V. Interakcija turizma i prostora · 1. Turizam i prostor Gordon i Goodall (2000) navode da je turistički prostor oblikovan pod utjecajem niza aktera koji djeluju kako u sklopu turističke,

V. Interakcija turizma i prostora

asistent: Ante Mandić[email protected] – nova zgrada211 – EFST

© Ekologija i održivi razvoj - autorizirana predavanja

Sadržaj

1. Turizam i prostor

2. Utjecaj proizvodnje i potrošnje na turistički prostor

3. Lokalne regulacije i promjene u prostoru

1. Interesne grupe i turizmu

2. Od javnog upravljanja do dobrog javnog upravljanja

3. Lokalna uprava i planiranje razvojem turizma

© Ekologija i održivi razvoj - autorizirana predavanja 2

1. Turizam i prostor

Gordon i Goodall (2000) navode da je turistički prostor oblikovan pod utjecajem niza aktera koji djeluju kako u sklopu turističke, tako i u sklopu brojnih drugih djelatnosti. U tom kontekstu

navode da je turizam u kontinuiranoj interakciji sa prostornim karakteristikama, te istovremeno oblikuje prostor i prostorno je oblikovan.

Turistički prostor (mjesta gdje se razvija turizam) kompleksan su skup:

1. Materijalnih infrastrukturalnih elemenata (marine, promenade, lukobrani, parkovi...)

2. Različitih firmi turističkog i ne turističkog karaktera

3. Lokalne zajednice

4. Lokalne javne vlasti – gdje dolazi do interakcije između turizma i ostalih elemenatagospodarskog sustava

5. Te brojnih poduzetničkih inicijativa turističkog i neturističkog karaktera (manji obrti,suvenirnice...).


Stanovništvo lokalne zajednice, razvija se individualno, međutim paralelno razvoju turizma na promatranom prostoru, pri čemu se identitet lokalne zajednice, te image koji se razvija u turizmu na tome prostoru razlikuju. Stoga su i posjetitelji koji dolaze u određenu destinaciju, privučeni ne samo primarnim motivima dolaska, već i širokim setom vrijednosti i identiteta lokalne zajednice

(kvaliteta života na Mediteranu?)

Turistička mjesta su u prostornom kontekstu otvorena, pri čemu se stupanj njihove otvorenosti mijenja pod utjecajem procesa globalizacije (Shaw i Williams, 2004). Navedeno dovodi do dva

ključna zaključka:

1. Turistički prostor ne egzistira s obzirom na realne administrativne granice, već je aktivnokonstruiran djelovanjem društvenih procesa uključivo i turizma. U tom kontekstu Allen i ostali(1998) navode kako u procesu prelaska sa abstraktnog na konkretno razmatranje prostora, nebi smo trebali očekivati da ćemo biti u mogućnosti definirati prostor kao izdvojene,administrativne entitete. (sjetite se definiranja pojma turističke destinacije)

2. Prostor se kontinuirano mijenja tijekom vremena, putem internih dinamičkih procesa, te putemexternih procesa ubrzane Globalizacije. Pri tome prostor, ili preciznije lokalnazajednica/društvo, i njihova politička strukutra nisu pasivni u ovom procesu. Oni su ti koji, ukontekstu moći koja im je sa obzirom na društveno političku strukturu dodijeljena, participiraju udonošenju odluke o stupnju razvoja turizma u zajednici.


2. Lokalni akteri imaju značajnu ulogu u procesu oblikovanja ekonomske, društvene i kulturneputanje razvoja!

U večini slučajeva, lokalna zajednica je u središtu procesa promjena. U tom kontekstu izazov skojim se lokalna zajednica susreće je višestruk:

1. Mora odgovoriti na rastuču potražnju – potencijalni problem rezultira iz okolnosti dapotražnja kapitala iz sfere turizma ne mora nužno biti istovjetna zahtjevima potražnjekapitala iz nekih drugih sfera. Turistički kapital može zahtjevati dodatne investicije u turističkuinfrasturkturu. U tom kontekstu pogled lokalne zajednice na problem s kojim se susreće utom kontekstu uvelike će biti povezan sa stupnjem njihove uključenosti u turizam kaodjelatnost.

2. Globalizacija, posebice njeni učinci na konkurentnosti, i mobilnost kapitala, predstavljasvojevrsan izazov procesu javnog upravljanja.

3. Uloga lokalne zajednice u cijelokupnom procesu uvelike će ovisiti o stupnju povjesnograzvoja procesa uključenosti i značaja lokalne zajednice u odnosu na centralnu vlast.


U tom kontekstu moguće je promatrati putanju promjene prostora promatranjem promjena uodnosu između turizma i prostora.

Tijekom vremena, lokalna zajednica može odgovoriti na izazov restrukturiranja, diverzificiranjemdjelatnosti na kojima temelji gospodarski razvoj ili dodatnim usmjeravanjem na turističkeaktivnosti. TIP A su klasični turistički resorsti. Kada se jednom susretnu sa krizom u razvojnomprocesu, oni razhtjevaju kreiranje dodatne vrijednosti (A1) ili razvoj novih funkcija (A2) kaoprimjerice pretvaranje u domove za izbjeglice i sl. TIP B su tipični prostori koji gospodarskirazvoj zasnivaju na ostalim industrijama (ne turizam). Kada se takvi prostori susretnu sakrizom, oni mogu poduzeti mjere rekonstruiranja svoje ekonomske baze razvojem novihdjelatnosti, ali ne turizma, (B1), ili težiti razvoju turizma (B2).

U realnim uvijetima večina mjesta zauzima poziciju negdje u sredini. Međutim postoje iodređena mjesta koja su prisiljena zadržati poziciju A1 primjerice ski resorti i slično.


OV

ISN

OS

T O

TU

RIZ

MU

VRIJEME

•B2

•B1

•A1

•A2Turistička mjesta, putanja

promjene - Vlastiti prikaz,

prilagođeno prema: Shaw i

Williams, 2004, “Tourism places,

spaces and change”

2. Utjecaj proizvodnje i potrošnje na turistički prostor

Stupanj razvoja turizma i fokusiranosti na turistički razvoj u određenoj zajednici usko je povezan sa doprinosom turizma lokalnom gospodarstvu. Stoga je logično za očekivati da će doprinost

turizma biti puno veći na onim prostorima na kojima dominira u lokalnom gospodarstvu.

