Utjecaj privredne strukture i ekonomske politike na ... · PDF fileUvozne i izvozne carine te formalno ukidanje carina na osnovi ... Utjecaj privredne strukture i ekonomske politike

UDK 339.138

336.27

Utjecaj privredne strukture i ekonomske

politike na gospodarstvo i vanjski dug

a�etak

Stanje hrvatskoga gospodarstva i nominalno i relativno alarmantnivanjski dug mogu iznenaditi samo one ekonomiste i politièare koji nepoznaju ekonomsku povijest Republike Hrvatske. Materijalneosobine i objektivni prirodni uvjeti vuku naslijeðe iz razdoblja kadase ekonomska sudbina dijelila s danas mrtvim i nepostojeæimdr�avnim formacijama. Austro-Ugarska i ugoslavija davno sunestale, ali njihov peèat postoji na troškovnom i tr�išnom naslijeðu, usklonosti i navikama neracionalne i pretjerane potrošnje, manjkudemokratske odgovornosti za ono što je loše uèinjeno ili se propustilouèiniti, pa i u mentalitetu voðenja nekoordinirane «refleksne»dr�avne intervencije koja provjereno vodi u ekonomsku krizu«dosljednošæu grèke drame».

lju ne rije i: privredna struktura, intervencionistièko upravljanje,valutna politika, vanjski dug, interesi zajednice

293

Prof.,dr.,sc., Duško Saboloviæ, redoviti profesor, Ekonomski fakultet Zagreb

Stanje gospodarstva prvenstveno odreðuju objektivni materijalni iprirodni uvjeti koji se razvijaju i modificiraju kroz vrijeme uzavisnosti od unutrašnjih društvenih i ekonomskih zbivanja i tr�išnihodraza iz vanjskog okru�ja. Ta se «privredna struktura» bitnorazlikuje meðu zemljama i èini materijalnu strukturu na koju senadovezuju razne mjere tr�išne intervencije, odnosno gospodarskepolitike koja ima tr�išne posljedice u disparitetima kupovne moæinovca u odnosu na troškove, cijene i slu�beni ili tr�išni valutni teèaj,koji se formiraju na paritetima gdje ih slobodno tr�ište ne bi dovelo danije bilo privredno-politièkog utjecanja na stanje ponude i potra�nje.Svaki privredni subjekt, od pojedinca i poduzeæa, preko raznihdruštvenih udruga i institucija od lokalne i regionalne zajednice dodr�ave i nadnacionalnih i multilateralnih, svojom aktivnošæu,intervencionistièkim upravljanjem, utjeèe na tr�ište «u funkciji cilja»svjesno ili nenamjerno.

Intervencionizam se èesto teorijski prešuæuje pa još nije do krajaizgradio svoj sustav. On se naprosto našao kao nu�no sredstvo uuvjetima svjetskog tr�išta slu�eæi se iskustvima i metodama svihprethodnih vanjskotrgovinskih shvaæanja pri izgradnji svojegasuvremenijeg shvaæanja. U tom se svojstvu intervencionizmu kaoopæoj svjetskoj pojavi nu�no dogaða da zbog toga što primjenjuje imetode iz prethodnih razdoblja èesto bude i identificiran s takvimvanjskotrgovinskim shvaæanjima. Tako se u opæoj primjeniintervencije pojavljuju te�nje da se praksa vrati u prethodne sustaveèijim se iskustvima, uz ostala, intervencionizam takoðer koristi i uneoliberalizmu. Mo�e se, meðutim, ukazati da i liberalneproklamacije zapravo sadr�avaju intervencionistièki karakter jer senjima, kao i konkretnim intervencionistièkim zahvatima, �eli umeðunarodnim privrednim odnosima postiæi odreðeno stanje kojenajviše odgovara trenutnim interesima pojedine privrede, ali koje bise samo silom eventualno moglo nametnuti svjetskom tr�ištu.

Primjena ili neprimjena tr�išne intervencije uopæe ili u pojedinimnjezinim oblicima – to je nit koja se provlaèi kroz sva tr�išnashvaæanja. Intervencija u privreðivanju i meðunarodnoj razmjeni inije ništa drugo nego alat kojim se ekonomska politika jaèe ili slabijekoristi. Razdoblja pojedinih tr�išnih shvaæanja ne karakterizirajutoliko razlike u ocjeni pojedinih intervencionistièkih instrumenata,koliko razlike u ciljevima koji se postavljaju pri izboru �eljenihtr�išnih djelovanja instrumenata. U odreðenim objektivnim uvjetimasvaki instrument tr�išne politike ima odreðeno tr�išno djelovanje, bez

294Dušan Saboloviæ: Utjecaj privredne strukture i ekonomske politike na...

EKONOMIJA / ECONOMICS, 11 (2) str. 293-318 (2004) www.rifin.com

obzira na to zbog èega je uveden i je li odgovarajuæe struènoprimijenjen. Tr�išni se ciljevi posti�u naèinom primjene i povoljnimizborom naprikladnijih instrumenata kako bi se postigao �eljenitr�išni uèinak i ekonomsko postignuæe. Ukoliko doðe do strateškegreške u ekonomskoj koncepciji ili do privredno-politièke greške uizboru i kombinaciji mjera tr�išne intervencije, �eljeni se ciljevi udruštvu neæe ostvariti, ali æe na tr�ištu doæi do promjena relativnihodnosa meðu disparitetima cijena. (Pertot i Saboloviæ, 2004: 350)

Miješanje pojma tr�išne intervencije kao gospodarske ivanjskotrgovinske tehnike s politièkim i dogmatskim ciljevimakomplicira operativni pristup tr�išnim mjerama kao u biti ponajprijeoperativnoj tehnièkoj pojavi.

Disparitetne odnose meðu troškovima proizvodnje odr�ava disparitetmeðu prodajnim cijenama. Kad bi se pretpostavilo da u liberalizmunije bilo dispariteta prodajnih cijena, time bi se ujedno pretpostaviloda u takvu sustavu nije moglo biti ni dispariteta troškova proizvodnje.

U intervencionizmu dispariteti tih troškova, meðutim, samo jednimdijelom nastaju zbog dispariteta u samim prodajnim cijenama.Mnogo va�niji izvor dispariteta le�i u razlièitoj strukturi troškova,koja se opet zasniva na samoj prirodi razlièitih proizvodnji itehnologija.

Prema tome, disparitetni odnosi troškova proizvodnje ne samo da supod stalnim utjecajem intervencionistièkih mjera, unutrašnjedinamike meðu artiklima i troškova proizvodnje koji nastaju iz tihdispariteta, a koji tijekom vremena sami nastoje da se nekakoizravnaju, nego i pod moguæim utjecajem promjena na svjetskomtr�ištu koje isto tako dinamièno mijenjaju relativne proizvodneodnose unutar svake privrede, onako kako se te promjene odra�avajuu okviru postojeæih teèajnih odnosa i djelovanja instrumenata tr�išneintervencije.

Privredna struktura

Razvoj materijalne egzaktne proizvodno-uslu�ne strukture društvapod stalnim je utjecajem razvoja tehnologije, posebice u uvjetima«globalizacije» svijeta èine tzv. «ekonomsku strukturu» društva. Tosu objektivni materijalni uvjeti od kojih poèinje �ivot svakogagospodarstva i društva.



Na materijalne uvjete nadodaju se gospodarske mjere svakenacionalne ili nadnacionalne zajednice, koje su rezultat egzaktnih«tehnièkih» znanja i iskustava voðenja privrede na razinama odpojedinca, preko kompanije poduzeæa, do makrodr�avne ilimeðunarodne zajednice. Struènost i egzaktnost tih mjera lako sedoformira politièkim i ideološkim ingredijentima, pri èemu kreatoriekonomske politike, pojedinci i institucije, èesto mogu bitinedovoljno svjesni svih tr�išnih posljedica, posebice kada su raznemjere reguliranja tr�išta nekoordinirane ili èak deformirane«sukobom interesa» ili nedovoljnom struènosæu sudionika uodluèivanju o izboru tr�išne intervencije.

Doktor ekonomije mogao bi biti ministar zdravstva s odreðenimsto�erom struènih suradnika, ali ne bi se vjerojatno prihvatiooperacije na mozgu. Privreda je vrlo kompliciran iako u pravilu �ilavorganizam, èesto usporeðivan i s ljudskim, tako da njegovoodr�avanje ne mogu u pravilu uspješno voditi osobe bez temeljnogaekonomskog obrazovanja koje jamèi sposobnost shvaæanja bitiegzaktnih materijalnih osobina privrede, tr�išta i gospodarskihinteresa zajednice, kao npr. razni politièari, pravnici, lijeènici i sliènijer im nedostaje razumijevanje skrivene biti ekonomske znanosti.(Tvrdnja profesora Pertota o ulozi nerazumijevanja tr�išta uobjašnjenju ekonomske krize, uz napomenu da je glavni ekonomskisavjetnik vlade SFRJ bio – «ipak pravnik».)

