l l � ! l � l l j l

l t

Dr Bogda_n Krizma n

VANJSKA POLITIKA

JUGOSLAVENSKE DRŽAVE

1918-1941

Diplomatsko- historijski pregled

Ynnaep31!teTCKa 6n6JrnoTeKa ·

.HI-11<0Jl ... TECJ!A" • HHW

tsRl ŠKOLSKA KNJIGA · ZAGREB

Urednik BLAGOTA DRASKOVIĆ

Recenzenti DRAGO BLAGOJEVIĆ Dr HRVOJE MATKOVIĆ

Lektor DRAGUTIN RAGUZ

NasloVlna strana BORIS DOGAN

Kartograf LADISLAV DOLANSKI

,ZE.5.1h htv. �r._;".."",====s

Tisak: I13G - Tiskara »Zagreb<<, Zagreb1 Preradovićeva 21

l'

P r e d g o v or

U posljednje vrijeme ;pojavilo se u nas v1se radova o vanjskopolitičkim odnosima jugoslavenske države između dva svjetska rata u kojima se raspravlja o pojedinim fazama jugoslavenske vanjske politike. Ti su radovi - a među njima i nekoliko zapaženih radova dra Bogdana Krizmana - ispunili osjetnu prazninu u znanstvenom istraživanju i obradi novije povijesti jugoslavenskih naroda. Međutim, to je ipak samo parcijalna .:;brada, razasuta po raznim povi­jesnim časopisima, pa se i nadalje osjećala potreba za cjelovitim prikazom vanj­ske •politike stare Jugoslavije. Pojava knjige dra Bogdana Krizmana Vanjska politika jugoslavenske države 1918-1941. ispunjava tu prazninu, pa već zbog toga zaslužuje pažnju.

Krizmanov tekst podijeljen je u poglavlja koja - svako za sebe - pred­stavljaju zaokruženu tematsku cjelinu. Ipak poredana u redoslijed kako su se događaji zbivali ona ocrtavaju kronološki, kontinuirani slijed odnosa i -problema koji su opterećivali vanjskopolitički položaj jugoslavenske države. Cjelokupni tekst daje po.gled na osnovnu problematiku međrmarodnog položaja stare Jugo­slavije i na polazišta, odrednice i bitne karakteristike njene vanjskopolitičke aktivnosti. Opredijelivši se za kronološku ·ko.nstrukciju, autor je postigao pre­glednost, istakao uspo.ne i padove u razvoju diplomatskih odnosa s pojedinim državama i - što je od posebnog značenja - vid

.ljivo n aglasio ulogu pojedinih

ličnosti u razrješavanju složenih i često zapletenih situacija. Autor je neosporno i jasno utv,rdio primarnu ulogu kralja Aleksandra u kreiranju vanjskopolitičke linije i davanju inicijativa z.a diplomatske akcije, kao i njegovu posljednju riječ u donošenju odluka. Sve to vrijedi i za kneza Pavla u razdoblju kad je kao prvi n amjesnik stajao na čelu jugoslavenske države od marseljskog atentata_ do njena sloma.

· ·

Krizman je svoj tekst gradio na rezultatima dosadašnjih znanstvenih istra­živwnja drugih autora i vlastitih. Tekst je podij_elio u dva dijela, uzevši s pra­vom 1934. godinu kao cezuru. Takvu podjelu autor je izvršio u namjeri da na­glasi vidljivu promjenu vanjskopolitičke orijentacije jugoslavenske države pod Namjesništvom kad je došlo do napuštanja tradicionalnog oslonca Jugoslavije na zapadne sile. U mnogim slučajevima autor je posegao za dokumentima pa je u tekst unosio dijelove diplomatske prepiske, memoranduma, zabilježaka, dnevnika pojedinih dtplomata i držav·nika. U dodatku priopćio je i nekoliko cjelovitih diplomatskih dokumenata. Njihov izbor izvršen je s osjećajem mjere

3

i !

l ' '

l :

: .

i smislom za vrednovanje izvorne građe. Tako je knjiga dobila na autentičnosti i argumentaciji. Ćitatelj je doveden u priliku da i sam na izvornom tekstu provjeri zaključke do kojih je autor u svom izlaganju došao.

Ćitajcući ovaj tekst, upomajemo jednu cijelu epohu s njenim protagoni­stima, upoznajemo građansku Jugoslaviju u dimenziji koja nam je dosada bila najmanje poZ!Ilata, a predstavlja tako važnu komponentu njena postojanja i razvoja. Ne smijemo, naime, zaboraviti da je u međuratnoj međunarodnoj konstelaciji i Kraljevina Jugoslavija imala određeno mjesto. Iako je u prvom planu teksta praćenje jugoslavenske vanjske politike, on nas indirektno upo­znaje i s ciljevima vanjske politike velikih sila, posebno prema Balkanu i Jugo­slaviji, i upozorava na njihovu međusobnu konfrontaciju.

KriZlmanov tekst je čitak i 1pregledan, .pisan s očitim smislom za praćenje složene diplomatske problematike. On će jednako dobro poslužiti ne samo stu­dentima i nastavnicima koj[ma je potreban prikladan priručnik za diplomatsku povijest Jugoslavije, nego i široj čitalačkoj publici koja se želi upoznati i s vanjskopolitičkom komponentom povijesti jugoslavens�e države.

DT HTvoje Matković

4

l t·

U v o d

Stvaranje Kraljevstva SHS U nutrašnja situacija

M eđunarodni položaj

Stvaranje jugoslavenske države kao rješenje »jugoslavenskog pitanja<< nije za vrijeme rata 1 914-1918. ulazilo u zajedničke ratne ciljeve velesila iz tabora Savezničkih i udruženih sila. Ćini se da vladajući vrhovi te savezničke koalicije sve do pred ·sv·ršetak rata n.isu uopće imali čvrste odlui<e pa ni želje da se Austro-Ugarska razori. Naprotiv, često su najutjecajniji krugovi među njima­djelomično pod utjecajem Vatikana, tog izrazitog austrofila - bili skloni da Austro-Ugarsku, eventualno smanjenu i preuređenu, ostave u životu. »Neprija'­telj broj jedan« bio je za većinu njih, u najboljem slučaju, Berlin i Wilhelmova Njemačka, ali ne i Beč. Nitko u vrhovima tih velesila (Velike Britanije, Fran­cuske, Italije i SAD) nije zapravo htio Jugoslaviju - državu nastalu ujedinje­njem južnoslavenskih zemalja Austro-Ugarske sa Srbijom i Crnom Gorom izvan okvira Monarhije.

One do kraja rata nisu imale utvrđenih i izrađenih planova o njenoj sud­b1ni. Svi :planovi, vanjskopolitički sporazumi, tajni pregovori i izjave iz ratnog razdoblja {tajni Londol1!Ski ugovor iz 1915. godine ili ugovor s Rumunjskom iz 1916. godine, na primjer), ako su se odnosili na budućnost Austro-Ugarske, bili su sračunati na njeno smanjenje, a ne na uništenje i potpiJJilu likvidaciju kao države.

Vla:da Velike Britanije u tom je razdoblju bila sklona koncepciji održanja Austro-Ugarske i tek je postepeno, pred kraj, napuštala to svoje konzervat.ivno stajalište. Njen premijer (David Lloyd George) hvalio se u svom poznatom govoru od 5. siječnja 1918 . da im nije namjera razbiti Au;;tro-Ugarsku, dok francuska vlada nije za vrijeme rata izlazila iz okvira općih fraza o sudbini Monarhije. Predsjednik SAD Woodrow Wilson, u svom programu od četrnaest točaka (8. I 1918), predviđao je za potlačene narode u Austro-Ugarskoj s&mo autonomiju, a ne nezavisnost i državnu samostalnost izvan njena okvira. Na takvoj konzervativnoj i austrofilskoj osnovi odvijali su se i tajni pregovori iza­slantka zaraćenih tabora (Centralnih sila i Antante, kasnije Savezničkih i udru­ženih sila) 1916, 1917 . i 19 18. godine. Možda je među savezničkim velesilama u tom pitanju - iako je jedino za Italiju Austro-Ugarska predstavljala ·»nepri­jatelja broj jedan« - bila najkonzervativnija talijanska diplomacija pod vod­stvom njenog ministra vanjskih .poslova Sidneya Sonnina. Sonnino je čitavo

5

vrijeme rata - a i kasnije na Mirovnoj .konferenciji u Parizu! - tvrdoglavo branio teritorijalne odredbe tajnog Londonskog ugovora iz 1915. godine (dakle smanjenje, a ne uništen]e Austro-Ugarske). Za njega je poštivanje toga ugovora u ratu predstavljalo održanje Austro-Ugarske smanjene za zemljišta ustupljena protivničkom taboru, osnivanje »Velike Srbije<< bez Hrvata i Slovenaca i uspo­stavu crnogorske države kralja Nikole - oca talijanske kraljice. Prožet željom da Italiji olakša pristup i.širenje prema istoku (istočna obala Jadrana i njeno zaleđe u pravcu Podunavlja), Sonnino je dosljedno bio i ostajao protivnik jugo­slavenskog ujedinjenja i stvaranja južnoslavenske države - novog susjeda Italije, čak i poslije formalnog zaključka talijanske vlade od 8. IX 1918, kojim vlada, na .riječima, prihvaća misao jugoslavenskog ujedinjenja. Zato se Sonnino sve do raspada Monarhije u jesen 1918. godine odbojno odnosio prema svim planovima i koracima koji su polazili od potpune likvidacije Austro-Ugarske.

Sr.pska je vlada za vrijeme rata imala dva rješenja: >>veliko<< i »malo<<. >>Veliko<< je rješenje obuhvaćalo, osim Bosne i Hercegovine, sve ostale, etnički naše, jugoslavenske krajeve Austro-Ugarske, dok je >>malo<< rješenje s::državalo proširenu Srbiju, ograničenu na izrazito srpske dijelove jugoslavenskih zemalja Austro-Ugarske (»velika Srbija<< ). Iako je srpska vlada (koalicijska) objavila, u izjavi pred Narodnom skupštihom u Nišu 7. prosinca 1 9 14, da >>Smatra kao svoj najglavniji i u ovim sudbonosnim trenucima jedini zadatak da obezbedi uspešan svršetak ovog velikog vojevanja, koje je ·u trenucima kad je započeto, postalo ujedno borbom za oslobođenje i ujedinjenje sve naše braće Srbe., Hrvata i Slovenaca<< , ipak je N. Pašić, na čelu homogene radikalske vlade (od lipnja 1 9 1 7) , pri prijelazu u 1918. godinu, sve više naginjao >>malom<< rješenjt� k'lo jedino mogućem. Postojala je, doduše, Krfska deklaracija (od 20. VII 1!!17), kojom se predviđalo osnivanje zajedničke jugoslavenske ·države (Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca), ali nju je kasnije Pašić držao više za program i ma­nifestaciju nego za obavezu i ugovor. Govori Lloyda Georgea i W. Wilsona po.: četkom 1 918 . godine uvjerili su ga u austrofilstvo vodećih - a u tom ga je uvjerenju samo učvrstio i poslanik Srbije u Parizu Milenko R. Vesnić na po­vratku iz Washingtona u svojstvu šefa srpske ratne misije - i Pašić je počeo ostavljati dojam da je spreman >>Za nevolju<< primiti i >>malo<< rješenje (proširena Srbija). Jugoslavenski odbor u Londonu kao skup političkih emigranata iz Austro-Ugarske, s .predsjednikom drom Antom Trumbitem na čelu, nezadovo­ljan razvojem situacije i austrofilskim ponašanjem Saveznika, predl:1.gao je tada Pašiću odlučniju politiku, ali Pašić nije na to htio pristati. Sukob između Paši­čeve vlade i Jugoslavenskog odbora zaoštravao se tako svakim danom; u nj se umiješala i srbijanska opozicija, dakako protiv vlade i Pašića; obje su strane nastojale utjecati i na regenta Aleksandra i na savezničke političare. Na kraju se sukob između Odbora i vlade zaoštrio tako da su obje strane, svaka zasebno, zatražile da ih Saveznici priznaju za predstavnika Jugoslavena u Austro-Ugar­skoj. Tako su pokazale čitavu svijetu svoju neslogu, a savezničke su vlade za­uzele neutralno stajalište: nisu priznale nijednu stranu. U takvu stanju i me­đusobnim odnosima punim nepovjerenja i antipatija dočekaH su prijelomne jesenske dane 1918. godine.

Opće prilike u Monarhiji bile su početkom te godine teške, a svakim su da­nom postajale sve teže. Osjećalo se u zraku da rat i ratno stanje ne mogu dugo potrajati. Na fronti je broj dezertera rastao iz dana u dan; nezadovoljstvo, bijeda i glad u pozadini postajali su sve veći i očitiji; parole oktobarske revo­lucije sve su više zanosile i djelovale na mase; nemir i znak9vi nediscipline

6

među V·OJniCJma i mornarima širili su se ·sve vJJSe, »zeleni kadar<< postajao. je sve brojniji i opasniji, a autoritet organa civilne i vojne vlasti sve manji. Do­lazilo je do većih i maJnjih pobuna, od ,kojih je pobuna mornara u Boki kotor­skoj (1. II 1918) bila zasigurno najmasovnija i po režim najopasnija.

U Južnoslavenskim zemljama Austro-Ugarske širi se Ideja narodnog jedin­stva, iako se građanske političke grupacije i stranke ne mogu hvaliti da su složne u taktici i ciljevima. Ipak, kao .posljedica sve većeg utjecaja jugoslaven­ske misli (ideje o stvaranju zajedničke jugoslavenske države) dolazi u Zagrebu 2. i 3. ožujka 1918. do sastanka građanskih političara iz Hrvatske i Slavonije, Slovenije, Bosne i HeDcegovine, Dalmacije, Istre i Međimurja [ do zajedničkog zaključka o potrebi koncentracije svih stranaka i gnupa koje traže narodnu nezavisnost i na demokratskim temeljima uređenu državu Slovenaca, Hrvata i Srba.