Navedeno rezultira pojavom procesa koncentracije i povezivanja u obliku klastera u brojnimzajednicama koje razvijaju turizam. Gordon i Goodall (2000) navode tri temeljna razlogakoncentracije i specijalizacije:

1. Komparativne prednosti za razvij turizma – nasljeđeni resursi,

2. Uspotava ekonomije razvnoteže – u kontekstu korištenja lokalnih resursa, te

3. Uspostava ekonomije ravnoteže i opsega u kontekstu upravljanja turističkim uslugama i pružanja istih.

Koncentracije u turizmu nisu statične. Tako se primjerice komparativne prednost s vremenom mogumijenjati, primjerice zbog pretjerane opterećenosti destinacija prestaje biti atraktivna.

Osnovu za razmrsivanje dilema na koji način materijalni i nematerijalni resursi utječu na promjene u prostoru pronalazimo u analiziranju ciklusa razvoja proizvoda i destinacije.


Životni ciklus proizvoda, zasniva se na pretpostavci da svaki proizvod ima limitirani životni vijek.Neizbježno, kada pokušamo primijeniti navedenu teroriju u kontekstu turističkog proizvoda,susrećemo se sa brojnim problemima, pri čemu je moguće izdvojiti dva temeljna:

1. Distribucija prodaje turističkog proizvoda ne mora zadržati klasični oblik “zvona” tijekomvremena – distribucija prodaje može slijediti brojne uzorke. Tako da krivulja ne mora bitiprikazana u obliku zvona (A), već može biti prikazana u krivulje koja maksimum doživljava ujako kratkom vremenu (B); što je specifično primjerice za “event turizam”, i događaje kaošto su Olimpijske igre. Kada određena atrakcija ima izrazito snažan publicitet, tada jekrivulja prodaje prikazana u ovliku (C). Pri tome, prodaja određenog proizvoda ne moranužno opadati, već se u kontinuitetu može oporavljati. Tada govorimo o krivulji oblika (D).

2. Javlja se problem definiranja “novog proizvoda” – turistički proizvod se u kontinuitetutransformira i prilagođava. U tom kontekstu postavlja se pitanje što sve možemo promatratikao novi proizvod. Primjerice, kada u određenom tematskom parku otvorimo neku novuatrakciju, primjerice novi “vlak smrti”; postavlja se pitanje radi li se ovdje o potpuno novomproizvodu ili se pak radi o modulaciji postojećeg turističkog proizvoda.



Shaw i Williams, 2004, “Tourism places, spaces and change”

Unatoč tome što postoje brojni pokušaji analizranja životnog ciklusa turističkog resorta, u literaturi još uvijek dominira

Butlerov (1980) model. Pri tome, Haywood (1998) sintetirzira sve kritike koje su propitivale isti u nekoliko sljedećih

kategorija:1. definiranje pojma turistički prostor,

destinacija2. resort ne mora nužno prolaziti sve faze

životnog ciklusa3. na koji način definiramo turizam

4. segmentacija turističkih tržišta5. pogrešno definiranje kritične faze

oporavka.

Bez obzira na sve postoje brojni pokušaji primjene ovog modela u procesu

proučavanja razvoja resorta. Stoga zaključujemo da je model

potencijalno naupotrebljiviji u procesu identificiranja različitih mjera koje

primjenjuju, i promjena s kojima se susreću ključni dionici zajednice u različitim fazama

turističkog razvoja.


3. Lokalne regulacije i promjene u prostoru

Dunford (1990) lokalne regulacije definira kao “sistem koordinacije individualnih odluka”.

Shaw i Williams (2004) zaključuju, kako se uloga centralne vlasti, pod utjecajem neoliberalneparadigme smanjuje, pri čemu je evidentno da se dio te moći disperzira na lokalnu iregionalnu razinu, što je posebno uočljivo kod razvijenih ekonomija.

Lokalne zajednice i prostori pod snažnim su utjecajem procesa globalizacije, ali i niza drugihizazova s kojima se susreću. Pluralističkim, razvijenim demokratskim sustavima, lokalna vlast(zajednica) ne predstavlja samo jednostavan skup interesa, već područje kontinuirane borbeizmeđu različitih interesnih skupina.

Razmjer u kojem te interesne skupine mogu biti organizirane, te fokusirane na određeni problemili područje, uvelike ovisi o prirodi izazova, resursima s kojima lokalna zajednica raspolaže, tesnazi lokalnog identiteta!


I. INTERESNE GRUPE U TURIZMU

U suvremenima kapitalističkim ekonomijama postoje tri temeljna tipa okruženja u kojima dolazido razvoja aktivnosti interesnih skupina (Greenwood, 1992):

1. PLURALISTIČKO OKRUŽENJE – karakterizira ga izrazito slaba centralna vlast, koja nijesposobna arbitrirati između različitih interesnih skupina.

2. NEOPLURALISTIČKO OKRUŽENJE – javna vlast i interesne skupine u turizmu formirajuzajednički klijentelističke zajednice fokusirane definiranje politika

3. NEOKORPORATISTIČKO OKRUŽENJE – interesne skupine imaju ključnu ulogu u procesuformulacije i implementacije politika i mjera; te čine ključnu komponentu “private interestgovernment”-a.

Navedeno je izrazit značajno budući da je turizmu kao djelatnosti svojstveno da se javna vlastpovlači djelomično iz sektora, prepuštajuči određeni dio odgovornosti i ovlasti na privatnisektor i sektorska udruženja! (primjerice, sustav kategorizacije objekata u turizmu)

Uloga interesnih skupina u turizmu, varira od zemlje do zemlje, pri čemu su višestruke varijacijemoguće ćak unutar nekoliko regija u istoj zemlji, te se mijenjaju tijekom vremena.


Uzimajuči u obzir značaj koji turizam kao djelatnost ima, te sociokulturne i ekološke poslijedice njegovog razvoja, okruženje u kojemu se turizam kao djelatnost razvija teži NEOPLURALISTIĈKOM I/ILI

NEOKORPORATISTIĈKOM modelu.