Jedinstveni utjecaj objektivno danih naslijeðenih materijalnih uvjeta iraznoliko djelotvornih ekonomskih intervencija mogu dovesti doostvarivanja ciljeva «pseudo-socijalnih» grupa koji su u skladu snjihovim privatnim interesima, ali èesto na štetu cijele društvenezajednice. Tomu posebice pridonosi idologija «novog kapitalizma» utzv. tranzicijskim zemljama. Ona bi sigurno zavreðivalapolitièkoekonomsku teorijsku analizu koja bi vodila raèuna uz opæezakonitosti i o specifiènim uvjetima svake odreðene zajednice kojate�i k optimalizaciji postignuæa svojega društva.

Jesu li odr�ivi razvoj društva i puna zaposlenost još uvijek najvišiopæi i ekonomski ciljevi zajednice? Koliko ekološka svijest i zaštitaokoliša još imaju izgleda u natjecanju s poveæanjem dobiti ibogatstva? Koliko još vrijede normativne humanistièke vrijednosti uveæini zemalja u svijetu pa i u Hrvatskoj? Je li vanjski dug uopæeproblem osim što uzrokuje zanovijetanja Meðunarodnogamonetarnog fonda ili je to tek aspekt pre�ivljavanja koji æe se poslije



podmiriti prodajom pokretne i nepokretne imovine, kako se to èini odkada postoji moderna dr�ava? Vanjski dug i prodaja imovine sredstvasu kojima se poravnava bilanca plaæanja u funkciji normalnog �ivotadruštva. Je li svejedno mešetare li nekretninama uz Jadran strani ilidomaæi poduzetnici?

Hrvatska naslijeða

Tantativno sistematiziranje utjecaja na formiranje tr�išne strukturemoralo bi svakako uzeti u obzir naslijeðenu troškovnu neosjetljivostkoja se ugnijezdila u hrvatskoj privredi, poèevši od neosjetljivosti zamaterijalne troškove koji prema raznim istra�ivanjima vjerojatnoèine još uvijek oko dvije treæine svih troškova u strukturi cijeneveæine poduzeæa i zbog toga i u bruto nacionalnom proizvodu.(Zakljuèke Ankete o disparitetima troškova i cijena u našoj vanjskojrazmjeni objavio je Ekonomski institut Zagreb 1971. godine, acjelokupni kompjutorski materijal pohranjen je u arhivi tajnikaprojekta, autora ovog teksta. Nastavak projekta nije bio moguæ kadaje godišnja inflacija onemoguæila definiranje cijene proizvoda kojamo�e reprezentirati cijelu godinu.)

Na ostale tri rubrike troškova, osobna primanja svih sudionika odvlasnika, preko menad�era, do radništva te na rekapitalizaciju iliformiranje novog kapitala nakon pokriæa svih troškova poslovanja,preostaje manje nego što je uobièajeno u raznim zemljama uinozemstvu. Posebice je rekapitalizacija u pravilu viša u veæinizemalja nego u hrvatskom gospodarstvu, uz vjerojatnu iznimkukvazimonopolskih ili strateških sektora bankarstva, prometa, medija iprirodnih bogatstava, gdje se formira monopolska renta te eksploatirai ubire kapital koji je nastao radom sadašnjih i prošlih generacija.

Nesvjesnost o politici upravljanja troškovima pojavljuje se i usluèajevima kada se radi male uštede pristaje i na nesvjesni rizikvelikih gubitaka. Takva je opasnost umanjena kod monopolskih ikvazimonopolskih sektora. (Ilustracija politike «ušteda» natroškovima po naèelu opasnosti od «više štete nego koristi» jestprimjer zraènih prijevoznika koji zadr�avaju visoke cijene, a ukidajuputnicima pogodnosti, od novina, preko osvje�enja i još ihmaltretiraju puštanjem na ekranima za razonodu prete�itokomercijalnih programa. Naivno preuzimanje dijela tr�išne politikekompanija koje su odnos troškova tako organizirale da se vještim



upravljanjem mo�e dobiti preko interneta let za Britaniju za «nulafunti» uz uštede na troškovima, nezamislivo je i nedopustivo zaputovanje uz punu cijenu leta.)

Neracionalno upravljanje troškovima mo�e se istra�iti i na fenomenupomodnog «outsorsinga», odnosno selidbe proizvodnje tamo gdje jeradna snaga najjeftinija. U uvjetima stalne zakonitosti poveæanjaproizvodnosti s tendencijom prebacivanja te�išta na efikasnostcijelog procesa proizvodnje, tehnologijom i djelotvornomorganizacijom uz poveæanje kvalitete, teorijski bi se morala ostvaritiveæa dobit uz kvalitetniju radnu snagu nego na ekploatacijinajjeftinije radne snage. Udaljavanja od «pune zaposlenosti» u zemljikoja izvozi cijele proizvodnje najozbiljnije raspravljaju sindikatiugro�enih struka. U SAD-u se veæ raspravlja o tome trebaju li inajjaèe industrijske zemlje prepustiti i informacijske tehnologijemanje razvijenim zemljama prema teorijskoj ideji Adama Smitha o«apsolutnim prednostima» iz 18. stoljeæa.

Takav pseudoliberalizam vjerojatno je jedan od èimbenika kojipogoduje rastu nezaposlenosti, siromaštva i prijetnji jaèanjakriminala i materijalno motiviranog terorizma.

Refleksna tr�išna politika

Nematerijalni izvor moguæe krize i porast vanjskog duganeracionalna je i nekoordinirana te zato refleksna tr�išna intervencija.Na naslijeðima austro-ugarskoga administrativnog protekcionizma isamoupravnog manipuliranja mjerama poticaja i zaštite, nastavlja senekoordinirano manipuliranje mjerama vanjskotrgovinske politike.Uvozne i izvozne carine te formalno ukidanje carina na osnoviUgovora o pridru�ivanju i suradnji i novih «preporuka» oliberalizaciji gospodarstva i politici teèaja, takoðer se èestoprimjenjuje formalno i shematski prema univerzalnom receptu bezsvijesti o razvojnim i svekolikim tr�išnim i društvenim posljedicama.Poslovni æe ljudi, politièari i poduzetnici, tu naæi svoje interese, alizajednica æe sve više tonuti u buduæu krizu i vanjski dug koji æe nakraju plaæati drugi koji æe ostati du�ni iako nisu krivi.

Mogla bi se elaborirati i stara, ali rijetko shvaæena teza da je najveæidio vanjskog duga otišao u neracionalnu privatnu i javnu potrošnju,ali da se velik dio kapitala vratio u inozemstvo kroz meðunarodnueksploataciju u monopolskim i strateškim sektorima i teèajem



stimuliranim izvozom. Uz drugaèiju teèajnu politiku velik diohrvatskog izvoza ne bi imao nu�ne izvozne atribute.

Dok se navodno inozemni kapital, koji posjeduje više od 93 postobanaka u RH, u pravilu reinvestira jer su dobiti u hrvatskombankarstvu navodno daleko veæe nego u matiènim zemljama, veæinadobiti iz kvazimonopolskih sektora (primjerice medija ikomunikacija) navodno se repatrira i prelijeva u inozemstvo. Tajodljev kapitala ostavlja u zemlji neistra�ene ciklièke posljedice iutjecaj na bilancu plaæanja te preko nje i na rekordni vanjski dug.

Ulaganje stranog kapitala u nekretnine ili prodaja imovineinozemnim vlasnicima nominalno stvara iluziju umanjenja javnogduga iako otvara «Pandorinu kutiju» buduænosti kada se potrošeprièuve s kojima se odr�ava iluzija normalnosti stanja na tr�ištu doiduæih izbora – nakon kojih se u pravilu prepoznaju krivci izprethodnog re�ima.

