UTJECAJ PRIMJENE BASELA III NA BANKARSKI · PDF fileposlovne banke jer one također sudjeluju u stvaranju novca. ... U ovom dijelu seminarskog rada biti će prikazan povijesni razvoj

Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Ekonomski fakultet u Osijeku

Diplomski studij, smjer financijski menadžment

UTJECAJ PRIMJENE BASELA III NA BANKARSKI SEKTOR

Seminarski rad iz predmeta Revizija financijskih institucija

Student: Ankica Vincetić, Jelena Pignar

Broj indeksa: 02149, 02311

E mail: ankica-vincetić@hotmail.com, [email protected]

Mentor: doc.dr.sc. Ivo Mijoč

Osijek, 2014.

mailto:ankica-vincetić@hotmail.com

mailto:[email protected]

SADRŽAJ:

1.UVOD .................................................................................................................................................................. 1

2.POJMOVNO DEFINIRANJE BANAKA............................................................................................................ 3

2.1.POVIJESNI RAZVOJ BANAKA ................................................................................................................ 4

2.2.VRSTE BANAKA ........................................................................................................................................ 7

2.3.POSLOVI BANAKA ................................................................................................................................... 9

2.4.FUNKCIJE BANAKA ............................................................................................................................... 13

3.POJAM BANKARSKIH SUSTAVA ................................................................................................................ 14

3.1.UTJECAJ GLOBALIZACIJE NA BANKARSKE SUSTAVE ................................................................. 19

3.2.KOMPARACIJA BANKARSKIH SUSTAVA .......................................................................................... 20

4.BANKARSKI SUSTAV REPUBLIKE HRVATSKE ....................................................................................... 22

4.1.UKUPNA IMOVINA BANAKA REPUBLIKE HRVATSKE .................................................................. 23

4.2.BROJ BANAKA ........................................................................................................................................ 24

4.3.VLASNIČKA STRUKTURA BANAKA .................................................................................................. 25

4.4. FINANCIJSKA POLUGA ........................................................................................................................ 26

4.5. STOPA ADEKVATNOSTI JAMSTVENOG KAPITALA BANAKA .................................................... 27

4.6. PRINOS NA PROSJEČNU IMOVINU I NA PROSJEČNI KAPITAL .................................................... 28

4.7.KLASIFIKACIJA PLASMANA I IZVANBILANČNIH OBVEZA BANAKA ....................................... 29

4.8. SEKTORSKA DISTRIBUCIJA DANIH KREDITA ................................................................................ 30

4.9. SEKTORSKA DISTRIBUCIJA PRIMLJENIH DEPOZITA ................................................................... 31

5.POJMOVNO DEFINIRANJE BASELA III ...................................................................................................... 32

5.1.KOMPARATIVNA USPOREDBA BASELA 3 SA BASELOM 2 ........................................................... 33

5.2.MINIMALNI KAPITALNI ZAHTJEVI .................................................................................................... 34

5.3.PROTUCIKLIČKI MEHANIZMI.............................................................................................................. 35

5.4.KOEFICIJENT FINANCIJSKE POLUGE ................................................................................................ 35

5.5.MJERE LIKVIDNOSTI ............................................................................................................................. 35

5.6.IMPLIKACIJE BASELA 3 ........................................................................................................................ 36

5.7.VAŽNOST REGULACIJE BANKARSKOG SUSTAVA I PRIMJENE BASELA 3 ............................... 36

5.8.REGULACIJA BANKARSKOG SUSTAVA RH ..................................................................................... 38

6.ZAKLJUČAK .................................................................................................................................................... 41

POPIS LITERATURE .......................................................................................................................................... 46

POPIS TABLICA ................................................................................................................................................. 47

1

1.UVOD

Utjecaj Basela III na bankarski sustav tema je koja će biti obrađena i istražena u ovom

seminarskom radu. Svaka zemlja teži tome da osigura stabilnost domaće valute i likvidnost

plaćanja u zemlji i prema inozemstvu, te da na taj način osigura stabilan gsopodarski razvitak

svoje zemlje. Monetarno kreditne financije su upravo iz tog razloga ozbiljan posao koji

zahtjeva stručno vođenje i upravljanje. Upravo je središnja banka institucija koja se bavi

vođenjem monetarno kreditnih financija i politike, no u tim poslovima njoj pomažu i različite

poslovne banke jer one također sudjeluju u stvaranju novca. Hrvatska je također jedna od

zemalja koja nastoji osigurati stabilnost domaće valute, likvidnost i gospodarsku stabilnost, no

ona se susreće sa velikim problemima koji se mogu nazvati duhovima prošlosti jer su vezani

za rat, agresiju i ostale probleme sa kojima se Republika Hrvatska morala susresti. Bankarski

sustav svake zemlje sastoji se od svih banaka i ostalih kreditnih institucija koje zajedno čine

cjelinu koja se naziva bankarskim sustavom. Cilj ovog seminarskog rada je istražiti i donjeti

zaključak kako Basel III utječe na bankarski sustav.

Seminarski rad biti će podijeljen u šest sadržajnih cjelina. Prva cjelina odnosi se na uvod, u

drugoj cjelini rada biti će govora o bankama. Biti će opisani pojmovi banke, biti će prikazan

način na koji su se banke razvijale u povijesti, klasifikacija banaka, biti će definirani i opisani

poslovi kojim se bankama bave, te će biti riječi i o temeljnim funkcijama, odnosno, ulogama

banaka. Treća cjelina rada odnositi će se na pojašnjavanje pojma bankarskih sustava, biti će

govora i o utjecaju globalizacije na bankarske sustave, te će biti prikazana komparacija

bankarskih sustava. U četvrtoj cjelini seminarskog rada seminarskog rada biti će govora o

Bankarskom sustavu Republike Hrvatske. U ovoj sadržajnoj cjelini biti će predstavljena i

opisana situacija u kojoj se bankarski sustav naše zemlje nalazi, biti će prikazani statistički

podaci preuzeti sa službenih web stranica Hrvatske narodne banke. U ovom dijelu rada biti će

prikazani statistički podaci koji su vezani za ukupnu imovinu banaka, broj banaka u

bankarskom sustavu Republike Hrvatske, visina financijske poluge, stope adekvatnosti

jamstvenog kapitala, klasifikacija plasmana i izvanbulančnih obveza banaka, te sektorske

distribucija danih kredita, te sektorska distribucija primljenih depozita. U petoj cjelini

seminarskog rada biti će govora o Baselu III, biti će objašnjen ovaj pojam, nastanak pojma, te

će pojam biti komparativno uspoređen sa Baselom II i I. Također, ova sadržajna cjelina će

sadržavati bjašnjenje pojmova minimalnih kapitalnih zahtjeva, protucikličkih mehanizama,

2

mjere likvidnosti i implikacije Basela III koji se smatraju sastavnim dijelom Basela. Nakon

pete cjeline slijedi zaključak, popis literature, grafikona, slika i tablica.

3

2.POJMOVNO DEFINIRANJE BANAKA

U ovom dijelu semianrskog rada biti će govora o bankama. Banka i bankarski sustav složeni

su pojmovi koje autori stručne literature neprestano transformiraju i mijenjaju. No, jedno je

sigurno reći: banka, kao i ostale financijske instiucije u današnjem vremenu dio su

svakodnevnog života svakog čovjeka. Banke svojim funkcijama utječu na novčane tokove ali

i na likvidnost gospodarstva.

„Osiguranje stabilnosti domaće valute i opće likvidnosti u plaćanjima u zemlji i prema

inozemstvu u suštini čine stabilan gospodarski razvitak i ima danas nacionalno, ali i globalno

značenje i važnost. Upravo iz tih razloga vođenje monetarno- kreditnih financija pred

bankovni sustav svake države, a danas već i zajednica država postavlja izuzetno zahtjevan

zadatak. Razumljivo da stožano mjesto u vođenju monetarno- kreditnih financija i monetarno-

kreditne politike pripada središnjoj banci. No, ovaj složeni zadatak, središnja banka rješava u

suradnji i putem poslovnih banaka budući da danas u sustavu papirne valute poslovne banke

kroz svoju kreditnu aktivnost vrše sekundarnu emisiju novca, dakle stvaraju novac.

Suverenost Hrvatske, uvođenje tržišnog gospodarstva, privatizacija te ostale promjene u svim

sferama života kao i kod drugih tranzicijskih zemalja, uvjetovale su promjenu bankarskog

sustava.“ (Srb and Matić, 200: 139)

Dakle, banke možemo definirati kao profitne organizacije koje nude financijske usluge. Kako

bi banke mogle poslovati bitno je da imaju svoje izvore sredstava. Izvori sredstava u

bankama dijele se na depozite, temeljni kapital i međubankarske kredite. Suvremene banke se

bave odobravanjem kredita deponentima sredstava. Na temelju navedenih izvora sredstava

banke se bave i poslovima osiguranja rezervi i zaliha likvidnosti koje uvijek moraju biti u

skladu sa odlukama monetarnih vlasti, i moraju osigurati svoju likvidnost kako bi mogle

izvršavati obveze plaćanja i povrata depozita, ili pak isplaćivanje odobrenih kredita.

4

2.1.POVIJESNI RAZVOJ BANAKA

U ovom dijelu seminarskog rada biti će prikazan povijesni razvoj banaka.Kada se govori o

bilo kojoj djelatnosti od izuzetne je važnosti objasniti razvoj počevši od povijesnih korijena.

Na taj način moguće je donjeti zaključak kako je djelatnost nastala, kako se mijenjala kroz

godine, u koji se oblicima pojavljivala i koje je funkcije kroz povijest pokrivala.

„Pojava bankarstva vezana je za pojavu novca. Začetke bankarskog poslovanja nalazimo u

Srednjoj Aziji. Sumeranski svećenici u 35. stoljeću prije Krista u svojim hramovima počinju

obnašati poslove koje danas nazivamo bankarskima.Upravo su se svećenici, kao

najobrazovaniji ljudi svoga vremena, uz to i pismeni, za razliku od većine ljudi, mogli baviti

poslovima oko novca, dakle prapočecima bnakarstva.“ (Gregurek and Vidaković, 2011: 26)

Autori Matić i Srb, kada govore o povijesnom razvoju banaka tvrde sljedeće: „ no općenito se

smatra da začetke bankarskog poslovanja, pa prema tomu i preteče banaka nalazimo u

Srednjoj Aziji .Daljnji razvoj gospodarstva i novčarstva u Babilonskom carstvu dovodi do

pojave pozajmljivanja novca uz plaćanje kamate, dakle do bankarskog posla koji i danas

postoji u tome obliku.“ (Srb and Matić, 2000:4)

Dakle, bankarsko poslovanje razvilo se u Srednjoj Aziji. Tadašnji bankari bili su svećenici jer

su u to vrijeme bili jedinici pismeni ljudi koji su mogli obavljati taj posao. Nadalje,

bankarstvo se razvija i u Grčkoj u to u 7. stoljeću prije nove ere kada se pojavljuju prvi

privatni bankari koji su se bavili novčanim poslovima i nazivali su se trapeziti. U prijevodu na

hrvatski jezik to znači klupa. U Grčkoj su se također pojavile i prve državne banke. Do

razvoja trgovine i gospodarstva dovela su i Rimska osvajanja. Rimski bankari su u to vrijeme

postali grupa ljudi koja je dobijala povlastice od strane države i financirala je sve ostale klase

koje su se javljale u rimskom carstvu. U Rimskom društvu prvi se puta pojavio i pojam žiro i

tekućeg računa. Nakon što se raspalo rimsko carstvo, zbog barbarskih plemena došlo je do

razaranja gradova i razvijenih civilizacija. Život se nakon toga počeo vraćati u prvobittan

primitivan oblik. Novac je tada gotovo nestao iz svakodnevnog života, on se čuvao za

najveće nužde te se pohranjivao u zemlju. Takvo stanje trajalo je dugih tisuću godina.

Nakon gotovo tisuću godina ponovo su stvoreni uvjeti za razvoj bankarstva. Bankarstvo je

tada bilo vezano za trgove gdje se odvijala trgovina. Prema autorima Srb i Matić, „tako

nastaju Banca di Genova i Casa di Sant Georio, te Casa di Rialto i Banca del Giro. Ove su

dvije posljednje banke kao državne banke Mletačke Republike. Ujedno se osnivaju udruge

5

bankara koje koncentriraju kapital te omogućuju, kroz monopolno djelovanje, postizanje

ekstra zarada. Ove banke razvijaju nove oblike bankarske djelatnosti, kao što su poslovanje sa

mjenicama, založenicama i drugim vrijednosnim papirima. One se bave i svim klasičnim

poslovima kao njihove prethodnice. Zahvaljujući koncentraciji kapitala uspješno utječu na

razvoj trgovine, pogotovo prekomorske, na izgradnju brodova, financiraju razne trgovačke,

istraživačke i ine poduhvate“ (Srb and Matić, 2000:6).

Nadalje, razvoj bankarstva uznapredovao je i zbog otkrivanja Amerike. Kada je otkrivena

Amerika i razvila se prekomorska trgovina tada se potreba za financiranjem i bankama

povećavala. Upravo su se u Americi pojavile prve banke koje su se bavile državnim i platnim

prometom. Švedska državna banka osnovana je 1668. godine, dok je Bank of England

osnovana 1694. godine.

„Razumljivo da banke i bankarski posao dobiva svoj ogroman zamah razvojem kapitalizma i

tržišnog gospodarstva. No neke zablude liberalnog kapitalizma, kao prve faze ovog

društvenog sustava, rezultiraju strahovitim krahovima i propastima banaka što je imalo odraza

na čitave bankarske sustave pa čak i šire. I ovaj puta praksa je bila ispred normativnih

rješenja. Konsolidacijom i pravnim reguliranjem tih pitanja te primjenom znanstvenih metoda

i saznanja stvaraju se postupno uvjeti da se postigne visoki stupanj stabilnosti bankarskog

sustava, a temeljem toga i cjelokupnog gospodarstva“. (Srb and Matić, 2000:7).

