1

UPUTSTVA

za ispitivanje naselja i porekla stanovništva

Srpska Kraljevska Akademija Nauka, Beograd, 1928.

2

Srpska Kraljevska Akademija Nauka je riješila, da ponovo štampa «uputstva za ispitivanje naselja i porijekla stanovništva», pošto je raniji «Uputstva» već nestalo. Odlukom Akademije Nauka meni je povjeren posao oko redakcije i štampanja novog izdanja «Uputstava». Ujedno mi je stavljeno u zadatak, da u dosadašnjim «uputstvima», koja je sastavio pokojni Jovan Cvijić, učini potrebne izmjene prema napomenama i zaključcima Akademijina odbora za izradu pravilnika (i uputstava) o proučavanju naselja i porijekla stanovništva. Ja sam tako i postupio i koristeći se dosadašnjim iskustvom izvršio potrebne izmjene u pojedinim odjeljcima «Uputstava». Najviše sam izmijenio odjeljak o psihičkim osobinama. Već je pokojni Cvijić naročito naglasio, da je proučavanje psihičkih osobina u narodu veoma teško i da se ispitivači imaju samo uglavnom inspirisati duhom njegovih napomena, iznijeti u «Uputstvima», i da inače u svojim istraživanjima ove vrste treba da budu samostalne. Dosadašnje iskustvo je jasno pokazalo, da proučavanje psihičkih osobina narodnih mogu vršiti samo oni ljudi, koji su ili

3

pravi stručnjaci i dugo se bave takvim ispitivanjima ili ako nisu stručnjaci, da su bar dugo dugo živjeli u sredini onoga naroda čije psihičke osobine istražuju, a uz to imaju potrebnog posmatračkog dara. Ja sam podesio odjeljak o psihičkim osobinama tako da se njime mogu dovoljno koristiti ispitivači i jedne i druge vrste. Ispitivači koji budu prema ovim «Uputstvima» proučili naselja cijelog jednog predjela (jedne jasne određene etničke ili geografske cjeline), neka srede dobivenu građu za štampu prema pravilniku koji je Akademija Nauka za to propisala. Taj se pravilnik šalje svakome ko ga bude zatražio od Akademije Nauka. Svaki ispitivač treba po mogućnosti da sam fotografiše ili da nađe nekoga koji fotografiše i da snimi karakteristične predmete svoje oblasti: jasno izražene položaje i tipove sela, karakteristične zgrade i kuće i drugo. Ali je pored toga potrebno da svaki izradi i po nekoliko presjeka kuće i zgrada na kojima će se vidjeti unutrašnji raspored i međusobni položaj pojedinih dijelova.

4

Ispitivači, koji prema ovim uputstvima prouče samo jedno ili više susjednih sela, neka izvole poslati svoje opise Akademiji Nauka, koja će ih čuvati dok ne dođe vrijeme da se štampaju. Za sva potrebna obavještenja neka se ispitivači izvole obratiti Srpskoj Kraljevskoj Akademiji Nauka u Beogradu.

Dr Jovan Erdeljanović Profesor Univerziteta

5

I. POLOŽAJ SELA Treba najprije kazati, u kojoj je župi ili oblasti (Šumadija, Mačva, Visok), okrugu, srezu, i opštini selo nalazi, koje se opisuje, pa zatim redom odgovarati na ova pitanja. 1. Šta se razumije pod pojmom «selo» i šta se računa u to selo? Gdje je selo: da li u ravnici, pored rijeke, ili je na stranama riječne doline (prisojnoj ili osojnoj), ili je na brdu, kosi ili planini? Kako se zovu mjesta na kojima su seoske kuće? Da nisu kuće seoske na više brda ili kosa, i kako se zovu ta brda ili kose? 1. Ako je selo pored rijeke, plavi li ga ona i kada (svake godine ili poslije nekoliko godina)? Da nije selo na mjestu, gdje bujan, viloviti potok izlazi iz planine? Jesu li kuće na nanosu toga potoka? Zasipa li ih on i sada? Da li se zbog toga pomjera selo ili pojedini krajevi sela?

6

2. Ima li mnogo izvora (vrela) u selu i oko sela i jesu li jaki? Kako se zovu (poimence)? Pije li se u selu izvorska voda i sa kojih izvora? Da li bi moglo biti sela na tom mjestu, da nije izvora? Ima li bunara (đermova, ublova, čatrnja, bistijerni ili gustijerni) u selu i kakva je voda u njima? Pije li se u selu riječna voda? Posmatrač valja da obrati pažnju na to, da nisu grupe seoskih kuća prikupljene oko izvora. 3. Imade li u seoskom hataru toplijih, slanih, kiselih, gvožđevitih itd. izvora? Upotrebljava li za što narod njihovu vodu? Dolaze li na njih seljaci iz okolnih krajeva i da li ima selo od toga kakve koristi? 4. Je li u selu hladnije nego u okolnim selima? Ili je selo zaklonjeno i blažeg klimata? – Kada pada snijeg? Koliko može biti debeo? Dokle se održi? Koji vjetrovi duvaju u selu (koga su pravca), kako se zovu, koji donose kišu, koji su najjači, koji su najhladniji? 5. Ima li selo zemlje za obrađivanje? Je li u selu grupisana oko kuća ili je oko sela? Ako je dalje od sela, na kojim je mjestima i koliko su ona udaljena