Na stanje javnog duga bitno utjeèe i tradicionalno pretjerana sklonostpotrošnji. Veæ du�e od stoljeæa sazrijeva pretjerana potrošnja po«staroj hrvatskoj navadi» prema modelu da su se veliki gradoviugledali u Beè i beèku potrošnju, mali gradovi u velike gradove, asela u male gradove. Samoupravno razdoblje sa suboptimalnoostvarenim socijalnim proklamacijama osiguravalo je socijalni mirneobuzdanom i pretjeranom potrošnjom, koja se nagomilala zajednos neracionalnom proizvodnom potrošnjom i iracionalnomgospodarskom, posebice vanjskotrgovinskom politikom poticaja, oèemu postoji obilna struèna ekonomska literatura i dokumentacija,ponajprije iz razdoblja do devedesetih godina dvadesetog stoljeæa. Tuse gnojilo plodno tlo za novovjeki «konzumerizam» poticanpotrošaèkom propagandom i paradoksom da su neki oblici potrošnjeu hrvatskom društvu nesrazmjerno pretjerani u usporedbi smaterijalnim uvjetima i s drugim zemljama. S druge strane, velik diopopulacije u gradovima �ivi na «pecivu i fast foodu».

Proizvodnja i svekolika potrošnja koju su omoguæili i stimuliralinetransparentna privatizacija i brojne privilegije za poduzetnike inovu »elitu» mo�e se takoðer prepoznati u porastu javnog duga.Otuda i provokativna teza o kojoj se ne raspravlja niti je se osporava:«privatizacija i višestranaèje, slabo su pridonijeli uèinkovitostihrvatskoga gospodarstva i društva».



Netransparentna «privatizacija»

Poèetkom devedesetih godina prošlog stoljeæa zalo�io sam se uintervjuu Veèernjem listu da radi njezine posebnosti i specifiènostiRepublici Hrvatskoj ne treba «privatizacija» u stilucentralno-planskih zemalja, tzv. «socijalistièkih zemalja Europe».Umjesto «tranzicije» i «pretvorbe» koje su u tradicionalnonedemokratskim uvjetima nepostojanja tradicije parlamentarne isvekolike demokracije u pravilu netransparentne, èak ako se i nedogaðaju u ratnim uvjetima kada demokracija slièno muzama nefunkcionira najbolje, zalo�io sam se za stvaranje privatnog vlasništvau Hrvatskoj na tr�ištu. Stimulativnim mjerama tr�išne politike trebaloje osigurati poticajne uvjete za stvaranje privatnog vlasništva uskladu s prete�itim opredjeljenjem puèanstva i uz jasna i logiènapravila igre.

Stvaranju legalnoga i uèinkovitoga privatnog vlasništva u Hrvatskojuz adekvatnu prateæu zakonsku regulativu znatno je moglopridonijeti i èetvrt stoljeæa poduzetnièkog iskustva od uvoðenja tzv.«društvene i privredne reforme iz 1965.» Stimulativna tr�išnaintervencija privukla bi i dio hrvatske emigracije, koja je velikimdijelom veæ imala privatno vlasništvo u inozemstvu koje je stvorila natr�ištu a ne kroz netransparentne uvjete koji su omoguæavali imalverzacije omoguæene pretvarenjem društvenog vlasništva uprivatno na osnovi privilegija.

Nesreðeni uvjeti odbijali su investicije u poslovanje, a inozemnikapital raznih vrsta te�io je prvenstveno k pothvatima u kojima jepostojao izgled za špekulantsku pretjeranu dobit.

Pretjerana potrošnja u odnosu na objektivne moguænosti utjeèe i naprivrednu strukturu i na formuliranje ekonomske intervencije, kojesvojim zajednièkim djelovanjem utjeèu na bilancu plaæanja ipoveæanje nesagledivog vanjskog duga.

Privatizacija je velikim dijelom posvojila pa i uništila društvenovlasništvo stvarano desetljeæima izdvajanjem zaposlenika koji su upravilu primali samo relativno male plaæe, dok se sav novostvorenikapital, osim dijela koji je otišao u rasap i razne oblike nelegalne«privatizacije», ulagao u društvena poduzeæa. Gdje je nestalodesetljeæima formirano društveno ili javno vlasništvo? Privilegiranipoduzetnici pretvorili su to društveno ili javno vlasništvo u privatno



na uèinkovit i netransparentan naèin, nekada pokriveno zakonskimpropisima, a vjerojatno èesto i bez takve oblande.

Dokazala se u mnogim sluèajevima stoljeæima stara teza francuskogaekonomskog teoretièara i filozofa Proudhona, poznatog po i danasaktualnim elementima ekonomskih koncepcija «filozofije bijede»:«LA PROPRIETE C’EST LA VOL». «Vlasništvo je kraða».

Glad za vlasništvom i bogatstvom u pravilu se zadovoljavala prekorasprodaje imovine i kroz poveæanje zadu�enosti na razinamapojedinaca, poduzeæa i dr�ave prema inozemstvu. Moglo bi seistra�iti i pokazati da je najveæi dio golemoga hrvatskog javnog dugaprema zemlji i inozemstvu kojemu nije lako uæi u trag, premasvjedoèanstvu bivšeg ministra gospodarstva –ipak otišao u potrošnju.Tr�išnim se mjerama trebalo realocirati sredstva primljena uz vanjskidug umjesto u osobnu potrošnju (radi postizanja iluzije društvenogmira) u razvojne samofinancirajuæe investicije koje æe biti sposobnesame otplaæivati svoj dug pa i dugove zemlje.

Zamke hrvatskoga globalizma

Paradoks intervencionizma doveo je do njegovog preobra�aja sve dooblika pogodnog za pokušaj osporavanja, èak i tobo�njegodbacivanja u globalizmu, koji je kao i intervencionizam dijetetehnološkog razvoja, posebice napretka informacijske ikomunikacijske tehnologije, te virtualizacije poslovanja i prometaznanjem bogatih proizvoda i usluga.

Globalizam se èesto pojednostavnjeno definira ponajprije kaoukidanje zapreka i slabljenje dr�avnih granica, odnosno kao proces skojim se smanjuju ili èak potpuno ukidaju prepreke u meðunarodnojrazmjeni i poveæava ekonomska integracija meðu zemljama.Osnovne su karakteristike globalizacije prema takvoj, u osnoviutopijskoj viziji, brisanje zemljopisnih ogranièenja i poricanjeprivrednih sistema u kojima su nacionalna tr�išta predstavljalaodvojene entitete, meðusobno izolirane pomoæu trgovinskih barijera iprepreka u udaljenosti, vremenskoj razlici, kulturi i društvenomureðenju. Globalizacija dovodi do nastanka globalnog tr�išta iglobalnih proizvoda, do jaèanja povezanosti otvorenih nacionalnihgospodarstava, a unutar njih i meðu njima i regija, odnosnoregionalnih povezivanja. Meðu njima se oèekuje jaèanje



meðunarodne razmjene, pa èak i spajanje pojedinih kultura, tenastajanje jedne sasvim nove – globalne kulture.

Multinacionalne kompanije kao što su Coca-Cola, McDonald’s,IMB, Sony i dr. smatraju se predvodnicima toga trenda. VlasnikIKEA-e, lanca švedskih robnih kuæa u kojima se mo�e kupiti sve zadomaæinstvo, najbogatiji je èovjek na svijetu, prestigavši i kraljeveinformacijske tehnologije i naftnih izvora. Nudeæi jedinstveneproizvode u cijelom svijetu, oni poma�u stvaranju globalnog tr�išta.Uklanjanje trgovinskih barijera trebalo bi omoguæiti poduzeæima dapojedine proizvodne procese prebace na druge lokacije u svijetu gdjeza njihovo obavljanje postoje bolji uvjeti ili razlika u cijeni i kvalitetiproizvodnih faktora. Tako bi poduzeæa trebala dizajnirati proizvod ujednoj zemlji, proizvoditi sastavne dijelove u drugim zemljama,sastavljati proizvod u nekoj treæoj zemlji i na kraju taj finalniproizvod izvoziti diljem svijeta. Prvi put u ljudskoj povijesti sve semo�e proizvesti bilo gdje i prodati bilo gdje. U kapitalistièkimgospodarstvima to znaèi proizvodnju svakog dijela i obavljanje svakeaktivnosti na mjestu u svijetu gdje se to mo�e najjeftinije uèiniti teprodaju proizvedenih proizvoda i usluga tamo gdje su cijene i profitinajviši. Minimiziranje troškova i maksimiziranje prihoda jest sve uèemu se sastoji maksimiziranje profita, sr� kapitalizma.Sentimentalna vezanost za neki geografski dio svijeta ne spada u tajsustav. (Laster Thurow)

Tradicionalni i rafinirani kapitalizam krije u svom«inernacionalizmu» i globalizaciji zamke za male i neiskusne zemljeèiji se interesi i borba za �ivot ne mogu svrstati tek pod sentimentalnerazloge, veæ prije pod «darvinizam». Industrijska kooperacija nemora biti praæena neokolonijalizmom i u staroj Europi.