Kada je riječ o povijesnim pregledu razvoja bankarstva bitno je napomenuti da se putem njega

može točno kronološki objasniti kako se razvijala ova disciplina. Također, nakon što je autor

objasnio razvoj gospodarstva na globalnoj razini, u danjem dijelu rada biti će govora o

razvoju bankarstva u Republici Hrvatskoj. Upravo zbog državnog statusa Republike Hrvatske

bankarski sustav naše zemlje itekako se razvijao na specifičan način. Do 1990. godine

Hrvatska je bila sastavnica drugih zemalja i imala je manje ili više svoju samostalnost.

Upravo takvo stanje najviše je utjecalo na bankarstvo i njegov razvoj. Bankarski sustav u

Republici Hrvatskoj se razvio tek u prvoj polovici 19. stljeća. U o vrijeme se razvijao

kapitalizam i nastale su prve financijske institucije na području Republike Hrvatske. Također,

bitno je napomenuti da se prije toga bankarstvom bavila crkva, vlastela i bogati pojedinci.

Ovo stanje bilo je karakteristično za Dubrovačku Republiku u kojoj je 1671. godine osnovan

založni Zavod kkoji je predstavljao prvu inačicu banaka.

„Primat hrvatskog bankarstva nosi Prva hrvatska štedionica osnovana 1864. godine u

Zagrebu. S vremenom od skromne štedionice osnovane hrvatskim kapitalom postaje jedna od

6

najznačajnijih i najvećih banaka svog vremena i to ne samo na području Hrvatske. Od tih

prvih i značajnijih banaka treba navesti:

Realnu vjeresionu banku zemaljske vlade,

Hrvatsku eskontnu banku,

Hrvatsku poljodjelsku hipotekarnu banku,

Hrvatsku poljodjelsku banku,

Prvu hrvatsku obrtnu banku,

Hrvatsku sveopću kreditnu banku,

Osječku štedionicu,

Varaždisnku štedionicu,

Virovitičku štedionicu,

Dioničku štedionicu u Križevcima.

Od značajnijih banaka treba navesti i emljišno vjeresijski zavod Kraljevine Dalmacije koji je

osnovan 1892. godine.“ (Srb and Matić, 2000: 9)

Dakle, razvoj bankarstva u Republici Hrvatsko karakterizirala je velika rascjepkanost, veliki

broj malih privatnih banaka, niska koncentracija kapitala i odustvo specijalizacije. Većina

banaka u tadašnjem vremenu se nije pridržavala osnovnih bankraskih principa, pa je zbog

izbijanja svjetske ekonomske krize 1929 godine većina banaka doživjela srah ili stečaj. Bitno

je napomenuti da je u Republici Hrvatskoj nakon prvog svjetskog rata poslovalo čak 178

banaka. Za vrijede kada je bila aktualna NDH na području Republike Hrvatske djelovala je

Hrvatska udružena banka koja je bila najveća poslovna banka. Također je zanimljiva činjenica

da je Zagrebačka burza osnovana 1918. godine. Nakon Drugog svjetskog rata došlo je do

likvidacije svih privatnih banaka i one su prestale sa radom. Tada su se napuštali tržišni

principi i prelazilo se na andministrativno centralističko planiranje. Ovo planiranje se nije

odnosilo samo na bankarstvo, nego i na cijeli gospodarski sustav. Bankarstvo je tada bilo

karakterizirano kao državno što je značilo da je cjelokupno bakarstvo u socijalizmu postalo

polje kako bi se osvarili planski ciljevi socijalističke države.

Prema autorima Srbu i Matiću, „ na temelju izloženog moguće je navesti osnovne značajke

bankarskog sustava u socijalizmu:

česte promjene bankarskog sustava koji nikada u konačnici, a neke već i pri some

uvođenju, nisu dale gospodarske učinke,

7

netržišnost bankaskog sustava,

neučinkovitost, koja pretežito proistječe iz netržišnog koncepta,

neučinkovitost gospodarskog sustava, neposredno se odražavalo na bankarski,

gotovo nikakva samostalnost poslovnih banaka u odnosu na središnju banku,

samostalnost poslovnih banaka je bila oraničavana i političkim mjerama i ciljevima

tako da je često bila na štetu hrvatskih banaka,

poslovne banke su pod jakim utjecajem lokalnih političkih vlasti“ (Srb and Matić,

2000: 13)

Dakle, gore su navedene karakteristike bankarskog sustava Hrvatske u socijalizmu. Iz

navedenog je moguće zaključiti kako u socijalizmu nije bilo moguće osigurati gospodarski

život bez banaka, dakle, one su bile od izuzetnog značaja. Socijalistički bankarski sustav se

zasnivao na osnovama bankarstva koji je prilagođen potrebama socijalizma. Bankarski sustav

tada je bio planski i striktno nadziran, i predstavljao je kočnicu razvoja. Upravo je razvoj

banaka u socijalizmu prethodio bankama kakve danas postoje i posluju na području navedene

zemlje. Važno je napomenuti da su se problemi, koji su postojali u socijalističkom

bankarskom sustavu, često problemi sa kojima se banke u Republici Hrvatskoj susreću danas,

a kao takve su dio nasljeđa.

2.2.VRSTE BANAKA

Nakon povijesnog pregleda razvoja bankarstva u ovoj cjelini rada biti će govora o vrstama

banaka. Univerzalne banke su vrsta banaka koje su prethodile postojanju ostalih banaka.

Središnje banke javile su se u isto vrijeme kada su nastale i depozitne kreditne banke. Za

današnje vrijeme je poznato da se suvremeno bankarstvo sastoji od velikog broja različitih

banaka, a razvijenst tržišnih mehanizama određuje i funkcionalnost bankarskog sustava.

Prema autorima Srbu i Matiću „prema tomu razlikujemo sljedeće vrste banaka:

1. središnje banke,

2. depozitarno- kreditne banke,

3. specijalizirane banke,

4. univerzalne banke,

5. štedionice.“ (Srb and Matić, 2000: 17)

8

Središnje banke se nazivaju i centralne banke. One se bave provođenjem ekonomske politike

zemlje kroz monetarno kreditnu politiku, kao i deviznu politiku, te nastoje osigurati stabilnost

nacionalne novčane jedinice. One se također bave emisijom novca, što ujedno predstavlja i

primarni posao ovih banaka.Središnje banke značajnu ulogu imaju i u tome što mogu utjecati

na likvidnost i kreditnu sposobnost bankarskog sustava nneke zemlje, a također su odgovorne

i za likvidnost države u cjelini, kao i za stabilnost tečaja novčane jedinice. Druga vrsta banaka

su depozitno kreditne banke koje se nazivaju i komercijalnim bankama. Te banke zadužene su

za kreditiranje gospodarstva i stanovništva. Ukoliko ova vrsta banaka odobri neki kredit, one

utječu i na povećanje novčane mase. Treća vrsta banaka su specijalizirane banke.

Prema autorima Srbu i Matiću „Specijalizacija često donosi izuzetne prednosti u odnosu na

konkurenciju. Organiziranjem bankovnog poslovanja na načelima specijalizacije omogućuje

bankama:

potpunije i sveobuhvatnije sagledavanje potreba svojih klijenata,

smanjenje rizika u poslovnim odnosima,

kalitetnije osiguranje izvora sredstava putem suradnje sa sličnim banaka iz inozemstva

bez obzira na oblik te suradnje,

odgovarajuću kadrovsku ekipiranost.“ (Srb and Matić, 2000: 20)

Dakle, specijalizirane banke nemaju sporednih poslova koji dodatno opterećuju poslovanje i

smanjuju efikasnost poslovanja. One se najčešće javljaju u oblicima razvojnih banaka, ili

investicijskih banaka. Također, četvrta vrsta banaka su univerzalne banke. One pružaju većinu

bankarskih usluga. Loša strana ovih banaka je što nisu usko specijalizirane već imaju široki

obujam poslova koje obavljaju i samim time se znatno povećavaju troškovi i rizici. Štedionice

su specijalizirane financijske institucije koje se bave prikupljanjem i plasmanom štednje za

sve slojeve stanovništva. Upravo zbog te funkcije one mogu biti značajan izvor sredtsva. One

se također bave i odobravanjem kredita svojim klijentima i stanovništvu i odobravaju,

primjerice, potrošače kredite, kredite za komunalnu izgradnju, adaptacije, kredite za različite

usluge.

9

2.3.POSLOVI BANAKA

U ovom dijelu seminarskog rada biti će govora o bankarskim poslovima.

Prema autorima Srbu i Matiću, „ mi se priklanjamo podjeli bankarskih poslova po bilančno-

analitičkom obilježju budući da smatramo da ova podjela najbolje određuje ove poslove.

Ujedno ova je podjela vrlo prikladna budući da je primjenjiva kako za početne faze razvoja

bankarstva tako i za najsuvremenije bankarske poslove. osnovni kriterij razlikovanja ovih

poslova je uloga banke u pojedinom poslu. Tako se banka može u određenom poslu javljati

kao dužnik, vjerovnik, posrednik, može obavljati vlastiti posao ili može obavljati upravno

kontrolne poslove. Prema tome bankarske poslove po bilančno-analitičkom kriteriju dijelimo

na:

1. pasivne,

2. aktivne,

3. posredničke,

4. vlastite,

5. upravno-kontrolne.“ ( Srb and Matić, 2000: 34).

Pasivni bankarski poslovi nazivaju se i poslovima izvora sredstava i kao takvi predstavljaju

najbitniji bankarski posao.

„Podjela bankarskih poslova po bilančno-analitičkom obilježju izvršena je ovisno o bilančnoj

poziciji u kojoj se nalazi odgovarajući bankarski posao, odnosno ovisno o tome javlja li se u

konkretnoj transakciji kao dužnik ili vjerovnik, ili kao čisti posrednik. Ako je čisti posrednik,

tada se transakcija samo evidentira u bančnom računovodstvu bez utjecaja na transakcije.

Podjela bankarskih poslova po bilančno- analitičkom obilježju je najstariji i nauobičajeniji

način poslovanja banke a poslovi mogu biti:

1. Neutralni,indiferentni ili komisijski bankarski poslovi,

2. Aktivni ili kreditni bankarski poslovi,

3. Pasivni ili mobilizacijski bankarski poslovi,

4. Vlastiti bankarski poslovi.

10

Neutralni poslovi obično su najbrojniji bankovni poslovi, a među njima su najpoznatiji

poslovi platnog prometa, mjenjački poslovi, te različiti komisijski i mandatni poslovi.“

(Gregurek and Vidaković, 2011:20).

Profesor Veselica u pasivne poslove ubraja

1. „primanje uloga na viđenje,

2. primanje depozita,

3. izdavanje obveznica te drugih vrijednosnih papira,

4. reeskontiranje mjenica,

5. primanje kredita od drugih banaka,

6. ostali poslovi koji po svom karakteru spadaju u poslovne bankarske poslove“

(Veselica, 1995:313).

Prema Srbu i Matiću, „iz prethodnog je moguće zaključiti da su pasivni bankarski poslovi

vezani za:

prikupljanje novčanih sredstava, depozita u najširem smislu bez pbzira na vlasničku

strkturu tih sredstava,

potraživanja prema središnjoj banci (istina danas bitno izmijenjen bankarski posao

negu u vremenu zlatnog standarda punovrijednog novca, ali usko vezani s monetarno-

kreditnom politikom zemlje) primarna emisija novca,

kreditnu aktivnost poslovnih banaka budući da depoziti čine osnovicu za odobravanje

kredita,

likvidnosti novčanih sredstava budući da je od izuzetnog značenja njihova ročna

struktura“ (Srb and Matić, 2000: 36).

Pasivni poslovi se dijele i na kratkoročne i dugoročne pasivne poslove. Kratkoročni pasivni

bankarski poslovi ubrajaju i stvaranje novca, odnosno novčanica i kovinskog novca, od strane

središnje banke koji zapravo čini suštinu osnovice monetarne kreditne aktivnosti. Dakle,

moguće je zaključiti da uz primarnu emisiju novca, primanje depozita je također od izuzetnog

značaja za bankarski sustav. Ova sredstva služe za odobravanje kredita, i nazivaju se

sekundarnom emisijom novca. Prikupljanje štednih uloga smatra se značajnim pasivnim

bankarskim poslovom i to upravo zbog brojnosti ulagača, štediša, i visine kamatne stope na

štednju. Štednja nastaje kao potreba neke osobe da osigura budućnost sebe ili svoje obitelji. U

tom slučaju se ta osoba odriče dijela svoga dohotka te je spreman ta sredstva staviti sa strane i

11

koristiti ih tek u budućnosti.Zaduživanje kod banaka također se smatra jednim od pasivnih

bankarskih poslova jer na taj način banke povećavaju svoj kreditni potencijal. Banke se

obično zadužuju kod središnje banke ili kod poslovnih banaka.

Dugoročni pasivni bankarski poslovi su vrsta bankarskih poslova koji se obavljaju zbog nižeg

stupnja likvidnosti, a uspješnost posla može utjecati na investicije,ali i na ukupan gospodarski

rast. Pod dugoročne pasivne bankarske poslove ubrajaju se oročeni depoziti, izdavanje dionica

i obveznica. Za razliku od pasivnih bankarskih poslova o kojima je prethodno bilo govora,

aktivni bankarski poslovi su oni poslovi u kojima se banka javlja kao vjerovnik. Povijesno

gledano, oni su jedni od najstarijih bankarskih poslova.

