Utjecaj Odgajatelja Na Dijete

7/27/2019 Utjecaj Odgajatelja Na Dijete

1/91

UNIVERZITET U SARAJEVUPEDAGOKA AKADEMIJAODSJEK ZA PREDKOLSKI ODGOJ

MEUZAVISNOST ODGAJATELJEVOG DJELOVANJA IDOMETA U RAZVOJU, ODGOJU I OBRAZOVANJU

DJETETA PREDKOLSKOG UZRASTA

DIPLOMSKI RAD

Studentica: Mentor:Edita Vukovi Doc.dr. Safet Smajki


2/91

Sarajevo, rujan/septembar 2005.

SADRAJ

1. TEORIJSKI DIO.....................................................................................4

1.1. KRATAK OSVRT NA VANOST ODGAJATELJEVOG UTJECAJA

NA RAZVOJ, ODGOJ I OBRAZOVANJE DJETETA PREDKOLSKOG

UZRASTA.......................................................................................................4

1.1.1. Dutvena i pedagoka uloga odgajatelja................................................4

1.1.2. Linost odgajatelja.................................................................................6

- Vanost linosti odgajatelja za stvaralatvo djeteta...........................8

1.1.3. Uloga i vanost odgajatelja u organizaciji odgojno-obrazovnog

procesa............................................................................................................10

- Kvalitet emocionalne veze odgajatelj-dijete.....................................11

- Uee odgajatelja u aktivnostima djece..........................................14

- Uloga odgajatelja u igri i slobodnim aktivnostima djece..................21

- Uloga, funkcija i zadae odgajtelja u predkolskim ustanovama urazvoju djece....................................................................................24

- Komunikacija odgajatelja i djece.....................................................27

- Utjecaj odgajatelja na djeje ponaanje u vrtiu...............................28

- Odgovornost odgajatelja...................................................................30

1.2. DEFINICIJE OSNOVNIH POJMOVA..................................................31

1.3. RANIJA ISTRAIVANJA.....................................................................342. METODOLOGIJA RADA.....................................................................35

2.1. UVOD U PROBLEM..............................................................................35

2.2. PREDMET ISTRAIVANJA.................................................................35

2.3. TEKOE I OGRANIENJA U ISTRAIVANJU.............................36

2.4. ZNAAJ ISTRAIVANJA....................................................................36

2.5. CILJ ISTRAIVANJA............................................................................372.6. ZADACI..................................................................................................37

2


3/91

2.7. METODE U ISTRAIVANJU...............................................................37

2.7.1. Metoda teorijske analize.......................................................................38

2.7.2. Metoda analize pedagoke dokumentacije...........................................38

2.7.3. Deskriptivno-analitia metoda.............................................................38

2.7.4. Empirijsko-neeksperimentalna metoda................................................39

2.8. ISTRAIVAKI POSTUPCI (TEHNIKE)............................................39

2.8.1. Procjenjivanje.......................................................................................40

2.8.2. Intervjuiranje........................................................................................40

2.8.3. Anketiranje...........................................................................................41

2.9. INSTRUMENTI ISTRAIVANJA........................................................412.9.1. Upitnik..................................................................................................42

2.9.2. Anketni list...........................................................................................42

2.10. UZORAK I OSTALI IZVORI PODATAKA U ISTRAIVANJU......43

3.ANALITIKO-SINTETIKI PRIKAZ REZULTATA

ISTRAIVANJA I NJIHOVA INTERPRETACIJA...............................45

3.1. REZULTATI ISPITIVANJA ODGAJATELJA.....................................453.2. REZULTATI ISPITIVANJA RODITELJA...........................................56

3.3. REZULTATI ISPITIVANJA PEDAGOGA..........................................64

4. ZAKLJUCI..............................................................................................76

5. REZIME.....................................................................................................78

6. KALENDAR ISTRAIVANJA.................................................................80

LITERATURA...............................................................................................81

PRILOZI.........................................................................................................83

3


4/91

1. TEORIJSKI DIO

1.1. KRATAK OSVRT NA VANOST ODGAJATELJEVOGUTJECAJA NA RAZVOJ, ODGOJ I OBRAZOVANJEDJETETA PREDKOLSKOG UZRASTA

Odgajatelji u djejim vrtiima trebaju organizirati i voditi aktivnosti za djecu

predkolske dobi, poduavati djecu osnovnim elementima ponaanja i

obavjetavati roditelje o djejem napretku. Oni trebaju biti meu djecom ne

kao uvari, nego kao poticaj za njihov rast i primjer za njihovo ponaanje. Od

sposobnosti i zalaganja odgajatelja u velikoj mjeri ovisi razvoj djeteta

predkolske dobi. Stoga, nisu samo roditelji odgovorni za odgoj svoje djece,

zajedno s njima i odgajatelji uestvuju u odgoju i obrazovanju djece.

Smatram da djelovanju i funkciji odgajatelja treba posvetiti mnogo vie

panje nego to se to danas ini. Mnogi odgajatelji ni sami nisu svjesni koliki

je njihov utjecaj na razvoj i napredak djece. Djeci je potreban ne samouitelj, nego i glumac, inspirator, voditelj, kreator, scenarist umjetnik,

suradnik, istraiva, borac, evaluator i sl. Potreban im je svestran odgajatelj

kojemu e interesiranja, potrebe i sposobnosti djece biti na prvom mjestu.

Takav odgajatelj e ih motivirati, ohrabriti i poduprijeti njihov razvoj.

1.1.1. Drutvena i pedagoka uloga odgajatelja

Uloga odgajatelja je delikatna i sloena. Delikatnost je u tome to greke

uinjene u odgoju i obrazovanju predkolske djece imaju dalekosene

posljedice, a esto mogu biti prepreka daljem razvitku i napredovanju djece.

Odgajatelj predkolske ustanove organizira odgojno-obrazovni proces i

rukovodi njim. On planski i organizirano uvodi djecu u svijet prirode idrutva, razvijajui pri tome njihova ula, intelektualne i estetske

4


5/91

sposobnosti, a takoer osobine drutvenog ponaanja. Na taj nain on

ostvaruje veoma sloene odgojno-obrazovne zadatke, odnosno zadatke

tjelesnog, intelektualnog, moralnog i estetskog odgoja. Specifinim nainima

rada, u stalnom kontaktu sa djecom, odgajatelj djeluje na njihov tjelesni i

psihiki razvoj, a time stvara osnove za formiranje buduih graana koji e

uestvovati u drutvu i stvarati nove drutvene vrijednosti.

Uloga odgajatelja je ne samo delikatna i sloena ve u svojoj sutini

stvaralaka. U ivom i dinaminom procesu odgojno-obrazovnog rada u

predkolskoj ustanovi odgajatelj svakodnevno rjeava pedagoke probleme u

vezi s individualnim i grupnim pedagokim situacijama. Sutina ovestvaralake djelatnosti je u otkrivanju uzajamnih odnosa izmeu situacija i

postupaka kojima se one rjeavaju. Zbog toga je rad odgajatelja praen

stalnim promatranjem i analizom ponaanja svakog djeteta. Praenje novina i

naunih dostignua daje njegovom stvaralatvu poticaje i sadraje. Prema

tome, odgajatelj je i kreator odgojno- obrazovnog procesa i u okviru tog

procesa on djeluje kao voa, suradnik, savjetnik i roditelj. Kao lan svojeradne zajednice i sredine u kojoj ivi, odgajatelj obavlja razne drutveno-

kulturne funkcije, uestvuje u drutvenom i javnom ivotu, pokree kulturno-

prosvjetne akcije u vezi s proirivanjem i unapreenjem rada predkolskih

ustanova, s kulturno-zabavnim ivotom predkolske djece koja ive u

obiteljima, surauje s raznim drutvenim i omladinskim organizacijama

nastojei da predkolska ustanova u punom smislu postane sastavni dio

drutvenog ivota. (dr. Darinka Mitrovi, 1980.)

Odgajatelji uz roditelje imaju najzanajniji prilog odgajanju predkolske

djece. Oni se profesionalno pripremaju za svoj ivotni poziv, te su oni

nositelji drutvene brige za malo dijete i drutveno odgovorni za ostvarivanje

ciljeva i zadataka odgajanja. Linost odgajatelja je interesirala svako drutvo.

Tako je jo Platon rekao: Ako u Atini budu loi obuari. Atinjani e ii bosi,

5


6/91

a ako budu loi odgajatelji, Atina e propasti. Stoga je razumljivo koliki

znaaj linosti odgajatelja pridajemo u naem drutvu. (Natalija Vitas, 1983.)

1.1.2. Linost odgajatelja

Odgajatelj je model strunjaka za odgoj djeteta predkolske dobi. On

personificira cjelokupni odgojno-obrazovni kurikulum i strategije kojima se

potie rast, razvoj, odgoj i obrazovanje djeteta. To je medij izmeu djece i

kurikuluma, djece i djece, djece i roditelja, roditelja i drugih odgajatelja.

Danas se na ulogu odgajatelja gleda sasvim drugaije od onog iz prolosti.

To vie nije osoba koja skrbi, uva i hrani djecu, koja odreeni dio dana (doksu na poslu) zamjenjuje roditelje. Odgajatelj je dobio nove dimenzije svog

djelovanja koje su prvenstveno usmjerene na praenje i poticanje razvoja,

odgoja i obrazovanja djece. Njegov rad se temelji na znanstvenim

paradigmama do kojih su dole mnoge znanosti koje izravno i neizravno

prouavaju bioloki, socijalni, emocionalni, medicinski i pedagoki (odgojni)

razvoj djeteta. Otuda je njegova uloga zahtjevna, sloena i uvijek otvorena zanove spoznaje i iskustva. Odgajatelj je otvoreni personalni model koji svoje

djelovanje zasniva na odreenim biosocijalnim, socioemocionalnim i

edukativno-kreatologijskim potrebama djece odreene kronoloke dobi i u

odreenim drutvenim, povijesnim, socijalnim i drutvenim prilikama. On je

zajedno s djecom (ali i roditeljima) ishodite realnog kurikuluma (onog koji

se ostvaruje).

Odgajatelj participira i anticipira, daje i uzima. Njegovo davanje je u

impulsima, poticajima, moduliranju, koordiniranju, motiviranju, a

uzimanje se ogleda u spoznajama do kojih je doao promatrajui aktivnosti

djece i identificirajui njihove potrebe i razvojne stupnjeve na kojim se

nalaze i one koji dolaze. To je otvorena i stvaralaka struna osoba s osobito

izraenim kreativnim stavovima i povjerenjem u motorike, perceptivne i

stvaralake mogunosti djece konkretne dobi. To je duboko osjeajna i

6


7/91

empatina osoba s jasno izraenim altruistikim stavovima. Svoj smisao rada

vidi u zajednikom radu s djecom, nenametljivim poticajima. Uvijek zna to

eli postii kod odreenog djeteta i to realizira u spontanim i nenametljivim

djejim aktivnostima. Vanjski promatrai bi mogli konstatirati kako se

odgajatelj igra sa djecom. Ta je igra duboko sraunata u prilog otkrivanja i

zadovoljavanja djejih razvojnih, odgojnih i obrazovnih potreba. Pa, ak, i

dijete kad se igra, i ono tada rjeava neke svoje zadatke koje je pred sebe

postavilo.

Odgajatelj se dogovara sa djecom, prihvaa njihovu inicijativu, raduje se

aktivnostima, pokuajima i uspjesima djece, potie ih da rjeavaju probleme,da daju svoja tumaenja i trae odgovore, ne inzistira na tonosti ve uoava

i potie radoznalost, raznolikost, neobinost, originalnost, slobodu,

samostalnost i inicijativu, pomae da neuspjehe i greke ne doivljavaju kao

obeshrabrenje ve kao izazov za nova traenja i pokuaje. Budui da dijete

ui i usvaja vrijednosti, putem identifikacije i imitacije, odgajatelj mora biti

svjestan da cjelokupnom svojom linou i ponaanjem predstavlja za dijeteuzor za identifikaciju i osobu od povjerenja. (dr. Marko Stevanovi, 2001.)