7

od sela? Kako se zovu mjesta na kojima su njive i šta se na njima sije? 6. Ima li selo pašnjaka (ispaša)? Na kojim su mjestima (poimence) i koliko su daleko od sela? 7. Ima li šuma (gora) oko sela? Kako se zovu? Koliko su daleko od sela? Jesu li četinarske (bor, jela, itd.) ili od lisnatog drveća? Osim obične upotrebe ima li selo od njih kakve veće koristi (građa za izvoz, paljenje uglja, strugare; ruji, buharica i drugo bilje)? 8. Imaju li seljaci i kakvih zajedničkih šuma, ispaša ili njiva, i kako zovu tu zajedničku zemlju, (zajednice, komunice, mere ili meraje ili kako drugačije)? Da li je blizu sela ili je gdjegod dalje, u planini? Kako je ta zemlja postala zajednička? Kako se zovu mjesta, na kojima su te zajednice? 9. Jesu li iste ranije i današnje međe seoske? 10. Kakve je rodnosti oraća zemlja i kakve su ispaše? Koliko treba oraće zemlje i stoke jednoj porodici (ne zadruzi) seoskoj, da bi prema mjesnim prilikama mogla osrednje ili umjereno živjeti? 11. U krajevima gdje su održane uspomene o nekadašnjim čitlucima i odnosima seljaka kao

8

«kmetova» prema njihovim agama i begovima, opisati i te odnose: oblike svojine u zemljištu kao što su naprijed izloženi i vrste dadžbina, na koje su bili obavezni seljaci gospodarima zemlje.

9

II. TIP SELA Ima sela dvojakog tipa: a) razbijenog b) zbijenog Razbijenog su tipa ona sela, koja su podijeljena na krajeve (ili male, mahale, džemate, čopore i slično), koji su jedan od drugog udaljeni, a kuće u pojedinim krajevima mogu biti ili udaljene ili u blizini. Zbijenog su tipa sela u kojima su kuće u gusto ili zbijene, pa dijelilo se selo na krajeve ili ne. 1. Ako je selo razbijenog tipa, kod njega valja najprije reći: Kako se zovu pojedini krajevi (male, džemati) sela i koliko su jedan od drugog udaljena? Da li su rastavljeni potokom ili rijekom? Da li su u njima kuće udaljene ili zbijene? 2. Ako je selo zbijenog tipa, kod njega treba najprije odgovoriti na ova pitanja:

10

Ima li u selu krajeva (mala, džemata) i kako se zovu? Jesu li krajevi sasvim jedan uz drugi ili među njima ima nekog razmaka i određenih granica? Koliko je rastojanje između krajeva i čime su rastavljeni? Jesu li kuće u ovakvim selima bez reda rasturene ili su tako poredane da selo ima ulice ili šorove? Je li samo jedna glavna ulica u selu (obično pored druma) ili dvije koje se sijeku u obliku krsta, ili ako ih je više, kako stoje jedna prema drugoj? Kako se zovu te ulice? 3. Da nisu kuće jedinih krajeva u istom selu nablizu (zbijene) a drugih razmaknuto? Ako su kuće u selu uopšte razmaknute, jesu li bar zbijene i u šor poredane pored druma, gdje su mahale, dućani, kovačnice, škola i crkva? Od kad su se tu počele kuće zbijati? U nekim selima se mogu izdvojiti grupe od po nekoliko kuća, koje su sasvim blizu, mnogo bliže jedna drugoj nego što su ostale kuće u selu. Može se cijeli kraj (mala, džemat) sastojati iz takvih manjih grupa. U takvom slučaju treba vidjeti, da te jače zbijene kuće ne nose zajedničko prezime i

11

uopšte da mijenja svaka od tih grupa svoje ime, a sve ih valja nabrojati. U svim slučajevima, bilo da je selo zbijenog ili razbijenog tipa vrlo je potrebno izmjeriti odstojanje bar između nekoliko susjednih kuća u selu odnosno u pojedinim krajevima sela. To se najbolje može učiniti koracima, a može se odrediti i vremenom (četvrt sahata, pola sahata, itd.). 4. Ima li uza selo zaselak i kako se zove? Po čemu se razlikuje taj zaselak od kraja u selu? Da li se i zaselak dijeli na krajeve i koji su? 5. Ima li pojedinih porodica, koje su se sasvim odselile iz sela na svoja imanja podalje od sela i tamo žive? Da li ima kakvo naročito ime za takve dijelove sela (npr. rasjelice)? 6. Da li stanovnici jednog kraja (ili zaseoka ili uopšte jednog izdvojenog seoskog dijela) imaju jedno prezime i koje? Ili imaju više prezimena i koja? Uz prezimena označiti i narodnost i vjeru, ako nisu svi stanovnici u tom pogledu jednaki. 7. Koliko ima svega kuća u selu, a koliko u pojedinim njegovim dijelovima (zaseocima, krajevima, grupama, itd.)? Ako u selu ima raznih

