Utješna tajna DUŠE U ČISTILIŠTU...Otac Matteo La Grua, OFM, teolog I. KNJIŽICA ISPUNJA PRAZNINU Jednog dana sam s velikim zanimanjem čitala knjigu o dušama u Čistilištu. Dimula

Sestra Emmanuel • Maria Simma

U t je šn a ta jn a

DUŠE U ČISTILIŠTU


UTJEŠNA TAJNA DUŠA U ČISTILIŠTU

“ DUH I V O D A “ Biblioteka djela Obnove u Duhu

Knjiga XLVIII.

U r e d n i c i : B o ž i d a r M e d v i d J o s i p M a r c e l i ć

CIP - Katalogizacija u publikaciji Sveučilišna knjižnica u Splitu

UDK 248.2

MAILLARD, EmmanuelUtješna tajna duša u Čistilištu / Sestra Emmanuel, Maria Simma ;

[na hrvatski preveo Josip Marcelić]. - Jelsa : Božidar Medvid, 2001. - 64 str. : ilustr. ; 20 cm. - (Duh i voda : biblioteka djela Obnove u Duhu ; knj. 48)

Prijevod djela: L’etonnant secret des Ames du Purgatoire.

ISBN 953-98483-0-X

1. Simma, Maria

ISBN 953-98483-0-X


Utješna tajna DUŠA U ČISTILIŠTU

Jelsa “Duh i voda”

2001.

Naslov:Soeur Emmanuel et Maria Simma

L ’étonnant secret des Àmes du Purgatoire Copyright: Children of Medjugorje 2001

PO BoxlllO Notre Dame, IN 46556, USA

Na hrvatski preveo: Fra Josip Marcelić

Lektorirao:Don Božidar Medvid

Copyright: Božidar Medvid - Jelsa 21465 Jelsa -

Izdaje i odgovara:Don Božidar Medvid - Jelsa na o. Hvaru

Slika na naslovnoj stranici: Tommaso Pollaci: Misa za duše čistilišta

(Palermo)

Don BOŽIDARA MEDVIDA DELORKO GRAFIKA d.o.o.

10 000 ZAGRAEB,Ivana Filipovića 9 Tel/fax: 01/2319923

Tei: 01/2431497/mob:098/9160778 e-mail:[email protected]

mailto:[email protected]

RIJEČ IZDAVAČA

Pred nekoliko godina izdali smo prijevod knjige o doživljajima koje ima Marija Simma u susretu s dušama u Čistilištu pod naslovom: Maria Simma: MOJI DOŽIVLJAJI S DUŠAMA U ČISTILIŠTU (Jelsa 1994, “Duh i voda”, 31). Knjiga je veoma dobro primljena te smo radosni da možemo izdati i knjižicu razgovora koji je pred jedno dvije godine s Marijom Simma vodila č. s. Emmanuel iz Međugorja.

Knjižica u živom neposrednom razgovoru s Marijom odgovara na konkretna pitanja koja zanimaju mnoge vjernike, kao što su: Što je Čistilište? Kako duše dolaze tamo? Tko odlučuje ide li duša u Čistilište? Koji grijesi najviše vode u Čistilište? Kako možemo pomoći dušama da se oslobode Čistilišta? i dr.

Nadamo se da će i ova knjižica donijeti mnogo koristi vjernicima i dušama u Čistilištu.

Od srca zahvaljujemo časnoj s. Emmanuel iz Međugorja i “Djeci iz Međugorja” (Children of Medjugoije) na Copyrightu za hrvatski prijevod.

Don Božidar Medvid Fra Josip Marcelić

Jelsa, Veliki tjedan 2001.

Beato Angelico: Silazak u Limb (Muzej sv. Marka, Firenze)

UVOD

Marija Simma je jedna mistična duša iz Austrije. Po posebnom Božjem daru, koji se susreće u povijesti Crkve, već 50 godina prima posjete duša iz Čistilišta. Što jo j kažu te duše? Daju jo j upozorenja, traže molitve i govore o svojim neizrecivim patnjama u Čistilištu, koje su ublažene po radosnom iščekivanju i sigurnosti da će se, prije ili kasnije, naći u Božjem naručju. One otkrivaju živima neizmjernu moć koju imaju da olakšaju patnje pokojnima i da dobiju, u zamjenu, mnoštvo pomoći i dobročinstava u ovom i budućem životu.

Svjedočanstva što nam ih donosi Sestra Emmanuel u ovoj knjizi, a koja je primila s ustiju same Marije Simma, potiču mnogo na razmišljanje. Ona će nam pomoći promijeniti naše ponašanje i naše navike, i učiniti da počnemo živjeti na drugi način, prema Božjim željama...

Gospodin koristi mnoge kanale da bi svaki dan govorio svojoj djeci i pomogao im u njihovim duhovnim potrebama. Darovi koje Gospodin daje povlaštenim dušama snažni su reflektori koji osvjetljuju put ljudima.

Znajmo ih iskoristiti!

Otac Matteo La Grua, OFM, teolog

I. KNJIŽICA ISPUNJA PRAZNINU

Jednog dana sam s velikim zanimanjem čitala knjigu o dušama u Čistilištu. Dimula me je veoma duboko jer je donosila posve suvremena svjedočanstva i tumačila je vrlo dobro crkvenu nauku o temi. To je knjiga od Marije Simma, naslovljena Moji doživljaji s dušama u Čistilištu1. Odmah sam pisala Izdavaču koji mi je rekao da Marija Simma još živi. Nastojala sam čim prije uspostaviti vezu s njom i ona je pristala da se sastane sa mnom i odgovori na moja pitanja, kojih je bilo mnogo!

Bila sam sretna jer svaki put kada govorim ili propovijedam o dušama u Čistilištu, vidim da je veoma veliko, izvanredno zanimanje sa strane mojih slušatelja. Cesto me mole da im govorim i dalje, moleći me: “Govorite nam još i druge stvari o tim dušama.” Jasno sam uočila da to ispunja njihovu životnu žeđ, žeđ da saznaju što svakoga od nas čeka poslije smrti.

Treba također reći da se o tim stvarima veoma malo poučava u župama, u redovitom katekizmu, i da se praktično o tome nigdje ne govori. Stoga postoji velika praznina, veliki nedostatak, ako hoćete, veliko neznanje, čak i neka tjeskoba pred tim posljednjim stvarnostima.

Stoga nam ova knjižica želi pomoći ne samo da se posve oslobodimo tih tjeskoba, nego nas želi poučiti i ispuniti nadom obzirom na Čistilište, i osposobiti da shvatimo kako je Božji plan za nas, za našu budućnost, izvanredno veličanstven, divan, vrijedan našeg zanosa! Dakle, da u svojim rukama imamo na zemlji neizmjernu snagu kojom možemo usrećiti duše naših preminulih, s jedne strane, i naći tu sreću također i za nas u vlastitom životu.

1 Taje knjiga prevedena na hrvatski i objelodanjena u nizu “Duh i voda”, knjiga 31., Jelsa 1994.

Danas (god. 1998.) Marija Simma ima 83 godine života, živi sama u svojoj maloj kući u Sonntagu, veoma lijepom seocetu u planinama Voralberg u Austriji, i tu sam je ja susrela.

Tko je Marija Simma?Ona je jednostavna seljačka žena koja je, još od svojeg

djetinjstva, mnogo molila za duše u Čistilištu. Kada je imala 25 godina, bila je obdarena veoma posebnom karizmom u Crkvi, koja je također veoma rijetka, karizmom da je posjećuju duše iz Čistilišta.

Ona je revna katolikinja i veoma ponizna - što me je veoma dimulo; ujedno je vrlo jednostavna. Njezin župnik i biskup veoma je potiču u njezinoj zadaći. Usprkos velike neobičnosti njezine karizme, ona živi u stvarnom siromaštvu. Na primjer, u njezinoj maloj sobi jedva smo imale prostora smjestiti stolice koje nam je ponudila.

Izvanredna karizma? Da, ali koja je očito duboko ukorijenjena u povijesti Crkve, jer su mnogi sveci - kanoniziram ili ne - vršili tu karizmu. Mogu napr. spomenuti sv. Gertrudu, sv. Katarinu iz Đenove, koja je mnogo o tome pisala, Mariju-Anu od

Utješna tajna duša u čistilištu 11

Isusa, sv. Margarita Mariju iz Paray-le-Moniala koja je imala viđenje Presv. Srca, sv. Župnika Arškog, sv. Ivana Bosca, bi. Miryam iz Betlehema, sv. Faustinu itd. O tome bi se mogla napisati knjiga; u stvari mislim da ih je više i napisano! Promatramo li pobliže učenja tih svetaca, vidimo da svi oni kažu isto. I Marija Simma sa svoje strane samo prenosi njihovo divno svjedočanstvo.

To je razlog zašto nisam oklijevala da napravim intervju s njom, jer ona ima za nas prednost što živi u naše vrijeme i spremna je svjedočiti. Lako možete zamisliti da sam je obasula s pitanjima! Problem je u tom što ona ne govori ni riječi francuski te sam trebala imati prevoditelja.

Radi kratkoće i jasnoće ja ću sažeti neke Marijine odgovore a drugi put ću ih navesti u cjelosti.

Katkada ću njezinim iskazima nadodati osobno tumačenje.

12 Utješna tajna duša u čistilištu

Domenico Beccafumi: Krist u Limbu (Nacionalna pinakoteka, Sienna)

II. INTERVJU S MARIJOM SIMMA

1. P o č e c i

Marijo, možete li nam reći kako su Vas prvi put posjetile duše iz Čistilišta?

Da, to je bilo 1940. godine. Jedne noći, oko 3 ili 4 sata ujutro, čula sam kako netko ulazi u moju spavaću sobu. To me je probudilo; pogledala sam ne bih li prepoznala tko je to ušao u moju spavaću sobu.

Jeste li se preplašili?Ne, ja se uopće ne plašim. Cak dok sam bila sitna

djevojčica majka mi je rekla da sam posebno dijete jer se nikada ne plašim.

Tako, te noći... recite nam!Dobro, vidjela sam posve nepoznatog čovjeka. Išao je

polagano naprijed i natrag. Rekla sam mu strogo: “Kako ste ušli ovamo? Odlazite!” Ali on je nastavio šetati se nemirno naokolo po sobi, kao da nije ništa čuo. Ponovno sam ga zapitala: “Što radite? ” Ali on nije ništa odgovorio; ja sam iskočila iz kreveta i pokušala ga uhvatiti, ali sam zahvatila samo zrak. Ništa nije bilo u rukama. Ponovno sam se vratila u krevet, ali sam ga opet čula kako šeta naprijed-natrag.

Začudila sam se kako mogu vidjeti tu osobu, ali je ne mogu uhvatiti. Opet sam ustala da ga uhvatim i da ga zaustavim u šetnji naokolo; ali sam opet zahvatila u prazninu.


Zbunjena sam se vratila natrag u krevet. On se nije vratio, ali ja nisam mogla ponovno zaspati. Slijedećeg dana, poslije mise, išla sam svojem duhovnom vođi i sve sam mu ispričala. On mi je rekao, ako se to opet ponovi, neka ne zapitam: “Tko ste vi?”, nego: “Što želite od mene?99

Slijedeće noći čovjek se je vratio, posve isti čovjek. Zapitala sam ga: “Što želite od mene?99 On je odgovorio: “Dajte slaviti tri sv. mise za mene i ja ću biti oslobođen.99

Tako sam razumjela da je to bila duša iz Čistilišta. Moj duhovni vođa to je potvrdio.