Uspjeh odgajatelja uvjetuju sljedei initelji: interesiranje i ljubav prema

pedagokom pozivu, inteligencija i opa kultura odgajatelja, promatraki dar,

poznavanje psihologije djeteta, ciljeva i metoda odgojnog rada, pedagoki

takt i emocionalna stabilnost.

Ljubav prema pedagokom pozivu izraava u isto vrijeme vjerovanje u mo

odgoja. Ona je povezana s ljubavlju prema djeci, to je jedna od bitnih

pretpostavki za odnos izmeu odgajatelja i djece. Dubok emotivni donos je

neophodan jer daje djetetu sigurnost i povjerenje.

Odgajatelj mora posjedovati dovoljno iroku opu kulturu i visok stupanj

inteligencije. Opa kultura u suvremenom znaenju podrazumijeva

poznavanje osnovnih zakonitosti koje vladaju u prirodi, drutvu i ljudskom

7


8/91

miljenju, poznavanje maternjeg i stranih jezika, dostignua suvremene

tehnike, umjetnosti i razvijanje intelektualne i estetske sposobnosti.

Sposobnost promatanja je pedagoka sposobnost koja je potrebna svakom

odgajatelju, jer odgajatelj mora pratiti razvoj i napredovanje svakog djeteta i

na osnovu tih podataka postavljati dijagnozu i prognozu, odnosno na osnovu

objektivnih podataka upravljati odgojnim procesom.

Pedagoki taktse definira kao sposobnost adekvatnog reagiranja odgajatelja

u raznim situacijama odgojno-obtrazovnog procesa i razrjeevanja

pedagokih problema. Ovo shvaanje istie da se pedagoki takt oslanja na

psiholoko poznavanje djece, na poznavanje zakonitosti odgojnog procesa imetoda koje obezbjeuju njegovu efikasnost.

U sklopu problema linosti odgajatelja i nunih svojstava koje suvremeni

koncept odgajatelja predvia, znaajna je emocionalna stabilnost odgajatelj.

ivot i rad sa djecom, razni konflikti meu njima, njihov odnos prema

odgajatelju, kontakti i suradnja s roditeljima i s lanovima kolektiva u

predkolskoj ustanovi pretpostavlja mentalnu stabilnost i uravnoteenostodgajatelja, koja se izraava u strpljivom, objektivnom i principijelnom

postupanju i reagiranju, u kritikom i samoktitikom odnosu pri rjeavanju

svakodnevnih problema.

Poznavanje odgojnog procesa i psihologije djece predkolskog perioda je

znaajna komponenta strukture linosti odgajatelja. (dr.Darinka Mitrovi,

1980.)

- Vanost linosti odgajatelja za stvaralatvo djeteta

Da bi dijete moglo biti kreativno, treba mu pomo roditelja i odgajatelja. Ako

oni nisu kreativni neka pokau naklonost prema svojoj kreativnoj djeci i neka

im omogue manifestiranje stvaralakih potencijala s kojim raspolau.

8


9/91

Kreativnost odgajatelja manifestira se originalnou metodskih postupaka i

uope postupaka u radu, otovrenou, fleksibilnou. Kreativan odgajatelj

uvijek raspolae mnotvom originalnih ideja, inventivan je, dozvoljava djeci

da u svakoj prilici proizvode nove ideje, izbjegava ponavljanje vlastitih

postupaka ili naina rada drugih, koje nije primio kritiki i sukladno

prilikama grupe i svakog konkretnog djeteta. Uvijek je osjetljiv prema

sadrajima koje interpretira, prema djeci i svim onim imbenicima koji su

vezani za odgojni proces i izgraivanje slobodne neovisne linosti.

Odgajatelj stvaratelj u svom radu neprekidno pronalazi nove metode i naine

rada. Inovacije stvaralaki primjenjuje, zajedno sa djecom odabire sredstvaza rad, a stvara i nova. Kreativan odgajatelj nikad nije potpuno zadovoljan

svojim znanjem. On stalno traga za novim informacijama korigirajui svoj

rad i razvijajui stvaralake sposobnosti djece. U primjeni metodikih i

drugih inovacija unosi nove elemente koje samostalno bira (stvara). On

prvenstveno ima organizatorsku i pedagoku funkciju, pokreta je

stvaralakih aktivnosti djece. On se ne pridrava ustaljenih formi rada negosvojim radom, znanjem, umijeem i stalnim strunim usavravanjem razvija

stvaralatvo kod djece. Uvijek tei ka boljem, otkriva nove mogunosti i

naine vlastite pedagoke prakse. U svom radu neprestano ekperimentira to

prenosi i na djecu. Stalno doivljava elju za jo boljim radom. On nema

glavnu rije u grupi, ve samo potie, upozorava, motivira i prati djecu i

njihove interese. Uvijek djeluje primjerom na djecu. On mora biti sposoban

da od djece stvori male istraivae, koji se ne zadovoljavaju dobivenim, koji

ele uvijek neto vie. Potie djecu na samostalan istraivaki rad i traenje

razliitih puteva u sticanju saznanja. Veoma je blizak djeci i njihovim

stvaralakim idejama. (dr.Marko Stevanovi, 2001.)

9


10/91

1.1.3. Uloga i vanost odgajatelja u organizaciji odgojno-obrazovnog

procesa

Pored odreenih pravila i principa u odgoju i obrazovanju, svaki odgajatelj

ima svoju implicitnu pedagogiju na osnovu koje djeluje na odgoj i

obrazovanje djece. Odgajatelj mora s vremenom postati neprimjetni

organizator odgojno-obrazovnog procesa u kojem e sve aktivniju ulogu

poprimiti pojedinci. Kako bi on mogao sistematski djelovati na razvojdjeteta, treba poznavati sve osnovne karakteristike njegova rasta i razvoja.

Posebno treba istaknuti nunost da se poznaju i primjenjuju osnovni principi

mentalne higijene, jer to pomae djetetu da stvori konstruktivne stavove i

sprijei pojavu mentalnih poremeaja nastalih zbog nezadovoljenih potreba i

njihove mogue kompenzacije. Umjesto stava da je dijete krivo za svoje

neprihvatljive postupke, mentalna higijena upuuje na nunost utvrivanjauzroka to izazivaju ponaanje s bitnim karakteristikama introvertiranosti ili

ekstrovertiranosti. Prirodno, uzroci mogu biti i u samom djetetu, ali ih mnogo

ee uvjetuje okolina u kojoj ono ivi.

Za utjecajniji odgojni rad potrebna je ljubav odgajatelja prema djeci. Tu

svoju ljubav on nee izraavati maenjem i pretjerenom popustljivou

prilikom prijestupa, ve pravednim voenjem djece, uljudnim pristupanjem

svakom djetetu i zahtjevima koji proistiu iz shvaanja djetetovih

mogunosti. Akceptirajui stav da djeca usvajaju naine vladanja i postupaka

oponaajui odrasle, istaknut emo koliko je vana uloga ovjeka koji prvi

put u ivotu djeteta radi s njime sistematski i postavlja mu odreene zahtjeve

(prirodno, ako izuzmemo odgojni rad u obitelji). Upravo su zato posebno

vane karakterne osobine odgajatelja, pa bi one morale biti takve da budu

uzor svoj djeci. To su istinoljubivost, potenje, skromnost, samostalnost,

10


11/91

odlunost, promiljenost, mnogostranost, interes, plemenitost postupaka...

Tome treba dodati vanost to je ima govor odgajatelja. Veliko znaenje u

odgojnom radu ima pedagoki optimizam odgajatelja, njegov smisao za

novo, sreen odnos prema ivotu i dobro raspoloenje. ( Rudolf Zgombi,

1982.)

- Kvalitet emocionalne veze odgajatelj dijete

Od linosti odgajatelja najvie ovisi spontanost i prilagodljivost ritma

ivljenja, kao i itava atmosfera u djejem vrtiu. Ako je odgajatelj krut inervozan, to e se odraziti u obliku napetosti i otpora kod djece. Ako je

ponaanje odgajatelja nedosljedno i hirovito, takvo e biti i ponaanje djece.

Ako se on ponaa veselo i neusiljeno, djeca e to prihvatiti kao sastavni dio

ope atmosfere u vrtiu. Prema tome, hoe li se predvieni sadraji i raspored

aktivnosti iskazati kao bogat izvor novih iskustava i razvojnih poticaja za

djecu, ili prouzroiti otpor, nesporazume i konflikte, najvie ovisi ododgajatelja. Na ponaanje odgajatelja, kao to je utvreno, osim onoga to je

nauio tijekom svog kolovanja i zahvaljujui uobiajenim nainima

strunog usavravanja, znaajno utjee i njegova implicitna pedagogija.

Dobar odgajatelj se prepoznaje, prije svega, po tome to mu njegov posao

predstavlja zadovoljstvo. On voli djecu i dobro se osjea u njihovom drutvu,

potujui u svakom od njih jedinstvenu ljudsku linost koja se razvija. Iako

ima sasvim odreen stav prema odreenim oblicima ponaanja, on prihvaa

svako dijete i ima razumijevanja za njegove postupke. Svoja osjeanja prema

djeci dobar dogajatelj izraava tonom kojim im se obraa, izrazom lica i

rijeima. Dijete mora osjeati da je odgajatelj na njegovoj strani, da mu

ono neto znai, da ga uvaava, cijeni, raduje se njegovim uspjesima i ne

osuuje ga za neuspjehe jer vjeruje u njegov pozitivan razvoj kao i svoje

mogunosti da mu doprinese. Takav odgajatelj je takoer svjestan i svojih

11


12/91

ogranienja i nedostataka i ne pokuava da obmanjuje djecu mitom o

vlastitom savrenstvu, ve je u stanju da prizna svoje greke i ui iz njih.

Naroito je osjetljiv na djeje potrebe i oekivanja prema njemu i rado je

spreman da im udovolji. U njemu dijete nalazi osobu spremnu da mu uzvrati

pozitivne emocije, da mu na osmijeh odgovori osmijehom, pomiluje ga,

zagrli, utjei, uzme u naruje...

Od prvog dana boravka djece u ustanovi odgajatelj radi na uspostavljanju

bogatog i sadrajnog emocionalnog odnosa sa njima, koji je obostrano

prijateljski, suradniki i zasniva se na meusobnom uvaavanju, povjerenju i

brizi. Djetetu je potrebno da osjeti da je odgajatelj zainteresiran za njegaosobno a ne samo za ono ime se dijete bavi. Bliskost sa odgajanikom

omoguava mu da postigne mnogo vie u djelovanju na djeji razvoj i uenje

i to na naine koji se vjerojatno ne bi pokazali kao efikasni kad bi ih

primijenila djetetu nepoznata osoba. Osim toga, dijete nikada nee biti

drsko sa osobom koja mu itvim svojim ponaanjem iskazuje potovanje,

koja je srdana i blaga u ophoenju, koja ga ne gleda sa visine i ne insistirana pokornosti. ak i u sluajevima kada doe do neslaganja izmeu njega i

djeteta, odgajatelj to ne prenosi na osobni plan, ne ispoljava gorinu i ne

prijeti mu prekidom dobrih odnosa.