Tr�išna intervencija u neoliberalizmu

Najrazvijenije zemlje svijeta opredijelile su se uglavnom zaneoliberalizam kao dominantni pristup gospodarstvu i meðunarodnojrazmjeni, ali u tr�išnoj stvarnosti koriste brojne mjere ekonomskeintervencije. Reguliranje tr�išta i procesa u �ivotu društvaprimjenjuje se u dr�avnim upravljanjima procesima, a isto tako i umeðunarodnim i multilateralnim relacijama. Recentnoprvosvibanjsko proširenje Europske unije 2004. godine najbolja jeilustracija tr�išne intervencije u meðunarodnoj razmjeni kroz



pregovore o kvotama i protokolima, o trnovitom putu prikljuèivanjanacionalnih valuta novopeèenih srednjoeuropskih zemalja“eurozoni” i višegodišnjim ogranièenjima u migraciji i zapošljavanjuradne snage na cijelom podruèju multilateralne zajednice.

Brojni istra�ivaèi globalizma dolaze do razlièitih, pa i suprotnihzakljuèaka. Prema kritièarima (Hirst i Thompson , 2001: 11–17)globalizacija je postala pomodnim konceptom u društvenimznanostima, kljuènim naputkom gurua menad�menta te privlaènomparolom novinara i svakovrsnih politièara. Govori se da �ivimo urazdoblju u kojem je veæi dio društvenog �ivota odreðen globalnimprocesima, a nacionalne kulture, gospodarstva i granice nestaju.Smatra se da se javilo ili se javlja uistinu globalno gospodarstvo ukojem su odvojena nacionalna gospodarstva i stoga su unutarnjestrategije nacionalnog upravljanja gospodarstvom sve više neva�ne.Osnovna se dinamika svjetskoga gospodarstva internacionalizirala,njime dominiraju tr�išne sile koje je nemoguæe kontrolirati, a glavnisu gospodarski èimbenici i nositelji promjene istinsketransnacionalne korporacije koje ne ovise o nacionalnim dr�avama ismještaju se na Zemlji ondje gdje im nala�u tr�išne prednosti. Slika jesna�na toliko da je hipnotizirala analitièare i zarobila politièkeimaginacije.

Autori osporavaju krajnju tezu gospodarske globalizacije iakovjeruju da mnoge posljedice u podruèju kulture i politike bez idejeuistinu globaliziranoga gospodarstva neæe biti odr�ive. Na osnovidokaza za globalizacijski proces i protiv njega, u meðunarodnomgospodarstvu naglašava se moguænost nacionalnog i meðunarodnogupravljanja te se obraæa velika pozornost na buduæe nacionalnedr�ave i ulogu meðunarodnih tijela, sustava i struktura upravljanja.

Literatura o globalizaciji golema je i raznolika, pri èemu se veæina lit-erature o globalizaciji u meðunarodnom gospodarstvu zasniva naneodr�ivim pretpostavkama, primjerice da je globalizacija svršenaèinjenica.

Zagovaratelji “globalizacije” predlo�ili su daljnju liberalizacijumeðunarodnoga gospodarstva i deregulaciju nacionalnihgospodarstava. To je imalo ozbiljne posljedice u Aziji i na novimfinancijskim tr�ištima te je dovelo do gospodarske krize,nezaposlenosti i osiromašenja. Stajalište najekstremnije teze ogospodarskoj globalizaciji mo�da i jest naèeto azijskom krizom, nonije mrtvo. I dalje je sna�no u razvijenim zemljama gdje odr�ava



retoriku “konkurentnosti” i vjeru da su socijalne dr�ave Sjeverne iZapadne Europe zapreka gospodarskoj uèinkovitosti, koja se ne mo�eodr�ati u meðunarodnom gospodarstvu, te su zato navodno neke veæpred steèajem. Ove mitove i dalje valja prokazivati prije no što uèinenenadoknadivu štetu socijalnoj stabilnosti i gospodarskojuèinkovitosti. Svjetska tr�išta nisu izuzeta od regulacije i kontrole,premda su sadašnji djelokrug i ciljevi upravljanja gospodarstvomogranièeni razlièitim interesima velikih sila i gospodarskimdoktrinama koje prevladavaju kod njihovih elita. (Hirst i Thompsonib.)

Korijeni su opæe primjene tr�išne intervencije dvojaki. S jedne stranerazvoj tehnologije trebao je potporu društvene zajednice ufinanciranju fundamentalnih istra�ivanja koja nemaju izgleda zaostvarivanje brze i izgledne dobiti i povrata ulaganja. To se posebicepojavljuje u podruèju prirodnih znanosti i ekologije, najprije trošakuz nedefiniranu i neizvjesnu dobit, te raznih neprofitnih potrebadruštva u javnim djelatnostima zdravstva, kulture, obrane.

Neprofitni aspekti �ivota nekih dijelova djelatnosti zajedniceizazivaju potrebu mobilizacije javnog kapitala za ostvarivanjedruštvenih ciljeva koji ne mogu biti pokrenuti tr�išno motiviranimizgledom na brzu uobièajenu dobit. Gdje god slobodno tr�išteostvaruje po raznim kriterijima prihvatljive efekte, treba gaprimijeniti i ne ometati te tako eliminirati opasnost administriranjainstrumentima ekonomske politike koji mogu biti vrlo opasno oru�jeu nedovoljno vještim rukama.

“Postoje znanstveni razlozi za primjenu instrumenata trgovinske iindustrijske politike u svakom gospodarstvu, ali saprivredno-politièkog stajališta svaka intervencija mora se pa�ljivo ioprezno pripremiti nakon bri�nog prethodnog razmatranja”. (SørenKjeldsen-Kragh, 2000: 10)

Drugi izvor potrebe za korištenjem ekonomske intervencije jestpotreba koordiniranja gospodarstva radi ostvarivanja stimulativnihtr�išnih poticaja za poslovanje, ali i javnih ciljeva odr�ivog razvoja,posebice “pune zaposlenosti”, izvjesnog blagostanja primjerenograzvoju gospodarstva, tehnologije i ljudskih znanja na poèetku 21.stoljeæa. Paralelno s otklanjanjem siromaštva prisutna je i potrebaoptimalizacije uvjeta za ostvarivanje interesa zajednice da stvoristimulativne svekolike tr�išne, ekonomske, ekološke i organizacijskeuvjete za pojedince, poduzeæa i dr�avu radi iskorištenja potencijala



zajednice u raznim fazama razvoja i na razlièitim lokalnim,nacionalnim, regionalnim pa i svjetskim razinama.

Priroðena briga društva za odr�ivi razvoj, zaposlenost, blagostanje,otklanjanje ekstremnih i opasnih nestabilnosti inflacija i deflacija,uravnote�enu meðunarodnu razmjenu, dovela je do razvojatehnologije i povezanosti svijeta i vice versa (obratno).

Globalizam je tehnološka èinjenica i prilika za odr�ivi razvoj ioptimalizacije svjetskoga gospodarstva, koristeæi pritom sva znanja iiskustva iz prethodnih razdoblja meðunarodne trgovinske politike.Ciljeve se mo�e ostvariti usklaðenom kombinacijom liberalizma itr�išnog intervencionizma, podjednako u unutrašnjem privrednom idruštvenom razvoju kao i u meðunarodnoj razmjeni u planetarnimrazmjerima.

Ukoliko povezanost svijeta smanjuje troškove i cijene, trebalo biznaèiti i da æe nacionalne valute aprecirati, kao što i kvazimonopolskei oligopolske tendencije u multinacionalnim i transnacionalnimkompanijama mogu dovesti do porasta cijena i njihovog odr�avanjana nerealnim visinama.

Istra�ivanje meðuvalutarnih odnosa na deviznim tr�ištima nadilazilobi potrebe ovog rada, ali bi se pokazalo koliko i u 21. stoljeæu imavalutne nacionalne i nadnacionalne ekonomske intervencije.Oèigledno je da odnos teèaja eura i amerièkog dolara teško mo�e bitiodraz slobodne ponude i potra�nje. Kada slabiji euro u roku od jednegodine na deviznom tr�ištu poskupi na 1,3 US$, moglo bi se prijepretpostaviti da je to rezultat dr�avne ili meðunarodne intervencijenego promjene prirodnog teèaja valuta kao posljedice promjena uuèinkovitosti i konkurentnosti izmeðu velikih i moænih privreda unerealno kratkom roku za strukturne sveobuhvatne promjene.

Upravljanje odr�ivim razvojem

Odr�ivi razvoj jedan je od bitnih èimbenika u otklanjanju negativnihaspekata globalizma koji otklanjanje prepreka u meðunarodnimtr�išnim komunikacijama ponajprije vezuju uz smanjivanje troškovai poveæanje dobiti.