Navedeno nameče pitanje uloge pojedinih interesnih skupina. Razvidno je da njihova ulogavarira, te ovisi o brojnim faktorima:

1. Vrsti governance-a.

2. Resursima.

3. Vrsti interesne skupine i njenim interesima.

Generalno gledajući, interesne skupine u turizmu u znatno su lošijem položaju u odnosu na,interesne skupine drugih sektora, za što je nekoliko razloga:

1. Turizam je heterogena djelatnost, te kao takav, turizam može biti nizak prioritet za određene djelatnosti koje su u njegaindirektno uključene. Primjerice prijevozničke kompanije.

2. Postoje raznoliki interesi unutar turizma kao djelatnosti. Primjerice, orgnaizacije zračnog prijevoza, turistički prijevoznici, velikihoteli i mali hoteli, emitivne i receptivne agencije. Dakle, različite skupine imaju potencijalno različiti fokus.

3. Turizam je fragmentirana djelatnosti – velik broj malih firmi otežava ukslađivanje interesa.

4. U turizmu ne postoji snažna sindikalna povezanost djelatnika.

5. U određenim turističkim regijama, vlasnici kapitala su motivirani kako životnim stilom tako i poslovnim ciljevima, stoga dokgodi su njihove osobne potrebe zadovoljene oni neće imati interesa doprinijeti radu interesnih skupina.


II. OD JAVNOG UPRAVLJANJA DO DOBROG JAVNOG PORAVLJANJA

Jessop (1994) navodi kako se uloga države u kapitalističkim društvima promijenila, pri čemu senavedena transformacija ogleda primarno u:

1. DENACIONALIZACIJI – takozvani “the hollowing out” effekt, pražnjenja države, budućida se centi moći mijenjaju, odnosno dolazi do decentralizacije.

2. SMANJIVANJE oslanjanja na centralnu vlast

3. INTERNACIONALIZACIJA - snažniji utjecaj externih faktora.

U tom kontekstu dolazi do razvoja svijesti o lokalnom governanceu, odnosno dobromjavnom upravljanju na lokalnoj razini. Navedeno podrazumijeva da je u upravljanjeprocese koji se odvijaju na lokalnoj razini uz javne institucije uključen i nizinstitucijonalnih i individualnih aktera, privatnih poduzetnika i korporacija(Goodwin iPainter, 1996).

Postavlja se pitanje: “Koja je uloga turizma u ovom procesu?”.


S empirijskog aspekta, nije jednostavno identificirati lokalne ekonomske interese, timviše što je njihov utjecaj ograničen. U tom kontekstu, razvidno je da su interesiturizma kao djelatnosti slabo zastupljeni u lokalnim upravljačkim strukturama, pričemu su lokalna partnerstva oslabljena nedostatkom povjerenja, različitiminteresima s kojima se suočavaju potencijalni partneri.

S druge strane rast značaja turizma kao djelatnosti za nacionanu ekonomiju,rezultirao je izgradnjom partnerstava između lokalne i nacionalne razine,usmjerenih na lokalni razvoj baziran na turizmu.

Bez obzira s koje strane dolazila incijativa za uspostavu partnerstva, isto na jedannačin zamagljuje granice između javne i privatne sfere (Bramwell i Lane, 2000).

Lokalna uprava svoj fokus prebaca na “omogučavanje, osposobljavanje i usmjeravanje”, sa prethodnog “upravljanja”.


Partnerska suradnja različitih razina i dionika u gospodarskom sustavu donosi brojne benefite, između ostalog veći kapacitet za nošenje sa kompleksnim problemima koji se ne bi mogli

riješiti samostalnim djelovanjem samo jedne skupine dionika.

Navedeno je posebno značajno, budući da se problemi i njihove socijalne posljedice ne događaju isključivo u zadanim okvirima jednog administrativnog područja. Primjerice,

zamislimo kakvu bi ulogu imala kvalitetna komunikacija, suradnja i koordinacija različitih razina vlasti i skupina dionika u potencijalnom ekološkom problemu na hrtvatskoj obali ili

na području određenog nacionalnog parka.

U kontekstu istraživanja povezanosti i suradnje nužno je spomenuti “new institutionalism”. Iakose pojam novog institucionalizma primarno odnosi na izučavanje i razumijevanje različitostiekonomskih putanja razvoja regija i gradova, možemo ga promatrati i u kontekstuumrežavanja i suradnje. Odnoso, postoje snažni argumenti kako je “institutional thickness”odnosno, institucionalna snaga ključ ekonomskog razvoja. Naime, institucionalna snagaodnosi se na zadovoljenje pet ključnih uvijeta: (1) snažnu prisutnost organizacija iinstitucija, (2) pojačavanje jakih i slabih veza između organizacija kako bi se razvilopovjerenje, (3) postojanje različitih interesnih udruženja, struktura koje dominiraju ikoorporativnog “života”, (4) lokalno društvo koje karakterizira otvorenost, te (5) progresivniosječaj za prostor.

Ne postoji jasan model kako bi suradnja na lokalnoj razini trebala izgledati; ono što je jasno je da će je oblikovati kako priroda trenutnih projekata (okolnosti), tako i uvijeti u

gospodarsko političkom okruženju. © Ekologija i održivi razvoj - autorizirana predavanja 17

III. LOKALNA UPRAVA I PLANIRANJE RAZVOJEM TURIZMA

Iz prethodnih navoda moguće je zaključiti da su interesne skupine u turizmu prilično slabe, islabog utjecaja, međutim je li to tako? Jeffries (2001) navodi kako tome u prilog idečinjenica da su i ministarstva turizma često integrirana u sklopu nekih drugih minstarstava,čime se uloga djelatnosti dodatno marginalizira.

Naravno, razvidno je da turizam kao djelatnost ima različite učinke za različita područja.Određene zemlje, kao što je Republika Hrvatska su s vremenom shvatile potencijal imogućnost turizma, te su ga prigrlili kao temeljni pokretač gospodarskog rasta i razvoja.Sukladno tome, događaju se i određene institucionalne promjene, pa je tako i u RHMinistarstvo turizma koje je prethodno bilo integrirano sa drugim djelatnostima, poputprometa i veza i sporta, zadobilo vlastiti resor. Međutim, osim krovne organizacije,razvijena je kvalitetna i konkurentna društvena sturuktura, te niz javnih tijela, državneuprave koje služe kao potpora cijelokupnom sustavu.

