Utjecaj ljubavi i njege na rani razvoj mozgaDoc.dr.sc. Milivoj Jovančevićprimarijus

Utjecaj istraživanja razvoja mozgana novi pristup podsticanja ranog rasta i razvoja djece

Za vrijeme prenatalnog razvoja, stanice mozga nastaju zapanjujućom brzinom od oko 250.000 stanica u minuti.

Koncem dvadesetog tjedna fetalnog života stvorene su milijarde neurona.

Pri rođenju, mozak dosegne 70% veličine i 25% težine odraslog mozga. Najveći dio kasnijeg prirasta težine se događa na račun razvoja sinaptičkih veza između neurona.

Ove sinaptičke veze umrežuju moždane stanice i omogućavaju međusobni prijenos signala.

Milijarde sinapsi nastaju za vrijeme perinatalnog razvoja.

Ovaj se proces naziva sinaptogeneza i on određuje kako se pojedine funkcionalne poveznice između neurona organiziraju u neuronsku mrežu, čime se određuje i njihovo funkcioniranje.

U procesu razvoja, neuroni odgovaraju na stimulaciju iz okoline međusobnim povezivanjem – stvaraju se (granaju) neuronske poveznice. Niti kojima se neuroni povezuju (dendriti) stvaraju složene živčane puteve. Ako je stanica mozga opetovano izložena stimulaciji jednakog obilježja, te poveznice postaju deblje. Ukoliko se podražaj ne ponavlja, poveznice se stanjuju i ubrzo nestaju (“sasuše” se).Konačni učinak je gusta mreža neuralnih puteva koji nastaju kao posljedica fizioloških procesa podstaknutih stimulacijom i učenjem.

• Povećanje veličine i težine mozga su predvidljivi neurofiziološki rezultati stimulativnog utjecaja okoliša na njegov razvoj.

Plasticitet mozga

Mozak ima sposobnost mijenjanja fizičkih, kemijskih i strukturnih obilježja kao odgovor na vanjske podražaje – doživljaje iz okoline.

Arhitektura svakog ljudskog mozga se mijenja pod utjecajem svih novostečenih vještina i znanja.

Kako okolina mijenja strukturu mozga?

Mozak u dobi od 25 tjedana gestacije

http://graphics.iparenting.com/clipart/newfamily/E009643L.JPG

Doživljaji kojima je dijete izloženo predstavlja podsticaj koji pokreće aktivnost između dendrita i aksona te nastaju sinapse.

Načini na koji dojenče i malo dijete odgovara na socijalne i fizičke utjecaje okoliša ima značajnog utjecaja na stvaranje sinapsi.

U daljnjem tijeku razvoja djeteta, sinapse postaju sve složenije, poput mladog drveta koje pruža nove grane i ogranke.

Od poroda pa do navršene 3 godine u mozgu nastaje više sinapsi nego što će biti potrebno u odrasloj dobi.

U usporedbi sa odraslim mozgom, u dobi od 3 godine, mozak ima dvostruko više međusobnih veza između svojih 100 milijardi neurona koji se nalaze u kori velikog mozga.

Rani razvoj mozga: “sušenje” sinapsi

(synaptic pruning)

Sinapse koje se često koriste ostaju trajno.

Sinapse koje se rijetko koriste bivaju eliminirane procesom sinaptičkog “sušenja”.

Nakon treće godine, sinaptogeneza se usporava i traje, po prilici, do desete godine.

Povećanje broja sinapsi, potom smanjenje

novorođenče 6 godina 14 godina

Doživljaji igraju važnu ulogu u procesu povezivanja moždanih stanica

Kako bi pomogli djetetu da bude uspješno, trebamo osigurati mnoštvo pozitivnih socijalnih prilika i mogućnosti učenja, kako bi sinapse koje su njima podražene ostale trajno.

Za neke razvojne procese postoje kritični periodi – vrijeme kada se odvijaju. Stimulacije izvan ovih perioda nisu niti izdaleka tako učinkovite ako u vrijeme kada se promjene događaju podražaji izostanu!

Kritični periodi

Istraživanja pokazuju da je za neke procese stvaranja mozga nužno osigurati odgovarajuće podražaje u pravo vrijeme.

Kritični periodi predstavljaju uske “prozore” vremena za vrijeme kojih je određeni dio tijela najosjetljiviji na odsustvo podražaja ili na utjecaj iz okoliša.

Razvoj vida je dobar primjer:

Ako dojenče ne vidi svjetlost u prvih 6 mjeseci života, živci koji sprovode signal od oka prema centru za vid u mozgu će atrofirati.