Uz neosporne ekonomske ciljeve, tradicionalne pokretaèe tr�išnihaktivnosti, prema naèelima odr�ivog razvoja treba jednako upravljatii ostvarivanjem društvenih ciljeva pune zaposlenosti i poboljšanja



kvalitete �ivota kao bitnog preduvjeta prosperiteta društvenezajednice.

Ekološki ciljevi zaštite ljudskog okoliša od devastacija u svjetlu tezeda smo “Zemlju posudili od svojih potomaka a ne naslijedili od svojihpredaka”, takoðer je bitna dimenzija koja zahtijevaintervencionistièko upravljanje. Brojne vladine i nevladine udruge imeðunarodne institucije brinu se o ekološkim problemima u okviruupravljanja cjelokupnim odr�ivim razvojem (Lazibat, 2004;Kolakoviæ, 2004).

Ideja odr�ivog razvoja oslanja se na istra�ivanje i razvitak znanjembogatih proizvodnih i uslu�nih sektora u društvu i korištenjemmetoda upravljanja koje jamèe dimenziju odr�ivosti na društvenom iekološkom podruèju �ivota na svim razinama od pojedinca, prekoraznih oblika organiziranja zajednice do povezanosti cijelog svijeta.

Ekonomski razvoj ne mo�e biti sveobuhvatan i odr�iv bez kvalitetnogupravljanja koje odreðuje pravila intervencije i reguliranja tr�išnihuvjeta. Kada se govori o slobodi tr�išta i o liberalizmu, u pravilu sepodrazumijeva da je stanje na tr�ištu odreðeno zakonskim i obièajnimmjerama tr�išne politike. Ideje odr�ivosti posebno se njeguju uEuropskoj uniji kao zajednici a i na nacionalnim razinama uzemljama èlanicama.

Europska Komisija istièe da demokratske institucije i zastupnicieuropske javnosti moraju osigurati djelotvornu i relevantnu politikuupravljanja društvenim i ekonomskim procesima. Smatra seizazovom pokrenuti politièke i ekonomske procese uz potpunouva�avanje individualnih i nacionalnih identiteta i u multilateralnojzajednici. Oèito je da po europskim kriterijima demokracijaosigurava dimenziju slobode i na pomno reguliranom tr�ištu prijenego ideološke proklamacije neoliberalizma koje se u primitivnijimsredinama ponekad shvaæaju u teoriji i u stvarnosti previše doslovno.(www.gosd.net)

Izmijenjeni mehanizam slobodnog tr�išta

Nerealno je oèekivati da æe gospodarski prosperitet, a posebice razvojmeðunarodne razmjene, jamèiti slobodno tr�ište i fraze sa zastavaekonomskog liberalizma s kojima naj�ešæe vitlaju upravoadministracije i njihovi teoretièari u zemljama koje u gospodarskoj



zbilji imaju protekcionistièke zakone i propise. Sve su rjeðiznanstvenici koji još pokušavaju zainteresirati struènu ekonomskujavnost i odgovorne politièare za voðenje gospodarstva i društva napostulat da slobodno tr�ište pribli�ava optimumu samo u nekimsektorima privrede i društva. U mnogim drugim podruèjimagospodarstva, posebice u razvoju tehnologije, socijalnoj sferi iostalome što se naziva «odr�ivi razvoj», gdje je profit kao temeljnipokretaè poduzetnika dalek ili neizvjestan, kao preduvjet uspjehanu�no je da suvremena dr�ava regulira tr�ište da bi se stvorilistimulativni tr�išni uvjeti u kojima bi se uz profitne ciljeve ostvarili idruštveni ili dr�avni interesi zajednice, koji su za veæinu stanovništvajoš uvijek ostvarenje optimalnog odr�ivog rasta, razvoja, punezaposlenosti i blagostanja. Tamo gdje je uèinkovito, tr�ište bezintervencija rješava na najjednostavniji naèin gospodarske probleme,no to se pravilo ne mo�e primijeniti na tr�ištima gdje poveæanje dobitine implicira i interese zajednice.

Teza da je slobodno tr�ište normala, tr�išna intervencijaprotuprirodno zastranjenje, mo�e se kolokvijalno osporitièinjeniènom istinom da je liberalizam u svome zlatnom dobusredinom 19. stoljeæa trajao jedva pedeset godina, dok opæa primjenajaèih ili slabijih mjera tr�išne intervencije ili reguliranja tr�išta trajeveæ du�e, veæinu vremena dvadesetog stoljeæa. Razdobljeneoliberalizma ili pseudoliberalizma,koje se pojavilo na kraju 20.stoljeæa, predstavlja samo nominalno izjašnjavanje za slobodu tr�ištana rijeèima, dok je na djelu uvijek prisutan pokušaj da se procesi udruštvu, posebice u gospodarstvu, usmjeravaju prema potrebamadr�ava ili u korist korporacija, pojedinaca i grupa na vlasti. Èak inepoduzimanje primjerenih gospodarskih mjera, predstavlja u bititr�išnu intervenciju neinterveniranjem jer utjeèe na stvaranjedispariteta troškova, cijena i kupovne moæi novca.

Najjednostavnija ilustracija teze jest da u svim dr�avama na svijetuparlamenti zasjedaju i donose zakone, a vlade i ni�a lokalna tijelapropise te razne odredbe kojima se regulira privreda i svekoliki �ivotdruštva. Takvo gospodarsko zakonodavstvo ima i svoje izravne iliposredne posljedice na tr�ištu koje se kumuliraju u disparitetimatroškova, cijena i kupovne moæi nacionalne valute. U takvimuvjetima prièe o slobodnom tr�ištu mogu biti samo nominalne iformalne, dok je tr�išna intervencija na djelu ponekad i krozkvazitr�išnu regulaciju s gospodarskim tr�išnim efektima. (Pertot iSaboloviæ, 2004: 125)



U uvjetima intervencionizma ekonomska intervencija uzrok je iposljedica promjena privredne strukture i njezinih komponenti te jena taj naèin nu�no ukljuèena u utjecaj na strukturalne promjene ikretanja u meðunarodnoj razmjeni.

Pomoæu direktnih privrednih mjera mo�e se kratkoroèno postiæiizvoz ili uvoz kakve privredna struktura zemlje ne mo�e dugoroènogenerirati. Dolazi do dvostrukoga ekonomskog djelovanjaprivredno-politièke intervencije. Kratkoroène promjene u strukturisvjetske trgovine mogu biti rezultat intenzivne izolirane intervencije,dok su dugoroène strukturalne promjene strukture meðunarodnerobne razmjene uvjetovane utjecajima intervencionistièki oblikovaneprivredne strukture zemalja.

Ilustracija tr�išne reakcije na mjere ekonomske politike mo�e serazabrati i u vanjskoj trgovini Hrvatske od poèetka voðenjadeflacijske politike na kraju 1993. godine. Politièki cilj stabilizacijeteèaja nacionalne valute stavio se ispred vanjskotrgovinskoga,odnosno stabilizacije vanjske trgovine robama i uslugama. Uspješnonominalno suzbijanje inflacije deflacijskom politikom i politikomteèaja istodobno je dovelo i do opadanja izvoza u vanjskoj trgovini, aodrazit æe se s vremenom još izrazitije i na gospodarski razvoj izvanjavnog sektora i na zaposlenost na nacionalnom tr�ištu.

Valutna politika godinama izaziva deflaciju, recesiju, prijetiprivrednim slomom i destimulira izvoz. O tome svjedoèe recentnistatistièki podaci o stabilnom teèaju unatoè porastu cijena strateškihproizvoda koji svojim akceleratorskim i multiplikatorskimdjelovanjima smanjuju «prirodni teèaj» domaæe valute, što znaèi daje uglavnom stagnantni tr�išni teèaj (u stvari «slu�beni teèaj HNB»)kronièno i gotovo tradicionalno precijenjen uza sve pripadajuæetr�išne efekte. Zaostajanje izvoza za uvozom pogoduje rastu deficitarobno-uslu�ene bilance u vanjskoj trgovini, dovodi do srodnihtendencija u bilanci plaæanja koje izazivaju prodaju imovineinozemstvu i unatoè tomu drastiènom porastu vanjskog duga.