12

narodnosti i vjera, iznijeti i brojne podatke za svaku od njih i njihov odnos prema tipu sela: raspored, mjesto u selu, težnju za življenjem u zbijenim ili razbijenim grupama i drugo. 8. Je li bilo zadruga u pojedinim krajevima sela i ima li ih još? Od koliko su duša veće zadruge? 9. Pošto se sve ovo izloži valja uvijek kazati i zašto je raspored kuća u selu takav, npr. da nije tome uzrok zemljište? Ili da kuće nisu blizu uslijed grupisanosti a raštrkane uslijed rasturenosti imanja pojedinih seljaka? Ili da nije tome uzrok dioba zadruga itd? 10. Treba takođe raspitati, kakav je ranije bio tip sela i kako se mijenjao od početka do danas i zašto? 11. Izložiti, na kakvim su položajima groblja, kakav je odnos između njihova položaja i naselja (blizina, daljina, strana svijeta, više ili niže sela, i sl.) i kakvim se razlozima ili pogledima narod rukovodio prilikom izbora tih mjesta za groblja (vjerski razlozi ili zdravstveni obziri ili srodnička ljubav, poštovanje predaka ili dr.).

13

III. KUĆA, DVOR I OKUĆNICA Pod dvorom se razumije kuća i sve zgrade, koje su oko nje, a ograđene su zajedničkom ogradom (letvama, tarabom, plotom, parmacima, vrljikama) ili ako nema ograde pripadaju jednoj porodici (odnosno zadruzi). Okućnicu ili potkućnicu čine gradina, (vrt) ili bašta, voćnjak i zabran (branjevina, zabel, gaj). U selima zbijenog tipa nema okućnice, a često ni dvora. Kod njih valja odgovoriti samo na ona pitanja, koja ih se mogu ticati. 1. Je li dvor ograđen ili nije? 2. Je li u dvoru samo jedna kuća ili ima i gostinjska kuća (ili konak ili baškaluk)? Je li kuća na sred dvora ili na iskrajku? Od čega se grade seoske kuće (brvnare, pletare ili od šepera, od ćerpiča, od naboja, zidane)? Čime se pokrivaju? Kako se u toku vremena mijenjala kućna građa?

14

Kako se zovu pojedini dijelovi kuće i čemu služe? Ima li kakvih priljepaka ili dodataka uz kuće? Imaju li kuće divananu ili doksat? Kakvi su krovovi: visoki ili niski? Jesu li jedna ili dvoja vrata na kući? Ako su dvoja, kako stoje jedna prema drugima i čemu služe? Kakvog su kroja dimnjaci (odžaci) i badže? Imade li šara na dimnjacima i kakvi su? Imaju li različne vrste dimnjaka naročita imena? Ima li prozora? Kakvi su i od čega su, npr. od stakla, hartije, trbušine, itd.? Od čega je pod (patos) kućni? Da li imade kuća, gdje pod istim krovom žive i ljudi i stoka? Da li u istoj prostoriji ili odvojeno? Ima li na kućama ili pojedinim njihovim dijelovima šara i ukrasa ili kakvih naročitih znakova (i zašto te znake stavljaju)? 3. Kakvih zgrada ima oko kuće i čemu služe (vajat ili klet, mlekar ili zemnik ili izba, hambar ili koš, čardak, kačara, košara, har, plevlja, klanica, cijenica, trlo ili zametina, sušnica ili pušnica, ošafana ili mišana, itd.)? – Osim ovih zgrada ima li

15

još čega na dvoru (hlebna peć, salaš, naslon, kočina, kokošar, svinjac, drvljanik, itd.)? Kakav je raspored tih zgrada u dvoru? 4. Ima li oko kuće okućnica, i iz čega se sastoje? 5. Služe li plevlje (košare ili klanice) samo za smještanje slame, šaše i sijena ili se u njima i stoka drži? Jesu li plevlje (košare, klanice) u dvoru ili su izvan sela? Ako su van sela bavi li se koji član porodice duže kod njih i šta tamo radi?

