Uskrsnuce broj 67(2014)

«EVO VAM ZNAKA: NAĆI ĆETE NOVOROĐENČE…»

(Lk 2,12)

GODI

NA X

IV -

BROJ

67 P

rosin

ac 2

014.

ISS

N 13

32-2

648

Sretan Božić!

UskrsnućeSTRANICE SUSRETA SA ZAJEDNICOM CENACOLO

Za sve ostale informacije vezane uz Zajednicu Cenacolomožete se obratiti

u našu središnju bratovštinu:

Zajednica Cenacolobratovština Sv. Vinko Paulski

Dvorac Lovrečina GradKučari 1, 10340 Vrbovec

tel. 01/ 27 26 515mob. 099 / 27 26 515

fax. 01/ 27 26 516

ili u ured u Splitu, Matoševa 29tel. 021 385 920 od 8 -12 sati

mob. 091 554 0838 od 14 - 22 sata

[email protected]

Ako se suočavate s poteškoćama u obitelji, možete se obratiti roditeljima u našoj

Zajednici koji će vas saslušati i pokušati vam pomoći svojim

osobnim iskustvom i savjetom:

Zagreb01/230 3001, 099/613 98 98

Split021/385 920, 091/55 40 838

Osijek031/503 222, 032/518 135

Zadar023/335 109, 095/900 15 19

Poreč052/410 267, 453 171, 098/367 213

Slovenija - Škocjan

00 386 /51/ 671 983

BiH - Mostar i Međugorje

00 387 /36/ 651 756

Srbija - Novi Sad i Subotica

00 381/24/ 523 256

Uvodni susreti, na kojima se možete upoznati s našim edukacijskim programima i

stilom života, održavaju se:

Zagreb, subotom u 13 satiTravno, crkva sv. Luke Evanđeliste

Božidara Magovca 101b

Osijek, subotom u 13 saticrkva Preslavna Imena Marijina, Crkvena 34

Poreč, subotom u 13 satiEufrazijeva bazilika, Eufrazijeva ulica 22

Split, utorkom u 13 satiured u Splitu, Matoševa 29

Uvodni susreti održavaju se i u Sloveniji (Škocjan), BIH (Mostar i Međugorje) te u Srbiji (Novi Sad i Subotica).

Detaljnije podatke o terminima u ovim gradovima možete dobiti na odgovarajućem kontakt telefonu

“Obiteljske potpore”

Obiteljska potpora

Prezentacija programa

EDUKACIJSKI PROGRAMIZajednice Cenacolo

Informacije i kontakt

RADIO MARIJA

Emisija “Izazovi”

Emisiju o Zajednici Cenacolo

i problematikama

suvremene obitelji

možete poslušati

svakog prvog ponedjeljka

u mjesecu u 21 sat

05.01.2015.02.02.2015.02.03.2015.

DOGAĐANJA - SUSRETI - DATUMI

ZAGREBIspred Zagrebačke katedrale

20., 21., 22., 23., 25., 26., 27., 28., 29. i 30. prosinca 2014.

1. i 6. siječnja 2015. u 16:15 h, 17:00 h, 19:00 h

ČAKOVECIspred Crkve Sv.Nikole

29. studenog6., 13. i 20. prosinca u 10:00 h i 17:00 h

VARAŽDINBratovština „Sv. Josip Radnik“

25. i 26. prosinca 2014.1. i 6. siječnja 2015.

u 18.00 h

BIOGRAD Bratovština „Sv. Nikola”

26. prosinca 2014.6. siječnja 2015.

u 17:00 h

UGLJANE Bratovština

„Gospa od zdravlja”26. i 28. prosinca 2014.

6. siječnja 2015. u17:00h

ŽIVE JASLICE ZAJEDNICE CENACOLO 2014/2015

“Naš zadatak je ljubiti, naša misija je ljubiti da bismo probudili ljubav u drugima, da Božansko milosrđe

krene putovima svijeta našim nogama, rukama, srcem, osmijehom”

Zajednica Cenacolo

“Molitva mladih za mlade”

Majka Elvira

RADOSNO VAS OČEKUJEMO!

Svakog mjeseca u dvorcu “Lovrečina grad” u Vrbovcu

Za detaljnije informacije i dogovore o svjedočanstvima

i o susretima Za mlade možete se obratiti na:

Zajednica Cenacolo, bratovština Sv. Vinko Paulski, Dvorac Lovrečina Grad, Kučari 1, 10340 Vrbovectel. 01/27 26 515 mob. 099/27 26 515 fax. 01/27 26 516,

[email protected]

Broj 4 / 67Godina XIV.

Prosinac 2014.

ImpresumNakladnik:

Udruga Sveti LovroZajednica Cenacolo

Dvorac Lovrečina GradKučari 1, 10340 tel: 01/27 26 515

[email protected]

Urednik:Šimo Talajić

Grafička priprema:Studio Cenacolo

Glasilo “Uskrsnuće” udruge Sveti Lovro

Zajednica Cenacoloprijavljeno je kod

Ureda za odnose s javnošću Vlade Republike Hrvatske

Potpora:

Ministarstvo zdravlja Republike Hrvatske

Grad ZagrebGradski ured za socijalnu zaštitu

i osobe sa invaliditetomGradski ured za zdravstvo

SADRŽAJ

Uvodnik 5

Svjedočimo svjetlo 6

Čudesno je biti ženom 12

Iz srca Zajednice 16

Kronika obitelji 20

Put kroz Misiju Cenacolo 28

Glas pape 34

Rad kao dar 38

Misije 42

Cenacolo news 48

““

Zajednica predlaže molitvu kao put na kojem susrećemo Boga: molitva koja ne ostaje samo na riječima, već se utjelovljuje, djeluje u tebi, mijenja ti nutrinu, mijenja tvoj život. Pretvara se u radost, osmijeh, služenje, zajed-ničku igru, opraštanje, poticaj za novi početak. Molitva nas čini ljudima vjere, koji na nov način doživljavaju sebe, bližnje, svijet oko sebe. Vidiš sve ono što i prije, ali proničeš istinu, ljepotu, puninu, snagu. Taj novi pogled vjere osnažuje u nama nadu da će se nešto dogoditi, da će se život promijeniti, svjetlo vratiti. Tvom srcu se vraća mir, lakše je, prozračnije. Zdravi ili bolesni, radosni ili tužni, mladi ili stari, oženjeni ili posvećeni… život od nas traži da idemo naprijed! Život je pokret, dinamika, iznenađenje koje treba znati prihvatiti, živjeti, okusiti, darovati, svjesni da je Bog prisutan svakog trenutka! Kako je lijepo napokon moći zagrliti život u vjeri! Ostanimo u nadi koju nam nosi taj zagrljaj, u tom novom svjetlu! Ta će živa nada postati snaga, dobročinstvo, ljubav.

Zrake Svjetlosti

Živimo u nadi

Majke Elvire

6 Prosinac 20146

jalo u mom životu. Jedan moj prijatelj, svećenik, predložio mi je da promijenim sredinu. Tako sam se odlučio osamo-staliti i otići živjeti u drugi grad te okrenuti novu stranicu. To je bio važan korak koji je do-nio neke lijepe promjene. Imao sam stan, posao, djevojku. Sve je postalo prilično normal-no. Ali ispod te normalnosti skrivali su se mnogi strahovi i nesigurnosti koji su se naku-pljali prijašnjih godina. Neposredno prije vojske pri-bližio sam se Bogu: malo vje-re sam imao uvijek, ali u tre-nucima i situacijama koje su meni odgovarale. Bojao sam se biti potpuno iskren sa sa-mim sobom i puno svjetovnih stvari me privlačilo. Upravo zbog straha da ne izađe na vi-djelo kakav sam uistinu, iako sam bio okružen ljudima koji

su me uistinu voljeli, osjećao sam se jako usamljen. S gotovo t r idese t god ina , u razmaku od mjesec dana, izgubio sam posao i djevojku. Či-nilo mi se da mi Bog poručuje : “Sad se zaustavi i dovedi u red svoj život.” Su-sret sa Zajednicom dogod io s e u t im t r enuc ima . M i s l i o sam da je potrebno samo malo vremena da bih uzeo život u svoje ruke, s novim pos lom i s novom osobom pokraj sebe.Bio sam ljut, nisam razumio do kraja što radim u Zajednici u kojoj su većina bili narkomani. Ja sam pušio samo cigare-te i smatrao sam da živim normalnim ži-

votom. No, bio sam u krivu. Nakon mjesec dana sam ja-sno spoznao da Zajednica nije mjesto za ovisnike o drogama, nego mjesto gdje se može pro-naći pravi okus života i otkriti njegovu ljepotu. Majka Elvi-ra me upitala: “Želiš li uisti-nu upoznati Boga, da ili ne?” To pitanje me preplašilo, no pobudilo je i moju znatiželju. Momci oko mene, koji su proš-li gore stvari od mene, izgleda-li su puno sretniji. Put koji me je pitala Zajednica bio je zahtjevan, možda i pre-više, ali imao sam osjećaj da me Bog želi ovdje. Morao sam pustiti da prođe malo vremena da se smiri zbunjenost u kojoj sam se nalazio: imao sam puno pitanja i malo odgovora. No malo po malo odgovori su došli, počeo sam stavljati stva-ri na svoje mjesto te gledati s

olazim iz tradicionalne kršćanske obitelji, koja

je proživjela lijepe, ali i teške trenutke. Zovem se William. Razmišl jajući o svojoj proš-losti, sjećam se da su se kad sam bio dijete moji roditelj i često svađali. Dok je moja se-stra iskazivala svoj patnju kroz bunt, ja sam se trudio držati sve pod kontrolom ne dopu-štajući nikomu da vidi da se osjećam loše. Tinejdžerske go-dine su bile komplicirane: bio sam rastrgan između onoga što su činili mnogi od mojih vrš-njaka, prve cigarete, izlasci... i toga da ostanem na dobrom putu. Izgubio sam se u svemu tome i osjećao se vrlo usamlje-no. Tako su se nizali usponi i padovi, no vrativši se iz vojske osjetio sam umor od načina života koji sam vodio. Iako se nisam drogirao niti radio velike gluposti, a uz to imao iza sebe i obitelj koja me voljela, nisam bio sretan. Nešto je nedosta-

D

William: «Zajednica me je izvukla iz bezličnog života kojim sam živio, zadovoljavajući se uobičajenim stvarima koje nudi ovaj svijet, no ne nalazeći nikakve radosti. Danas osjećam da sam pozvan na nešto više, da želim i da mogu svaki dan truditi se koračati naprijed k dobru.»

Svjedočimo nadu

ovem se Ivana, imam 22 godine, dolazim iz

Bosne i Hercegovine. U Za-jednicu sam uš la kad sam imala 17 godina. Evo sada od srca želim s vama podijeliti je-dan veliki događaj u mome ži-votu, a to je ponovno rođenje odnosno uskrsnuće. Biti mlad a ne imati volju za ž ivotom, ne vidjet i smisao i pustiti da tuga ugasi svaki tračak nade u srcu bio je po-raz mog života i glavni razlog ulaska u Zajednicu. Dolazim iz jedne jako jednostavne obi-telji: majka, otac i troje braće. Još kao mala bila sam jako povučena, sramežljiva i jako osjetljiva. Mojim roditeljima bilo je to ponekad teško shva-titi, događalo bi se da bi mi prigovarali ili tražili da budem drugačija, uspoređivali bi me sa starijim bratom ili drugim

mirom na svoju prošlost. Jed-nostavnost svakodnevice mi pomaže otkriti istinu o sebi, prihvaćajući vlast i te darove i slabosti. Otkrio sam što je pravo bogatstvo kojem me Za-jednica uči: voljeti sebe i bra-ću. Shvaćam da ne moram biti “super čovjek.” Greške su dio svakodnevice i ta spoznaja malo po malo skida s mene maske iza kojih sam se skrivao u prošlosti. Živjeti slobodno i istinito čini moj život ljepšim. Nije da uvijek teče med i mli-jeko, niti sam uvijek otvoren novost ima koje Bog s tavl ja pred mene, ali vidim promje-ne u svom načinu života, raz-mišljanju i djelovanju, i to mi ulijeva radost i nadu. Mali koraci i jednostavne ra-dosti, kao što je reći “Dobro jutro” s osmijehom osobama oko mene, čine me radosnim.

To se može činiti banalnim, ali ja se osjećam sve bolje nakon prakticiranja tih malih jedno-stavnih radnji. Nedavno, tije-kom propovijedi, čuo sam da nismo tu da bismo prestali čini-ti zlo nego naučiti činiti dobro. Ne znam zašto ali ta rečenica me dotaknula i odmah sam vi-dio mnoge situacije koje nisam živio u punini. Zajednica me je izvukla iz bezličnog života ko-jim sam živio, zadovoljavajući se uobičajenim stvarima koje nudi ovaj svijet, no ne nalaze-ći nikakve radosti. Danas osje-ćam da sam pozvan na nešto više, da želim i da mogu svaki dan truditi se koračati naprijed k dobru, k Bogu i drugima. Zahval jujem Gospodinu jer dovevši me na ovaj put dao mi je upoznati to „više“ što sam tražio: život koji se živi i daje za Boga.

Z osobama koje su bile otvore-nije i društvenije. Nisu shva-ćali moju veliku potrebu za ljubavlju i pažnjom. Ne znaju-ći kako se boriti s tim u meni je rastao osjećaj odbačenosti i manje vrijednosti, mislila sam da sam drugačija od drugih. Moja nesigurnost se pove-ćavala, kao i strah od novih odbacivanja. To je bio jako bolan osjećaj i činila sam sve da ga ne osjetim. Sve što sam radila, radila sam samo zato da ugodim drugima. Ako bih koji put pogriješila, nisam to prihvaćala i uvijek bih smislila neku laž i pravila se da je sve u redu. Tu me već zlo počelo uzimati, jer bi svaka nova laž produbila osjećaj samoće. Pored troj ice braće ja sam b i l a sam jed ina kć i t e su se moj i rodi te l j i dosta bo-ja l i za mene, h t je l i su me

Uskrsnuće 7

WILLIAM

8 Marzo 20148

Font: Souvenir Light Italic - 11pt

F O T OF O T O F O T O

F O T O

NOME

Testimonidi Speranza

je bilo nešto više, bio je Bog prisutan u mom životu koji je reagirao u tom trenutku. Da-nas vjerujem da je Bog prisu-tan u životu svakoga od nas samo mi to često ne vidimo i ne prepoznajemo. Prvi mjeseci u Zajednici bi-

li su jako teški, bi-lo mi je jako teško povjeriti se, skinuti maske, osloboditi se lažnost i , pr ihvat i t i istinu o sebi. S vre-menom sam uočila da si druge djevojke pomažu međusob-no, da su nasmija-ne i sretne, pa sam i ja dobila želju da budem takva. Svaki dan je počinjala no-va borba sa samom sobom, s jećam se da bih navečer išla spavati umorna, ali ne od fizičkog posla, n e g o o d n a p o r a i t r uda da i z abe -r e m d o b r o . S v a -ki dan sam mogla birati : bit i rob laži i l i i sk rena, osuđi -v a t i i o d b a c i v a t i druge i l i uči t i pr i -hvaćati i voljeti dru-ge oko sebe i imati prijatelje. Moj život

je krenuo novim putem, u me-ni se ponovo pojavila nada i volja za životom. Želim izraziti j edno ve l i ko hva la Ma j c i Elviri, cijeloj Zajednici jer su me prihvatili, voljeli i naučili živjeti. Moj se put nastavlja, nove borbe, kušnje, padovi i usponi, ali u jedno sam uvje-rena: nikada se više ne želim udalj i t i od Boga i spremna sam se boriti za ovaj veliki, veliki dar u mom životu, dar USKRSNUĆA! Hvala svima od srca!

se ima li smisla živjeti. U tom trenutku me netko zagr l io. Bila sam toliko smetena da u prvom trenutku nisam uopće reagirala, niti sam smatrala da sam ikome bitna. No taj zagrljaj me držao. Podignuh pogled i ugledam svog oca.