Odreen otpor zahtjevima odgajatelja i isprobavanje njihovog stvarnog

znaenja u konkretnim situacijama ivota i rada u vrtiu su sasvim normalna

pojava jer se ne moe oekivati od djeteta da se pasivno prilagoava svemu

to se od njega zatrai. Njemu je potrebno samopotvrivanje kao i situacije u

kojima dokazuje da se razlikuje od drugih po tome jer ne voli neko jelo, jer

eli da ponovo uje odreenu priu, jer se u jednom trenutku osjea umorno

ili mu je dosadno, jer ne eli prekinuti svoju igru, jer eli da skrene grupni

razgovor na temu koja njga interesira i sl. Sasvim je prirodno da doe do

protivljenja, prepirke, pa ak i ljutnje u njegovim reakcijama na zahtjeve

odgajatelja, koji treba potivati njegovo pravo da ima razliite elje i

12


13/91

miljenja ali i da, kada je potrebno, provede zahtjev do kraja. Meutim, dijete

ne treba osjetiti da je manje prihvaeno, cijenjeno i voljeno zbog toga to je

ispoljilo odreene razlike. Tako e bolje moi shvatiti konstruktivnu ulogu i

odgovornost koju odgajatelj ima u organizaciji ivota i rada grupe i na

potovanje odgovornosti potovanjem. Prirodnost je najvanija osobina

pravilnog odnosa odgajatelja prema djeci. Svaka usiljenost, izvjetaenost,

prenemaganje, sladunjavo koritenje deminutiva i drugih posebnih naina

obraanja djeci, sutinski onemoguava izgraivanje iskrenog, otvorenog,

prirodnog odnosa kakav treba uspostavljati izmeu mlaih i starijih. Djeca

sasvim dobro osjeaju kada se pokuava manipulirati njima, to ih u poetkuzbunjuje a zatim navodi da i sama ponu razvijati mehanizme manipulacije

sa odraslima.

U izvjesnom smislu odnos odgajatelja prema djetetu se interiorizira u njegov

odnos prema samom sebi. Ako je odrasli odluan i tolerantan, ako od njega

oekuje pozitivno ponaanje, uspjeh u aktivnostima, zalaganje i iskrenost,

dijete e sve uiniti da opravda ovakva oekivanja i odnosit e se na istinain prema samome sebi. On treba da slui djeci za primjer kao osoba koja

obavlja svoj posao istrajno i vjeto, koja rjeava probleme strpljivo i,

zahvaljujui svome trudu postie uspjehe.

Svoj autoritet u grupi odgajatelji postiu na razne naine. Njihova tipologija

nainjena je polazei od toga kako su raspodijeljena prava i dunosti izmeu

njega i djece: u autoritarnom sustavu odgajanja, odgajatelji imaju samo prava

a odgajanici samo dunosti, u anarhinom je obrnut sluaj, dok u

demokratskom postoji ravnotea izmeu prava i dunosti i one su

raspodijeljene srazmjerno jednako svakome prema mogunostima da ih se

pridrava i ostvaruje, to znai da su odrasli i djeca izjednaeni. (dr.Emil

Kamenov)

13


14/91

- Uee odgajatelja u aktivnostima djece

Za razvoj djeje linosti potrebni su stalna briga odgajatelja posveena

izazivanju, poticanju, usmjeravanju i bogaenju djeje aktivnosti a ne njenom

potiskivanju ili dirigiranju njome. Njegov osnovni zadatak je osigurati

mjesto, vrijeme i opremu za djeju aktivnost prije nego to zapone, a zatim

joj omoguiti da se to intenzivnije i sadrajnije razvija. Posao odgajatelja se

ne sastoji u tome da prua djeci odgovore na pitanja koja nisu postavila, veda ih uini svjesnim problema i prui im pomo u njihovom relativno

samostalnom rjeavanju.

Najvea pomo odgajatelja djetetu se ogleda u zadovoljavanju njegovih

potreba i pomaganju da se sve vie oslanja na vlastite snage, odnosno, stie

neovisnost od pomoi odraslih.

Postoje mnoge vrste pomoi. Sigurno je da se razlikuje pomo odgajateljakoji na odstojanju, rijeima i izrazom lica ohrabruje dijete da pree preko

oborenog stabla, od neposredne pomoi koja se sastoji u njegovom dranju

za ruku. U prvom sluaju odgajatelj doprinosi razvoju djejeg

samopouzdanja i osposobljava ga da djeluje oslanjajui se na vlastite snage,

dok ga u drugom ini ovisnim o sebi. Jedna je vrsta pomoi kada odgajatelj

pokazuje djetetu kako raspoznati prednji dio dempera a druga ako mu ga

obue. Ako je cilj odgajanja da se dijete postepeno osamostaljuje, uvijek je

bolje pokazati mu nain kako da dohvati eljeni predmet prislanjanjem

stolice uz ormar, nego je dohvatiti umjesto njega. Svakako, ovaj drugi

postupak zahtijeva vie vremena i strpljenja. Riskiraju se greke i

nesporazumi, ali kad dijete uspije neto obaviti za sebe, rijeiti neki problem,

to je veliki doprinos njegovom povjerenju u vlastite mogunosti i sticanju

pozitivne slike o sebi.

14


15/91

Istovremeno treba imati na umu da ovo usmjeravanje djeteta da se oslanja na

vlastite snage ne znai i odbijanje njegovih molbi za pomo. Ponekada je ona

neophodna djetetu, a dogaa se i da je trai samo zato da bi skreulo panju na

sebe i da bi nalo povod za komunikaciju sa odgajateljem. Npr., dijete u

krevetu trai od njega da ga bolje pokrije, to je u stanju i samo uraditi, ali iza

te molbe stoji potreba za bliskou sa njime, koju svakako treba zadovoljiti.

Prema tome, pruit e mu pomo uvijek kada dijete stvarno osjea da mu je

potrebna, na nain koji najvie odgovara razvoju njegove samostalnosti.

Odgajatelj ima vanu savjetodavnu ulogu u organizaciji djejih aktivnosti jer

se ne moe osloniti na to da e djeca uvijek imati inicijativu u koritenju svihmogunosti koje su im ponuene. On ih uvodi u koritenje opreme

pokazivanjem kao i prianjem, pridruuje im se u isprobavanju igraaka i

drugih stvari oko njih i demonstrira im koritenje pojedinih ureaja u

centrima prije nego to ponu djeci sluiti za provjeravanje i utvrivanje

steenog iskustva. Ovu svoju ulogu odgajatelj obavlja, prije svega,

upuivanjem djece da u to veoj mjeri koriste svoje snage u djelovanju,govoru i miljenju. On takoer doprinosi psiho-socijalnom razvoju djece

ureujui sredinu vrtia tako da predstavlja za njih svijet koji poznaju,

razumiju i mogu se u njemu dobro snalaziti.

Uputstva treba davati djeci u pravo vrijeme, ni prerano ni prekasno. Ako se

pouri sa savjetom dijete nee imati mogunosti da pokua rijeiti problem

na svoj naim, dok od zakasnjele pomoi nee imati mnogo koristi, kada se

ve obeshrabrilo i izgubilo elju da ga rjeava. Odmjeravanje pravog trenutka

zahtijeva od odgajatelja iskustvo i intuiciju, kao i tonu procjenu djejeg

raspoloenja. On treba intervenirati prije nego to dijete izgubi strpljenje

pokuavajui uzaludno spojiti elemente iz dva razliita kompleta

konstruktivnog materijala, prije nego to se prepirka u grupi pretvori u svau

i prije ngo to se igraka pokvari zbog nepravilne upotrebe. Uspjeno

15


16/91

odgojno djelovanje dobrim dijelom ovisi od sposobnosti odgajatelja da

preduprijedi tekoe, odnosno da djeluje preventivno.

Odgajatelj usmjerava djecu u procesu njihovih aktivnosti i ini ga efikasnijim

na vie naina: organizacijom sredine koja ih okruuje, izborom i

rasporedom materijala koji im osigurava, ukazivanjem na mogue puteve

kojima se dolazi do rjeenja pojedinih problema i njihovim

nagovjetavanjem, ali nikada ne kvarei radost otkrivanja saopavanjem

gotovih rjeenja i njihovim predstavljanjem kao da su jedina mogua ili

najispravnija rjeenja. Najbolja prilika za njega da iznosi svoje miljenje je

kada odgovara na djeja pitanja, to znai kada djeca ispolje interesiranjeza neto. On treba polaziti od djejih interesiranja i stvara ih, to je garancija

uspjenosti odgojno-obrazovnog postupka. Dosada je neoprostiva u djejem

vrtiu i ukoliko nije mogue za odreene sadraje obezbijediti djeji interes,

bolje je da se ne obrauju zbog rizika da se kod djece stvori trajan otpor

prema njima.

Da bi uticao na djeje aktivnosti i pojaao njihove razvojne i saznajne efekte,odgajatelj moe postavljati pitanja, preporuivati naine djelovanja, opisivati

rijeima ono to se dogaa i poticati djecu da to ine, davati objanjenja i

odgovarati na pitanja, kao i pomagati djeci u obavljanju pojedinih postupaka

prilikom ispitivanja i eksperimentiranja pripremljenim materijalom.

Usmjeravanje se sastoji i u preporuivanju djeci odreenog redoslijeda

postupaka, to im pomae da bolje poveu i organiziraju saznanja koja stiu,

da ih protumae i uoblie u sheme i pojmove koje e moi koristiti u bitno

razliitim ivotnim situacijama. Pored osposobljavanja za samostalno

sticanje iskustva, najvaniji cilj odgajatelja je da djeca u tom procesu osjete

zadovoljstvo i razvijaju intelktualnu radoznalost.

Podravajui dijete u svemu to je kod njega pozitivno i to ima razvojnu

perspektivu, odgajatelj potie da istraje u aktivnostima za koje se

opredijelilo, pomae mu da nae odgovore na pitanja koja ga interesiraju, sa

16


17/91

odobravanjem se odnosi prema produktima njegovog izraavanja i ohrabruje

ga u trenucima kada naie na tekoe ili posumnja u svoje mogunosti da ih

rjeava. Djeci treba ponuditi da izaberu aktivnost koju ele. Neka od njih e

se opredijeliti odmah, im ugledaju neto to ih privlai, dok je drugoj

potrebno vie vremena da razgledaju unaokolo prije nego se odlue. Takoer

ima djece koju je potrebno usmjeriti i uvesti u aktivnost, prije nego to

odlue samostalno nastaviti ono to su zapoela zajedno sa odgajateljem.

Kada se zapazi da due oklijevaju, njima je ak mogue ponuditi neki

odreen materijal uz pitanje ele li pokuati njime se igrati. Meutim, djeci

ne treba nametati aktivnost niti insistirati da neto naprave iskljuivo po eljiodgajatelja. Njih treba znati privui i za to nije dovoljno rei im: hajde,

nacrtajte mi neto ili danas ete sluati priu... jer djeca ne trebaju crtati

odgajatelju, niti uju priu samo zato to je on tako odluio. Dobar odgajatelj

zna kako navesti djecu da od njega zatrae, da ga zamole da im proita priu

odreenog sadraja usmjeravajui spontano razgovor na tematiku prie, dok

e poticati djecu na bavljenje stvaralakim aktivnostima oslanjajui se nanjihove unutranje motive, sklonost ka podraavanju, simbolikom

predstavljanju ili ekperimentiranju novim materijalima.

I pored toga to je djeci omogueno birati sadraje aktivnosti kojima e se

baviti i odreuju njihovo trajanje, uloga odgajatelja nije umanjena. Djeca mu

se vrlo rado obraaju za savjet i ele pokazati rezultat svoje aktivnosti,

ponekada je njegovo prisustvo nuno da bi se izbjegao ili izgladio konflikt,

neku djecu treba poticati i usmjeriti u procesu aktivnosti a neku zainteresirati

neim novim kada je oigledno da su iscrpila sve mogunosti onoga ime se

trenutno bave. Nova interesiranja e razvijati tako to e djeci ukazati na

zanimljive aspekte neke pojave, na probleme koji se javljaju ili detalje koji su

izmakli njihovoj panji.