16

IV. STANOVI ILI POJATE (Stanarnice, stajnice, stanine, salaši, bačije, glade, katuni, i dr.), kolibe, pivnice i druge zgrade u planini i u polju. 1. Imaju li seljaci svoje stočarske stanove (pojate) izvan sela? Na kom su mjestu i koliko je ono udaljeno od sela? Imade li stan (pojatu) svaka seoska kuća? Imade li seljaka ili seoskih kuća, koje imaju dva ili više stanova? Koliko stanova ima cijelo selo? Koliko su susjedni stanovi daleko? Premještaju li se stanovi i zašto? Od čega se grade stanovi i šta ima u njima i oko njih (torovi, trla, sprave za bućkanje itd.)? Da li je u stanu pregrađen koji dio i čemu služi (npr. mliječnik)? Ko se od članova porodice bavi kod stanova, koliko vremena i šta tamo radi?

17

Ako selo nema stanova, koji su uzroci tome? Ponegde zgrade, koje vrše ulogu stanova (pojata), nazivaju kolibama ili kojom drugom od navedenih riječi. U tom slučaju treba za njih kazati sve ono što se pita za stanove. 2. Da li je zemlja na kojoj su stanovi ili na kojoj seljaci ljeti napasaju stoku, njihova svojina ili je drže pod zakup? Ako je njihova svojina, da li je od starine i kako ima je pripala? Da li isti seljaci (iste porodice i zadruge) iz sela istjeruju stoku redovno na iste pašnjake? Ako seljaci nemaju svojih pašnjaka, kuda gone stoku preko ljeta? 3. Ima li u okolini crnovunačkih ili kakvih drugih stanova i na kojim mjestima? Koliko ima Crnovunaca (Ašana, Karaguna, Vlaha, ili Kucovlaha, Grka, Arumuna) i kolika su im stada? Prave li oni kačkavalj ili prodaju mlijeko drugima? Kome prodaju svoje proizvode (sir, maslo, vuna, ovce)? Koliko se vremena zadržavaju na tim mjestima? Dolaze li odavno na mjesta na kojima su

18

sada? Kuda odlaze preko zime? Valja li podsjetiti ili raspitivanjem saznati za sva mjesta, na kojima ima Crnovunaca, odnosno nekih drugih stočara ili ih je bilo. 4. Dolaze li seljaci iz okolnih sela ili iz daljine na «planinu» toga sela i imaju li na njoj svoje stanove. 5. Imaju li seljaci kakvih zgrada (koliba, salaša, itd.) u poljima, imanju: na njivama, livadama, itd.? Od čega se grade, na što služe, koliko vremena i ko provodi u njima? 6. Imade li kućara ili kućera (čobanskih koliba)? Na kom su mjestu i čemu služe? 7. Ima li selo pivnice (zemnike)? Jesu li pivnice u vinogradima ili izvan njih? Kako zovu grupe od pivnica (poljane u Župi)? Ima li uz pivnice kućica grijalica? Kada se i koliko seljaci bave u pivnicama?

19

V. PRIČE I TUMAČENJA O IMENIMA SELA 1. Ima li priča, kojima se tumači ime sela i njegovih krajeva, (mala, džemata) i zaselaka? 2. Da selo ili krajevi sela nemaju ime po brdu, kosi ili uopšte po mjestu na kojem su? – Da nemaju ime po zanimanju (sadašnjem ili pređašnjem) većine stanovnika? – Da se ne zovu po imenu mjesta ili oblasti onih koji su ih zasnovali, ili da ne nose njihovo zajedničko prezime ili nadimak? 3. Da li se selo (ili kraj) zvalo kadgod drukčije i kako se zvalo, i da li se zna kad je to ime promijenjeno i zašto?

20

VI. OSNIVANJE SELA, RANIJA NASELJA I

NJIHOVI TRAGOVI

a) Porijeklo stanovništva i postanak sela 1. Šta pričaju stari, pouzdani, ljudi, i ostali dobri znalci i pamtiše narodnih predanja o osnivanju sela i o porijeklu svom i ostalih seljaka? Ima li u selu starosjedilačkih rodova1 i porodica ili starinaca, koji su tu od vajkada? Ili su to možda samo najstariji doseljenici koji su zaboravili oblasti i mjesta odakle su se doselili? Je li se održao pomen o rodovima i porodicama koje su prije tih najstarijih bile ovdje ili su bar istovremeno s njima živjele ovdje, a sad ih više nema? Kako su se zvale i kako ih je nestalo (izumrle, odselile se)? Jesu li najstariji rodovi i porodice imali uvijek današnja prezimena ili su ih mijenjali? Koji rodovi i porodice pripadaju takvim najstarijim

1 Rod je grupa od porodica zajedničkog porijekla

21

doseljenicima, koji znaju oblasti iz sela iz kojih su došli. Ima sela, koja su tek ovakvi doseljenici osnovali. U takvim slučajevima saznati, koliko je bilo porodica, koje su se doselile, odakle su se doselile, kad i zašto? Jesu li morali šumu krčiti i u krčevinama se naseljavati? Da nisu isušivali močvare i tu se nastanjivali? Da nije na mjestu naseljavanja već bilo tragova od kakvog starog naselja? Koliko u selu ima rodova i porodica ili domova od starinaca, a koliko od starijih doseljenika? Jesu li se ženili među sobom ili iz okolnih sela i iz daljine? Koji su rodovi najplodniji i najdurašniji, od kojih ima najviše, a od kojih najmanje domova? Kako to narod objašnjava 2. Kako je docnije raslo selo: ili samo priraštajem (umnožavanjem) stanovništva ili mladim doseljavanjem? Ako je docnije bilo doseljavanja, koje su se to porodice doselile, odakle i zašto? Da ih nije više domova u jedanput došlo ili su se doseljavale pojedine porodice? Da se nisu pojedinci