Nisam vjerovala, ali to je bio upravo on. Kad je vidio da me nema do kasno u noć, pošao je tražiti me. Našavši me dao mi je ono što mi je najviše trebalo, zagrljaj, bez riječi kritike. Vjerujem da me spasila molitva Zajednice jer nije slučajno bila subota, niti 2 sata ujutro. Da je moj o tac došao 15 minuta kasnije mene možda više ne bi bilo. Vjerujem da to nije bila samo volja moga oca da bude budan cijelu noć, to

zaštititi od mnogo toga tako da su moji prvi izlasci bili do-sta kontrolirani. To je stvorilo nove barijere među nama jer ja njihov strah doživljavam kao izraz nepovjerenja, i u meni se rađa bunt i želja za “slobodom”, što znači ići gdje želim i raditi što že-lim. Unutrašnji osje-ćaj praznine ispunja-vala sam privlačnom vanjš t inom. Među pr i j a te l j ima mi j e uvijek bilo bitno da sam najbolja i naj-l jepša . Naš la sam se u društvu koje je bilo starije od mene. Tu sam upozna la jednog dečka nala-zeći u njemu pažnju koja mi je nedosta-jala u obitelji. Sa 17 godina otišla sam od kuće, sjećam se jako dobro tog dana, bila je subota navečer. Izašla smo sam van s moj im dečkom i njegovim prijatelji-ma, uzela sam sve što mi se nudilo i na taj način sam htje-la zaborav i t i sve , ali to je bila velika varka. Te iste noći posvađala sam se s dečkom. To mi je bila jedina draga osoba i nju sam izgubi-la. Izgubivši sve pala sam u najveću tugu. Bila sam presla-ba za ponijeti to. Baš tad, u to vrijeme, od 2 do 3 sata u noći, kad su momci i djevojke u svim bratovština-ma Zajednice na zajedničkom klanjanju gdje mole za sve mlade koji se u tim trenucima nalaze na ulicama izgubljeni i sami, ja sam proživljavala naj-gore trenutke u životu. Pognu-te glave i u suzama pitala sam

Prosinac 20148

Svjedočimonadu

Ivana: «Danas vjerujem da je Bog prisutan u životu svakoga od nas samo mi to često ne vidimo i ne prepoznajemo»

IVANA

9Risurrezione

F O T O

F O T O


F O T O

Font: Present - 14pt


NOME

Font: Present - 14pt

9Uskrsnuće

danje, na što se moja majka digla i prvi put iskreno shvatila da imam problem i da mi tre-ba pomoć. Tada je već mnome vladala droga i nisam osjećao tu pravu majčinsku ljubav te sam se odupirao svakom nje-nom pokušaju da mi po-mogne ili bih pristao pa bih to uspješno iskoristio u svoju korist. U svoj toj borbi moje majke da me spasi od smrti i svih stre-sova koje je doživljavala, dijagnosticiran joj je kar-cinom. U borbi s bolešću trebala je biti podvr-gnuta operaci j i . Ne-posredno pred operaciju me nazvala i rekla gdje se trebam obratiti da spasim svoj život. To je bio naš zadnji razgovor. Zatim je preminula. Nekoliko sljedećih dana njene riječi su mi odzvanjale u glavi te sam ubrzo nakon spro-voda potražio pomoć na mjestu na koje me je ona uputila: u Za-jednici Cenacolo. Ulaskom u Za-jednicu Cenacolo dobivam anđela čuvara, kojega ću uvijek pamtiti radi svega što je činio za mene da mi pomogne da ustrajem na tom putu. Uz mnoge muke koje sam prolazio i grižnju savjesti koju još i danas osjećam radi premi-nule majke te svih drugih kojima sam nanio zlo i srameći se toga, odlučio sam se mijenjati te tražiti pomoć pred Gospodinom. U početku mi je bilo teško ustajati na klanjanje te moliti krunicu u kape-li, jer sam bio potpuno rastresen, a zlo me napadalo sa svih strana. No nakon nekog vremena počeo sam uviđati kako je lijepo živjeti istinu i koliko mi je to nedostajalo. Naveo bih jedan od trenutaka iz svakodnevnog života u Zajednici, a vezan je uz moju prvu dužnost, čišćenje. Tu sam naučio biti poni-zan, čisteći za cijelu bratovštinu.

ozdrav svima, zovem se Dejan i 36 mi je godi-

na. Već neko vrijeme član sam Zajednice Cenacolo, velike obi-telji koja mi je vratila vjeru, ljubav i osmijeh na lice. Prije svega bih vam ispričao kako sam živio prije i kako živim danas. Odrastao sam u skromnoj radničkoj obitelji s dva brata koja su nešto starija od mene. Oni su mi uvijek bili uzor i želio sam biti sličan njima, no to nije bilo uvijek jednostavno. Tako sam se polako počeo zatvarati u sebe i živjeti pod maskama. Moji roditelji to u pravom trenutku nisu primjećivali, jer je majka brinula o financijama dok je otac povreme-no pio, tako da su bile česte svađe radi alkohola i radi novca koji je bio važna stavka budući da ga ni-kad nije bilo previše. Ubrzo sam pronašao novu obitelj na ulici, među lažnim prijateljima za koje sam mislio da me poštuju i vole. Pred mene su stavljene mnoge kušnje, a ja sam bio slab i osjećajan momak, željan do-kazivanja i u potrazi za nečim većim i boljim. Počinjem konzu-mirati najprije lakše, a ubrzo i teže droge. Na trenutak mi se čini da sam pronašao sreću jer sam mi-slio da je to taj ideal kojem težim. Međutim, vrlo brzo, već nakon nekoliko konzumacija, shvatio sam da je to bila lažna sreća te da sam postao rob još jednog zla, kojemu se nisam mogao odu-prijeti. U mnogima pokušajima da se odmaknem od droge nisam uspijevao jer sam bio slab i ka-rakterno neizgrađen. Ubrzo upoznajem curu i u meni se budi nada da je to djevojkuta ljubav i sreća koju tražim i da ću uz njenu pomoć riješiti svoje pro-bleme. Međutim, naša se ljubav tkala kroz drogu jer je i ona bila ovisnica. Uspješno smo prikrivali činjenično stanje jedno duže vrije-me. Sve dok se na našim tijelima nije počelo opažati očito propa-

P

Dejan: «U meni se ponovo rodila volja za životom, a za sve je zaslužna Majka Elvira i momci koji godinama slušaju njene riječi»

To me počelo i veseliti, pogotovo kad bih vidio osmijeh na njiho-vim licima, kada bi stvari nala-zili uredno. Kroz te male stvari, poput ustati se ranije i pripremiti doručak za sve i slično počeo sam se mijenjati i shvaćati da mogu bi-ti koristan, da imam noge, ruke i glavu te da mogu nešto dobra na-praviti, učiniti sebe i druge sretni-ma, dopustiti Gospodinu da uđe u moje srce. U meni se ponovo rodila volja za životom, a za sve je zaslužna Majka Elvira i momci koji godinama slušaju njene riječi te prenose te vrednote drugima, uključujući i moju obitelj koja me prati na ovom putu. Sve ih je to navelo da upoznaju Gospodina. Sad smo postali svjesni da život ne možemo učiniti lakšim bježeći od poteškoća, nego hrabrim suočavanjem s poteškoćama. Unatoč svim mojim slabosti-ma koje imam, Zajednica me je prihvatila takvog kakav jesam. U njoj sam osjet io iskrenog prijatelja koji mi ukaže na moje propuste i pomaže da živim u lju-bavi prema sebi i drugima. Zato jedno veliko hvala svima uz mir i dobro u Kristu! DEJAN

bratu i meni kvalitetu života ko-ju je priželjkivala. Osjećala sam se bespomoćno. Htjela sam svoju obitelj, pod svaku cijenu, učiniti sretnom i ponosnom na mene, nisam ih htjela razočara-ti. Čuti ih kako kažu da su po-nosni na mene ispunjavalo je moje srce. No istovremeno sam

se počela osjećati odgovornom za nji-hovu radost te skri-vala sve više svoje poteškoće. U školi mi je sme-talo biti u središtu pozornosti tijekom ispitivanja, bila sam u strahu pogriješiti i strepila sam da će se drugi smijati na moj račun. U puber-tetu sam doznala tko je moj otac: nisam znala kako reagirati na tu vijest. Bojala sam se da nekoga ne povrijedim, uvje-ravajući majku i se-be da sam dobro i da ova vijest ne mi-jenja ništa. No moja praznina postala je prevelika i osjećala sam da ne pr ipa-dam nikomu. Iako n i sam poznava la Boga, osjećala sam

da je bio netko unutar mene, uistinu sam osjećala, ali nisam uspijevala osloviti toga nekoga, nazvati ga imenom. U obitelji je išlo sve gore, među ostalim, brat je upao u probleme s dro-gom. Zatvorila sam se u sebe i osjećala veliku nemoć. Izlaz sam potražila u lošem društvu, zabavljajući se da bih umanjila bol. S petnaest godina primlje-na sam u jednu kliniku zbog droge i tamo sam počela liječe-nje tabletama. To me sve skupa jako posramilo, izgubila sam

samopoštovanje, prestala sam željeti si dobro. To je trajalo tri godine, a ja sam tonula sve ni-že i niže. Majka Elvira kaže da je dijete u Zajednici blagoslov za cijelu obitelj, jer to dijete po-činje moliti. Bilo je baš tako: zahvaljujući ulasku mog brata i njegovim molitvama, ušla sam i ja. Skidanjem maski osjećala sam se kao dijete, tužno i po-vrijeđeno. Bio sam potpuno izgubljena, hvala na ljubavi ko-ju je Bog imao za mene preko djela mnogih dobrih djevojaka, osobito djevojke kojoj sam bila povjerena, mom “anđelu čuva-ru” koja me voljela takvu kakva jesam. Učile su me životu i bile su mi blizu u teškim trenutcima. Bila sam impresionirana vidjev-ši ih kako hodaju uzdignute gla-ve te s osmijehom na licu, sret-ne, iako bez šminke i moderne odjeće. Privukla me njihova sloboda kako govore istinu o tome kakve su bile. U meni se nešto pokrenulo: i ja sam htjela slobodu u srcu. Kad sam uspje-la prvi put pričati o sebi to je bilo veliko ozdravljenje, utjeha koju sam tražila dugo vremena: nisam više osjećala samoću. Ta-mo sam susrela Boga, shvatila sam da je dobro što sam osjeća-la unutar sebe bio On. Upoznati ga, vidjeti ga, dati mu ime, is-punilo mi je srce nadom. U njemu sam pronašla snagu za borbu i ozdravljenje. Do-bila sam želju da postanem kršćanka, radosna da sam prije svega dijete Božje: na dan mog krštenja moj je brat bio pokraj mene. Prije smo vrijeđali jed-no drugo, a sada smo zajed-no zagrljeni i spašeni ljubavlju Božjom. To je bio bljesak svje-tla u mom životu, danas že-lim živjeti puninu života. Želim zahvaliti Gospodinu za moje ponovno rođenje: osjećam se kao čudo Božje!

10 Prosinac 2014

retna sam jer mogu po-svjedočiti Božju veličinu i

dobrotu. Isus je u stanju preo-braziti tamu u svjetlo, dovoljno je jedno malo ‘da’ s moje stra-ne, koliko god bilo slabo i ne-čujno. Zovem se Lou. U trenut-ku kada sam se rodila moja je majka bila vrlo mlada i izgublje-

na i imala je već jedno dijete od dvije godine. Dugo godina mi nije htjela reći tko je moj otac i to pitanje me mučilo dugo vre-mena, osjećala sam se na neki nejasan način krivom. Smatrala sam da sam greškom došla na ovaj svijet i da je moje rođenje prouzročilo probleme drugima. Figura oca mi je uvijek nedo-stajala, čak i kad se moja maj-ka udala za drugog čovjeka. Osjećala sam njihovu nelagodu i patnju moje majke zbog toga što nije uspijevala pružiti mom LOU

Svjedočimonadu

Lou: «Isus je u stanju preobraziti tamu u svjetlo, dovoljno je jedno malo ‘da’ s moje strane, koliko god bilo slabo i nečujno»

S

11Uskrsnuće

iskustvima koja je doživjela i tako sam doznao za Zajednicu, iako sam još uvijek mi-slio da mi nije po-trebna i da mogu sam riješiti svoj problem ovisno-sti. No ipak na-kon dužeg razmi-šljanja sam shva-tio da zapravo ne znam kako izići iz ovisnosti sam te sam odlučio ući u Zajednicu. Iako sam bio slomljen i tužan zbog toga što sam dotaknuo dno, već sam na kolokvijima i radnim danima osjetio da mi momci žele dobro. Prvi koraci nisu bili nimalo laki, ali pomoglo mi je to što sam oko sebe uvijek imao nekoga na koga sam se mogao osloniti i tko je iste teškoće već prošao i bio mi spre-man pomoći. Tu sam prvi put osjetio istinsko prijateljstvo koje mi je bez obzira što sam bio slab i uplašen davalo snagu da idem naprijed. U Zajednici sam se na-učio suočavati sa svojim straho-vima i problemima, poniziti se i pitati oprost. Zajednica me pri-hvatila, naučio sam da svaki dan kada otvorim oči zahvalim Bogu za novi dan i prihvatim sve što stavi pred mene. Počeo sam se suočavati sa svojim poteškoćama

i rješavati ih na zreli način. Shva-tio sam da sam potreban Božje pomoći. To je s moga srca skinu-lo veliki teret i dalo mi slobodu znajući da je on uvijek tu u trenu-cima kada ne znam kako napri-jed. Otkrio sam da sam sposoban činiti dobro i da unutar mene ima puno lijepih stvari koje mogu po-dijeliti s drugima. Spoznaja da mogu pomoći drugi-ma jednako kao što je prije netko meni pomagao za mene je bilo neopisivo iskustvo dobra. Danas sam od srca zahvalan Zajednici i svim momcima koje sam upo-znao na svome putu jer mi je baš preko njih Bog otvorio oči, izvu-kao me iz zla i posijao u moje sr-ce sjeme nade u bolju i sretniju budućnost.

ovem se Marko, imam 29 godina i dolazim iz Pule.

Sretan sam što mogu s vama po-dijeliti svoju priču i radost koju zahvaljujući Zajednici osjećam u srcu. Odrastao sam u katoličkoj obitelji u kojoj se vjera živjela kao puka tradicija. Tako sam još kao mali prestao ići u crkvu, između ostalog i jer mi je bilo neugodno govoriti prijateljima da nedjeljom idem u crkvu. Iako moje djetinj-stvo pamtim kao sretno, već u osnovnoj školi počeo sam tražiti nove stvari i eksperimentirao s prvim drogama i alkoholom. Pre-ko toga sam se povezao s mla-dima koji su tražili slične stvari. Osjećao sam se prihvaćen i slo-bodan i mislio sam da živim po-sebnim životom, kojeg svi ostali ljudi propuštaju. Ostavio sam sport kojim sam se dugo bavio i sve vrijeme želio provoditi sa svo-jim društvom. Ništa mi nije bilo važno osim zabave i droge i tako sam tonuo sve dublje i dublje. Od svoje obitelji sam se udaljio zbog stalnih laži i svađa koje su bile sve češće tako da u kući više nitko nije ni s kim razgovarao. Ja sam se zatvorio u sebe i sve svoje probleme rješavao novim dozama opijata. Vrijeme je pro-lazilo, a u mojem srcu rasla je tuga i velika praznina. Majka mi je počela odlaziti u Međugorje na molitvu i tamo je slušala svjedo-čanstva u bratovštini Cenaco-lo. Po povratku pričala bi mi o

Z

MARKO

Marko: «Spoznaja da mogu pomoći drugima jednako kao što je prije netko meni pomagao za mene je bilo neopisivo iskustvo dobra»

Dicembre 200912

Način na koji sam ljubila prije Zajednice bio je pun razno-raznih teorija, osjećajnosti i fantazija. Bila je to ljubav puna razočarenja i izranjavana očekivanjima u odnosu s roditeljima: kako se očekivanja nisu ispunila, počela sam ljubiti samo iz interesa. Davala sam ljubav da bih ju dobivala i da bih popunila prazninu koju sam nosila u sebi. Zahvaljujući ovom putu učim da je ljubav koju sam tražila ona koju sam danas našla i znam ju darivati onima koje srećem i onima s kojima živim poklanjajući im osmijeh, zagrljaj, pravo prijateljstvo. Da bih to istinski živjela trebam odabrati svjesno, čak i kada mi se ne da. Kada uspijevam ljubiti one koji mi ne “leže’’, osjećam prisutnost neba i ispunjava me mir. Tijekom ovih godina u mom se srcu rodila želja da idem u Latinsku Ameriku ili Afriku u misije kako bih se brinula za napuštenu djecu te tako nastavila misiju ljubljenja i dopustila Bogu da ozdravlja sve više moje srce. Osjećam ogromnu zahvalnost prema Majci Elviri, na njezinu primjeru žene čija je ljubav u svakom trenutku zahtjevna jer me uči i potiče da napredujem u umijeću ljubavi.

Daniela

Prosinac 201412

«Ženo,najdublja kvaliteta

tvoga bića stoji u sposobnosti

ljubljenja koju je Stvoritelj u tebe usadio.

Sposobna si ljubiti uvijek i svugdje, od glave do pete.

Znaš riskirati, patiti, vjerovati, ustrajati

u vjernosti»

Majka Elvira

Povodom dvadesete godišnjice otvorenjaprve ženske bratovštine

providnost nam je pružila priliku da posvetimo ove stranice ženi,

kako bi otkrili njenu istinsku ljepotui veličinu njezina poziva.

Žena, Učiteljica ljUbaviŽenina glavna profesija je ljubav. Ako žena pretpostavi nešto drugo ljubavi, poput posla ili pretenzija da bude voljena, mijenja se njena narav. Što je zapravo ljubav? Ljubav znači zahvalnost, žrtvu, darežljivost. Ljubav je put kojim koračaš dvadeset i četiri sata dnevno. Daruješ se kad si radosna, kad ti je teško, kada si nasmijana, katkad i kada si uplakana; tvoja glavna karakteristika, kvaliteta koju nosiš u dubini svoga bića, stoji u ljubavi koju je Stvo-ritelj u tebe usadio. Sposobna si ljubiti uvijek i svugdje, od glave do pete. Znaš riskirati, patiti, vjerovati, biti ustrajna u vjernosti. Čak i ako

imaš izranjeno srce koje krvari, nema veze: nastavi se smijati, pomagati, opraštati, nastavi imati žuljeve od molitve na koljenima, žuljeve na rukama od pomaganja i služenja, nastavi očima srca pre-poznavati po-trebe drugih kako bi služila svima. To je žena! To su darovi kojima je Stvoritelj obogatio nas

Ženom

Čudesno je biti

Risurrezione 13

žene, svaku po-jedinačno. Mi žene imamo sve što je potrebno da bismo obav-ljale prvu za-daću za koju nas je Gospodin stvorio. Bog je stvorio ženu da bi ljubila život. Prva, duboka, osnovna istina o ženi je da je rođena za ljubav i iz ljubavi se rađa svaka vrst života. Ali samo ako počnemo vjerovati, ako želimo i činimo da ono što jesmo postane kon-kretan čin, da postane ljubav, unutarnja stvar-nost žene raste i razvija se. U nama postoji snaga ljubavi, i ako na njoj ne radimo, život nam postaje teret, samoća, tuga, a katkad i ljutnja. Ako neko zanimanje ne usavršavaš, ono ti klizi iz ruku, zaboravljaš ga i gubiš. Tako i zanimanje ljubavi moramo ‘’hraniti’. U našoj Zajednici smo sretni jer imamo tisuću prilika u danu da se osmjehnemo, da učinimo neko do-bročinstvo, da pomognemo oprati suđe, da se osobno nečega odreknemo kako bismo usre-ćili drugoga. Žena treba postati učiteljicom ljubavi, stručnjak ljubavi u svemu onome čime se bavi. Čak i ako još niste sposobne, u vama leži potencijal koji već danas treba postati slo-bodna volja u kojoj govoriš: ‘’Da, ja to želim!’’ Treba željeti! Žena koja želi živjeti puninu svog postojanja postaje Ljubav. Želim li to živjeti? Ne zavaravajmo se, jer ako žena podcjenjuje bit svog postojanja, postaje uzrok nereda. Trebamo željeti ljubiti pod svaku cijenu, u su-protnom negiramo svoj identitet. Žena je ro-đena za ljubav, žena je stvorena za darivanje, žena je vječni dar svima i svi tragaju za ženom koja je dar za sve. Žena zna ljubiti povrh svega i sviju, jer je rođena da bi obznanila ljubav Boga Oca, da bi obznanila sposobnost majčinstva, darivanja, nježnosti i vjernosti.