Tijekom igre djeca trebaju biti to samostalnija i imati najire mogunosti za

samoorganizaciju, to meutim ne znai da su preputena sebi i da odgajatelj

17


18/91

ne prati njihovu aktivnost. Svoj uticaj na igru on vri najee izborom i

rasporedom materijala, meutim i ovo obavlja uz uee djece i preputa im

inicijativu kad god se za to ukae prilika. I kada im daje savjete ini to samo

ako djeca zatrae ili se za to oigledno ukae potreba, ne sugerirajui im

ablone prilikom preporuivanja igrovnih postupaka. Zapravo, odgajatelj

prilikom svojih intervencija vie ukazuje na razne mogunosti razvijanja i

bogaenja djeje aktivnosti da bi potakao djeju matu i dosjetljivost, nego

to odreuje pravac kojim bi se one morale kretati. Svoje uee u igri on

naroito iskazuje zajednikom radou kada dijete uspije u nekoj namjeri,

pobijedi ili savlada neku tekou. Takoer, odgajatelj vodi rauna da igra nepostane opasna za djecu i da ne doe do rasipanja i kvarenja pripremljenog

materijala.

Za vrijeme igre mate ili igre uloga odgajatelj prati to se zbiva , koliko je

mogue, izbjegavajui direktne intervencije. Obino, na poetku, djeci treba

pomoi oko preruavanja, naroito u odjeu koja im ne odgovara po veliini,

zatim, ohrabrivi bojaljivu djecu, a tijekom igre usmjeravajui aktivnostkoja prijeti da izae iz okvira prihvatljivog ponaanja, razrjeavajui

nesporazume i konflikte koje djeca nisu u stanju sama rijeiti i pokazujui

interesiranje za ono to mu djeca eventualno ele saopiti. Osim toga, kada

zapazi da su sadraji igre postali jednolini a postupci stereotipni, odgajatelj

moe vjetom intervencijom ukazati na mogunosti njihovog obogaivanja,

upitati djecu zato ne pozovu ljekara da pregleda bolesnu lutki, dodati

domaicama komad glavice kupusa za ruak ili alatku da poprave toak

koji je otpao sa lutkinih kolica, odnosno, potaknuti djeju matu i pruiti

motive za dalji razvoj igre. Meutim ima situacija kada igra postane suvie

agresivna a djeca prestanu voditi rauna o svim pravilima ponaanja, kada e

odgajtelj pokuati usmjeriti u prihvatljivijem pravcu ili ak prekinuti, uz

obrazloenje da takva igra suvie smeta drugima i predstavlja opasnost, zbog

18


19/91

ega im predlae da se bave neim drugim. Igra je i prilika odgajatelju da

pomogne djeci u sreivanju i osmiljavanju svog iskustva.

Gradei blokovima dijete intuitivno zapaa njihova svojstva i to je pravi

trenutak da se ukae na njihov naziv, odnosno, nain svrstavanja. Meutim,

ovo ukazivanje ne treba djelovati kao pouka, ve ga izgovoriti u kontekstu

akcije na osnovu koga dijete razumije o emu je rije. Na primjer, odgajatelj

e rei: Ba je zanimljivo kako si redao naizmjenino male kocke i velike

valjke... i nije ti se sruila garaa. Pitanje postavljeno u pravom trenutku

djetetu koje se igra graevinskim materijalom o tome koliko je elemenata

potrebno da bi se napravila kuica, kako premostiti neki prazan prostor iliuravnoteiti manje i vee blokove, moe ga pokrenuti da trai samostalna

rjeenja za ove probleme i postavlja sebi nove. Ukoliko u neemu ne uspije,

ni onda mu ne treba saopiti rjeenje, nego ukazati na pravac u kojem ga

moe potraiti, na oblik i veliinu bloka koji se ne uklapa, na simetriju

konstrukcije, upotrebu nekog pomonog sredstva i sl.

Djeci koja se igraju stonim tiskanim igrama, sklapalicama, lotima, dominamai sl., obino nije potrebna vea pomo ukoliko su igrake dobro odabrane

prema njihovom uzrastu i mogunostima. Meutim, kada ipak naiu na neki

problem koji moe da ih obeshrabri poslije vie pokuaja njegovog

bezuspjenog rjeavanja, odgajatelj im moe pomoi prvenstveno ukazujui

na princip rjeavanja: kod sklapalica da istovremeno uzimaju u obzir

naslikane detalje i oblik elemenata koji nastoje uklopiti u cjelinu, kod lota

opi pojam koji obuhvaa likove na jednoj tabli uz implikacije to mu

pripada a to ne i sl.

Kada se djeca bave stvaralakim aktivnostima, na svaki nain im treba

ukazati da je ono to rade ispravno, da se mogu prepustiti svojim impulsima

ne vodei rauna o miljenjima i ukusu drugih, kao i da ne moraju nikoga

podraavati, odnosno da, kao to se svako dijete razlikuje od ostale djece,

mora se razlikovati i ono to je svako od njih stvorilo. Neposredna pomo

19


20/91

odgajatelja djeci u stvaralakim aktivnostima ogleda se, prije svega, u

pokazivanju tehnika rukovanja pojedinim materijalima i priborima: kako se

mijeaju boje, briu etkice, kako se radi na malom razboju ili razmekava

plastelin. Meutim, on treba izbjegavati sugestije kojima bi se djeci

odreivalo to da rade i kako to mora izgledati, kao i da posebno insistira na

tome da dijete od poetka definira temu ili kasnije detaljno objanjava to je

naslikalo ili napravilo. Svoje komentare, koje djeca ponekad trae, treba

upuivati na neke opije elemente koji ine osobenost djejeg djela i ono

oko ega se dijete oigledno trudilo, na primjer: Koliko divnih boja si ti

upotrijebila...!, Ba je veliki taj tvoj vlak, ti zaista ima strpljenja....Tradicionalno se na odgojno-obrazovni rad gleda kao na sustav postupaka

odgajatelja kojima se utie na djeje uenje i razvoj, to znai da se u prvi

plan stavlja djelatnost odgajatelja, od koje se oekuje da dovede do eljenih

rezultata samim tim to je primijenjena na djecu. Meutim, ako se vrijednost

odgojno-obrazovnog postupka procjenjuje samo prema onome to je

odgajatelj uradio, to moe da dovede do zanemarivanja aktivnosti, odnosno,do pasivizacije djece. Prema jednom suvremenijem pristupu, koji polazi od

injenice da se svako dijete razvija i ui kroz vlastitu aktivnost, centralno

mjesto je namijenjeno aktivnostima djece, a djelatnost odgajatelja se

procjenjuje prvenstveno po tome koliko je u stanju obezbijediti uvjete za

njihovo neometano odvijanje, poticati ih, usmjeriti, obogatiti i pokrenuti ka

viim razvojnim nivoima.

Treba razlikovati aktivnosti odgajtelja od aktivnosti djece jer su im razliiti

motivi i ciljevi i pored toga to nain na koji se obavljaju moe biti isti. Na

primjer, eksperiment koji izvodi odgajatelj namijenjen je da se neto pokae,

da djeca prate neki proces ili pojavu to e ih zainteresirati i potaknuti na

razmiljanje, traganje i njihovo upoznavanje, a eksperiment koji izvodi dijete

pretpostavlja ve stvoreni interes, vlastitu aktivnost kojom se, djelovanjem na

stvari i namjernim izazivanjem pojava, trae odgovori na pitanja i

20


21/91

provjeravaju hipoteze koje je ono formuliralo. Treba razlikovati naine na

koje djeca ue i razvijaju se (aktivnosti djece) od odgojno.obrazovnih metoda

(aktivnosti odgajatelja), odnosno naina na koji odgajatelj potie, usmjerava,

organizira, bogati, kultivira i ini efikasnijim aktivnosti putem kojih se djeca

razvijaju i ue. Ovi naini mogu biti posredni (djelovanje putem specijalno

pripremljene sredine u objektu djejeg vrtia ili organiziranim odlascima u

prirodu ili neku drugu drutvenu sredinu), neposredni (informacije koje

prenosi odgajatelj i utjecanje na djecu pokazivanjem predmeta, pojava,

procesa i ponanja ili prianjem) i posredovani ( prikazani uz pomo

sredstava massovne komunikacije, radija, televizije, zatim filma, dijafilma,slike i dr.). (dr. Emil Kamenov)

- Uloga odgajatelja u igri i slobodnim aktivnostima

Vrlo je teko unaprijed odrediti ulogu odgajatelja u igri (promatra, suigra,

koordinator) kao uspjenu ili neuspjenu, a da se ne uzmu u obzir i ostaliaspekti. Nadalje izolirana analiza pojedinih aspekata igre (uloga, radnja,

supstituti) ne moe biti valjan pokazatelj sloenosti igre. Ako se pojedinani

postupci odgajatelja ne sagledavaju u cjelokupnom kontekstu, takoer se ne

mogu unaprijed definirati kao poticajni ili ometajui za djeju igru. Pojedine

uloge odgajatelja bez obzira na to to moe imati pozitivnu ulogu u razvoju

igre, trebaju biti shvaene tek kao jedna etapa u poticanju djeje igre.

Nastojanja odgajatelja trebala bi biti usmjerena prema manje izraenoj ulozi i

na kraju prema ulozi zainteresiranog promatraa koji zna procijeniti u kojem

trenutku i na koji nain moe obogatiti djeju igru. Ova posljednja etapa

pretpostavlja dovoljno zajednike igre, njeno sukcesivno graenje i

razvijanje te poticanje samostalnih i originalnih djetetovih (djejih) zamisli.

Mirjana agud, 2002.)

21


22/91

Odgajatelj ima nesumnjivo drugaiju, ali nita manje odgovornu ulogu od

one u organiziranju i provoenju obaveznih zanimanja i aktivnosti izvan

zanimanja (uenje o ponaanju kod stola, priprema za spavanje, kulturno

ophoenje i dr.). Odgajatelj ne smije biti ni pasivni promatra onoga to

djeca spontano rade, ali nee ni potpunim usmjeravanjem i nametanjem

sadraja, oblika i sredtava u slobodnim aktivnostima onemoguavati svaku

slobodnu aktivnost.

Odgajateljeva pedagoka akcija u djejim slobodnim aktivnostima kree se u

trokutu izmeu iniciranja, poticanja i razumijevanja djejih slobodnih

aktivnosti. Krajnji cilj je omoguavanje takvih mnogostranih aktivnosti djecekoje e u to veoj mjeri ispunjavati praznine koje bi eventualno nastale

izmeu onoga to je obavezno i namijenjeno svoj djeci do onoga to je

potencijalno mogue za svako pojedino dijete. Time naglaavamo i izvjesnu

kompenzacijsku funkciju slobodnih aktivnosti ne samo u odnosu na ono to

djetetu prua roditeljski dom, nego i s obzirom na ono to mu prua vrti u

organiziranim zajednikim zanimanjima.Dijete je bie koje se igra. Igra je najei oblik djejih slobodnih aktivnosti.

No igra ima i svoje razvojne faze; u igri se izraava stupanj djejeg

psihofizikog razvoja. Kao to cjelokupnim odgojno-obrazovnim radom

pomaemo opi psihofiziki razvoj, tako u omoguavanju djejih slobodnih

aktivnosti, u kojima e igra imati dominantno mjesto, pomaemo i potiemo i

razvoj igre. Nije nepoznata injenica da u vrti ponekad dolaze djeca koja su

imala vrlo malo mogunosti da se igraju, odnosno koja su za igru imla u

roditeljskom domu minimalne poticaje. Pojedinoj djeci morat e se zato

ee davati poetni impulsi za igru, slobodne aktivnosti i druge oblike

(istraivanje, provjeravanje, neki oblik manualnog rada...). To e biti

prvenstveno ukazivanje na pojedine materijale i na mogunosti njihove

upotrebe s razliitim efektima. Nimalo nas ne treba smetati ako djeca takav

poetni impuls prihvate kao pokuaj (i promaaj) te na osnovi toga za sebe

22


23/91

stvarno pronau neki oblik slobodne aktivnosti. U drugim sluajevima

potrebno je ukazivati na razne mogue sadraje (igara i drugih aktivnosti)

koji se mogu ostvarivati nekim materijalima, i slobodnim opredjeljenjem za

ono to e u datom trenutku biti najblie djetetovim interesima i tenjama.