Profesor Veselica u aktivne bankarske poslove uvrštava:

1. davanje kredita,

2. diskontni posao ili davanje kredita na temelju mjenica, odnosno eskontno kreditiranje,

3. lombard vrijednosnih papira i druge vrste lombarda,

4. akreditivi raznih vrsta,

5. rambursno, negacijsko i vinkulacijsko kreditiranje,

6. dugoročni krediti na temelju hipoteka,

7. konorcijski i osnivački poslovi,

8. akceptacijsko i avalno kreditiranje,

9. drugi bankarski poslovi koji po svom karakteru spadaju u srodne aktivne bankarske

poslove“. (Veselica, 1995 : 312 i 313)

Osim pasivnih i aktivnih bankarskih poslova o kojima je prethodno bilo govora, postoje i

posrednički bankarski poslovi.

„Posrednički bankarski poslovi i danas su od izuzetnog značaja i funkcioniranje suvremenih

gospodarstva bilo i nemoguće bez njih. upravo banka kao specijalizirana institucija

zahvaljujući svojim funkcijama i principima poslovanja omogućuju i osiguravaju brzinu i

učinkovitost financijskog poslovanja svih subjekata. Na taj način ovi poslovi su u uskoj vezi s

aktivnim i pasivnim bankarskim poslovima i međusobno se prožimaju. O kvaliteti, ažurnosti i

sigurnosti odvijanja posredničkih poslova zavisi cjelokupan financijski, a kroz njega i

gospodarski sustav zemlje. (Srb and Matić, 2000: 55)

Dakle, posredovanje u platnom prometu jedan je od posredničkih bankarskih poslova. Pod

platnim prometom podrazumijevaju se sve vrste plaćanja koje se vrše između različitih

12

subjekata na temelju međusobnoh pravnih osnova. Kada se platni promet odvija preko banaka

tada se radi o platnom prometu putem banke za koju se to naziva neutralnim poslom.

Bezgotovinski platni promet tipičan je za izostanak plaćanja u gotovini. Kada je riječ o

bezgotovinskom platnom prometu radi se o jednostavnom knjiženju dugovanja te se pri tome

koriste različiti instrumenti platnog prometa. Također, kako bi se ubrzao ovaj posao koriste se

elektronička i optička sredstva.

Još jedna podjela prema ova dva autora je sljedeća:

“Zato se i dijele poslovi banke na :

1. Poslove banke na teret kojih se izdvajaju pričuve,

2. Poslove banke na teret kojih se ne izdvajaju pričuve.

Najčešći poslovi koji su opterećeni troškovima rizika su kamatonosni poslovi, a najčešće

kreditni i garantni su akreditivni poslovi, poslovi eskonta, mjenjački, FX i money market

poslovi, sekuritizacija i slično. Oni koji nisu opterećeni troškovima rizika su depozitni poslovi

te poslovi naknada i provizija, a najčešće platni promet,kartični,mandatni i komisijski poslovi,

konzalting poslovi, poslovi u upravljanju imovinom, fondovi i poslovanje sa vrijednosnim

papirima. Daljnje perspektive podjele poslova banaka mogu biti i po sljedećim kriterijima:

1. Podjela po načelu funkcionalnosti bankovnih poslova,

2. Podjela po ročnosti,

3. Podjela po rezidentnosti,

4. Podjela po sektorima.

Podjela bankarskih poslova po načelu funkcionalnosti izvršena je po ekonomskoj funkciji

pojedinih vrsta bankarskih poslova.“ (Gregurek and Vidaković, 2011:21).

„Prema kriteriju domicila sudionika u platnom prometu uobičajeno je platni promet dijeliti na:

platni promet unutar jedne zemlje,

platni promet unije zemalja,

međunarodni platni promet“ ( Srb and Matić, 2000: 57)

13

Također, posredničkim bankarskim poslovima smatraju se i čuvanje vrijednosnih papira,

kupovanje i posredovanje vrijednosnih papira, otvaranje akreditiva.

2.4.FUNKCIJE BANAKA

Funkcije banaka su brojne. One su se mijenjale sa vremenom.

Prema autoru Eriću, funkcije banaka su:

1. „kreditna funkcija,

2. Funkcija investicijskog planiranja,

3. Funkcija plaćanja,

4. Štedna funkcija,

5. Funkcija upravljanja gotovninom,

6. Brokerska funkcija,

7. Funkcija osiguranja“ (Erić, 2003:181)

Dakle, prema gore navedenom autoru, bankarske funkcije su kreditna funkcija, funkcija

investicijskog planiranja, funkcija plaćanja, štednje, upravljanja gotovinom, brokerska

funkcija i funkcija osiguranja. Iako različite vrste banaka imaju različite funkcije, bitno je

napomenuti da je banka zadužena za kreditiranje, odnosno, davanje kredita, ona svojim

korisnicima pruža funkciju plaćanja, funkciju štednje, može nuditi i brokerske usluge svojim

klijentima te usluge osiguranja.

14

3.POJAM BANKARSKIH SUSTAVA

Bankarski sustav može se definirati kao sustav, odnosno, zbroj svih banaka i kreditnih

institucija koje djeluju na području neke zemlje.

Primjerice, u Republici Hrvatskoj Hrvatska narodna banka smatrana je središnjom bankom.

Ona je samostalna i za svoje postupke odgovara upravo Saboru Republike Hrvatske. Ona se

bavi utvrđivanjem zadataka monetarne i devizne politike, kao i zadataka monetarne i devizne

politike. Ona upravo na taj način podržava ciljeve ekonmsjke politike zemlje, i ona se bavi

održavanjem stabilnosti domaće valute i likvidnosti. Za obveze Hrvatske narodne banke

uvijek jamči upravo Republika Hrvatska. Hrvatska narodna banka kao takva može biti član

međunarodnih financijskih organizacija i kao takva može sudjelovati u međunarodnim

financijskim organizacijama.

“Temeljna funkcija podržavanja ciljeva ekonomske politike je svakako u uskoj svezi s njenom

samostalnošću. Naime, postoji uska, pozitivna korelacija između samostalnosti Središnje

banke i brzog gospodarskog rasta i niske inflacije pri čemu veća samostalnost sredšinje banke

to omogućuje. Primjerna instrumenata monetarno-kreditne politike uvjetovana je navikama i

preferencijama gospodarskih subjekata, institucija financiranih iz proračuna i

izvanproračunskih fondova te stanovništva. Dakako da u određenim razdobljima razina robno

novčanih odnosa uvjetuje poduzimanje određenih mjera glede prevladavanja toga stanja.

Prema tomu funkcije Hrvatske narodne banke su:

1. utvrđuje količinu novca u optjecaju,

2. utvrđuje opću likvidnost banaka,

3. brine o odražavanju opće likvidnosti u plaćanjima prema inozemstvu,

4. izdaje novčanice i kovani novac,

5. kontrolira banke,

6. propisuje, organizira i usklađuje informacijski sustav potrebit za obavljanje njezinih

funkcija,

7. obavlja određene poslove za Republiku Hrvatsku,

8. obavlja ostale, zakonom utvrđene poslove”. (Srb and Matić, 2000:62)

15

Jedna od funkcija Hrvatske narodne banke jest utvrđivanje količine novca u opticaju. Kako bi

se povećala novčana masa mora se provoditi emisija novca, a kako bi se ona smanjila tada se

novac poništava

.”Radi utvrđivanja i reguliranja količine novca u optjecaju Hrvatska narodna banka poduzima

mjere i koristi sljedeće instrumente:

1. utvrđivanje visine obvezne rezerve banaka

Propisivanje obvezne rezerve banaka može se vršiti na tri načina:

u postotku (stopi) od depozita i svih drugih sredstava,

u postotku od porasta kredita i drugih plasmana ovisno o vrsti i ročnosti kredita

odnosno plasmana,

putem diferenciranih postotaka prema vrsti, ročnosti, i veličini depozita i drugih

sredstava banaka, odnosno utvrditi da se na određene depozite i druga sredstva ne

obračunava obvezna rezerva.

2. izdavanje i povlačenje blagajničkih zapisa,

3. prodaja i kupnja domaćih i inozemnih prenosivih vrijednosnih papira,

4. odobravanje kratkoročnih kredita bankama

Hrvatska narodna banka odobrava kratkoročne kredite bankama u osnovi:

domaćih i stranih prenosivih vrijednosnih papira za koje su banke dale avale i koji

dospijevaju u roku od jedne godine,

zaloga vrijednosnih papira koji dospoijevaju u roku do jedne godine,

zaloga blagajničkih zapisa Hrvatske narodne banke.

5. određivanje kamatnih stopa.

Politika kamatnih stopa ima izuzetan značaj i veliki utjecaj na ostvarivanje ciljeva ekonomske

politike zemlje. (Srb and Matić, 2000:63,64)

16

Drugi posao Hrvatske narodne banke jest održavanje likvidnosti banaka što znači da svaka

banka mora biti u datom trenutku spremna podmiriti sve svoje dospjele obveze. Hrvatska

narodna banka također se bavi i propisivanjem uvjeta kako bi se utvrdilo koja je banka

nelikvidna. Nelikvidna banke ne može obavljati plaćanje sa vlastitog žiro računa, i ne može

izdavati kredite, te također ne može ni doobravati garancije.Likvidnost svake banke je u uskoj

svezi sa likvidnošću svih ostalih sudionika u bankarskom sustavu.

Hrvatska narodna banka propisuje i okvire ročne strukture plasmana banaka. Ovo znači da je

banka obvezna da sredstva deponira u banci i da određuje njezine plasmane. Ona također

propisuje kako se koriste obvezne rezerve i na koji način banke održavaju vlastiti likvidnost.

Ona propisuje visinu i rokove korištenja, kao i vraćanja kratkoročnih kredita.

“Podlogu za davanje ovih kredita čine sljedeći vrijednosni papiri:

1. blagajnički zapisi Hrvatske narodne banke,

2. vrijednosni papiri što oh izdaje Republika Hrvatska,

3. obveznice za koje je Republika Hrvatska zakonom preuzela obvezu da ih amortizira ili

za koje garantira,

4. određene eskontirane mjenice poduzeća,

5. blagajnički zapisi banaka i drugih izdavalaca,

6. komercijalni zapiri. (Srb and Matić, 2000: 69)

Hrvatska narodna banka bavi se izdavanjem novčanica i kovanog novca. Ova funkcija naziva

se emisijskom funkcijom. Ona se bavi utvrđivanjem općih i osnovnih obilježja novčanica i

kovanog novca, i donosi odluku o tome kada će one biti puštene u optjecaj. Novčanice i

kovanice se mogu izrađivati u našoj zemlji ili izvan ne, a izrađuju ih specijalizirane

organizacije. Još jedna od funkcije Hrvatske narodne banke jest kontrola banaka i drugih

pravnih osoba. Ona kontrolira banke pomoću mjera i propisa koji se odnose na devizno

poslovanje i kreditne odnose sa inozemstvom. Kontrola se mora provoditi nad poslovanjem

svih banaka, ali i drugih pravnih osoba, te je od velike važnosti da se kontrolira i nadgleda

čitavo njihovo poslovanje.

17

Nakon što banka provede kontrolu nad određenim bankama ona je dužna utvrditi jesu li banke

poslovale sukladno postavljenim uvjetima ili ne.

“U slučaju neispunjavanja propisanih uvjeta glede poslovanja banke odnosno utvrđivanja

nepravilnosti u njezinom poslovanju, Hrvatska narodna banka predlaže banci zavisno o

nalazima kontrola:

1. da poveća iznos osnivačkog fonda, sredstava rezervi i posebne rezerve za osiguranje

od gubitka,

2. da ukine određene poslovne jedinice ili druge dijelove banke,

3. da prvremeno obustavi kreditiranje određenih osnivača, osoba sa svojstvom osnivača i

komitenta,

4. da obustavi davanje kredita u određenom razdoblju,

5. da otpiše potraživanja kad se za to steknu utvrđeni uvjeti,

6. da obustavi obračunavanje i pripis kamata na aktivu određenog stupnja naplativosti,

7. da smanji određene rukovodeće radnike,

8. da otkloni i druge nepravvilnosti poduzimanjem, odnosno obustavljanjem određenih

aktivnosti.” ( Srb and Matić, 2000: 74, 75)

Dakle, postoje točni propisi što Hrvatska narodna banka mora napraviti ukoliko ustanovi da

neka od banaka nije poslovala sukladno uvjetima. Ukoliko Hrvatska narodna banka ustanovi

da poslovanje određene banke može rezultirati pogoršanjem njezinog financijskog stanja, te

nemogućnošću za financijski oporavaak tada će guverner Hrvatske narodne banke donjeti

rješenje da se obustavljaju svi poslovi koje obavlja ta banka. Kako bi Hrvatska narodna banka

kvalitetno provodila kontrolu, ona propisuje minimum opsega, oblik, ali i sadržaj programa

revizije, a u skladu sa propisima o deviznom poslovanju banke i druge pravne osobe su dužne

određene dokumente i isprave dostavljati Hrvatskoj narodnoj banci kako bi ona bila u

mogućnosti izvršiti uvid i samim time kontrolirati poslovanje banke.

18

Hrvatska narodna banka obavlja funkciju kojom je dužna obavljati određene poslove za

Republiku Hrvattsku. Ona može odobravati kratkoročne kredite Republici Hrvatskoj kako bi

premostila vremensku neusklađenost koja nastaje između pritjecaja prihoda i izvršavanja

rashoda državnog proračuna. No, kredit koji Narodna Banka može odobriti Republici

Hrvatskoj ne smije biti veći od 5% proračuna Republike Hrvatske koji je važeći za tu godinu.