Takvom ekonomskom koncepcijom sudbinu se prepustilo tuðiminteresima za poveæanje dobiti koji po ekonomskoj logici nemajupuno interesa za razvoj hrvatskog društva, veæ prvenstveno zapoveæanje dobiti. «Mangupi u vlastitim redovima» prodali sunajperspektivnija poduzeæa, dopustili su da ih namagarèe èak inovopeèeni poduzetnici iz novopojavljenih do juèercentralno-planskih totalitarnih dr�ava, prepustili su im veæinske



pakete i odluèivanje o strategiji i upravljanju poslovanjem iraspodjelom dobiti. U sektorima gdje postoje monopolske tendencijekao što su financije, energija, komunikacije i mediji izgleda da serepatrira golema dobit, dok se, prema nekim informacijama, usektorima gdje je dobit znatno veæa nego u inozemstvu «vruæi novac»zdušno reinvestira dokle god nema probitaènije prilike drugdje usvijetu.

Rasprodaje se na veliko nekretnine strancima, ali, iako se to knji�ikao «izvoz», vanjski dug galopira. Špekulacije stranaca snekretninama i mešetarenje u turizmu kroz agencije za promet mora,obale i priobalja otvorile su prostor i za domaæe špekulante kojipodjednako nezainteresirani za interese zajednice pronalaze noveprimitivne trikove za uveæanje kapitala koji su stvorili u ranimdanima ratnih uvjeta netransparentnim muljanjem. Privatno-javnomspregom uveæava se, èini se, kapital netransparentno steèenprivilegijama i privatizacijom u vrijeme mlade dr�ave kada semalverzacije, mešetarenja i sukobe interesa nije ni spominjalo udomovinskom ratu, a kamoli bar probalo aljkavo regulirati.

O perfidnosti i zamkama privatizacije treba uz pisce devetnaestog idvadesetog stoljeæa èitati i recentne autore kao što su Slavoj �i�ek,Herst i Thompson, pa i novinarku Naomi Klein ili pisca AlessandraBarricca. Iz njihovih svjedoèanstava èuje se i ponavlja prudonovskajeka slavne parole »Vlasništvo je kraða».

Uz objektivno stanje materijalne osnove ekonomke strukture i daniparazitizam i malverzacije koje se pojvaljuju i u drugim tzv.tranzicijskim zemljama, koje nisu imale perspektivnu tr�išnu osnovukao Hrvatska a ipak su je prestigle, veliko je znaèenje ekonomskepolitike o èijoj moæi najbolje svjedoèi japansko privredno èudo.(Pertot, 1978)

Deflacijska valutna politika

Uz štetu u meðunarodnoj razmjeni, valutna je politika posebnopogubna i za našu gospodarsku buduænost jer bitno utjeèe na kriterijeosobina i kolièine novih investicija koje æe se ugraditi u privrednustrukturu svojim troškovnim osobinama koje æe drastièno izmijenitiposlovni i tr�išni znaèaj proizvodne strukture èim se napustideflacijska valutna politika kakvu ne vodi nijedna uspješnaindustrijska zemlja u svijetu. Zašto nitko u svijetu ne vodi valutnu



politiku deflacije, a posebice se time ne hvali? Sve zemlje s uspješnimgospodarstvom prije stimuliraju nego što bi destimulirale razvojvlastitoga gospodarstva i te�nju za punom zaposlenosti imakroekonomskim optimumom u svim dijelovima društvenog�ivota. Depresija i deflacija mogle bi se normativno procijenitiopasnijima i gorima od bivše, a postoji opasnost, i od buduæeinflacije. (Saboloviæ, 2003)

Valutni teèaj i razvoj gospodarstva

Kakvi su gospodarski, socijalni i zemaljski ciljevi RepublikeHrvatske u iduæem razdoblju kada dolaze na naplatu stari dugovi inovi izazovi u europskoj buduænosti koju æemo dijeliti sa susjednimdr�avama i šire? Temeljne te�nje vjerojatno se ne razlikuju od onih uveæini dr�ava, bez obzira na njihove individualnosti, razlike iposebnosti. Sve zemlje �ele razvoj, rast uz promjene na bolje gdje jeto potrebno i moguæe. Ljudi te�e za porastom �ivotnog standarda ikvalitetnijim �ivotom, poslovni ljudi i radništvo oèekuju stimulativnetr�išne uvjete za stjecanje dobiti, nala�enje radnog mjesta i opet rast iblagostanje. Vrijednosti i prioriteti sve se više razlikuju meðuzemljama, tako da je u mnogima blagostanje ispalo iz prioritetanakon «steèaja dr�ave blagostanja», a inflacija i stabilnost takoðer serazlièito ocjenjuju. Normativno postavljanje opæih ciljeva operativnose mora prevesti na konkretne ostvarive ciljeve i na ponudu putova do�eljenog stanja. Teško je unisono ocijeniti stanje hrvatskogagospodarstva sa stajališta postignuæa ekonomske politike. Kreatori æekao i uvijek smatrati da su rezultati dobri, bilo je i ekonomista koji sudoktrinarnom i blagonaklonom interpretacijom dokazivati da supokazatelji povoljni, posebice s obzirom na objektivne uvjeteokru�ja, poraæe i izbjeglice. MMF je odavao priznanje hrvatskojdosljednosti na programu stabilizacije teèaja kune i na strpljivosti iizdr�ljivosti hrvatskog puèanstva koje revno podr�ava proklamiranupolitiku stabilizacije. Nevladini ekonomisti mogli bi imati i teorijskihi primjenjivih primjedbi na koncepciju stabilizacije i na njezinuoperativnu provedbu. Štrajkovi i ulièni mitinzi mogli bi se takoðershvatiti kao odreðeni stav prema rezultatima voðenja gospodarstva.Naime, temeljnu politièku orijentaciju nitko ne osporava i s njom susvi zadovoljni za razliku od stava prema gospodarskim pojavama iposljedicama plebiscitarno prihvaæene orijentacije u skladu str�išnim, socijalnim i politièkim proklamacijama.



Koncepciji ekonomske politike za buduænost, kratkoroènu idugoroèniju, mo�e se pristupiti i politièki neutralno i isto akademskibez straha od dobivenih spoznaja i od nezadovoljstva onih koji iz bilokojega razloga misle razlièito. To se posebno odnosi na politikuvalutnog teèaja koji se pojavio u središtu zanimanja za stabilizacijuteèaja, kao najoèitijeg cilja dr�ave. Umjesto da se teèaj shvaæa kaosredstvo, odnosno instrument za postizanje cjelokupnog razvoja izaposlenosti ekonomskih potencija zemlje, od ljudi do prirodnihbogatstva i faktora proizvodnje, stabilni je teèaj nacionalne valutepostao cilj ekonomske politike koja èini se u drugi plan stavlja cijenute stabilnosti. (Ib.)

Darovi “stand by” aran�mana

Valutna politika veæe konsolidacije hrvatske kune izaziva deflaciju,recesiju, prijeti privrednim slomom i destimulira izvoz. O skromnimrazvojnim i strukturnim postignuæima svjedoèe statistièki podaci, azaostajanje izvoza za uvozom ide u prilog rastu deficita uvanjskotrgovinskoj bilanci, najtransparentnijem pokazateljuprivredne suradnje s inozemstvom. Ima elemenata za procjenu da seekonomska povijest ponavlja u našem podneblju ponekad «kaotragedija ili farsa».

Stabilnost kune postignuta je u nekoliko godina deflacijskompolitikom, kojoj je prethodila inflacijska politika. U uvjetimadeflacije veæ tradicionalno ne mo�e biti govora o investicijskojdjelatnosti koja bi pravodobno preobrazila naslijeðenu proizvodnustrukturu zemlje. Moglo se pretpostaviti da uz deflacijsko idestimulativno formiranje osobnih dohotka i toleriranje nastavkaopadanja �ivotnog standarda veæine stanovništva ne treba nioèekivati poveæanje proizvodnosti rada. Nominalna stabilizacijateèaja mogla je u destimulativnim tr�išnim uvjetima prvenstvenoznaèiti ne samo nastavak deflacije nego i antiinvesticijske politike. Otome su se oèitovali hrvatski ekonomisti u godišnjim prosinaèkimposebnim izdanjima èasopisa Ekonomija/Economics posveæenimekonomskoj politici ili na savjetovanjima u organizaciji Rifina.