I u samom toku slobodnih aktivnosti trebat e odgovarajue intervencije i

poticaji, npr. podsjeanje na mogunosti za dalji nastavak neke aktivnosti.

Nekad e biti korisno ukazati na vie mogunosti osiguravajui i na taj nain

djeci slobodu izbora i pomo u procjeni to bi u datim prilikama bilo bolje i

zato. Poticaji i intervencije ne primjenjuju se radi toga da se osigura

nesmetan rad prema nametnutim obrascima i po unaprijed odreenomodgajateljevom planu; oni su opravdani samo onda ako osposobljavaju i

navode djecu na vlastite napore, puteve, i sadraje u slobodnim aktivnostima.

Intervencija moe biti i ukazivanje na neki zaboravljeni detalj koji e kao

asocijativni element pobuditi djeja iskustva i matu.

Intervencija odgajatelja bit e naroito potrebna kad su u pitanju inertna,

introvertna, hiperkinetika djeca, ako je neko dijete potpuno bez inicijative,kod socijalno neprilagoene djece koja jo nisu nala svoje mjeto unutar

grupe, te kod zaostale i pedagoki zaputene djece. Izuzetno e takvoj djeci

trebati i sasvim izravni poticaji i usmjerenje sve dotle dok ne budu sposobna

za slobodno odabiranje aktivnosti i ostvarivanje vlastitih ideja i sadraja u

njima. Direktno ih veui uza se odgajatelj e nastojati da kod takve djece

postupno pokrene neku inicijativu makar i sporednog znaenja, te da ih zatim

sve vie ukljuuje u pojedine aktivnosti. Z mnogu djecu ve i sama prisutnost

odgajatelja bit e snaan stimulans ako odgajatelj na bilo koji oigledan

nain da do znanja da zapaa i prihvaa neku djetetovu spontanu djelatnost.

Zapaenje detalja i rezultata aktivnosti nekog djeteta djeluje poticajno i na

drugu djecu koja e takoer nastojati da se nau u magnetnom polju

interesa i priznanja odgajatelja, a to znai i priznanja cijele grupe. Izmeu

intervencija i poticaja odgajatelj e promatrati djeje ponaanje, nain

23


24/91

reagiranja prema drugoj djeci, odnos prema izabranoj aktivnosti i ideji kojoj

je aktivnostpodreena te postignutim rezultatima. Pedagoki rezultat svih tih

zapaanja i promatranja jest djetetova spoznaja i razumijevanje. Poetna

promatranja odnosit e se na svu djecu u odjeljenju ili u prostoru gdje se

obavljaju meugrupne aktivnosti, da bi se postupno izdvojila ona djeca

kojojje potreban poseban pedagoki pristup. Dalje intervencije bit e

prilagoene svakom izdvojenom djetetu. Odgajatelj e nakon slobodnih

aktivnosti pribiljeiti sve ono to je na bilo koji nain izuzetno i zanimljivo ili

samo po sebi trai pedagoki zahvat (npr. Prevelika konstantna povodljivost

za tuim idejama i trajniji nedostatak bilo kakve vlastite inicijative,podreenost nekim strukturama koje se u aktivnostima stalno ponavljaju u

istovjetnom obliku, pomanjkanje volje i interesa, to zahtijeva posebno

ispitivanje uzorka, pretjerana agresivnost, destruktivnost i egocentrinost

koja e negativistiki djelovati u grupi i dr.). Ne treba zaboraviti da su

poticaji potrebni i djeci koja ne predstavljaju nikakav problem, tj. koja su

aktivna, imaju ideja, u stanju su da za sobom vode i ostalu djecu. Njima supotrebni impulsi koji e im pomoi da se razvijaju do svojih krajnjih

mogunosti. (Anka Doen-Dobud, 1977.)

- Uloga, funkcija i zadae odgajatelja u predkolskim ustanovama u

razvoju djece

Uspostavljanje komunikacije izmeu odgajatelja i djeteta temelji se na

stvaranju socio-emocionalnih veza.

- Odgajatelj je odgovoran za pozitivnu emocionalnu klimu koju odraava

komunikacijom, smijehom, gestima, mimikom

- Trudi se da uspostavi verbalnu komunikaciju sa djecom, da im se priblii

te da ih razumije.

24


25/91

- Odgajatelji trebaju dobro poznavati razvoj djece, dakle i psiholoki i

pedagoki aspekt. U skladu s tim oni organiziraju okruenje i obezbjeuju

materijale za uenje primjerene djeci i njihovom razvoju, potujui svaku

linost ponaosob.

- Postavljaju primjerene ciljeve i zadatke respektirajui individualne snage i

potrebe djeteta.

- Njeguju kooperativno uenje koje postaje interaktivan proces koji

ukljuuje djecu, odrasle i okruenje.

- Gradi osnove za djecu da postanu zadovoljne, uspjene i aktivne odrasle

osobe.- Individualiziraju rad potujui trenutni razvojni stadij svakog djeteta.

- Pobuuju interesiranja djece, potujui njihove potrebe i sposobnosti.

- Preuzimaju odgovornosti na sebe da dan uine zabavnim i zanimljivim.

- Opserviraju djecu svakodnevno, kako bi mogli izgraditi individualni

pristup i potai njihov razvoj.

- Komuniciraju, prije svega, sa djecom gdje trebaju pokazati veliko umijeekako bi potakli dijete, a ne ga bilo im frustrirali. Trebaju veliko umijee

i u komunikaciji sa roditeljima bilo da je sami iniciraju ili bivaju pitani za

probleme u razvoju djece na koje nailaze u svome radu.

- Kao imperativ njihovog poziva namee se i istraivanje koje provode u

svojoj praksi pratei i radei sa djecom.

- Pokuavaju upoznati dijete i njegove probleme, te putem igre pomau

djetetu da iskae ono to ga titi i mui, a onda se po potrebi obraaju

strunom licu koje provodi terapiju. Terapiraju onoliko koliko znaju, jer

imaju veliku sposobnost empatije sa djecom.

- Surauju s roditeljima i animiraju ih na zajedniki rad, s ciljem

poboljanja rada s djecom.

- Planiraju rad potujui dijete, program, metodiku, didaktiku, te

pedagoko-psiholoke norme.

25


26/91

- Nastoje upoznati svako dijete, biti svjesni njegovih mogunosti, ali i

potekoa, te specifinosti razvoja.

- Individualiziraju kurikulum u predkolskim ustanovama.

- Ue djecu prihvaanju drugih, bilo da su pametniji ili ue sporije, da su

mlai ili stariji, da imaju neki tjelesni nedostatak, govore drugim jezikom

i sl. (dr. Lidija Pehar-Zvako, 2000.)

- Pruaju svakom djetetu prigode i mogunosti za samoostvarenje i

stjecanje povjerenja u sebe a time i stvaranje pozitivne slike o sebi i o

svojim mogunostima.

- Nastoje da dijete dobije osjeaj sigurnosti i prihvaenosti, topretpostavlja da dijete prihvati vrti. (Anka Doen-Dobud, 2001.)

- Vode i organiziraju djelatnosti djece radi unapreivanja njihova tjelesnog,

umnog, drutvenog i osjeajnog razvoja.

- Organiziraju i provode razliite djelatnosti i sadraje radi stimuliranja i

razvijanja njihovih interesa i mogunosti samopouzdanja,

samoizraavanja i socijaliziranog ponaanja. (dr.Marko Stevanovi,2001.)

Suradniki odnos odgajatelja prema djeci od prvog e dana olakati njihovo

ukljuivanje u skupinu i meusobno prihvaanje. U takvoj poticajnoj okolini

svako dijete moe nai nain za zadovoljenje svojih potreba i interesa. Uz

odgajatelja, koji e im biti oslonac, svako se dijete moe osjeati sigurnim,

izraavati svoju osobnost, doivljaje, interese i oekivanja. Ve pri prvome

susretu dijete dobiva dojam o odgajateljevoj osobnosti kroz nain

komuniciranja i stil ponaanja prema njemu, drugoj djeci i roditeljima.

(Anka Doen- Dobud, 2001.)

Odgajatelj omoguava i potie djetetovo spontano stvaralako ponaanje,

organizira prostor, komunicira sa djecom, posredno predlae sadraje,

podrava i razvija djeju spontanost u izraavanju, omoguava

komuniciranje djeteta s drugom djecom i odraslima, individualno pristupa

26


27/91

djetetu, provodi to elastiniju organizaciju odgojno-obrazovnog procesa,

uvaava cjelovitost razvoja djeteta i osnovnih zakonitosti njegovog razvoja,

utvruje, ostvaruje i procjenjuje zadatke odgoja i obrazovanja. (dr.Marko

Stevanovi, 2001.)

- Komunikacija odgajatelja i djece

Potreba za ljudskim odnosom i komunikacijom je jedna od osnovnih djejih

potreba koja prevazilazi druge odgojne potrebe. Na uzrastu kada djeca

poinju pohaati djeji vrti jezik dobiva sve znaajniju ulogu kao sredstvosaznavanja, odnosno, da se pomou govora formira i poveava sposobnost

sreivanja informacija na jednom razvijenijem nivou nego ranije.

Ljudski glas ima nezamjenjivu ulogu u razviju djeje linosti, to treba imati

na umu svaki odgajatelj zbog ega treba i sam njegovati svoju govornu

kulturu, odnosno da vodi rauna o kvalitetu svoje artikulacije, o intonaciji,

kao i tehnici disanja prilikom prianja, recitiranja i pjevanja. Postojivjerovanje da je prosvjetnog radnika mogue poznati po tome to govori

glanije nego drugi ljudi, to nije bez osnova. Mnogi odgajatelji govore

povienim glasom kako bi ih djeca bolje ula i slijedila njihova uputstva.

Meutim, to je glasniji odgajatelj i djeca su bunija, a od pretjerane galame

atmosfera u sobi za dnevni boravak postaje napetija i nervoznija. Nasuprot

tome, umjeren i blag ton djeluje umirujue na djecu i ini da se ona ponaaju

prirodnije i oputenije. Najbolja komunikacija se postie govorom koji je

jednostavan, neposredan i umjeren, odnosno utiavanje govora je efikasnije

nego glasnost. ak i na otvorenom prostoru treba izbjegavati dovikivanje

koje uvijek neprijatno djeluje na djecu. Bolje je pribliiti se djetetu, kojem se

eli neto rei i obratiti mu se spokojno, licem u lice. Odgajatelj treba voditi

rauna ne samo o rijeima koje e upotrijebiti ve i o tonu jer se njime

prenose na djecu emocije. Djeca veoma dobro osjeaju strah, nesigurnost i

27


28/91

neljubaznost u glasu odgajatelja, bez obzira koje e on rijei upotrijebiti,

stoga im se treba obraati prirodno, bez povienog glasa i nervoze. Svojim

pitanjima odgajatelj usmjerava dijete u procesu otkrivanja stvari i zakonitosti

koje vladaju u svijetu. Nain na koji e on postaviti ta pitanja u velikoj mjeri

odreuje kakve e odgovore dobiti od njih. Sloeniji oblik komunikacije od

pitanja i odgovora je organiziranje razgovora i grupnih diskusija sa djecom.

Ovi razgovori mogu biti planirani, povezani sa obradom neke teme, ili

prigodni, spontano pokrenuti kada se za to ukae prilika. (dr. Emil Kamenov)

- Utjecaj odgajatelja na djeje ponaanje u vrtiu

Kada se dijete osjeti sigurnije u vrtiu, ono poinje isprobavati svoje

mogunosti djelovanja u njemu, ispitujui takoer i sigurnost sa kojom su

ustanovljena pravila ponaanja, odnosno, posljedice njihovom

nepridravanju. Odgajatelj ovakvo isprobavanje treba doekati sa odreenom

dosljednou i vrstinom, ali i razumijevanjem njegovih razloga, kako bidijete i pored ograniavanja osjetilo da ima posla sa osobom koja ga prihvaa

kao linost i brine se o njegovoj sigurnosti.