U takvom okruženju dolazi do razvoja i povezivanja niza sektorskih organizacija kojenadopunjuju upravljačku strukturu i proces, ali i služe kao indikator razvijenosti sustava,primjerice UHPA, OMH i slične organizacije.

U novije vrijeme, od takvih organizacije očekuje se, i one su počele preuzimati većuodgovornost u procesu pravljanja razvojem turizma na nacionalnoj razini.


Politika turističkog razvoja izrazito je varijablilna. Stoga je izrazito teško jasno ustvrditi što to točnočini turističku politiku. Hall (2000) navodi da turistička politika predstavlja sve ono što određenajavna vlast odluči činiti ili ne činiti sa turizmom. Na stranu takvih razmišljanja, Getz (1987) i Hall(2000) identificiraju određene ključne elemente i pristupe turističkom planiranju.

Boostering ili maksimizacija rasta je pristup koji se rijetko sreće u naprednim kapitalističkimekonomijama, dok se ostali pristupi najčešće primjenjuju kombinirano. U realnim uvijetima,pristupi planiranju su se razvijali jedan po jedan, međutim kada govorimo o primjeni pristupa,promjena sa jednog na drugi gotovo nikada se ne odvija linearno, već je promjena planskogpristupa uvelike povezana sa različitim interesnim skupinama, i temeljnim političkim smijerom.



VI. Planiranje razvoja turizma

asistent: Ante Mandić[email protected] – nova zgrada211 – EFST


Sadržaj

1. Turizam i teorije ekonomskog razvoja

2. Uloga turizma u teorijama ekonomskog razvoja

3. Integralno planiranje i razvoj

1. Razine planiranja u turizmu

2. Proces strateškog razvojnog planiranja

4. Problemi u procesu strateškog planiranja razvoja turizma

1. Propusti za vrijme izrade plana

2. Propusti za vrijeme implementacije plana


1. Turizam i teorije ekonomskog razvoja

Nafziger (1997) navodi kako postoje brojne terorije koje pojašnjavaju proces ekonomskog razvoja, pri čemu Cooper i ostali (2008) identificiraju sljedeće_

1. Klasična engleska teorija ekonomske stagnacije

2. Marxov povijesni pristup

3. Rostowljev pristup identificiranja faza ekonomskog rasta

4. Teorija začaranog kruga ponude, potražnje i investicija

5. Teorije (ne)uravnoteženog rasta

6. Teorija ovisnosti.

Analiziranje svake od promatranih teorija moguće je ustanoviti ima li turizam ulogu u generalnim teorija ekonomskog razvoja.


I. KLASIČNA ENGLESKA TEORIJA EKONOMSKE STAGNACIJE

Teoreija se zasniva na radovima ekonomista Malthusa, Milla i Ricarda. Navedeni autori su podsnažni utjecajem tadašnjih teoretičara koji navode da je svijet i život dio “velikog dizajna”.Uzimajuči u obzir pretpostavke koje su koristili klasični ekonomisti, fokus teorije može se svesti nasljedeće: ”u uvjetima kada izostanka tehnološkog napretka, rast outputa je ograničenoskudnošću resursa L (land), te djelovanjem zakona opadajućih prinosa”.

U kontekstu ove teorije, rastr proizvodnje vodirastu nadnica, što dovodi do rasta populacije. Rastpopulacije rezultira rastom podreba za hranom. Taj narasli kontigent radne snage vodi paduprosjećne nadnice do razine preživljavanja. Ukoliko plače padnu ispod navedene razine, istose negativno odražava na rast populacije, čime se javlja problem nedostatatka radne snage,ali i što rezultira ponovnim vraćanjem razine plača u normalu. Uzimajući u obzir da teorijapodrazumijeva izostanak tehnološkog napretka, jedini način da bi se izbjeglo djelovanjezakona opadajućih prinosa je povećanje kapitala po radniku.

Teorija ima brojne nedostatke, pri ćemu je najznačajniji upravo ignoriranje tehnološkon napretka,koji može multiplicirati output po zaposleniku. Jedan od nedostataka je i pretpostavka da jepopulacijski rast determiniran prosperitetom. Jednako tako vlasništvo nad zemljom i kapitalomnije nužno povlastiva privatnog sektora. U tom kontekstu državno vlasništvo nad resursimamože rezultirati definiranjem različitih razvojnih ciljeva koji se mogu odraziti na postizanjekontinuiranog gospodarskog rasta (Cooper i ostali, 2008).


II. MARXOV POVIJESNI PRISTUP

Za razliku od Klasičnih ekonomista koji svoju teoriju razvoja temelje na statičnom scenariju,Marksov povijesni materijalistički pristup razvoju oblikovan je u kontekstu dinamičnogokruženja, u kojemu promjene u tehnologiji, razvoj organizacije i produktivnosti, te razvojljudskih sposobnosti značajno determiniraju promjene i razvoj.

Svijet, kako ga vide Markx i Engels, doživljava prirodnu transformaciju iz feudalizma u kapitalizam,iz kapitalizma u socijalizam, te na poslijetku komunizam.

III. ROSTOWLJEVA TEORIJA RASTA I RAZVOJA

Proces promjene koji je identificiran u Marxovom dinamičnom svijetu, nije bio podjednakoraspoređen. Ukoliko uzmemo u obzir povijesni pristup, postojanje pred kapitalističkog društva,obuhvaćalo je široko vremensko razdoblje u kojemu nije bilo značajnijih ekonomskihpromjena. U tom kontekstu, Rostow (1990) identificira pet ključnih etapa kroz koje prolazeekonomije u svom procesu razvoja:

1. Pre industrijska tradivionalna društva – 2. Preduvijeti ekonomskog uzleta – 3. Ekonomski uzlet –4. Samoodrţivo sazrijevanje – 5. Era masovne potrošnje.


Rostow (1990) pretpostavlja postojanje prirodne inercija koju društvo treba nadvladati prije negouđe u fazu samoodrživog razvoja. Inercija se prevladava investiranjem u infrastrukturu;razvojem poljoprivrednog sektora; razvojem uvoza, prije svega kapitala. Navedena tri faktoraRostow naziva preduvijetima razvoja (uzleta).