Pravila politike teèaja

Stimuliranje samostalnih nacionalnih razvojnih ciklusa razlog je zaprimjenu gospodarske intervencije na dodirnim toèkama sa svjetskimtr�ištem. Mjerama trgovinske i valutne politike, a isto tako i



financijske i unutrašnje gospodarske tr�išne politike, svaka sesuverena dr�ava štiti od vanjskih utjecaja koji bi ometali unutrašnjirazvojni program, u pravilu bi to moralo biti u okviru «pravila igre»MMF-a i WTO-a. To istodobno omoguæuje i politiku punezaposlenosti stanovništva i privrednih potencijala zemlje. Meðuzemljama mo�e biti razlike u izboru metoda i primjeni zahvatareguliranja tr�išta. Bez obzira na razlike i nijanse, iskljuèuje semoguænost automatskog i nekontroliranog kontaktiranja vanjskih iunutrašnjih privrednih napetosti. Uklapanjem odreðenihinstrumenata ekonomske politike, treba se osigurati bar minimalnastabilnost unutrašnjeg razvoja. Bez dobro usklaðenog reguliranjavanjskih utjecaja na troškove cijene i valute umjesto automatskogprihvaæanja svih utjecaja sa svjetskog tr�išta, znaèilo bi za nacionalnotr�ište ne stabilnost veæ stalnu nestabilnost. Zato se razniminstrumentima u svijetu osigurava bar minimalna stabilnostunutrašnjeg razvoja.

Za razliku od nekadašnjeg liberalizma s poèetka dvadesetog stoljeæa,kad su zemlje bile spremne za volju prilagoðivanja unutrašnjoj ivanjskoj ravnote�i �rtvovati fizionomiju svojega unutrašnjegprivreðivanja, na poèetku novog tisuæljeæa ni od jedne privrednepolitike ne mo�e se oèekivati da se neæe prihvatiti gospodarskeintervencije èim nastupi takvo stanje na tr�ištu koje ne bi odgovaralounutrašnjoj razvojnoj koncepciji.

Bit je trgovinske politike da nasuprot nekadašnjemu automatskomkompenziranju vanjske ravnote�e s unutrašnjom neravnote�om,nastupa gotovo automatski obrana od izjednaèivanja s vanjskimvrijednostima troškova cijena i valuta kada treba unutrašnju privreduobraniti o poremeæaja, posebice onih izazvanih vanjskim utjecajima.(Pertot, 1986: 33)

Valutna politika osim reguliranja vanjskih i unutrašnjih odnosauvijek je raširena i na cjelinu unutrašnjega gospodarstva i u onetr�išne zakutke gdje djelovanje vanjskotrgovinskih mjera slabijedopire.

Prestankom djelovanja automatizma optimalna razina teèajanacionalne valute nije bila više ona kod koje se moglo izbjeæiekstremna kretanja devizne rezerve. Optimalnim paritetom valutepostaje onaj uz koji se u razmjeni s inozemstvom posti�u odnosi kojinajbolje odgovaraju postavljenoj privrednoj liniji. Nacionalnislu�beni valutni teèaj poèeo se prilagoðivati situacijama onako kako



je to zahtijevalo stanje u zemlji i potrebe meðunarodne razmjene ufunkciji razvoja, èak i uz uvijet da taj teèaj ne bude uravnote�en narazini izjednaèenih odnosa unutrašnjih i vanjskih troškova i cijena.Isto tako, kada je prestalo djelovanje automatizma izravnanjavanjskih i unutrašnjih vrijednosti, intenzitet dopuštene diferencijacijeunutrašnjih troškova i cijena postao je funkcijom te iste privrednepolitike, pa i uz cijenu da se umjesto jednog uvede više disparitetnihteèajeva nacionalne valute kojima æe se sankcionirati stvarno stanjedispariteta na tr�ištu.

Umjesto neutralne uloge slu�benoga valutnog teèaja iz doba zlatnihstandarda, moderna uloga slu�benog teèaja odgovara ulozi svakogaktivnog privrednog instrumenta u uvjetima intervencionizma. Stvarje privrednog izbora hoæe li se slu�beni valutni teèaj odr�avati narazini koja odgovara odnosu izmeðu prosjeène nacionalneproduktivnosti i prosjeène produktivnosti trgovinskih partnera, ili æebiti na višoj ili ni�oj razini: zemlje æe te�iti za odr�avanjem svojegslu�benog teèaja što bli�e razini prosjeène nacionalne proizvodnostirada ili djelotvornosti gospodarstva onda kada su odnosi uloganjihovih pojedinih grana i sektora u vanjskoj razmjeni tolikoizbalansirani oko tog prosjeka unutrašnje vrijednosti, da podmomentalnom konstelacijom na svjetskom tr�ištu od takvog odnosaunutrašnjih i vanjskih vrijednosti oèekuju optimalna rješenja za svojrazvoj i moguænost ostvarivanja �eljenog stupnja zaposlenosti.

Zemlje koje izabiru razinu slu�benog pariteta najbli�e prirodnomparitetu valute imat æe najmanje potrebe da dodatnim valutnimsektorskim i specifiènim reguliranjima i diferencijacijama pogranama ili proizvodnjama korigiraju ili dopunjuju djelovanjeslu�benog teèaja. To je pojednostavnjenje èitavoga deviznog sustavaizborom povoljnog nacionalnog pariteta valute toliko va�no da mo�esamo zbog toga utjecati na izbor takve valutne politike ondje gdje bise mo�da pomicanje izmeðu slu�benog i prirodnog teèaja moglipostiæi pozitivni efekti za cijelu privredu. Tu najva�niju ulogu igraprivredna struktura, odnosi troškova i cijena i zadaci koje je postavilaprivredna politika. Kada privrede ne �ele izazvati prevelikaprelijevanja sredstava u inozemstvo, imat æe prvenstveno interes dane razdvajaju slu�beni od prirodnog pariteta valuta. Isto æe tako bitiprisiljene da u odreðenoj situaciji moraju promijeniti odnospoklapanja obaju pariteta ukoliko pri njemu dolazi do ne�eljenihtr�išnih posljedica.



Interes za odr�avanje slu�benog teèaja domaæe valute na jaèedepriciranom odnosu od njegova prirodnog pariteta, imale bi onezemlje koje bi �eljele stimulirati izvoz dajuæi priliku svojimizvoznicima da dobiju više u domaæem novcu za jedinicu stranognovca ostvarenog izvozom. Kao što se stimulira izvoz, istodobno sedestimulira i uvoz zato što davanjem više domaæeg novca za jedinicustranoga znatno poskupljuje uvozna roba.

Aprecijacija slu�benog teèaj valute djeluje obratno, tako da onadestimulira izvoz slabije nagraðujuæi priljev inozemnog novca udomaæoj valuti, dok se istodobno za jedinicu domaæeg novca veæekupovne moæi mo�e kupiti više roba u inozemstvu i potom prodavatiili trošiti jeftinije na domaæem tr�ištu.

Dr�ave æe se iz raznih motiva odluèivati na formiranje depreciranih iapreciranih slu�benih teèajeva domaæe valute mjerene prema stanjuna svjetskom tr�ištu. To æe uèiniti ne samo onda kad �ele postiæiuvozni ili izvozni stimulans, veæ i onda kada se mijenja i stanjeproizvodnosti i djelotvornosti inozemne konkurencije uznepromijenjene stalne visine djelotvornosti u domaæoj privredi. Zbogjakih promjena izra�enih oscilacijama na svjetskom tr�ištu,odr�avanje stalnoga stabilnog slu�benog teèaja neke zemlje mo�eprije znaèiti valutnu nestabilnost nego valutnu stabilnost. (Pertot,1986)

Neprirodni teèaj kune u devedesetim godinama i nadalje

Tvrdio sam polovicom devedesetih godina da se u RepubliciHrvatskoj podr�ava neprirodno stabilni teèajni slu�beni paritet kune.Nije to vjerojatno samo radi iluzije stabilnosti i provincijalnemegalomanije kreatora gospodarske politike. U aprecijaciji jenacionalne valute prije svjesno nego nehotice ugraðeno i prelijevanjetroškova podizanja suverene i nezavisne dr�ave nauštrb �ivotnogstandarda veæeg dijela siromašnijeg stanovništva. Devizne rezervepuèanstva stvorene u doba obilnih doznaka radnika iz inozemstva ikvazikonvertibilosti iz doba premijera Ante Markoviæa jeftino suotkupljene po precijenjenom teèaju nacionalne valute, a uzpotcijenjeni teèaj deviza, odnosno inozemnih valuta.

Jeftini devizni priljev bez potrebe konkurentnog izvoza i razvojaizvoznih sektora bez dodatnog pritiska na još veæe zadu�ivanje uinozemstvu, omoguæilo je daljnje poveæanje svih oblika potrošnje.