Zahtjevi odraslih odreuju granice djejeg ponaanja, meutim, njihov

smisao postaje blii djetetu tek zahvaljujui ivotu u kolektivu. Nova igraka

obino izazove prepirku, sukob interesa pojedinaca koji bi je htjeli za sebe,

meutim to je prilika da se uvede pojam ekanja na red koji djeca brzo

shvate. Ukoliko odrasli vodi rauna na poetku o potovanju tog reda, kod

djece e se razviti specifian osjeaj za pravdu, tako da kasnije sama mogu

preuzeti brigu o njemu, to je znaajno za njihov socijalni razvoj.

Djeca veoma brzo uviaju znaaj odreenih pravila ponaanja u konkretnim

situacijama i umiju ih se pridravati kada ih prihvate, naroito u sluaju kada

su i sama uestvovala u njihovom formuliranju i proglaavanju. Pravila im

treba objasniti kratko, jasno i jednostavno i vie na primjerima nego preko

28


29/91

uopenih postavki, koje teko shvaaju i jo tee prevode u naine

postupanja. Osim toga, kad god je mogue, ogranienja koja se postavljaju

treba briljivo rastumaiti i navesti prave razloge za njih. Pri tome treba

stalno imati na umu da se promjene u ponaanju predkolske djece ne mogu

izazvati samo prianjem, niti su odgajanici na tom uzrastu u stanju rukovoditi

se eksplicitno formuliranim opim principima. ak postoji opasnost da

dosada i nerazumijevanje izazovu otpor prema nekim idejama koje bi im, ako

se kasnije prenesu, mogle biti bliske i prihvatljive. Kada dijete uoi da

odreeno pravilo ponaanja ima svoju opravdanu primjenu u konkretnoj

ivotnoj situaciji, vjerojatnije je da e iskustvo steeno tom prilikom poanalogiji primijeniti u slinim situacijama, nego kada bi trebalo deduktivno

sprovesti opi princip koji mu je bio saopen izvan konteksta svakodnevnog

ivota i rada. Odgajatelj treba imati razumijevanja za ono to dijete osjea te

biti vrst i dosljedan kada je u pitanju njegovo ponaanje i realno

sagledavanje situacije. On treba pomoi djetetu da je bolje shvati i ima

povjerenja u njegovu sposobnost da svoje ponaanje usmjeri ukonstruktivnijem pravcu. Katkada nije mogue izbjei neposrednu

intervenciju odgajatelja, naroito u konfliktnim situacijama koje djeca nisu u

stanju samostalno razrijeiti, u sluajevima odstupanja od pravila ponaanja

kada ih je potrebno objasniti, kada djeci prijeti opasnost od povreda i sl.

Zaustavljajui dijete u nekom nepoeljnom ponaanju, on treba ispoljiti

ljubaznost isto koliko i vrstinu, prihvaanje djeteta kao linosti isto koliko

neslaganje sa odreenim oblikom ponaanja.

Odgajatelj treba jasno saopiti djetetu kada ne odobrava njegovo ponaanje,

to e ono osjetiti kako po rijeima kojim mu se obraa, tako i po tonu kojim

su izgovorene, meutim, to ne smije dovoditi u pitanje sutinu njegovog

odnosa prema djetetu, do odbacivanja djeteta kao linosti. Ono treba osjeati

da se odgajatelj zalae za njega, da ga voli, odobrava mu i vjeruje, da je na

njegovoj strani. Tada e na povjerenje uzvratiti povjerenjem, bit e otvoreno

29


30/91

i spremno da mu sve kae, da mu se obrati za savjet i prihvati svaku

sugestiju. Istovremeno, sigurnost i odmjerenost odgajatelja djelovat e

umirujue na dijete i pomoi mu prevazii osjeanje ugroenosti koje je est

uzrok poremeaja djejeg ponaanja. (dr. Emil Kamenov)

- Odgovornost odgajatelja

Odgajatelji ne smiju zaboraviti da se zabave! Ima malo takvih stvari koje

pruaju vie od radosti koju ispoljava dijete koje se pridruilo odgajatelju da

napie priu, zbija ale ili ima vremena da govori o novom interesiranju.Odgajatelji koji mogu prenijeti svoj entuzijazam na djecu ine postupak

uenja uzbudljivim i ivotnim. Odgajatelji koji mogu prenijeti svoj

entuzijazam na djecu ine postupak uenja uzbudljivim i ivotnim.

Odgajatelji koji smatraju da moraju biti na distanci i autoritativni mogu

zaplaiti djecu i zapravo suzbiti njihovu radoznalost. Odgajateljica formira

one kvalitete koje eli postii kako bi potakla razvoj osjeaja empatije,brinosti, entuzijazma, intelektualne znatielje, sluanja i konverzacije djeteta.

(Hansen, Kaufmann, Saifer 1998.)

Naravno, odgovornost odgajatelja se sastoji i u tome da se dijete potie na

uenje, otkrivanje, istraivanje i sl. prilikom ega u proces uenja uvijek treba

ulagati prethodna znanja. U pitanju je nadogradnja mentalnih obrazaca kako bi

prihvatili nova iskustva. Uenje se javlja kada dijete tei tome da osmisli svijet

koji ga okruuje (konstruktivistiki pristup).

30


31/91

1.2. DEFINICIJE OSNOVNIH POJMOVA

Implicitna pedagogijaje shvaanje odgoja koje se kod pojedinca formira

pod utjecajem svog osobnog iskustva, sustava vrijednosti i stavova u koje

duboko vjeruje i ona moe biti u velikoj mjeri neovisna ( a samim tim i u

raskoraku) od eksplicitne pedagogije, kakvu predstavljaju propisani i

ozvanieni pedagoki stavovi, koji se nalaze u ubenicima, programima i

za koje se zalau autoriteti. Izmeu ove dvije pedagogije nikada nemapotpunog sklada i poklapanja a pojedinac obino nije ni svjestan toga da

esto govori i pie jedno a govori drugo. Na primjer, sa jedne strane se

zalae za svestrani razvoj stvaralakih linosti a sa druge njegov rad

karakterizira jednostrani intelektualizam i njegovanje iskljuivo

konvergentnog miljenja. (dr. Emil Kamenov)

Pojam empatije moe se definirati kao poimanje ili zamiljanje neijeg

duevnog stanja ili okolnosti. Duevno stanje je veoma obuhvatan

pojam, a ovdje on oznaava svijest, misao, namjeru, ud, elju, pa i

osjeanja. Onaj koji empatizira, po nekim shvaanjima, ne mora stvarno

doivljavati ona osjeanja koja doivljava osoba u iji poloaj i

preivljavanje se unosi. Empatija se, po Allportu, u svom prvom znaenjuprimjenjuje na oblast estetike i naroito na razumijevanje lica.

Primijeeno je uivljavanje prilikom promatranja umjetnikog djela. U

tim se prilikama zapaaju laki pokreti obrva, oiju, trupa i udova koji u

neku ruku oponaaju predmet. Ljudi koji aktivno podraavaju izraz lica

sugovornika izgleda da su bolji ocjenjivai njegovog znaenja nego oni

koji to ne ine. Goethe je jednom tvrdio da on moe itav sat imitiratiovjeka poto ga je promatrao 15 minuta. Allport pie da takva primjedba

31


32/91

skree panju na duboku usaenost empatinog procesa. Rogers oznaava

empatiju kao razumijevanje iskustva neke osobe, ili onako kako ga osoba

shvaa. to takvo iskustvo znai za takvu osobu, razumijevanje takvih

iskustava u pojmovima i opisima, a potom i u znaenjima

(interpretacijama) same osobe. Neki psiholozi smatraju da se

empatiziranjem reagira na emocionalne izraze druge osobe sa slinim

emocionalnim odgovorima. Empatina reagiranja iniciraju simpatijsko

ponaanje. Psihopati nisu osjetljivi na patnje drugih ljudi. Terapeuti koji

uspijevaju u svome radu posjeduju i ispoljavaju empatiju, toplinu i

iskrenost. (Marija Bratani, 1993.)

Konstruktivizam

Konstruktivisti smatraju da se uenje javlja kada dijete tei tome da

osmisli svijet koji ga okruuje. Uenje postaje interaktivni proces u koji

su ukljuena djeca, odrasli, druga djeca iz okruenja i okruenje. Djeca

konstruiraju ili izgrauju vlastito razumijevanje svijeta. Nastoje osmislitiono to se dogaa oko njih tako to sintatiziraju nova iskustva sa onima

koja su stekla ranije. Jacqueline i Martin Brooks (1993) su opisali taj

proces:

esto se susreemo sa predmetima, idejama, odnosima i fenomenima za

koje nam se ini da nemaju nekog smisla. Kada smo suoeni sa ovakvim

inicijalnim proturjenim podacima ili percepcijama, mi ih iliinterpretirami kako bi potvrdili postojei skup pravila kojim se na bolji

nain procesira ono to smo percipirali. Bez obzira o kojem se nainu

radi, nae percepcije i pravila su neprestano angairane u velianstvenom

kretanju kojim se oblikuje nae spoznavanje.

Slijedei primjer ilustrira konstruktivistiko uenje. Malo dijete, ija

obitelj ima psa, vozi se sa svojim roditeljima. Oni prolaze pored krave u

polju. Dijete pokazuje prstom na kravu i govori pas. Roditelji mu

32


33/91

odgovaraju da to nije pas ve krava i da se krava razlikuje od psa. Nova

informacija e biti ponovo uobliena na osnovu onoga to je ve poznato,

te je mentalni sklop naposljetku i prihvaa. Iako djeca moraju konstruirati

vlastito spoznavanje, znanje i uenje, uloga odraslih kao fasilitatora i

medijatora je sutinska. Tim odgajatelja mora obezbijediti pribor,

materijale, podrku, voenje i interesiranje da bi maksimirao mogunosti

djece za uenje. Uvijek u proces uenja ulaemo prethodno znanje. To je

zapravo nadogradnja mentalnih obrazaca kako bi prihvatili nova iskustva.

(Kate Burke Walsh)

Individualizirani pristup pristup obrazovanju kojim se uzima u obzir

ono to svako dijete donosi u situaciju u kojoj se odvija proces uenja.

Polazite je u ovom pristupu da dva djeteta koja se poinju baviti nekom

obrazovnom aktivnou, nikada ne postupaju na isti nain. Djeca unose u

neku aktivnost svoja osobna iskustva, shvaanja, vjetine, linost itd. Da

bi se proces odgajanja i obrazovanja (poduavanja) uspjeno odvijao(odnosno donio neke pozitivne promjene), odgajatelj mora imati osjeaj

za ove razlike. Individualizirana nastava, u svojoj najioj formi,

pojavljuje se u radu jedan-naprema-jedan, onda kad odgajatelj i dijete

utjeu jedan na drugog slino kao u toku privatnog poduavanja.

Meutim, odgajatelji mogu nauiti mnogo strategija za poboljavanje

rezultata uenja, ak i u sluaju kada je u grupi sa mnogo djece samojedan odgajatelj. Individualiziranim pristupom bolje se uravnoteuju

potrebe pojedinca i potrebe grupe i formira mnijenje, te odvija proces

usvajanja demokratskih vrijednosti ( i za djecu i za odgajatelje).

Potpomae se razvoj potencijala djece, budui da djeca mogu postaviti i

pratiti neke od ciljeva vlastitog obrazovanja. (Saifer, Baumann, Isenberg,

Jalongo, 2000.)