On me je ujedno upozorio da nikada ne odbijam duše iz Čistilišta, nego da velikodušno prihvatim sve što od mene zatraže.

I poslije toga posjeti su se nastavili?Da. Kroz nekoliko godina dolazile su samo tri ili četiri

duše, kroz čitav studeni. Poslije toga ih je bilo više.

Što te duše traže od vas?U većini slučajeva mole da se dadu za njih slaviti sv. mise

i da bi netko bio prisutan na tim sv. misama; traže da se moli krunica ili da se obavi križni put.


2. R a n a l ju b a v i

U tom času postavilo se veliko pitanje: Što je zapravo Čistilište?

Rekla bih da je to divno Božje iznašašće.Iznijet ću vam o tome jednu svoju sliku. Pretpostavi da se

jednog dana pred tobom otvore vrata i pred tobom se pokaže sjajna osoba, izvanredno lijepa, ljepote kakva nikada nije viđena na zemlji. Ti si zanesen, preplavljen tim bićem od svjetla i ljepote, tim više što to biće pokazuje da te veoma ljubi - kako nikada nisi ni sanjao da te može netko ljubiti. Ti osjećaš ujedno da ono ima veliku želju da te zagrli i da bude jedno s tobom. I vatra ljubavi koja gori u tvojem srcu tjera te da se baciš u njegove ruke.

Ali gle - tog časa uočavaš da se nisi mjesecima prao, da imaš neugodan zadah; da ti iz nosa curi, da ti je kosa neredna, i da su na haljinama velike mrlje, itd. I tada kažeš samome sebi: “Ne, u tom stanju ne mogu se predstaviti toj osobi. Najprije se moram otići oprati: dobro se tuširati i tada ću se odmah vratiti natrag.”

Ali ljubav koja je zapaljena u tvojem srcu tako je snažna daje odgađanje zbog tuširanja nepodnosivo. I bol zbog otsutnosti, makar to bilo i samo za nekoliko minuta, jest teška rana u srcu, srazmjemo jačini ljubavi koja se pojavila u srcu - to je “rana ljubavi”.

Čistilište je upravo to. To je odgađanje nametnuto našom nečistoćom, odgađanje pred Božjim zagrljajem, rana ljubavi koja uzrokuje intenzivnu patnju, čekanje, ako hoćete, nostalgija za ljubavlju. I upravo to paljenje, ta čežnja čisti nas od svega što je još u nama nečisto. Čistilište je mjesto želje, žive čežnje za Bogom, želje za tim Bogom kojega već poznamo, kojega smo vidjeli, ali s kojim još nismo sjedinjeni.

Sada ću zapitati Mariju da nam razjasni tu temeljnu točku.

Marijo, osjećaju li duše u Čistilištu, ipak, radost i nadu usred njihove patnje?


Da. Nijedna duša ne želi se iz Čistilišta vratiti na zemlju. One imaju znanje koje je neizmjerno iznad našega. One se ne mogu odlučiti vratiti se natrag u tamu zemlje.

Ovdje vidimo razliku s našom zemaljskom patnjom. U Čistilištu, makar je patnja duša strašna, postoji sigurnost da će zauvijek živjeti s Bogom. To je nepokolebiva sigurnost. Njihova radost je veća od njihove patnje. Nema ničega na zemlji što bi ih privuklo da se opet vrate na zemlju, gdje čovjek nikada nije siguran za bilo što.

Marijo, možete li nam sada reći da li Bog šalje dušu u Cistilište ili se sama duša odlučuje da ide tamo?

Sama duša želi ići u Cistilište da bi se očistila prije nego li uđe u Nebo.

Duše u Čistilištu posve prianjaju uz Božju volju; one se raduju u dobrom, one žele naše dobro i veoma mnogo ljube: one ljube Boga, a ljube također i nas. One su savršeno sjedinjene s Božjim Duhom, s Božjim svjetlom.

Marijo, da li netko u času smrti vidi Boga u potpunom svjetlu ili na taman način?

Na način koji je jo š taman, ali, u isto vrijeme, u takvoj svjetlosti da to dostaje te probudi veliku čežnju za Bogom.

Doista, to je zasljepljujuća svjetlost, ako se usporedi s tamom zemlje! I to je još ništa, ako se usporedi s puninom svjetla što će duša spoznati kada stigne u Raj. Ovdje možemo uputiti na “iskustva pri prividnoj smrti”. Duša je tako privučena tim svjetlom da je za nju, poslije tog iskustva, prava muka vratiti se ponovno na zemlju u njezino tijelo.


3. L j u b a v p o k r iv a m n o š t v o g r ije h a

Marijo, možete li nam reći kakva je uloga naše Gospe prema dušama u Čistilištu?

Ona dolazi često da ih tješi i da im kaže da su učinile mnogo dobrih stvari. Ona ih sokoli.

Postoje li posebni dani kada ih Ona oslobađa?Nadasve na Božić, na Sve Svete, na Veliki Petak, na

svetkovinu njezina Uznesenja, i na svetkovinu Isusova Uzašašća.

Marijo, zbog čega netko ide u Čistilište? Koji grijesi najviše vode u Čistilište?

Grijesi protiv ljubavi, protiv ljubavi prema bližnjemu, tvrdoća srca, neprijateljstva, klevetanje, ocrnjivanje - sve te stvari. Pokvareno govorenje i klevetanje su najgore mrlje koje zahtijevaju dugo čišćenje.

Ovdje Marija donosi primjer koji upravo pogađa ono što vam želim iznijeti.

Nju su jednom zapitali neka nastoji saznati da li su stanoviti muž i žena u Čistilištu.

Na veliko čuđenje onih koji su je zapitali, žena je već bila u Raju a njezin muž je još bio u Čistilištu. Doista, ta žena je umrla dok je obavljala pobačaj, a njezin muž je često dolazio u crkvu i na vanjštini vodio krepostan, pobožan život.

Tada se je Marija ponovno informirala, misleći da se zabunila - ali ne, to je bila istina. Oni su praktično umrli gotovo istovremeno, ali se je žena duboko pokajala i bila je veoma ponizna, dok je njezin muž kritizirao svakoga; uvijek se je tužio i zlo govorio o drugima. To je što je tako dugo produžilo njegovo Čistilište. I Marija je zaključila: “Ne smijemo suditi prema vanjštini. ”


Drugi grijesi protiv ljubavi su naša odbacivanja određenih osoba koje ne volimo, ili odbijanje da se pomirimo, naše odbijanje da oprostimo sve gorčine koje čuvamo u sebi.

Marija je osvijetlila ovu točku drugim primjerom. Bila je to povijest žene koju je ona veoma dobro poznavala. Ta gospođa je umrla i nalazila se je u Čistilištu, u veoma strašnim mukama. I kada je ona došla posjetiti Mariju, razjasnila je razlog tome: ona je imala prijateljicu; među njima je došlo do velikog neprijateljstva koje je ona prouzročila. Ona je godinama i godinama ustrajala u tom neprijateljstvu, makar ju je njezina prijateljica više puta molila za pomirenje. Ali ona je svaki put to odbila. Kada je bila teško bolesna, nastavila je držati svoje zatvoreno srce, odbijati pomirenje koje joj je nudila njezina prijateljica, sve do smrtnog kreveta. Vjerujem da ovaj primjer ima veliko značenje obzirom na gorčinu koja se u srcu nosi. I naše riječi također mogu biti destruktivne: ne možemo nikada dovoljno naglasiti kako teško mogu riječi kritike ili gorčine stvarno ubiti - ali također i to kako mnogo, nasuprot, riječi mogu ozdraviti.

Marijo, kažite nam, molim Vas, tko ima najveću šansu da ide ravno u Raj?

Oni koji imaju dobro srce prema svakome: je r “ljubav pokriva mnoštvo grijeha ” (sv. Pavao).

Koja su sredstva koja na zemlji možemo upotrijebiti da izbjegnemo Čistilište i da idemo ravno u Raj?

Trebamo mnogo pomagati dušama u Čistilištu, da bi one naknadno pomogle nama. Trebamo biti veoma ponizni; to je najjače oružje protiv zla, protiv Zloga. Poniznost tjera Zloga.

Ne mogu a da vam ne ispričam veoma lijepo svjedočanstvo patra Berliouxa (koji je napisao divnu knjigu o dušama u Čistilištu), što se odnosi na pomoć onih duša kojima smo pomogli svojim molitvama i zagovorom.


On pripovijeda o osobi koja je posebno bila pobožna dušama u Čistilištu i koja je posvetila svoj život da im pomaže.

“U času njezine smrti bjesno ju je napao đavao jer je vidio kako bježi od njega. Izgledalo je da se sve podzemlje urotilo protiv nje, opkoljujući je svojim paklenskim četama.

“Umiruća žena borila se ustrajno kad li nakon nekog vremena najednom zapazi kako u njezinu sobu ulazi mnoštvo nepoznatih osoba divne ljepote, koje su natjerale đavla u bijeg; one su se približile njezinu krevetu, s njom razgovarale s božanskim poticajima i utjehama. Svojim zadnjim izdisajem ona je s velikom radošću uskliknula: ’Tko ste vi? Tko ste vi, molim vas, koje toliko dobra činite za mene?’

“Dobronamjerni posjetitelji odgovoriše: ’Mi smostanovnici Raja, kojima ste vi pomogli da dođu u Blaženstvo. I mi sada, sa svoje strane, dolazimo zahvalni pomoći vama da prijeđete prag vječnosti i osloboditi vas od tog mjesta tjeskobe i uvesti vas u radost Svetoga Grada.’

“Na te riječi, smiješak je sišao na lice umiruće žene, ona je zatvorila oči i zaspala u miru Gospodnjem. Njezina duša, čista kao golubica, predstavljena Gospodaru gospodara, našla je tako mnogo zaštitnika i odvjetnika koliko je duša oslobodila, i bila je proglašena dostojnom slave, i ušla je u trijumfu, posred pljeska i blagoslova svih onih koje je spasila iz Čistilišta. O da bismo i mi, jednog dana, imali istu sreću!”

Duše oslobođene našim molitvama veoma su zahvalne: one nam pomažu u našem životu; to se najviše osjeća. Veoma vam preporučam da to sami iskusite! One nas pomažu; one znaju naše potrebe i zadobivaju mnoge milosti za nas.

Drugi divan primjer, što ga je Marija Simma iznijela, pokazuje kako dobro djelo diže grijeh iz čitavog života. Čujmo to od same Marije:


“Poznavala sam mladića od dvadesetak godina u susjednom mjestu. To selo mladića bilo je strašno napadnuto nizom lavina koje su ubile veliki broj ljudi. Jedne noći taj je mladić bio u kući svojih roditelja kada je čuo lavinu upravo blizu vrata svoje kuće. Čuo je prodorne krikove, potresne krikove: *Spasite nas! Dođite, spasite nas! Mi smo zahvaćeni lavinom! ’

“Skočivši, ustao je iz kreveta i potrčao je niz stepenice da bi išao spasiti te ljude. Njegova majka je čula krikove i zaustavljala ga je da ne izlazi; ona je stala na vrata, govoreći: *Ne! Neka drugi idu i pomognu im, a ne uvijek mi! Vani je odviše opasno, ja ne želim jo š drugu smrt! ’ Ali on je bio duboko dirnut tim krikovima i stvarno je želio ići spasiti te ljude; gurnuo je svoju majku u stranu i rekao jo j: JDa! Ja idem! Ne mogu dopustiti da tako umru! ’ Izišao je vani i tada je on sam, na putu, zahvaćen lavinom poginuo.