Povjerili su i jednom odboru ad hoc da pripremi sve potrebno za stvaranje Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu; dogovoriH i ·novi sastanak, do kojega nije došlo, ali se akcija za koncentraciju počela ipak ostvarivati na terenu. Uspjeh <l!kcije ponukao je i Stjepana Radića, kao predsjednika Hrvatske seljačke stranke, da konačno napusti saborsku >>kooperaciju<< s frankovcima, tako da oni (Hrvatska stranka prava), na istim pmgramskim pozicijama, ostaju u Saboru .potpuno osamljeni. U redovima Hrvatsko�srpske koalicije i na njenom hrvatskom krilu dolazi do osipanja (I. LorkoVlić i Gj. Šurmin), a predstavnici Slovenaca osnivaju 17 . VIII 1918. u Ljubljani svoju nadstranačku organizaciju (Narodni svet) kao sastavni dio budućeg općeg jugoslavenskog Narodnog vijeća u Zagrebu.

Protivno predviđanjima savezničkih stratega i porukama koje su iz ino­zemstva stizale u Pr<l!g, a .preko Praga i u Zagreb, Fochovi jesenski protunapadi na zapadnoj fronti kao da se više nisu dali zaUstaviti. Saveznici i na solunskoj fronti prelaze u ofenzivu i tamo im polazi za rukom - uz junačko zalaganje srpske vojske i odreda jugoslavenskih dobrovoljaca u njoj, kao snage koja nosi glavni teret proboja (Druga srpska armija) - ne samo da uzdrmaju frontu, potisnu neprijatelja i, nakon uspješnog ,proboja, .prisile bugarsku vrhovnu ko­mandu na kapitulaciju u Solunu 29. IX 1918, nego da tako odlučno pridonesu raspadu Austro-Ugarske i okončanju ratnih operacija.

Uspjesi na solunskoj fronti i sve očigledniji simptomi agonije Habsburškog Carstva hrabriJi su i radikalizirali naše građanske političare i ponukali ih da poduzmu odlučnije korake. Pristupa se konačno - iako sa znatnim zakašnje­njem - formiranju Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba kao zajedničke nadstranačke organizacije pošto je i Koalicija pristala da otvoreno pođe tim putem. U Vijeće su, osim predstavnika Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije, ušli i predstavnici svih hrvatskih .građanskih stranaka osim franko­vaca. Za >>prešni predlog<< Svetozara Pribićevića i drugova o raskidu svih dr­žavnopravnih veza s Ugarskom i Austrijom te o stvaranju zajedničke jugosla­venske države na prijelomnoj i sudbonosnoj sjednici Sabora 29. listopada 1918. glasaju, usred euforičnog raspoloženja u Saboru i oko Sabora, svi saborski za­stupnici, pa i oni iz Hrvatske stranke prava, kojima su vrata Narodnog vijeća ranije ostala zatvorena.

Predsjednik Narodnog vijeća SHS dr Anton Korošec sastaje se u .Zenevi s Pašićem, Trumbićem i predstavnicima srbijanske opozicije i oni su u toku pregovora od 6. do 9. XI 1918. donijeli nekoliko važnih zaključaka, među kojima

7

je najvažniji bio zaključak o formiranju zajedničke jugoslavenske vlade kojoj su .povjerili zadata,k da uredi zajedničku državu Srba, Hrvata i Slovenaca. PovjeriH su joj niz važmih poslova (vanjsku politiku, poslove rata, ratne mor­narice, pomorstva, pdpremanja konstituante itd.), ·sačuvavši dotadašnji upravni sustav dviju vlada: vlade Srbije i Narodnog vijeća SHS! No Stojan Protić -koji je za vrijeme Pašićeva boravka u inozemstvu zamjenjivao predsjednika vlade na Krfu, a bolje obaviješten o pravom stanju i odnosu snaga u Zagrebu - onemogućio je taj ženevski sporazum, izazvao krizu, ostavku »hotelske vla­de«, i tako je težište političke situacije prešlo ponovno u Zagreb.

U Zagrebu pak - kad Predsjedništvo Narodnog vijeća vodi sve važnije poslove, a lišeno gotovo svakog brachiuma, u vanjsk01političkoj izolaciji, bez pouzdanih veza, dodira i imalo pouzdanijih informacija - jača opće raspolo­ženje u Središnjem odboru Narodnog vijeća u prilog što bržem ujedinjenju sa Srbijom. Mnogi .osjećaju da se čitav poredak ·provizorija (Države Slovenaca, Hrvata i Srba) nalazi na .glinenim riogama. Strah domaće buržoazije od revo­lucije, .pljačke, nemira, >>zelenog kadra<<, boljševil21rna i od očite a neodređene želje masa za .novim i bolj·irn životom, pro,plamsaji pobune protiv gospoštije i imućnih seoskih trgovaca i bilježnika na terenu - sve to samo pojačava takva raspoloženja u Središnjem odboru. Pri tom pritisak i napredovanje Talijana na jadranskoj obali, pa njihovi pokušaji i težnje da zađu i dalje i dublje u unu­trašnjost (preko demarkacione linije primirja), a i mnoga neriješena pitanja koja traže rješenje (opskrba, financije, vojska itd.) govore u prilog zagovorni­cima što bržeg ujedinjenja sa Srbijom, a ti zagovornici u Predsjedništvu i u Središnjem odboru postaju sve glasniji. Zemo.!jsb vlada u Splitu (dr I. Krstelj i dr J. Smodlaka) požuruju sastavljanje zaiednickc vlade, a bosanska se vlada tom zahtjevu pridružuje i tako Središnji odbor Narodnog vijeća, na sjednlicama održanim 23. i 24. studenog 1918, raspravlja dugo o tome kada i kako provesti i ostvariti ujedinjenje sa Srbijom. Na kraju je Odbor izglasao zaključak o iza­slanstvu i izabrao članove tog izaslanstva koj! će poći u Beograd da, u spora­zumu s a srpskom vladom i predstavnicima sviju stranaka u Srbiji i Crnoj Gori, što prije provedu organizaciju jedinstvene države. Samo jedan član Središnjeg odbora (Stj. Radić) nije glasao za taj prijedlog, •izjasnivši se prethodno, u svom vidovitom govoru, odlučno protiv takva načina ujedinjavanja.

Kako su nešto ranije Vojvodina (Bačka-Banat-Baranja) i Crna Gora pri­pojene Srbiji, regent Aleksandar je u Deogradu l. prosinca 1 9 18 - pred dele­gacijom Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu i predstavnicima srpske vlade - proklamirao ujedinjenje »Srbije sa zemljama nezavisne države Slovenaca, Hrvata i Srba u jedinstveno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca«. Pristupili su pregovorima da sastave zajedničku jugoslavensku vladu i nakon mnogo natezanja sas tavili je, s tim da su predsjedništvo vlade povjerili Nikoli Pašiću kao vođi najjače političke stranke u Srbiji (radikali), resor vanjskih po­slova Anti Trumbiću, predsjedniku Jugoslavenskog odbora u Londonu, resor unutrašnj•ih poslova Svetozaru Pribićeviću, prvaku Hrvatsko-srpske koalicije i jednom od potpredsjednika Narodnog vijeća, dok je predsjednik Vijeća Anton Korošec dobio mjesto potpredsjednika vlade. Regent međutim nikako nije htio Pašića za predsjednika i izlaz iz krize bio je pronađen tako da je na položaj predsjednika vlade došao radikal Stojan Protić, dok se Pašić morao zadovoljiti s položajem vođe delegacije za Mirovnu .konferenciju.

Položaj nove države (Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca) bio je prvih mjeseci sve drugo samo ne povoljan i stabilan.

8

,.

U PadoVli zaključeno .primirje s opunomoćemc1ma austr.ou.gal"ske vrhovne komande (3. XI 1918) određivalo je, uz ·ostalo, da se neprijateljstva Savezničkih i udruženih sila s Austro-Ugar1>kom ·imaju smjesta obustaviti, a što je još važni­je : da se austrougarske snage imaju povući na ovu stranu dernarkacione linije (zacrtane u Ugovoru), koja se poklapala s linijom tajnog Londonskog ugovora

(26. IV 1915), s tim da slobodno područje zauzmu odredi Saveznika i SAD (a to je konkretno značilo: Talijani). Osim toga Ugov·or je Saveznicima garantirao prayo nesmetanog kretanja i s .ove strane linije, dakle dublje u teritorij Drža­ve Slovenaca, Hrvata i Srba odnos.no - poslije l. XII 1918. - Kraljevstva SHS. S ugovorom u ruci talijanska vrhovna komanda pristupila je planskom, postup­nom i smišljenom izvršenju tog ugovora, a talijanske su snage ušle u Trst i Pulu, zakoračile na naše otoke (Korčulu, Vis, Cres i druge), uplovile u Zadar i druga jadranska pri<Staništa i proglasile okupaciju u ime Savezničkih i udruže­nih sila. Tako su Talijani zauzeLi čitav okupacioni prostor predviđen Ugovorom o primirju, pa su pošli i dalje: preko demarkacione linije ! To im je pošlo za rukom u Rijeci, ali ne i u Ljubljani, gdje ih je u torne sprijeoio domišljati i snalažljivi srpski konjički potpukovnik Stevan švabić. Tako je talijanska diplo­macija, sve u svemu, dobila u ruke snažno sredstvo za diplomatsku borbu koj a j e predstojala (vidi kartu na str. 30).

Međutim, Talijani se nisu zadovoljili samo time, nego j e pomoćnik šefa talijanskog generalštaba Pietro Badoglia izrad io plan koji je trec:"o uzdrmati same temelje nove jugoslavenske države - za talijansku vladu nepoželjnog su­sjeda na Jadranu. Osnovna je zamisao •plana bila: poticati u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Dalmaciji, Sloveniji i drugdje unutrašnje sukobe .i nesporazume svim sredstvima! Taj su plan početkom prosinca 1918. odobrili predsjednik vlade V. Orlando i mi:nistar Sonnino i dali znak da akcija među Jugoslavenima može otpočeti.

Bilo je j asno da će na vanjskopolitičkom planu Italija biti glavni protivnik.

Na unutrašnjem planu rat je u jugoslavenskim zemljama ostavio teške po­sljedice. Srbija je pretrpjela najteže žrtve u ljudstvu i .najveće materijalne gu­bitke, izgubivši samo u vojsci 369 818 ljudi, što je predstavljalo gotovo polovicu mobiliziranih. K tome valja pribrojiti gubitke crnog.orske vojske, a ne treba zaboraviti ni gubitke civilnog stanovništva pod okupacijom, pa ni gubitke iz južn.oslavenskih zemalja Austro-Ugarske. I materijaLna šteta prouzročena ra­tom i okupacijom bila je golema ; u ostalim j ugoslavens.kim zemljama nije dodu­še bilo razaranja i pljačke, ali je privredni život bio znatno poremećen (nestašica pojedinih vrsta robe, cijene visoke i sve više, a poljoprivreda mjestimično ošte­ćena ratnim rekvizicijama itd.). Pitanje .prehrane, opskrbe i optjecaja robe postavljalo se izvanredno oštro, a promet je žbog razorenosti pruga, nestašice lokomotiva i vagona, nedovoljnih zaliha ugljena i drugoga zadavao najviše glavobolje. Tome su s.e pridružili nepromišlj eni i .diskriminacijski potezi pojedi­nih pokrajinskih vlada, mjere poj edinih vojnih komandi, razne administrativne smetnje, zabrane i odugovlačenja jednih na račun i štetu drugih, a iznad svega težnj a da se sve prenese u centar i rješava u njemu. Vlada je dugo vremena odbijala da .poduzme potrebne mjere na privrednom polju i tek u ožujku 1919. donijela odluku da je >>prenos robe između .pojedinih pokraj ina potpuno slobo­dan i pokrajinske uprave nisu vlasne činiti mu kakve otežice«. Osim toga pro­glasila je i potpuno slobodnu trgovinu u unutrašnjem prometu (izuzevši mono­polske predmete) i ukidanje svih dotadašnjih centrala, ograničenja, kontingen-

9

M A ĐA R S K A

tiranja, raspolaganja robom itd. Time j e izazvala oduševljeno odobravanje u redovima trgovaca i kapitalista, ali je istovremeno katastrofalno pogodila siro­mašnije slojeve, u prvom redu radništvo.

Gotovo nimalo manje teškoća· nij e izazivalo pitanje novca (odnos kruna­-dinar); zamjena novčanica u optj ecaju bila je izvršena tek u toku 1920. godi­ne, i to j ed an dinar za četiri krune, što je izazvalo i teške političke posljedice u tzv. prečanskim krajevima. Odnosi ;u poljoprivredi - Kraljevstvo SHS bilo je p o strukturi stanovništva izrazito seljačka država- bili su raznovrsni, zamr­šeni i nabijeni eksplozivom. U svim zemljama - izuzevši Srbiju i Crnu Goru - postojali su ili j aki tragovi feudalnog sustava, ili je pak dominirao feudali­z am: u Bosni i Hercegovini te Makedoniji polufeudalno agrarno uređenje; u Vojvodini i Slavoniji veleposjednički i latifundijski sistem; u Dalmaciji kolo­natski sustav. Zato se vlada (regent) požurila da u m anifestu od 6. siječnj a 1 9 1 9. objavi d a će odmah p r istupiti pravednom rješenju agrarnog pitanj a. Stoga j e zatim i donijela prethodne odredbe za pripremu agrarne reforme koje ·su kao program i podloga provođenja služile sve do 1931. godine.

