bilo kao djelatnost.

Pojam politike slobode oblikovan je u staroj Grkoj i u poetku je podrazumijevao da ovjek moe ivjeti na uobiajen nain. Onaj tko je ljude u tome sprjeavao , tko ih je elio preodgojiti zvao se tiranin. Prema tom vienju, danas su na vlasti tirani. Ali opet trik je u rijeima! A ponekad koja i nedostaje.

Alexis de Tocqueville (kako pie crnogorski politolog Saa Markovi u svojoj knjizi Manifest protiv imperije prilog povijesti amerikog neoimperijalizma), koji je jo davno promiljao demokraciju i poredak u SAD-u, nakon to je izgubio oduevljenje za demokraciju u SAD-u, a zastario mu je i izraz tiranija veine, uzaludno je tragao za adekvatnim izrazom koji bi opisao oblik ugnjetavanja karakteristian za demokratsko drutvo, jer mu rijei despozitam i tiranija nisu bile prikladne.

Zorni primjer kako ugnjetavanje ostaje skriveno. Jednostavno, nemojte mu dati ime, nemojte ga oznaiti rijeju i nitko ga nee biti svjestan.

Revolucija u duiU predgovoru novom izdanju (1949.) svojoj knizi iz 1930. Vrli novi svijet, Aldous Huxley je napisao: Revolucija ne moe biti istinski revolucionarna kada se djeluje na vanjski svijet, nego samo kad se djeluje iznutra, u dui i tijelu ljudi. Herbert George Wells, lan Fabijanskog drutva i mentora Aldousa Huxleya je jo 1928. napisao knjigu Otvorena zavjera: koncepti svjetske revolucije u kojoj je razmatrao kako postii Novi svjetski poredak (to je naslov njegova romana iz 1940), toboe radi svjetskog mira i ljudskog razvoja. Ono to 'otvorenu zavjeru' ini otvorenom', kako jednog autora citira Estulin u knjizi Institut Tavistock, nije osmiljavanje nekog tajnog plana, niti razotkrivanje popisa lanova nekog ueg kruga bogatih i monih, za koji tipini zalueni populist pretpostavlja da ini tajnu vlasti i moi u svijetu. Prije bi se moglo rei da je otvorenom ini razumijevanje kako ideje, filozofije i kulture oblikuju povijest. Ono to ini neku zavjeru, u dobre svrhe ili zle, je sklop ideja koje utjelovljuju pojam o tome to znai biti ovjek i zamisao o ovjekovoj ulozi u sveopoj povijesti.

A ideje, ne zaboravimo, u nas ulaze pomou rijei.

Danas se ak i naizgled nedvosmisleni pojmovi otkrivaju kao potpuno obesmiljeni. Recimo, sloboda je esto koriten termin u SAD. Ipak, koliko god ustav SAD-a bio hvaljen, on je vie, kako pie Saa Markovi, okrenut formalnoj slobodi i proceduralizmu nego jednakosti. U tekstu ustava nema rijei jednakost, a ni socijalnih odredaba. Rije jednakost se ne spominje ni u Povelji prava Bill of Rights koja je dio ustava od 1791.

Tko zna, moda je mogue i to sloboda bez jednakosti i socijalne pravde? No, moja mata je jo uvijek previe ograniena da bih to dosta mogao i zamisliti.

Povjesniar James Allen Smith je smatrao da je cilj amerikih ustavotvoraca bio izbjegavanje demokracije, stvarajui sistem koji e narodu dati to je mogue manji politiki utjecaj. Fenomenalno je kako su to uspjeli koristei rije sloboda.

Charles Byrd, jedna od najutjecajnijih povjesniara prve polovice 20. stoljea u SAD-u, smatrao je da je pisanje Ustava bilo djelo male i vrlo aktivne grupe ljudi koji su prije svega bili zainteresirani za svoju imovinu. Rekao je: Ustav je u biti bio ekonomski dokument temeljen na konceptu da su privatna prava na vlasnitvo ispred drave i da su izvan dometa populistike veine. ivjeli sloboda i ustavna prava! Kako ljudima oduzeti slobodu? Lucidno i pakleno rjeenje nazovite porobljavanje slobodom i ponavljajte do besvijesti, sve dok se ne stvore brojni ponavljai koji e i sami, bez razmiljanja,vjerovati u te rijei.

Spolja liberalizam - unutar totalitarizam26. srpnja 1947. je ameriki Kongres donio Zakon o nacionalnoj sigurnosti kojim je stvoreno Vijee za nacionalnu sigurnost i CIA. Time je, kako pie Saa Markovi, napravljen politiki sustav koji e u vanjskoj formi imati sve atribute liberalne demokracije, ali e u sri biti totalitaran. U njemu je vrlo malo otvorenih zabrana koje karakteriziraju klasine totalitarne sustave, ali se preko korumpirane politike elite, tajnosti u radu vojno-industrijskog kompleksa, velikih ovlasti i zlouporabe sigurnosno obavjetajne zajednice, kontrolom velikih medija, filmskom propagandom Hollywooda stvorilo one to ameriki pisac Gore Vidal naziva prihvaeno miljenje. Vidal lucidno parafrazira filozofa Humea koji kae da Nekolicina dri Mnoge pod kontrolom pomou Miljenja.

Ponovimo tu misao jo jednom:

Nekolicina dri Mnoge pod kontrolom pomou Miljenja.

Tko odstupa od Prihvaenog miljenja biva guran na margine drutva, a u nemalom broju sluaja i procesuiran kao neprijatelj drave i igosan.