22

nastanjivali u selu kao argati, sluge (najamnici), zanatlije, dovodci, uljezi, itd.? Da li raspored kuća u selu stoji u kakvoj vezi sa starinom i porijeklom stanovništva? Može li se npr. zapaziti, da najstarije kuće, koje su osnovale selo, zauzimaju poglavito sredinu sela, a novije i one, koje su se docnije doselile da su poglavito na okrajcima sela? Jesu li grupisane po vremenu kada su došle ili po krajevima odakle su doseljene? 3. Ima li cijelo selo istu slavu ili preslavu (zavjetinu, itd.) i koju? Koje svece slave i proslavljaju pojedini starinački rodovi a koje doseljenički? 4. Da li se razlikuju starinci od doseljenika i da li se razlikuju među sobom doseljenici iz različitih oblasti po jeziku, po nošnji i običajima? Ima li kakvih znatnih razlika u tome između stanovnika toga sela i okolnih sela? Ima li kakvih osobitih znakova, po kojima se razlikuju starinci od doseljenika i doseljenici među sobom (po rastu i razvijenosti, po boji kože, očiju, kose, po veličini brkova i brade, po obliku nosa, po jačini vilica, po nesrazmjerno jako razvijenim

23

gornjim i donjim dijelovima tijela; po razvijenosti kukova i prsiju kod žena, po ženskoj ljepoti, po tjelesnim manama, stupnju zdravlja i sl.). Po dosadašnjim pitanjima se vidi šta je potrebno saznati o postanku svakog sela. Ali radi olakšice prilikom ispitivanja obraćamo pažnju dalje navedenim pitanjima i na zasebne načine, po kojima se neka sela postajala. 5. Da nije selo postalo iz čitluka ili čifluka? Kada i kako? 6. Da nije selo postalo od drugog, starijeg i velikog, sela u blizini? – Usljed čega su se odselili iz tog većeg sela i naselili se u novom selu? Da nisu bili daleko stanovi (pojate), trla, kolibe ili njive, pa su se zbog toga odvojili od starog sela (matice sela) i zasnovali novo? Je li onda novo selo na mjestu, gdje su bili stanovi ili kolibe matice, tj. tog starijeg sela? – Ili je usljed prenaseljenosti starog sela (matice) bilo malo potrebnoga prostora? U takvom slučaju, zašto su seljaci izabrali današnje mjesto za novo selo? – Ili je usljed nekih drugih uzroka odseljavanjem postalo novo selo od matice sela?

24

7. Da nemaju dva ili više sela zajedničko groblje? Otkuda to? Obično kad jedno selo postane od drugog u blizini, i groblje im ostane zajedničko. Treba dakle vidjeti, da li je taj slučaj ili je usljed čega drugog groblje postalo zajedničko. Dešava se, da iseljenici iz nekog kraja (naročito gdje je plemenska veza jaka) donose čak iz velike daljine svoje mrtvace i sahranjuju ih u groblja onog sela u koje su se doselili. Ima li takav slučaj u tom kraju? 8. Ako se zna, da je jedno selo postalo od drugog (ma na koji način) ili ako u blizini ima selo sa istim glavnim imenom, koliko su ona udaljena jedna od drugog? 9. Da nije selo postalo usljed toga, što se izdijelila koja zadruga i odijeljenih zadruga podigao kuću na imanju daleko od sela, pa na tom mjestu vremenom postalo selo (ili kakvo malo naselje)? – Kako selo misli o tom prvom iseljeniku, koji je podigao kuću daleko od sela? Zašto je on to uradio? 10. Da nije selo postalo od opalih, starih, rudarskih naselja?