Međutim, ni najava agrarne reforme nije umanjila socij alnu napetost, neza­dovoljstvo i raznovrsne teškoće. Oštar zaokret vlade St. Protića na što bržu centralizacij u stao je nailaziti na sve veći otpor i otklon, osobito u Hrvatskoj i Sloveniji. Njene mjere za bolju opskrbu i prehranu ostajale su nedjelotvorne;

lO

špekulacij a je cvala, a korupcija uzimala maha; nezaposlenost se osjećala na svakom koraku, dok je buržoazija kretala u sve veću eksploataciju i bogaćenje. Radnička je klasa pri tome, dakako, stradala, a pogoršanje uvjeta života rad­

nika najbolje se o.gleda u rpro.duživanju radno.g vremena i znatnom padu realne radničke nadnice.

Stoga ovaj uvod valj a zaključiti ovako: okruženo sa sedam susjeda - od kojih se šest nalazilo s njim u sporu zbog granica ili u sukobu na granici - a pritisnuta sasvim nepovoljnim odredbama ugovora o primirju od 3. XI 1918, prilično prepušteno samo sebi od >>Saveznika« iz rata (Francuske, Velike Brita­nije), koji su imali svoje .imperijalističke račune u Podunavlju i na Balkanu, ili, opet, susretano i tretirano neprekidno neprijateljstvom talijanske diploma­cije ("Plan P. Badoglio«), u teško uzdrmanoj i poremećenoj Evropi, lišenoj pri­sutnosti - pored raspadnutog Habsburškog Carstva - dviju evropskih ve­lesila (carske Rusij e i carske Njemačke), u vrijeme kad se na svakom koraku osjećaju tragovi tek okončanog rata i kad Mirovna konferencija treba da stvori, ili, opet, odobri i legalizira novu političku karlu Evrope, Kraljevstvo SHS go­tovo nije izlazilo iz kr.ize.

Dopunska literatura:

Dragoslav Janković, Društveni i poli ti čki odnosi u Kralj evstvu Srba, Hrvata i Slovenaca uoči stvaranja Socijalističke radničke partij e Jugoslavije (komunista). l. XII. 1918-20. IV. 1919, Istorija XX veka, Zbornik radova I, Beograd 1959, sl r. 7-151 ; Dragoslav Janković - Bogdan Krizman, Građa o stvaranju jugoslovenske države ( 1 . I - 20. XII 1918), I-II, Beograd 1 964; Bogdan Krizman, Stvaranje Jugo­slavij e, Zoornik: Iz istorije Jugoslavije 1918-1945, Zbornik predavanja, Beograd 1958, str. 147-164 ; Stvaranj e j ugoslavenske države (Referat na Drugom kongresu histori­čara Jugoslavije), Historijski pregled, 3-4, Zagreb 1958, str. 167-214; Hrvatske stran­ke prema ujedinj enju i stvaranju j ugoslavenske države, Politički život Jugoslavije 1914-1945, Zbornik radova, Beograd 1973, str. 93-128; Janko Pleterski, Prva odločitev Slovencev za Jugoslavijo, Politika na domačih tleh med vojno 1914-1918, Ljubljana 1 97 1 ; Dragovan Sepić, Italij a, Saveznici

· i jugoslavensko pitanj e 1914·-1918, Zagreb

1970; Ferdo Sišić, Dokumenti o postanku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1 9 14.­-1919., Zagreb 1920; Momčilo Zečević, Slovemka ljudska stranka i j ugoslavensko ujedinj enje, Od Maj s ke deklaracije do Vidovdanskog ustava, Beograd 1973; Dragoljub R. Živojinović, Amerika, Italij a i postanak Jugoslavij e 1 917-19 19, Beograd 1970.

Henry Baerlein, The Birth of Yugoslavia, volume I, London 1922 ; Stephen Clissold, A short History of Yugoslavia from Early Times to 1 966, Cambridge 1968; A. W. Palmer, Yugoslavia, Oxford 1964; Stevan K. Pavlowitch, Yugoslavia, London 1971.

ll

) P r v i d i o

1918-1934.

Konferencija u Parizu i mirovni ugovori

Kad se raspravljalo o sjedištu Mirovne konferencije, spominjani su Pariz, Bruxelles i 2eneva, ali su konačno predstavnici pobjedničkih velesila pristali da se Mirovna .konferencija (Mirovni k.ongres) sastane 'll Parizu, gdje su počele pristizati pojedine delegacije (početkom siječnja 1919), a Protićeva je vlada nešto ranije odredila delegaciju za tu konferenciju. Na čelo joj je stavila Nikolu Pašića, a osim nj ega, kao opunomoćene delegate: dra A. Trumbića, kao ministra vanjskih poslova, dra Milenka R. Vesnića, poslanika u Parizu, i dra Ivana 2ol­gera, sveučilišnog profesora u Ljubljani. Osim tih apunomoćenih određeni su i vladini delegati: Mata Bošković, bivši srpski poslanik u Londonu, dr Otokar Rybal', bivši zastu,pnik u Carevinskom vij eću u Beču, i dr Josip Smodlaka, ta­koger zastupnik u Carevinskom vijeću u Beču. Njima se pridružio i Andrija Ra­dović, bivši ·predsjednik crnogorske vlade, koji je kasnije postao i delegat. Uz njih (delegate) u delegaciji je bio i veći broj stručnjaka i savjetnika, a u njenom sastavu djelovala je i Vojna misija na čelu s generalom P. Pešićem.

Prvi ·plenarni sastanak Konferencije održan je 18. siječnja 1919. i njemu su prisustvovali i delegati Kraljevstva SHS, ali ih je Konferencij a tada priznavala samo kao delegate Srbije, uskraćujući (.kolektivno) priznanj e Kraljevstvu SHS, iako je to dala novim državama: Poljskoj i Cehoslovačkoj .

Metoda rada na Konferenciji- kako je to priznao sam Trumbić- bila j e za male narode neugodna. Po prvim plenarnim sjednicama izgledalo j e d a će mali narodi biti na rav.noj nozi s velikima. To j e .potrajalo kraće vrijeme pa su »veliki« (predstavnici .pobjedničkih velesila) uzeli sve u svoje ruke. Najprije su formirali Vijeće desetorice (šefovi delegacija i ministri vanjskih poslova) i Vi­jeće petorice (ministri vanjskih poslova), a zatim i Vijeće četvorice, u kojemu su »velika četvorica« (W. Wilson-D. Lloyd George-G. Clemenceau-V. Orlando)

. odlučivala o svim važnijim ,pitanjima bez priziva, dok je Vijeće petorice kao vijeće ministara vanjskih .poslova rješavalo manje v ažne stvari. Osim toga bile su formirane komisije za pojedina pitanja koj e su s aslušavale Članove ili stru{'­njake pojedinih delegacija o njihovim zahtjevima, -pa tako i članove delegacije Kraljevstva SHS. Međutim, s njima se nije raspravljalo ni u Vijeću četvorice ni pred komisij ama o brojnim pitanj ima nove dr.žave: pitanju reparacija, po­djele austrougarskog trgovačkog i ratnog brodovlj a, ratnog troška Srbije, likvi­dacije financijskih odnosa Hrvatske i Ugarske i drugo. To se osobito j asno oči-

13

M A Đ

-�-·-• U"'AOIJl�<i CAHTJtlll '"P'.l0At(! IMI ... OARO ... U OtiJJI(U !flf.COO.l

C."'AHIC:( >IAA�.JllltN( IH l I'OITI0HU1f ltUilQVHI .. UC.OVOOIIM ... --·- u "'""'''"' 1911>. o ucovo,.o .. v """ .. uu 1910. coo.

ili,..,AVA>I GltANIC( P09TICNUI HA MI!IQVNO,J loCQHI'l!\I"'C:IJI U ----- p ... ",lU "46-11'•1. COO.I NAGOOIO"', tU.liJQ"' l9).)-lf3.&.QQQ.

tovalo ,pri raspravljanju teritorijalnih pitanja na Konferenciji i tu je delegacija Kraljevstva SHS bila usamljena, jer nijedna velesila - osim Italije - nije za riaša teritorij alna pitanja .bila direktno zainteresirana, a Italija je zdušno bila protiv nas.

Pitanje priznanja - Odmah od samog početka p ostavljalo se pitanje priz­

nanja nove jugoslavenske države. Naime Srbija i Crna Gora predstavljale su

pri svršetku prvog svjetskog rata u međunarodnom životu subjekte međunarod­

nog prava, a novoj državi nastaloj ujedinjenjem južnoslavenskih zemalj a Habs­

burške Monarhije sa Srbijom i Crnom Gorom valjalo je tek pribaviti međuna­

rodno priznanje kao državi, budući da aktom ujedinjenja od l. XII 1 9 1 8. nije

automatski u trnulo međunarodno priznanje dano prije .Srbiji i Crnoj Gori. Sw­'ga je Ministarstvo vanjskih poslova u Beogradu notom od 24. XII 1918 . obavi­

jestilo tamošnja poslanstva Francuske, Velike Britanije, Italije, SAD, Rusije,

Grčke i Belgije da je sastavljena prva zajednička vlada i navelo njen personalni

sastav .na čelu s predsjednikom vlade St. Protićem. I Trumbić je pokušao da

pomoću uobičajenog rutinskog saopćenja o preuzimanju resora vanjskih poslo­

va, upućenog nizu ministarskih kolega, >>isprovocira« priznanje, ali mu j� to

pošlo za rukom samo od •norveške vlade. MeđuUm, velesile iz pobjedničkog ta­

bora Antante ostajale su na konzervativnoj poziciji nepriznavanja nove države,

ali je zato američka diplomacij a bila prva koja je u tome promijenila stav. Tome

je pridonio razgovor što ga je Trumbić l. veljače 1919. vodio s američkim dr·žav-

14

nim sekretarom R. Lansingom. Američka je delegacija (J. F. Dulles) pripremila nacrt izjave u kojoj vlada SAD pozdravlja ujedinjenje; predsjednik Wilson je zat!m taj tekst odobrio i Lan

_sing je 7. veljače 1919. objavio tu izjavu. Stoga je i

Drzavnt department u Washmgtonu, u svom odgovoru tamošnjem srpskom po­slanstv� od 10. veljače, naveo da vlada SAD pozdravlja ujedinjenje srpskih, hrvatskih 1 slovenskih zemalja unutar granica bivše Austro-Ugarske sa Srbi­jom i praznaje srpsko poslanstvo kao .poslanstvo Kraljevstva Srba, Hrvata i Slo­venaca. Kasnije su ga .priznale Grčka i Švicarska; Čehoslovačka je pohitala da uspostavi redovne diplomatske odnose s vladom u Beogradu zatraživši agreman za svoga prvog izvanrednog poslanika i opunomoćenog ministra (Antonin Kali­na), no vlade Velike Britanije i Francuske- nesumnjivo iz obzira prema Italiji -odbijale su da se pridruže vladi SAD i da priznaju Kraljevstvo SHS. Medutim, pretres tog pitanja (i njegovo rješenje) nametnuo im je u Parizu dolazak nje­mačke delegacije. Na sastanku krnjeg Vijeća četvorice Wilson, Lloyd George i Clemenceau 26. travnja pretresali su, uz ostalo, i to. Tom ih je prilikom· Wil­son upozoravao da je prvo pitanje koje se pred njih postavlja pri sastanku s njemačkim delegatima pitanje verifikacije punomoćja. Nijemci će nam predati svoja punomoćja i zatražit će naša. što ćemo im reći o Kraljevstvu Srba, Hrva­ta i Slovenaca? -pitao je on. Clemenceau je nadodao da je istina da ga dosad nisu htjeli priznati u želji da tako ugode Talijanima, a britanski je premijer na to predložio da jednostavno predaju kredencijale u ime Srbije. Wilson je, međutim, skrenuo pažnju d;-. to Trumbić ne bi prihvatio, a Clemenceau je upo­zorio da je očito da priznanje, u ovome trenutku, povećava opasnost s talijanske strane, ali da on osobno ne vidi kako bi je mogli izbjeći. »Da Ji su SAD -upitao je šef francuske delegacije - priznale Jugoslavene?« »Da« - odgovorio mu je Wilson. Zbog toga im je brita,Jski premijer predložio da zaključe ovo: ako Talijani ne budu prisutni u času kad započnu pregovori s Nijemcima, Fran­

cuska i Velika Britanija priznat će Kraljevstvo SHS. Taj su prijedlog i prihva­tili.

Ipak je pitanje <priznanja ostajalo u Parizu i dalje otvoreno jer su šefovi britanske i francuske delegacije pokazivali rezerviranost zbog Italije, a 29. trav­nja 1919. ponovno su u Vijeću pretresali pitanje predaje ·punomoćja delegata KralJevstva SHS. Utvrdili su da stručnjaci misle da prihvaćanje njihovih puno­moćja znači i priznanje Kraljevstva SHS i da zato nije potrebna nikakva po­sebna izjava. Tako su na :::astanku s njemačkim Qpunom<:Jćenicima u Trianonu 1 . svibnja 1919 . bila izmijenjena punomoćja, a Nijemci nisu imali nikakvih pri­mjedaba na punomoćja delegata Kraljevstva SHS. U nacrtu ugovora o miru s Njemačkom stajao je - u nizu država koje sklapaju mir s Njemačkom - i na­ziv nove države: Kraljevstvo SHS, pa tako više ništa nije stajalo na putu ko­lektivnom priznanju nove države, formalno danom činom potpisa mirovnoa ugovora s Njemačkom (Versailles, 28. lipnja 1919) . Ne sačekavši tu ceremoniju

"'

vlade Velike Britanije i Francuske priznale su Kraljevstvo SHS već ranije: V e� lika Britanija prvog, a Francuska 6. lipnja. Nakon potpisa mirovnog ugovora s Njemačkom stala su pristizati priznanja i d rugih država (»savezničkih«, neutral­nih pa i neprijateljskih).