Hrvatska narodna banka ima svojstvo pravne osobe. Njezino je sjedište u Zagrebz, no ona i

statut koji potvrđuje Sabor Republike Hrvatske. Savjet Hrvatske narodne banke sastoji se od

guvernera, zamjena guvernera i viceguvernera, te od najviše 8 članova. Oni ne moraju biti

ugovorno vezani ili zaposleni u institucijama koje kontrolira Hrvatska narodna banka.

Guvernner Hrvatske narodne banke je predsjednik Savjeta Hrvatske narodne banke, te

ukoliko je predsjednik Savjeta zauzet ili odutan, zamjenik guvernera ga je dužan zamijeniti.

“Guverner Hrvatske narodne banke u obavljanju poslova Hrvatske narodne banke:

1. rukovodi poslovanju Hrvatske narodne banke,

2. organizira rad Hrvatske narodne banke,

3. predstavlja i zastupa Hrvatsku narodnu baku,

4. donosi akte o funkcioniranju i razvoju informacijskog sustava Hrvatske narodne

banke,

5. propisuje pobliže uvjete i način obavljanja kontrole, vrste, rokove, redosljed i

postupak poduzimanja mjera prema bankama,

6. donosi rješenje u postupku kontrole banaka,

7. donosi odluke i opće akte iz oblasti poslovanja Hrvatske narodne banke koju nisu

zakonom o Hrvatskoj narodnoj banci sastavljeni u nadležnosti Savjeta Hrvatske

narodne banke,

8. utvrđuje prijedlog općih akata koje donosi Savjet Hrvatske narodne banke,

9. predlaže savjetu Hrvatske narodne banke izbor i razrješenje službenika s posebnim

ovlaštenjima i odgovornostima te imenuje vršitelje dužnosti do izbora tih službenika,

10. donosi opći akt o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta u Hrvatskoj

narodnoj banci i opće akte kojima se utvrđuju prava, obveze i odgovornosti službenika

u Hrvatskoj narodnoj banci,

11. odlučuje o drugim pitanjima koja su Zakonom o Hrvatskoj narodnoj banci, drugim

zakonima i ostalim propisima stavljenima u nadležnosti guvernera Hrvatske narodne

19

banke kao i o pitanjima koji ga ovlasti Savjet Hrvatske narodne banke.” (Srb and

Matić, 2000: 80, 81)

Dakle, gore su nabrojane zadaće koje obnaša guverner Hrvatske narodne banke. Također,

opisane su i funkcije Hrvatske narodne banke koja upravlja bankarskim sustavom Republike

Hrvatske. No, bitno je i napomenuti da Hrvatska narodna banka može obavljati i poslove

kupovanja i prodavanja zlata, ali i drugih plemenitih kovina, te može izvoziti i iznositi

monetarno zlato u inozemstvo, i uvoziti ga iz inozemstva.

3.1.UTJECAJ GLOBALIZACIJE NA BANKARSKE SUSTAVE

Bankarski sustav jednako je podložan promjenama i transformacijama kao i bilo koji drugi

sustav.

Prema autoru Živkoviću i Kozmecu, “stvaranje efikasnog i sigurnog bankarstva usmjereno je

na:

povećanje kapitalne snage banaka,

poboljšanje efikasnoti bankarskih institucija,

fokusiranje na likvidnost banaka, strukturu izvora i strukturu plasmana,

gubljenje stroge podjele na investicijsko i komercijalno bankarstvo,

jačanje mjera za poboljšanje solventnosti banaka,

čišćenje aktive i pasive banaka od neprofitabilnih oblika,

sužavanje prava po osnovu osiguranja depozita banaka,

pojačanu kontrolu od strane centralnih banaka, odnosno regulatornih institucija,

sređivanje i čišćenje bankarskog sistema od nasljeđenih i nagomilanih gubitaka i

dubioze, pogotovo u tranzicijskim privredama. (Živković and Kozmarec, 2002: 517).

Proces globalizacije je počeo 1960. godine i proces je koji dan danas traje. Globalizacija je

proces koji je stvorio prostor koji nema vremenskog i prostornog ograničenja. Tako je krajem

1960-ih godina došlo do povećanog obavljanja međunarodnih financijskih transakcija, a

nacionalne banke su se tada okrenule međunarodnom tržištu kako bi ostvarile veći profit.

“Među interne faktore dinamičnog razvoja međunarodnog bankarstva ubrajaju se:

koncentracija banaka,

formiranje univerzalnih banaka,

20

deregulacija bankarskih aktivnosti,

tegnlogizacija bankarskih aktivnosti” (Husler, 2000:3)

Upravo je globalizacija najviše utjecala na promjenu bankarstva kao grane, ali i na promjenu

čitavih bankarskih sustava. Ona je osnovana kao proces u kojemu se nacionalne ekonomije

povezuju međusobno, a karakteristike procesa globalizacije mogu se navesti, primjerice,

intelektualni rad ili trajno učenje, odnosno, obrazovanje. Globalizacija je, kako je već

prethodno spomenuto, uvelike utjecala i na bankarske sustave i to na način da je bankama

rastao kapital, smanjivali su se troškovi poslovanja, banke su bile u mogućnosti, upravo

zahvaljujući ovom procesu, plasirati nove bankarske usluge i proizvode, te su one, pod utjecaj

globalizacije, počele masovno koristiti marketing i snagu elektroničkih medija.

3.2.KOMPARACIJA BANKARSKIH SUSTAVA

U ovom dijelu seminarskog rada biti će govora o komparaciji bankarskih sustava. Prvo će biti

riječ o osobitostima hrvatskog bankarskog sustava.

“Banke se u Hrvatskoj mogu analizirati sa dva motrišta:

1. banke kao dionička društva posluju kao i ostala trgovačka društva po načelima

likvidnosti, sigurnosti i rentabilnosti s ciljem ostvarivanja dobiti. Na banke se

primjenjuju odredbe Zakona koje se odnose na trgovačka društva, stečaj, zaštitu

tajnosti podataka, računovodstvo te sanaciju i rekonstrukciju,

2. banke su specifične institucije koje svojim zadaćama, poslovima i funkcijama spadaju

u red posebnih gospodarskih institucija, a koje su obvezne poslovati u skladu s

uvjetima poslovanja propisanim posebnim Zakonom, s uvjetima i ograničenjima

određenim u rješenju o odobrenju za rad, te u skladu s propisima koje je na temelju

zakona donjela Hrvatska narodna banka.” (Srb and Matić, 2000:85)

Sjedinjene američke države imaju jedan od najrazvijenijih financijskih sistema. Središnja

banka SAD-a jest FED, odnosno, Federalne državne rezerve koja je osnovana 1913. godine i

sastoji se od 12 federalnih rezervnih banaka. FED je dužan provoditi monetarnu politiku,

obavljati operacije i usluge za banke koje su članice, no on se također bavi i kontroliranje

poslovanja banaka. Kapital FED-a je sačinjen od kapitala banaka koje su članice. Kada je

riječ o bankarskom sustavu Sjedinjenih američih država bitno je napomenuti da u sklopu tog

sustava posluju banke koje se javljaju kao udružene štedne banke, efektne banke, trust banke i

21

EXIM banka koja je osnovana kako bi se poticala vanjska trgovina. Banke koje su dio

bankarskog sustava ove zemlje posluju na način da se njihovo poslovanje i djelovanje

višestrano kontrolira, i to od strane Ministarstva financija, ali i FED-a.

Centralna banka Velike Britanije jest Centralna banka koja se naziva i Bank of England koja

je osnovana 1694. godine i ima monopol na izdavanje novčanica. Ona je osnovana i uređena

kao jedinstvena institucija koja se sastoji od emisijskog i bankarskog sektora, a u vlasništvu

privatnog sektora je bila sve do 1966. godine, no poslije je ona nacionalizirana. Guverner i

zamjenik guvernera odabiru se od strane same kraljice i to uz pomoć predsjednika vlade. U

bankarskom sustavu Velike Britanije djeluju komercijalne banke, eskontne banke, efektne

banke, akceptne banke i korporacije koje se bave dugoročnim financiranjem.

Centralna banka Njemačke je Bundesbank koja je osnovana 1875. godine, no monopol na

izdavanje novca je dobila 1924. godine. Ona je prvo bila organizirana kao jedinstvena

organizacija, zatim kao centralna banka, no od 1957. godine ona je ponovo postala

jedinstvena. Struktura bankarskog sistema sastohi se od privatnih i javnih banaka, te od

štedionica, i kreditnih zadruga.

Kada je riječ o bankarskom sistemu Japana, Centralna banka Japana je osnovana 1992. godine

te je monopol na izdavanje novca dobila dvije godine nakon osnutka. Ona djeluje kao

jedinstvena organizacije, a privatni kapital je vlasnik oko 45% akcije banke. Guvernera i

njegovog zamjenika postavlja Ministarstvo financija, a odbor direktora se sastoji od 67

članova. Bankarski sustav Japana sastoji se od city banke, regionalne banke, trust banaka i

specijaliziranih banaka.

22

4.BANKARSKI SUSTAV REPUBLIKE HRVATSKE

Hrvatska narodna banka jest centralna, odnosno, središnja banka Republike Hrvatske. Kao što

je već spomenuto u prethodnim dijelovima seminarskog rada, banka je definirana kao

financijska institucija koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za svoj rad. Te

banke su osnovane kao dionička društva čija su sjedišta u Republici Hrvatskoj. Banka pruža

bankovne usluge, ali i ostale financijske usluge ako je od Hrvatske narodne banke dobila

dopuštenje. Kako bi se osnovala banka potrebno je imati najmanje 40 milijuna kuna, dionice

banke moraju glasiti na ime, biti u cjelosti uplaćenen u novcu prije upisa osnovanja ili

povećanja temeljnog kapitala. Strana banka može u Republici Hrvatskoj pružati bankovne i

financijske usluge preko podružnica za koje je također morala dobiti dopuštenje od Hrvatske

narodne banke.

„Cilj Hrvatske narodne banke jest održavanje stabilnosti cijena. Ne dovodeći u pitanje

ostvarivanje svojega osnovnog cilja, Hrvatska narodna banka podupire opću gospodarsku

politiku Europske unije podupirući ciljeve Europske unije sukladno članku 3. Ugovora o

Europskoj uniji. Hrvatska narodna banka djeluje u skladu s načelom otvorenog tržišnog

gospodarstva, slobodne konkurencije, dajući prednost učinkovitoj raspodjeli sredstava, a u

skladu s načelima iz članka 119. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

Zadaci Hrvatske narodne banke su:

a. utvrđivanje i provođenje monetarne i devizne politike,

b. držanje i upravljanje međunarodnim pričuvama Republike Hrvatske,

c. izdavanje novčanica i kovanog novca,

d. o izdavanje i oduzimanje odobrenja i suglasnosti u skladu sa zakonima kojima se

uređuje poslovanje kreditnih institucija, kreditnih unija, institucija za platni promet,

institucija za elektronički novac i platnih sustava te devizno poslovanje i poslovanje

ovlaštenih mjenjača,

e. o obavljanje poslova supervizije i nadzora u skladu sa zakonima kojima se uređuje

poslovanje kreditnih institucija, kreditnih unija, institucija za platni promet, institucija

za elektronički novac i platnih sustava,

f. vođenje računa kreditnih institucija i obavljanje platnog prometa po tim računima,

davanje kredita kreditnim institucijama i primanje u depozit sredstava tih institucija,

g. uređivanje i unapređivanje sustava platnog prometa,

23

h. obavljanje zakonom utvrđenih poslova za Republiku Hrvatsku,

i. donošenje podzakonskih propisa u poslovima iz svoje nadležnosti,

j. pridonošenje stabilnosti financijskog sustava u cjelini i

k. obavljanje ostalih, zakonom utvrđenih poslova.“ http://www.hnb.hr/o-hnb/ho-hnb.htm

(Pristupljeno 12. rujna 2014.)

Dakle, Hrvatska narodna banka je središnja banka Republike Hrvatske koja je samostalna,

neovisna i odgovara Hrvatskom saboru. Ona ima svojstvo pravne osobe ali se ne upisuje u

sudski registar. Sjedište joj je u Zagrebu. Hrvatska narodna banka ima statut koji mora

potvrditi Hrvatski sabor. Hrvatska narodna banka posjeduje pečat koji se sastoji od prikaza

grba Republike Hrvatske, kao i imena Hrvatske narodne banke. Nju predstavlja guverner,

kojemu je dopušteno da imenuje svoga zamjenika u slučaju da nije u mogućnosti osobno

obavljati svoje dužnosti i zadaće. Repubika Hrvatska javlja se kao vlasnik Hrvatske narodne

banke, i ona ujedno jamči za obveze Hrvatske narodne banke.

4.1.UKUPNA IMOVINA BANAKA REPUBLIKE HRVATSKE

U ovom dijelu seminarskog rada biti će govora o ukupnoj imovini banaka Republike

Hrvatske. Prikazani podaci preuzeti su iz službenih publikacija Hrvatske narodne banke.

Podaci će bti prikazani za vremensko razdoblje od 2011. do 2013. godine.