Žena ne moŽe ne-ljUbitiŽena je kapital ljubavi, nepresušni izvor ljubavi, neumorni, sposobna na ljubav koja ne pravi razlike. Žena u sebi posjeduje veliku količinu dobroga koje treba darovati i ako posustane pred prvim poteškoćama, postaje ‘’nakarada’’; ako se zaustavi, ako raspravlja, ako postane proračunata: ‘’Da, ali, nije pošteno…’’ gotova je, mrtva, uništava se jer ako žena prestane ljubiti, umanjuje se njena bit. Pogledajte oko sebe: kada žena počne kombinirati i udaljavati se od svoje nutrine, od ljubavi, postaje bole-sna. Kako to? Previše joj radi glava, a premalo

Živim u Lourdesu, u muškoj bratov-štini, s Francom, mojim mužem. Vjen-čali smo se prije 11 godina i na našoj pozivnici je pisalo: ‘’Il suffit d’aimer’’ (Dovoljno je ljubiti), rečenica koju je izrekla moja svetica i zaštitnica koja me se dojmila svojom jednostavnošću. Zapravo činilo mi se vrlo jednostavno: brak, život – dovoljno je ljubiti… I tako sam ušla u Zajednicu i u brak, sanja-reći! Na početku je bilo teško, prije svega s mojim mužem: prošla sam iz

razdoblja ‘’romantike’’ u razdoblje bez ilu-zije. Sanjala sam savršenog muža… dok se nisam spustila na zemlju. Sjećam se da sam se jednom Elviri žalila na Fran-cove brojne nedostatke, a ona mi je dala iznenađujući odgovor: ‘’Trebaš samo za-hvaljivati Bogu na svim darovima koje ti je dao za njega’’. Shvatila sam da tre-bam zasukati rukave i prenijeti mu sve darove koje mi je Bog dao: nastavljati se osmjehivati u svakoj situaciji i imati entuzijazam u svemu što radim, ‘’baciti se’’ na posao da kuću učinim lijepom i ugodnom.Trebala sam naučiti voljeti svog muža takvog kakav jest, a ne truditi se mijenjati ga. I smomcima iz bratovštine rastem mnogo u strpljenju, nježnosti, u načinu na koji im govorim istinu, u jednostavnosti. ‘’Ti trebaš ovdje postati kraljica’’, rekla mi je Elvira jednom. U početku nisam razumjela što to znači, ali sam malo po malo shvatila da služeći druge, slušajući njihove potrebe, bivajući pažljivom poput majke, savjetujući, lju-beći u jednostavnosti, postajem ‘’kralji-com’’. Ova kuća je postala moja kuća, otvorena svima, a momci za mene po malo postaju djeca i braća.Franco i ja smo naučili bolje se upozna-vati, dublje podjeljivati i prihvaćati se u različitostima. Danas se osjećam uistinu sretna i radosna jer sam žena i jer mogu u punini ostvariti svoj poziv u ovoj kući, sa svojim mužom. Gospodin nas vodi za ruku iz dana u dan, kroz sve naše slabo-sti, darove i komplementarnost.

Bernadette

Uskrsnuće 13

Nitko mi nikada nije govorio o bogastvu ljubavi koje žena nosi u sebi. Svi darovi, osjećajnost i ljubav koju sam nosila u srcu nisam znala usmjeriti k dobru. Prije ulaska u Zajednicu ‘’prosila sam’’ ljubav: imala sam mnoge praznine koje sam mislila ispuniti bliskošću s osobama, muškarcima, drogom i mnogočime što mi je nudio svijet, ali nikada nije bilo dosta! Naprotiv, bila sam sve više ranjena, razočarana, tužna, sama. Ovdje sam izgradila bliži odnos s Isusom, jedinim Čovjekom koji se zna obratiti izravno mom srcu: On je nedostajao u mom životu! Tajna je u ljubavi, ljubiti bez očekivanja da budem ljubljena, da me razumiju, da mi se osmjehuju. Danas živim u kući s mnogim mladim djevojkama koje bez prestanka traže ljubav, odgoj, osmijeh i shvaćam da, kako nam uvijek govori Majka Elvira, u nama postoji dar snage koja nadilazi svaku poteškoću. Otkrivam ju i živim svaki dan, poput majke koja služi svima. Katkad pomislim: ‘’Neću ustati i nešto im reći, podijeliti; umorna sam, teško mi je, ne osjećam se dobro, ne znam ni što bih rekla’’, ali se izdignem iznad tih misli i poslije se osjetim uistinu ispunjena! Prenoseći besplatno i darežljivo ono što sam besplatno i primila, moje se srce ispunjava radošću i životom.

Youmna

«Želio bih naglasiti da su žene posebno osjetljive za ono što je Božje. Puno nam pomažu shvatiti milosrđe, nježnost i ljubav koje Bog gaji prema nama. Sviđa mi se i što je

riječ Crkva ženskog roda, a ne muškog. Crkva je žena, majka, to je njezina ljepota.»Papa Franjo – govor povodom XXV. godišnjice ‘Mulieris Dignitatem’’

otvorile životu. Žena si! Dar si! Dar si za sve! Dar si ljepote, sigurnosti, izvjesnost ljubavi za sve! Ljudska dimenzija žene se oči-tuje u sposobnosti da zagrli svemir.

srce. Ona postaje tužna, sama, izdvoji se; samu sebe uvjeri da su se njene sposobnosti da ljubi istrošile. To je laž! To je naša sebičnost koja svako toliko izađe na površinu tražeći svoja prava, ali zapravo gasimo izvor ljubavi u sebi. I tako se žena katkad izgubi u svom malenom svijetu, skuči se i postane sklona ogovaranju, jer još nije otkrila ono što uistinu jest, svoj identitet: ti, ženo, sposobna si ljubiti, sposobna si darovati život! Ja sam odlučila darovati svoj život jer sam shvatila da sam bez djelatne lju-bavi poput nekog parazita, nisam ništa. Ako žena ne donese odluku da ljubi, uvijek, svugdje, sve i odmah… ona postaje prepreka. Žena koja ne ljubi, koja isključi makar i jedno ljudsko biće, ograničava se i ne može biti sretna. Ne uspijevam zamisliti sebičnu ženu: to nije njezin identitet.. Njezina bit je ljubav, nježnost, oprost, milosrđe, razumijevanje, vjernost. Ona je prijateljica, sestra, supruga, majka čitavom čovječanstvu. Kada isključu-jemo čak i samo jednu osobu koja nam smeta, isključujemo sebe same. Eto od kud onda do-lazi tjeskoba, tuga, strah, ljutnja koju katkad nosimo u srcu: jer se nismo još u potpunosti

Prosinac 201414

ljUbav koja izgrađUjeŠto znači ljubiti? Oprostiti, početi nanovo, imati povjerenja, izvikati se, ukoriti, energično zatražiti; znači dostojanstvo, veličinu, pošto-vanje sebe i bližnjega, slobodu. Ne tražim milostinju, ne. Ljubim! Eto lju-bavi koja se izdiže iznad nagrade. Tvoja bit je ljubav, ljubav postaje tvoj život, tvoja misao, tvoj otkucaj srca. Ljubav postaju tvoja djela. Ljubav nije teorija, nije osjećajnost, nije san. Prava ljubav – to ponavljam i sebi – uvijek se rađa u nelagodi, od čina volje. Ljubav je nešto konkretno, vidljivo djelo, materijalno, stvarno; to je život koji se daruje, to je osmijeh koji se rađa na licu, ljubav odnosi nosi patnju srcu, a da nitko to ne zna. Ljubav je uvijek nešto što daruje život; život je razumijevanje, pravo prijateljstvo, sigurnost koju pružaš drugima. Ljubiti znači dati život i hraniti život drugih, utažiti ga povjerenjem, mirom, sigurnošću. Ali, ponavljam, zahtjevna ljubav, a ne beživotna. Ljubav koja ispravlja, educira, ljubav od koje se raste, koja uzdiže, razvija, potiče, koje vraća dostojanstvo bližnjemu. Ako majka, dok hrani ili dok uči svoje dijete kako jesti pritom misli o dru-gim stvarima ili to čini iz obveze, a ne iz ljubavi, to dijete ne dobiva ono što mu je uistinu potrebno. Ako žena okrivljuje svog muža, a pri tom mu ne pomaže, on nikada neće biti na visini svog zadatka. Ono što muškarac nije dobio od svoje majke i ne dobiva to od tebe, supruge, tko će mu to dati? Samo žena je sposobna već od majčine utrobe naučiti l jubavi di-jete, momka, m u š k a r c a . Gdje god ima neko stvo-renje, tamo je potrebna i žena koja ljubi. Žena je ta koja uči kako ljubiti. Ako ona pri-hvati svoju autentičnu ulogu koju ima, postaje učite-ljica, škola, fakultet ljubavi za cijeli svijet. Žena je ta koja otkriva svoj identitet, koja otkriva svoju tako važnu ulogu, nosi u sebi bogat-stvo kojemu nema kraja, postaje beskrajan izvor života i blagoslova.

Na početku moga puta, tijekom jednog razgovora, Majka Elvira mi je rekla: “Imaš veliki kapacitet darivanja, potrudi se prenositi dobro, a ne zlo!’’ Ta me je rečenica uistinu dotakla: volja za životom i za darivanjem života rađala se u meni a Majka Elvira mi je strpljivo i u ljubavi objašnjavala kako biti ženom koja isijava svjetlo, koja odiše nadom i ljubavlju. Uz nju sam zavoljela primjer žene kojom sam tek trebala postati i imala sam povjerenja u njene riječi i povrh svega u njen primjer. Dogodio se jedan ključan trenutak na mom putu koji mi je pomogao da napravim korak više u vjeri: rečenica iz Evanđelja po Luki (6,31) koja kaže: “Sve što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima’’ snažno mi je odzvanjala u srcu. Htjela sam biti voljena i prihvaćena te sam počela voljeti i prihvaćati druge; htjela sam biti važna, i počela sam važnost pridavati drugima; htjela sam biti saslušana i slušala sam druge. Shvatila sam da ne trebam zahtijevati ljubav, već bez razmišljanja davati ljubav drugima. Tako, malo po malo,

počela sam biti mnogo sretnija, imati čisto srce, slobodno od osuda drugih i neovisno o potrebi da budem u centru pažnje. Danas je moje srce izvježbano i znam što mi je činiti da bih se osjećala dobro i ja i onaj pokraj mene: poznajem svaku djevojku u bratovštini u kojoj živim i vidim da je ljubav koju imam za svaku od njih drugačija, jer su i one drugačije jedna od druge. To iz mene izvlači posebnu pažnju i nježnost i prepoznajem da je to moje poslanje. Zahvaljujem Gospodinu jer me stvorio ženom i zahvaljujem Majci Elviri jer je dala važnosti mom dostojanstvu, podučivši me pravim vrijednostima.

Sretna sam jer mogu prakticirati i živjeti ove osnovne vrijednosti jedne žene.

Estelle

Uskrsnuće 15

Ženom

Čudesno je biti

Svjesni da put vjere ne završava nikad,

nastavili smo s promišljanjem započetim u “Godini vjere”,

vođeni molitvom Vjerovanja, iskustvom Zajednice

i riječima pape Franje.Ovim stranicama završavaju

našapromišljanja na temu Vjere, ali naša vjera nastavlja

put u radosti vjere u Boga!

PUT ZAJEDNICE:

VJEROVATI U USKRSNUĆE TIJELA I ŽIVOT VJEČNI

«Vjerujem u uskrsnuće tijela

i život vječni»

potrebno vjerovanje “u nekoga” i življenje “za nekoga”, ne samo vjerovanje “u nešto” ili življenje “za nešto”. U svjetlu vjere sve što radimo dobiva smisao, otkriva se smjer, cilj, vrijednost, obzori vječnosti koji se otvaraju u nama i pred nama: život nije samo ovdje, nastavlja se! Svaki trenutak našega postojanja

“

“

Opća audijencija - 4. prosinca 2013.«Već u ovom životu imamo dioništvo u Kristovu uskrsnuću. Ako je istina da će nas Isus uskrsnuti na kraju vremena, također je istina da smo, u određenom smislu, s njime već uskrsnuli. Vječni život započinje već u ovom trenutku, započinje tijekom ovoga života, koji je usmjeren prema času konačnog uskrsnuća. Već smo po krštenju uskrsnuli, uključeni smo u Kristovu smrt i uskrsnuće i imamo dioništvo u novom životu, koji je njegov život. Zato, iščekujući posljednji dan, imamo u sebi sjeme uskrsnuća, kao predokus punog uskrsnuća koje ćemo primiti u baštinu. Zbog toga je i tijelo svakog odjek vječnosti, dakle, treba ga uvijek poštivati. Posebno treba poštivati i ljubiti život onih koji trpe, da osjete blizinu Božjeg kraljevstva, onog stanja vječnog života prema kojem kročimo. Ta nam misao daje nadu: mi kročimo prema uskrsnuću. Vidjeti Isusa, susresti Isusa: to je naša radost! Bit ćemo svi zajedno – ne na ovome trgu, već na drugoj strani – ali radosni s Isusom. To je ono prema čemu idemo!» PA

PA FR

ANJO

Uskrsnuće 17

Mladi koji kucaju na vrata naše Zajed-nice često su fizički uništeni, bez nade, bez osjećaja, „u komadima“. Na ovome putu vjere, iskrenog prijateljstva i upo-znavanja Isusa, započinje jedan novi život, događa se jedno novo rođenje: rođenje u životu vječnom koji započi-nje u nama! To je novo iskustvo koje dodirujemo rukama te smo pozvani navješćivati: uskrsnuće uistinu postoji, živimo ga svakodnevno! Bilo bi lažno da onomu koji teži za puninom, za apsolutom, ponu-dimo samo materijalna dobra ili terapije. Zla današnjice, iznad svega droga i druge ovisno-sti,“tumor su duše”, nedostatak smisla, bolest duha. Odgovor na to razočarenje, na unutarnji slom, jest otkriće lica našeg Stvoritelja koji nam ponovo daje život, povjerenje i radost življenja. Jedina ovi-snost koja te ne čini robom nego sinom jest ovisnost o Ljubavi Božjoj. Rođeni smo za život u sreći, za vječnost. Život se rađa na izvoru koji je sam Bog, Bog ljubavi, Bog vječnosti. Kad se dar života otvori vjeri, obzori se šire i smi-

sao svakog koraka na putu postaje jasan. Vjera nam

pomaže da ponovo pronađemo izvor. Zbog toga trebamo upoznati Isusa, jer je životu

«Vjerujem u uskrsnuće tijela

i život vječni»

MI VJERUJEMO DA JE ISUS USKRSNUO, DA JE I SADA ŽIV.

A VI, VJERUJETE LI DA JE ISUS ŽIV? AKO VJERUJETE,

MISLITE LI DA ĆE DOPUSTITI DA UMREMO, DA NAS NEĆE USKRSNUTI? ON NAS ČEKA.

JER JE ON USKRSNUO, SNAGA USKRSNUĆA ĆEUSKRSNUTI SVE NAS.

Papa Franjo

mira! Sve će se nastaviti, još ljepše nego što je bilo. Ponovo će započeti sve, u punini koja nema kraja! Sve lijepo za čime je naš život čeznuo, sve dragocjeno, bitno, istinsko, sve ono što smo na našem zemaljskom putu doživjeli kao nagovještaj punine, živjet će zauvijek. Zauvijek ćeš plesati, pjevati, voljeti, biti voljen; bit će to život neobično pun svjetla, prekrasan i beskrajan. Neće više biti večeri, „sunce nikada neće zalaziti“. Postoji Kra-ljevstvo koje nas iščekuje! Naš cilj je kraljevstvo Neba. Na zemlji su milijarde ljudi i svi, uključujući nas, smo na putu da bi stigli do Neba. Mi smo na putu prema Nebu jer smo tamo rođeni, u Božjem srcu. Ja ne bih otvorila Zajednicu samo radi tje-lesnog oporavka. Jesmo li otvorili bratovštine da

Možda još ne znaš da će život, tvoj život, tvoja volja, inteligencija, tvoje srce, tvoja patnja, tvoje želje, tvoje brige, tvoja pozi-tivna iščekivanja, da će sve to živjeti zau-vijek! Sjetite se kad ste se zaljubili, kad je srce plesalo od radosti, kad je oproštenje vratilo duši mir: želite da sve to ovdje za-vrši? To su životna iskustva koja ti zauvi-jek ostaju. Neće biti pokopani naši trenuci radosti i entuzijazma, slobode, osjećaji da smo od nekoga voljeni, neće biti pokopani dobro, ljubav. Tomu nema završetka! Kad razmišljam o sebi, kada budu rekli: “Elvi-ra je umrla!”, neću biti mrtva, nego će to biti početak ljepote, plesa, sunca, svjetla,

Postoji jedno

Pogled na vječnostU posljednje vrijeme osjećamo da život traži, više nego ikad, konkretne odgovore, zrele, ozbiljne. Čini nam se da zajedničarski život, bračni, obiteljski, vodi sve više u dubinu, u srce onoga prema čemu nas je Majka Elvira upućivala primajući nas u Zajednicu. Kad naš pogled postane malo širi i dublji, pogledavajući prema vječnosti koja nas očekuje, sve postaje drugačije, bogatije, s više boje: odgajanje nas samih, ono što možemo ponuditi jedno drugom, našoj djeci i drugima. Promatrajući djecu, razumije se da njihovo zadovoljstvo zbog materijalnoga traje malo, prođe, proleti, igračka brzo završi razbijena ili bačena u nekom kutu. Mnogo duže traje sreća zbog dobivene ljubavi, da te netko sasluša, zbog zajedničke molitve, zbog vremena provedenog zajedno, kad smo im blizu u trenucima njihovih malih križeva i učeći ih kako ih nositi. To su stvari kojih će se sjećati: sve prolazi, ali ljubav kojom si ljubljen ostaje zauvijek.