25

11. Da nije selo postalo od manastirskih naselja (prnjavora)? Kad i kako se to zbilo? Napomena: – Ispitivačima se obraća osobita pažnja na to, da su prilikom proučavanja o porijeklu stanovništva ne smiju oslanjati samo na kazivanja pojedinih ljudi, nego je potrebno, da za porijeklo svakog roda (familije ili bratstva) i porodice u selu ispitaju i sve njihove glavnije članove i sve starije, pouzdane ljude u selu. Osim toga za pitanje o porijeklu nekih rodova mogu poslužiti i razni posredni podaci kao što su npr. negdašnje zajedničko prezime i krsno ime (slava) sa nekim drugim rodovima, kakvo staro prezime ili stari nadimak toga roda, topografski nazivi u seoskom hataru, uspomene o bavljenju predaka nekog roda u kojim drugim mjestima (osobito ako je tamo ostalo njihovih rođaka), staro kumstvo sa drugim rodovima i drugo. Za neke naše krajeve ima i raznih pisanih podataka o doseljavanju stanovništva: istorijskih izvora, protokola i akata u opštinskim i crkvenim arhivama, zapisa u crkvenim knjigama, urbara

26

(«gruntovnica», tj. državnih knjiga, u kojima su zapisani svi sopstvenici, vlasnici, zemlja i njihova imanja), čitulja, privatnih porodičnih historija i rodoslova i slično. I sve te izvore treba ispitivač vrlo brižljivo da prouči i podatke iz njih da kombinuje s onim iz narodnih predanja. Koji ispitivač može, treba da izradi skicu sela sa svim kućama, tako da krstićima, tačkama, punim ili praznim kvadratićima, trouglima, kružićima i drugim znacima obilježi, koji su rodovi starinački, a koji su doseljenički i iz kojih oblasti. Na tim karticama valja unijeti tačno obilježene krajeve sela i što više topografskih imena za brda, potoke i rijeke. Ma koliko prosto ili grubo bile izrađene ove skice, one će korisno poslužiti, da se izradi opšta pregledna karta o porijeklu stanovništva u cijelom jednom proučenom predjelu.

27

b) Premještanje i raseljavanje sela;

saseljavanje i sašoravanje. 1. Da li je selo uvijek bilo na svom današnjem mjestu ili se na njega (mjesto) premjestilo sa koga drugog mjesta i zašto? Da nije selo izmješteno uslijed poplave ili drugih prirodnih uzroka? Da se nije premjestilo uklanjajući se od nasilja? – Da nije izmješteno uslijed bolesti (npr. Čume, kolere, i dr.) ili po naredbi kakve vlasti? Je li prilikom premještanja postalo opet jedno selo ili dva i više i koja su to sela? 2. Da se nije uslijed pobrojanih uzroka koje selo i sasvim raselilo i seljaci mu se rasturili po okolnim selima, ne osnovavši novo selo? 3. Da nije saseljavanjem ili sašoravanjem od dva ili tri stara, manja sela postalo jedno, veće selo? Šta je bilo sa njihovim ranijim mjestima? Kakav je bio uzrok saseljavanju ili sašoravanju?

28

c) Selišta, kućišta, razvaline, grobišta, stari

putevi i stara rudišta. 1. Ima li u okolini novijih ili starijih selišta? Na kojim su mjestima (poimence) i koliko su udaljena od današnjih najbližih sela? Ima li na njima još ostataka od starijeg naselja? Šta se priča o tim selištima? 2. Ima li u blizini starih gradova ili razvalina od njih? Na kojim su mjestima? Pričali se što o njima i o starim podgrađima i trgovima (čaršijama) oko njih? 3. Imade li u okolini kakvih grobišta ili groblja («grčka groblja», «mađarska groblja», «džinovska groblja» itd.)? Na kojim su mjestima? Ima li o njima kakvih priča? 4. Poznaju li se tragovi starih puteva (kaldrma i dr.)? Zna li im se pravac (odakle su i dokle vodili)?

29

5. S kojim narodom dovode seljaci u vezu stare gradove, groblja i puteve? Kod svake od naprijed pomenutih starina valja nabrojati i opisati sve ostatke i znake, koji se i danas nalaze na njihovu mjestu, npr. zapise, stare novce, cigle, kamenje, oruđa (alatke) itd.

30

VII. PSIHIČKE OSOBINE Ovim se ispitivanjem ima da pokaže, koje su osnovne osobine narodne duše ili kakav je narodni karakter u onom kraju, koji ispitivač proučava, i koliki je bio uticaj raznih činilaca na formiranje tih osobina. Proučavanje ove vrste mogu uspješno vršiti samo oni ljudi, koji su ili pravi stručnjaci i dugo se bave takvim ispitivanjima, ili ako nisu stručnjaci, da su bar vrlo dugo živjeli u sredini onog naroda, čije psihičke osobine istražuju, a uz to imaju i posebnog posmatračkog dara i raspolažu velikim brojem potrebnih podataka. Ispitivačima se obraća osobita pažnja na to, da za svako svoje glavnije tvrđenje treba da navedu i što veći broj primjera ili brojnih podataka: ili svojih ličnih ili statističkih, a osobito iz opštinskih, sudskih, crkvenih i školskih arhiva ili iz kojih drugih sličnih, a pouzdanih izvora.