Ugovor s Austrijom - Delegat I. Žolger izložio je u ime delegacije, na sa­stanku Vijeća desetorice 18. veljače 1919, pojedinosti teritorijalnog zahtjeva na račun Austrije. Ti su zahtjevi zahvaćali Celovec (Klagenfurt), Beljak (Villach), Veliko\iec (Volkermarkt), Maribor i Radgonu. Vijeće je zatim 22. veljače pretre-

15

r l :

: l

salo pitanje kome da povjere proučavanje tog zahtjeva pa j e ,prihvatilo pri­jedlog R. Lansinga da pitanja u vezi s Austrijom povjere onoj komisiji koju su već bili formirali za Banat (»Komisija za studij teritorijalnih pitanja koj a se tiču Rumunjske i Jugoslavij e«).

Ta je Komisija, pod predsjedanjem A. Tardieua, prvi put pretresala Žolge­rove zahtjeve na sjednici održanoj 2. ožujka i tom su prilikom iskrsle teškoće jer se stručnj aci - članovi Tardieuove komisije -;- nisu slagali. Amerikanci su predlagali da Maribor pripadne Austriji, a uza nj i Celovec, i to zato što j e »Šteta<< dijeliti celovečku kotlinu koja tvori ekonomsku cjelinu; Britanci s u predlagali d a Jugoslaviji (Srbiji) pripadnu Međimurje i Prekomurje, ali n e i Radgona, da joj pripadne i Maribor, jer je »slovensko životno središte<< , ali ne i Celovec, dok su u ostalim pitanjima bili složni s Amerikancima; Talijani su predlagali Muru kao ,granicu (-pa bi prema njima Prekomurje ostalo Mađarskoj !), Maribor da tpri;pa.dne Austriji,. i to zato što je s njom, navodno, povezan sav njegov ekonomski i poslovni život, a općenito je linija koju je talijanska strana predlagala ispadala naj.povoljnij a za Austriju. Naprotiv, Francuzi su u svemu podržavali zahtjeve .naše delegacije, tvrdeći da su sve tražene zemlje slovenske. Sam p redsjedavatelj (Tardieu) pokazivao je simpatije za Žolgerove zahtjeve.

Nešto kasnije Tardieuova je komisij a izradila prijedlog preporuka o razgra­ničenju, i to ovako : američki, britanski i francuski stručnjaci slažu se da Mari­bor i .područja oko njega pripadnu Kraljevstvu SHS, dok su Talij a.ni protiv to­ga; dalje su mislili da je celovečka kotlina jedinstvena, zato su Karavanke gra­nica, pa su predložili složno da se stanovništvo čitave kotline izjasni o budućoj pripadnosti; talijanski stručnjaci, naprotiv, ističu da je kotlina bitan sastavni dio austrijskog ekonomskog i geografskog sistema od kojeg se ne može odijeliti a da se ne remeti ekonomski život stanovništva i ugrožava opći mir, a svaka vrsta konzultacije j e, kao i plebiscit, političke prirode, pa stoga to uopće ne spada pred Teritorijalnu komisiju.

Vijeće petorice raspravljalo je 9. svibnja o tome i tom su prilikom Talijani branili austrijske teze. Komisija je zatim pretresala to isto pitanje, u prvom redu pitanje » jeseničkog trokuta<< , ali se Vijeće petorice, na s jednici 10. V 1919 , opet nije moglo složiti, pa je čitav predmet došao pred sam vrh Konferencije (Vijeće četvorice) 12. svibnja, i tu je bio prihvaćen prijedlog o plebiscitu u celovečkoj kotlini. S. Sonnino, talijanski ministar vanjskih poslova, želio ga je proširiti na Maribor i druge sporne točke duž predložene granice, ali bez uspjeha. Bili su prihvaćeni zahtjevi naše delegacije u Štajerskoj (dravska dolina i radgonski kut), ali je pitanje »jeseničkog trokuta« ostajalo otvoreno.

Protiveći se prijedlogu o plebiscitu, naša je delegacija i na sjednici Tardieu­ove komisije 20. svibnja naznačila minimalne zahtjeve u Koruškoj {dioba celo­večke kotline bez plebiscita!). Međutim, vrhovi Konferencije ostajali su pri pri­jedlogu o . plebiscitu, ali je našoj delegaciji, ipak, pošlo za rukom da pridobije premijera Lloyda Geongea i .predsjednika Clemenceaua da se prijedlog o plebis­eitu izmijeni tako da plebiscitarno područj e podijele na dva dijela (kasnij e : »zona A<< i >>zona B<< ; vidi kartu na str. 30).

Upravo u tom času vlada u Beogradu pokušala je ·presjeći to pitanje oruž­jem i Konferenciju staviti pred svršen čin: otpočela je o.fenzivu u Koruškoj i do 6. lipnja bila je zauzeta čitava celovečka kotlina! U međuvremenu je Vesnić, pred Vijećem četvorice, opširno izložio stav vlade i najviši organ Konferencije donio je potom zaključak da se plebiscit održi. U pismima od 7 . i 9. lipnja Vesnić

16

je u ime delegacije predlagao ovo: »zona A<< pripada Kraljevstvu SHS, a >>zona B<< Austriji, s tim što će se stanovništvo u roku od tri do šest mjeseci izjasniti, u >>zoni A<<, hoće li Austriji, a ono u »Zoni B<< - Kraljevstvu SHS ..

Ubr.zo je došlo do raspleta: Konferencija je prisilila vladu u Beogradu da dj elomično povuče j edinice; prihvatila je prijedlog većine u Tardieuovoj komi­sij i - bez Talijana ! - da u >> zoni A<< ostanu jugoslavenske snage, a u »Zoni B<< austrijske, a obje zone da dođu pod nadzor međunarodne savezničke komisije, s tim da se .plebiscit u >>zoni A<< održi tri mjeseca pošto stupi na snagu ugovor o miru s Austrijom, a u ·»zoni B<< poslije tri tjedna od dana plebiscita u >>zoni A<<. Na sjednici jugoslavenske delegacije 26. lipnja deiegati su se suglasili da protiv takva rješenja Konferencije ne poduzimaju ništa .nego da ga prime »kao krajnju mogućnost dobiti na ovoj strani«.

Ugovor o miru s Austrijom bio je potpisan l. rujna 1919. u Saint-Germai­nu. Delegacij a Kralj evstva SHS odbij ala je .da ga tad potpiše, prigovarajući odredbama člana 51 (o zaštiti manjina) ; odredbama o reparacijama. Potpisala ga je naknadno : 5. prosinca 1919.

Ugovor s Bugarskom - Milenko Vesnić je pred Vijećem desetorice 18. ve­ljače - istog dana kad i Žolger - tumačio u ime delegacije predloženu >>malu izmenu<< .gra·nica prema Bugarskoj, a Vijeće je, na kraju, i taj teritorij alni zah­tjev povjerilo Tardieuovoj komisiji. Ta j" komisij:; detaljno razmatrala pitanje buduće granice prema Bugarskoj i početkom travnja ,predala Vrhovnom savjetu Konferencije svoje preporuke o tome. Pašić ie, poslije razgovora s Tardieuom, referirao na sjednici delegacije 16. travnja ov;:;ko: »Strumica varoš i reka osta­ju nama, a .granica je povučena tako, da nama o::.•aje i Petrič pa otuda našom starom granicom, vodedelnicom između Strume i voda, koje teku ka Bregalnici i Vardaru; tako sve do blizu tromeđe; tu se povlači nova granica preko bugar­ske teritorije a ostavlja nam se Trn i Vrapče. Prema Timoku, rekao je (Tar­dieu) da ne zna da li je granica ispravljena, ali da se može o tome moliti Savet četvorice.<< Razgovarajući sutradan s Wilsonom, Pašić mu je o Bugarskoj re­kao ovo: »Bugarska je se pridružila Nemačkoj i državama, koje su vodile osva­j ački rat protiv država, koje su pomagale njeno oslobođenje, i podelila Srbiju sa Austrijom. Pobeđena ona je zaslužila svojim izdajničkim držanjem i svire� postima koje je počinila, da bude smrtno kažnjena. Ali mi smo, rukovodeći se obzirima ne osvetničkim, tražili samo ispravku granice i nismo išli čak do etnografske .granice našeg naroda, koje daleko zailaze u bugarsku državu. Jer ako se nova njena pokoljenja pokaju otvoren im je put ka izmirenju.<<

Delegacij a je i dalje nastojala da na toj strani postigne što više, pokušava­jući - uglavnom bezuspješno - da se ponegdje unesu korekture, pa čak i onda pošto je Vijeće petorice bilo odobrilo preporuke Komisije o budućoj granici. Kad je bugarska delegacija stigla u Pariz da primi n acrt o miru, delegacija Kra­ljevstva SHS zauzela je defenzivno držanje nastojeći da od Bugara s ačuva ono što su sadržavale prihvaćene preporuke Tardieuove komisije i Trumbić j e, na kraju, mogao l. studenoga 1919. j aviti vladi d a s u bugarski protuprijedlozi odbijeni, da su na našoj strani bili delegati EI!gleske, Francuske i Japana, dok je Italija, dakako, branila Bugare; :pozivajući se na načela narodnosti.

Ugovor o miru s Bugarskom bio je potpisan u Neuillyju 27. studenoga 1919, ali je naša delegacij a stavila na nj svoj .potpis istog dana kad i na mirovni ugo­vor s Austrijom (5. XII 1919).

17

Pitanje Banata ""' Vijeće desetorice saslušalo je 31 . siječnja 1919. delegate >>Srbije« i Rumunjske .o Banatu i tom je prilikom šef rumunjske delegacije I. Bratianu tražio čitav Banat za Rumunjsku. Poslije njega govorili su Vesnić, Trumbić i Pašić, a sutradan je Bratianu nastavio svoje izlaganje pred Vijećem. Na kraju je ono donijelo odluku da se prihvati prijedlog šefa britanske dele­gacije Lloyda Georgea o formiranju komisije stručnjaka koj a će proučiti jugo­slavensko-rumunjska pitanja i na kraju donijeti (po mogućnosti) jednoglasne preporuke, s tim da u komisiju uđu po dva predstavnika SAD, Velike Britanije, Francuske i Italije.

Pozvani na s jednicu Vijeća delegati Pašić, Trumbić, Vesnić i 2olger došli su 18. veljače na Quai d'Orsay. Tom prilikom Vesnić je dao, kao prvi govornik, odulji opći uvod, a zatim ušao u same pojedinosti razgraničenja sa susjedima. Služeći se geografskom kartom, Vesnić je stao razlagati revindikacije jugosla­venske strane. Govorio je o granici .prema Grčkoj (nikakva ispravka granice), prema Bugarskoj (»·neznatna rektifi.kacija<<) i prema Rumunjskoj . Tu je Vesnić pod:jetio .prisutne da je delegacija već jednom (31 . siječnja) hihi iznijela argu­mente u prilog svoga gledišta. Izjavila je - čega će se članovi Vijeća sj etiti -da je spremna, ako njeni argumenti Vijeću ne bi bili dovoljno uvjerljivi, da pristane na plebiscit: da stanovništvo samo odluči o svojoj sudbini. Na to j e 2olger opisao granicu na sjeveru (prema Austriji), a Trumbić zapadnu granicu (prema Italiji).

Tardieuova komisija pozvala je i saslušala 25. veljače naše delegate o Ba­natu, Bačkoj i Baranji. General P. Pešić razlagao je strateške, J. Cvijić etno­grafske i eK:onomske, a Vesnić političke razloge za zahtjeve iz >>Memoara« de­legacije.

u krilu delegacije J. Smodlaka je prvi, na sjednici 4. ožujka, upozorio na opasnosti koje prijete sa svih strana: i u Banatu i pri razgraničenju s Italijom. Plan o arbitraži Wilsona nije uspio, ali se ne može reći da ta ponuda nije doni­jela plod:J., povećavajući i ugled delegacije i simpatije drugih država za nas. Italija je tom ponudom - govorio je on - bila dovedena u težak položaj. Odbija prijedlog, ali navlači na sebe mržnju mnogih država i naroda i tko zna kako se njena vlada osjeća kod kuće i kakvo je držanje njenih socijalista, jer cenzura ne dopušta d a se takve vijesti iznose u j avnost. Cini se da se naš položaj poslije

·predaje memoara pogoršao. Rašireno je mišljenje da smo pretjerali u zahtje­vima, ali je uhvatilo korijena. Sada bismo mogli - predlagao je Smodlaka -upotrijebiti d rugo sredstvo koje bi nam opet poboljšalo položaj, kao što smo to postigli ponudom arbitraže. Mogli bismo izaći s otvorenom ponudom održava­nja .plebiscita u svim spornim područjima s našim saveznicima (Italijom i Ru­munjskom).

Vlada l.\ Beogradu složila se sa Smodlakinim prijedlogom, a tek na sjednici delegacije 16. travnja Pašić je saopćio da je u vezi s rješenjem uputio predsjed­niku Konferencije Clemenceauu notu kojom predlaže plebiscit za rješavanje spora s Rumunjskom i Italijom. Osim toga povjerio je prisutnima da mu je Tar­dieu rekao da je njegova komisija ostala pri .gledištu da Bela Crkva, Vršac i Velika Kikinda ostanu »Srbiji«. Sutradan je Pašić bio primljen u audijenciju kod Wilsona. Pašić mu je tom prilikom o Rumunjskoj rekao i to da je od ru­munjskih državnika jedini Bratianu koji vodi agresivnu .politiku, a da svi ostali žele da s e sporazumiju o razgraničenju u Banatu. >>Mi smo predlagali plebiscit u Torontalskoj i Tamiškoj županiji« - govorio je Pašić. >>Bratianu nije prihva-

18

tio nego je tražio neke strategijske linije. Komisija koja se zanimala rješenjem pitanja u Banatu povukla je jednu .granicu na našu štetu, ali bi se mogla trpeti, ako se ne pogorša drugim rešenjima.«

Ipak, delegacija je kasnije pokušala da ' izbori i iznudi korekture i u Banatu: delegati su ponovno (20. svibnja) pokušali da pred Tardieuovom komisij.om po­stignu korekture (da želj eznica od Bazjaša u cij elosti pripadne nama - Vesnić) ; Komisija je pristala da Prekomurje i neznatan dio u Baranji pripadnu Kraljev­stvu ·SHS (Srbiji) , ali u Banatu ništa. Nešto kasnije trudila se da barem odgode izvršenje naređenja savezničkog glavnog komandanta na Balkanu F. d'Espereya o povlačenju srpskih oružanih snaga na liniju prihvaćenu kao .granicu u Banatu, ali uzalud, pa je srpska vojska do 28. s rpnja 1919. napustila ·predio s one strane te linije.