Jednom kada su faktori uzleta zadovoljeni, te kada se uzlet započme, ekonomija se nalazi naputu samoodrživog kontinuiranog razvoja. Ovu etapu karakterizira migriranje iz ruralnih uurbana područja, razvoj ljudskih potencijala i javne vlasti koja garantira stabilnost.

Fundamentalna kritika ove teorije ogleda se u pretpostavci da će današnji razvoj zrcaliti razvojneprocese s kojim su se susrele današnje zemlje u razvoju. Navedeno ignorira efekteglobalizacije, međunarodne povezanosti i trgovine, kao i pretpostavke da će se današnjezemlje u razvoju, pod utjecajem industrijaliziranih razvijenih zemalja, primarno fokusirati na isteili slične razvojne ciljeve.

IV. TEORIJA ZAČARANOG KRUGA, PONUDE, POTRAŽNJE I INVESTICIJA

Teorija se zasniva na pretposavci da su zemlje siromašne zbog toga što su uvijek bile. S aspektapotražnje, ukoliko je zemlja siromašna, očekujemo da će dohodak biit mal, što nužnopodrazumijeva da će i potražnja biti mala. S aspekta ponude, očekivano mali dohodakpodrazumijeva da neće postojati mogućnost štednje ni ulaganja kapitala u produktivnesektore.


V. TEORIJE (NE)URAVNOTEŽENOG RASTA

Teorije su primarno povezane sa dilemom je li rast generiran razvojem svih sektora, ili razvojemnekoliko vodečih sektora koji potpm kapitaliziraju rast u cijeloj ekonomiji. Teorijauravnoteženog rasta sugerira da rast nije moguće temeljiti isključivo na prevladavanjuprirodne inercije u stagnirajučoj ekonomiji ulaganjem isključivo u nekoliko sektora. S drugestrane teorija neuravnoteženog razvoja sugerira, da je puno vjerojatnije da će zemlje urazvoju sa resursima koji im stoje na raspolaganju, ulaganjem u nekoliko vodećih sektora,pokrenuti cijelo gospodarstvo.

VI. TEORIJA OVISNOSTI

Teorija ovisnosti sugerira da je sposobnost određene ekonomije da ostvari autonoman razvoj,primarno determinirana njenom ovisnosti o ostalim kapitalističkim zemljama. Stoga će većaovisnost voditi manjoj vjerojatnosti da zemlja ostvari napredak. Zagovornici ove teorije,emipirijska uporišta za teoriju pronalaze u kolonijalnim odnosima između zemalja.

Teoriju zasnivaju upravo na pojašnjavanju odnosa između jezgre i periferije! Navedeni odnosi, usuvremenim uvijetima mogu se promatrati u protoku kapitala iz razvijenih zemalja u zemlje urazvoju, posebice kroz ulaganja u djelatnosti kao što je turizam.

Zemlje periferije promatraju se kao zemlje koje su u podređenom položaju o odnosu na zemljecentra.


V. TEORIJE (NE)URAVNOTEŽENOG RASTA

Teorije su primarno povezane sa dilemom je li rast generiran razvojem svih sektora, ili razvojemnekoliko vodečih sektora koji potpm kapitaliziraju rast u cijeloj ekonomiji. Teorijauravnoteženog rasta sugerira da rast nije moguće temeljiti isključivo na prevladavanjuprirodne inercije u stagnirajučoj ekonomiji ulaganjem isključivo u nekoliko sektora. S drugestrane teorija neuravnoteženog razvoja sugerira, da je puno vjerojatnije da će zemlje urazvoju sa resursima koji im stoje na raspolaganju, ulaganjem u nekoliko vodećih sektora,pokrenuti cijelo gospodarstvo.

VI. TEORIJA OVISNOSTI

Teorija ovisnosti sugerira da je sposobnost određene ekonomije da ostvari autonoman razvoj,primarno determinirana njenom ovisnosti o ostalim kapitalističkim zemljama. Stoga će većaovisnost voditi manjoj vjerojatnosti da zemlja ostvari napredak. Zagovornici ove teorije,emipirijska uporišta za teoriju pronalaze u kolonijalnim odnosima između zemalja.

Teoriju zasnivaju upravo na pojašnjavanju odnosa između jezgre i periferije! Navedeni odnosi, usuvremenim uvijetima mogu se promatrati u protoku kapitala iz razvijenih zemalja u zemlje urazvoju, posebice kroz ulaganja u djelatnosti kao što je turizam.

Zemlje periferije promatraju se kao zemlje koje su u podređenom položaju o odnosu na zemljecentra.


2. Uloga turizma u teorijama razvoja

U kontekstu Engleske klasične teorije razvoja nije moguće jasno ustavnoviti ulogu bilo kojeindustrije, izuzev jasnih ograničenja razvoja koji su nametnuti pretpostavkom o oskudnostiresursa L (land). Razvoj turizma u tom kontekstu možemo promatrati kroz njegovo opterećenjeprostora ( L land), pri čemu neće ponuditi odgovor na ograničavajuće foktore povezane sazakonom opadajućih prinosa.

S druge strane, kao generator promjena, turizam ima jasnu ulogu u kontekstu Marxove teorijerazvoja. Uloga turizma se primarno promatra kroz ubrzavanje procesa razvoja društva izkapitalističkog u komunističko. Unatoč tome što postoje određene okolnosti u kojimasegmenti djelatnosti koje su povezane sa turizmom mogu usporavati procese transformacije,razvidno je da se na turizam primarno gleda upravo kroz njegovu ulogu generatoraekonomske, društvene i političke promjene.

U kontekstu Rostowljeve teorije evolutivnog razvoja, također je moguće identificirati uloguturizma. Naime, razvoj transporta i infrastrukture, zajedno sa privlačenjem kapitala, čine nesamo temeljne preduvijete uzleta razvoja društva, veći temeljne preduvijete razvoja turizma.


U tom kontekstu, turizam možemo promatrati kao generator razvoja.