Tablica broj 1: prikaz ukupne imovine banaka Republike Hrvatske izražena u milijardama

kuna

Vremensko razdoblje Ukupna imovina banaka Republike

Hrvatske

2011. 409,9

2012. 399,9

2013. 397,9

Izvor: http://www.hnb.hr/publikac/hpublikac.htm

Preuzeto 29. studeni 2014.

http://www.hnb.hr/o-hnb/ho-hnb.htm

http://www.hnb.hr/publikac/hpublikac.htm

24

Gornjom tablicom prikazano je kretanje ukupne imovine banaka u Republici Hrvatskoj za

vremensko razdoblje od tri godine. Ukupna imovina banaka u 2011. godini iznosila je 409,9

milijardi kuna, u 2011. godini 399,9 milijardi kuna, a u 2013. godini 397,9 milijardi kuna. Iz

prikazanih podataka moguće je zaključiti kako se ukupna imovina banaka u Republici

Hrvatskoj smanjivala u istraživanom vremenskom razdoblju. Tako je najveća razina ukupne

imovine banaka u bankarskom sustavu Republike Hrvatske zabilježena na početku

istraživanog razdoblja kada je iznosila 409,9 milijardi kuna, dok je najniža razina ukupne

imovine bankarskog sustava Republike Hrvatske zabilježena pri kraju istraživanog razdoblja,

u 2013. godini kada je ukupna imovina banaka iznosila 397,9.

4.2.BROJ BANAKA

U ovom dijelu seminarskog rada biti će govora o broju banaka Republike Hrvatske. Prikazani

podaci preuzeti su iz službenih publikacija Hrvatske narodne banke. Podaci će bti prikazani za

vremensko razdoblje od 2011. do 2013. godine.

Tablica broj 2: prikaz broja banaka Republike Hrvatske

Vremensko razdoblje Broj banaka

2011. 32

2012. 31

2013. 30



Gornjom tablicom prikazan je ukupni broj banaka u Republici Hrvatskoj. Ukupni broj banaka

u bankarskom sustavu Republike Hrvatske u 2011. godini iznosio je 32 banke, u 2012. godini

31 banku, dok se broj banaka u bankarskom sustavu u 2013. godini smanjio na 30 banaka. Iz

prikazanih podataka moguće je zaključiti kako se broj banaka u Republici Hrvatskoj

smanjivao iz godine u godinu, i to za jednu banku. Maksimalan broj banaka koje su poslovale


25

u Republici Hrvatskoj zabilježen je u 2011. godini, dok je najmanji broj aktivnih banaka u

bankarskom sustavu Republike Hrvatske zabilježen u 2013. godini.

4.3.VLASNIČKA STRUKTURA BANAKA

U ovom dijelu seminarskog rada biti će govora o vlasničkoj strukturi banaka u bankarskom

sustavu Republike Hrvatske. Prikazani podaci preuzeti su iz službenih publikacija Hrvatske

narodne banke. Podaci će bti prikazani za vremensko razdoblje od 2011. do 2013. godine.

Tablica broj 3: prikaz vlasničke strukture bankarskog sustava Republike Hrvatske

Vremensko razdoblje Vlasnička struktura banaka

2011. Banke u domaćem državnom

vlasništvu 4,5%

Banke u domaćem privatnom

vlasništvu 4,8 %

Banke u stranom vlasništvu 90,6%


vlasništvu 4,8%


vlasništvu 5,2%



vlasništvu 5,3%


vlasništvu 5,1%





26

Gornjom tablicom prikazana je struktura vlasništva bankarskog sustava Republike Hrvatske

kroz tri istraživane godine. u 2011. godini struktura bankarskog sustava je bila sljedeća:

a. Banke u domaćem državnom vlasništvu 4,5%

b. Banke u domaćem privatnom vlasništvu 4,8 %

c. Banke u stranom vlasništvu 90,6%.

U 2011. godini struktura vlasništva bankarskog sustava Republike Hrvatske može se prikazati

na sljedeći način:


b. Banke u domaćem privatnom vlasništvu 5,2%


U 2013. godini struktura vlasništva banaka nije se ekstremno mijenjala, no zabilježe su

minimalne promjene:


b. Banke u domaćem privatnom vlasništvu 5,1%


Dakle, većina bankarskog sustava Republike Hrvatske je u stranom vlasništvu, dok je manji

dio u domaćem državnom i domaćem privatnom vlasništvu.

4.4. FINANCIJSKA POLUGA

Financijska poluga jest pokazatelj bankarskog sustava koji se dobija na način da se kapital

banaka podijeli sa ukupnom imovinom banaka. U daljnjem dijelu ovog seminarskog rada biti

će prikazan iznos financijske poluge bankarskog sustava

27

Tablica broj 4: prikaz financijske poluge bankarskog sustava Republike Hrvatske

Vremensko razdoblje Financijska poluga

(kapital banaka/ ukupna imovina banaka)

2011. 13,8

2012. 14

2013. 14,2



Gornjom tablicom prikazana je financijska poluga Republike Hrvatske. Financija poluga jest

omjer između kapitala banaka i ukupne imovine banaka. Financijska poluga u 2011. godini je

iznosila 13,8 %, u 2012. godini 14%, a u 2013. godini 14,2 %. Najviša razina financijske

poluge zabilježena je u 2013. godini, dok je najmanji postotak financijske poluge zabilježen u

2011. godini.

4.5. STOPA ADEKVATNOSTI JAMSTVENOG KAPITALA BANAKA

U ovom dijelu seminarskog rada biti će govora o stopi adekvatnosti jamstvenog kapitala

banaka Republike Hrvatske. Prikazani podaci preuzeti su iz službenih publikacija Hrvatske


Tablica broj 5: prikaz stope adekvatnosti jamstvenog kapitala banaka u Republici Hrvatskoj

Vremensko razdoblje Stopa adekvatnosti jamstvenog kapitala

banaka u Republici Hrvatskoj

2011. 19,55

2012. 20,89

2013. 21,05


28



Gornjom tablicom prikazana je stopa adekvatnosti jamstvenog kapitala banaka u Republici

Hrvatskoj. Ova stopa je u 2011. godini iznosila 19, 55%, u 2012. godini 20,89% i u 2013

godini 21,05%. Dakle, moguće je zaključiti da je stopa adekvatnosti jamstvenog kapitala

banaka rasla kroz sve tri istraživane godine. Najviša stopa adekvatnosti jamstvenog kapitala u

bankarskom sustavu Republike Hrvatske je zabilježena u 2013. godini, dok je najmanja stopa

adekvatnosti jamstvenog kapitala banaka u Republici Hrvatskoj zabilježenna u 2011. godini.

4.6. PRINOS NA PROSJEČNU IMOVINU I NA PROSJEČNI KAPITAL

U ovom dijelu seminarskog rada biti će govora o prinosu na prosječnu imovinu i na prosječni

kapital. Upravo se ovim pokazateljima može dokazati kakva je profitabilnost banaka. Prvi

pokazatelj, ROAA zove se i Return on assets, odnosno prinos na imovinu, dok se drugi

pokazatelj naziva ROE, odnosno, return od equity, odnosno prinos na kapital. Prikazani

podaci preuzeti su iz službenih publikacija Hrvatske narodne banke. Podaci će bti prikazani za

vremensko razdoblje od 2011. do 2013. godine.

Tablica broj 6: prikaz prinosa na prosječnu imovinu i na prosječni kapital

Vremensko razdoblje Stopa prinosa na prosječnu imovinu i na

prosječni kapital

2011. a. Povrat na imovinu 1,2%

b. Povrat na kapital 6,9%


b. Povrat na kapital 4,8 %


b. Povrat na kapital 0,9%





29

Pokazatelj ROAA, odnosno, povrat na imovinu u 2011. godini je iznosio 1,2 %, u 2012.

godini 0,8 %, a u 2013. godini 0,2 %. Ovaj pokazatelj najveću razinu je zabilježio u 2011

godini, dok je najniža razina povrata na imovinu zabilježena u 2013. godini kada je povrat na

imovinu iznosio samo 0,2%.

Pokazatelj ROEA, odnsno, povrat na kapital u 2011. godini je iznosio 6,9%, u 2012. godini

4,8 %, a u 2013. godini 0,9 %. Ovaj pokazatelj najveću razinu je zabilježio u 2011. godini,

dok je najniža razina povrata na imovinu zabilježena u 2013. godini kada je povrat na kapital

iznosio samo 0,9%.

4.7.KLASIFIKACIJA PLASMANA I IZVANBILANČNIH OBVEZA BANAKA

U ovom dijelu seminarskog rada biti će govora o klasifikaciji plasmana i izvanbilančnih

obveza banaka Republike Hrvatske. Prikazani podaci preuzeti su iz službenih publikacija

Hrvatske narodne banke. Podaci će bti prikazani za vremensko razdoblje od 2011. do 2013.

godine.

Tablica broj 7: prikaz klasifikacije plasmana i izvanbilančnih obveza banaka

Vremensko razdoblje Klasifikacija plasmana i izvanbilančnih

obveza banaka

2011. a. Rizična skupina A 91%

b. Rizična skupina B1, B2, B3 i C 9

2012. a. Rizična skupina A 89,8, 8%

b. Rizična skupina B1, B2, B3 i C 8,2

2013. a. Rizična skupina A 88,4

b. Rizična skupina B1, B2, B3 i C 10,2



Gornjom tablicom prikazana je klasifikacija plasmana i izvanbilančnih obveza banaka.

Rizična skupina A je u 2011. godini iznosila 91,1 %, u 2012. godini 89,8 %, a u 2013. godini


30

88,4 %. Rizična skupina B1, B2, B3 i C u 2011. godini je iznosila 9 %, u 2012. godini 8,2 %,

i u 2013. godini 10,2%.

4.8. SEKTORSKA DISTRIBUCIJA DANIH KREDITA

U ovom dijelu seminarskog rada biti će govora o sektorskoj distribuciji danih kredita banaka

Republike Hrvatske. Prikazani podaci preuzeti su iz službenih publikacija Hrvatske narodne

banke. Podaci će bti prikazani za vremensko razdoblje od 2011. do 2013. godine.

Tablica broj 8: prikaz sektorske distribucija danih kredita

Vremensko razdoblje Sektorska distribucija danih kredita

2014. a. državne jedinice 14,9%

b. financijske institucije 2,5%

c. trgovačka društva 38,2%

d. stanovništvo 43,5%

e. ostalo 0,9 %

f. ukupno 100%



Gornjom tablicom prikazana je sektorska distribucija danih kredita. Podaci su prikazani za

2014. godinu. Sektorska distribucija danih kredita može se objasniti na sljedeći način: od

100% danih kredita, državnim jedinicama je odobreno 14,9 % kredita, financijskim

institucijama 2,5%, trgovačkim društvima 38,2%, stanovništvu 43,5%, ostalima 0,9 %. Iz

prikazane strukture moguće je donjeti zaključak da se najveći udio ukupnih osobrenih kredita

odobrio stanovništvu, i trgovačkim društvima, dok se najmanji broj kredita odobrio

financijskim institucijama.


31

4.9. SEKTORSKA DISTRIBUCIJA PRIMLJENIH DEPOZITA

U ovom dijelu seminarskog rada biti će govora o sektorskoj distribuciji primljenih depozita

banaka Republike Hrvatske. Prikazani podaci preuzeti su iz službenih publikacija Hrvatske


Tablica broj 9: prikaz sektorske primljenih depozita kredita

Vremensko razdoblje Sektorska distribucija primljenih depozita

2014. a. državne jedinice 2,2%

b. financijske institucije 5,8%

c. trgovačka društva 14,8%

d. neprofitne institucije 1,2%

e. stanovništvo 61,1 %

f. nerezidenti 15,1%

g. ukupno 100%



Gornjom tablicom prikazana je sektorska distribucija primljenih depozita. Sektorsku

distribuciju primljenih depozita moguće je objasniti na sljedeći način: od ukupno 100 %

primljenih depozita ukupno 2,2% primljeno je od državnih jedinica, 5,8% od financijskih

institucija, 14,8 % od trgovačkih drušava, 1,2% od neprofitnih institucija, 61,1% od

stanovništva, te 15,1% od nerezidenata. Prema prikazanim podacima moguće je zaključiti da

je najviše depozita primljeno od stanovništva, dok je najmanji postotak depozita primljen od

državnih jedinica, i neprofitnih institucija.


32

5.POJMOVNO DEFINIRANJE BASELA III

Kao što je već prethodno spomenuto u ovom seminarskom radu, banke imaju ključnu ulogu u

gospodarskom životu, te je stabilnost bankarskog sustava vrlo važno pitanje od općeg javnog

interesa. U ovom dijelu seminarskog rada biti će govora o Baselu III, biti će objašnjen ovaj

pojam, nastanak pojma, te će pojam biti komparativno uspoređen sa Baselom II i I. Također,

ova sadržajna cjelina će sadržavati bjašnjenje pojmova minimalnih kapitalnih zahtjeva,

protucikličkih mehanizama, mjere likvidnosti i implikacije Basela III koji se smatraju

sastavnim dijelom Basela.

Basel III jest treći Baselski ugovor koji je izazvao veliku buru u europskim institucijama.

Baselom III uređeno je pravilo da banke moraju čuvati rezerve u omjeru od najmanje sedam

posto od ukupnih rizičnih ulaganja, umjesto dva posto koliko je prije bilo propisano. Ukoliko

se banke ne pridržavaju Basela III tada će se zabraniti isplata dividendi dioničarima sve do

trenutka kada se bilance ne korigiraju. Naziv Basela III odnosi se na treći revidirani ugovor iz

Basela, kojega je usvojio Baselski odbor za nadzor banaka koji se sastoji od predstavnika

središnjih banaka i regulatornih tijela zemalja G 20. Kljunu ulogu u održavanju stabilnosti

bankarskog sustava imaju upravo supervizori i vanjski revizori. Baselski odbor je izdao

Osnovna načela djelotvornog nadzora banaka no priroda tog odnosa razlikuje se od zemlje do

zemlje, pa neke od smjernica iz ovog ugovora nije moguće u cjelosti primjeniti u svim

zemljama. Baselski odbor je kao cilj naveo da se nada kako će zemlje koristiti ove smjernice

kako bi razdvojile ulogu bankarskih supervizora od uloge vanjskih revizora banaka u

navedenim zemljama. Banke su institucije koje imaju središnju ulogu u gospodarstvu, one

drže štednju građana, osiguravaju sredstva plaćanja za robu i usluge i financiraju razvoj

poslova i trgovine. Kako bi banke bile u mogućnosti obavljati ovu ulogu bitno je da one

zadobiju i održe povjerenje javnosti ali i osoba, odnosno, institucija sa kojima posluju.