Josipa i Ivica

Prosinac 201418

Kraljevstvo Koje nas iščeKuje

MAJ

KA EL

VIRA

U nama postoji sjeme besmrtnosti i vječno-sti. Ta snaga jača je od bilo kakve poteškoće, radost je jača od razočarenja, vjernost pobje-đuje nad izdajom, a hrabrost nadvladava strah. Ne propuštaš više ni jednu priliku da bi činio dobro. Gospodin nas je stvorio u tijelu koje treba ljubiti i poštovati, jer to tijelo treba biti u stanju činiti dobro, to mu je obaveza: donositi život, život koji nikad neće završiti. Naše tijelo stari, troši se, završava svoju zadaću, zadaću da donosi život, ali naš život je besmrtan tako da će i naše tijelo biti u uskrsnuću života, za vječni život. Da život više ne umire i da tijelo uskrisuje pokazao nam je Isus: ubili su ga, razapeli na

time već postaje vječnost, stječe se jasniji uvid. Biti će veliko iznenađenje i čuđenje u Raju kada ćemo sve ovo vidjeti u jasnoći svjetla Lju-bavi Božje: ništa od onoga što smo voljeli neće biti izgubljeno! Vrata Kraljevstva Nebeskog su otvorena za onoga koji daruje s radošću, koji se daruje slobodno, bez interesa, s vjer-nošću i ljubavlju. Vječnost je vezana za tvoju ljubav, jer ako ne ljubiš, mrtav si već u ovome životu, osuđen si na tugu! U Raj ulazi samo Ljubav, samo koliko si ljubio. Darovana ljubav je ključ koji otvara vrata Raja, to živimo već sada, iako ne u punini. Isus nam govori da je Raj, Kraljevstvo nebesko, već među nama, unutar nas, i uistinu je tako.

Živimo za vječnostDugo godina sam vjerovao da u životu treba pod svaku cijenu samo uživati, uvjeren da će jednoga dana sve završiti. Ali na ovome putu vjere shvatio sam da jedina stvar koja ostaje je ljubav Božja, koja mi pomaže ljubiti braću. Nedavno je umrla moja teta, a potom nenadano i dva rođaka, to me je potreslo. Odgovore koji su mi bili potrebni našao sam u vjeri. U tim trenucima boli, molitva mi je dala veliku sigurnost i utjehu znajući da njihovi životi nisu završili, nego da su u Božjim rukama; život je vječan! Znam da ću ih jednoga dana opet sresti.

Valerio

Moje tijelo je Božji hramKada gledam fotografiju kad sam ušla u Zajednicu, vidim tijelo koje nisam ljubila, koje sam ispunjavala hranom tražeći utjehu. Vidim dva tužna oka u neprekidnoj potrazi za ljubavlju. Ljubav, ona prava, koju sam napokon našla u kapeli, klečeći u molitvi, otvarajući vrata srca prema Isusu. Ponovo sam otkrila povjerenje u bližnjega osjećajući se ljubljena od sestara. I zbog toga želim reći da vjerujem u uskrsnuće tijela i život vječni. Vjerujem jer vidim svoje tijelo koje svakim danom sve više uskrsava, osjećam da je moje tijelo živo i da je Hram Božji, da Duh Božji živi u meni: On uistinu postoji, osjećam Ga gotovo fizički, On je izvor s kojega crpim volju da se borim za dobro, svakim danom.

Raffaella

Postoji jedno

biste vi živjeli pedeset, devedeset, sto godina. I što poslije? Nisam vas primila samo zato da ne umrete od droge, jer na koncu svatko mora umrijeti, zbog ovoga ili onoga. Ja vas želim upo-znati s onim što nosi pečat Božjeg srca. Za Boga život je vrijednost: vrijedi Križ njegova Sina koji je pobijedio smrt, vrijedi uskrsnuće Sina, prvog od uskrsnulih. I ovaj put uskrsnuća kojim sada kročite, gledajući vaše tijelo, vaše oči, vaše ruke, vaša srca koja ponovo žive i ljube, poslije godina i godina u smrti, znak je onoga što će biti završno uskrsnuće, beskraj-na radost. Dakle, čemu strah? Naprijed s povjerenjem, idemo u susret prema Ocu, našem Domu, našem Nebu!

(Iz kateheze Majke Elvire mladima)

Kraljevstvo Koje nas iščeKuje

križ, umro je, položili su ga u grob, ali uskrsnuo je i obja-vio nam da je to i naša buduć-nost: uskrsnuti. Mi vjerujemo u to, to živimo i želimo svjedočiti. I za nas će doći trenutak u kojem će se rastvoriti oči istinskoga života: beskrajni prostori, obasjana lica, zelena polja, nebeske melodije, ljepota, ples, svjetlo… Sve lijepo što postoji, i što smo na zemlji isku-sili i doživjeli, živjet ćemo zauvijek!

(iz kateheze Majke Elvire)

Adolescenti, mlAdi, obitelji, roditelji: različite dinamike ali sve usmjerene prema

prijelazu „iz tame u svjetlo“, kako bi se u susretu sa isusom život pronašao i obnovio

Prosinac 201420 HODATI U VJERI

Kronika

obitelji

HODATI U VJERI

Već pet godina dolazim na prve subote u mjesecu. Svaki me put dirne kad vidim ko-liko je mladih, koji umjesto da traže zabavu kojekuda, žele susresti Isusa: osobe čiste, ra-dosne, nasmijanih lica koja su otkrila radost više. Svaki mjesec imam priliku osjetiti pra-vo prijateljstvo, koje je u vanjskom svijetu teško ostvariti. S Isusom sam uspjela izgra-diti odnos bez laži i kompromisa. Za vrijeme klanjanja osjećam u sebi puno mira i vedri-ne: mogu udahnuti novi čist zrak koji me potiče da živim dobro cijeli mjesec.

Milena

Želimo pružiti mladima mogućnost da dožive trenutke unutarnje istine, ali ne sami: zajedno s Isusom, s ponov-

no pronađenom nadom u srcu, radost zbog ponovno otkrivene vjere. Prisutni su brojni svećenici koji su na raspolaganju za ispovijed, odgovarajući na duboku potrebu za opro-stom i podrškom Božjeg milosrđa. U ponoć se slavi nedjeljna euharistija, radosna i blistava. Dolaze mnogi mladi, neki iz znatiželje, drugi redovito. Ako i samo jedan od njih shvati da se može plesati, pjevati, veseliti, proživjeti subotnju večer, vraćajući se kući u pravoj ra-dosti i s nečim velikim u srcu, a to je Božji mir, onda smo uspjeli u našoj misiji.

Adolescenti, mlAdi, obitelji, roditelji: različite dinamike ali sve usmjerene prema

prijelazu „iz tame u svjetlo“, kako bi se u susretu sa isusom život pronašao i obnovio

Već više od deset godina sudjelujem na susretu za mlade prve subote u mjesecu. U početku me malo čudio ovaj način moli-tve, trudio sam se uključiti u pjesmu i ple-sove za dobrodošlicu. Iako sam uvijek išao na misu, u našim malim župnim zajednica-ma klanjanje je često nešto nepoznato ili sla-bo posjećeno, pogotovo od strane mladih. Na početku, u euharistijskom klanjanju mi je bilo neobično slušati svećenika kada upućuje Isusu tako intimne i jednostavne molitve, realne, za stvarne situacije, ali i zahvale. Malo po malo prihvatio sam taj način i otkrio da mogu biti slobodan pred Isusom i reći mu sve: pitati ga za pomoć ili oprost, zahvaljivati, biti iskren, radovati se. Moj se život promijenio: prijateljstvo s Njim danas mi je najvažnije, jer o tom odnosu ovisi kvaliteta mog života. Od prije neko-liko godina pohađam susret s Beatrice koja je u međuvremenu postala moja supruga i nešto nam govori da je naša ljubav plod mo-litve pred Euharistijom. Najljepše sjećanje vezano je uz trenutak kada su javili da je sveti Ivan Pavao II. otišao u nebo, upravo dok smo bili na koljenima ispred euharistije: nisam ni-kada u životu doživio osjećaj patnje, ali i rado-sti u vjeri zbog smrti jedne drage osobe. Živjeti život u pravom svjetlu evanđelja daje doista je-dan novi smisao svemu.

Marco

21Uskrsnuće“DOĐITE I VIDITE”

“Dođite i viDite”

svake prve subote u mjesecu, okupljanje s mladima: radosno bdijenje, svjedočanstva, euharistijsko klanjanje i sveta misa usred noći

HODATI U VJERI

Cronaca di famiglia Una vita donata è festa per tUtti

COMPLEANNO DI MADRE ELVIRA COMPLEANNO DI MADRE ELVIRAMarzo 2014

Zajednica organizira mjesečne susrete za mlade žene, supruge i majke kako bi mogle ponovno otkriti pra-

vu vrijednost, veličanstvenost i dostojanstvo žene. To je put vjere i međusobne podjele koji je u početku ro-đen za supruge, zaručnice i sestre momaka koji su pri-hvaćeni u Zajednici, ali je danas otvoren za sve žene koje žele ponovno prona-ći sebe. Jedan dan u kome se zajedno moli, sluša nauk Crkve i Majke Elvire o pravoj ljepoti žene, razmatra i među-sobno dijeli u istini ono što sva-ka živi, pomažući si i podupirući se na putu, u radosti jer više nisu same!

Od početka mi je bilo jasno da ću pogrije-šiti ako budem dolazila na ove susrete sam

zato da budem blizu bratovu putu: Zajednica mi je nudila nešto jedin-

stveno i dragocjeno, nudila je to upravo meni, tada djevojci, a sada ženi kojoj je već četrde-set godina... kakve li slobode priznati sebi da se ne pozna-jem i da možda još uvijek se-be dovoljno ne volim, kakvo li je iznenađenje shvatiti da imam još puno toga za otkri-ti! Kada razmišljam o ovim

godinama puta, nemam što reći osim beskrajno hvala Gospo-

dinu i Zajednici za sva prijateljstva i promjene koje vidim u svome srcu.

Ilaria

U početku sam dolazila kako bih održavala kontakt sa Zajednicom u koju je ušao moj zaručnik; nikada ne bih pomislila da će jednoga dana ovo mjesto postati i moja kuća. Zahvaljujući katehezama, trenucima molitve i međusobnog razgovora o onome što živimo, u meni se rodila želja da se ponov-no rodim kao žena: razmišljala sam o svojim lažnim sigurnostima, skinula masku djevojke koja je do-bra sa svima. Iz mjeseca u mjesec otkrivam u sebi tu ženu o kojoj govori Majka Elvira, ženu koja se ne ograničava u ljubavi, koja se ne boji istine o sebi, koja ostaje vjerna i u patnji, zna oprostiti onomu tko je povrijedi. Zahvaljujem Gospi što me dopratila na ovaj put rasta u ljubavi!

Luciana

žene koje žele ponovno otkriti svoju veličinu sastaju se jednom mjesečno i provedu cijeli dan u prijateljstvu, slušanju, molitvi i međusobnoj podjeli

Prosinac 201422 “ŽENO, TKO SI?”

«AKO ŽENA

PRONAĐE SAMU SEBE,

ČOVJEČANSTVO JE

SPAŠENO!»Majka Elvira

Una vita donata è festa per tUttiKronika obitelji “Ženo, tko si?”

adolescencija je vrijeme u kome život traži odgovore na duboka pitanja, vrijeme pronalaženja odgovora što bog priželjkuje za nas

Una vita donata è festa per tUtti

RisurrezioneCOMPLEANNO DI MADRE ELVIRA COMPLEANNO DI MADRE ELVIRA

To je bilo nešto posve novo za sve nas: bilo nas je dvadesetak adolescentica, časna sestra Claudia, časna sestra Paola, nekoliko djevojaka iz Spinete i don Eu-genio. Već od početka se osjećalo da je Isus to dobro “zamislio”! Prije upoznavanja Zajednice nisam nika-da željela govoriti o svojim problemima i često sam bježala od patnje. Ovdje, naprotiv, uspjela sam se ot-voriti i podijeliti svoje poteškoće. Pritom nisam osje-tila osudu djevojaka. Osjetila sam da jedan put na mjesec mogu udahnuti svježinu prijateljstva i oslo-boditi srce. Odlučila sam se zadržati neko vrijeme u Zajednici u Spineti kada sam uvidjela da mi to treba i uz blagoslov svojih roditelja sam ostala. Započela sam živjeti susrete za adolescente s druge “strane”: u početku nije bilo lako jer sam se jako bojala njihove osude, ali sada imam želju da prenesem ono što sam dobila i sretna sam kad vidim da se djevojke vraćaju kući pune entuzijazma. Molim i nadam se da će ovo sjeme donijeti plodove radosti i dobra u njihovim sr-cima i u srcima onih osoba koje su u njihovoj blizini!

Lorenza

Ove sam godine drugi put prihvatila poziv Zajednice da sudjelujem na su-sretu adolescentica.Sada to već posta-je redovan događaj: vreća za spavanje, ruksak, puno radosti i... polazak!Jako se dobro sjećam prvog susreta: bila sam uzbuđena, da, ali sam od prvog trenutka osjetila da me prihvaćaju, iščekuju i žele dobro. Nisam baš znala što me čeka: s jedne strane sam se malo dvoumila ići ili ne, no s druge sam bila znati-željna. U početku je to bio način da budem bliže bratu koji je prije nekog vremena ušao u Zajednicu, da dijelim put s njim. Poslije sam shvatila da sam pronašla drugu obitelj koja me voli, zna saslušati, prihvatiti moje poteškoće i pomo-ći mi. Mislim da je najveća radost bila upravo to: stvoriti nove i iskrene odnose koji ne prestaju završetkom susreta, nego rastu na svakom Slavlju života i drugim susretima. Zasigurno je na početku ove druge godine moj pristup ozbil jnij i zbog jednog, još većeg projekta koji nosim u srcu: projekt misije!

Marialisa

23Uskrsnuće“BOŽJI SAN ZA MENE”

Una vita donata è festa per tUtti“Ženo, tko si?” “BoŽji san za mene”adolescencija je vrijeme u kome život traži odgovore na duboka pitanja,

vrijeme pronalaženja odgovora što bog priželjkuje za nas

T o je put mjesečnih susreta za djevojke ado-lescentne dobi, nastao za sestre svih mladih koji su prihvaćeni u Zajednici, ali otvoren i svim

drugim djevojkama željnima mjesta gdje se mogu na trenutak zaustaviti, naučiti biti zadovoljne same sobom i otkriti što Bog priželjkuje u njihovu živo-tu. Susret vode časne sestre i djevojke iz Zajednice, a sastoji se od molitve, razmatranja aktualnih tema i međusobne podjele radosti i poteškoća u duhu prihvaćanja i iskrenog prijateljstva.

Zajednica organizira u većem broju ze-malja mjesečne susrete za roditelje mladih koji su prihvaćeni u našim bra-

tovštinama, u sklopu serije susreata pod na-zivom “Ponovno rođenje obitelji”. Roditelji imaju priliku jednom mjesečno su-sresti Zajednicu i provesti dan u međusob-noj druženju, molitvi, katehezama i svjedo-čanstvima, kako bi razumjeli koliko je važ-no biti uz djecu na putu obraćenja. Ako je veliko čudo obraćenje mladog čovjeka koji je zbog droge bio na rubu smrti, još je ve-će čudo razmišljati o čudu koje Gospodin može učiniti od tog križa: može se ponovno roditi cijela obitelj. Promjena roditelja tako postaje još veći blagoslov za put djece!

Una vita donata è festa per tUttiKronikaobitelji “Ponovno rođenje oBitelji”: oBraćeni roDitelji, sPašena Djeca!

Iznenađujuće je kako kateheze koje nam nudi Zajednica tako direktno pogađaju upravo naše probleme. Zajednica nas uči da prva misijska zemlja koju trebamo po-sjetiti je naš život, i upućuje nas na prve k o r a k e k o j e t r e b a m o u č i n i t i d a bismo hodali. Zadovoljni smo jer smo nesvjesno započeli ovaj put u očaju zbog djeteta koje se gubi. Vidjeli smo da je svaki pokušaj bio promašaj i rekli si: “Sa-mi nećemo uspjeti. Trebamo pomoć”. Doživjeli smo to: ne služe ničemu naše vlastite sposobnosti! Sve je Njegovo djelo. On nam je stavio u srce želju da zavapi-mo “u pomoć”, da se otvorimo bez srama, a tog se trenutka stvorio, nešto kao ljudski lanac dobra, koji nas je doveo u Zajednicu Cenacolo. Putovanje vjere započinje t renutkom is t ine , pr i je svega reć i istinu samom sebi. Tako otkrijemo da je i nama roditeljima potrebna pomoć, a ne samo našoj djeci, da bismo ozdravili sve rane koje su posljedica naših grešaka iz prošlosti, grešaka koje smo godinama pažljivo skrivali. Zajednicu danas doživ-ljavamo kao instrument koji Gospodin koristi za naše spasenje.

tata Fabio i mama Giovanna

roditelji koji su i sami nosili težak križ svog djeteta uključenjem na isti put kojim hode njihova djeca ponovno otkrivaju veličinu obraćenja,

ponovno rođenje obitelji i radost zajedništva

«KADA DJECA VIDE DA SE RODITELJI VOLE,

DROGE ĆE NESTATI: LJUBAV JE TA KOJA SPAŠAVA

VAŠU DJECU!» Majka Elvira

Prosinac 201424 “PONOVNO ROĐENJE OBITELJI”

U rujnu smo započeli još jednu godinu zajedničkog puta. Kateheze naših svećenika poziv su na du-boko unutarnje razmatranje i svakoga tjedna ih preslušavamo na susretima u Grupi roditelja kojoj pripadamo, dio po dio. Iz svjedočanstva roditelja dobivam puno snage; prisustvo onih koji su duže od mene na putu pomaže mi i ohrabruje me: više nisam sama, tu su drugi. Od onih pak koji su došli poslije mene dobivam poticaje da se uvijek propitujem. Lijepo je što sam pronašla poniznost i slobodu da tražim pomoć na Skupini koristeći se ovom lijepom rečenicama: “Trebam vas! Molim vas, pomozite mi! Hvala”. Učim se uputiti te rečenice i svome mužu: to je put koji trebam otkriti, na kome vidim arogantnost instinktivnih odgovora koji puno puta naškode. Uvjerena sam da mi u najtežim trenucima čini dobro kada pitam Gospu da mi pomogne da naučim pretvoriti ljutnju i razočaranje u molitvu.

mama Vanda

Una vita donata è festa per tUtti“Ponovno rođenje oBitelji”: oBraćeni roDitelji, sPašena Djeca!