Turizam potencijalno igra značajnu ulogu i u teoriji Začaranog kruga, na način da ga promatarmokao generatora potražnje u ekonomiji ili kao stimulatora investiranja. U tom kontekstu, razvojturizma u određenoj ekonomiji, rezultirao bi ekonomskom ekspanzijom gledano kako sa straneponude tak i sa strane potražnje.

U teorijama (ne)uravnoteţenog razvoja postoji jasna uloga turizma; bilo kao generatorauravnoteženog razvoja, ili kao jednog od vodećih sektora u neuravnoteženom razvoju.Odgovor na pitanje zašto bi se turizam mogao promatrati kao pokretački sektora u teorijineuravnoteženog razvoja moguće je pronači upravo u stupnju povezanosti turizma sa svimostalim sektoraima ekonomije.

Naposlijetku, nije teško povezati osobine suvremenog turizma sa Teorijom ovisnosti. U suvremenimekonomijam, u kontinuitetu se javlja strah od ovisnosti o turizmu u procesu razvoja, ali i oovisnosti o stranom kapitalu i opskrbljivačima. U tom kontekstu teorija ovisnosti se javlja i kaoodgovor na pitanje vezano za podrazvijenost određenih ekonomija.

Zaključno je moguće utvrditi, da je analziranjem ključnih teorija ekonomskog razvoja, u svim teorijama osim u Klasičnoj ekonomskoj teoriji razvoja moguće utvrditi jasnu ulogu turizma u

razvoju!


3. Integralno planiranje i razvoj

Cooper i ostali (2008) navode da postoje brojni pristupi koji se mogu koristiti u planiranju razvojaodređene industrije ili cijelokupnog gospodarstva. U tom kontekstu moguće je i proaktivnodjelovanje određenih dionika u smijeru razvoja adekvatnih strategija kako bi se osiguraoželjeni razvojni put. Pri tome, potonje zahtjeva ne samo detaljno i dubinsko poznavanjelokalne ekonomije i struktura, ograničenja i snaga, veći i anticipaciju utjecaja niza externihfaktora.

Bez obzira na pristup planiranju, isti treba biti prožet načelima održivosti. Ukoliko je razvoj turizmaintegriran u razvojnu strategiju određenog gospodarstva, onda i njegov razvojni plan morabiti organiziran i usklađen sa nacionalnom strategijom utemeljenom na zdravim temeljima. Tizdravi temelji podrazumiejvaju da postoji snažna komunikacija i koordinacija između turizma idrugih (povezanih) sektora, te ponuda i potražnja za turističkim proizvodima.

Proces planiranja razvoja turizma uključuje, širok krug sudionika, čiji ciljevi ne moraju biti uvijeknužno usklađeni. Odnosno, različite dionike uključeni u proces razvoja karakterizira upravopostojanje nekompatibilnih percepcija o industriji i procesu razvoja.


3.1 Razine planiranja u turizmu

1. Planiranje na MEĐUNARODNOJ RAZINI

U planiranje ovog tipa uključene su međunarodne organizacije poput UNWTO-a, EU-a, OECD-a i dr.Planiranje je ograničeno, slabo u strukturi, te se primarno fokusira na definiranje smijernica kojima seusmjerava proces planiranja na nacionlim razinama zemalja članica.

1. Planiranje na NACIONALNOJ RAZINI

Podrazumijeva strateške razvojne planove na nacionalnoj razini, koji često mogu sadržavati jasnodefiniranje ciljeve za pojedinu turističku regiju. Planiranje ovog tipa uključuje strategije razvoja turizma,marketinške strategije, porezne planove, regulatorne planove, planove razvoja infrastrukture i sl.

1. Planiranje na REGIONALNOJ RAZINI.

Planiranje na regionalnoj i lokalnoj razini podrazumijeva uzimanje u obzir svih onih specifičnosti koje se natim razinama javljaju. Znatno je detaljnije i specifičnije od planiranja na nacionalnoj razini. Planovi ovogtipa razvijaju se u ovisnosti o ciljevima i smijernicama definiranima putem viših strateških dokumenata.Planovi ovog tipa jednako tako uključuju razmatanje načina na koji se dolazi do krajnjih korisnika –turista.


3.2 Proces strateškog razvojnog planiranja u turizmu

Koncept planiranja podazumijeva anticipiranje budućih promjena kako bismo se mogli prilagoditi, te ostvariti stateški definirane ciljeve.

Integralno planiranje razvoja turizma je sveobuhvatni planski proces koji uključuje (integrira) sve oblike planiranja EKONOMSKO, PROSTORNO, DRUŠTVENO I KULTURNO!

U tom kontekstu planiranje ne možemo promatrati kao statičan proces, već kao pokušaj da se razvije najbolja moguća strategija u okruženju koje karaktrizira

kontinuirana promjena internih i eksternih faktora (Cooper i ostali, 2008).

Unatoč tome što je proces planiranja dinamičan koncept koji može poprimiti brojne oblike,moguće je identificirati konzistentnu strukturu koja se može primjenjivati u procesu planiranja:



Prepoznavanje potrebe i

priprema za istraţivanje

Definiranje dugoročnih i

kratkoročnih strateških

ciljeva

Analiza stanja

Implementacija novog

istraţivanja

Analiza primarnih i

sekundarnih podataka

Inicijalna formulacija

plana i mjera

Preporuke

Implementacija

Monitoring i eventualne

izmjene plana

Ključni korak – prepoznavanje potrebe za

strategijom

Zašto ţelimo razvijati turizam?

Koji su nam podaci potrebni?

Pronalaţenje podataka koji na nedostaju.

Moguće je ponuditi nekoliko razvojnih opcija, pri

čemu se u nastavu treba odabrati optimalna.

Proces monitoringa i izmjene planova su

dinamični, te pruţaju povratnu informaciju u

odnosu na postavljene mjere kroz fazu planiranja.

Ključne faze procesa planiranja, Prilagođeno prema:

Cooper i ostali, 2008. Tourism principles and practice,

Prentice Hall, London

1. STUDY RECOGNITION AND PREPARATION

Podrazumijeva da su ključne skupine dionika u lokalnoj zajednici; javna vlast, privatni sektor, telokalna zajednica, prepoznali turizam kao poželjnu opciju i pokretača razvoja. Okolnostida su dionici prepoznali potrebu za izradom strateškog dokumenta pokazatelj je da supojmili kompleksnost turizma i potrebu za koordinacijom.