Baselski odbor je još u rujnu 1997. godine objavio Osnovna načela djelotvornog nadzora

banaka koje je nazvao Baselska osnovna načela. Cilj tih načela je da ona služe kao reference

kako bi se uspostavili djelotvorni nadzorni sustavi, kako na međunarodnoj razini, tako i u

svakoj zemlji posebno. Taj dokument se oslanja na Baselska osnovna načela.

33

Prema web stranicama Hrvatske narodne banke, “Prilikom pripremanja ovoga dokumenta

vodilo se računa o značajnim razlikama koje postoje između nacionalnih institucija i pravnih

sustava pojedinih zemalja, a osobito između računovodstvenih standarda, supervizijskih

tehnika te obujma u kojem, u nekim zemljama, vanjski revizori trenutačno obavljaju zadaće

na zahtjev bankovnih supervizora. U nekim su zemljama bankovni supervizori i vanjski

revizori već sada čvršće povezani nego što to proizlazi iz ovog dokumenta. Oblici suradnje

predloženi u ovom dokumentu nisu zamjena za postojeće oblike. Iako cilj ovoga dokumenta

nije da propiše pravila, nadamo se da će smjernice koje on daje biti relevantne za sve

situacije. Dakako, jasno je da će se on na situacije u nekim zemljama odnositi izravno, a u

drugima posredno.” (http://www.hnb.hr/supervizija/papiri-bazelske-komisije/h-bankovni-

supervizori-vanjski-revizori.pdf )

Dakle, kada je riječ o Baselu III on se naslanja na Basel II. Basel III nastao je kao odgovor na

svjetsku krizu, i cilj mu je zaštititi financijsku stabilnost i održiv ekonomski rast. Kako bi se

to osiguralo mora se paziti na održivu višu razinu kapitala u kombinaciji sa boljim

upravljanjem likvidnosti banaka. Upravo na taj način se mogu smanjiti vjerojatnosti nastanka

bankarskih kriza u budućnosti.

5.1.KOMPARATIVNA USPOREDBA BASELA 3 SA BASELOM 2

Basel 2 odnosi se na mjerenje kapitala i kapitalnih standarda. Ovaj ugovor polazi od

pretpostavke da se rizicima treba upravljati, a kako bi se njima moglo upravljati potrebno ih je

prvo izmjeriti. U trenutku kada se mjere rizici potrebno je i izračunati kapital koji je potrebno

da banka izdvoji kako bi ona mogla pokriti gubitke. Dakle, banka mora odrediti koliko joj je

kapitala potrebno kako bi isključila mogućnost insolventnosti, odnosno, kako ne bi riskirala

situaciju u kojoj nije u stanju pokriti sve svoje obveze. Basel 2 propisuje pokrivanje kapitalom

rizika kojem su izložene financijske institucije. Prvi Baselski ugovor, odnosno, Basel 1 je

izdan još 1988. godine, dok je stvaranje Basela 2 počelo još 1999. godine, a konačan tekst je

objavljen tek 2004. godine. Ukoliko zemlje primjenjuju Basel 2 on bi trebao utjecati na

stabilnost financijskog sektora zbog činjenice da će kapitalni zahtjevi realnije odražavti visinu

rizika kojima je izložena svaka banka koja aktivno posluje. Upravo je Basel 2 dao nova

pravila kada je u pitanje dovedeno mjerenje i upravljanje rizicima. Basel 2 je ugovor kojim je

definirano kolika vrijednost kapitala banke jest adekvatna kako bi se pokrili svi neočekivani

gubici. Izuzetno je bitno napomenuti kako prihvaćanje Baselskih standarda, odnosno,

http://www.hnb.hr/supervizija/papiri-bazelske-komisije/h-bankovni-supervizori-vanjski-revizori.pdf

http://www.hnb.hr/supervizija/papiri-bazelske-komisije/h-bankovni-supervizori-vanjski-revizori.pdf

34

ugovora, nije obveza nego slobodan izbor no Europska unija je donjela direktivu kojom je

obvezala sve banke koje su zemlje članice Europske unije da primjenjuju Basel 2.

5.2.MINIMALNI KAPITALNI ZAHTJEVI

Kada je riječ o minimalnim kapitalnim zahtjevima bitno je napomenuti da upravo Basel II

određuje zahtjeve za kapitalom banaka. Stopa adekvatnosti kapitala jednaka je jamstvenom

kapitalu podijeljenom sa ponderiranom aktivom. Stopa mora iznositi najmanje 12%. U Baselu

2 došlo je do primjena u mjerenjima i analizama rizika kojima je banka izložena,

promijenjena je kvantifikacija kreditnog rizika, te operativni rizik. Dakle, Basel 2 određuje

minimalne zahtjeve za kapitalom banaka za tri vrste rizika: kreditni, operativni i tržišni.

Kreditni rizik se odnosi na vjerojatnost da će dio aktive, posebno krediti pasti na vrijednosti ili

da neće biti vraćeni u cjelini. U tom slučaju banka mora izračunati minimalne kaitalne

zahtjeve za kreditni rizik, kao i ostala dva rizika. Banka je u tom slučaju u mogućnosti

odabrati na koji način će računati minimalne kapitalne zahtjeve. Kreditni rizici služe svim

onim bankama koje žele jednostavniji sustav adekvatnosti kapitala. Banke potraživanjima

dodjeljuju propisane pondere rizika, koji će ovisiti o karakteristikama potraživanja. Kategorije

koje se mogu javiti u ovom slučaju su potraživanja od državnih institucija, trgovačkih

društava, stanovništva, i potraživanja koja su osigurana zalogom nad nekretninama. U ovom

slučaju bitno je da banka ima izgrađen i uređen interni rejting sustav. Dakle, uvođenje Bsela 3

previđa se za razdoblje od 2013. do 2018. godine. Basel 1 i Basel 2 se fokusiraju na potrebnu

razinu rezervi koje banka mora imati kako bi pokrila gubitke. Basel 3 se, za razliku od ostalih

Basela, koncentira na vjerojatnost da će veliki broj klijenata povući svoje depozite u isto

vrijeme. Kada je riječ o minimalnim kapitalnim zahtjevima u Baselu 3 je riječ o : 4,5%

dioničkog kapitala i 6% osnovnog kapitala I. Osnovni kapital I se može definirati kao

uplaćeni kapital koji je ostvaren izdavanjem dionica, rezervi, zadržane dobiti, kao i rezervi za

opće bankovne rizike. U Republici Hrvatskoj minimalna stopa adekvatnosti iznosi 12 % i to

prema Odluci o adekvatnosti koja je donesena u lipnju 2013. godine.

35

5.3.PROTUCIKLIČKI MEHANIZMI

Minimalna stopa adekvatnosti kapitala u Republici Hrvatskoj iznosi 12% kako je doneseno

2013. godine Odlukom o adekvatnosti kapitala, no osim nje postoje i dodatni kapitalni

zahtjevi koji se odnose na dodatni zaštitini sloj kapitala, protukciklički sloj kapitala, te na

dodatne kapitalne zahtjeve za sistemske rizike. Kada je rijel o procikličnim mehanizmima

bitno je napomenuti da u predkriznim vremenima postoji mogućnost smanjivanja kapitalnih

zahtjeva. Predkrizna vremena definiraju se kao vrh pozitivnog dijela ekonomskog ciklusa.

Ukoliko se kapitalni zahtjevi u kriznim vremenima povećavaju tada to može dovesti do

produbljenja krize. Upravo zbog toga se kroz Basel 3 potiče mehanizam koji osigurava

dodatnu kapitalizaciju sustava prije nego što kriza nastupi. Osiguranje dodatne kapitalizacije

prije krize osigurava se upravo uspostavljanjem protucikličkih mehanizama.

5.4.KOEFICIJENT FINANCIJSKE POLUGE

Baselom 3 uveden je i minimalni koeficijent financijske poluge. On se izračunava na način da

se dijeli osnovni kapital sa prosječnom ukupnom konsolidiranom aktivom banke. Banke bi

trebale nastojati održati koeficijent financijske poluge iznad 3%.

5.5.MJERE LIKVIDNOSTI

Baselom 3 uređuju se i mjere likvidnosti. Basel 3 uspostavlja standard kojim se upravlja

krakoročnom likvidnošću i on nalaže da banke moraju imati dovoljno likvidnih sredstava

kako bi bile u mogućnosti pokriti svoje novčane odljeve za vremensko razdoblje od 30 dana.

Također, Basel 3 uspostavlja i standard kojim se upravlja strukturom dugoročne likvidnosti i

kojim on nalaže koliku količinu stabilnog financiranja prelazi potrebnu količinu stabilnog

financiranja u razdoblju od jedne godine krize. Dostupni stablni izvori moraju biti veći od

potrebnih stabilnih izvora koji se procjenjuju na temelju ročnosti i kvalitete danih kredita.

Dostupni stabilni izvori mogu biti kapital, stabilni depoziti ili uzeti dugoročni krediti.

Implementacija ovog pravila je ukazala na globalni nedostatak kratkoročne likvidnosti jer je

Baselski odbor za bankarsku reviziju na temelju istraživanja zaključio kako za 263 banke iz

23 države čanice nedostaje čak 1730 milijardi eura. Kada je riječ o dugoročnoj likvidnosti

tada je bitno napomenuti da je na temelju istih istraživanja Baselsk odbor za bankarsku

36

superviziju zaključio kako za 263 banke iz 23 države do 2019. godine nedostaje čak 2890

milijardi eura.

5.6.IMPLIKACIJE BASELA 3

Kada je riječ o implikacijama Basela bitno je napomenuti da se smatra kako će ovaj sporazum

podići kvalitetu, dosljednost i transparentnost kapitalne osnove. Također, smatra se kako će

Baselom 3 pokrivenost rizika biti ojačana kroz promoviranje cjelovitog upravljanja tržišnim i

kreditnim rizicima, podešavanje kreditne procjene rizika zbog pogoršanja kreditnog rejtinga

dužnika, jačanjem kapitalnih zahtjeva, uvođenjem dodatnih kapitalnih zaštita, smanjivanjem

procikličnosti ili podizanjem standarda kojim se upravlja kreditnim rizicima. Također,

koeficijent financijske poluge smatra se dodatnom mjerom zaštite rizika, dok se kapital

prikuplja u dobrim vremenima kako bi se mogao koristiti u trenucima krize ili nepovoljnih

gospodarskih kretanja.

5.7.VAŽNOST REGULACIJE BANKARSKOG SUSTAVA I PRIMJENE BASELA 3

Već je nekoliko puta napomenuto u ovom seminaru kako je stabilnost bankarskog sustava od

izuzetne važnosti za gospodarstvo svake zemlje i da ono utječe na dobrobit drugih djelatnnosti

i gospodarstva u cjelosti. U ovom dijelu seminarskog rada, nakonn što je bilo riječi o Baselu

III, biti će govora o tome zašto je važno primjenjivati Baselske ugovore i koje dobrodibiti se

postižu primjenom Baselskih ugovora. Banke su jedne od najstrože reguliranih institucija jer

se financijska stabilnost očituje u nesmetanom funkcioniranju institucija, tržišta i

infrastrukture. Stabilnost financijskog sustava je od neprocjenjive važnosti za ekonomski rast

i razvoj svake zemlje. Financijski sektor ima značaju ulogu u gospodarskm razvoju te je

upravo zbog toga jedan od najdetaljnije reguliranih segmenata. Sva financijska ugovaranja,

koja su dužničkog i vlasničkog karaktera sklapaju se sa vjerom u uvećani kapital,

funkcionalnost financijskog sustava i financijskih ugovora. Kako bi se osiguralo ispravno

reguliranje, ali i stabilnost financijskog sustava bitno je da su teoretski okviri regulacije

detaljno razrađeni i postavljeni. Regulativom se utječe na solventnost, likvidnost i

djelotvornost bankarskog sustava svake zemlje. Financijski sektor je u posljednjih nekoliko

desetljeća doživio velike primjene koji su se odrazile na konsolidaciju pojedinih financijskih

tržišta, tokove financijskih usluga, ali i na nastanak novih financijskih proizvoda.

37

“Dva glavna razloga strukturnih promjena su financijska deregulacija i tehnološke promjene.

Financijska je deregulacija, odnosno smanjivanje i ukidanje kontrola aktivnosti financijskih

institucija, dovelo do toga da tržišne sile mogu djelovati mnogo jače nego u uvjetima

postojanja velikog broja različitih ograničenja. Neki od ograničavajućih faktora slobodnog

tržišnog natjecanja su: zajamčena marža posredovanja kroz smanjene kreditne ili depozitne

kamate, kontrola priljeva inozemnog kapitala, ograničenja izlaska financijskih posrednika,

ograničenja napuštanja glavnih industrijskih komitenata financijskih posrednika kroz

osiguranje najvećih kredita u portfelju (Fischer, Gueyie, Ortiz, 1997). Demirguc – Kunt i

Detragiache (1998) u pokazatelje financijske liberalizacije dodaju i smanjenje obvezne

rezerve, redukciju ulaznih barijera, privatizaciju financijskih institucija i promicanje razvoja

dioničkih držišta. Angkinandl Sawangnoenyuang i Wihlborg (2008) segmentiraju proces

financijske liberalizacije u tri razine: bihevioralnu liberalizaciju (liberalizaciju kamatnih

stopa), liberalizaciju tržišnog natjecanja(dioničkog društva, liberalizaciju kapitalnih računa,

liberalizaciju ulaska banaka) i privatizaciju. Liberalizacija dakle može biti interna (domaća) i

eksterna (internacionalozacija), potpuna ili djelomična. Najčešće deregulacija se definira kao

eliminacija državnih kontrola u kamatnim stopama i kreditnoj alokaciji.” (http://e-

lib.efst.hr/2013/2110032.pdf ).