Otac mog sina Michaela preminuo je dok je on bio još mali. Bili sam sama nekoliko godina, a poslije sam upoznala Luku ko-ji mi je pomogao da ga podignem, po-put oca. Međutim, nismo bili vjenčani. Sa grupom roditelja smo započeli put vjere, otkri-vajući ljepotu povjerenja, istine i oprosta. Mo-litva je postala važan dio u našem životu i čini nam dobro. Odnos među nama, uz uobičajene poteškoće jednog para, postaje sve istinitiji i dublji. Tako smo osjetili u srcu da Gospodin traži od nas da se izaberemo za cijeli život u sakramentu braka. U rujnu smo konačno postali muž i žena, osjetivši ogromnu radost i veliku zahvalnost. Sada više ne skrivamo razlog naše radosti, uzvikujemo je cijelom svi-jetu: uzvikujemo svijetu ljubav našeg Gospo-dina Isusa i naše Nebeske Majke koji su nam svakoga dana blizu i daju nam snagu i ljubav da se suočavamo sa životom.

mama Beatrice «Tvojoj kćeri ćemo mi pomoći, ali što će biti s vama?” Kada je naša kći Alice ušla u Zajednicu ova rečenica Majke El-vire nam je pomogla da shvatimo kako i nama treba pomoć, a Grupa roditelja bila je pravo mjesto za to. Sjećamo se živo svog prvog odlaska na susret Sku-pine roditelja: pronašli smo prave pri-jatelje, za nas je to bilo mjesto na kome konačno možemo slobodno i bez sra-ma ispričati sav teret koji nosimo u nu-trini. Kako napredujemo na putu, shva-ćamo da su početne motivacije dovele do sudjelovanja na putu vjere, molitve i istine, temeljnih za naš život para i obitelji. Zahvaljujemo Zajednici na pu-tu koji nam nudi i jer nas je spasila.

tata Roberto i mama Miriam

25Uskrsnuće“PONOVNO ROĐENJE OBITELJI”

T o je niz mjesečnih susreta koji pomažu i podupiru mla-de supružnike da mogu ot-

kriti i pronaći ljepotu svog izbora i poziva kao kršćanska obitelj. Susrete u Italiji vodi don Bernardino Giordano, svećenik iz biskupije Saluzzo, duboko zaljubljen u Božji projekt obitelji i naš prijatelj, zajed-no s nekoliko obitelji iz Zajednice. Euharistijsko klanjanje, odabra-ne kateheze, dijalog supružnika, podjela među obiteljima bogat-stvo su tih susreta pokrenutih da bismo osjetili da ako je Isus, zaručnik, s nama, život je lakši i ra-dosniji. Tijekom susreta za djecu se brinu animatori, tako da supružnici mogu proživjeti jedan poseban dan, rezerviran samo za njih.

Prosinac 201426 “ZARUČNIK JE S VAMA”

Kronika obitelji “zaručnik je s vama”

Četrnaest godina braka je prošlo brzo, uz radost, kušnje i promjene, ali i uz rastuću indiferentnost i upadanje u kolotečinu. Nije bilo svađa, ali smo osjećali da se udaljuje-mo. Prije tri godine smo doznali za ove susrete i odlučili da ćemo ići. Već smo na prvom susretu shvatili smo da nam nedostaje vrijeme rezervirano samo za nas dvoje, u kome stavljamo u središte našu priču, nas kao para, bez isprike da trebamo nešto drugo raditi ili čuvati djecu. Samo nas dvoje, a s nama euharistijski Isus. Preko svjedočanstva parova i kateheza don Bernardina, Isus nam je pomogao da shvatimo na jednostavan i dubok način ljepotu i jedinstvenost našeg puta kao para. S Njim ne postoje nerješivi nesporazumi. Pred Njim otkrivamo izvor ljubavi koji nam pomaže da osjeti-mo da smo uistinu stvoreni jedno za drugoga. Biti zajedno s drugim parovima nam je pomoglo da prepoznamo da je svaka obitelj pozvana na poseban način živjeti vlastiti poziv i svjedočiti ga. To nas ohrabruje i pomaže da se osjetimo bliže Njemu i jedno drugomu.

Cristina i Tommaso

Živjeli smo nevjenčani trinaest godina i imali sve. No iako smo živjeli pod istim krovom gotovo se više nismo poznavali; toliko nas je uzeo svijet, želja da imamo više, posao, stvari, da smo bivali sve dalje jedno od drugoga. Zato smo došli na naš prvi susret “Zaručnik je s vama” i Duh Sveti se potru-dio da shvatimo i vidimo kako hodamo u krivom smjeru kao par. Riječi don Bernarda i klanjanje, za koje nismo niti znali što je, bili su jako snažni trenuci. Nije bilo lako, no počeli smo moliti, katkad zajedno, katkad sami, trudili smo se i ponovno smo počeli među sobom razgovarati. Ove godine smo se i vjenčali. Svjesni smo da moramo još puno sazrijevati, ali sada uz molitvu i podršku ovih susreta, znamo kamo idemo. Hvala, obitelji Cenacolo!

Roberta i Massimo

put za mlade supružnike, da zajedno mogu otkriti bogatstvo vjere u braku i obiteljskom životu

Put krozMi s i j uCenaColo

Ovim brojem krećemo na svojevrsno hodočašće u cilju

otkrivanja misionarskog djelovanja Zajednice

Cenacolo u zemljama gdje nas je Duh Sveti poslao...

Sretan put!

Bosna i Hercegovina1 muška bratovština1 ženska bratovština1 grupa roditelja (Mostar)

sl ovenija1 muška bratovština1 grupa roditelja (Ljubljana)1 grupa“exovaca” (Ljubljana)

Hrvatska4 muške bratovštine2 ženske bratovštine5 grupa roditelja (Split, Zadar, Osijek, Rijeka, Zagreb)2 grupe “exovaca” (Zagreb i Split)1 molitveno druženje supruga (Varaždin)1 molitveno druženje mladih (Vrbovec)

kosovogrupa roditelja

(Priština)

Bugarskagrupa prijatelja

(Rakowski)

srBijagrupa roditelja

(Novi Sad)

naBalkanu

na prisutnost dovela Zajednicu na ova područja, znajući da dolaze teške godine, preteške. Rat je do-nio sa sobom mnoga zla, a jedno od najvećih je bila patnja u srcima mladih i obitelji i puno droge. Dok su svi bježali od straha pred ratom,

Zajednica je došla i pustila korjenje usred svih tih teškoća, s vremenom postajući velikim znakom mira, lju-bavi, radosti i nade.

Od tog skromnog početka nastalo je kasnije puno kuća. Kako je tekao taj razvoj?Da, poslije otvaranja prve bratovšti-ne u Međugorju 1991., došle su i dru-ge. U Hrvatskoj smo 1992. pozvani u blizinu Splita, u Ugljane; zatim u

Varaždin, Biograd, Vrbovec, No-vigrad, Šarengrad... na razna

mjesta u Hrvatskoj gdje je život, ranjen i u potrebi, tražio pomoć Zajednice. Providnost je, preko oso-ba koji su imale osjećaja za Zajednicu, preko sve-ćenika, biskupa i vjerskih redova, ponudila moguć-nost da se koriste tereni ili kuće i tako su se razvile bratovštine na cijelom po-dručju Hrvatske. Mnogo

godina, jer je bilo vrijeme rata, bili smo jedina Zajednica

za ovisnike u Bosni i u Hrvatskoj. U isto vrijeme u naše kuće pri-hvaćali smo i mlade iz Slovačke, Češke, Poljske, Rumunjske, Srbi-je, Bosne i Hercegovine, Kosova, Bugarske… iz svih zemalja Balka-

na i s istoka Europe. Mladi nastavlja-ju dolaziti i danas. Poslije Hrvatske otvorena je bratovština i u Sloveniji, tako da su rođene i druge grupe ro-

Hrvatska

Zajednica je prisutna na Balkanu više od dvadeset godina, posebno u tvojoj zemlji Hrvatskoj. Kako je započela ova pustolovi-na?Zajednica je na Balkan došla malo prije početka posljednjeg rata, koji je izbio početkom devede-setih. Prvo mjesto gdje je Zajednica „podigla svoj šator“ bilo je Međugorje, u Bosni i Hercegovini. Od 1986. Majka Elvira je vo-dila mladiće da hodoča-ste Kraljici Mira uviđajući da se na tom mjestu njihova srca snažnije otvaraju moli-tvi te da njihove rane bivaju zacijeljene milosrđem Božjim. Neki ljudi su nam darovali te-ren u tom mjestu u lipnju 1991., nekoliko tjedana prije nego li je izbio rat u Hrvatskoj. Majka Elvira je dopratila sedam mladića s namjerom da se zadrže odnosno da podignu šatore. Iščitavajući danas tu priču možemo reći da je Gospi-

Put kroz MisijuCenaColo

Muške bratovštine:1992 “Gospa od zdravlja” - Ugljane1998 “Sveti Nikola” - Biograd1999 “Sveti Vinko Paulski” - Vrbovec2002 “Sveti Petar i Pavao” - Šarengrad

Ženske bratovštine:1996 “Sveti Josip Radnik” - Varaždin2004 “Majka Života” - Vrbovec

★ Muške bratovštine

● Ženske bratovštine

▲ Grupe roditelja

◼ Grupe “exovaca”

★★

★◼

◼

●

●

★

▲

▲

▲

▲ ▲

Zadar

Zagreb

Šarengrad

Vrbovec

Varaždin

BiogradUgljane

Rijeka

Osijek

Split

... 1992. godine pozvani smo u Ugljane kod Splita....

Intervju s don Ivanom Filipovićem,

odgovornom osobom Zajednice Cenacolo

na prostoru Balkana

ditelja te još mnogo, mnogo dobra.Osnovno poslanje Zajednice je pri-hvatiti mlade u potrebi i ponuditi im put oporavka. No Zajednica na Balkanu ima i jedno posebno po-slanje? Recimo da Zajednica, na prostorima Balkana, osim za prihva-titi mlade te pratiti put njihovih obi-telji, ima i ovo poslanje: pomiriti na-cije i narode koji su zadnjih desetaka godina bili u ratu. Svjedoci smo da su jednostavnost i istina u zajedniš-tvu, kroz obostranu pomoć, oprost i vjeru, ponovo približili obitelji koji su ne tako davno bile u ratnim suko-bima. Imati isti križ na leđima, živjeti isti osjećaj očaja s djecom, susresti jedno mjesto gdje te se ne pita oda-kle si i koje si nacionalnosti nego ti se pruži ruka, prihvati te se i besplat-no ponudi put spasenja, urodilo je time da su svi iskusili jedan novi osjećaj zajedništva, prijateljstva i pripadnosti koji je nadvladao zidove koji su se stvorili. Zatim, prisutnost Zajednice ponovno je probudila vje-ru. Mnogi su bili izgubili vjeru u doba komunizma, mnogi nisu bili kršteni, vjera je bila ugašena ili skrivena. Puno mladih je ponovo upoznalo Boga tražeći da prime krštenje, pri-bližavajući se sakramentima. Mnoge obitelji su ponovo pronašle vjeru u Gospodina i u Crkvu, približavajući se sakramentima, krštenjem i vjen-čanjem u Crkvi… vjera je ponovo za-živjela. Na kraju, Zajednica je uvijek njegovala posebnu senzibilnost za siromašne, jer je rat za sobom osta-vio veliko siromaštvo. Zajednica živi od Providnosti i Majka Elvira nas je naučila da moramo naučiti pouzda-ti se u Boga Oca koji proviđa svojoj djeci. Ali, providnost nije samo pri-mati, nego i davati. Kroz ove godine smo naučili otvoriti srce i davati, po-magati, podupirati na mnoge nači-ne i bez puno buke pojedince, obite-lji, prijatelje... mnoge ljude u potrebi koje je Gospodin stavio na naš put.

Kakav je položaj mladih u ovim ze-mljama danas, po tebi?Na Balkanu su se stvari izmijenile

u posljednjih desetak godina. Kad je Zajednica tek došla glavni pro-blem bila je ovisnost o heroinu i o tzv. „teškim drogama“. Današnja situacija je malo drugačija. Uz tzv. „lake droge“ pojavile su se i one sin-tetičke koje malo koštaju, a kupuju se u diskotekama; postoje i razne tablete koje ljudi zloupotrebljavaju, uključujući lijekove koji se legalnim putem kupuju u ljekarnama: postoji problem kockanja i igara na sreću; postoje ljudi koji cijeli svoj dan pro-vode na internetu, facebooku, živeći u virtualnom svijetu. Sve to u mla-dima izaziva duboko razočaranje, veliko unutarnje nezadovoljstvo koje često prerasta u nasilje, sukob s roditeljima, bijeg, prkos. U zadnje vrijeme dolazi mnogo mladih od šesnaest do dvadeset dvije godine starosti. Majka Elvira nas je uvijek učila da Zajednica nije mjesto za te-oretiziranje o problemima mladih, nego vrlo konretan prijedlog jednog načina života, nazvan „Škola živo-ta“, za one mlade odlučne da pro-nađu smisao vlastita života.

Osim samih bratovština, koliko su prisutni drugi oblici zajedničar-skog življenja i djelovanja, poput centara za pripremne susrete, gru-pe roditelja, grupe mladih koji su prošli put Zajednice? Tijekom više od dvadeset godina Za-jednica je na ovim područjima jako razgranala svoju djelatnost. Danas postoje brojne skupine roditelja. Obitelji, čija su djeca na putu ili su završili put Zajednice, i dalje su na putu obraćenja vjerno sudjelujući na tjednim ili godišnjim susretima. Mnogi roditelji svjedoče da je susret s Majkom Elvirom za njih bio Božji za-grljaj koji ih je vratio u Njegov dom. Jedan lijep događaj u zadnje vrije-me je bilo hodočašće u Međugorje s roditeljima iz ovih područja: ove godine su bili u velikom broju, kao nikad prije. Bili su to prekrasni dani u društvu Gospe, sa srcem otvorenim molitvi u traženju milosti, u zahvalji-vanju. Nezaboravni dani koji ostaju u srcu, preko kojih vjera raste, nada se ponovo rađa, ojačava se prijatelj-stvo s Bogom. Na više mjesta radimo

29Uskrsnuće

Hrvatska

..... mnogi roditelji svjedoče da je susret s Majkom Elvirom za njih bio poput Božjeg zagrljaja......

pripremne susrete, na koji-ma obitelji i mladi u teš-koćama mogu zatražiti prve informacije i doći u prvi kontakt sa Zajed-nicom. Također su vrlo aktivni i mladi koji su završili put Zajednice, nazvani „Djeca Zajedni-ce“ ili „exovci“, koji često dolaze na susrete u Za-jednicu i na naša slav-lja, organiziraju susrete među sobom, pozivajući nekoga od svećenika za ispovijed, svetu misu, za-jedničku molitvu.

Znamo da postoji i nekoli-ko hvalevrijednih inicijativa među mladima proizašlima iz Zajednice. Možeš li nam reći par riječi o tome?Osim puno novoosnovanih obitelji, zadnjih godina razvila se i jedna so-cijalna kooperativa, „Zadruga Pon-tes Salutis“ (Mostovi spasa), po-krenuta od grupe prijatelja, braće i sestara mladih koji su bili u Zajedni-ci, s ciljem pružanja potpore onim mladima koji izađu iz Zajednice. Time se nastoji, kroz prijateljstvo i posao, osigurati im egzistenciju u duhu Zajednice.

Papa Franjo želi jednu misionarsku Crkvu, otvorenu, koja ide prema periferijama. Kako Zajednica na vašem području odgova-ra na taj njegov apel?Živimo u ovoj misionarskoj dimenziji, za koju naravno želimo i da raste. Zadnjih godina riječi pape Franje su razbudile još više taj misio-narski duh u srcu Zajednice na ovim prostorima. Svjesni smo da to što nam je Bog darovao nije samo za nas, nego se treba u radosti podijeli-ti, ispričati drugima. Dugo godina smo prisutni po školama koje nas pozivaju na svjedočanstva, gdje čujemo probleme mladih današ-

provodeći par sati ili pola dana s nama. U različi-tim gradovima Hrvatske, Bosne i Hercegovine ali i drugih zemalja realizirali smo izložbe fotografi-ja, koncerte, predstave, dokumentarne filmove, intervjue u medijima; u Božićnom vremenu smo prisutni ispred Zagrebač-ke katedrale sa prikazom živimh jaslica.Svaka prilika koju nam život pruži misija je za svjedočiti naše uskrsnu-

će, nudeći nadu i pružajući ruku onima koji osjećaju po-

trebu da ih se prihvati, zagrli, ljubi i pomaže u traženju puta istinskog života.