33


34/91

1.3. RANIJA ISTRAIVANJA

Kada su u pitanju autori koji su se bavili navedenom temom, mogu

spomenuti samo dr. Emila Kamenova koji je u svojim djelima posvetio puno

panje odnosu odgajatelja i djeteta i njihovoj meuzavisnosti. Ostali autori,

ijim sam se djelima sluila u ovom istraivanju, uglavnom su se bavili samo

linou odgajatelja i njegovim zadacima, dok se malo panje posvetilointenzivnijem prouavanju utjecaja odgajatelja na dijete predkolske dobi.

34


35/91

2. METODOLOGIJA RADA

2.1. UVOD U PROBLEM

Odluujui initelj u utjecaju djejeg vrtia kao institucije na razvoj i uenje

predkolskog djeteta nisu sami po sebi programski sadraji i sredstva kojima se

ostvaruju, organizirani u odgovarajuoj sredini, ve osoba koja je posrednikizmeu nje i djeteta, utiui na njegov odnos prema ovoj sredini, potiui ga na

bogatu raznovrsnu aktivnost ili ga ograniavajui. Ni najbolje odabrani sadraji i

materijalni uvjeti za njihovo ostvarivanje ne mogu umanjiti ulogu odgajatelja,

od ijeg e predanog uea u planiranju i realizaciji programa koji mu je

povjeren, kao i posveenosti u njegove ciljeve i naine njegovog ostvarivanja,

ovisiti konaan uspjeh odgojno-obrazovnog djelovanja na dijete. Od prvog danaboravka djece u ustanovi odgajatelj treba raditi na uspostavljanju bogatog i

sadrajnog emocionalnog odnosa sa njima, koji je obostrano prijateljski,

suradniki i zasniva se na meusobnom uvaavanju, povjerenju i brizi. Razvoj

djece i njihov napredak u velikoj mjeri ovise od zalaganja odgajatelja i njegovih

sposobnosti. Uspjeh odgajateljevog djelovanja ovisi i od toga je li uspostavio

kvalitetnu komunikaciju sa djecom te stvorio pozitivnu socio-emocionalnuklimu.

2.2. PREDMET ISTRAIVANJA

Predmet mog istraivanja jeste utjecaj odgajateljevog djelovanja na razvoj,

odgoj i obrazovanje djeteta predkolskog uzrasta.

35


36/91

2.3. TEKOE I OGRANIENJA U ISTRAIVANJU

Kada su u pitanju tekoe moram najprije navesti nespremnost ispitanika na

suradnju. Mnogi odgajatelji nisu uope ispunili anketu ili su je ispunili

polovino. Smatram da su se ponijeli jako neodgovorno s obzirom da su

svojevoljno pristali na ispunjavanje anketa. Iako, moram spomenuti i one

odgajatelje koji su bili jako ljubazni i vrlo ozbiljno prisupili tom zadatku. Na

poetku rada predvidjela sam anketirati 50 odgajatelja i 50 roditelja ali to nisamuspjela jer je odaziv bio vrlo slab, tako da mi je vraeno 40 anketa od strane

odgajatelja i 40 od strane roditelja. Roditelji su u poetku istraivanja dobro

suraivali i to me jako raduje, ali i meu njima je bilo onih koji nisu bili

zainteresirani za ispunjavanje ankete. Intervjui sa pedagozima su bili jako

ugodni i nisam naila ni na kakve potekoe. Jedino ogranienje jeste broj

pedagoga koji djeluju u predkolskim ustanovama (samo dva pedagoga na svevrtie grada Sarajeva).

Osim navedenog vano je spomenuti nedostatak adekvatne literature za temu

kojom sam se bavila. Mnogi autori opisivali su linost odgajatelja i njegove

zadae, ali rijetko su se bavili intenzivnijim prouavanjem odnosa odgajatelja i

djeteta i utjecajem odgajatelja na dijete.

2.4. ZNAAJ ISTRAIVANJA

Ovo istraivanje e pomoi odgajateljima da uvide koliko je znaajno njihovo

djelovanje za razvoj djece predkolskog uzrasta. Nadam se da e istraivanje

djelovati motivirajue na odgajatelje.

36


37/91

2.5. CILJ ISTRAIVANJA

Cilj mog rada je istraiti kako djelovanje odgajatelja utjee na razvoj, odgoj i

obrazovanje djeteta predkolskog uzrasta.

2.6. ZADACI

Sukladno predmetu istraivanja te na temelju postavljenog cilja, utvreni suslijedei istraivaki zadaci:

1. Istraiti na koji nain odgajatelji utjeu na razvoj i napredak djece u

vrtiu.

2. Istraiti zalau li se odgajatelji i koliko se zalau za odgoj i obrazovanje

djece.3. Utvrditi koriste li odgajatelji individualizirani pristup prilikom rada/igre

sa djecom.

2.7. METODE U ISTRAIVANJU

Metoda (gr. methodos) je svaki postupak ija primjena omoguava ostvarenje

odreenog cilja; u uem smislu, misaoni i praktini postupak koji omoguava da

se doe do znanja o predmetu istraivanja. Nauni metod je sloen sistematski

proces kojim se dolazi do zadovoljavajueg objanjenja ispitivanih pojava,

njegova primjena zahtjeva upotrebu raznih posebnih metoda istraivanja:

promatranje, mjerenje, eksperiment, uporeivanje...

Da bih ostvarila cilj i zadatke istraivanja te izvela odgovarajue zakljuke

koristila sam slijedee metode:

37


38/91

- metodu teorijske analize

- metodu analize pedagoke dokumentacije

- deskriptivno-analitiku metodu

- empirijsko-neeksperimentalnu metodu (Servey metoda).

2.7.1. METODA TEORIJSKE ANALIZE

Ova metoda podrazumijeva koritenje pedagoko- psiholoke literature,

prirunika, udbenika, nastavnih planova i programa, strunih i naunih radova,

enciklopedija itd., te omoguava da se nakon prouavanih izvora, prikupljenihinjenica i analiziranih veza i odnosa, prouavanih predmeta i pojava doe do

novih rjeenja i naunih zakljuaka.

U ovom istraivanju ova metoda je koritena za:

Prikupljanje i analizu izvora koritenih za definiranje osnovnih pojmova, kao i

pri prouavanju pisanih izvora teorijskog znaaja, koji se odnose na utjecajodgajateljevog djelovanja na razvoj, odgoj i obrazovanje djece predkolskog

uzrasta, te za interpretiranje podataka dobivenih istraivanjem.

2.7.2. METODA ANALIZE PEDAGOKE DOKUMENTACIJE

Analiza pedagoke dokumentacije je postupak kojim se prikupljaju, analiziraju,

sintetiziraju, obrauju, pohranjuju naune informacije od znaaja za istraivanje.

Ovom metodom sam se koristila prilikom evidencije o realiziranju odgojno-

obrazovnog rada, odluka, izrade instrumenata i sl.

2.7.3. DESKRIPTIVNO-ANALITIKA METODA

38


39/91

Sutinu ove metode ini opisivanje pedagokih pojava, te prouavanje stanja

onoga to je dominantno u pojavi.

Cilj primjene ove metode je unapreivanje pedagoke prakse.

Metodu sam koristila za:

- prikupljanje i sreivanje podataka o meuzavisnosti odgajateljevog

djelovanja i dometa u razvoju, odgoju i obrazovnju djeteta predkolskog

uzrasta;

- za unapreenje, vrednovanje i interpretaciju dobivenih podataka;

- za analiziranje podataka i sl.

2.7.4. EMPIRIJSKO-NEEKSPERIMENTALNA (SERVEY METODA)

Ova metoda se najee koristi za ispitivanje miljenja i stavova ueg i ireg

javnog mnijenja.

Putem ove metode prikupljamo podatke i materijal, a onda ih analiziramo isintetiziramo.

U istraivanju ova metoda je koritena za ispitivanje miljenja i stavova

odgajatelja u vrtiima, roditelja djece koja pohaaju vrtie i pedagoga

zaposlenih u predkolskim ustanovama o utjecaju odgajatelja na razvoj, odgoj i


2.8. ISTRAIVAKI POSTUPCI (TEHNIKE)

U ovom istraivanju koriteni su slijedei postupci (tehnike):

- procjenjivanje

- intervjuiranje

39


40/91

- anketiranje

2.8.1. PROCJENJIVANJE

Procjenjivanjem ispitiva i ispitanik imaju mogunost da iznesu svoje miljenje,

prijedloge, sugestije o toku istraivanja.

Procjenjivanjem sam se sluila pri statistikoj obradi, analizi i interpretaciji

podataka dobivenih istraivanjem.

2.8.2. INTERVJUIRANJE

Intervjuiranje ima iroku primjenu u pedagokom istraivanju. To je voenje

razgovora sa onima od kojih se prikupljaju podaci (pojedinci, grupe, odjeljenja,

kolektivi, i dr. uesnici razgovora).

Postoji vezani i slobodni intervju. Razlike izmeu njih su u :- nainu pripremanja intervjua

- nainu voenja intervjua

- odreivanju kategorija odgovora za kasniju obradu.

Vezani intervju ima tono odreena pitanja ili tono odreeni redoslijed sadraja

koji treba biti obuhvaen pitanjima, a kod slobodnog pitanja su proizvoljna

(vezana za temu) to uvjetuje veu prirodnost. Mnogo je lake voditi vezani

intervju, jer ne zahtijeva visok stupanj iskustva i umijea.

Za kategorizaciju odgovora potrebno je:

- imati tekst iskaza intervjuirane osobe,

- kod vezanog intervjua mogu se unaprijed odrediti kategorije, koje se

kasnije mogu nadopuniti,

40


41/91

- kod slobodnog intervjua tee je predvidjeti kategorije odgovora, pa se

odrede okviri kategorizacije, a same kategorije se odreuju nakon

intervjua.

Prema broju ispitanika postoje individualni i grupni intervjui. Grupne je tee

voditi i rijetko se primjenjuju u istraivanju odgoja i obrazovanja.

U istraivanju je koriten vezani intervju sa pedagozima predkolskih ustanova

grada Sarajeva o meuzavisnosti odgajateljevog djelovanja i dometa u razvoju,

odgoju i obrazovanju djeteta predkolskog uzrasta.

2.8.3. ANKETIRANJE

Anketiranje je postupak u kome anketirani pismeno odgovara na pitanja koja se

odnose na injenice koje su mu poznate ili na pitanja u vezi sa vlastitim

miljenjem. Ono prua mogunost masovnijeg upoznavanja stavova, miljenja i

opredjeljenja.Da bi se izbjegli neiskreni odgovori, esto se provode anonimne ankete.

Vremenski je ekonomino jer se istovremeno moe anketirati vei broj

ispitanika, a nema ni prostornih ogranienja. Nedostatak je u tome to su ankete

ponekad formalne pa ih ispitanici ne ele ispunjavati. Instrument ankete je

anketni list. Sreivanje podataka dobivenih anketiranjem je sloen i odgovoran

posao, a sastoji se od dva dijela:

- sreivanje odgovora i

- obavljanje kvantitativne i kvalitativne analize.

U ovom istraivanju anketu sam koristila za ispitivanje odgajatelja i roditelja o

utjecaju i vanosti odgajateljevog djelovanja na razvoj, odgoj i obrazovnje djece.

2.9. INSTRUMENTI ISTRAIVANJA

41


42/91

- upitnik

- anketni list

2.9.1. UPITNIK

Upitnik se koristi u postupku intervjuiranja. To je instrument koji slui

ispitivau kao podsjetnik na ono to eli pitati ispitanika,a to je sebi prethodno

postavio za cilj (vezani intervju). Pitanja moraju biti jasna, nedvosmislena,

moraju se odnositi na zadanu temu.

U ovom istraivanju koristila sam upitnik za ispitivanje miljenja, stavova

pedagoga o meuzavisnosti odgajateljevog djelovanja i dometa u razvoju,

odgoju i obrazovanju djeteta predkolskog uzrasta. Ovaj upitnik sadrao je 8

pitanja za pedagoge.