“Tri dana nakon njegove smrti on me je došao posjetiti noću i rekao mi je: \Daj tri sv. mise prikazati za mene i ja ću biti oslobođen Čistilišta. ' Ja sam obavijestila njegovu obitelj i prijatelje; oni su bili začuđeni kada su čuli da će samo poslije tri sv. mise biti odlobođen iz Čistilišta. Njegovi prijatelji su mi rekli: 'Oh, ne bih želio biti na njegovu mjestu u času smrti, znajući za zle stvari koje je počinio! ’

“Ali taj mladić mi je rekao: 'Vidite, ja sam učinio čin čiste ljubavi izlažući svoj život za te ljude; i zahvaljujući tome Gospodin me je tako brzo pozvao u Raj. Da, ljubav pokriva mnoštvo grijeha... ”

Ovaj nam događaj pokazuje da je samilosna ljubav, pojedinačni čin ljubavi slobodno darovan, dostatan da očisti tog mladića od raskalašenog života; i Gospodin je taj čin ljubavi cijenio iznad svega. Marija je nadodala da možda taj mladić ne bi više nikada imao mogućnost da učini tako veliki čin ljubavi i možda bi slabo završio. Gospodin je u svojem milosrđu uzeo mladića k sebi u za njega najljepšem, najčišćem času, zbog tog čina ljubavi.


Evo jedna druga zgoda koja pokazuje kako Gospodin cijeni i vrednuje posve jednostavan čin dobrote:

_ Jednog dana se je predstavila žena s vedrom (kablom) uruci.

“Zapitala sam je: “Što činiš s vedrom?” “To je ključ mojega Raja, odgovorila je ona, sva sretna. Nisam mnogo molila za vrijeme svojega života; rijetko sam išla u crkvu, ali jednom zgodom, pred Božić, zabadava sam očistila svu kuću jedne siromašne starice. To je bilo moje spasenje

Evo potvrde da sve ovisi o ljubavi.

Marijo, mislim na dobrog razbojnika koji je bio uz Isusa na Krizu. Željela bih znati što je on učinio za Isusa te mu je Isus obećao da će od tog dana biti s Njim u Kraljevstvu nebeskom?

On je ponizno prihvatio svoju patnju, priznajući da je ona pravedna. I potaknuo je i drugog razbojnika da je također prihvati. On se je bojao Boga, što označuje poniznost.

Veoma je važno u času smrti da se netko preda Božjojvolji.

Marija mi je ispričala o slučaju majke s četvero djece koja je bila na samrti. Umjesto da se opire i mrmlja, ona je rekla Gospodinu: “Prihvaćam smrt kako je tvoja volja i svoj život stavljam u tvoje ruke. Povjeravam svoju djecu tebi i znam da ćeš Ti voditi brigu o njima.”

Marija je rekla da je ta žena, zbog bezgraničnog povjerenja u Boga, otišla ravno u Raj i izbjegnula Čistilište.

Stoga, možemo zaista reći da su ljubav, poniznost i predanje Gospodinu tri zlatna ključa kojima idemo ravno u Raj.


4. P r ik a z iv a n je s v e t ih m is a z a n jih

Marijo, možete li nam sada reći koja su najdjelotvornija sredstvaV

da pomognemo oslobođenju duša iz Cistilišta?Najdjelotvornije sredstvo je sveta misa.

Zašto sv. misa?Jer se u njoj sam Krist prikazuje iz ljubavi prema nama.

To je prikazivanje samoga Krista Bogu, najljepša žrtva. Svećenik je Božji predstavnik, ali sam Bog prikazuje sebe i žrtvuje sebe za nas. Djelotvornost sv. mise za preminule je veća za one koji su više cijenili sv. misu za vrijeme svojega života. Ako su sudjelovali u sv. misi i molili svim svojim srcem, ako su dolazili na sv. misu i u radne dane - prema svojem raspoloživom vremenu - oni imaju više koristi od sv. misa koje se slave za njih. Ovdje, također, netko žanje što je posijao.

Duša u čistilištu veoma jasno vidi na dan njezina pogreba, da li mi za nju molimo ili smo jednostavno došli samo da se vidi da smo prisutni. Siromašne duše kažu da im suze ne koriste, nego samo molitve. Često su one žalosne što ljudi idu na sprovod a da ne uprave ni jedne molitve Bogu, jer mnogo plaču; to im ne koristi!

Obzirom na sv. misu navest ću divan primjer što ga je iznio Arški župnik svojim župljanima. Rekao im je:

“Moja djeco, jedan dobar svećenik je imao nesreću da je izgubio prijatelja kojega je nježno ljubio i tada je on veoma mnogo molio za pokoj njegove duše.

Jednog dana Bog mu je dao znati da je njegov prijatelj u Čistilištu i da strašno trpi. Sveti svećenik je smatrao da ne može učiniti ništa bolje nego prikazati Svetu misnu žrtvu za svojega dragog prijatelja koji je umro. U času posvećenja, uzeo je Hostiju


među svoje prste i rekao: ’Sveti i vječni Oče, učinimo jednu zamjenu. Ti držiš dušu mojeg prijatelja koji je u Čistilištu a ja držim Tijelo Tvojega Sina u svojim rukama. Dobri i milosrdni Oče, oslobodi mojega prijatelja a ja Ti prikazujem tvojega Sina sa svim zaslugama njegove smrti i muke.’

Ponuda je bila prihvaćena. Doista, u času podizanja vidio je dušu svojega prijatelja kako sjajna uzlazi u Raj: Bog je prihvatio ponudu.

Moja djeco, ako želimo osloboditi iz Čistilišta dušu koja nam je draga, učinimo isto: prikažimo Bogu po svetoj Žrtvi njegovog Ljubljenog Sina sa svim zaslugama njegove smrti i muke. On nam neće moći odbiti ništa.”


5. N e m o jt e p r o ig r a t i v a še z e m a l js k e p a t n je

Ima i drugo sredstvo, veoma moćno, da se pomogne siromašnim dušama: prikazati svoje dragovoljne patnje, pokore, postove, odreknuća, itd. - ali također i nedragovoljna naša trpljenja kao bolesti, tugu (korotu) itd.

Marijo, vi ste više puta bili pozvani da trpite za siromašne duše da biste ih oslobodili. Možete li nam reći što ste doživjeli i pretrpjeli kroz to vrijeme?

Prvi put me je duša zapitala da li bih za nju trpjela tri sata u svojem tijelu i poslije toga ću moći nastaviti svoj posao. Rekla sam samoj sebi: “Ako će sve to proći nakon tri sata, mogu to prihvatiti. ” Za vrijeme ta tri sata imala sam dojam da su trajala tri dana, je r su bila tako bolna. Ali sam na kraju pogledala na svoj sat i vidjela da je to trajalo samo tri sata. Duša mi je rekla da sam prihvaćajući s ljubavlju tu patnju kroz tri sata, njoj skratila dvadeset godina Čistilišta!

Da, ali zašto ste vi trpjeli samo tri sata da se izbjegne dvadeset godina Čistilišta? Sto je imala vaša patnja da je toliko više vrijedila?

To je stoga što patnja na zemlji nema istu vrijednost. Kada mi trpimo na zemlji, možemo rasti u ljubavi, možemo steći zasluge, što nije slučaj s patnjama u Čistilištu. U Čistilištu patnje služe jedino da nas očiste od grijeha. Na zemlji mi imamo sve milosti. Mi imamo slobodu biranja.

Sve je to veoma poticajno jer daje izvanredno značenje našim patnjama; patnja koja je prikazana, svojevoljno ili ne, pa i najmanja žrtva koju možemo učiniti, patnja ili bolest, tugovanje (žalost), razočaranje... ako to podnosimo strpljivo, ako prihvatimo u poniznosti, te patnje mogu imati nečuvenu moć da pomognu dušama.


Najbolje što možemo učiniti, kaže nam Marija, jest da sjedinimo svoje patnje s Isusovim, stavljajući ih u ruke Marijine. Ona zna najbolje kako ih upotrijebiti, dok mi često ne znamo najveće potrebe oko nas.

Sve to, naravno, Gospa će nama vratiti u času naše smrti.Vidite, te prikazane patnje bit će naše najdragocjenije

blago na drugom svijetu. Mi moramo podsjetiti jedni druge na to i sokoliti jedni druge kada trpimo.

Ali, često nas patnja u našem životu vodi do bune i veoma nam je teško prihvatiti je i živjeti. Kako možemo živjeti patnju da donosi plodove?

Patnje su najveća kušnja ljubavi Boga, i ako ih Njemu prikažemo, one mogu spasiti mnoge duše.

Ali, kako možemo prihvatiti patnju kao dar a ne kao kaznu (što često činimo), odn. kao kažnjavanje?

Trebamo sve predati našoj Gospi. Ona zna najbolje tko treba taj i taj prinos da bi bio spašen.

Obzirom na patnju želim iznijeti izvanredno svjedočanstvo koje nam je iznijela Marija. Bilo je to god. 1954., i niz smrtonosnih lavina je pogodio selo nedaleko Marije. Poslije toga se odronila jedna lavina i bila je zaustavljena na posve čudesan način, prije nego li je stigla do sela, tako da nije bilo štete.

Duše su protumačile da je u tom mjestu umrla žena koja je bolovala, ali nije bila pravo njegovana; ona je strašno trpjela kroz trideset godina i prinijela je sve svoje patnje za spas svojega sela.

Duše su protumačile Mariji da je zahvaljujući žrtvama te žene selo bilo spašeno od lavine. Ona je strpljivo nosila svoje patnje. Marija nam je rekla, daje ona bila u dobrom zdravlju, selo ne bi bilo spašeno. I nadodala je da patnje nošene strpljivo mogu spasiti više duša nego molitva (ali molitva nam pomaže da nosimo svoje patnje).


Ne trebamo uvijek smatrati patnje kao kaznu. One mogu biti prihvaćene kao zadovoljština ne samo za nas nego i za druge. Krist je bio sama nevinost a najviše je trpio zbog naših grijeha.

Jedino u Raju ćemo znati sve što smo zaslužili po strpljivoj patnji u sjedinjenju s Kristovim patnjama.

Marijo, da li se duše Čistilišta bune na svoje patnje?Ne! One žele očistiti sebe; one shvaćaju da su patnje

nužne.


6 . ... I NE ZANEMARITE SVOJIH MOLITAVA

Drugo veoma djelotvorno sredstvo, kaže nam Marija, jest Križni put, jer promatrajući Gospodinovu muku, malo pomalo počinjemo mrziti grijeh i želimo spasenje svih ljudi. I ta naklonost srca donosi veliko olakšanje dušama Čistilišta.

Postaje Križnoga puta dakle potiču nas na kajanje; mi se počinjemo kajati kada se suočimo s grijehom.

Drugo sredstvo, veoma korisno dušama Čistilišta, jest molitva svete krunice, svih petnaest otajstava, za pokojne. Po svetoj krunici svake godine su mnoge duše oslobođene iz Čistilišta. Mogli bismo reći da sama Majka Božja dolazi u Čistilište da oslobodi duše. To je veoma lijepo jer duše Čistilišta zovu našu Gospu “Majkom milosrđa”.