Na sastanku šefova delegacija velesila l. kolovoza razmatrane su preporuke Tardieuove komisije i Vijeće je na kraju, uz ostalo, zaključilo da za Preko­murje ostaje na snazi već prihvaćena granična linij a, da za B aranju prihvaća nove preporuke Komisije, da ostaje neizmijenjena ranija granica u Bačkoj, a da prihvaća preporuku za srednji Banat, tj . da ostane neizmijenjena ranija gra­nica. Pri tome je i ostalo. Ugovor o našem konačnom razgraničenju s Rumunj­skom bio je zaključen u svibnju 1924. godine.

Ugovor s Mađarskom - I vlada u Beogradu i njeni delego.•i u Parizu prvih mjeseci 1919. godine veću su :-ažnju posvećivali sporu oko Banata, svjesni da se tu nose s protivnikom koji sudjeluje na Mirovnoj konferenciji, a koji drži u ruci tajni ugovor s Antantom iz 1916 . .godine (u njemu su Saveznici obećali Rumunjskoj čitav Banat!), dok im -na preostalom dijelu granice na sjeveru pre­ma Mađarskoj (Bačka, Baranja, Međimurje i Prekomurje) stoji nasuprot pora­žena Karolyijeva Mađarska s kojom tek valja zaključiti ugovor o miru.

Na Konferenciji je Teritorijalna komisija 25. veljače saslušala izlaganja na­ših delegata o Banatu, Bačkoj i Baranji. P. Pešić, u svom izvještaju vojnom ministru, javio je i to da je >>tendencija da nam za severnu granicu daju Maroš i Dravu«. Nešto kasnije Pešić je javio brzojavom ministru da mu je načelnik štaba maršala Focha, u najvećem povjerenju, rekao da američki delegati stalno navaljuju d a pruga Bazjaš-Temišvar-Arad pripadne Rumunjima, a da naša

. granica bude odmah zapadno od te pruge; da Francuzi zahtije'Jaju da dobijemo barem predio oko Bele Crkve i Vršca; da će na sjeveru granica ići najvjerojat­nije kanalom Aranka; da Amerikanci navaljuju da granica s Mađarskom bude Drava, a da će Francuzi tražiti ono što je delegacija predložila na lijevoj obali Drave; da se načelnik štaba boji da jugoslavenska strana neće moći obraniti p rema Austriji Celovec i Beljak, a da rješenje o tome još nije postignuto.

Međutim, u Mađarskoj je došlo do promjena. M. Karolyi je prepustio vlast revolucionarnoj vladi na čelu s Belom Kunom, što, začudo, nije u vladajućim krugovima u Beogradu unijelo veću nervozu. Cini se da nisu bili ni osobito raspoloženi da se vojnim snagama angažiraju protiv novog .političkog pravca u Mađarskoj jer je početkom travnja stiglo u Beograd naređenje Franchet d'Espereya da se - radi intervencije .protiv mađarskih boljševika - stave pod njegovu komandu tri divizije. Vlada je doduše obećala jednu diviziju, pa još j ednu (konjičku) .brigadu, ali je to - zbog energičnih upozorenja Pašića i Trum­bića iz Pariza, protivnih vojnom angažiranju bez protuusluga - ubrzo obu­stavila. U izmijenjenim uvjetima - .pošto je ugovor s Njemačkom bio konačno skinut s dnevno.g reda Konferencije ceremonijom potpisivanja u Versaillesu 28.

19

lipnj a 1919. - pred vodeće krugove Konferencije stala su nadirati pitanja za koja je Kralj ev.stvo SHS bilo neposredno zainteresirano. Zbog toga su vlada i delegacija, sredinom srpnja, smatrale da treba mijenjati stav, .pa su u načelu pristale na sudjelovanje u rntervenciji, nadajući se da će tako ojačati svoje po­zicije na Konferenciji i poboljšati izglede u .pitanju teritorijalnih zahtjeva pre­ma Mađarskoj (i Rumunjskoj). Zato je sada vlada i stavila D'Espereyu na raspo­laganje oveći kontingent jedinica stacioniranih oko Subotice, u Baranji i Međi­murju, koje, zatim, nisu uopće bile :Upotridebljene protiv Mađarske, gdje j e, početkom kolovoza, Bela Kun .pao i pobijedila reakcija pod vodstvom admirala M. Horthyja. Time su, :pak, oživjele glasine o mogućoj restauraciji Habsburga i dolasku habsburškog nadvojvode Josipa na vlast.

Tardieu je već 16. travnja bio obavijestio šefa delegacije Pašića o granič­nom rješenju i naveo da je Baranja ostala Mađarskoj, a da granica ide rijekom Dravom, a 20. svibnja, pred Teritorij alnom komisij om, Cvijić i Žolger branili su zahtjev za Baranju i traženje da čitavo Prekomurje pripadne našoj državi. O tome je general. Pešić istog dana informirao svoje starješine u Beogradu (vojnog ministra i Vrhovnu komandu) ovako: >>Naša izlaganja su bila ubedlj iva i ener­gična. Komisija nas je saslušala ali .nije dala nikakvo svoje mišljenje, niti je se moglo opaziti, da li oni· odobravaju, ili ne naše zahteve.« Nekoliko dana nakon toga j avio je i ovo : » Imam siguran iJzveštaj da smo dobili Prekomurje i d a ćemo dobiti ispravku granice u B aranji. Ostale naše razloge za ispravku gra­nica u B anatu, B 4garskoj i na severu nije Konferencija usvojila.«

Tako j e Tardieuova komisija u drugoj polovici srpnja konačno formulirala svoj prijedlog o budu.O::oj jugoslavensko-mađarskoj granici, pa se on l. kolovoza našao pred VrhovP im savjetom koji je prihvatio ·ovakvo rješenj e: da ostane neizmijenjena granica u Bačkoj, da se prihvati prij edlog o pripaj anju Preko­murja Kraljevstvu SHS i da se ispravi granica u Baranji u korist jugoslavenske strane. Delegacija se i nadalje trudila da .postigne i tu kakve korekture prethod­ne odluke Konferencije u Bačkoj i Baranji (bajski trokut, područje grada Pe­čuha i drugo), ali bez uspjeha.

Kad je nakon dugog otezanja u Trianonu bio potpisan mirovni ugovor s Mađarskom (4. VI 1920) - pošto mađarskoj delegaciji nije pošlo za rukom da nekako spasi teritorijalni integritet zemalja krune sv. Stjepana, otpisavši u!1a­prijed Hrvatsku i Slavoniju - saznalo se u j avnosti da su mnoge revindikacije prema Mađarskoj ostale neuslišane: Trianonski ugovor nije stvorio koridor između nas i Cehoslovačke; nije uklonio Mađare s Drave; Pečuh, Mohač i bajski trokut ostali su definitivno u Mađarskoj ; odsječen je znatan dio subotičkog ko­tara, a buduća granica ne dodiruje Mariš.

Pakt Društva naroda - Svi mirovni :ugovori zaključeni poslije ra-ta 1914--1918. sadržavali su pakt Društva naroda kao prvi (uvodni) dio tih ugovora. To je zapravo bio »Ustav« prve svjetske organizacije država projektirane da posluži kao instrument održanja statusa stvorenog tim ugovorima. Predsjednik Wilson bio je veliki zagovornik ideje o stvaranju takve međunarodne organiza­cije, a i siim je pripremio j edan nacrt njenog »Ustava« pred dolazak u Pariz. Njemu je pošlo za rukom -da privoli ostale predstavnike velesila u Parizu da pakt o budućem Društvu naroda uđe u tekst ugovora o miru. Bio je na čelu posebnog odbora koji je .pripremao nacrt Pakta i siim se potrudio da kao pred­sjednik odbora izvrši sintezu idej a iz vlastitog nacrta, prijedloga britanske i francuske delegacije, kao i prijedloga generala Jana Smutsa. Kad je Wilson

20

izložio taj nacrt na plenarnoj sjednici, poj edine delegacije predložile su toliko izmjena aa je plan morao biti vraćen u odbor na doradu. Na kraju, nakon mno­gobrojnih izmjena, Konferencija )e :prihvatila nacrt i .njegovih prvih 26 članova Ugovora govore o Društvu naroda. Francuski delegat L. Bourgeois predlagao je čak osniva-nje međunarodnih oružanih snaga i generalštaba u okviru Društva naroda, pozvanih i spremnih da odmah interveniraju ako nastupi povreda Pakta, ali je Wilson to spriječio odbijajući da »nacionalni militarizam« zamijeni »inter­nacionalnim«.

F�ancuska se kasnije predstavljala kao najveći pobornik te organizacije jer joj j e Društvo naroda imalo poslužiti da održi tzv. versajski sistem u Evropi i svoju hegemoniju u njoj .

Dopunska litera,tura:

Juraj Andrassy, Liga naroda, Zagreb 19s1 ; Bogo Grafenauer, Slovenska Koroška

v diploma-tski igri leta 1919. (Vprašanje j-ugoslovansko-avstrijske mej e na pariški

mirovni konferenci), Zborni·k: Koroški plebiscit, Razprave in članki, Ljubljana 1970,

str. 295-378; Bogdan Kr:izman, Mirovni ugovori poslije Prvog svj etslwg rata, Zbornik:

Iz istorije Jugoslavije 1918-1945, Zbornik predavanja, Beograd 1958, str. 74-87 ; Pita­

nj e međunarodnog priznanj a jugoslavenske države 1919. godine, Istorij a XX veka,

s�ezak III, Beograd 1962, str. 345-386 ; Vanjskopolitički položaj Kraljevine S:·ba,

Hrvata i Slovenaca godine 1919, časopis za suvremenu povijest, I/1970, str. :2.3-60 ;

Pitanje granica Kraljevstva SHS poslije Prvug svjetskog rata, Polit!��i život J�go� · slavije 1 914-1945, Zbornik Tadova, Beograd 1973, str. 275-305, Grad1sce na Pansko]

mirovnoj .konferenciji 1919-1920, Nastava povijesti, broj 4/1974, Zagreb 1974, str.

30-42; B. Krizman - Bogumil Hrabak, Zapisnici sa sednica delegacij e ;Kra�j evi?_e

SHS na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1919-1920, Beograd 1960; Andre] l\1Itrovte, Spoljnopoliticka doktrina novo.stvmene j ugroslavenske države, Politič�i život Jugosla­

vije 1914-1945, Zbornik radova, Beograd 1973, str. 31 1-328; JugoslaVIJa na Konferen­

ciij mira 1919-1920, Beograd 1969 ; Zap isi dra Josipa Smodlake, Zagreb 1972;. J?esanka

Todorović, Pitanj e Jugoslovenska-bugarske g.ramce na MirovnOJ konferenCIJI u Pa­

rizu 1919. godine, Istorija XX veka, svezak IX, Beograd 1968, str. 63-132; S-tav Kra­

lj evine s-rba, Hrvata i Slovenaca pre.ma m'irovnom ugovoru sa Turskom. u Sevru

1920. godine, Istorija XX veka, svezak XI, Beograd 1970, str. 231-270 ; Milenko R.

Vesnić, O društvu naroda, Beog-rad 1920. Henry Baerlein, The Birth of Yugoslavia, volume II, London 1922 ; Ivo J. Lederer,

Yugoslavia at the Paris Peace Conference, A study in Frontiermakmg, New Haven and London 1963; Wayne S. Vucinich,' Omtemporary Yugoslavia, Twenty Years of Socialist Experiment, Berkeley and Los Angeles 1969.

21

Jadransko pitanje do Rapallskog ugovora

Jadransko pitanje - pitanje razg,ramcenj a između Italije i njenog novog (nepoželjnog) susjeda na Jadranu - ostajalo je prvih mjeseci rada Mirovne konferencij e nekako po strani j er je Francuskoj, Velikoj Britaniji i SAD . bilo najvažnije da što brže dovedu pod krov mirovni ugovor s Njemačkom (>>nepri­j atelj broj l <<) i da ga opunomoćeni njemački predstavnici zatim potpišu, kako bi tako sredile nesređeno stanje u »Srcu Evrope«. Zato su vrhovi Konferencije sa zakašnjenjem pristupili meritornom pretresanju vrlo složenog pitanja raz­graničenja na Jadranu.

Francuski ministar vanjskih poslova St. Pichon je, doduše, već 2. veljače 1 919, pozvao Pašića i Trumbića u Ministarstvo na razgovor, želeći da ispita da li su skloni sporazumu s Italij om i pri tom ih upozorio rla su Francuska i Velika Britanija vezane Londonskim ugovorom iz 1915. godine i da ih te njihove oba­veze može osloboditi samo Italija. Stoga im i savjetuje da pristanu na sporazum s Italijom, ali delegati su odvratili da Italiji mogu priznati samo Furlaniju do linije Cormons-Gradiška-Tržič, da predlažu arbitražu za Trst i zapadnu oba­lu Istre, a da s redišnji i istočni dio Istre, .područje Gorice, kraj istočno od linij e Cormon� -Gradiška-Tržič, čitavu jadransku obalu i ::ve otoke traže za Kra­ljevstvo SHS.