2. SETTING OF OBJECTIVES OR GOALS FOR THE STRATEGY

Uspješan razvoj procesa planiranja podrazumijeva jasno i nedvosmisleno definiranje ciljevarazvoja. U tom kontekstu Cooper i ostali (2008) navode kako je upravo jedan od problemakoji se javlja gubitak fokusa sa razloga koji su temelj razvoja turizma. Neki od ključnihrazvoja turizma su među ostalim; niska razina početnih investicija, poticanje kulturne iekonomske razmjene, distribucija ekonomskih benefita u cijelom gospodarstvu, zaštita iočuvanje resursa, maximiziranje efekata u kontekstu bilance plaćanja itd.

3. SURVEY OF EXISTING DANA

Neposredno prije nego se upustimo u prikupljanje novih podataka (primarno istraživanje),nužno je provesti analizu onih s kojima raspolažemo (sekundarni podaci). Često sedogađa da podatke skupljaju različite vladine institucije, najčešće uredi za statistiku,kojima ti podaci ne predstavljaju možda takav značaj kao osobama koje su uključene uproces planiranja. U tom kontekstu može se dogoditi da kada idemo prikupiti podatke,određena skupina dionika nas odbije budući da su podatke već nekome ustupili.


4. IMPLEMENTATION OF NEW SURVEYS

Jednom kada smo prikupili i obradili sekundarne podatke, te definirali ciljeve istraživanja,sposobni smo definirati procijepe podataka koji nam predstavljaju nepoznanicu. Sukladnotome krećemo na prikupljanje primarnih podataka. Podaci koji nam trebaju u ovoj fazi suopsežni, i najčešće uključuju podatke vezano za: karakteristike potražnje, turističkeatrakcije, smještajne kapacitete, ostale sadržaje u destinaciji, dostupno zemljište,ekonomsku strukturu gospodarstva, edukaciju lokalne zajednice, indikatore vezane zaokruženje i okoliš, socio-kulturalne karakteristike, investicije i dostupni kapital, javne iprivatne organizacije te pravni sustav.

Svi promatrani faktori se analiziraju s obzirom na njihovo trenutno stanje, te uzimajući u obzirciljeve razvoja turizma u prostoru.

5. ANALYSES

Jednom kada u definirani ciljevi, odabrani analitički model će determinirati preciznopotrebne podatke. Prikupljeni podaci se analiziraju uzimajući u obzir brojne probleme idileme koje su identificirane. Sve probleme s kojim se susrećemo prilikom procesa analizepodataka možemo svrstati u četiri osnovna područja; EVALUACIJU IMOVINE, ANALIZUTRŢIŠTA, PLANIRANJE RAZVOJA I ANALIZIRANJE UĈINAKA.


6. POLICY AND PLAN FORMULATION

Rezultati provedene analize neće nam pružiti jedinstveno rješenje, veće će pokazati nekolikoopcija za usmjeravanje strateškog planiranja. U tom kontekstu, proces planiranja se unastavku temelji na razvoju nekoliko strateški planova temeljem svake od opcija koju jeiznjedrila analiza stanja. Ti alternativni planovi se potom evaluiraju s obzirom na njihovekonomski, fizički, sociokulturni potencijal; odnosno očekivani trošak i koristi (C & B),zajedno sa potencijalnim problemima koji mogu rezultirati implementacijom svakog plana.U nastavku od svih opcija odabiremo onaj plan koji omogućava ostvarivanje najvišebenefita uz minimiziranje potencijalnih problema.

7. RECOMMENDATIONS

Plan koji smo odabrali temeljem provedene analize, te koji je gotov u potpunosti, tim koji jekreirao predaje lokalnoj upravi koja ga je naručila. Navedeni plan, prati cijeli nizpreporučenih mjera od strane stručnog tima, koje bi se trebale poduzimati kako bi seostvarili zacrtani ciljevi. U ovoj fazi ključna je komunikacija i povratna informacija odlokalne zajednice, kako bi se fokus mogao staviti na ostvarenje prioritetnih ciljeva. Uprocesu rasprave o strateškog plana finalizira se njegova posljednja verzija. U tomkontekstu dodatno je naglašena potreba za kvalitetnim dijalogom između predstavnikalokalne vlasti i tima koji izrađuje strateški dokument.


8. IMPLEMENTATION OF THE PLAN

Metoda implementacije plana se razmatra za vrijeme procesa njegovog formuliranja. Tako seprimjerice čak i u procesu obrade sekundarnih podataka naglasak stavlja na samuimplementaciju plana, putem analiziranja postojećeg zakonodavnog okvira. U tomkontekstu, u trenutku kada je plan gotov on u postupnosti mora biti usklađen sa ključnimpravnim i regulatornim dokumentima kako bi se nesmetano mogao implementirati.Neposredno prije faze prihvaćanja i implementacije plana ključno je provesti procesejavnih rasprava o razvojnom planu. Za vrijeme implementacije naglasak se treba staviti nafaznost plana, te kritički put implementacije, u čemu će veliku ulogu imati faza analize krozkoju smo morali identificirati potencijalno “skliske terene”.

9. MONITORING AND REFORMULATION

Jednom kada se plan implementira, ključno je provoditi monitoring kako bi se detektiraledevijacije koje mogu ugroziti provedbu. Sve te devijacije je ključno anticipirati, teanalizirati da bi se ustanovilo na koji način će utjecati na proces implementacije iostvarenja ciljeva. Jednom kada je plan implementiran, time treba održavati komunikacijusa lokalnom zajednicom kako bi se mogle napraviti promjene koje su potrebne da bi seostalo na putanji ispunjenja zacrtanih ciljeva. Na ostvarenje ciljeva djeluju brojni interni iexterni faktori. Bez obzira na proces monitoringa, mogu se pojaviti brojni nepredvidividogađaji koji mogu utjecati na ostvarenje ciljeva – upravo tu znatnu ulogu igrakomunikacija između lokalne zajednice i tima koji je izradio plan.