Nadalje, Marija nam kaže da oprosti imaju neprocjenjivu vrijednost za njihovo oslobađanje. Katkada je okrutno ne koristiti bogatstva koja Crkva predlaže na korist dušama u Čistilištu. Tema oprosta bi bila preopširna da je ovdje iznesemo, ali vam mogu donijeti divan tekst Pavia VI. iz god. 1968. o tom pitanju. Vi ga možete zapitati u svojeg župnika ili kod svojeg redovitog vjerskog knjižara. (Usp. dio IV: O oprostima)

Možemo nadalje reći da je velika pomoć dušama u Čistilištu molitva općenito; svaka vrst molitve. Ovdje ću vam donijeti svjedočanstvo Hermanna Cohen, židovskog umjetnika koji se god. 1864. obratio na katolicizam i koji je posebno častio Euharistiju. On je napustio svijet i ušao u veoma strogi red; često se klanjao Presvetom Sakramentu prema kojemu je imao veliko štovanje. Za vrijeme klanjanja molio je Gospodina da obrati njegovu majku, koju je veoma ljubio. Tako se Hermann, bolestan i žalostan, prostro pred Presv. Sakramenat, i u dubokoj žalosti molio: “Gospodine, ja Ti dugujem sve; to je istina. Ali, ali jesam li Ti što odbio? Svoju mladost, svoje nade u svijetu, svoju sreću, radosti obitelji, uostalom - može se ukratko reći - sve žrtve čim si ih od mene tražio. A Ti, Gospodine, vječna Dobroto, obećao si da


ćeš uzvratiti stostruko, a odbio si mi dušu moje majke. Moj Bože, padam pred tim mučeništvom, i završavam svoje žaljenje.” Tako se je od srca izjadao. Najednom je čuo tajanstveni glas u svojem uhu:

“Malovjerni! Tvoja majka je spašena. Znaj da je molitva u mojoj prisutnosti svemoguća. Dao sam ti sve što si zamolio za svoju majku i moja Providnost je vodila računa o njoj u njezinoj posljednjoj uri.

U času kada je izdahnula, došao sam k njoj; ona me je vidjela i zavapila: 'Gospodine moj i Bože moj! ’ Osokoli se, tvoja majka je izbjegla osudu i tvoja revna molitva će uskoro osloboditi njezinu dušu od zatvora Čistilišta. ”

I znamo da je otac Hermann Cohen, odmah nakon toga, imao kratko ukazanje i vidio kako njegova majka uzlazi u Raj.

Ja veoma preporučam molitve sv. Brigite koje su veoma korisne dušama u Čistilištu.

Dopustite da nadodam nešto važno: duše u Čistilištu ne mogu ništa učiniti same za sebe; one su posve bespomoćne. Ako živi ne mole za njih, one su posve napuštene. Stoga je veoma važno znati za beskrajnu moć, nevjerojatnu moć koju svatko od nas ima u svojim rukama da olakša tim dušama koje trpe.

Mi ne bismo dvaput razmišljali da li pomoći djetetu koje bi pred nama palo sa stabla i koje bi slomilo svoje kosti. Naravno, sve bismo učinili za njega! Tako, na isti način, brinimo se za te duše, koje sve očekuju od nas, zahvalne i za najmanji prinos, pune nade za i najmanju našu molitvu, da im olakšamo u njihovim patnjama. I to može biti profinjeni način ostvarenja ljubavi.

Mislim, na primjer, na nježnost milosrdnog Samari tanca u Evanđelju, prema čovjeku napuštenom i polumrtvom na rubu puta, koji je krvario. Taj čovjek je posve ovisio o dobroti srca prolaznika.


Marijo, zašto netko u Čistilištu ne može više zadobiti oproste, a mogao ih je na zemlji?

Jer u času smrti prestaje vrijeme zasluživanja. Dok živimo na zemlji, možemo nadoknaditi zlo koje smo napravili. Duše Čistilišta nam zavide na toj mogućnosti. Čak i anđeli nam zavide što imamo mogućnost rasta dok smo na zemlji.


7. U ČASU SMRTI...

Koja je uloga skrušenosti ili kajanja u času smrti?Kajanje je veoma važno. (U sakramentu oproštenja)

grijesi su svakako oprošteni, ali ostaju posljedice grijeha. Ako netko želi primiti potpuno oproštenje u času smrti - to znači da ide ravno u Nebo - duša mora biti oslobođena od svake navezanosti.

Ovdje želim iznijeti veoma važno Marijino svjedočanstvo. Zamolili su je da zapita za ženu za koju su njezini rođaci smatrali da je izgubljena, jer je vodila razvratan život. Ona je nesretno nastradala tako stoje ispala iz vlaka i ostala mrtva.

Jedna duša Čistilišta je rekla Mariji da je ta žena spašena od Pakla, jer je u času smrti rekla Bogu: “U pravu si što uzimaš moj život, jer na taj način neću više vrijeđati Tebe.” I to je zbrisalo krivnju svih njezinih grijeha. Taj primjer je veoma značajan, jer nam pokazuje kako nas jedan čas poniznosti, kajanja u času smrti, može spasiti. To ne znači da ona nije išla u Čistilište, ali je izbjegla Pakao koji je možda zaslužila svojim bezbožnim životom.

Marijo, želim vas zapitati: ima li u času smrti duša prigodu da se još obrati Bogu, makar poslije grešnog života, prije nego li uđe u vječnost? Postoji li vrijeme, ako hoćete, između prividne i prave smrti?

Da, da, Bog daje svakome nekoliko minuta, da bi se pokajao za svoje grijehe i odlučio: \Prihvaćam ili ne prihvaćam ići gledati Boga Tu vidimo film svojega života.

Poznavala sam čovjeka koji je vjerovao u ono što Crkva uči, ali ne u vječni život. Jednog dana je teško obolio i upao u komu. Vidio je sebe u sobi s pločom sa svim svojim životnim događajima, dobrima i zlima. Tada je ploča najednom nestala, kao i zidovi sobe, i bilo je izvanredno lijepo. Tada se probudio iz svoje kome i odlučio je promijeniti svoj život.


To je veoma slično svjedočanstvima iz “prividne smrti”; iskustvo nadnaravnog svjetla je takvo da ljudi ne mogu živjeti poslije njega kako su živjeli ranije.

Marijo, da li se Bog, u času smrti, otkriva svim dušama istim intenzitetom?

Svakome je dana spoznaja njegova života i s time patnje koje slijede; ali to nije jednako za svakoga. Intenzitet Božjeg objavljivanja ovisi o životu svakog pojedinca.

Marijo, može li đavao imati dopuštenje da nas napadne u času umiranja?

Da, ali također imamo milosti da mu se suprotstavimo, da ga otjeramo. Tako, ako netko ne želi imati ništa s njim, đavao mu ne može ništa učiniti.

To je radosna vijest! Ako netko vidi da će uskoro umrijeti, koji je najbolji način da se pripravi na smrt?

Posve se predati Gospodinu. Prikazati sve svoje patnje. Biti posve sretan u Bogu.

Kako se treba ponašati kraj onoga koji umire? Kako mu se najbolje može pomoći?

Žarko i mnogo moliti! Pripraviti ga na smrt. Treba mu reći istinu.

Marijo, kakav savjet možete dati nekome tko želi postati svet ovdje na zemlji?

Da bude veoma ponizan. Ne smijemo biti zauzeti samima sobom. Oholost je najveća đavolska napast.


Marijo, molim vas, kažite nam: može li netko moliti Gospodina da obavi Čistilište na zemlji, da ga ne mora proći poslije smrti?

Da. Poznavala sam svećenika i jednu mladu ženu koji su oboje bili bolesni od sušice u bolnici. Mlada žena je rekla svećeniku: “Molimo Gospodina da budemo sposobni trpjeti na zemlji toliko koliko je potrebno da ravno idemo u Nebo. ”

Svećenik je odgovorio da nije voljan moliti za to. Pokraj je bila redovnica koja je čula čitav razgovor. Mlada žena je umrla najprije, a svećenik je umro kasnije, i on se ukazao redovnici rekavši jo j: “O da sam samo učinio isto predanje kao i mlada ženay i ja bih također bio otišao ravno u Nebo. ”

Hvala vam, Marijo, za to divno svjedočanstvo.

Tog časa Marija je zamolila za pauzu od pet minuta, jer je trebala otići nahraniti kokose... Ali čim se je vratila, nastavili smo s našim pitanjima.


8. “ S t a n o v n ic i” Č is t il iš t a ...

Marijo, postoje li razni stupnjevi u Čistilištu?Da, postoji velika razlika u stupnjevima moralne patnje.

Svaka duša ima jedinstvenu patnju, vlastitu samo njoj; tamo ima mnogo stupnjeva.

Mogu li te duše znati što se događa na svijetu?Da, ali ne sve, nego mnoge stvari.

Kažu li vam duše, katkada, što će se dogoditi?One jednostavno kažu 'da je nešto pred vratima’, ali ne

kažu što je to. One samo kažu što je nužno za obraćenje ljudi.

Marijo, jesu li patnje Čistilišta teze od najtežih patnji na zemlji?Da, ali na simboličan način. To boli više u duši.

Da, shvaćam da je to teško opisati... Dolazi li i sam Isus u Cistilište?

Nijedna duša mi nije o tome govorila. Majka Božja dolazi. Jednom sam zapitala jednu dušu može li naći dušu za koju sam bila zapitana. Ona je odgovorila: “Ne, Majka Milosrđa nam to prenese. ”

Dakle, duše nebesnika ne dolaze u Čistilište. S druge strane, tamo dolaze anđeli: sv. Mihovil... i svaka duša ima sa sobom anđela čuvara.

Fantastično! Anđeli su s nama... Ali što anđeli čine u Čistilištu?Oni olakšavaju patnje i sokole. Duše ih mogu vidjeti.

Divno! Ako je tome tako, Marijo, sa svim tim događajima o anđelima vi već činite da ja poželim poći u Čistilište! Drugo pitanje: vi znate da danas mnogi vjeruju u reinkarnaciju. Što kažu duše obzirom na to?

Duše kažu da nam Bog daje samo jedan život.


Ali neki kažu da jedan život nije dostatan za upoznati Boga i imati dovoljno vremena za stvarno obraćenje i da to nije pravedno. Što biste im odgovorili?

Svaki čovjek ima nutarnji glas (savjest); makar to i ne prakticirao, uključno prepoznaje Boga. Nema čovjeka - koji (na neki način) ne vjeruje! Svaka duša ima savjest kojom spoznaje dobro i zlo, savjest koju nam je Bog dao, nutarnju spoznaju - naravno, u raznim stupnjevima, ali svatko raspoznaje dobro od zla. S tom savješću svaka duša može postati blažena.

Što se događa s ljudima koji izvrše samoubojstvo? Je li vas već posjetila koja od takvih duša?

Do sada, nisam nikada susrela slučaj samoubojstva koji je izgubljen. To ne znači, naravno, da takav slučaj ne postoji; ali duše mi često kažu da većina krivnje počiva na onima oko njih, kada su bili nemarni prema njima ili su širili klevete.

Da li se te duše kaju što su učinile samoubojstvo?Svakako, ali je često samoubojstvo učinjeno zbog bolesti.