Kako je Zajednice prihvaćena u ovim zemljama?Zajednica je u Hrvatskoj i općeni-to na ovim prostorima prihvaćena jako dobro: od strane Crkve, ljudi, ali i od državnih institucija, s kojima smo razvili poštivanje i suradnju. U ovih dvadeset godina se uistinu učinilo mnogo dobra i svi prepo-znaju da je Bog, preko ovoga puta, blagoslovio mnoge. Rekao bih da su ljudi na poseban način dotaknuti Majkom Elvirom: vidljivo je da ljudi prepoznaju ono što se rodilo iz nje-zina srca i razvilo se na ovim po-

dručjima; postoji zahvalnost za hrabrost što je puno puta došla među nas, što je bila otvorena za pomoć mladi-ma u teška vremena otvara-njem bratovština. Gdje god idemo, uvijek nas pitaju kako je Majka Elvira, koji su sljedeći projekti u našim bratovština-ma, što nosimo u srcu. Možemo posvjedočiti da je Zajednica Cenacolona išla na p l o d n o

tlo na ovim inače prilično tvrdim balkanskim prostorima, da je prihvaćena i ljubljena. Ljubav koju je darovala je ista ta koja joj se danas uistinu vraća.

njice te podijelimo s njima našu po-ruku života i nade. Organizirali smo mnoga svjedočanstva preko malih predstava koje nose jasne poruke vezane za obitelj, za mlade, za život-ne teškoće i kako ih riješiti. Bilo je i velikih događaja svjedočenja vjere, kao mjuzikl Credo realiziran u Za-grebu prije nekoliko godina te u ruj-nu ove godine na Forumu u Zadru, koji su vidjele tisuće ljudi, koji je dotakao srca mnogih u gradu. Puno se radi i na poticanju dijaloga s mla-dima koji dolaze u naše bratovštine


... kadgod se pruži prilika želimo ispuniti našu misiju: posvjedočiti vlastito uskrsnuće...

... neki od naših projekata: izložbe fotografija, koncerti, mjuzikli, filmovi....

31Uskrsnuće

Znamo da ste bili u „misija-ma“ u nekim bliskim zemljama, gdje postoje grupe roditelja i prijatelja Cenacola. Možeš li nam reći nešto o tome?U zadnje vrijeme smo napravili ne-koliko “misionarskih putovanja”, odgovarajući na poziv tamošnjih roditelja. Primjerice na Kosovu već deset godina postoj Grupa Cena-colo koja okuplja roditelje koji su imali djecu u Zajednici. Karizma Zajednice ih je duboko taknula u srce te su osnivanjem grupe pože-ljeli podijeliti radost uskrsnuća s drugim obiteljima. Susreću se su-botom, druže i mole krunicu. Katkad ih je samo troje, četvero, petero, kat-kad više, ali su bez prestanka već de-set godina! Bilo je dirljivo susresti te obitelji, donijeti im radost Zajednice, ohrabriti ih, zahvaliti im na tome što jesu i na njihovoj vjernosti. Bili smo i u Bugarskoj gdje jedan svećenik, ne-koliko časnih sestara i laika pomaže tamošnjim mladima i obiteljima da se priključe putu Zajednice. Često smo u Bosni, zatim u Novom Sadu u Srbiji, Vojvodina... u svim zemlja-ma gdje je sjeme Cenacola pronašlo neko srce otvoreno dobru. Tako su nastale grupe koje se u duhu Zajed-nice okupljaju na molitvu, za pomoć

mladima i obiteljima, da bi zajedno kročili prema “svijetlu”.

Ima li još kakvih novosti glede evangelizacije mladih?Jedna od ljepših stvari u zadnje vri-jeme su trenutci molitve u Vrbovcu na koje pozivamo mlade iz obližnjeg Zagreba i drugih hrvatskih gradova. To je trenutak koji smo nazvali: “Molitva mladih za mlade”. Puno ljudi, posebno roditelja, zovu u Za-jednicu i pitaju za molitvu za vlastitu djecu, zanimajući se što sve treba učiniti da bi djecu stavili na ispravan put. Stoga smo započeli sljedeću ak-ciju: zapišemo ime djeteta koje je u problemima na papirić i jedan put u mjesecu se nalazimo s mladima i molimo za sve mlade u potrebi da bi Gospodin svojom milošću dotaknuo njihova srca i pomogao im da prona-đu ispravan put prema punini života.

Što bi naveo kao najveće radosti?Najveća radost je motriti plodove vjere kojima djelovanje Zajedni-ce rađa: obraćene obitelji, spašeni momci, mladi koji korak po korak doživljavaju uskrsnuće od mrtvih, koji otvaraju srce vjeri susrećući Isusa uskrslog i hodajući skupa s njim, slijedeći njegovu Riječ.

Lijepo je vidjeti našu braću koji su „izaš-

li“ iz Zajednice i osnovali obitelji u kojima obiluje osmjeh i rado-stan pogled. Ve-seli nas vidjeti u srcu momaka i mladih obitelji s ovih područja želju za odla-skom u misije da bi služeći uzvratlili ono

što su od Boga dobili.

A najveće poteškoće?Na ovome putu obra-ćenja poteškoće su dio

svakodnevnice, svaki dan je nova borba, križ koji treba nositi s rado-šću. Postoje i trenutci poraza: netko od momaka izađe, prerano prekine svoj put u Zajednici i zatim padne, poslije čega slijedi borba da mu po-mognemo da stane na noge i ponov-no ga dovedemo na put dobra. No to nije uvijek moguće, ne uspiju svi tako postupiti, katkad se čini da će zlo nadvladati. Čovjek je satkan od slobode i krh-kosti, teško je shvatiti taj duboki misterij. No sigurni smo da je i u tim situacijama, koje su sastavni dio na-šeg života, Bog snažno prisutan i da djeluje.

Nakon više od dvadeset godina “misije” na Balkanu, kako vidiš ra-zvoj Zajednice?Naša prisutnost na ovim područjima u ove dvadeset i tri godine urodila je lijepim plodovima, iako ima još puno toga za napraviti, staviti u br-zinu više! Kao što kaže Majka Elvira, Zajednica je znak svjetla i nade, otvorena cesta prema Božjem srcu.

... jedan put mjesečno se okupljamo s mladima i molimo za

mlade u problemima...

... na Kosovu već 10 godina postoji Grupa Cenacolo...

Intervju s Marcom i Cinziom Zapella, odgovornim osobama naših bratovština u Bosni i Hercegovini

Zajednica je stigla u Bosnu I Herce-govinu neposredno prije rata. Ka-kav je bio život u to vrijeme?Započeli smo s “Poljem života” u Međugorju. U početku su mom-ci živjeli u šatorima i dijelili su sve teškoće i patnje koje je rat izazvao. Majka Elvira slala ih je da poma-žu ljudima u manjim poslovima oko kuće i na polju. Puno muškaraca bilo je na fron-tu, a mi smo diskretno po-mogli onima koji su ostali kod kuće. Prijateljstvo i poštovanje koje Zajednica uživa među ljudima uko-rijenjeno je u solidarnosti stvorenoj u tom teškom razdoblju.

Današnja misija?Tijekom godina karizma Za-jednice razvila se prihvaćanjem mnogih mladih s ovih područja. Svjedočimo našu volju da se spasi čovjeka bez obzira kojoj vjeri ili naci-onalnosti pripada. To ljudi jako cije-ne, pogotovo nakon završetka rata.

U Međugorju, koje posjećuju broj-ni hodočasnici, Cenacolo evange-lizira kroz vlastita svjedočanstva?Od samog početka hodočasnici su nas posjećivali; željeli su čuti svje-dočanstva uskrslog života mladih ljudi. No, to nije bio neki unaprijed smišljeni projekt, nikad nismo išli tražiti ili pozivati skupine, jedno-stavno bi nam došli. Svjedočan-stva naših mladića i djevojaka dira-ju u srce, pokazuju kako Bog može promijeniti nečiji život. Tijekom

godina prihvaćanje hodočasni-ka postalo je dio svakodnevnog

služenja, što je omogućilo Zajednici da bude prepo-znata, a potom i pozvana u mnoge druge zemlje.

Mnogo je ljudi koji su se upoznali sa Zajednicom baš ovdje. Što taj susret pobudi u njima?Kad ljudi upoznaju izbli-za način na koji živimo, shvate da to i njima može pomoći da se oslobode

vlastitih ovisnosti koje, iako možda male, guše život. Sve više prihvaćamo ljude koji žele

živjeti s nama određeno vrijeme kako bi bolje upoznali sami sebe ili osvježili svoju vjeru.

Paralelno uz dvije bratovštine po-stoji i mnoštvo drugih aktivnosti...Da, život je razvio našu djelatnost u različitim smjerovima; najprije tjed-ni sastanci roditelja, potom centri za prihvat onih koji žele ući u našu Zajednicu, svjedočenja u župama i školama, mjuzikli na Festivalu mla-dih na poziv fratara iz župe. Lijepo je vidjeti kako raste broj mladih s ovog područja, koji nakon puta ponovnog rođenja, ostaju kako bi pomogli mla-dim ljudima koji traže pomoć.

Bosnai HerCegovina

★ Muška bratovština

● Ženska bratovština

▲ Grupa roditelja

●★

Muška bratovština:1991 “Polje Života” - Medjugorje

Ženska bratovština:2000 “Polje radosti” - Medjugorje

▲ Mostar

... svjedočimo našu volju da spasimo čovjeka ne radeći pritom razlike...


Međugorje

33Uskrsnuće

Intervju s Alešom, “djetetom” Cena-cola, i vjernom p r i j a te l j i co m Barbarom Ster-le, osobama koje predstavljaju našu Zajednicu u Sloveniji.

Kada je Zajed-nica Cenacolo došla u Slove-niju?

Zajednica je pri-sutna u Sloveniji

od prije deset godi-na. Kada je tek otvorena kuća, mje-štani okolnih sela bili su jako zbunje-ni, nisu znali što će se dalje događati na brdašcu u Škocjanu. Danas su sretni!

Koja je glavna misija Cenacola u ovoj zemlji?Naša misija je pomoći mladim lju-dima koji žele promijeniti svoj život, osobito onima koji su najviše ranjeni te dati podršku njihovim obiteljima na putu vjere. U posljednje vrijeme prihvaćamo sve više mladih koji osjećaju potrebu da otkriju vrijed-nost života. Primjerice, u posljednjih nekoliko godina nekoliko djevojaka otkrilo je svoj misionarski poziv za-hvaljujući susretu sa Zajednicom.

Kako izgleda Dan otvorenih vrata?Ovu inicijativu smo pokrenuli kako bismo zahvalili svima koji nas podr-žavaju. To je dan kada širom otva-ramo vrata svim mladim ljudima, obiteljima i prijateljima Zajednice. Sudjeluju mnogi mladi ljudi koji imaju želju čuti iskustva uskrslog ži-vota momaka, a to ispunjava naša srca radošću. Naša želja je da Za-jednica postane sve više i više oru-đe u rukama Božjim, da bude nada mnogim mladim ljudima koji traže smisao svoga života.

Bosnai HerCegovina

slovenija

★ Muška bratovština

▲ Grupa roditelja

◼ Grupa “exovaca”

★Muška bratovština:2004 “Gospa mladih” - Škocjan ▲

Kako se Zajednica uklopila u ovdašnju sredinu?Bratovština je jednostavno mjesto, ali sa snažnim svjedočanstvom. Ak-tivno je uključena u lokalna doga-đanja i ljudi jako vole momke. Su-rađujemo sa školama i svećenicima iz cijele Slovenije da bismo prenije-li, svugdje gdje smo pozvani, naše svjedočanstvo. U posljednje vrijeme smo počeli, u suradnji s hrvatskom kućom u Vrbovcu, predstavljati Za-jednicu u nekim većim gradovima. Ove godine smo, između osta-log, sudjelovali na najvećem okupljanju mladih katolika u Sloveniji.

Postoje li još neke ini-cijative u cilju pred-stavljanja naše misije u Sloveniji?Imamo web stranicu i skupinu na Facebo-oku. Sudjelovali smo u nekoliko televizijskih i radijskih emisija. Ra-zličiti mediji Zajednicu sve više zovu da bi posvjedočila o sebi. Uz to jednom godiš-nje organiziramo Dan otvore-nih vrata i na Božić Žive jaslice.

Ljubljana◼

... Dan otvorenih vrata prilika je da se upozna naš način života...

Škocjan

“Obilježeni žarOm misije”

glas

PAPE...u korak s Papom Franjom sljedeći

apostolsku pobudnicu

EvangElii gaudium

“

“

Želimo li rasti u du-hovnom životu ne možemo se odreći misionarstva. Trud evangelizacije obo-gaćuje um i srce, širi duhovne ho-rizonte, olakšava prepoznati poti-caje Duha Svetoga, čini da izlazimo iz naših ograničenih duhovnih okvira. Istovremeno, mi-sionar potpuno posvećen svome radu veseli se činjenici što postaje izvorom koji osvježava. Misionar može biti samo onaj koji se osjeća dobro tra-žeći dobro bližnjega, koji priželjkuje sreću drugih. Ta otvorenost srca je izvor sreće, jer “blaženije je davati nego primati” (Dj 20,35).

PaPa Franjo, EvangElii gaudium 272

Prosinac 201434

“ I ja mogu reći: “Susrela sam Mesiju!” U prvo vrijeme svog boravka u Zajednici nisam nipošto željela ući u kapelu, bilo mi je draže otići raditi; danas, nakon nekoliko godina puta, pripremam se za odlazak u misije, gdje ću trebati svjedočiti, odgajati i nositi Isusa djeci. To je za mene najveće čudo! Katkad me ta riječ “učenik – misionar” plaši, no sigurna sam da će mi ove godine proživljene u bratovštinama pomoći staviti u konkretno kršćanski život koji je danas dio mene. Hvala Ti, Gospo-dine, jer si znao najispravniji način da me ozdraviš, spasiš, odgajaš: preko djevojaka koje su za mene bile svje-doci Isusove prisutnosti.

Caroline

“Zato idite i učinite sve narode uče-nicima mojim! (Mt 28,19)… Ovo je izravan poziv svakom kršćaninu, da se nitko ne bi odrekao vlasti-tog udjela u evangelizaciji. Ako je pojedinac zaista doživio iskustvo Božje ljubavi koja ga spašava, ne trebaju mu dugačke upute i lekcije da bi išao navije-štati. Svaki kršćanin je misionar u mjeri u kojoj se susreo s Ljubavlju Božjom u Isusu Kristu; ne kažemo više da smo “učenici” i “misio-nari”, već da smo uvijek ”učenici – misionari”. Ako nismo sigurni, pogledajmo prve učenike koji su odmah nakon što su prepoznali Isusov pogled krenuli naviještati puninu radosti: “Našli smo Me-siju” (Iv 1,41). Samaritanka, tek što je završila svoj razgovor s Isu-som, postaje misionarkom. Mnogi Samaritanci povjerovahu u Isusa “zbog ženina svjedočanstva” (Iv 4,39). I sveti Pavao, počevši od svog susreta s Isusom Kristom, “odmah poče propovijedati u si-nagogama da je Isus Sin Božji” (Dj 9,20). A mi, što čekamo?

Evangelii Gaudium, 120

Uvjerena sam da snaga riječi kojima se naviješta Isus dolazi ponajprije iz mog obraćenja. Moram u prvom redu znati kako dobiti bitke sama sa sobom, da bi drugi potom mogli vidjeti a onda i primiti Isusovu Ljubav preko mene. Volim riječi Majke Elvire koja kaže da moramo evangelizirati vlastitim životom i vjerujem u nadah-nuća Duha Svetoga, koji prosvjetljuje našu kreativnost da bi svakodnevno osmislio čine ljubavi koje dotiču srca drugih. Molim oprost za svaki put kada sam prigušila Isusovu ljubav u sebi, razočaravajući one koji su očeki-vali da će je primiti preko mene.

časna sestra Giuditta

Uskrsnuće 35

Ove prekrasne riječi Papa Franje daju mi za misliti i bude zahvalnost na velikom daru moga kršte-nja, na daru bivanja članom Naroda Božjega i na tome što sam dio jedne predivne i univerzalne obitelji, Crkve. Kada razmišljam o svom krštenju, mislim da je to bio vrlo poseban trenutak u ko-jem je Duh Sveti posijao sjeme vjere u moj život te mi je dao posebnu misiju. Providnost Božja, u svojoj Očinskoj ljubavi, učinila je da susretnem Zajednicu gdje je svjetlo vjere obasjalo moj mrak i gdje se moja tuga pretvorila u radost. Na svome sam putu postajao sve svjesniji da mi je Bog poklonio mnogo više od onoga što mi može ponuditi svijet, i taj primljeni dar ne mogu zadržati za sebe, on mora postati dar za sve one koji su oko mene. Misija je uvijek: kada sam s momcima, s prijateljima, sa samim sobom, sa svojom obitelji, hodajući ulicom ili trenutno s najsiromašnijom djecom s ulice u misijama u Meksiku. Od njih imam uvijek puno za naučiti, puno za slušati; život najsiromašnijih je postao za mene veliki učitelj i sretan sam što mogu tako živjeti, kao “učenik – misionar”, vičući svojim vlastitim životom da je Isus Krist Gospodin, umro i uskrsnuo za sve nas, te da Njegovu milosrđu nema kraja!

brat Hubert

Prosinac 201436

Papa Franjo je u meni probudio snažnu želju za “misijama”. Uskoro ću krenuti za Liberiju i želim da moj život nosi radost, mir i ljubav svima. Primila sam mnogo ljubavi od Isusa ovih godina i sada sam sretna da ja mogu dati, uvijek učeći od drugih kako ljubiti. Kako je lijepo kad naš život, ruke, noge, osmijesi, postanu najljepša misija: život darovan drugima s ljubavlju. Danas je sve to moguće jer Isus, Ljubav, živi u meni.

časna sestra Susan

Kao mlada obitelj u Zajednici još uvijek otkrivamo i čudimo se našoj misiji. Još donedavno svatko je od nas hodio svojim putem, a sada smo obitelj i prije nešto manje od mjesec dana postali smo ro-ditelji djevojčice. Sretni smo, iako moramo sazreti i rasti u toj novoj dimenziji. Papine riječi pomažu nam ne zaustavljati se na našim slabostima ili na zahtijevanju da radimo tko zna kako velike stvari da bi se osjetili “učenicima – misionarima”. Podsjetili smo jedno drugoga da je misija svaki put kada uspijemo vidjeti dobro umjesto lošega u nama ili u braći, kada smo sposobni slušati, ohrabrivati, dati osmijeh onomu koji ga je potreban. Postajemo svjesni da se ne možemo zaustavljati zbog naših strahova od svjedočenja, ako želimo biti sretni. Naprotiv, pozvani smo na svakodnevnu misiju koja je nositi svjetlo, nadu i ljubav među ljude koje svakodnevno susrećemo.