Osjećajući da će glavna opozicija njenim teritorijalnir.: z:>htjevima (iz me­moranduma od 7. II 1 919) doći s američke strane, s obzirom r.a opći politički pravac Wilsonove administracije, talijanska je delegacija u Parizu pokušala za to vrijeme uvjeriti najvažnije članove delegacije SAD u opravdanost njenih teritorijalnih zahtjeva (u kojima je talijanska strana, povrh poznatih saveznič­kih obećanja iz Londonskog ugovora iz 1915. godine, tražila i Rijeku!). Jugo­slavenska je delegacija izvela manevar i predložila ll. velj ače da predsjednik Wilson bude arbitar u teritorijalnim pitanjima između Kraljevstva SHS i Ita­lije, ali je to talijanska delegacij a, j asno, odbila.

Trumbić je pred Vrhovnim savjetom - 18 . veljače - izložio glavne ele­mente jadranskog pitanja i odgovarajuće jugoslavenske zahtjeve pa je Vijeće na kraju donijelo zaključak � pošto su se talijanski predstavnici najodlučnije usprotivili da pitanja granice. koja se direktno ili indirektno tiču talijanskih interesa povjere bilo kojoj komisiji Konferencije - da se samo teritorijalni zahtjevi - ako se odnose na onaj dio buduće granice koji se ne tiče Italije -povjere Tardieuovoj komisiji. Tako je jadransko pitanje ostajalo u nadležnosti vrhova Konferencije (Vijeća desetorice, a ·poslij e 24. ožujka 1919. Vijeća četvo­rice). Tu nije ništa mogla promijeniti nota što ju je naša delegacija uputila 6. ožujka, a u kojoj traži da jugoslavenski delegati budu uvijek prisutni u Vijeću kad se bude pretresala ili određivala buduća talijansko-jugoslavenska granica. I (Smodlakina) sugestija o plebiscitu u spornim pitanjima s Rumunjskom i Ita­lijom - prenesena Clemenceauu u službenoj formi s ovećim zakašnjenjem -nije prihvaćena.

Šefu talijanske delegacije V. Orlandu pružila se prilika da nakon požuriva­nja tek 3. travnj a - na sastanku Vijeća četvorice - izloži stav talijanske dele­gacije tražeći i Rijeku, čemu se usprotivio Wilson, predlažući da je proglase slobodnim gradom. Isto poslijepodne s aslušali su (samo bez Orlanda!) Trumbi-

22

ćevo izlaganj e o Rijeci koji je tom prilikom ponovio zahtjev jugoslavenske strane da Rijeka pripadne jugoslavenskoj državi . Ubrzo su »Velika četvorica« u kompletnom sastavu nastavila raspravu o sudbi·ni Rijeke i jadranskom pitanju u cjelini i Orlando je na to - budući da je glavna opozicija bila na američkoj strani - predložio sastanak s Wilsonom u četiri oka.

Pripremajući taj sastanak, Orlando je uoči samog susreta s Wilsonom po­kušao slomiti otpor jugoslavenske defegacije (Trumbića u prvom redt�), po­vjerivši S. Crespiju da povjerljivo razgovara s Trumbićem. Na tom sastanku (ll . travnja) Crespi je pokušao iskoristiti pitanje podjele austrougarskog trgovačkog brodovlja, reparacija i gradnje željeznica da bi protivna strana odustaJa od Ri­j eke, što je Trumbić odlučno odbio.

Na sastanku s Wilsonom 14. travnj a Orlandu nije pošlo za rukom da slomi Wilsonovu opozicij u. Wilson mu je tom prilikom uručio memorandum u kojem je Italiji na sjeveru priznao liniju Londonskog ugovora (Brenner), ali joj je tu istu liniju osporio na istoku. Orlando je na sjednici Vijeća četvorice 19. travnj a izložio zahtjeve talijanske strane i formulirao njena tri temeljna zahtjeva, i to: l . na sve one teritorije koj i se nalaze - po njegovu mišljenju - unutar pri­rodnih granica Italije; 2. na Rijeku na temelju načela o samoodređenju naroda, i 3. na Dalmaciju s otocima u suglasnosti s odredbama Londonskog ugovora. Taj talijanski zahtjev konkretno znači da bi buduća granica išla uglavnom vodo­dijelnicom istočnih Julijskih Alpi i na Snežnik. Talijanskim se zahtjevima Wilson suprotstavio, i tako je iz prvobitno talijansko-jugoslavenskog nastaj ao talijansko-američki spor oko Jadrana.

Wilson je pripremio tekst izjave o sporu s talijanskom stranom, a britanski ministar vanjskih poslova A. J. Balfour memorandum o stavu vlada Francuske i Velike Britanije (potpisnica Londonskog ugovora) i u njemu se odlučno izjas­nio protiv ustupanja Rijeke Italiji. Wilson je i objavio svoj manifest - što je izazvalo senzaciju - odbijajući da Rijeku prizna Italiji, a Orlando je na to 24. travnja demonstrativno napustio Konferenciju, a dva dana kasnije i Sonnino, ali prije ·nego što je otputovao u Rim, Orlando je potpisao svoj odgovor Wilso­nu koji je odmah - kao drugu senzaciju - objavila svjetska štampa. Tako je nesloga oko j adranskog pitanja u krugu velikih na Konferenciji postala očita svima; Vijeće četvorice ostalo je krnje, bez predstavnika Italije, a Konferencija je zapala u tešku krizu.

Na poticaj američke delegacije došlo j e u Parizu - pošto se Orlando sa svojima bio pokajnički vratio - do direktnih talijansko-jugoslavenskih prego­vora, ali tako da je jedna strana sjedila u j ednoj, a druga u drugoj sobi luksuz­nog· p ariškog hotela Crillon - sjedišta američke delegacije. Međutim, ti »pre­govori« nisu urodili plodom. Na to je Orlando zamolio Tardieua da sastavi no­vu formulu rješenja i tako je nastao Tardieuov plan koji je, između ostalog, predviđao stvaranje nezavisne riječke arzave-pod-upravom Društva naroda. Američki su delegati na to pozvali Pašića i ostale na sastanak i tom im je pri­likom Lansing saopćio sadržaj tog plana. Naša je delegacij a sutradan predala Amerikancima svoje primjedbe, a Wilson, Lloyd George i Clemenceau su 6. lip­nja raspravljali o tom planu i primjedbama Jugoslavena i na kraju se složili da njihovi stručnjaci, na novoj osnovi, sastave zajednički američko-britansko-fran­cuski prijedlog. Na sastanku idućeg dana Wilson je objasnio Orlandu pojedino­sti tog novog prijedloga i pri tom ga upozorio da bi vladi SAD bilo nemoguće da ide dalje od toga što, eto, zajednički ,predlažu. Talij anska vlada to nije mogla prihvatiti, a ubrzo je doživjela poraz u parlamentu i Orlando je bio pri-

23

siljen da .se povuče kao predsjednik vlade, a prema tome i kao šef delegacije. Na njegovo je mjesto došao Francesco Saverio Nitti, a resor vanjskih poslova preuzeo je T. Tittoni (kasnije V. Scialoja).

·

Započinjala je nova faza pregovora o jadranskom pitanju: Balfourov me­morandum predstavljao je najnižu točku krivulje talij ansko-francusko-britan­skih pregovora i dogovaranja o j adranskom pitanju, i ta se krivulja, u nastavku rada Konferencije nakon potpisa mirovnog ugovora s Njemačkom (28. VI 1919) , počinje postepeno - mada polako i s naporom - uspinjati, pokazujući uza­j amno razumijevanje u vrhovima, dok uloga američke delegacije (poslije Wil­sonova odlaska iz Pariza neposredno nakon ceremonije potpisa ugovora, a oso­bito zbog domaćih političkih teškoća i njegove kasnije teške bolesti) - također polagano - prelazi u d rugi plan.

Tittoni j e postupao oprezno i uznastojao je, uz ostalo, da ispita jugoslaven­sku stranu, i to pomoću američkog stručnjaka D. W. Johnsona koji je 8. srpnja prenio Trumbiću ovaj prijedlog za kompromis: Boka kotorska s Lovćenom Ita­liji, a Italija je zauzvrat spremna .prepustiti Jugoslaviji sve otoke Kvarnera i Dalmacije. U tom bi slučaju Tittoni na sjeveru prihvatio Wilsonov prijedlog (Wilsonovu liniju), tako da bi nova talijanska granica išla od istočnog grebena Julijskih Alpi na Rašu, a pristao bi i na Wilsonov prijedlog o >>jastuk-državi<< u Rijeci, gdje bi Jugoslavija uživala ona prava koja Poljska ima u Danzigu, s tim da česima i Mađarima omogući trgovački izlaz na Rijeku. Trumbić je odmah upoznao članove deh:!'(acije i predsjednika vlade Protića s tim prijeulogom i svi su ga j ednoglasno odbili.

Prvi Tittonijev plan predviđao j e, između ostalog, da Rijeka sa zaleđem i otokom Krkom postane slobodna država pod zaštitom Društva naroda, ali j e taj plan spriječio Wilson, ostajući pri onom rješenju jadranskog pitanja kako ga j e bio skicirao pred svoj odlazak iz Pariza.

Još dok su pregovori o pronalaženju neke srednje linije bili u toku, n� ·· ; talijanskoj s u s e strani angažirali vrlo utjecajni krugovi d a spriječe izvršenje · prij edloga savezničke komisije o Rijeci (koja je predložila predaju gradske uprave u ruke savezničke vojne komisije, smanjenje talijanskih vojnih kontin­genata i zamjenu karabinijera engleskom policijom), da bi >>Rijeku spasili za Italiju«. Gabriele D'Annunzio je uz pomoć vojske i mornarice izvršio taj zada­tak i na čelu svojih legionara ušao u Rijeku 12. rujna 1919. Zagospodarivši Ri­j ekom, D'Annunzio je unio nove elemente u situaciju i Rijeka je tako postala - osim toga što je već predstavljala kamen smutnje na Konferenciji - težak i složen problem talijanske unutrašnje politike.

Tittoni je pred šefove delegacije u Parizu 15 . rujna iznio. svoj drugi plan u kojem j e, između ostalog, predvidio da grad Rijeka (corpus separatum) dođe pod suverenitet_ Italije. I tom prilikom - kao uostalom i za prvi plan � Tittoni je pokušao u direktnim pregovorima privoljeti jugoslavensku stranu na po­puštanje. Prvom su prilikom posrednici na talijanjskoj strani bili F. Quartieri i P. E. Bensa, a na j ugoslavenskoj dr Smodlaka, dok je u drugoj prilici Tittoni upotrijebio svog šefa kabineta (E. Paterno) da preko dra Luje Vojnovića uspo­stavi vezu s Trumbićem.

Nitti i Tittoni su u toku zasjedanja Ratnog vijeća u Rimu i>. listopada ocrtali tok proteklih pregovora i istakli da se novi talijanski prijedlozi odnose prije svega na tri točke: l. specijalni status za Rijeku; 2. p repuštanje Italiji teritorijalnog pojasa duž obale, koji omogućuje . njenu teritorijalnu povezanost

24

s Rijekom; 3 . . ustup_apje Lastova Italij i . Te nove talijanske zahtjeve sadržavao - .fe-nov! 'Ttttonijev plan ·{freh 'iifafi):;)Kad je Trumbić saznao da Tittonijev plan ne sadrži zahtjev da itili]aaooi] e-suveren)tet nad Rijekom, nego da se u planu predviđa da ta >> jastuk-država« bude definirana bez plebiscita, da se granica Italije treba doticati grada Rijeke, da bi · riječka država obuhvatila kotare Po­stojne i Idrije, pa Sušak do Bakra, da bi državica bila neutralna, a Italij a do­bila mandat njenog vanjskog zastupanj a, Lošinj pr�pao Italij i, a Cres i Krk riječkoj državi, Zadar postao slobodan grad pod Društvom naroda, da bi se Italija na taj način odrekla Londonskog ugovora, a Kraljevstvo SHS dobilo čitavu Dalmaciju i otoke, naredio je Vojnoviću da prenese talijanskoj strani da se takve sugestije odbijaju a !imine i da o·sobno •prekine vezu s njima.

Talij anska je diplomacija poduzimala sve moguće da nekako privoli Wil­sona na koncesije, ali je sve ostajalo bezuspješno. Zbog toga je pokušala izvršiti pritisak na jugoslavenske predstavnike, i to pomoću francuskog publicista J. Herbettea. Herbette je 29. listopada posjetio Trumbića da mu saopći da je raz-­govarao s Tittonijem koji mu je povjerio da su se definitivno razišli s Ameri­kancima. Tittoni mu je dalje rekao da će talij anska .politika zbog toga ići .ubu­duće za tim da čuva faktično stanje i da pod okupacijom drži čitav teritorij armistisa (primirj a), a da će D'Annunzija ostaviti na Rijeci, za koju vidi teškoću u tome što se ona ne nalazi u ugovoru o primirju. Ako Saveznici protjeraju D'Annunzija, osobno neće imati ništa •protiv. Ali osobno će voditi neprijateljsku politiku .prema Jugoslavenima svagdje, kao što su je već s uspjehom vodili u pi­tanju Radgone. Tako će isto postupiti i u pitanju Caribroda (prema Bugarskoj). Okupit će Austrijance, Mađare i Bugare protiv Jugoslavena. Predložio je Her­betteu da jugoslavenska strana pristane na ono na što Amerikanci ne pristaju, a talijanska će vlada zauzvrat odustati od opozicije u pitanju Crne Gore i pru­žit će Jugoslavenima pomoć u drougim pitanjima. Međutim, Trumbić je odbio i taj .pokušaj, što Tittonija nije obeshrabrilo. Ponovno je pokušao privoljeti j ugo­slavensku stranu da pristane na nj egove zahtjeve i za to angažirao bivšeg ruskog ministra vanjskih poslova S. D. Sazonova, ali je Trumbić i to odbio.