Te duše žale svoj čin je r vide stvari u Božjem svjetlu i odmah uočavaju sve milosti koje su im bile namijenjene u preostatku njihova života. One vide to vrijeme (koje im je bilo namijenjeno, katkada mjeseci ili godine). Vide i sve duše kojima bi bile mogle pomoći da su prinijeli ostatak svog života Gospodinu. Na kraju, najviše ih boli što vide dobro koje su mogle učiniti, a nisu jer su skratile svoj život. Ali kada je uzrok tome bolest, Gospodin to, naravno, uzima u obzir.

Marijo> jesu li vam se javile duše koje su same sebe uništile drogom, na primjer prevelikom dozom?

Da, i one nisu bile izgubljene. Sve to zavisi o uzrocima njihovog uzimanja droge; ali one moraju trpjeti u Čistilištu.


Ako vam kažem, na primjer, “Ja previše trpim u svom tijelu, u svom srcu, i to je preteško za mene i želim umrijeti!” Što učiniti?

Da, to je veoma često. Ja bih rekla: ‘‘Moj Bože, ove patnje mogu prikazati da spasim duše”. Gospodin će mi dati vjeru i odvažnost. Ali nitko to danas više ne govori. Možemo dakle reći da čineći tako duša zadobiva veliko blaženstvo, veliku sreću za Nebo. U Nebu ima tisuće različitih oblika sreće, ali svatko tamo živi potpunu sreću i sve želje su mu ispunjene. Svatko zna da više nije zaslužio.

Marijo, želim vas pitati: dolaze li vas posjetiti duše drugih religija, na primjer Židovi?

Da, one su sretne. Svatko tko živi s uvjerenjem svoju vjeru je sretan. Ali po katoličkoj vjeri zadobivamo najviše za Nebo.

Ima li religija koje škode dušama?Ima toliko religija na svijetu! Najbliži su Katoličkoj vjeri

Pravoslavni i Protestanti. Ima mnogo protestanata koji mole krunicu; ali sekte su vrlo zle. Treba učiniti sve da se ljudi izvuku iz njih.

Ima li svećenika u Čistilištu?(Vidim kako Marija podiže oči prema Nebu kao da kaže:

Na žalost!)Da: ima ih mnogo. Oni nisu pomagali da se ima

poštovanja prema Euharistiji i zbog toga čitava vjera trpi. Oni su često u Čistilištu je r su zanemarili molitvu - što je umanjilo njihovu vjeru. Ali ih ima također mnogo koji su ravno otišli u Nebo!

Što biste rekli svećeniku koji stvarno želi živjeti prema Božjem Srcu?

Savjetovala bih mu da se mnogo moli Duhu Svetomu - i da svaki dan moli krunicu.


Marijo, ima li djece u Čistilištu?Da, ali za njih Čistilište nije veoma dugo niti bolno, jer

nemaju dovoljno rasuđivanja.

Vjerujem da su vas neka djeca posjetila; ispričali ste mi događajo malom djetetu, najmlađem što ste ga vidjeli, o djevojčici od četiri godine. Ali kažite mi: zbog čega je ona bila u Čistilištu?

Ona je za Božić dobila na dar od svojih roditelja lutku. Imala je sestru blizanku koja je također dobila lutku.

Ta četverogodišnja mala je razbila svoju lutku; i potajno, znajući da je nitko nije gledao, svoju razbijenu lutku je stavila na mjesto sestrine, uzevši njezinu, znajući veoma dobro u svojem malom srcu da će time zadati muku svojoj seki. - A znala je također veoma dobro da je to bila laž i nepravda. Zbog toga je siromašna djevojčica morala ići u Čistilište.

U stvari, djeca često imaju nježniju savjest nego li odrasli. Kod njih je potrebno iznad svega boriti se protiv laži. Oni su veoma osjetljivi na neistinu.

Marijo, kako roditelji mogu pomoći svojoj djeci oblikovati savjest?

Najprije, dobrim primjerom - to je najvažnije. Zatim, po molitvi. Roditelji trebaju blagoslivljati svoju djecu i poučavati ih dobro u Božjim stvarima.

Vrlo važno! Jesu li vas posjetile duše koje su na zemlji živjele izopačeno? Mislim, na primjer, na seksualno područje.

Da, one nisu sve izgubljene (ovisi o pokajanju i obraćenosti), ali trebaju mnogo trpjeti da se očiste.Homoseksualnost, na primjer, sigurno dolazi od Zloga.

Kakav bi savjet dali svima onima koji su mučeni homoseksualnošću, ili imaju sklonost prema njoj?


Moliti se mnogo za snagu da se nje ostave. Oni trebaju nadasve moliti arkanđela Mihovila; je r se on osobito bori protiv Zloga.

Koje sklonosti srca nas mogu dovesti do konačnog gubitka naše duše, mislim da idu u Pakao?

Kada duša ne želi ići prema Bogu. (kada aktualno kaže: “Ne želim. ”)

Hvala vam, Marijo, za to razjašnjenje.

Ovdje želim spomenuti da sam o tome pitala Vicku, jednu od vidjelica u Međugorju, koja mi je rekla da oni koji idu u Pakao - a ona je vidjela Pakao - da su to samo oni koji odluče ići tamo. Bog ne šalje nikoga u Pakao - nego naprotiv, On je Spasitelj, On moli dušu da prihvati Njegovo milosrđe. Grijeh protiv Duhu Svetomu o kojemu govori Isus, a koji ne može biti oprošten, je apsolutno odbacivanje milosrđa, pri punom rasvjetljenju, u punoj svijesti.

Ivan Pavao II. tumači to vrlo dobro u svojoj enciklici o Božjem milosrđu. I ovdje također možemo učiniti veoma mnogo po molitvi za duše koje su u pogibli da se izgube.

Marijo, da li vam se dogodila neka zgoda koja to osvjetljuje?Jednog sam dana bila u vlaku i u mojem odjeljenju je bio

čovjek koji nije prestajao govoriti zlo o Crkvi, o svećenicima, čak io Bogu. Rekla sam mu: “Čujte, vi nemate pravo to govoriti, to nije dobro. ” On se razbjesnio na mene. Poslije toga kad sam stigla na moju stanicu silazeći iz vlaka, rekla sam Bogu: “Gospodine, ne daj da se ta duša izgubi. ”

Nakon nekoliko godina došla me je posjetiti duša tog čovjeka; on mi je rekao da je bio došao posve blizu Pakla, ali je bio spašen jednostavno po toj molitvi koju sam bila izrekla onog časa!


Doista je nešto potresno vidjeti kako i sama jedna misao, jedan poticaj srca, jednostavna molitva za nekoga može ga sačuvati da ne padne u Pakao. Oholost vodi u Pakao. Pakao znači Bogu tvrdoglavo i svojevoljno reći “NE”. Naše molitve mogu probuditi čin poniznosti u umirućem, pojedinačan čas poniznosti, koji makar kako malen, može pomoći da se izbjegne vječni Pakao.

Ali, Marijo, to je sve nevjerojatno! Kako netko moie stvarno Bogu reći “N E ” u času smrti, kada ga vidi?

Na primjer, neki čovjek mi je jednom rekao da on ne želi ići u Nebo. Zašto? Jer Bog čini nepravdu. Ja sam mu rekla, da to čini čovjek a ne Bog... On je rekao: “Ja se nadam da neću sresti Boga nakon moje smrti, je r tada bih ga ubio sjekirom. ”

On je duboko mrzio Boga. Bog poštuje ljudsku slobodnu volju; on želi da svatko slobodno izvrši svoj izbor.

Bog daje svakome za vrijeme zemaljskog života, i u času njegove smrti, dovoljno milosti za obraćenje, čak i nakon života provedenog u tami. Ako netko iskreno moli za oproštenje, naravno da se može spasiti.

Isus je rekao da je teško bogatašu ući u Kraljevstvo nebesko. Jeste li vidjeli takav slučaj?

Da! Ali ako oni vrše dobra djela, djela ljubavi, ako prakticiraju ljubav, oni će doći tamo, baš kao i siromah.

Marijo, pohađaju li vas jo š i ovih dana duše Čistilišta?Da, dva ili triput u tjednu.

Stvarno! Što mislite o prakticiranju spiritizma, na primjer, kada se zovu duše preminulih, pomoću stola koji se miče, itd. ?

To nije dobro. To je uvijek Zli. Đavao čini da se stol miče.

To je veoma važno te to treba ponovno opetovati! Ljudi stvarno trebaju to čuti jer, dandanas, više nego ikada, te opasne prakse su veoma u rastu!


Kakva je razlika između onoga što vi doživljavate s dušama preminulih i prakse spiritizma?

Ne smiju se dozivati duše. - Ja ne tražim njihov dolazak. U spiritizmu ih ljudi izazivaju i pokušavaju zvati.

Ta razlika je posve jasna i trebamo je uzeti ozbiljno. Ako bi ljudi morali povjerovati samo jednu stvar koju govorim, voljela bih da povjeruju ovo: oni koji su uključeni u spiritizam (pokretanje stolova i druge prakse te vrste) misle da dozivaju duše pokojnika. U stvari, ako dobiju neki odgovor na njihov poziv, to je uvijek i bez iznimke Sotona i njegovi anđeli koji odgovaraju. Ljudi koji se bave spiritizmom (gataoci, vračari, itd.) čine nešto što je veoma opasno za njih i za one koji k njima dolaze po savjet. Oni su do grla u laži. To je zabranjeno, strogo je zabranjeno dozivati pokojne (usp. Pnz 18,9-15). Što se mene tiče, ja to nisam nikada činila, ja to ne činim, niti ću ikada činiti. Kada mi se netko ukaže, sam Bog mu to dopušta.

Naravno, Sotona može oponašati sve što dolazi od Boga, i on to čini. On može oponašati glas i izgled pokojnika, ali svako takvo očitovanje uvijek dolazi od Sotone. Ne zaboravite da Sotona može čak i ozdravljati, ali takvo ozdravljenje nikada ne traje.

Jeste li osobno ikad bili prevareni lažnim ukazanjem? Na primjer, da vam se đavao predstavio kao duša iz Čistilišta i govorio s vama?

Da. Jednom je neka duša došla k meni i rekla mi: ((Ne primite dušu koja dolazi poslije mene, je r će doći tražiti od vas pretešku patnju, koju nećete moći podnijeti; nemojte prihvatititi što će od vas tražiti. ”

Ja sam pri tome bila smetena je r sam se sjećala što mi je rekao moj župnik: da trebam prihvatiti svaku dušu svelikodušnošću. Bila sam stvarno kušana da li da slušam ili ne. Tada sam rekla u sebi: “Možda je to preda mnom đavao a ne duša iz Čistilišta; prerušeni đavao? ” I rekla sam toj duši: “Ako si đavao, odlazi!”


Najednom je glasno kriknuo i nestao. Doista, duša koja je došla poslije njega imala je stvarnu potrebu od moje pomoći. (Bilo je veoma važno za mene da poslušam tu dušu!)

Kada se pokaže đavao, da li ga blagoslovljena voda uvijek potjera?

Da. (Ona mu smeta veoma mnogo i on najednom bježi.)

Marijo, vi ste sada veoma dobro poznata, posebno u Njemačkoj i Austriji, ali također i po Europi\ zahvaljujući vašim govorima i vašoj knjizi. U početku, međutim, vi ste bili veoma skrivena.