Maja i Daniel

“Moje najveće uskrsnuće počelo je kada sam odlučio izaći iz samoga sebe i, kako kaže Papa Franjo, počeo u svojoj skro-mnosti biti misionarom: najprije s mom-cima s kojima sam bio, a danas s djecom s kojom živim, tražeći u svakom trenutku da moje slabosti ne zaustavljaju moj put. Iako siromašan, želim prenositi ra-dost življenja s Isusom! Kada to uspijem učiniti kroz dan, u kojem je možda sve pošlo naopako, večer dočekam sretan!

Marco

Dotaknula me rečenica Pape Franje: ”Ja sam misija na ovoj zemlji.“ Najveće ozdravljenje za mene bilo je otkriće da sam dijete Božje i da je Isus platio skupu cijenu za mene. Bog me u svojoj velikoj Ljubavi stvorio i jedini cilj u mome životu danas je darovati tu ljubav. Ako je daru-jem, ja živim i ne gubim je. Ta svjesnost danas u potpunosti ispunjava moj život, moje srce i moj um, i daruje mi veliku radost koju mi ništa i nitko više ne može oduzeti. Prva misija koju sam primio od Gospodina i koju me Zajednica naučila živjeti upravo je ta: naučiti živjeti dobro svoj život koji je prvi i najveći dar koji mi je Bog darovao, dar koji sam prije Zajednice mrzio i uništavao. Zahvalju-jem Bogu koji mi je omogućio ponovno otkriti ljepotu življenja i radost darivanja.

brat Josip

“

Misija među ljudima nije jedan dio moga života, neki ukras ko-ji mogu skinuti, dodatak ili samo trenutak među mnogim drugima. To je nešto što ne mogu iskorije-niti iz svog bića ako se ne želim uništiti. Ja sam misija na ovoj ze-mlji i zato se nalazim na ovome svijetu. Moramo prepoznati sami sebe obilježene tom misijom da bismo prosvijetlili, blagoslovili, oživjeli, podignuli, ozdravili, oslo-bodili. Tu se pokazuje koliko je netko medicinska sestra u duši, učitelj u duši, političar u duši, svi oni koji su odlučili u dubini svog bića biti s drugima i za druge.

Evangelii Gaudium, 273

Uskrsnuće 37

Prosinac 2014

Kakva su tvoja iskustva rada u tipografiji, možeš nam ispričati neki značajniji trenu-tak kojeg se posebno sjećaš?BOJAN: Na početku je to bio veliki izazov, jer se nisam znao služiti računalom, osim osnovnih stvari poput slanja maila i surfa-nja po webu. Prvih dana nisam znao kamo bih se okrenuo, često bih samo zbunjeno gle-dao dok bi mi braća objašnjavala što treba učiniti. No malo po malo počeo sam shvaćati kako stvari funkcioniraju te se počeo služiti nekim programima. Počeo sam kreativnije razmišljati i osjećati se sve ispunjeniji po-slom koji radim, ni ne sluteći što me očekuje. Nakon tri mjeseca Ivo, koji je tu bio prije mene, prebačen je u Italiju i našao sam se u situaciji da moram pripremiti naš časopis “Uskrsnuće“, a da on nije tu da pomogne kad zapne. Ti su trenuci bili od velike važnosti za moj daljnji put u Zajednici, to je bila provjera mog dosadašnjeg puta i samopouzdanja. Pitao sam se: Mogu li ja to uopće? No nisam odustajao te sam, uz molitvu i prijateljstvo, svladavajući brojne poteškoće, često radeći i dugo u noć uspio sve kompletirati i poslati

38 RAD KAO DAR RAD KAO DAR

Č asopis „Uskrsnuće“ nastao je u samim početcima Zajednice, točnije

1986. godine, kao potreba da dije-limo i svjedočimo naš život s onima koje susrećemo. Vjerujemo da se kroz susrete život obogaćuje, obzori proširuju, iskustvo jednog postaje bogatstvo za drugoga. Rođen uz skromna sredstva i bez ikakvih pretenzija, tromjesečnik Zajednice postao je kroz godine glas koji izražava i prepričava oduševljenje onoga što Božja ljubav ostvaruje u našem zajedničarskom životu. Danas se tiska u dva izdanja, talijanskom i hrvatskom. Talijansko izdanje izrađuje se u središnjoj tipografiji u Saluzzu, Italija, dok se hr-vatsko priprema u maloj ali dinamičnoj tipografiji u Vrbovcu. Trenutno stiže do 6.000 obitelji u Hrvatskoj te 20.000 u Italiji, donoseći dašak svježine, potičući

Evo što kažu mladi koji radE u tipografiji diljEm zajEdnicE:

Počeci tipografije u Zajednici

Tipografija u Saluzzu, Italija

Uskrsnuće

TIPOGRAFIJA

39

u tiskaru. Najljepši trenutak bio je kada je to “Uskrsnuće” otisnuto došlo u naš dvorac. Uzeo sam ga u ruke i sa strepnjom pregledao od početka do kraja. Bio je to neopisiv osje-ćaj kada sam odahnuo shvativši da je sve u redu. Tog se trenutka s radošću sjećam. Zahvalan sam Zajednici i momcima što su mi dali mogućnost da se realiziram u ovoj oba-vezi i sigurno bih htio rasti u znanju i na-predovati sve više. Ispunjava me kada mogu znanjem koje sam stekao služiti drugima u bratovštini radeći male stvari. Pouzdajem se u providnost da ću napredovati i dalje radeći to što sam uistinu zavolio.

Što nam možeš reći o svom radu u tipografiji Zajednice Cenacolo?IVO: Rad u tipografiji je doista za mene jedan dar od Zajednice i Boga preko kojega se mogu kreativno izražavati i nadopunjavati znanje preko novih radova i od iskusnijih momaka u toj obavezi. Iako sam i prije Zajednice radio slične poslove, ono što sam ovdje naučio u smislu zajedničkog rada, suradnje, međusob-nog poštovanja, besplatnog služenja i rada sa

RAD KAO DAR RAD KAO DAR

duh oprosta, milosrđa, svjetla i nade. Želimo svjedočiti da je moguće željeti si dobro, oprostiti si, krenuti iz početka. „Uskrsnuće“ se obraća prije svega mla-dima, da im govori o dragocjenosti dara života, daru koji treba čuvati i štititi, cije-niti i razvijati u punini. Na svojim strani-cama želi navijestiti svima da je kršćanski život siguran put, svjetlo u noći, hrana za kušati i voljeti samoga sebe, snaga za svladavati vlastite krhkosti, energija za započeti svaki dan ljubeći, za vjerovati i živjeti slobodno. Želimo ispričati da Božja ljubav postaje dio čovjekove životne priče i svjedočiti da uskrsli Krist nastavlja i danas uskršavati mrtve. „Uskrsnuće“ je besplatno, živi od Providnosti i vjere, jer je rođeno iz zahvalnosti i vjere. To je sredstvo koje želi reći svima da je život najljepši ako imaš hrabrosti darovati ga.

Evo što kažu mladi koji radE u tipografiji diljEm zajEdnicE:

Prvi otisci časopisa “Uskrsnuće”

Tipografija u Saluzzu, Italija

- POČETAK I RAZVOJ -

40 RAD KAO DAR RAD KAO DARProsinac 2014

TIPOGRAFIJAŠto te najviše ispunjava u ovom poslu i što si dobio preko njega? WILLIAM: Od prije nekoliko mjeseci radim u tipografiji i sretan sam zbog ove moguć-nosti koja mi je pružena. U srednjoj školi smo imali poduku iz grafičkog i reklamnog dizajna, ali u to vrijeme računala me nisu previše zanimala tako da sam bio prilično ravnodušan. Sada, nakon dvadeset godina, otkrivam bogatstvo mogućnosti koje pruža računalo: volim crtati, i sada u Zajednici učim kako crtati na računalu. Ovdje u tipo-grafiji radim zajedno sa djevojkama, časnim sestrama, ponekad katkad i svećenicima. U početku mi je bilo teško snaći se u svemu tome i pronaći svoje mjesto. Zajednički život nije uvijek lak i često vidim tko sam uistinu. Nekad su to lijepe stvari, nekad manje lijepe, no trenutaka za osobni rast ima uvijek i za to sam zahvalan Bogu. On mi kroz ovaj posao daje mogućnost da postanem uravnoteženija i potpunija osoba, učeći i usavršavajući se. Što reći nego zahvaliti Bogu i Zajednici za svu ljubav kojom sam okružen!

Što za tebe predstavlja rad u tipografiji?LAURA: Smatram velikim darom činjenicu da mogu raditi u tipografiji Zajednice Cena-colo. Preko ovog posla vidim da Gospodin ne odbacuje ništa što smo radili u životu prije Zajednice. Naime prije Zajednice nisam vidjela previše smisla u odabiru svojih stu-dija, a sada vidim da i taj dio moje prošlosti dobiva smisao. Ovdje se osjećam kao u misi-jama. Posao je na prvi pogled sličan klasič-nom uredskom poslu, no ja ga doživljavam na potpuno drugačiji način. Iznad svega to je osjećaj slobode, čistoće i ljepote: posao je

srcem i ljubavlju – neprocjenjivo je. Naučio sam naći ravnotežu između tehničkog dijela posla i međuljudskih odnosa, između rada i molitve, sagledati stvari iz šire perspektive. Na početku je bilo teško staviti se u poziciju onoga koji uči, budući da sam dosta stvari već znao, no to mi je pomoglo da narastem u poniznosti, sabranosti i strpljenju. Svakog dana nastojim razumjeti poglede i mišljenja drugih i uvažiti ih koliko god je to moguće. Smatram da mi je rad u tipografiji ovih go-dina uistinu promijenio život te mislim da je Zajednica mjesto gjde se može sazrijevati radeći kreativne projekte i prenoseći znanje na druge koji dolaze poslije mene.

«BLAŽENA TI ŠTO POVJEROVA»(Lk 1,45)

01-copertina x vrbovec v8_cop 2013.09.23 18:11 Page 1

«BOG LJUBI VESELADARIVATELJA»

(2 KOR 9,7)

GODI

NA X

IV - B

ROJ

66 R

UJAN

201

4., I

SSN

1332

-264

8

HVALA

01-cop_cop 2011.10.02 17:25 Page 1

«Ovo je posebna misija žena i majki:

svjedočiti djeci i unucima da je Isus živ, među nama, uskrsnuo!

Majke i žene, krenite!» Papa Franjo

sretan UsKrs!«...žene otrčaše

obavijestiti ostale»(Mt 28,8)

01-copertina_cop 23.3.2014. 09:02 Page 1

Ivo i Bojan - tipografija Vrbovec

Emilia

DanieleWilliam i Matteo

potpuno volonterski, nema plaće na kraju mjeseca. Za mene je to oslobađajuće, daje mi poticaj da se trudim i radim najbolje što mogu. To se može činiti proturječnim, no ja sam puno više motivirana ovakvim pristu-pom, nego da dobijem hrpu novca na kraju mjeseca! Ovaj osjećaj punine i zadovoljstva dolazi zbog još jednog razloga. Naime, mnogi u svijetu gladni su i žedni smisla života, a radeći ovdje doprinosim tomue da do njih dopre glas da postoji nada i vjera, prijatelj-stvo i ljubav. Ovo sam i sama doživjela, dok sam još bila izvan Zajednice, tužna i u po-trazi za mjestom gdje ću se pribrati, otvorila stranicu „Uskrsnuća“. U meni se probudila nada i želja za promjenom. Sada se nalazim sa druge strane tiskarskog stroja: to je izne-nađenje Isusa koji mi na ovaj način daje mo-gućnost da besplatno uzvratim ono što sam besplatno primila.

Kako bi opisala svoje iskustvo sada već višegodišnjeg rada u tipografiji?EMILIA: Rad u tipografiji, ovdje u srcu Za-jednice, smatram velikim darom, posebno zbog toga jer prije Zajednice nisam znala niti uključiti računalo. Često rastem u str-pljenju, iznad svega kada se pojave novi poslovi za koje u prvom trenutku pomi-slim da ih ne mogu napraviti. Ostati pred računalom, ustrajati, pitati savjet, vjero-vati u samu sebe, ne obeshrabriti se: sve to zajedno pomaže da svladam problem. Nalazeći oslonac u svojim prijateljima koji rade sa mnom. Naslonjena na prijateljstvo mojih kolega ovdje ostvarujem uspjehe koji mi ispunjavaju srce, izvlačeći na površinu skrivene darove i mogućnosti koje mi je

«Posao je mjerilo istinske molitve, koja odijeva odjeću služenja:

ako dobro moliš, dobro i radiš»Majka Elvira

Uskrsnuće 41RAD KAO DAR RAD KAO DAR

Laura

Majka Elvira i Otac Stefano - radni dogovor

Gospodin dao. Postoje trenuci kad mi se moje slabosti i nedostaci pokažu pred očima u svoj svojoj punini i tada postanem svjesna koliko još na sebi moram raditi. No znam da me drugi prihvaćaju takvu kakva sam i vole me i zbog toga mogu i samu sebe radosno prihvatiti. Zahvaljujem na daru što sam dio ove ekipe, što ovdje postajem bolji prijatelj, bolja sestra i iznad svega bolja žena, što je cilj koji sebi postavljam svaki dan ponovo. Jedno beskrajno hvala!

Mateja - prijevod Uskrsnuća

Marzo 200938

«Kada jedan evangelizator temelji svoje poslanje na molitivi njegovo srce je

velikodušno, oslobodilo se samodovoljnostii željno je činiti dobro, dijeliti život s drugima.»

Papa Franjo - Evangelii Gaudium

Želimo s vama podijeliti kakav smo dan proživjeli u nedjelju 12. listopada, na dan zaštitnice Bra-zila, Nosse Senhore Apareçide. Taj dan je nacionalni blagdan koji je posvećen djeci, a po bo-žanskoj volji je i obljetnica naše misije „Nossa Senhora da Ter-nura” u Mogi das Cruzes. Otišli smo u Taiaçupebu, mjestašce udaljeno oko sedam kilometara, u našoj već tradicionalnoj pro-cesiji. Vrućina je gušila, ali se niti jedno dijete nije žalilo. Imali smo kip Gospe Aparecide koja je išla pred nama, a nosilo ju je četvero robusnih adolescenata. Moleći krunicu uz pjesmu i ples, konačno smo stigli do gradskih vrata, gdje nas je čekalo iznena-đenje: stotinjak djece s baloni-ma i zastavicama čekalo nas je da bi nam se pridružilo, pjeva-jući i plešući, te smo posljednji dio puta propješačili zajedno. Mladi svećenik koji je slavio svetu misu imao je jako lijepu i vatrenu propovijed o Gospi, vi-di se da je zaljubljen u nju. Na povratku ponovo iznenađenje: čekala nas je grupa liječnika i medicinskog osoblja iz glavne gradske bolnice, gdje je nedav-no naša adolescentica Denise provela dva mjeseca zbog teške upale crijeva i bila operirana tri puta. Pripremili su nam čudesan

ručak: hot-dog, slane grickali-ce, kokice, hamburgere, slasti-ce, torte, voćne sokove... pravi svadbeni ručak! Rekli su nam da su bili dirnuti činjenicom da su se u bolnici, pomažući De-nise, izmjenjivali misionari svih nacionalnosti, od kojih neki ni-su niti znali govoriti portugalski. Nisu mogli shvatiti kako to da se toliko brinemo, imamo pažnje i ljubavi za djecu koja nisu naša vlastita... Kada su poslije doznali da to činimo besplatno, upitali su mogu li doći i upoznati „što“ ili bolje rečeno, „tko“ to sve čini mogućim. Kako je lijepo biti dio Božje obitelji i biti njegovim in-strumentom! Stoga smo pitali neke adoles-cente da svjedoče o čudesima koja je Gospodin učinio u nji-hovim životima. Bio je to li-jep i dirljiv trenutak, mnoge su sjajne oči i dirnuta lica pratile riječi naših adolescenata, a na kraju smo sa svim mladima ve-selo nastavili plesati i pjevati. U ovom razdoblju živimo duboke i snažne trenutke radosti ali i bo-li vezane uz iskustva naše dje-ce i adolescenata. Naime kako odrastaju sve dublje spoznaju dimenzije svoje patnje, napu-štenost, bijedu, katkad nasilje, batine... Pohađajući školu vi-de drugu djecu koju prate nji-

Jedno od velikih iznenađenja koja nam je Bog pripre-mio bilo je otvaranje kuće za adolescente! Kao teta imala sam želju da budem s njima, igram se, trčim, molim, borim se za osmijeh, da im pružim drugačiji život od onoga kojim žive adolescenti ovdje u Brazilu. Već nekoliko mjeseci živimo zajedno s njima i najljepše nam je vidjeti njihovu sreću. Ta sreća je potvrda za nas misionare da je Bog blagoslovio ovaj izbor, čak i u najtežim trenucima! Želim se boriti za njih i zajedno s njima! Hvala ti Majko Elvira jer si nas naučila da se ne bojimo služiti i boriti za život! Melani

«Kada jedan evangelizator temelji svoje poslanje na molitivi njegovo srce je

velikodušno, oslobodilo se samodovoljnostii željno je činiti dobro, dijeliti život s drugima.»