Trebalo bi istra�iti koliko je od otkupljenih deviza iz privatnih rezervipuèanstva i od novog zadu�enja ulo�eno u samofinancirajuæeinvesticije sposobne da jednog dana vrate svoje dugove, a dijelom idr�avne. Za gospodarsko zdravlje društva i za izglede naroda i dr�aveu iduæoj godini i daljnjoj buduænosti, na kratki i srednji rok, presudnoje koliko je deviznog priljeva po svim osnovama završilo u deviznimrezervama dr�ave, a koliko u privatnim riznicama povlaštenihbogataša iz nove elite koji su po istom temeljnom teèaju po kojem suosiromašene male devizne štednje prodavale svoje prièuve, moglikupovati na deviznom tr�ištu devize po depreciranim cijenama. Bezpreciznih podataka ali prema zdravoj poduzetnièkoj logici mora sepretpostaviti da je neodreðeni dio teèajem darovanih deviza pobjegaou inozemstvo u obliku lutajuæeg kapitala i da su mali izgledi da æe ihnostalgija ponovo vratiti k rodnoj grudi. Manje je oèekivanoprocijeniti da se lako steèeni kapital investirao u zemlji prije nego lise statistièki argumentira koliki je udio pretvorbe ostvaren sastvarnim zdravim kapitalom iz zemlje i inozemstva, a koliko jeprovedeno razlièitim kreditnim manipulacijama bez potrebe ulaganjateèajnih dobitaka. Nedokazive insinuacije o visokim provizijama netreba potezati prije nego li se objelodane teško dostupni i dobroprikriveni moguæi dokazi. In dubio pro reo.

Ukoliko se i razoblièe eventualni profiteri pretvorbe i valutnihmanipulacija, teško je oèekivati �rtvovanje stupova društva uizbornoj godini, a u prvih sedam godina nezavisne hrvatske dr�ave nivlada niti opozicija još nije uspjela demistificirati nikoga odmo�ebitnih ratnih i pretvorbenih profitera niti privesti pravdi nekogaod novopeèenih bogataša. Da je toga bilo, usudio bih se podsjetiti nasvoje zloguko proroèanstvo u Saboru 1990. godine. Suprotstavivši seukidanju umjesto preobrazbi zakona o podrijetlu imovine, upozoriosam da bi u sluèaju zakonske praznine Hrvatska mogla «postati raj zalopove«.

Inflacijska oèekivanja

U 2004. godini moglo bi se spekulativno oèekivati da æe mo�da veædoæi do dijametralne promjene politike teèaja. Nakon novih izboramoglo bi se napustiti deflacijsku politiku kakvu u pravilu ne vodinijedna industrijska zemlja u svijetu. Neostvarivanje obeæanog rasta,prijetnja poveæanjem nezaposlenosti, pa èak i gospodarskim slomom



te jaèanje politièkog i socijalnog nezadovoljstva u demokratskimuvjetima višestranaèja i njegovanja ljudskih prava, moglo bi seotkazati suradnju s MMF-om prema njegovom restriktivnom modeludeflacijske politike. Pojavile su se veæ u javnim komunikacijamanaznake da neæemo trpjeti da nam stranci svih boja kroje sudbinu. Tobi mogao biti vjesnik pretpostavke da bez obzira na prateæe posljediceljubav s MMF-om ne mora biti vjeèna. Moglo bi se upitati i je li uopæebila sretna i uspješna. Mjeseèni podaci veæ pokazuju da inflacijanadmašuje �elje, jednako kao što se i stvarne stope privrednog rastane dr�e uvijek i u potpunosti optimistièkih, pomalo demagoškihnajava. Kada bi se ozbiljno istra�ilo stvarne gospodarske i svekolikeuèinke primjene preporuka iz stand by aran�mana, moglo bi seprocijeniti i koliki je dio odgovornosti za skromna gospodarskapostignuæa i kod vjerovnika predvoðenih MMF-om.

Komparativno istra�ivanje teèajne politike izabranih zemalja svijeta,takoðer èlanica MMF-a, pokazalo je da su one kombiniraleaprecijaciju i deprecijaciju teèaja domaæe valute u skladu s potrebamadr�ave i gospodarstva, u ovisnosti o nacionalnoj privredno-politièkojvolji.

Ako privrede koje su suzbile inflaciju danas i mogu postiæi unutrašnjustabilnost, one ne mogu postiæi valutnu stabilnost dokle god i svjetskecijene kao cjelina ne dospiju u takvo stanje. Do tada bi sve takveiznutra stabilizirane privrede morale dr�ati svoje valute na raziniteèajeva toliko apreciranih prema svjetskom indeksu, da tomdeflatornom valutnom politikom neutraliziraju djelovanjeinflacijskih svjetskih cijena na daljnji razvoj unutrašnjih, što bi seopet reflektiralo na njihovu stabiliziranu domaæu privredu.

Niti je do sada u praksi postignuta bilo kakva-takva raèunskastabilizacija unutrašnjih vrijednosti, a ni privrede èiji su indeksiunutrašnjih cijena na veliko zaostajali za porastom svjetskog indeksanisu ni pribli�no revalvirale svoje valutne teèajeve. Ako su ih irevalvirale, onda su to uèinile iz privredno-politièkih razloga, u veæojmjeri nego što je bilo potrebno. Uslijed toga, bile monetarnedeflatorne mjere koliko god oštre, one ne mogu dovesti dodugoroènijih raèunskih stabilizacija unutrašnjih cijena sve dok se nepristupi promjenama valutnih teèajeva koje bi zaista pratileunutrašnje formiranje vrijednosti prema vanjskim inflatornimimpulsima. Kad bi se, meðutim, to uznastojalo, zastoji koji bi uslijed



toga nastali u unutrašnjem razvoju bili bi toliki da više nitko ne bimario za bilo kakvu dogmu stabilnosti. (Pertot, 1986: 293)

Ponavljanje zakljuèaka starih i veæ poznatih opredjeljenja, iznesenihprošle godine u èasopisu Ekonomija/Economics, o korijenima jošviše nabujalom vanjskom dugu ima opravdanja. Stanje se u biti nijepromijenilo jer je on tr�išna posljedica privredne strukture,nekonzistentne gospodarske koncepcije, ali i precijenjene domaæevalute. No to nipošto ne znaèi da bi neka ishitrena devalvacija, o kojojse veæ uvelike nagaða, kao rezultat domaæe inventivnosti iliinozemnih pritisaka, jamèila neki boljitak. Teèaj se uklapa uproizvodne i troškovne osobine gospodarstva i zato ne postoji nekiuniverzalni recept za sve prilike i u svim podnebljima. Konkretnoistra�ivanje je pokazalo da je veæina zemalja naizmjence vodilapolitiku precijenjene i podcijenjene valute na razini gospodarstva a ipo raznim sektorima uz pomoæ nominalnih, de facto i prikrivenihvalutnih mjera.

Summary:

Only those economists and politicians unacquainted with the eco-nomic history of the Republic of Croatia can be surprised by the stateof the Croatian economy and both nominally and relatively alarmingexternal debt. The material characteristics and the objective naturalconditions are a legacy from the times when economic destiny wasshared with now dead and non-existing states. The Austro-HungarianMonarchy and Yugoslavia are long gone but their mark remains in thecost and market legacy, the tendencies and the habits of irrational andexcessive spending, the lack of democratic responsibility for whathas been done badly or what has not been done, and even in the men-tality of leading an uncoordinated «reflex» government interventionwhich surely leads towards an economic crisis - «with the consistencyof a Greek drama».



Literatura

Pertot, V. (1978), Japan u �arištu privredne politike, Liber, Zagreb.

Pertot, V. (1986), Ekonomika valutnih teèajeva, Informator, Zagreb.

Pertot, V.; Saboloviæ D. (2004), Meðunarodna trgovinska politika: Tr�išnaintervencija u meðunarodnoj razmjeni, Narodne novine, Zagreb.

Rohatinski, �.; Santini, G. (1998), Ekonomska politika, Rifin, Zagreb.

Saboloviæ, D. (1994), Osnove vanjske razmjene RH, u: Hrvatska umeðunarodnoj ekonomiji, Èitanka s izborom tekstova, (ur. D. Saboloviæi T. Preseèan), Ekonomski fakultet Zagreb i Mikrorad, Zagreb.

Saboloviæ, D. (1999), Globalna tr�išna intervencija u meðunarodnojrazmjeni, (Koncepcija za buduænost Republike Hrvatske), Ekonomskapolitika, Rifin, Zagreb.

Saboloviæ, D. (2003), Market intervention in international exchange andinterests of community, Meðunarodna konferencija DAAAMInternational, Sarajevo.

Saboloviæ, D. (2004), Market Intervention in Globalism, 15. meðunarodnakonferencija DAAAM International, Wien.

www.gosd.net



Documents

Utjecaj privredne strukture i ekonomske politike na ... · PDF fileUvozne i izvozne carine te formalno ukidanje carina na osnovi ... Utjecaj privredne strukture i ekonomske politike