2.9.2. ANKETNI LIST

To je instrument koji se koristi u postupku anketiranja. Sadri zaglavlje sa

uvodom i uputama, te pitanja kojima elimo saznati stavove i miljenja o datoj

pojavi ili problemu.

Po nainu postavljanja pitanja dijelimo ga u tri grupe:

- pitanja otvorenog tipa

- pitanja zatvorenog tipa

- pitanja kombiniranog tipa.

U ovom istraivanju koristila sam anketni list za odgajatelje i roditelje s ciljem

otkrivanja vanosti utjecaja odgajatelja na razvoj, odgoj i obrazovanje djeteta

predkolskog uzrasta. U anketnim listovima koristila sam pitanja iz sve tri

navedene grupe. Oba anketna lista sastojala su se iz 8 pitanja.

42


43/91

2.10. UZORAK I OSTALI IZVORI PODATAKA U ISTRAIVANJU

Uzorak ogranien broj sluajeva iz pojedine populacije. Postoje: sluajni,

sistematski, stratificirani, ciljani i prigodni uzorci.

Sluajni onaj u kojem svaki individuum ima jednaku vjerojatnou da bude

izabran

Sistematski se bira na osnovu liste imena gdje se sluajnim izborom izabere1., a onda se uzme svaki N-ti lan populacije.

Stratificirani - sastoji se od toga da se populacija podijeli u podpopulaciju

prema nekim karakteristikama te se onda iz svake grupe uzme sluajni uzorak

prema procentualnoj zastupljenosti te grupe populacije.

Ciljani uzimamo samo predstavnike odreene kategorije populacije, a veoma

je slian stratificiranom.Prigodni onaj koji nam je dostupan prigodan.

U ovom istraivanju koriten je ciljani uzorak koji je obuhvaao:

- 40 odgajatelja (nastavnika ili profesora predkolskog odgoja)

- 40 roditelja djece koja pohaaju vrti

- 2 pedagoga Javne ustanove za predkolski odgoj

Ukupno 82 ispitanika.

Istraivanje je provedeno u slijedeim predkolskim ustanovama grada Sarajeva:

1. Vrti arobna kuica

2. Vrti Djeji Grad

3. Vrti Iskrice

4. Vrti Kekec

43


44/91

5. Vrti Kouta

6. Vrti Leptiri

7. Vrti Makovi

8. Vrti Rosica

9. Vrti Skenderija

10.Vrti Slavuj

Od deset navedenih vrtia dva su privatna a ostali javni.

U istraivanju sam koristila i ostale izvore podataka ako to su pedagoke

evidencije i dokumentacije, razliite udbenike, studije, enciklopedije,strune asopise itd.

44


45/91

3. ANALITIKO-SINTETIKI PRIKAZREZULTATA ISTRAIVANJA I NJIHOVA

INTERPRETACIJA

3.1. REZULTATI ISPITIVANJA ODGAJATELJA

Svrha ispitivanja odgajatelja bila je da se sagledaju njihova miljenja, stavovii procjene o vanosti utjecaja odgajateljevog djelovanja na razvoj, odgoj i


Anketirala sam 40 odgajatelja u desetak vrtia grada Sarajeva. Anketa je se

sastojala od 8 pitanja (od toga 4 otvorena, 2 zatvorena i 2 kombinirana).

1. pitanje: Na koji nain Vi utjeete na razvoj, odgoj i obrazovanje djece

predkolskog uzrasta?

Odgovore na ovo pitanje sam grupirala prema slinosti u slijedee

kategorije:

- svojim primjerom (putem svog ponaanja, svojih ideja i stavova);

- kontaktima i suradnjom sa roditeljima;

- koritenjem strune literature (strane i nae);

- koristei adekvatne metode i realizirajui odgovarajue zadatke;

- svojom strunou i stalnim strunim usavravanjem;

- planiranjem i realizacijom sadraja (izvoenjem svakodnevnih

aktivnosti);

- opservacijom djece;

- odgovarajui na sve njihove potrebe;

45


46/91

- pomaem im u nadogradnji znanja;

- uim ih da cijene sebe i stiu samopouzdanje;

- potiui razvoj govora i bogaenje rjenika;

- uenjem djece kroz igru i usmjerene i slobodne aktivnosti;

- obraam panju na njihov emocionalni i socijalni razvoj.

Odgovore sam navela prema uestalosti. Navedeni prvi odgovor dalo je

najvie ispitanika, dok je posljednji navedeni odgovor dao samo jedan

ispitanik. Gotovo svaki ispitanik navodio je vie razliitih odgovora na ovo

pitanje, tako da su se mnogi odgovori ponavljali kod veine ispitanika-odgajatelja.

2. pitanje: Smatrate li da Vam je potrebno dodatno profesionalno

usavravanje da biste doprinijeli kvalitetnom odgoju i obrazovanju djece

u vrtiu?

Na ovo pitanje svih 40 odgajatelja je odgovorilo potvrdno, tj. da smatraju da

im je potrebno dodatno struno usavravanje. Neki od njih su pored toga

naveli i obrazloenja svojih odgovora, a to su:

- Profesionalno usavravanje je u svakom sluaju poeljno ukoliko elimo

pratiti suvremene drutvene faktore ali se i istovremeno prilagoditi

uslovima rda (prostor, materijalna podrka...).

- Mislim da proces usavravanja nikad ne prestaje, kao ni potreba za njim.

Lino se trudim ostvariti maksimum po tom pitanju, u skladu sa svojim

profesionalnim vrijednostima.

- Dodatno profesionalno usavravanje treba da bude zastupljeno tokom

cijelog radnog vijeka.

- Permanentno usavravanje je nuno u ovom pozivu.

46


47/91

- Smatram da se itav ivot treba usavravati putem literature, predavanja,

razmjene iskustava ili ak dodatnog studiranja.

- U skladu sa novim saznanjima iz oblasti odgoja i obrazovanja mijenjaju

se i metode rada sa djecom tako da bi odgajatelji trebali biti u toku.

- promjene u radu su uvijek dobro dole. Seminari, radionice i struna

usavravnja su dobre za profesionalno usavravanje.

- Smatram da svi odgajatelji, pa tako i ja, najblae reeno moraju drati

korak sa vremenom, pratiti nove trendove, primjenjivati nove postupke,

konsultovati novu literaturu i samim tim se stalno usavravati u svojoj

profesiji.- To je jedan od bitnih faktora u odgoju i obrazovanju. Mnogi misle da sve

poinje od onog trenutka kada su diplomirali. Treba imati mjeru u svemu.

Zadrati ono to se pokazalo dobrim i prihvatiti nove izazove.

- Posebno je potrebno dodatno struno usavravanje za djecu sa posebnim

potrebama.

Osam ispitanika je odgovorilo Da bez ikakvog objanjenja ili komentara a

ostalih 32 je pojasnilo ili proirilo svoj odgovor. Ta pojanjenja ili obrazloenja

su bila slina, gotovo ista, stoga nisam navodila sve (ali svi su otprilike sadrani

u gore navedenim).

3. pitanje: Koje su to Vae kvalitete koje najvie pomau napredovanju

djece u razvoju?

Odgovore na pitanja sam grupirala prema slinosti u slijedee kategorije:

- ljubav prema djeci;

- ljubav prema pozivu;

- struna kompetencija / dobra edukacija;

- dugogodinje radno iskustvo;

47


48/91

- razumijevanje za individualne potrebe djeteta;

- kvalitetan rad sa roditeljima;

- permanentno usavravanje;

- poznavanje djece njihovih osobina, standarda razvoja;

- kreativnost;

- iskrenost;

- suosjeajnost / empatinost;

- vedra, blaga, radoznala;

- strpljenje i smirenost;

- dosljednost i istrajnost;- fleksibilan odgojni stil;

- svakodnevni razgovori sa djecom;

- zdrava socio-emocionalna veza sa djecom;

- otvorenost prema novom.

Navedene odgovore sam poredala prema uestalosti. Svi ispitanici suodgovorili na ovo pitanje sa vie odgovora i mnogi navedeni odgovori su

zajedniki veini ispitanika.

4. pitanje:Koji su to Vai nedostaci ili nedostaci ustanove za koje smatrate

da koe odgojno obrazovni napredak djece?

Navest u najee odgovore ispitanika, kada su u pitanju nedostaci

odgajatelja i kada su u pitnju nedostaci ustanove.

Nedostaci odgajatelja:

- nedovoljna profesionalna obrazovanost;

- neodostatak iskustva;

- nepoznavanje pravila prve pomoi

48


49/91

- nestrpljivost.

Nedostaci ustanove:

- prevelik broj djece u grupama;

- nedostatak materijala i didaktikih sredstava;

- nedostatak strune literature;

- stalno mijenjanje odgajatelja (premjetanje po odgojnim grupama ili

premjetanje iz vrtia uvrti);

- loa financijska situacija;

- nema potpore od JU ili Ministarstva;

- nerazumijevanje drutva za vanost predkolskog odgoja i obrazovanja;- malo pomoi od strunih radnika u radu sa djecom sa potekoama u

razvoju;

- nedostatak profesionalnih ljudi u predkolskim ustanovama (logoped...)

- nametanje ablona u radu;

- nepriznata profesija;

- nedostatak uvjeta za organiziranje strunog usavravanja.

Veina odgajatelja je navodila samo nedostatke ustanove i uglavnom su svi

navodili iste nedostatke. Nedostataka odgajatelja je bilo jako malo. etiri

ispitanika nisu navela ni svoje nedostatke niti nedostatke ustanove, kao

odgovor stavili su crticu ili naveli da nema nedostataka.

5. pitanje:Koji oblik rada koristite najee u aktivnostima sa djecom Vae

odgojne grupe?

Navedeno je 5 oblika rada gdje su ispitanici trebali zaokruiti jedan koji

najee koriste u radu sa djecom. Ti rezultati su dati u tabeli.

49


50/91

Tabelarno - grafiki prikaz rezultata istraivanja

Tabela 1

Koji oblik rada koristite najee u aktivnostima sadjecom Vae odgojne grupe?

Broj odgovora Procentualno

a)frontalni 4 10 %b) grupni 19 47,5 %c) u paru 2 5 %d) individualni 10 25 %e) individualizirani 5 12,5 %

UKUPNO 40 100 %

Svi ispitanici su odgovorili na ovo pitanje. Od 40 anketiranih odgajatelja,

najvei broj njih u svom radu najee primjenjuje grupni oblik rada, tj. njih

19, odnosno 47,5 %. Deset odgajatelja najee primjenjuje individualni

oblik rada u svojoj odgojnoj grupi, tj. 25 %. Frontalni oblik rada kao najei

navela su 4 odgajatelja, tj. 10%. Najmanje se koristi oblik rada u paru,

zapravo samo 2 odgajatelja, tj. 5 %.

Grafikon 1

50

frontalni

grupni

u paru

individualni

individualizirani

47,5%

10%12,5%

25%

5%


51/91

6. pitanje:Koliko esto koristite individualizirani oblik rada?

U anketi je bilo ponueno 5 moguih odgovora od kojih je svaki ispitanik

trebao odabrati jedan. Rezultati su navedeni u tabeli.

Tabela 2

Koliko esto koristite individualizirani oblik rada? Broj odgovora Procentualnoa) svaki dan 11 27,5 %

b) jednom tjedno 7 17,5 %c) dvaput tjedno 10 25 %d) tri ili vie puta tjedno 9 22,5 %e) uope ga ne koristim 3 7,5 %

UKUPNO 40 100 %

Na ovo pitanje su odgovorili svi ispitanici. Od 40 ispitanika najvie njih

koristi individualizirani oblik rada svaki dan, tj. 11 njih, odnosno 27,5 %.

Dvap

Documents

Utjecaj Odgajatelja Na Dijete