Papa Franjo - Evangelii Gaudium

Život: koja borba i ples!

galamiti, smišljati koješta; neke nalazimo na stablu, druge skri-vene pod krevetom, neki pak koji su duže vrijeme s nama po-vjere se, dolaze razgovarati, tra-žiti utjehu, savjet ili da ih samo saslušamo. A mi se trudimo da ih poslije pošaljemo Isusu, jedi-noj ljubavi koja može ozdraviti najdublje rane, na jednom putu koji je dug i često težak. Trudimo se biti prisutni kroz pri-jateljstvo, dobrotu koja dijeli nji-hovu patnju jer nemaju tatu ili mamu uz sebe koji bi ih zagrlili i utješili. To su djeca od dvije, tri, pet, osam ili deset godina. Koliko im samo treba blizina roditelja! Ali uz njihovu patnju možemo vidjeti i dijeliti s njima i puno dobrih stvari: sretne oči, noge koje trče, ruke koje grle,

hovi roditelji dok neki od naše djece dobivaju pisma od ro-ditelja koji su u zatvoru; drugi otkrivaju tužnu stvarnost svo-jih vlastitih roditelja i braće... Tako se često ponovno otvore rane, probude ružna sjećanja, patnje koje katkad potječu još iz vremena kada su bili u maj-činoj utrobi. Osim tih postoje i druge poteškoće koje se čine manje teškima, ali... kada neko dijete padne s bicikla i ozljedi se, instinktivno trči mami tražeći utjehu; netko drugi kada dobije lošu ocjenu u školi ili pak vidi da je djevojčica koja mu se svi-đa s nekim drugim... komu će to ispričati? Gdje su njegovi tata i mama? Nisu ovdje! Zato svat-ko živi i izražava patnju na svoj način. Neki se počnu glupirati,

Prvo vrijeme u misijama izgledalo mi je poput oluje, jedini zaklon bila je molitva, „ispričati sve Njemu“. Samo mi Isus može pomoći i dati mi snagu da se ne srušim i da se borim kako bih poboljšao i naučio kako se ljubi u svakoj situaciji, čak i kada nema nikakve ljudske volje za ljubavlju. Svakoga dana, uz Božju snagu, pobjeđujem sebičnost jer želim ljubiti, gledati u nadi sve one koji su u mojoj blizini, smiješiti se, a prije svega darovati se u radosti. Nije uvijek lako, ali s Isusom se može sve: s Božjim očima lakše se uočava dobro koje je oko nas. Djeca i adolescenti imaju dobro i velikodušno srce: oni me uče kako biti jednostavan u dobru, bez računica, bez očekivanja. Misije me uče kako biti čovjek koji vjeruje, otac koji služi, posvećeni koji ljubi. brat Peter

Risurrezione 45

lica koja se smiju, malene živote koji veselo nose teret velikih kri-ževa, dostojanstveno, s nadom. Kako je život lijepa borba i ples!Prije nekoliko godina, za vri-jeme jednog od njenih brojnih dolazaka ovdje u Brazil, Majka Elvira nam je rekla: „Svako di-jete koje se rodi govori nam da Bog ima još uvijek povjerenja u čovječanstvo!“ Svaki put ka-da prihvatimo neko novo dijete ovdje u našoj misiji prisjetimo se te prelijepe rečenice, prije svega ako se odnosi na tek ro-đeno dijete. Po tko zna koji put ovih nas je dana sudac iz Mogi das Cruzes pitao imamo li mje-sta za jedno djetešce staro pet-naest dana! Normalno da je naš odgovor bio „da“. Naravno da imamo još jedno „mjestašce“ da prihvatimo jedan život, ka-ko bismo odgovorili na Isusovu

molbu: „Mo-žete li me pri-miti?“ Rafael je stigao uve-čer, majušan, s velikim oči-ma, sjajnim, a l i p o m a l o prestrašenim, gledao je uo-kolo, v jero-jatno je tra-žio lice svoje mame. Ali nje n e m a v i š e .

Sada je sve puno malenih beba u misiji. Od nula do tri godine, ima ih oko dvadesetak! Jako smo radosni gledati ih kako se smiju, igraju, jedu kašice, šetaju parkom s tetama koje se brinu za njih. Svaki put kada prođe ova malena i glasna „procesija“ malenih „hodočasnika“, izne-nadimo se razmišljajući tko su i odakle dolaze. Iako su jako ma-leni već su doživjeli velike trau-me: napuštanje, tugu, patnju. No, ipak život u sebi krije snagu koja je veća od proživljenih ra-na, ima Božju snagu. Danas ta prekrasna malena dječica čine svoje prve korake, izgovaraju svoje prve riječi, prepoznaju te i trče ti u susret... ponovno su sretni što žive. Kakav li je život dar i kakav je dar imati privile-giju moći voljeti! Hvala za sve, molite za nas!

Obitelj iz Mogia

Imam dar živjeti s adolescentima: pomažu mi shvatiti ono što su proživjeli moji roditelji sa mnom u tom osjetljivom razdoblju života. Na početku je bilo puno napetosti, sukoba zbog nerazumijevanja i poteškoće da se uklopim, no to mi je pomoglo stvoriti naposljetku iskreno prijateljstvo s njima. Sada je prošlo sedam mjeseci i, hvala Bogu, već mogu vidjeti neke plodove. Svakoga dana proživljavam stotine različitih osjećaja, od obeshrabrenja do najveće radosti. Doživjeti biti prijatelj, stariji brat, otac, a katkad i „majka“ pomalo je komplicirano ali nikada ne idem tužan spavati: ne želim biti nigdje drugdje na svijetu, već ovdje. Andrea

drugima najjednostavniji je i najbolji način za uvidjeti koliko su naši problemi zapravo ma-leni. Mnogi mladi momci ušli su posljednjih tjedana i lijepo je vidjeti život koji se obnavlja u kući: momci koji se daruju kao „anđeli čuvari“ prvi put, drugi koji se suočavaju s novim odgovornostima koje su im se prije činile nemoguće. Svako-ga dana razmišljamo o čudu gledajući mlade koji su tek ušli, koji traže nadu, život, spas, koji, iako još zbunjeni, imaju povjerenja, kleče i mole. Vjera koja raste na koljenima dolazi kasnije i raste u srcu. Naša kuća je kuća prihvata i uvijek je velik broj obitelji i mladih koji su na kolokvijima koji se održavaju u crkvi “Nos-sa Senhora de Fatima” u Jaùu. Svake četvrte subote u mjesecu imamo susret sa svim obitelji-ma momaka koji su u Zajedni-ci. Veliki je broj sudionika na tom susretu i konačno su se neke obitelji uključile u aktivno-sti i karizmu Cenacola. Jedna lijepa novost je susret parova svake treće nedjelje u mjesecu. Bilo je doista potrebno uključiti exovce, kojih je sada već velik broj, s njihovim ženama, na put vjere, molitve i podijele.Žive se lijepi trenuci euhari-

Mislim da se naša bratovština ne zove slučajno „Fazenda São Francisco de Assis”. Tko posje-ti našu kuću prvi put, osjeti da ima nečeg posebnog. Prisust-vo Duha Svetoga se osjeća i u harmoniji okolice: u travnatom zelenilu, raznolikosti biljaka i cvijeća i u pjesmi ptičica. Ima nas četrdeset i petero i naš život je poput jedne velike obitelji, s bakom, djedom i unucima. U našoj kući žive zajedno živahni adolescenti te velik broj mirnije „gospode“ određene starosti. Neki momci su već izašli, dru-gi se pripremaju izaći s „bla-goslovom“ Zajednice, dok ima i onih koji, na našu veliku ra-dost, odluče darovati dio svog života našim misijama. Odlučili su uzvratiti ono što su besplat-no dobili. Posljednjih su mjese-ci neki naši momci premješteni u Bahiu, Mogi, u Argentinu i Italiju, a ostali koji u tome vi-de mogućnost svog osobnog rasta mole na tu nakanu. I ove su godine neki momci otišli na neko vrijeme u misiju u Bahiu. Činiti dobro uvijek nam učini dobro, a iskustvo intenzivnije ljubavi i služenja najmanjima, čak i samo na nekoliko mje-seci, pomaže ozdraviti mnoge rane i uči zahvalnosti za sve ono što imamo. Darovati se

Kao u srcu Svetog Franje, tako i u našima spontano izvire hvala našem Gospodinu: „Hvaljen budi, moj Gospodine, za sva tvoja stvorenja.“ Upravo sam dirnut kad vidim koliko mi Zajednica pruža prilika da se popravim i pro-mijenim. Treba stalno hodati i rasti. To je jedan lijepi put, katkad težak, borba da se izabere dobro svakoga dana, voli, oprašta i služi. Kada uspijem dobro živjeti, osjećam se ispunjeno i sretno. Vidim da je istina da ima više ra-dosti u darivanju nego u primanju. Samo preko dubokog razgovora s Isusom, vjerujući u Njega, s otvorenim umom i srcem njegovu glasu, to je moguće. Želim zahvaliti Isusu i Mariji za sve ono što sam danas. Veliko hvala Majci El-viri i Zajednici što su me prihvatili, jer su mi puno darovali, naučili me mnogim stvarima i vjerovali u mene. Juan Pablo

Misija koja raste i napreduje

Uskrsnuće 47

sti jskog klanjanja i bratskog druženja kojeg vodi Duh Sveti. Antonio i Betty, cenacolovski par, trude se prenijeti drugi-ma zajedničarski put vjere. Posljednjih mjeseci imamo pri-liku intenzivnije svjedočiti naše uskrsnuće u sklopu aktivno-sti vezanih za prevenciju ovi-snosti, koje se organiziraju u mnogim tvornicama i školama. Duhovna providnost je obilna u posljednje vrijeme. Naime sve do nekoliko godina unazad bi-lo je teško imati nedjeljnu misu u kući i naći svećenika da nas ispovjedi, čak i u korizmi. Molili smo predano za dar svećenika, a Bog nam je odgovorio iznad svih očekivanja. Imamo milost što nam naš dragi prijatelj, umi-rovljeni biskup don Francisco dva puta mjesečno dolazi služiti misu i ispovjediti nas. Zatim tu

je otac Flavio, župnik naše župe Nossa Senhora Aparecida, jako simpatičan, koji nam pomaže kad god to može. Potom otac Sergio, jako mla-di svećenik koji nas zna još od kada je bio u sjemeništu, a koji nam dolazi služiti misu dva puta mjesečno. Na kraju tu je i otac Jose Carlos, koji nam je veliki blagoslov, pravi Božji čovjek. Dolazi svake srijede slaviti misu i ispovijedati te nam pomaže na sve moguće načine. Sada već ima puno prijatelja naše Za-jednice koji dobro poznaju ka-rizmu Cenacola. Za nas su oni opipljiv dokaz Božje ljubavi. Sudjeluju na prvim subotama u mjesecu moleći i pjevajući sa nama. Bez takvih posebnih pri-jatelja naša kuća ne bi bila ista, ne bi imala isto ozračje, ovakvu otvorenost i toplinu.

Nakon puno godina gorčine i poraza zamolio sam Boga da mi pomogne. Iskreno sam želio promijeniti život. Bog je uslišio moju molitvu upoznavši me sa Zajednicom. Odmah sam osjetio da je to mjesto koje je Gospodin blagoslovio, da je tu puno ljubavi i nade. Preko jednostavnog života koji sačinjavaju molitva, molitve i zajedništva, prijateljstvo i rad, osjetio sam se obnovljeno i cijenjeno. Nakon samo dvije godine, stvari za koje sam mislio da su zauvijek izgubljene, poput vjere, mira i radosti življenja, ponovo su me pratile u jednostavnom zajedničarskom životu. Osjećam da mi je Bog blizu i pokazuje mi da sreća dolazi kada svaki dan živim po njegovoj volji. Moj put je bogatiji od kad je moj otac došao tri mjeseca provesti sa mnom. Posljednji dar ploda molitve je ulazak moga sina u Zajednicu. Danas moj život ima drugačiji okus, okus pobjede, zahvaljujući Bogu i Zajednici.

Edvaldo

Djevojke bratovštine “Majka Života” u Vrbovcu, zajedno s mnogobrojnim

prijateljima i dobročiniteljima, proslavili su desetu obljetnicu osnutka kuće.

Proveli smo predivan dan u druženju, razgovoru i molitvi. Svetu misu je predvodio don Josip. Pogledali smo i zanimljiv scenski prikaz sa video uradkom koji su pripremile djevojke, a koji na slikovit način

prikazuje same početke bratovštine. Hvala Gospodinu na ovoj bratovštini i na svim prijateljima koji zajedno s

nama kroče na ovom putu.

Skupina roditelja zajedno s don Ivanom bila je na svom godišnjem trodnevnom hodočašću u Međugorje. Pod Gospinim

okriljem proveli su dane ispunjene molitvom, zajedništvom i podjelama. Svakodnevne svete mise, klanjanja

pred Euharistijskim Isusom, odlasci na molitvu na Podbrdo i molitva

Križnoga puta na Križevcu bili su pravo duhovno osvježenje i poticaj

na duhovnom putu.

Prosinac 201448

10 godina ženske kuće u Vrbovcu

Roditelji u posjetu Gospi u Međugorju

Nakon duhovne pripreme za brak, koju su vodile obitelji i svećenici Zajednice,

tri para su sazrijeli u čežnji za osnutkom kršćanske obitelji

preko sakramenta ženidbe.

U bratovštinama: u Hrvatskoj Andrea i Ante,

u Italiji Nicky i Djilali, u Slovačkoj Maria i Maroš

Te naši exovci:Ivana i Ivan u Rijeci

Katarina i Petar u Zagrebu

Zahvaljujemo Gospi na njihovom uskrsnuću, na ovim novim kršćanskim obiteljima,

želimo im puno blagoslova da njihova ljubav ovome svijetu priča o Bogu.

Uskrsnuće 49

Mladenci u Cenacolu

Nakon duhovne pripreme za brak, koju su vodile obitelji i svećenici Zajednice,

tri para su sazrijeli u čežnji za osnutkom kršćanske obitelji

preko sakramenta ženidbe.

U bratovštinama: u Hrvatskoj Andrea i Ante,

u Italiji Nicky i Djilali, u Slovačkoj Maria i Maroš

Te naši exovci:Ivana i Ivan u Rijeci

Katarina i Petar u Zagrebu

Zahvaljujemo Gospi na njihovom uskrsnuću, na ovim novim kršćanskim obiteljima,

želimo im puno blagoslova da njihova ljubav ovome svijetu priča o Bogu.

Nicky i DjilaliAndrea i Ante Maria i Maroš

Ivana i Ivan

Katarina i Petar

Novi životi!Marta

Anna Maria Katarina

Uz zahvalnost Bogu, Ocu života, srdačno pozdravljamo novopridošlice:

Anna Maria, četvrto dijete Tihane i Lukasza, obitelji koja živi u bratovštini

Casale Litta (VA) u Italiji Katarina, prvo dijete Maje i Daniela,

koji žive u ženskoj bratovštini u Medjugorju u BiHMarta,

peto dijete Zvonke i Gregora, koji žive u bratovštini u Vrbovcu.

Neka ih Gospa čuva i štiti!

Ovo je samo dio našeg bogatog izbora...

Neka tvojeslavlje bude

na radost svih!

Kontakt telefon: 099 22 44 958 01 27 92 486

Knjige

Keramičke rukotvorineZajednice Cenacolo

Ogledalca

Oslikavamo ih živim i radosnim bojama, a na njima se nalazi prigodni motivi sa

keramičkim ukrasima, koji zajedno čine maštovitu dječju priču. Prigodna su za

svaki dom i dječiju sobu.NOVO!

Ručni rad

Naše bratovštine u Vrbovcu i Varaždinu imaju vrlo zanimljive kreativne radionice. U njima osmišljavamo i izrađujemo različite rukotvorine, od kojih se posebno ističu predmeti od keramike. Radimo ih i po narudžbi kao uspomenu na sakra-

ment vjenčanja, prve pričesti i krizme!

Knjige DVD Video CD Audio

Zrake svjetlOsti (iz srca majke Elvire)

BOjanke Za djecu (osnovne kršćanske molitves ilustracijama)

Mjuzikl vjerujem

PredstavaPOvratak rasiPnOg sina

SVJEDOČANSTVA

Svjedočimo Svjetla

Ljubav će se i vjernost sastati (svjedočanstvo Majke Elvire na Međunarodnom kongresu o Božanskom milosrđu)

Što god vam rekne, učinite!

Aleluja, Isus je uskrsnuo!

Pjesme u izvedbi zbora Zajednice Cenacolo

• dati ŽivOt Za Prijatelje (CD kateheza i knjižica)

• BOg će PrOvidjeti (CD kateheza i knjižica)

• Odgajati seBe da Bi Odgajali druge

• OBitelj - kOlijevka ŽivOta

(kateheze majke Elvire, sinkronizirane na hrvatski)

Knjige, DVD-e i CD-e možete naručiti putem telefona: 01 / 27 26 515

ili e-mail: [email protected]

Knjige - DVD video - CD audio

Live s koncerta u KD Vatroslava Lisinskog

NOVO!

NOVO!

Zagrljaj(prvi put u knjizi

opisan život Majke Elvire i Zajednice Cenacolo)

“Uskrsnuće” izlazi tromjesečno i besplatno ga šaljemo svima koji to žele. U svakom se trenutku potpuno besplatno možete upisati ili ispisati s liste za dobivanje časopisa, pišući na:

Udruga Sveti Lovro Zajednica Cenacolo - za redakciju “Uskrsnuća”Dvorac Lovrečina Grad, Kučari 1, 10340 Vrbovec

ili putem e-maila na: [email protected]

«EVO VAM ZNAKA: NAĆI ĆETE NOVOROĐENČE…»

(Lk 2,12)

GODI

NA X

IV -

BROJ

67 P

rosin

ac 2

014.

ISS

N 13

32-2

648

«Draga braćo i sestre, zastanimo pred betlehemskim djetetom.Dopustimo da nas dirne u srce: ne bojmo se! Našem srcu treba ljubavi. Dopustimo da ga ugrije nježnost Božja; Potrebni smo njegova dodira.Milovanja Božja ne ostavljaju rane nego daju mir i snagu.Potrebni smo Njegovih nježnih dodira. Bog je velik u ljubavi, Njemu čast i slava u vjekove!» Papa Franjo

Sretan Božić!

UskrsnućeSTRANICE SUSRETA SA ZAJEDNICOM CENACOLO

Documents

Uskrsnuce broj 67(2014)