31

Često puta mogu pojedine priče ili anegdote (podsmjevke, podrugačice i sl.), u kojima narod jednoga sela ili predjela prikazuje neke osobine ili događaje kod svojih susjeda u drugom selu ili u drugom predjelu, takođe da pokažu, kako narod jednog sela ili predjela gleda na događaje i pojave u životu, dakle da istaknu neku njegovu karakterističnu duševnu osobinu. Zato treba i sve takve priče – ako je pouzdano, da su postale kod tamošnjeg naroda – navesti uz pojedine grupe duševnih osobina, na koje se one odnose.

a) Opšte psihičke osobine narodne. Da bi se ispitivači podsjetili, šta se ima u glavnom računati u osnovne osobine narodne duše ili u narodni karakter, navodimo ove glavne tačke: 1. Kakvo je duševno raspoloženje uopšte kod tamošnjeg naroda, odnosno kod njegove velike veličine? 2. Kakva je umna darovitost? Odnos prema školi i učenju; naročita darovitost?

32

3. Kakva je vrednoća, urednost, tačnost, držanje ili ispunjavanje date riječi, obaveza i dužnosti? 4. Kakvi su međusobni odnosi i ponašanje (držanje) jednih prema drugima? 5. Nacionalna svijest? Mišljenja i pogledi našeg naroda o drugima narodima i vjerama? 6. Opšti narodni moral? Polni i porodični moral? 7. Poštovanje starijih? 8. Pobožnost i poštovanje vjere? 9. Ako bi ispitivač našao, da ima znatnijih odstupanja od neke osobine, koja vrijedi za većinu naroda, treba i ta odstupanja da istakne. 10. Može ispitivač dugim i pažljivim proučavanjem duševnih osobina narodnih uspjeti da zapazi i neke osobito karakteristične psihičke tipove kod naroda koji proučava. Pošto se dobro uvjeri, da oni zaista postoje i da se često javljaju, treba ovdje da ih navede i da pokaže njihove najvidnije psihičke osobine. Radi primjera podsjećamo, da se u narodu mogu zapaziti: ljudi razboriti, razumni, razložni, staloženi, trezveni, koji često vode narod; dobri, čestiti, plemeniti, pravedni i obično pobožni ljudi;

33

energični, sa jakom voljom, preduzimljivi, smjeli, silni ljudi; vrlo bistri i dosjetljivi ljudi, domišljati, koji su ili neiscrpni u pričanju i izmišljanju šala i dosjetki ili se odlikuju osobitim darom za kakvu vještinu ili zanat ili za smišljanje i pronalaženje čega novoga i slično; pamtiše i pričala s osobito jakim pamćenjem i darom za pričanje narodnih predanja i pripovjedaka, raznih doživljaja i anegdota; ljudi pjesničkog dara (s jakom maštom), koji veoma lako stvaraju nove narodne pjesme, a obično pamte i mnoštvo ranijih narodnih pjesama (ponekad odlikuju i vidovitošću); vrlo radoznali ljudi, koji se za sve interesuju i raspituju i znaju mnoštvo pojedinosti iz života drugih ljudi i porodica (katkad su i ogovarači); oholi i hvalisavi tipovi, ljudi sujetni i uobraženi; mrtvice, tj. ljudi duševno tromi i ograničeni, obično i tvrdoglavi, plitkoumni ili maloumni; lukavi, pritvorni, podmukli, obično i sebični, gramžljivi, osorljivi, nabusiti, ljudi „ljutice“ „rčini“ i slično; brbljivci, koji neprekidno i o svačemu govore, ali rijetko kada prelaze od riječi na djela; lakomisleni, nepromišljeni („vjetropiri“), često raskošni i

34

raskalašeni i uopšte poročni ljudi; neobuzdani, razuzdani, ljudi obično larmadžije, politički bukači i bundžije; ljudi zlikovačkih ili razbojničkih osobina i slično. Pošto pouzdano zapazi, koji se od ovih (ili i od još kojih drugih) psihičkih tipova javljaju, ispitivač treba da na osnovi mnogih primjera ili brojnih podataka, dobivenih ličnim promatranjima, utvrdi, koliki udio imaju pojedini od ovih psihičkih tipova u tamošnjem narodu, dakle: koji je od njih najčešći, koji dolazi za njim i tako redom do najrjeđih psihičkih tipova.

b) Uzroci opštim psihičkim osobinama. 1. Prilikom proučavanja psihičkih osobina narodnih, ispitivač može uočiti i poneke od uzroka ili prilika, koji su uticali na stvaranje ove ili one od tih osobina, i njih valja ovdje da iznese. A bilo bi osobito korisno, kome