Dakle, liberalizacija financijskog tržišta i aktivnosti financijskih instutucija utjecati će na

povećanje konkurentskih odnosa, što će pak dovesti do veće efikasnosti sudionika i snižavanja

troškova kapitala. Na mnoge promjene koje su se dogodile u brojnim zemljama, pa tako i u

banksrskim sustavima zemalja, utjecala je i pojava globalne financijske krize koja je započela

2008. godine te se upravo tada počelo raditi na izgradnji novog sustava financijske regulacije.

Financijska kriza ostavila je brojne posljedice upravo na banke. Mnogi ekonomski analitičari i

stručnjaci vjeruju kako se kriza pojavila zbog raličitog stupnja razvoja institucija i

ekonomskog rasta. Primjerice, Angkinnand, Sawangnoenyuang i Wihlborg u svom

empirijskom istraživanju koje su proveli 2008. godine govore o oblicima financijskog

kreditnog rizika koji je nastao zbog osobravanja rizičnih kredita i to zbog nedovoljnog

iskustva bankara. Dakle, upravo je globalna financijska kriza potaknula pitanje utjecaja

deregulacije na efikasnost financijskog sustava, te je pred tijela koja se bave provođenjem

regulative postavila izazov vraćanja povjerenja u financijski sustav kao i zaštite korisnika

liberalizacije. Tek kada nastupi svojevrsna kriza, u našem slučaju financijska kriza vraća se

potreba za nužnosti postojanja regulative i provođenja kvalitetne i sustavne kontrole. Banke

prije svega moraju biti solventne. Ukoliko banke vode računa o solventnosti banke one na taj

http://e-lib.efst.hr/2013/2110032.pdf


38

način smanjuju opastnost da banka propadne, one povećavaju vjernost klijenata i općenito

povjerenje u bankarski sustav. Također, kako bi banke uredno poslovale bitno je da se propiše

regulativa obveza državanja likvidnosti na razini koja je dovoljna da banke podmire svoje

preuzete obveze. Kada bi pitanje likvidnosti bilo prepušteno na odluku samih banaka, tada bi

nelikvidnost bila češća pojava, te bi se time stvorila i veća opasnost za stabilnost bankarskog

sustava u cjelini. Cilj ove regulative jest da obveže banke da moraju održavati likvidnost na

propisanoj razini. Također, kako bi bankarski sustav funkcionirao potrebno je uspostaviti

djelotvorni bankarski sustav, no bitno je da reguliranje bankarskog poslovanja ne djeluje

negativno na poslovanje banaka. Reguliranje mora poticati bankarski sustav da se brže

prilagodi na prilike koje su tada aktualne u gospodarstvu, da se brže prilagode promjenama na

tržištu, kao i napretku tehnologije.

5.8.REGULACIJA BANKARSKOG SUSTAVA RH

U ovom dijelu seminarskog rada biti će govora o regulaciji bankarskog sustava Republike

Hrvatske. Gospodarski rast ovisi o stabilnosti financijskog sustava. Ključno mjesto u ovom

sustavu zauzima monetarni sustav. Zakonska regulativa, nadzor i kontrola akcije su koje se

poduzimaju kako bi se spriječili problemi u bankarskom sustavu. Bitno je napomenuti da

potpuna sloboda u poslovanju banaka nije moguća. Kao što je već prethodno spomenuto u

radu, uloga središnje banke je da osigura sustav nadzora i kontrole bankarskog sustava kojim

će osigurati stabilnost poslovanja banaka, ali i gospodarstva zemlje u cjelini. Kada je riječ o

regulaciji banaka bitno je napomenuti da je cilj regulacije da zaštiti banku od potencijalnih

gubitaka i loših posljedica, te da zaštiti banku od loših namjera klijenata.

Nažalost, Republika Hrvatska, kao i njezino gospodarstvo, se teško oporavlja od posljedica

globalne krize. Također, kamatne stope na međubankovnom tržištu, kao i kamatne stope na

trezorske zapise pale su na najnižu zabilježenu stopu. Upravo zvog toga bankarskom sustavu

Republike Hrvatske potrebne su reforme kako bi se podigla konkurentnost domaćeg

gospodarstva, ali i kako bi se povećala inozemna izravna ulaganja.

“Provođenje monetarne politike u Republici Hrvatskoj povjereno je Hrvatskoj narodnoj banci

(HNB). Jedan od zadataka Hrvatske narodne banke jest utvrđivanje i provođenje monetarne i

devizne politike u Republici Hrvatskoj. Radi ostvarivanja utvrđene monetarne i devizne

politike Hrvatskoj narodnoj banci stoje na raspolaganju mjere i instrumente koji su joj

potrebni za reguliranje kreditne aktivnosti i likvidnosti banaka i za reguliranje količine novca

39

u optjecaju te mjere u svezi s kamatnim stopama i tečajem domaće valute. HNB je ovlaštena

donositi podzakonske propise i druge akte kojima se regulira devizno poslovanje pravnih i

fizičkih osoba te obavlja kontrolu deviznog poslovanja u Republici Hrvatskoj u skladu sa

zakonom.”( http://e-lib.efst.hr/2013/2110032.pdf ).

Regulacija bankovnog sustava je cilj koji je u interesu financijskog i realnog sektora

gospodarstva. Upravo zbog gubitaka bankarskih sektora koji se povećavaju iz godine u

godinu vidljivo je da je bankarskom sustavu Republike Hrvatske potrebnnnnnnna promjena

postojećih regulatornih mjera. Kao što je već prethodno spomenuto u seminarskom radu,

glavni izvor regulatornim aktivnostima u svijetu jeST Baselski odbor za superviziju banaka

koji posluje u sklopu Banke za međunarodna poravnanja u Baselu. Jedna od tih aktivnosti je

uvođenje Basela 3 kojim se želi osigurati dovoljno kapitala za preuzimanje rizika u bankama.

Ovaj odbor se sastaje u Banci za međunarodne namire u Baselu, te sa njim posluje i Odbor

tajništva koji se nalazi u Banci za međunarodna poravnanja u Baselu, a sastoji se od

profesionalnih supervizora. Baselski odbor za superviziju banaka osnovali su guverneri

središnjih banaka još 1975. godine. 1988. godine Odbor je odlučio uvesti sustav mjerenja

kapitala koji je nazvao baselski sporazum kapitala. Ovaj sustav je zadužen za provođenje

okvira kreditnog rizika. Okvir se sastojao od tri stupa: minimalnnih kapitalnih zahtjeva,

nadzora nad adekvatnošću kapitala, i tržišne discipline. Kako bi se riješilo pitanje globalne

krize, Odbor je donjeo Basel 3 koji je predstavljen kao nadopuna Baselu 2. Odbor smatra

kako je Basel 3 okvir koji treba pomoći u održavanju financijske stabilnosti, te da treba

pomoći promicanju održivog gospodarskog rasta. Standardni koji se nalaze u Baselu 3 uvode

se postupno.

Nakon napisanoga pitanje je kako su se propisani mjere odrazile na bankarski sustav

Republike Hrvatske. Primjerice, u 2012. godini stopa obveznih pričuvi se mijenjala dva puta

tijekom godine. U prvom mjesecu 2012. godine HNB je povukao dio viška kunske likvidnosti

iz monetarnog sustava kako bi stabilizirao tečaj domaće valute podizanjem stope obvezne

pričuve sa 14 % na 15 %. U svibnju iste godine je stopa obvezne pričuve smanjena sa 15% na

13,5 %. Izmjenom Odluke o minimalno potrebnim deviznim potraživanjima proširen je

obuhvat deviznih potraživanja u razdoblju od 16. veljače 2012. do 15. kolovoza 2013. godine.

Na kraju 2012. godine aktiva banaka iznosila je 400,3 milijardi kuna, što je u odnosu na

prethodu godinu značilo pad od 1,6%. U ovoj godini su smanjeni i depoziti kod HNB-a i to

za 4,5%. Ulaganja banaka u vrijednosne papire iznosila su 39,8 milijardi kuna što je za čak

17,4% više u odnosu na godinu koja je prethodila. Kada je riječ o imovini banaka, najveće


40

smanjenje udjela u imovini zabiljećeno je u neto kreditima i to na 67,7%. Slično kretanje

odnosi se i na stavkama depozita. U sutuktruri pasive banaka u 2012. godini dogodile su se

tek manje primjene. Depoziti su tada činili veći dio financiranja banaka, a njihovo smanjenje

jest rezultat povrata depozita stranim vlasnicima. Dodatni statistički podaci dostupni su u

cjelini broj 4 ovog seminarskog rada.

Bitno je za napomenuti da je Basel III unjeo nekoliko novosti u regulativu banaka, a te

promjene su se bitno odrazile na upravljanje likvidnošću banaka i na adekvatnost kapitala

kreditnih institucija. Ova regulativa donjela je dva, potpuno nova, pokazatelja: omjer pokrića

likvidnosti putem kojega se od banaka traži da imaju dovoljno kvalitetne likvidne imovine da

se odreže u uvjetima stresnog scenarija koji ože trajati trideset dana, i omjera neto stabilnih

izvora kojemu je cilj da se otpornost održi kroz dulja vremenska razdoblja. Osnaživanje

strukture i kvalitete kapitala jest cilj Basela 3. Paket reformi koje donosi Basel 3 odnose se na

povećanje minimalnog omjera osnovnog kapitala sa 2 na 4,5%. To se na banke odrazilo na

način da od trenutka provođenja Basela 3 moraju održavati razinu stabilizacijskih prićuva

koje su namijenjene ublažavanju budućih kriza. Dakle, provođenje Basela 3 u bankarskom

sustavu zemlje će utjecati na postavljanje većeih količina i kvalitete kapitala, boljeg rizika

pokrivenosti, te na uvođenje standarda za globalnu likvidnost. Baselski sporazum 3 utječe na

bankarski sustav na način da podiže kvalitetu kapitala, te naglašava važnost udruživanja

kapitala, utječe na bolju pokrivenost rizika, posebno za aktivnosti na tržištu kapitala,

ogrnaičava prekomjerno preuzimanje rizika, utječe na uvođenje kapitalnih aortizera koji

moraju biti izgrađeni u vrijeme kada kriza u bankarskom nije prisutna, dok se koriste u

trenucima krize i nepovoljnih gospodarskih uvjeta, te utječe na jačanje standarda nadzora,

informiranja javnosti i upravljanja rizicima.

41

6.ZAKLJUČAK

Svaka zemlja teži tome da osigura stabilnost domaće valute i likvidnost plaćanja u zemlji i

prema inozemstvu, te da na taj način osigura stabilan gsopodarski razvitak svoje zemlje.

Monetarno kreditne financije su upravo iz tog razloga ozbiljan posao koji zahtjeva stručno

vođenje i upravljanje. Upravo je središnja banka institucija koja se bavi vođenjem monetarno

kreditnih financija i politike, no u tim poslovima njoj pomažu i različite poslovne banke jer

one također sudjeluju u stvaranju novca. Hrvatska je također jedna od zemalja koja nastoji

osigurati stabilnost domaće valute, likvidnost i gospodarsku stabilnost. banke možemo

definirati kao profitne organizacije koje nude financijske usluge. Kako bi banke mogle

poslovati bitno je da imaju svoje izvore sredstava. Izvori sredstava u bankama dijele se na

depozite, temeljni kapital i međubankarske kredite. Suvremene banke se bave odobravanjem

kredita deponentima sredstava. Poslovi banaka dijele se na pasivne, i na aktivne. Pasivni

poslovi se dijele i na kratkoročne i dugoročne pasivne poslove. Kratkoročni pasivni bankarski

poslovi ubrajaju i stvaranje novca, odnosno novčanica i kovinskog novca, od strane središnje

banke koji zapravo čini suštinu osnovice monetarne kreditne aktivnosti. Dakle, moguće je

zaključiti da uz primarnu emisiju novca, primanje depozita je također od izuzetnog značaja za

bankarski sustav. Ova sredstva služe za odobravanje kredita, i nazivaju se sekundarnom

emisijom novca. Osim pasivnih i aktivnih bankarskih poslova o kojima je prethodno bilo

govora, postoje i posrednički bankarski poslovi. bankarske funkcije su kreditna funkcija,

funkcija investicijskog planiranja, funkcija plaćanja, štednje, upravljanja gotovinom,

brokerska funkcija i funkcija osiguranja. Bankarski sustav može se definirati kao sustav,

odnosno, zbroj svih banaka i kreditnih institucija koje djeluju na području neke zemlje.

Republici Hrvatskoj Hrvatska narodna banka smatrana je središnjom bankom. Ona je

samostalna i za svoje postupke odgovara upravo Saboru Republike Hrvatske. Ona se bavi

utvrđivanjem zadataka monetarne i devizne politike, kao i zadataka monetarne i devizne

politike. Ona upravo na taj način podržava ciljeve ekonmsjke politike zemlje, i ona se bavi

održavanjem stabilnosti domaće valute i likvidnosti. Za obveze Hrvatske narodne banke

uvijek jamči upravo Republika Hrvatska. Hrvatska narodna banka kao takva može biti član

međunarodnih financijskih organizacija i kao takva može sudjelovati u međunarodnim

financijskim organizacijama. Hrvatska narodna banka obavlja funkciju kojom je dužna

obavljati određene poslove za Republiku Hrvattsku. Ona može odobravati kratkoročne kredite

Republici Hrvatskoj kako bi premostila vremensku neusklađenost koja nastaje između

pritjecaja prihoda i izvršavanja rashoda državnog proračuna. No, skredit koji Narodna Banka

42

može odobriti Republici Hrvatskoj ne smije biti veći od 5% proračuna Republike Hrvatske

koji je važeći za tu godinu. Od velikog utjecaja na bankarske sustave bila je i globalizacija.