Spomenuto Prihvaeno miljenje se u ljude kodira, naravno, pomou rijei. Recimo, kapitalizam bi trebao podrazumijevati akumulaciju kapitala kod pojedinca, koji e razvijajui svoj posao razvijati i drutvo, ali pojedinac ne moe danas nita akumulirati osim duga, pa stoga taj ekonomski poredak i nije kapitalizam, jer veina kapitala podijeljena je meu korporacijama. Zovimo ga stoga preciznije: korporatizam.

Komunizam je pak predstavljan kao suprotnost kapitalizmu, ali je sastavni dio njega bila akumulacija kapitala, ali od strane drave. Preciznije bi ga onda bilo zvati dravni kapitalizam, a ako uoimo slinosti komunistike drave i korporacija, moemo tada i komunizam nazvati korporatizmom. Tko bi rekao da smo ivjeli u uvjerenju kako je svijet podijeljen na dva suprotstavljena sistema, kad se u biti radi o istom principu da ovjek nema nita? Kako kae stara francuska ansona: Paroles, paroles, paroles,

Ispiranjem mozga do eljene paradigmeObratite potom pozornost na razinu jezika u informativnim emisijama jednostavni glagoli, mnotvo imenica i vrlo malo dugih reenica. Samo kratke reenice i jednostavni vokabular, kratki i jezgroviti izrazi: Predsjednik se nee ponovno kandidirati, detalji za pola sata. Sve se to, pie Daniel Estulin, radi s odreenom svrhom. Preko jezika i njegove ljepote i kompleksnosti ovjek prenosi ideje i naela svoje kulture iz jedne generacije u drugu. Pukim imenovanjem predmeta jezik postaje nalik neemu to potie iz fiksnog, brojanog svemira: pas , kriminalac, privreda, bombanema tu kreativnih misli niti ikakvog pokuaja upoljavanja uma, jedino se eli usaditi odreena slika u ovjekov mozak. A to je ono to se naziva ispiranjem mozga, i to u ovom sluaju kumulativnim uinkom tijekom dueg razdoblja, koji postupno uspijeva mijenjati paradigmu drutva postupno .

Jezik televizijskih vijesti vue korijene iz lingvistikih radova napravljenih tijekom 2. svjetskog rata i ideja o uklanjanju svih nacionalnih jezika u korist bazinog engleskog, budueg svjetskog jezika, s vokabularom od 850 rijei. Taj uvrnuti koncept, pie Estulin, osmislio je britanski jezikoslovac C. K. Ogden, koji je tvrdio da veina ljudi nije u stanju razumjeti rijei unutar engleskog jezinog korpusa u njihovom sadanjem, zamrenom obliku. U Ogdenovim idejama neki ljudi na najviim razinama britanske oligarhije uvidjeli su potencijalnu vrijednost u sferi ispiranja mozga. Koritenjem bazinog engleskog u masovnim medijima velikom broju ljudi moe se prenijeti jednostavna poruka bez spoticanja o zamrene misli.

No , ljudske sposobnosti stvaranja hipoteza i kreativnog rasuivanja ne mogu se uklopiti u vokabular od 850 rijei. U institutu Tavistock znaju da su ideje monije od oruja, da treba upravljati nainom na koji ljudi misle, u prvom redu znanou, podrujem gdje ljudske sposobnosti kreativnog rasuivanja i stvaranja hipoteza postaju sila za poboljanja. Ako upravljate nainom na koji ljudi razmiljaju moete upravljati i nainom na koji reagiraju na dogaaje. Taj se proces naizva promjena paradigme, preokretanje postojeeg niza pretpostavki o drutvu.

Ljudi talijanske renesanse govorili su jezikom koji nije postojao dvjesto godina ranije ve ga je oivotvorio pjesnik Dante Alighieri, koji je ivio od 1250. do ranih 1300-tih, a trudio se osmisliti jezik koji bi oivio najdublje ideje ljudske misli. Bez Danteovog dara u vidu talijanskog jezika, koji je sam oblikovao preko tisuu lokalnih narjeja, renesansa ne bi bila mogua. Njegov rjenik koristio je Boccaccio u Decameronu, nizu lascivnih, satirinih pripovijesti koje se trebale nasmijati depresivne ljude kugom pogoenog srednjeg vijeka. Usput su uili talijanski.

Isto je Geoffrey Chauser, autor Kanterberijskih pria uinio za engleski jezik, urnebesnim pripovijetkama koje su zabavljale Engleze, a pri tom su uili jezik. Slini primjeri postoje u Francuskoj i panjolskoj, pa je autor Daniel Estulin zakljuio da su jezici, stvoreni od strane pjesnika, uzdigli stanovnitvo kojim je vladalo neznanje i koga je bilo lako podiniti.

Jezici su stvorili nacije, a ne obratno.

Moe li se onda rei da se unitavanjem jezika unitavaju nacije?

Ovakvim razmiljanjem dolazimo i do novih razina smisla poznate reenice: U poetku bijae rije. Snalaenje u 'materijalnom' svijetu, koji nije nita drugo nego sklop mentalnih koncepata, misli i pojmova u naem umu, omoguava nam Rije. Tko eli vladati ljudima, mora prvo zavladati smislom Rijei.

Ali smisao Rijei na kraju se ipak oblikuje se u naem umu. To je izvor, mjesto gdje poinju i sloboda i tiranija.

Dvomiljenje kao dvosjekli ma- G.Orwel