Kako se dogodilo da su, preko noći, spoznali da je vaše nadnaravno iskustvo autentično?

Dogodilo se to kada su duše tražile od mene da kažem njihovim obiteljima da vrate dobra koja su nepošteno stekli. Oni su tada vidjeli da je istinito ono što sam im rekla.

U vezi s tim Marija je iznijela više svjedočanstava, odviše dugih da bismo ih ovdje naveli. Više puta duše su je posjetile i rekle: “Idi k mojoj obitelji u to i to selo” - koje Marija nije poznavala - “i kaži mojem ocu, mojem sinu, mojem bratu da vrati određenu imovinu ili iznos novca koji sam ja nepošteno stekao. Ja ću biti oslobođen Čistilišta kada ta dobra budu vraćena.” Marija bi navela sve pojedinosti polja, ili točan iznos novca, ili što se tiče vlasništva, i obitelj bi se prenerazila kad bi vidjela da ona zna sve pojedinosti, jer katkada čak ni oni nisu znali da su ta dobra stečena nepošteno od njihovih rođaka. Po tome je Marija počela biti veoma dobro poznata.

Marijo, postoji li službeno priznanje sa strane Crkve te posebne karizme koju vi vršite prema dušama u Čistilištu, i stoga prema onima koji su zahvaćeni vašim apostolatom?

Moj biskup mi je rekao da tako dugo dok nema teoloških zabluda, smijem nastaviti. On je to odobrio. Moj župnik, koji je ujedno moj duhovni vođa, odobrava također te stvari.


Želim vam postaviti pitanje koje je možda indiskretno: sigurno je da ste učinili veoma mnogo za siromašne duše, i kada vi umrete,

zacijelo će vas tisuće duša pratiti u Nebo; mislim da vi zasigurno nećete trebati proći kroz Čistilište!

Ne vjerujem da ću ići ravno u Raj bez zadržavanja u Čistilištu, je r sam imala više svjetla, više spoznanja, i stoga su moje pogreške teže. Ali ujedno se nadam da će mi duše pomoći ući u Nebo!

Zacijelo! I, Marijo, da li ste zadovoljni što imate tu karizmu? Ili je ona za vas nešto naporno i teško, sva ta neprestana traženja od duša?

Ne, ja ne vodim mnogo računa o teškoćama, samo kada znam da im mogu tako mnogo pomoći. Pomoći mnogim dušama, to, sretna sam dok to činim.

Marijo, želim vam zahvaliti u ime svih čitatelja za ovo divno svjedočanstvo. Ali, dopustite mi, posljednje pitanje: da bismo vas bolje upoznali, da li biste bili tako dobri i rekli nam nekoliko riječi o svojem životu?

Dobro... dok sam jo š bila malena, željela sam ući u samostan, ali mi je majka rekla neka počekam do 20. godine. Nisam se želila udati. Majka mi je mnogo pričala o dušama u Čistilištu i, već u školi, te duše su mi mnogo pomagale. Tako sam rekla samoj sebi da trebam sve učiniti za njih.

Poslije završene škole sam mislila ući u samostan; ušla sam k Sestrama Srca Isusova, ali one su mi rekle da je moje zdravlje odviše slabo da bih mogla ostati kod njih. Kao dijete sam imala pneumoniju i pleuritis. Poglavar je potvrdio moje redovničko zvanje ali mi je savjetovao da uđem u koji lakši red’ i da čekam nekoliko godina. Željela sam nadasve red s klauzurom, ali baš pravi!

Ali nakon druga dva pokušaja, zaključak je bio isti: moje zdravlje je bilo odviše slabo. Tada sam rekla samoj sebi da nije


volja Božja za mene da uđem u samostan. Veoma sam mnogo trpjela u duši zbog toga. Rekla sam samoj sebi da mi Gospodin nije pokazao što želi od mene.

I pustio je da čekam osam godina, do 25. moje godine, kada mi je povjerio ovu zadaću za duše u Čistilištu.

Kod kuće nas je bilo osmero djece. Ja sam radila na našem polju, već od 15. godine; zatim sam otišla u Njemačku kao sluškinja u seljačku obitelj. Poslije toga sam radila ovdje na polju u Sonntagu.

Od 25. godine života, kada su duše počele dolaziti, ja sam trebala mnogo trpjeti za njih. - Sada se fizički mnogo bolje osjećam. Eto, toliko...

Razgovor ovdje završava.Ali pošto sam pročitala život Marije Simma od oca

Alfonsa Matta (njezinog duhovnog vođe), možemo nadodati i slijedeće informacije:

“Ona je zavjetovala svoje djevičanstvo Djevici Mariji i posvetila se Mariji posebno na korist duša u Čistilištu”; ona se je također posvetila Bogu “kao duša žrtva, duša ljubavi i zadovoljštine”. Župnik kaže da se je ona u raznim prigodama prikazala kao žrtva da pomogne dušama pokojnika, po svojevoljnim patnjama koje su katkada bile strašne, i po kojima je smanjila patnje mnogih duša. Ona je Bogu prinosila neprestanu molitvu, mise i pokore.

Poslije smrti njezina oca, god. 1947., ona živi sama u maloj očinskoj kući i da bi providjela svojim potrebama nastavlja obrađivati svoj maleni vrt. Živi siromašno, pomognuta od dobrih osoba. Ako joj netko daruje novac, sve dariva župniku za slavljenje svetih misa, za djela ljubavi i posebno za misije.

Zadaća Marije Simma nije samo da pomaže pokojnima, nego također da potiče žive ljude te pomognu dušama u Čistilištu i umirućima.


Evo nekih njezinih bilješki

“Ništa ne koristi tužiti se na vremena u kojima živimo. Roditelji ne pomažu svojoj djeci udovoljavajući im svim njihovim željama, dajući im sve što žele, jednostavno zato da ih zadovolje te ne čuju njihovo kričanje. Na taj način može se u srcima djece ukorijeniti oholost. Kasnije, kada dijete počne ići u školu, ono ne zna ni moliti Oče Naš ni prekrižiti se. Katkada ne zna ništa o Bogu.

Naučite djecu da čine žrtvice! Zašto je danas tolika vjerska nezainteresiranost? Takva moralna dekadencija? Jer djeca nisu naučila da se odreknu svojih hirova! Kasnije postaju nezadovoljnici i osobe bez rasuđivanja koje za svačim posežu i žele sve imati u izobilju. To uzrokuje seksualne nastranosti. Onaj koji nije naučio od svojeg djetinjstva gospodariti sobom postaje egoist, bez ljubavi, tiranin. Zbog toga ima danas mnogo mržnje i nedostatka ljubavi. Želimo li živjeti bolje dane? Počnimo s odgajanjem djece.

Mnogo se griješi protiv ljubavi prema bližnjemu, posebno ogovaranjem, varanjem i klevetanjem. Gdje to započinje? U misli. Te stvari treba naučiti od djetinjstva i smjesta odbaciti misli protivne ljubavi. Borimo se dakle smjesta protiv svih misli protivnih ljubavi i ne ćemo druge suditi bez ljubavi.

Za sve katolike apostolat je dužnost. Neki ga vrše po svojem zvanju, drugi po dobrom primjeru.

Briga za dušu ne smije biti zagušena prevelikom brigom za tijelo... ”


Za mene je bila prava radost sresti Mariju Simmu, ženu čiji život je život potpune pobožnosti. Svaka sekunda, svaki sat njezina života ima težinu vječnosti, ne samo za nju nego za veoma mnogo duša, poznatih ili nepoznatih, kojima je ona, na mnogo različitih načina i s tako mnogo ljubavi, pomogla osloboditi se iz Cistilišta i ući u vječnu radost Neba.

Maria Simma, Gross Valsertal,A - 6731 Sonntag, Austrija


Tommaso Pollaci: Misa za duše u Čistilištu (Crkva duša u Čistilištu - Caccamo, Palermo)


Uz sliku: Tommaso Pollaci: Misa za duše ČistilištaCrkva Čistilišta - Caccamo, Palermo (Sicilija), ulje, 290 x 240 cm,1784.

Ova slika predstavlja ikonografiju Mise za duše Čistilišta, čiju djelotvornost opisuje sv. Grgur u svojim Dijalozima (knjiga VI).

Slika predstavlja Isusa s Križem, Oca i golubicu Duha Svetoga. Nešto niže sjedne strane je Gospa a s druge strane duša koju jedan anđeo vodi u Nebo. U središtu je Misa a pri dnu desno duše koje se mole, usred vatre.

III. Prijedlog svima

Sada predlažem da svatko od nas učini odluku da nitko od nas neće ići u Čistilište!

To je doista moguće, jer imamo u svojim rukama sve potrebno da to ostvarimo. Sjećam se riječi sv. Ivana od Križa: on je rekao da Providnost Božja uvijek proviđa, u svakom životu, čišćenje koje je potrebno da bismo otišli ravno u Nebo u času smrti.

Providnost postavlja dosta poteškoća u naše živote: kušnje, patnje, bolesti, muke - tako da sva ta čišćenja, ako ih prihvatimo, mogu biti dostatna da nas odvedu ravno u Nebo.

Zašto se to ne događa? Jer se bunimo, ne prihvaćamo s ljubavlju, sa zahvalnošću te darove kušnji u našem životu, i kada sagriješimo pobunom, ne podlažući se.

Molimo, stoga, Gospodina za milost da iskoristimo svaku prigodu tako da nam se na dan naše smrti On pokaže kao sunce s čistoćom i ljepotom.

Naravno, ako se na to odlučimo, ne kažem da će to biti lako, jer - sjetimo se toga - da Gospodin nikada nije obećao da će put biti lagan, ali naš put će biti u miru i bit će put sreće: Gospodin će biti s nama. Nadasve - i to želim ovdje naglasiti - iskoristimo što više vremena koje nam preostaje na zemlji, tog vremena koje je tako dragocjeno, u kojemu nam je dana šansa da rastemo u ljubavi. To znači rasti prema Slavi koja će doći i prema ljepoti koja nam je namijenjena. Svake minute mi još možemo rasti u ljubavi, a duše u Čistilištu više ne mogu rasti.

Čak i anđeli nam zavide na toj mogućnosti da možemo svake minute rasti u ljubavi dok smo na zemlji.

Svaki maleni čin ljubavi koji prikažemo Gospodinu, svaka malena žrtva ili post, svako maleno odreknuće ili borba protiv naših zlih sklonosti, naših pogrešaka, svako maleno opraštanje


našim neprijateljima, sve stvari te vrste koje možemo prikazati, kasnije će nam biti ukras, dragulj, pravo bogatstvo za vječnost.

Iskoristimo stoga svaku prigodu da budemo lijepi kako Bog, u svom predznanju, želi da budemo. Kada bismo vidjeli u punon svjetlu sjaj čiste duše, očišćene duše, uskliknuli bismo od radosti i čuđenja nad tom ljepotom!

Ljudska duša je nešto presjajno pred Bogom, jer Bog želi da bude savršeno čista. Mi postajemo čisti ne po našem izbjegavanju pogrešaka, nego po kajanju zbog naših grijeha i po poniznosti. To je, kako vidite, dosta različito! Sveci nisu ljudi bez grijeha, nego radije oni koji su se znali dignuti i moliti oproštenje svaki put kada bi pali. Župnik Arški je govorio: “Sveci nisu sve dobro započeli, ali su sve dobro završili”. Upotrebljavajmo stoga čudesna sredstva koja nam je Gospodin stavio u ruke da pomognemo dušama koje još čekaju da bi posjedovale Boga i koje čeznu zbog tog odgađanja, zbog tog divnog Boga, kojega su već na svoj način doživjele i za kojim čeznu čitavim svojim srcem.