Talijanska je strana, s druge strane, odbila prijedloge sadržane u zajed­ničkom američko-britansko-francuskom memorandumu od 9. XII 1919, tom >>Wilsonovu testamentu ') j adranskom pitanju«, a Nitti je, za vrijeme boravka regenta Aleksandra u Parizu u prosincu 1919, preko V. Berarda pokušao opet doći u vezu s Trumbićem. Berard je naime 12 . XII ispričao Trumbiću da ga je posjetio >>neki Talijan« (nije mu mogao reći njegovo ime!) •kojega je poslao Nitti i zamolio ga da posreduje kod Trumbića i da ga pita bi li se on htio sastati s L. Bissolatijem koj i bi radi toga odmah došao u Pariz. Predmet njihova razgovora bilo bi pronalaženje rješenj a jadranskog .pitanja, a Talijani ne bi pri tom uopće reflektirali na Dalmaciju, osim na po koji otok. Trumbić je odgovorio Berardu da prethodno traži ova dva j amstva: da se Leonida Bissolati, poznat po svom koncilijantnom stavu prema Jugoslaviji, legitimira s pismom od Nittija i da D'Annunzio prije napusti Rijeku, a da inače pregovori nemaju smisla.

Na pragu 1920. godine otvarala se opet nova faza u rješavanju jadranskog pjtanja koje je ostajalo na dnevnom redu kao neriješeno. Pošto je Mirovna konferencija u Parizu 21. siječnja 1920. formalno zaključila zasjedanje, prepu­stivši dalje otpravlj anje poslova Konferenciji ambasadora (njen prvi sastanak: 26. I 1920) Kraljevstvo SHS - potpisavši u toku prethodne godine mirovne ugovore s Njemačkom, Austrijom i Bugarskom - ulazilo je u novu, 1920. godinu j oš uvijek teško opterećeno vanjskopolitičkim brigama.

25

Odnosi s Bugarskom zadavali su vladajućim vrhovima u Beogradu dosta glavobolje j er su sukobi na granici i upadi kačaka (odmetnika) bili gotovo svakodnevna poj ava; podjela Banata, na koju je vlada u Bukureštu konačno pristala, omogućila je popuštanje zategnutosti, a francuska je vlada diskretno sugerirala Beogradu da bi »zbog zaštite« od Italije, Austrije, Mađarske, Bugar­ske i Albanije, a radi približavanja Rumunjskoj, prestolonasljednik i regent Aleksandar trebao uzeti za ženu rumunjsku princezu; s Italijom su sva pitanj a stajala otvorena; granica prema Grč,koj - povučena u Grčko-srpskom ugo­voru od 1 6. kolovoza 1913 . - ostala je relativno mirna, no stanje na j ugosla­vensko-austrijskoj demarkacionoj liniji bilo je prožeto sukobima i puno var­nica; a ni odnosi s »bijelima« u Mađarskoj - poslije pada Bele Kuna - nisu nikako bili ispunjeni povjerenjem jer su se stalno prenosile glasine o mogućoj restauraciji Habsburga, dok su odnosi s Albanijom i nadalje ostajali zategnuti i na granici je često dolazilo do sukoba.

Svjesna svih tih teškoća, Davidovićeva je vlada iz Beograda u prosincu 1919 . obavijestila delegaciju u Parizu da je spremna - ako talij anska vlada ili predsjednik vlade F. Nitti osobno ponudi direktne pregovore, iznese konkretne prijedloge i pristane da ih vode uz stalnu suradnju Saveznika - ući u direktne pregovore s talijanskim predstavnicima. Nitti j e, s druge strane, otputovao u Pariz i London da pridobije francusku i britansku .vladu za kompromis u j a­dranskom pitanju, dakako talijanski kompromis, ali je pokušao ispitati teren i kod ministra Trumbića. Tako je došlo do sastanka Nitti - Trumbić 9. siječnja 1 920, ali se pri tom nisu mogli složiti j er je Trumbić kao granicu predlagao "Wilsonovu liniju«, tražeći da Rijeka - tada u rukama D'Annunzija - pri­padne j ugoslavenskoj državi, uživajući autonomiju. Sutradan, prilikom predaje ratifikacionih instrumenata n a Quai d'Orsayu, G. Clemenceau je iznenada za­tražio od Trumbića da pred okupljenim šefovima delegacij a obrazloži j ugosla­vensko gledište o j adranskom pitanju, što je Trumbić i učinio, nastavivši svoje izlaganje i 12. siječnj a. Na sastanku s britanskim premijerom Lloydom Geor­geom Trumbić je saznao za ovaj njegov (engleski) prijedlog: za Rijeku - koja ć e pripasti Italiji - Jugoslaveni će, po Lloydu Georgeu dobiti nadoknade u sjevernoj Albaniji (Skadar!). Clemenceau je saopćio Pašiću i Trumbiću savez­nički projekt od osam točaka na koji j e delegacija ·pismeno odgovorila, ali taj njen odgovor nije zadovoljio Clemencea�:�a i on je 14. siječnj a pozvao delega­ciju da odgovori na nove (neznatno · izmijenjene) savezničke prijedloge od osam točaka sasvim kratko: s >>da« ili »ne«. U njima su, između ostaloga, predlagali : d a Rijeka (corpus separatum) postane nezavisna država pod j amstvom Dru­štva naroda, a Zadar slobodan grad pod upravom Društva naroda; s pravom da izabere svoje v·lastito diplomatsko ,predstavništvo, da Italiji pripadnu Lo­šinj, Palagruža i Vis itd. Odgovori li s »ne«, francuska i britanska vlada ovlastit će Nittija da provede Londonski ugovor iz 1915. godine, a Nitti im je za taj . slučaj obećao da će izdati naređenje da se Rijeka evakuira. Naši su predstav­nici .pokušavali da nekako izbjegnu j asan odgovor, ali je Clemenceau u ultima­tivnom obliku 20. siječnja zatražio od Pašića i Trumbića da j ugoslaven�ka vlada u roku od četiri dana odgovori sa »da ili »ne«. Delegacija je od novog predsjed­nika francuske vlade A. Milleranda zatražila .produženje roka, a ·u to se umije­šala i vlada SAD, postavivši pitanje Parizu i Londonu da li je namjera fran­cuske i britanske vlade da same, bez Washingtona, rješavaju razna neriješena pitanja u Evropi ;pa da tek rezultate saopćavaju vladi SAD. Naša delegacija

26

predala je svoj odgovor 27. siječnja i u nj emu vj ešto izbjegla d a uopće odgovori prima li savezničke prijedloge od 14. siječnja ili ih odbij a.

Na sastanku Nittija i ministra vanjskih poslova Scialoje s Pašićem i Trum­bićem u Londonu 27. veljače bilo je riječi o teškoćama situacije, a Nitti je isti­cao potrebu i želj u da dođe do sporazuma, u čemu su se svi složili. Priznao je da želi riješiti to pitanje definitivno i da u talijansko-jugoslavenskom sporazumu vidi korist i za Italiju i za Jugoslaviju. Izrazio je mišljenje da taj sporazum ne bi trebao biti samo teritorijalni, nego bi njime trebalo predvidjeti i zaključenje trgovinskog sporazuma, kao i to da se jugoslavenskoj omladini omogući poha­đanje talijanskih visokih škola, a na kraju razgovora Nitti je predložio našim predstavnicima da se ponovno sastanu, i to u najvećoj tajnosti. Trumbić mu je na to .predložio da se s astanu u .prostorij ama Jugoslavenskog odbora u Lon­donu, što je Nitti prihvatio, predlažući istovremeno da jugoslavenski predstav­nici - ako nemaju »pleins pouvoirs« (punomoćja) - to odmah' zatraže od svoje vlade, jer to želi konačno riješiti. Na tom novom sastanku 29. veljače govorilo se rletaljno i konkretnije, ali je sastanak završio bez uspjeha, jer se nisu mogli složiti, i to u .prvom redu oko Učke, zaštite jugoslavenske manjine u Italiji te Albanije.

Pašić je na sjednici delegacije 24. ožujka pročitao brzojav St. Protića iz Beograda o koraku tamošnjeg talijanskog otpravnika poslova koji je vladi pre­nio Nittijevu želju da u direktnim pregovorima između Beograda i Rima nađu rješenje. Protić j e pozvao Pašića i Trumbića u Beograd, jer bi vlada željela čuti njihovo mišljenje prije nego što donese konačnu odluku o daljem držanju u jadrr.:1sl<0m pitanju. Pašić je prihvatio poziv, ali ga Trumbić zbog bolesti i operacije nije mogao prihvatiti. Za vrijeme boravka u sanatoriju u Neuillyju, Trumbića je obišao Scialoja (13. i 14. travnja) i dugo s njim razgovarao. Trumbić je o sadržaju tih razgovora obavijestio i poslanika V. Antonijevića u Rimu, navodeći da ti razgovori nisu doveli do sporazuma ni u osnovnim crtama, no da nisu, ipak, prekinuti, nego da se imaju nastaviti. Zato je i Nitti pozvao jugo­slavenske predstavnike da dođu na savezničku konferenciju u San Remo, ali su oni to odbili, pa j e Trumbić 26. travnja primio Nittijev brzojav iz San Rema u kojem mu talijanski predsjednik, između ostalog, j avlja da će predložiti Kon­ferenciji da se rasprava o j adranskom pitanju odgodi ; da je njegova želj a da razgovori Scialoje i Trumbića budu nastavljeni što prije, pa .da ga zato poziva da mu Trumbić brzojavno odgovori da li bi bio spreman da dođe u San Remo ili koje drugo mjesto blizu granice da nastavi razgovore sa Scialojom. Trumbić je odgovorio da odmah putuje u Beograd da referira vladi, a da stoji na raspo­laganju Scialoji čim se vrati iz Beograda. Tako su se dogovorili da se talijanski i jugoslavenski predstavnici sastanu u Pallanzi.

Tamo su oni održali dva sastanka ll . svibnj a, ali je istog dana stigla u Pallanzu vijest da je Nittijeva vlada pri glasanju u parlamentu ostala u ma­njini i da je Nitti zbog toga predao ostavku kabineta. Zbog toga su morali pre­kinuti pregovore koji su ionako tek otpočeli. U njima su Pašić i Trumbić ocrtali staj alište j ugoslavenske strane u pojedinim točkama u skladu s primljenim instrukcij ama vlade od 7. svibnja. U pitanju Rijeke ograničiti su se samo na izjavu da bi bili voljni razmotriti pitanje grada Rijeke (bez pristaništa i pod­općina) ako bi u svima ostalim točkama postigli sporazum, dakako imajući na umu izjavu Nittij a u talij anskom parlamentu da je za Italiju pitanje Rijeke pitanje osjećaja i da Italija nema na Rijeci nikakvih strateških, ekonomskih ili drugih interesa.

27

U Beogradu je novu vladu sastavio Milenko Vesnić i u nJOJ Je Trumbić opet zadržao resor vanjskih poslova. Treba tu i�taknuti da je vanjskopolitički stav Beograda - usprkos čestim promjenama i krizama vlada (Protić, Davi­dović, Vesnić) - uvijek ostajao isti, a to već i stoga što je Trumbić u svih šest vlada (do osobne ostavke potkraj 1 920) zadržao resor Ministarstva vanjskih poslova. Nittiju, međutim, nije pošlo za rukom da se održi, sastavljajući novu vladu, nego je to učinio G. Giolitti uzevši za ministra vanjskih poslova Carla Sforzu. N jilma se nije u .početku žurilo da nastave pregovore o jadranskom pi­tanju s j ugoslavenskim predstavnicima, i to zato _da u međuvremenu beograd­sku vladu na vanjskopolitičkom planu što više i što potpunije izoliraju i oslabe, u čemu su i uspjeli. U mjestu Spa Sforza je 5. srpnja poduže razgovarao s Trumbićem i tom prilikom izjavio u ime tpredsjednika vlade Giolittija i svoje osobno: da se raspoloženje nove vlade u pregovorima o j adranskom pitanju ne razlikuje od raspoloženja prošle (Nittijeve) vlade; da nova vlada zna cijeniti korisne posljedice eventualnog direktnog talijansko-j ugoslavenskog sporazuma, no da obje vlade treba otvoreno da ponesu odgovornost za posljedice kompro­misa, a ne da se pričinjaju da su im žrtve koje će kompromis eventualno sadržavati bile nametnute; da talijanska vlada pomišlja na nastavak prekinutih pregovora, ali da mora riješiti mnogo hitnih pitanja. Međutim, nastupila je kriza jer j e do incidenta došlo u b-lizini Rijeke 4. sr.pnj a, a u Splitu l l . srpnja do krvavog sukoba u kojem je izgubio život i komandant talijanskog ratnog broda Gulli. Na to je došlo do demonstracija i progona Jugoslavena u Trstu, Istri, Rijeci i Zadru, u kojima je više njih stradalo i životom.

Donijevši principijelnu odluku o nastavku pregovora, talijanska je vlada poslala u Beograd kao »izvidnicu<< G. Volpija i on je - sastavši se s Vesnićem i Trumbićem - ponio iz Beograda dojam da će Jugoslaveni biti mekši i da će popustiti. Sforza je zaj edno s Giolittijem i vojnim ministrom I. Bonomijem, pri­premajući se za konferenciju, utvrdio ovaj plan za pregovore: l. Italiji je po­trebna sigurna i dobra kopnena granica koja ne može biti j ednostavna ko­rektura Wilsonove linije; stoga Italija mora dobiti Snežnik, s tim da njena buduća granica p rema Jugoslaviji bude približno onakva kako je zacrtana u Londonskom ugovoru; 2. Rijeka (corpus separatum) bit će nezavisna država, teritorij alno vezana s talijanskim državnim teritorijem; 3 . Cres i Lošinj pripast će Italiji, a 4. Dalmacija, izuzevši Zadar, i svi dalmatinski otoci Jugoslaviji, uz j amstvo j ugoslavenske vlade da će pružiti zaštitu tamošnjoj talijanskoj manjini. Ako pak pregovori ne bi ;uspjeli, Giolitti je spreman presjeći gordijski čvor j ednostavnom aneksijom spomenutih krajeva, a uz to da i nadalje drži pod okupacijom dio Dalmacije i dalmatinskih otoka u skladu s odredbama ugovora o primirju i izjavom da je talijanska vlada spremna da pregovara o definitivnoj sudbini tih krajeva u vezi s međunarodnim priznanjem nezavisnosti Rijeke. Taj Giolittijev plan prihvatila je zatim i vlada, a s Rijekom je provođenje tadašnje politike svršenog čina doseglo kulminaciju D'Annunzijevim proglaše­njem »Talijanske regencije Kvarnera« .