Kritični periodi

Osjetljiva razdoblja

Osjetljiva razdoblja predstavljaju područja mogućnosti određenih načina učenja. Za razliku od kritičnih perioda, ta su razdoblja manje precizno određena i najčešće predstavljaju dulje periode vremena u kojima se vještine poput učenja drugog jezika, nalaze pod specifičnim utjecajima.

Rani razvoj govora

Rani razvoj govora

Dojenčad progovore prve riječi u dobi od 10 – 12 mjeseci.

ALI: počinje li tek tada njihovo zanimanje za govor?

NITI SLUČAJNO!

Dojenčad je osjetljiva na govor neposredno nakon poroda (ako ne i u vrijeme dok se nalaze u trbuhu)!

U dobi od 4 dana pokazuju zapanjujuće sposobnosti.

Mnogi pokusi, koristeći se metodom praćenja brzine sisanja (High-Amplitude Sucking Procedure) su potvrdili da djeca u dobi od 2-4 dana mogu razlikovati njihov, domaći, jezik od stranog!

Mehler (1988): French-Russian at 4 daysMoon et al (1993): English-Spanish at 2 days (bilingual kids)

Kako to dojenčad postiže?

Dojenče razlikuje jezik temeljem ritmičkih obilježja govora.

(hipoteza ritmičke diskriminacije obilježja jezika)

Jezik i plasticitet mozga

Zbog toga djeca u dobi do 5 ili 6 godina nauče govoriti strane jezike bez naglaska.

Zbog toga djeca koja su bila godinama u izolaciji (zlostavljana zatvaranjem u podrume) kasnije ne mogu naučiti govoriti.

Zbog toga odrasli teže uče strani jezik i gotovo nikad ga ne govore bez naglaska.

Muzika

Podstiče rani razvoj govora

Periodi optimalnog razvoja

Svaki trenutak je važan!

Doživljaji su poput hrane za mozak.

• Bogatstvo ljubavi i zdrave stimulacije omogućavaju mozgu rast i uspješan razvoj.

• Poticajno ozračje pospješuje razvoj inteligencije i individualnih prednosti.

Svaki trenutak je važan!

Nasuprot tome, nestimulativno ozračje osiromašuje razvoj mozga.

Nažalost, mozak velikog broja djece gladuje zbog manjka pažnje i odgovarajućih podražaja (doživljaja).

Bez podražaja, bez korištenja, moždane stanice odumiru.

Stres

U dojenačkoj dobi i ranom djetinjstvu stres može poremetiti razvoj mreže moždanih stanica.

Može doprinijeti nastanku različitih poremećaja: psihičkih - u rasponu od autizma pa do depresije, koronarne bolesti, nasilja u obitelji, alkoholizma i narkomanije.

Izloženost stresu u najranijoj dobi višestruko povećava učestalost ovih bolesti!

Stres

Stres

Stres

Stres

Povišene razine glavnih prenosioca signala (kemijskih supstanci, tzv. messengers) koje se javljaju kao odgovor na stres, mogu zakočiti proces umrežavanja stanica (sinaptogenezu).

(Dr. Tallie Z. Baram, UC Irvine i suradnici iz Max Planck psihijatrijskog instituta, Njemačka)

Ekstremna ili/i produljena izloženost stresu može uzrokovati pojačano izlučivanje hormona koji mogu razoriti živčane stanice.

Kronično doživljavanje stresa može stvoriti negativne obrasce razmišljanja i osjećanja koji mogu ostati trajno – cijeli život.

Intervencije koje omogućavaju poticajnu skrb osiguravaju pozitivan razvoj i smanjuju rizik nastanka poremećaja uzrokovanih stresom.

Stres

Odvajanje od roditelja je jedan od najvećih stresova u prvim godinama života jer izaziva osjećaj egzistencijalne ugroženosti, apsolutne bespomoćnosti i nezaštićenosti!

Stres

Senzibilno i responzivno njegovanje imaju snažno zaštitno svojstvo protiv izloženosti hormonima stresa.

Djeca koja su izložena zlostavljanju, zanemarivanju, nesigurnosti ili disorganiziranosti odnosa s roditeljem (uključujući i maternalnu depresiju) mogu dugotrajno imati poremećen obrazac izlučivanja kortizola – hormona nadbubrežne žlijezde.

Privrženost (attachment)

Preporuke

Pomoć u ostvarenju poticajnog roditeljstva, brižnosti roditelja i potporu lokalne zajednice.

Podjednako zastupati poticaj spoznajnog, socijalnog i emocionalnog razvoja u programima rane intervencije.

Prvi posjeti i intervencije profesionalaca iz područja zdravstvene i socijalne skrbi te odgoja i obrazovanja su neobično važni!