Također, nemojmo zaboraviti da molitva djece ima beskrajnu moć nad Božjim srcem. Naučimo stoga svoju djecu moliti. Sjećam se malene djevojčice kojoj sam govorila o dušama u Čistilištu. Rekla sam joj: “Sada ćeš se moliti za duše svih članova svoje boitelji i prijatelja koji su već umrli. Želiš li ići pred Isusa i moliti ga za to?”

Ona je otišla pred Isusa i nakon pet minuta se vratila, a ja sam je upitala: “Što si molila u Gospodina?”

Ona je odgovorila: “Molila sam Gospodina da oslobodi sve duše iz Čistilišta!”

Odgovor me duboko dirnuo i pomislila sam kako sam bila bijedna u svojim traženjima, a ona je odmah shvatila za što treba moliti. Mala djeca doista imaju to neposredno povjerenje. I zato mnogo dobivaju od Boga.

Spomenimo također i umirovljene osobe i sve one koje imaju slobodnog vremena; kada bi one često, svaki dan išle na sv. misu, kakvo bi bogatstvo milosti one sakupile, ne samo za sebe nego za svoje pokojnike i za tisuće duša!


Vrijednost jedne jedine sv. mise je neizmjerna. O kada bismo to shvatili!

Kako li nas naše neznanje, naša indiferentnost ili jednostavno naša lijenost vodi da izgubimo takva bogatstva!

A u svojim rukama imamo moć da spasimo svoju braću, postajući suotkupitelji nas samih zajedno s Isusom, našim Spasiteljem i Otkupiteljem!


Beato Angelico: Krist u Limbu (Muzej sv. Marka, Firenze)

Molitve za pokojne

“Juda (Makabejac) je sabrao oko dvije tisuće srebrnih drahmi i poslao u Jeruzalem da se prinese žrtva okajnica za grijeh. Učinio je to vrlo lijepo i plemenito djelo, jer je mislio na uskrsnuće. Jer da nije vjerovao da će pali vojnici uskrsnuti, bilo bi suvišno i ludo moliti za mrtve. K tome je imao pred očima najljepšu nagradu koja čeka one koji usnu pobožno. Svakako, sveta i pobožna misao. Zato je za pokojne prinio žrtvu naknadnicu, da im se oproste grijesi.”

(2 Mak 12,43-46)

“Naša molitva za njih (za duše pokojnika) može im ne samo pomoći, već i njihov zagovor učiniti uspješnim u našu korist.”

(KKC, § 958)

Molitva Božanskom Srcu Isusovu

Božansko Srce Isusovo, udijeli mi milost da uvijek živim prema tvojoj volji, kako u divnim, radosnim i veoma važnim časovima svojega života, tako i u časovima teškoća.

Udijeli mi da uvijek budem pripravan za svoju posljednju uru; udijeli mi odvažnost da žrtvujem sve za tvoju ljubav, pa ako je potrebno i svoj život.

Isuse, po tvojoj presvetoj i pregorkoj Muci, daj da me tvoj dolazak u času moje smrti nađe budna, kao dobrog slugu, s pravim kajanjem, s dobrom ispovijedi, ojačana posljednjim sakramentima.

Gospodine, nemoj me napustiti u posljednjoj borbi na ovoj zemlji, kada se budem morao boriti sa Sotonom, koji možda bude bijesno divljao. O da bi mi tvoja Sveta Majka, Majka Milosrđa, i sveti Mihovil i svi anđeli, pomagali i štitili me protiv svih napasti u


času napuštanja ovoga svijeta. O da bi me oni jačali i tješili u mojoj žalosti.

Udijeli mi, Gospodine, tog časa, živu vjeru, čvrstu nadu, žarku ljubav i veliku strpljivost.

Pomozi mi također da sebe pri punoj svijesti posve predam u tvoje ruke i da se kao malo dijete predam tvojem svetom miru.

Isuse, sjeti me se u svojoj beskrajnoj dobroti i u svojem velikom milosrđu! Amen.

Psalam 130

Iz dubine, Gospodine, vapijem tebi:Gospodine, čuj glas moj !Neka pazi uho tvoje na glas moga vapaja!

Ako se, Gospodine, grijeha budeš spominjao,Gospodine, tko će opstati?Al’ u tebe je praštanje, da bi te se bojali.

U Gospodina ja se uzdam, duša se moja u njegovu uzda riječ.Duša moja čeka Gospodina više no zoru straža noćna;

više no zoru straža noćna nek Izrael čeka Gospodina.

Jer je u Gospodina milosrđei obilno je u njega otkupljenje; on će otkupiti Izraela od svih grijeha njegovih.


Molitva sv, Mehtilde za pokojne

Oče naš koji jesi na nebesima, molimo te ponizno: Oče vječni, blagi i milosrdni, oprosti dušama koje si primio kao svoja stvorenja, ako te nisu ljubile nego su te odbacile i nisu te štovale. Kao zadovoljštinu i pokoru prikazujem ti kao žrtvu svu ljubav i dobrotu tvog preljubljenog Sina, Gospodina našega Isusa Krista.

Sveti se ime tvoje. Ponizno te molim, Oče vječni, blagi i milosrdni: oprosti dušama koje nisu proslavile tvoje sveto Ime i koje su ga često izgovarale nedostojno i uzaludno. Kao zadovoljštinu i pokoru prikazujem ti kao žrtvu sve pohvale kojima je tvoj preljubljeni Sin, Gospodin naš Isus Krist, proslavio tvoje sveto Ime na ovoj zemlji.

Dođi kraljevstvo tvoje. Molimo te ponizno, Oče vječni, blagi i milosrdni, oprosti dušama koje nisu željele žarkom ljubavlju i dubokom čežnjom tvoje sveto Kraljevstvo. Za te brojne grijehe prikazujem ti kao žrtvu žarku čežnju tvoga preljubijenoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista, koji želi da čitav svijet uđe u tvoje sveto Kraljevstvo.

Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Molim te ponizno, Oče vječni, blagi i milosrdni, oprosti dušama koje se nisu pobožno podložile tvojoj svetoj Volji, nego su često slijedile svoju vlastitu volju. Kao zadovoljštinu i pokoru prikazujemo ti Isusovo Božansko Srce i njegovu posvemašnju poslušnost.

Kruh naš svagdanji daj nam danas. Oprosti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim. Molimo te ponizno, Oče vječni, blagi i milosrdni, oprosti dušama njihove pogreške, kada nisu ljubile svoje neprijatelje i nisu htjele oprostiti. Kao zadovoljštinu i pokoru za te prebrojne grijehe, prikazujem ti kao žrtvu sve svete riječi tvojega prelj ubijenoga Sina, Gospodina


našega Isusa Krista, koji je rekao na križu: “Oče, oprosti im jer ne znaju što čine”.

I ne uvedi nas u napast. Molimo te ponizno, Oče vječni, blagi i milosrdni, oprosti dušama koje nisu nadvladale velike napasti, nego su pale pod napastima Zloga i tako su nastradale. Kao zadovoljštinu i pokoru prikazujemo ti poslušnost, teške napore i pregorku muku i smrt tvoga preljubljenoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista.

Nego izbavi nas od Zla. Molimo te ponizno, Oče vječni, blagi i milosrdni, oprosti dušama i dovedi ih s Isusom Kristom u tvoje Kraljevstvo Slave, koje si Ti sam. Amen.

Krunica za duše Čistilišta

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

1. Isuse moj, po preobilnom krvavom znoju kojim si se znojio u Getsemanskom vrtu, smiluj se dušama moje najdraže rodbine koje trpe u Čistilištu.Oče naš.Zdravo Marijo.Pokoj vječni (ili: Duše svih vjernih mrtvih po milosrđu Božjme počivale u miru!)

2. Isuse moj, po poniženjima i izrugivanjima koje si trpio pred sudovima sve do udaranja zaušnicom, izrugivanja od naroda i odbačenja kao zločinca, smiluj se dušama naših pokojnika koje u Čistilištu očekuju da budu proslavljene u tvojem Kraljevstvu.Oče naš.Zdravo Marijo.Pokoj vječni (ili: Duše svih vjernih


3. Isuse moj, po oštroj trnovoj kruni koja je probila tvoje sveto čelo, smiluj se duši koja je najzapuštenija i bez pomoći i onoj koja je najudaljenija od oslobođenja iz Čistilišta.

Oče naš.Zdravo Marijo.Pokoj vječni (ili: Duše svih vjernih

4. Isuse moj, po bolnim koracima koje si činio noseći križ na svojim ramenima, smiluj se duši koja je najbliža oslobođenju iz Čistilišta; i po bolima koje si trpio zajedno sa svojom presvetom Majkom u vašem susretu na Križnom putu, oslobodi od patnji Čistilišta duše koje su bile pobožne tvojoj preljubijenoj Majci.


5. Isuse moj, po svojem presvetom Tijelu raspetom na križu, po tvojim Nogama i Rukama probijenim čavlima, po okrutnoj smrti i po rani tvojeg presvetog Boka otvorenoj sulicom, smiluj se tim dušama koje trpe i primi ih u svoje preblaženo zajedništvo u Raju.



ISUSOVA OBEĆANJA ŠTOVATELJIMA SVETIH RANA

Ovo su obećanja koja je Isus dao sestri Mariji Marti Chambon (1841-1921), poniznoj sestri konverzi u samostanu Pohođenja u Santanderu, koja je umrla na glasu svetosti. Kćerka siromašnih seljaka, ušla je 1864. god. u samostan, gdje je bila sestra konverza sve do smrti; čitav život je radila u blagovalištu ili u penzionatu. Poslije jednog viđenja Raspetoga u krvi, posvetila se je štovanju Svetih Rana, čije dirljivo viđenje je imala svaki dan. God. 1875. je dobila stigme.

Isusova obećanja:a) Dat ću sve što me se moli po zazivanju mojih Svetih Rana. Treba Sititi pobožnost prema njima.b) Zaista, ta molitva ne dolazi sa zemlje, nego s neba... i ona može sve postići.c) Moje Svete Rane podržavaju svijet. Traži od mene da ih uvijek ljubiš jer su one izvor milosti. Treba ih često zazivati, u njih uvlačiti našeg bližnjega da se u njegovo srce utisne ljubav prema dušama.d) Kada trpite patnje, donesite ih odmah u moje Rane i one će biti olakšane.e) Uz bolesnike treba često opetovati slijedeći zaziv: “Isuse moj, oprosti mi i smiluj mi se po zaslugama svojih Svetih Rana ”j) Grešnik koji kaže: “ Vječni Oče, prikazujem ti Rane Gospodina našega Isusa Krista da izliječiš rane moje duše ”, zadobit će obraćenje.g) Moje rane liječiti će vaše.h) Duša koja umre u mojim ranama neće poznavati smrti: one daju pravi život.i) Pri svakoj riječi Krunice Milosrđa činim da padne kapljica moje Krvi na dušu nekog grešnika.j) Duša koja bude častila moje Svete Rane i bude ih prikazivala Vječnom Ocu za obraćenje grešnika i duše Čistilišta na svojoj smrti će biti praćena od Presvete Djevice i od Anđela, i ja ću je, sav u sjaju slave, primiti da je okrunim.m) Svete Rane su blago iznad svakog blaga za duše Čistilišta. n) Pobožnost mojim Svetim Ranama je lijek za duše Čistilišta. o) Iz mojih Svetih Rana dolaze plodovi svetosti. Razmišljajući o njima uvijek ćete naći novu hranu za svoju ljubav.