35

je ispitivaču mogućno, da se još i naročito posveti istraživanju uzroka ove vrste. Ti uzroci mogu biti raznovrsni: na prvo mjesto dolaze uticaji prirodne sredine, u kojoj taj dio naroda živi, zatim uticaji ekonomskih činilaca, uticaji miješanja sa doseljenicima i sa raznim drugim etničkim elementima, pa uticaji poglavito socijalnog karaktera, kao što su: istorijska sudbina toga naroda u prošlosti, uloga viših društvenih redova u odnosu na masu narodnu, uticaji vjere i crkve, vjerski pogledi i vjerske razlike, susjedstvo sa tuđim narodima, dodiri uslijed trgovine i saobraćaja, uslijed odlaženja na rad i mnogi drugi. Za svaku vrstu ovih, kao i drugih, uticaja, koje ispitivač bude pronašao, valja jasno pokazati, zašto su, kako su i koliko su bili (ili su još i sad) od značaja za razvijanje ili formiranje pojedinih psihičkih osobina narodnih. 2. U mnogim našim selima i predjelima mogu se vrlo dobro proučavati uzajamno uticanje i uopšte odnosi između starinaca (starosjedilaca) i doseljenika; takođe se mogu jasno uočiti procesi

36

stapanja između raznih etničkih elemenata i uzroci njihova sporijeg ili bržeg toka. U takvim se prilikama čuju u narodu i mnoga interesantna kazivanja i mišljenja o pojedinim karakterističnim osobinama kod starosjedilaca i kod doseljenika iz raznih krajeva. Ispitivači treba u svakoj prilici, gdje god je to mogućno, da obrate osobitu pažnju na proučavanje ovih procesa i na bilježenje narodnih karakteristika o starosjediocima i doseljenicima.

c) Psihičke osobine znatnijih rodova. 1. Proučavajući psihičke osobine starosjedilaca i doseljenika ispitivač ća zapaziti razne osobine i raznu vrijednost pojedinih rodova. Zadatak ispitivača je, da zabilježi sve znatne, istaknute rodove u selu ili u predjelu, u kome vrši proučavanja, i to ne samo današnje nego i one, kojih je nekad bilo i o kojima se u narodu priča (ili ima pisanih podataka). Za svaki od tih rodova neka naznači sve osobine, koje mu narod propisuje kao vrline, i druge koje mu obilježava kao mahane; isto

37

tako neka zabilježi i sve osobine takvih rodova, koje su njemu lično poznate iz iskustva ili dugogodišnjeg promatranja. Gdje god je moguće, neka ispitivač izvrši poređenje između psihičkih osobina najstarijeg poznatog pretka (rodonačelnika) nekog roda i njegovih poznijih i današnjih potomaka. 2. Često se može utvrditi, da se neki, raniji vrlo cijenjeni, istaknuti, rodovi u docnijim pokoljenima izmetnu, izopače, ili postanu sasvim beznačajni i slično, i opet obrnuto: da se neki sasvim neznatan rod uzdigne do osobitog ugleda i moći. Kod takvih slučajeva treba ispitivač da pronađe sve uzroke, koji su doveli do takve promjene: može biti npr. Znatna uloga kakvog osobitog obdarenog čovjeka ili žene; ugledanje ili nadmetanje; neki osobit događaj (slučaj); odlaženje u tuđinu na rad i dr.

38

VIII. ZANIMANJE STANOVNIŠTVA 1. O čemu se selo više bavi: o stočarstvu, zemljoradnji ili voćarstvu (ili čemu drugome)? Koji je proizvod seoskog rada najpoznatiji? Bave li se seljaci još o čemu osim ovih glavnih zanimanja? Da li je u selu ili u okolini razvijen ribolov ili druga koja vrsta lova? – Da li imade u blizini rudnika i da li seljaci rade u njima i koliko zarađuju? Ima li među seljacima kiriđija, kamenorezaca, zidara, drvodjelja, mutavdžija, ugljara, mlinara itd? Otkad seljaci rade te zanate? Da nisu primljeni u novije vrijeme, kako i odakle? Rade li ribolov i ove zanate pojedinačno ili u zajednicama? Imade li krčmara (mehandžija, handžija itd) u selu? Pored svoga glavnog zanimanja da li rade i zemlju? 2. Idu li seljaci u pečalbu ili argatovanje? Ko ide i koliko ih ide? Koliko vremena ostaju u pečalbi ili na argatovanju (kad polaze i kad se vraćaju)? –

39

Kuda idu u pečalbu ili argatovanje i kakvim se poslom bave? Koliko za vrijeme zarade? 3. Svaku vrstu seoskog zanimanja treba temeljno proučiti: saznati sve što se odnosi na porijeklo i starost tog zanimanja, na vrste ili načine njegova rada, zabilježiti sve narodne nazive za sprave, zgrade i poslove, koji su sa njim u vezi i iznijeti sve potrebne podatke o proizvodima toga rada (o njihovoj količini, kakvoći, vrijednosti i cijeni, prihodu koji narod od njih dobija i dr.). 4. Ako ima u selu Cigana, čime se bave (koritari, svirači, džambasi i tako dalje)? Ima li u tome kraju cjelih sela ciganskih? Čime se bave? Ispitati kakvog su porijekla ti Cigani: odakle su se doselili; šta znaju o najstarijem mjestu svoga boravljenja; kojim jezikom govore (a koji su možda ranije govorili) i koje su vjere? Otkad se bave svojim sadašnjim zanimanjima?