Plan razvoja turizma se izvodi tijekom vremena, pri čemu se vrijeme izrade plana moţe podijeliti u PET KLJUĈNIH TEMATSKIH CJELINA:


IDENTIFIKACIJA I ANALIZIRANJE SITUACIJE

Navedena cjelina uključuje: analizu potražnje; analizu odabira potrošača; analizu korištenja zemljišta; faktore

eko sustava; ekonomsku strukturu i kapaciteti industrije; analizu radne snage; analizu smještajnih kapaciteta i

suprastrukture; analizu infrastrukture i transporta; grafičku prezentaciju fizičkih resursa.

PREDVIĐANJE BUDUĆIH TRENDOVA

Predviđanje kretanja potražnje, i turističkih trendova.

FORMULIRANJE PLANOVA

Definiranje plana sa svim pripadajućim elementima.

SPECIFIC PROJECT DEVELOPMENT

Analiza odgovarajućih mjera i projekata za uspješno planiranje razvoja turizma, uključujući i prostorno

planiranje.

IMPLEMENTACIJA

Sveobuhvatan proces implementacije složenog plana razvoja turizma uzimajući u obzir dugoročne ciljeve

turističkog razvoja.

4. Problemi u procesu strateškog planiranja razvoja turizma

Čak i u strogo kontroliranom procesu strateškog turističkog planiranja, moguće je da djelovanjeodređenih okolnosti naruši cjelokupan proces. U tom kontekstu dolazi i do razvojatakozvanog “Menadžmenta katastrofa” (eng. Disaster management), koji za cilj imakontroliranje i minimiziranje učinaka negativnih događaja.

Cooper i ostali (2008) navode kako velik broj turističkih razvojnih planova u određenoj mjeriostane neuspješan. Uzimajući u obzir da se planovi implementiraju u sklopu okruženja koje sekontinuirano transformira, navedeno nije iznenađujuće.

Primjerice, teroristički napad 11.rujna 2001 godine znatno se negativno odrazio na globalneturističke tijekove, posebno na implementaciju i ispunjenje ciljeva turističkog razvojadefiniranih u Karipskim zemljama.

Međutim, može se dogoditi i da planovi propadnu zbog njihovih internih manjkavosti!Navedene interne manjkavosti, mogu se očitovati u sljedećem: PROPUSTI ZA VRIJEME IZRADEPLANA I PROPUSTI ZA VRIJEME IMPLEMENTACIJE PLANA.


4.1 Propusti za vrijeme izrade plana

Jedan od razloga podbacivanja planova je taj što u procesudefiniranja njegove strukture fokus stavljamo na bazičan modelkakav je prikazan bočno. Plan ovakve strukture će pružitiopćenit okvir za lokalnu zajednicu i potencijalne investitore,međutim njemu nedostaju ključni analitički detalji i obuhvatnužni za uspješno planiranje razvoja turizma! Nerijetko sedogađa da je temeljni razlog izostanka ključnih faza u procesuplaniranja upravo nestručnost lokalnih kadrova koji su na sebepreuzeli odgovornost u procesu planiranja.

U tom kontekstu plan izrađen u ovom obliku neće jasno definiraticiljeve razvoja ni mjere za njihovo ostvarenje; šire društvene iekološke učinke razvoja turizma; učinke turizma na lokalnuzajednicu; primaran naglasak stavlja na fizički razvoj;podcjenjuje analizu tržišta.


Istraţivanje

resursa i

postojeće

ponude

Razvoj dodatnih sadrţaja

Prostorno planiranje

uzimajući u obzir

postojeću ponudu

Evaluacija troškova i

povrata na investirano

Analiza

globalnog

trţišnog udjela i

trendova

Bazičan plan razvoja turizma, Prilagođeno prema: Cooper i ostali, 2008. Tourism principles and practice, Prentice Hall, London


TOURISM PLAN OBJECTIVES

AN

AL

IZ

A

Evaluacija javnih i

privatnih koristi i

troškova

Razvoj dodatnih sadrţaja

Prostorno planiranje s

definiranim lokacijama

budućih sadrţaja

Integralana analiza

ekonomskih, ekoloških i

socijoloških učinaka

Monitorin i ponovna evaluacija

Podaci iz ove faze koriste se za

eventualno redefiniranje ciljeva

razvoja.

Modificirani plan razvoja

turizma, Prilagođeno prema:

Cooper i ostali, 2008. Tourism

principles and practice, Prentice

Hall, London

Analiza konkurentskih i

komparativnih prednosti

Sveobuhvatna analiza i

evaluacija trţišta

Istraţivanje resursa i

postojeće ponude

4.1 Propusti za vrijeme implementacije plana

U procesu implementacije strateških planova razvoja turizma mogu se pojaviti brojniproblemi, koji ne moraju isključivo biti povezani sa pogrešnim kalukacijama vezano zaprostor. Iako, upravo su prostor i tržište nekretnina najsnažnije povezani sa razvojemturističkog proizvoda. U tom kontekstu javljaju se i brojni problemi:

1. Investitori koji grade smještajne kapacite često su više fokusirani na dobit od prodaje nekretnina nego na turističkirazvoj. U tom kontekstu njihova motivacija je više u sferi kapitalne dobiti, a manje fokusirana na oblikovanjeturističkog proizvoda.

2. Investicije u smještajne kapacitete se najčešće grade uz visoke hipotekarne kredite, stoga ukoliko razvoj turizmane prati zacrtanu putanju, isto se može negativno odraziti na profite, a samim tim i na uspješnost investicije.

3. Vlasnički problemi u procesu planiranja korištenja zemljišta u svrhu razvoja turizma.

4. Neusklađenost prostornog planiranja sa strateškim planovima razvoja turizma

5. Inflacija cijena zemljišta na kojemu je predviđen razvoj turističke djelatnosti

6. Loša komunikacija i infrastruktura....


VI. Planiranje razvoja turizma

Konzultacije:

•Četvrtkom 16:15 – 17:00 (isključivo uz prethodnu najavu putem emaila)

•Ponedjeljkom na Ekonomskom fakultetu (ured 211, od 16:15-17)

antemandic.com

/Ante Mandić


Documents

V. Interakcija turizma i prostora · 1. Turizam i prostor Gordon i Goodall (2000) navode da je turistički prostor oblikovan pod utjecajem niza aktera koji djeluju kako u sklopu turističke,