Globalizacija je, kako je već prethodno spomenuto, uvelike utjecala i na bankarske sustave i

to na način da je bankama rastao kapital, smanjivali su se troškovi poslovanja, banke su bile u

mogućnosti, upravo zahvaljujući ovom procesu, plasirati nove bankarske usluge i proizvode,

te su one, pod utjecaj globalizacije, počele masovno koristiti marketing i snagu elektroničkih

medija.

Hrvatska narodna banka jest centralna, odnosno, središnja banka Republike Hrvatske. Kao što

je već spomenuto u prethodnim dijelovima seminarskog rada, banka je definirana kao

financijska institucija koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za svoj rad. Te

banke su osnovane kao dionička društva čija su sjedišta u Republici Hrvatskoj. Banka pruža

bankovne usluge, ali i ostale financijske usluge ako je od Hrvatske narodne banke dobila

dopuštenje. Kako bi se osnovala banka potrebno je imati najmanje 40 milijuna kuna, dionice

banke moraju glasiti na ime, biti u cjelosti uplaćenen u novcu prije upisa osnovanja ili

povećanja temeljnog kapitala. Strana banka može u Republici Hrvatskoj pružati bankovne i

financijske usluge preko podružnica za koje je također morala dobiti dopuštenje od Hrvatske

narodne banke. Ukupna imovina banaka u 2011. godini iznosila je 409,9 milijardi kuna, u

2011. godini 399,9 milijardi kuna, a u 2013. godini 397,9 milijardi kuna. Iz prikazanih

podataka moguće je zaključiti kako se ukupna imovina banaka u Republici Hrvatskoj

smanjivala u istraživanom vremenskom razdoblju. Ukupni broj banaka u bankarskom sustavu

Republike Hrvatske u 2011. godini iznosio je 32 banke, u 2012. godini 31 banku, dok se broj

banaka u bankarskom sustavu u 2013. godini smanjio na 30 banaka. Iz prikazanih podataka

moguće je zaključiti kako se broj banaka u Republici Hrvatskoj smanjivao iz godine u godinu,

i to za jednu banku. većina bankarskog sustava Republike Hrvatske je u stranom vlasništvu,

dok je manji dio u domaćem državnom i domaćem privatnom vlasništvu.

Financija poluga jest omjer između kapitala banaka i ukupne imovine banaka. Financijska

poluga u 2011. godini je iznosila 13,8 %, u 2012. godini 14%, a u 2013. godini 14,2 %.

Najviša razina financijske poluge zabilježena je u 2013. godini, dok je najmanji postotak

financijske poluge zabilježen u 2011. godini. Kada je riječ o stopi adekvatnosti jamstvenog

kapitala, ova stopa je u 2011. godini iznosila 19, 55%, u 2012. godini 20,89% i u 2013. godini

21,05%. Dakle, moguće je zaključiti da je stopa adekvatnosti jamstvenog kapitala banaka

rasla kroz sve tri istraživane godine. Najviša stopa adekvatnosti jamstvenog kapitala u

bankarskom sustavu Republike Hrvatske je zabilježena u 2013. godini, dok je najmanja stopa

43

adekvatnosti jamstvenog kapitala banaka u Republici Hrvatskoj zabilježenna u 2011. godini.

Pokazatelj ROAA, odnosno, povrat na imovinu u 2011. godini je iznosio 1,2 %, u 2012.

godini 0,8 %, a u 2013. godini 0,2 %. Ovaj pokazatelj najveću razinu je zabilježio u 2011

godini, dok je najniža razina povrata na imovinu zabilježena u 2013. godini kada je povrat na

imovinu iznosio samo 0,2%. Pokazatelj ROEA, odnsno, povrat na kapital u 2011. godini je

iznosio 6,9%, u 2012. godini 4,8 %, a u 2013. godini 0,9 %. Ovaj pokazatelj najveću razinu je

zabilježio u 2011. godini, dok je najniža razina povrata na imovinu zabilježena u 2013. godini

kada je povrat na kapital iznosio samo 0,9%. Sektorska distribucija danih kredita može se

objasniti na sljedeći način: od 100% danih kredita, državnim jedinicama je odobreno 14,9 %

kredita, financijskim institucijama 2,5%, trgovačkim društvima 38,2%, stanovništvu 43,5%,

ostalima 0,9 %. Iz prikazane strukture moguće je donjeti zaključak da se najveći udio ukupnih

osobrenih kredita odobrio stanovništvu, i trgovačkim društvima, dok se najmanji broj kredita

odobrio financijskim institucijama. Sektorsku distribuciju primljenih depozita moguće je

objasniti na sljedeći način: od ukupno 100 % primljenih depozita ukupno 2,2% primljeno je

od državnih jedinica, 5,8% od financijskih institucija, 14,8 % od trgovačkih drušava, 1,2% od

neprofitnih institucija, 61,1% od stanovništva, te 15,1% od nerezidenata. Prema prikazanim

podacima moguće je zaključiti da je najviše depozita primljeno od stanovništva, dok je

najmanji postotak depozita primljen od državnih jedinica, i neprofitnih institucija.

Basel III jest treći Baselski ugovor koji je izazvao veliku buru u europskim institucijama.

Baselom III uređeno je pravilo da banke moraju čuvati rezerve u omjeru od najmanje sedam

posto od ukupnih rizičnih ulaganja, umjesto dva posto koliko je prije bilo propisano. Ukoliko

se banke ne pridržavaju Basela III tada će se zabraniti isplata dividendi dioničarima sve do

trenutka kada se bilance ne korigiraju. Naziv Basela III odnosi se na treći revidirani ugovor iz

Basela, kojega je usvojio Baselski odbor za nadzor banaka koji se sastoji od predstavnika

središnjih banaka i regulatornih tijela zemalja G 20. Kljunu ulogu u održavanju stabilnosti

bankarskog sustava imaju upravo supervizori i vanjski revizori. Baselski odbor je izdao

Osnovna načela djelotvornog nadzora banaka no priroda tog odnosa razlikuje se od zemlje do

zemlje, pa neke od smjernica iz ovog ugovora nije moguće u cjelosti primjeniti u svim

zemljama. Baselski odbor je kao cilj naveo da se nada kako će zemlje koristiti ove smjernice

kako bi razdvojile ulogu bankarskih supervizora od uloge vanjskih revizora banaka u

navedenim zemljama. Banke su institucije koje imaju središnju ulogu u gospodarstvu, one

drže štednju građana, osiguravaju sredstva plaćanja za robu i usluge i financiraju razvoj

poslova i trgovine. Kako bi banke bile u mogućnosti obavljati ovu ulogu bitno je da one

44

zadobiju i održe povjerenje javnosti ali i osoba, odnosno, institucija sa kojima posluju.

Baselski odbor je još u rujnu 1997. godine objavio Osnovna načela djelotvornog nadzora

banaka koje je nazvao Baselska osnovna načela. Cilj tih načela je da ona služe kao reference

kako bi se uspostavili djelotvorni nadzorni sustavi, kako na međunarodnoj razini, tako i u

svakoj zemlji posebno. Taj dokument se oslanja na Baselska osnovna načela. Kada je riječ o

minimalnim kapitalnim zahtjevima bitno je napomenuti da upravo Basel II određuje zahtjeve

za kapitalom banaka. Stopa adekvatnosti kapitala jednaka je jamstvenom kapitalu

podijeljenom sa ponderiranom aktivom. Stopa mora iznositi najmanje 12%. U baselu 2 došlo

je do primjena u mjerenjima i analizama rizika kojima je banka izložena, promijenjena je

kvantifikacija kreditnog rizika, te operativni rizik. Dakle, Basel 2 određuje minimalne

zahtjeve za kapitalom banaka za tri vrste rizika: kreditni, operativni i tržišni. Minimalna stopa

adekvatnosti kapitala u Republici Hrvatskoj iznosi 12% kako je doneseno 2013. godine

Odlukom o adekvatnosti kapitala, no osim nje postoje i dodatni kapitalni zahtjevi koji se

odnose na dodatni zaštitini sloj kapitala, protukciklički sloj kapitala, te na dodatne kapitalne

zahtjeve za sistemske rizike. Kada je rijel o procikličnim mehanizmima bitno je napomenuti

da u predkriznim vremenima postoji mogućnost smanjivanja kapitalnih zahtjeva. Predkrizna

vremena definiraju se kao vrh pozitivnog dijela ekonomskog ciklusa. Baselom 3 uređuju se i

mjere likvidnosti. Basel 3 uspostavlja standard kojim se upravlja krakoročnom likvidnošću i

on nalaže da banke moraju imati dovoljno likvidnih sredstava kako bi bile u mogućnosti

pokriti svoje novčane odljeve za vremensko razdoblje od 30 dana. Također, Basel 3

uspostavlja i standard kojim se upravlja strukturom dugoročne likvidnosti i kojim on nalaže

koliku količinu stabilnog financiranja prelazi potrebnu količinu stabilnog financiranja u

razdoblju od jedne godine krize. Dostupni stabilni izvori moraju biti veći od potrebnih

stabilnih izvora koji se procjenjuju na temelju ročnosti i kvalitete danih kredita.

Banke su jedne od najstrože reguliranih institucija jer se financijska stabilnost očituje u

nesmetanom funkcioniranju institucija, tržišta i infrastrukture. Stabilnost financijskog sustava

je od neprocjenjive važnosti za ekonomski rast i razvoj svake zemlje. Financijski sektor ima

značaju ulogu u gospodarskm razvoju te je upravo zbog toga jedan od najdetaljnije reguliranih

segmenata. Sva financijska ugovaranja, koja su dužničkog i vlasničkog karaktera sklapaju se

sa vjerom u uvećani kapital, funkcionalnost financijskog sustava i financijskih ugovora. Kako

bi se osiguralo ispravno reguliranje, ali i stabilnost financijskog sustava bitno je da su

teoretski okviri regulacije detaljno razrađeni i postavljeni. Na mnoge promjene koje su se

dogodile u brojnim zemljama, pa tako i u banksrskim sustavima zemalja, utjecala je i pojava

45

globalne financijske krize koja je započela 2008. godine te se upravo tada počelo raditi na

izgradnji novog sustava financijske regulacije. Financijska kriza ostavila je brojne posljedice

upravo na banke. Također, kako bi bankarski sustav funkcionirao potrebno je uspostaviti

djelotvorni regulacijski sustav, no bitno je da reguliranje bankarskog poslovanja ne djeluje

negativno na poslovanje banaka. Reguliranje mora poticati bankarski sustav da se brže

prilagodi na prilike koje su tada aktualne u gospodarstvu, da se brže prilagode promjenama na

tržištu, kao i napretku tehnologije.

46

POPIS LITERATURE

KNJIGE:

1. Matić, B. and Srb, V. (2000.) Bankarstvo. Osijek: Ekonomski fakultet u Osijeku.

2. Matić, B. (2011.) Monetarna ekonomija. Osijek: Ekonomski fakultet u Osijeku.

3. Erega, S. ( 2009.) Što banke ne žele da znate. Zagreb: Profil.

4. Maurović, Lj. (2009.) Bankarsko pravo. Pula: Sveuličište Jurja Dobrile: Odjel za

ekonomiju i turizam dr. Mijo Mirković

5. Ora, B. (2007.) Poslovno bankarstvo. Split: Sveučilišni studijski centar za stručne

studije.

6. Gregurek, M. And Vidaković, N. (2011.) Bankarsko poslovanje. Zagreb: RRIF plus.

7. Matić, B. And Srb, V. (2001.) Bankarstvo u gospodarstvu. Osijek: Pravni fakultet

Osijek.

8. Knežević, M. (1984.) Banka: organizacija i poslovanje. Zagreb: Školska knjiga.

INTERNET IZVORI:

a. www.hnb.hr

b. http://e-lib.efst.hr/2013/2110032.pdf

c. http://www.hub.hr/sites/default/files/hub_analize_broj_27_-_nova_regulacija.pdf

http://www.hnb.hr/


http://www.hub.hr/sites/default/files/hub_analize_broj_27_-_nova_regulacija.pdf

47

POPIS TABLICA

Tablica broj 1: prikaz ukupne imovine banaka Republike Hrvatske izražena u milijardama

kuna.......................................................................................................................................... 23

Tablica broj 2: prikaz broja banaka Republike Hrvatske........................................................ 24

Tablica broj 3: prikaz vlasničke strukture bankarskog sustava Republike Hrvatske .............. 25

Tablica broj 4: prikaz financijske poluge bankarskog sustava Republike Hrvatske ................27

Tablica broj 5: prikaz stope adekvatnosti jamstvenog kapitala banaka u Republici Hrvatskoj

...................................................................................................................................................27

Tablica broj 6: prikaz prinosa na prosječnu imovinu i na prosječni kapital............................ 28

Tablica broj 7: prikaz klasifikacije plasmana i izvanbilančnih obveza banaka .......................29

Tablica broj 9: prikaz sektorske primljenih depozita kredita ...................................................31

Documents

UTJECAJ PRIMJENE BASELA III NA BANKARSKI · PDF fileposlovne banke jer one također sudjeluju u stvaranju novca. ... U ovom dijelu seminarskog rada biti će prikazan povijesni razvoj