Krist Izvor Života (Crkva duša u Čistilištu, Ciminna, Palermo)


IV. Ne zaboravite oproste!

Majka Crkva ima neka divna bogatstva u zalihi za nas - pa izbližega pogledajmo na neka od njih!

“Oprostima vjernici mogu dobiti za sebe, kao i za duše u Čistilištu, oproštenje vremenitih kazni koje su posljedice grijeha. ” (Katek. Kat. Crkve = KKC, § 1498).

Što je oprost? Ovako o njemu govori KKC:

"Oprost je otpuštenje pred Bogom vremenite kazne za grijehe kojih je krivica već izbrisana; to otpuštenje vjernik, pravo raspoložen i uz određene uvjete, dobiva posredovanjem Crkve koja, kao poslužiteljica otkupljenja, svojom vlašću dijeli i primjenjuje blago zasluga Krista i svetaca. ”

"Oprost je djelomičan ili potpun, već prema tome da li od vremenite kazne za grijeh oslobađa djelomično ili potpuno. ” Oprosti se mogu primijeniti živima ili pokojnima. (§ 1471)

Isus je dao svojim učenicima i tako Crkvi vlast vezivanja i razriješivanja, i kroz stoljeća Crkva je, na različite načine, upotrebljavala taj kanal Božjeg milosrđa prema živima i mrtvima.

Sve što se odnosi na oproste revidirao je Papa Pavao VI.; rezultati se mogu naći u apostolskoj konstituciji Nauk o oprostima (Indulgentiarum doctrina) (Vatikan, 1967.)

"Cilj za kojim ide crkveni autoritet u davanju oprosta nije samo da pomogne vjernicima da zadovolje za kazne koje duguju grijehu, nego također da vrše djela pobožnosti, pokore i ljubavi - posebno ona koja pomažu rastu u vjeri i koja gaje opće dobro. ”


“Ako vjernik prinosi oproste na korist pokojnika, time gaji ljubav na istaknuti način, je r njegova pamet se uzdiže do neba i tako unosi pravi red u svjetske stvari. ”

“Makar su oprosti stvarno čisti darovi, ipak se oni daju živima i mrtvima pod određenim uvjetima... vjernik treba biti u Božjoj ljubavi, mora mrziti grijeh, treba imati povjerenja u Kristove zasluge i čvrsto vjerovati u veliku pomoć koja mu dolazi od zajedništva svetih. ”

Kao rezultat te reforme jest da su ukinute sve razlike u danima, mjesecima i godini; jedina razlika koja je zadržana jest između potpunog i djelomičnog oprosta.

Trebamo također iznijeti slijedeće:* Nitko ne može dobiveni oprost namijeniti drugoj živoj osobi.* Potpun i djelomičan oprost može se uvijek namijeniti pokojnima.

“Vjernik koji s pobožnošću upotrijebi neki predmet pobožnosti (križ, krunicu, škapular ili medalju), pravilno blagoslovljen od svećenika, može dobiti djelomični oprost. Ali ako je predmet blagoslovljen od Vrhovnog Svećenika ili biskupa, vjernik koji se njime pobožno služi može također zadobiti potpuni oprost na blagdan sv. apostola Petra i Pavla, uz uvjet da također izmoli ispovijest vjere upotrebljavajući odobreni obrazac. ”2

2 Važnost blagoslovljenih predmeta u novije vrijeme potvrđena je po Novom Katekizmu (§ 476-477; 1159-1162; 2129-2132).

Navedimo s tim u vezi i poruku iz Međugorja od 18. srpnja 1995. Gospa je rekla:

“Draga djeco, danas vas pozivam da stavite više blagoslovljenih predmeta u svoje kuće i da pozovete svakoga da stavi neki blagoslovljeni predmet na sebe. Blagoslivljajte sve predmete i tada će vas Sotona manje napadati jer ćete imati oružje protiv njega. ”


“Potpuni oprost može se dobiti jedan put na dan. A djelomični oprost može se dobiti više puta na dan, izuzev izričite suprotne odredbe

“Za dobivanje potpunog oprosta potrebno je obaviti čin uz koji je oprost vezan i ispuniti tri uvjeta: sakramentalna ispovijed, euharistijska pričest i molitva na nakanu Svetog Oca. Nadalje se traži da se raskine svaka privezanost uz svaki grijeh, pa i lagani. ”

Uvjet molitve na nakanu Svetog Oca potpuno se ispunja molitvom jednog Očenaša i Zdravomarije. Ipak je pojedini vjernik slobodan izmoliti neku drugu molitvu prema vlastitoj pobožnosti i odanosti Svetom Ocu.

Nova reforma daje mogućnost dobivanja triju povlastica:1. Djelomičan oprost se daje vjerniku koji u vršenju svojih dužnosti i suočavanju s teškoćama života uzdiže svoju dušu prema Bogu u poniznom povjerenju i u svom srcu izrekne neki pobožan uzdah.2. Djelomičan oprost se daje vjerniku koji, s dušom punom vjere i milosrđa, dariva sebe ili svoja dobra braći u potrebi.3. Djelomičan oprost se daje vjerniku koji, u duhu pokore, sam sebe spontano lišava nečega.

Potpuni oprost može se zadobiti u slijedećim okolnostima:

* pri klanjanju Presv. Sakramentu za najmanje pola sata;* po molitvi čitave krunice u crkvi, kao i u obitelji ili zajednici;* po obavljanju križnog puta;* po čitanju Svetog Pisma kroz najmanje pola sata;* po posjetu crkve od podneva 1. studenog do ponoći 2. studenog, na nakanu pokojnih;* po posjetu groblja, na nakanu pokojnih;* po sudjelovanju u obredu prve svete pričesti, ili na svečanosti mlade mise svećenika, ili na 25., 50. ili 60. obljetnici svećeništva;


* po obnavljanju krsnih obećanja na Uskrsnom bdjenju;* po klanjanju Križu na liturgiji Velikog Petka;* po papinskom blagoslovu, pa i onda kada ga se prima slušajući radio ili gledajući televiziju.

Na času smrti Crkva je posebno darežljiva u davanju potpunog oprosta. Može ga podijeliti svećenik, obrednom molitvom, ili ako umirući poljubi križ, uz uvjet da je u životu molio neke molitve.

Ako se gore navedeni uvjeti (ispovijed, pričest, molitva na nakanu sv. Oca, odcijepljenost od grijeha) ne mogu potpuno ispuniti, oprost je samo djelomičan. Ali nije potrebno ispovijediti se i pričestiti istoga dana. To se može učiniti u dane koji prethode ili slijede. Idući redovito na svetu ispovijed netko može zadobiti mnogo djelomičnih oprosta.

Može se zadobiti više djelomičnih oprosta na dan moleći određene molitve koje nam Crkva preporuča, kao što su:

* Tebi se, o sveti Josipe* Anđeo Gospodnji* Dušo Kristova, posveti me* Čin duhovne pričesti* Vjerovanje* Časoslov za pokojne* Psalam 130 (Iz dubine)* Litanije Presv. Imena Isusova* Litanije Presv. Srca Isusova* Litanije Predragocjene Krvi Isusove* Litanije BI. Dj. Marije* Litanije sv. Josipa* Litanije svih svetih* Veliča* Spomeni se, o predobrostiva Djevice Marijo* Psalam 51 (Smiluj mi se)


* Molitva za svećenička ili redovnička zvanja* Molitva za jedinstvo kršćana* Pokoj vječni* Zdravo Kraljice* Znak križa (pobožno napravljen)* Divnoj dakle* Tebe Boga hvalimo* Dođi, Duše Presveti

To nije potpuni popis.

Djelomični oprosti se zadobivaju po konkretnim činima vjere, ufanja i ljubavi, u kušnjama života i kada vršimo dužnosti svagdašnjeg života. Oprosti se također dobivaju po činima ljubavi prema našim bližnjima, po svojevoljnom postu i po strelovitim molitvama ili spontanim mislima upravljenima Bogu, Majci Božjoj, svetoj Obitelji.

Priručnik oprosta donosi čitav popis. Taj Priručnik je doista dragocjen. Čitajte ga!

Blagoslovljen bio Gospodin i Crkva!

Dodatak hrvatskom izdanju

KRUNICA ZA POKOJNE (REQUIEM KRUNICA)

(s crkvenim odobrenjem, Perth, Australia, 1998.)

* prvo malo zrno: Očenaš* tri mala zrna: tri Zdravomarije* drugo malo zrno: Slava Ocu

* velika zrna: Pokoj vječni daruj im, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila njima. Počivali u miru. Duše njihove i duše svih vjernih mrtvih po milosrđu Božjem počivale u miru Božjem. Amen.* deset malih zrnaca: Vječni Oče, prikazujem ti predragocjenjenu Krv tvoga božanskog Sina Isusa, u zajedništvu s misama koje se danas prikazuju po svijetu, za sve duše u čistilištu, za grešnike po svem svijetu, za grešnike u sveopćoj Crkvi, u mojoj vlastitoj kući i u mojoj obitelji. Amen.

SADRŽAJ

Riječ Izdavača ......................................................................... str. 5

U vod .................................................................................................. 7

1. Knjižica ispunja prazninu ........................................................... 9

2. Intervju s Marijom Simma ....................................................... 13

3. Prijedlog sv im a ......................................................................... 47

Molitve za pokojne..........................................................................51

4. Ne zaboravite Oproste!............................................................ 58

Sadržaj.......................... ................................................................ 64

Nevjerojatno istiniti izvještaj o Čistilištu - iznesen od duša koje su tamo!

Nije često da knjiga takne tako duboko dušu čitatelja. Utješna tajna duša u Čistilištu je takva knjiga. Marija Simma, sada u svojoj 86-oj godini, živi skromno u planinama Austrije. U dobi od svojih 25 godina bila je obdarena veoma posebnom karizmom - karizmom da su je posjećivale mnoge duše iz Čistilišta - i da je bila sposobna razgovarati s njima! Svojim vlastitim riječima Marija iznosi neke utješne tajne o dušama u Čistilištu. Ona odgovara na pitanja kao što su:

Sto je Čistilište?Kako duše dolaze tamo?Tko odlučuje ide li duša u Čistilište?Koji grijesi najviše vode u Čistilište?Kako možemo pomoći dušama da se oslobodeČistilišta?Postoje li religije koje su štetne za duše?Ima li djece u Čistilištu?Kako se može izbjeći Čistilište?

To je značajan intervju o stvarnostima poslije smrti, prava objava za one koji su izgubili nekoga dragog!

ISBN 953-98483-0-X

7 8 9 5 3 9 8 4 8 3 0 7

Documents

Utješna tajna DUŠE U ČISTILIŠTU...Otac Matteo La Grua, OFM, teolog I. KNJIŽICA ISPUNJA PRAZNINU Jednog dana sam s velikim zanimanjem čitala knjigu o dušama u Čistilištu. Dimula