No prije nego što s u otpočeli odlučne pregovore o j adranskom pitanju, pokazalo se da je računica jugoslavenske diplomacij e bila pogrešna. Naime, u redovima delegacije u Parizu prevladavalo j e uvjerenje da odredba o održava­nju plebiscita u celovečkom bazen� ZiJ.pravo i ne predstavlja neuspjeh i svi su s optimizmom očekivali njegov ishod, imajući pred očima i činjenicu da su "zonu A« držale jugoslavenske oružane snage (za razlik)l od »zone B « gdje s u se nalazili Austrijanci). Poslije dugih natezanja unutar plebiscitne komisije

2 8

pristupilo se provođenju .plebiscita u >>Zoni A<< i rezultat plebiscita, održanog 10. listopada 1920, ispao j e, neočekivano, nepovoljno za jugoslavensku stranu : za Austriju j e bilo oko 22 000 glasova, dok se više od 15 000 izjasnilo za sjedi-

- njenje s Kraljevinom SHS. Tako nije ni došlo do glasovanja u >>Zoni B« i poslije plebiscita vlasti i vojska Kraljevi·ne SHS (od 30. sr.pnja 1920. Kraljevine, a ne više Kraljevstva SHS!) na kraju su morale evakuirati južni dio Koruške.

Pregovori u Rapallu otpočeli su 8. studenog, ali su na jugoslavenske pred­stavnike (Vesnića i Trumbića) uoči njihova odlaska iz Beograda francuska i britanska vlada izvršile pritisak pomoću >>ozbiljn<;>g upozorenja« da se pregovori u j ugoslavenskom interesu moraju okončati uspješno, a da jugoslavenska strana ne može više očekivati neku pomoć od Pariza i Londona, kojima su ruke vezane Londonskim ugovorom, pa će tako talijanska vlada - u slučaju neuspjeha -imati slobodne ruke da raspolaže teritorijem priznatim joj u Ugovoru. Tali­janska je delegacija u Rapallu. zatražila Snežnik, što su Vesnić i Trumbić od­bij ali navodeći da je to zapravo ofenzivna linija koja otvara vrata eventualnoj talijanskoj invaziji čitave savske doline kroz Kranjsku do Karlovca itd., ali su na kraju morali popustiti i pristati. Tako je -bio dogovoren, sastavljen i u noći 12/13 . studenog 1920. potpisan Rapal1ski ugovor, a osim njega i tzv. Anti­habsburška konvencija kojom se dvije države ugovornice obavezuju da će bud­ne �djeti nad točnim pridržavanjem ugovora o miru potpisanim u Saint-Ger­mainu i Trianonu. Naročito će sporazumno poduzimati sve političke mjere pri­kladne da se spriječi povratak habsburške dinastije na prijestolje Austrije i Mađarske. Ti su ugovori, zatim, bili ubrzo ozakonjeni.

Rapallskim ugov0rom talijanska je strana postigla više nego što je u toku ranijih pregovora bila tražila. Njime je dobila čitavu Istru (izuzevši Kastav), Zadar, Cres, Loši11j, Lastovo itd.; j ugoslavenska je strana priznala pravo opcije onim Talijanima koji bi se našli na teritoriju pripalom Kraljevini SHS, s tim da se ne moraju iseliti i da uživaju pravo slobodne upotrebe j ezika i slobodnog ispovijedanja vj ere, dok se Slovencima i Hrvatima, koji su njime potpali pod Italij.u, nisu davala nikakva jamstva.

Nema sumnje da je jugoslavenska delegacija došla na završne pregovore u Rapallo znatno oslabljena i teško opterećena. Njen neko vrijeme moćni za­štitnik - predsjednik SAD W. Wilson - pretr-pio je poraz na izborima, a time je izolacionizam u SAD slavio pobjedu, pa se s Wilsonom više uopće nije moglo računati; francuska i britanska vlada vršile su snažan pritisak na vodeće krugove u Beogradu, među kojima je utjecajna i moćna struja predvođena samim regentom Aleksandrom već dugo vremena tražila da se što prije i uz cijenu .preteških teritorijalnih žrtava nađe osnova za sporazum s Italijom, koji bi definitivno riješio pitanje granica i poslužio kao polazište cjelokupne buduće vanjske politike Kraljevine SHS. Nepovoljan ishod plebiscita u Koruškoj utje­cao je također, a otvoreno međunarodno pitanje Crne Gore, sudbina crnogorske dinastije i crnogorskog odreda u Gaeti, a iznad svega rovitost unutrašnjopoli­tičkog položaja uopće, progonili su ljude oko Aleksandra i požurivali rješenje. Ni ostaci frankovaca u Mađarskoj, Austriji i Italiji (dr Ivica Frank, Vladimir Sachs, E. Gagliardi i drugi) nisu mirovali, nego su osnovali tzv. » Hrvatski emi­grantski revolucionarni komitet« i šurovali s nekim klerikalcima u zemlji (I. Sušteršič), s ljudima oko kralja Nikole (J. Plamenac), s talijanskim agentima iz Albanije, s predstavnicima talijanskih vojnih krugova i vojne obavještajne

29

-

30

)

G R A N I C A PO LONDONSKOM UGOVOr:l.U

OKUPACIONA TAUJAtiSKA GRANICA

· VILSONOV PRIJEDLOG GRANICE PO MEMORANDUMU OO 1-l.IV 19\9. GRANICA PREMA RAPALLSKOM UGOVORU 12. Xl 1920.

STARA DRŽAVJ\IA GRANICA (ITALIJA U GRANICAMA PRIJE RATA)

ZONA A U KORU�KOJ

ZONA B U KORU SKOJ

KRALJEVINA S H S U NOVIM GRANICAMA.

RIJEČKA DRŽAVA

A

l ·

službe (plan P. Badoglio), s D'Annunzijem na Rijeci i drugima. Sve je to utje­calo n a vladu (delegaciju) da zaklj uči i potpiše Rapallski ugovor, da tako i j adransko pitanje skine s dnevnog reda .

Dopunska literatura:

Vojislav M. Jovanović, Rapallski ugovor 12. novembra 1920, Zbirka dokumenata, Zagreb 1950; Bogdan Krizman, Saveznički ultimatum u j a dranskom pitanju sijećnja 1920. godine, Jadranski zbornik, god. II, Rij eka�Pula 1957, str. 199 -236 ; Predigra konferencij i u Rapallu, Zadars·ka revija, br. l, god. VII, Zadar 1958, str. 29-52; Dal­macija na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1919. godine, Mogućnosti, br. 2, 3 i 4, Split 1958, str. 135-147. i 219-225 ; Jadransko pitanje pred našom delegacijom n a Pariškoj mirovnoj konferenciji do potpisivanja ugovora s Nj emačkom {28. lipnja 1919), Ja­dranski zbornik, god. III, Rij eka-Pula 1958, str. 291-3 1 3 ; Jadransko pitanje P'red »Vijećem četvorice«, Anali Jadranskog instituta JAZU, sv. 3, Zagreb 1961, str. 419-468 ; Jadransko pitanje na Pariškoj mirovnoj konferenciji (28. juna 1919 - 9. decembra 1919), Istorij a XX veka, svezak VII, str. 257-343; Andrej Mitrović, Tajni kontakti Nitijev e vlade sa j ugoslovenskom delegacijom u j ul u 1919. godine, Zbornik Filozofskog fakulteta, knjiga VIII, Beograd 1964, s t·r. 753-772; Aprils"ki pregovori o Jadranskom pitanju na konferenciji mira 1919. godine {Sa osvrtom kako su oni pripremljeni), Isto­rija XX veka, svezak VIII, Beograd 1966, str. 271-359 ; Ferdo Sišić, Jadransko pitanje n a Konferenciji mira u Parizu, Zbirka akata i dokumenata, Zagreb 1920 ; Dragoljub R. živojinović, Ja dransko pitanje u periodu između potpisivanja primirja s a Austro­-Ugarskom i početka Pariske mirovne kou.i:erencije 1919. godine, Zbornik F ilozofskog fakulteta, knjiga X, l, B eograd 1968, str. 431-456; Uloga admi.rala Paola Ta�ma d i Revela u formuliranju italij anske politike na Jadranskom moru 1914-1919. godine, Vojnoistorijski glasnik, god. XXII, septembar-decembar 1°71, str. 61-116.

Rene Albrecht-Carrie, Italy at the Paris Peace Conferenr<>, New York 1938; Gior­gio Valussi, Il confine -no·rdorientale d'Italia, T•·iest 1972, Robc�to Vivacelli, Il dopo­guerra i n Italia e l'avvento del fascismo (1918-1922), I Đalaa fin:! della guerra all' impresa d i Fiume, Napoli 1967.

31

Osnivanje Male Antante

Kad se pri kraju rata razgovaralo o osiguranju mira i » novog poretka«, istican je kao ideal savez između Čehoslovačke, Poljske, Rumunjske, Grčke i jugoslavenske države. Taj je savez imao služiti obrani interesa tih malih država na Balkanu, Podunavlju i srednjoj Evropi. Bilo je zamišljeno i to da te države već za vrijeme trajanja Mirovne konferencije nastupaju solidarno, pomažući jedna drugoj, a da istovremeno ostane na snazi odredba o savezništvu za slučaj napada, da bi se dobile što povoljnije mirovne odredbe i postiglo osiguranje, kako od revizije budućih granica tako i od eventualnog napada. Takav .pojas država od Baltika do Egejskog mora izgledao je tada ostvarljiv, ali ne zadugo. Ubrzo se pokazalo da je u danim uvjetima nerealan i stoga se stalo pomišljati na drugi plan, na užu kombinaciju koja bi, barem ·za početak, obuhvatila Čehe­slovačku, Rumunjsku i Kraljevstvo SHS. Njihovi predstavnici u Parizu spomi­njali su tu kombinaciju u razgovorima jer su bili svjesni da će se jednog dana morati suprotstaviti pokušaju restauracije Habsburga.

Admiral M. Horthy je od jeseni 1919. godine nastojao da nekako udobrovolji vlastodršce u Beogradu, dosljedan svom vanjskopolitičkom konceptu, izraženom u memorandumu iz listopada iste godine, prema kojem se Mađarska mora pri­premati za rat s Čehoslovačkom i na »prijateljstvo« s Jugoslavijom. Trudio se ela uspostavi dobrosusjedske odnose s južnim susjedom, no vladajući krugovi u Beogradu osta=· su rezervirani . Prag je pak već koncem 1919 . godine pred­lagao Beogradu· ugov o obrambenom savezu. Čehoslovački .poslanik u Parizu St. Osusky je u · cu te godine razgovarao s Trumbićem o tome, a Trumbić mu je rekao da su on osobno i delegacija za to da otpočnu zajedničku akciju ako bi Mađari prešli u napad. Rekao mu je i to da je dostavio vladi prijedlog Praga o obrambenom ugovoru što mu ga je ministar E. Beneš bio uručio pri­likom svog boravka u Parizu, a št.o su ga kasnije odobrili i predsjednik Repu­blike T. Masaryk i čehoslovačka vlada. Beneš se obratio i rumunjskom ministru predsjedniku Vajdi Voevodu i upozorio ga da su interesi Čehoslovačke i Ru­munjske apsolutno identični u pogledu Mađarske i da je došlo vrijeme da te dvije države prijeđu u zajedničku akciju suočene s mađarskim prijetnjama -kako su o tome često razgovarali kad su se sretali u Parizu. Povjerio je Rumunju i to da je u tom pitanju u dodiru s Jugoslavenima i z aključio s tvrdnjom da »Jugoslavija, Rumunjska i Čehoslovačka mogu lako postići sporazum koji bi ih

Utitio od mađarske opasnosti«.

Treba reći da Mađarska nije bila jedina briga rumunjskih vlastodržaca, nego su tu bile još Bugarska i, u mnogo većoj mjeri, Sovjetska Rusida, koja je neprekidno smatrala da je Rumunjska Besarabiju silom anektirala. U tim od­nosima Prag nije bio direktno zainteresiran, dok je Rumunjska bila direktno zainteresirana za Poljsku u odnosu prema Sovjetskoj Rusiji, a također, zajedno s Jugoslavijom i ,prema Bugarskoj. Na tim stranama (prema Poljskoj i Bugarskoj) Prag je mogao ostati jedino neutralan. J edi ni zajednički interes Praga, Buku­rešta i Beograda predstavljala je Mađarska i Beneš je neprekidno upozoravao na ·to, a K· Čermak, čehoslovački poslanik u Bukureštu, javio je Pragu u veljači 1 920. da se rumunjska vlada u načelu slaže s prijedlogom o zajedničkoj obrani, a beogradska je vlada izradila nacrt o obrambenom ugovoru i predala ga 12.

32

veljače tamošnjem čehoslovačkom poslaniku Kalini. Duhove je uzbudila vijest o Kappovu puču u Njemačkoj kad je W. Kapp pokušao srušiti republikansku vladu u Berlinu pa je Beneš u brzojavu Kalini 14. ožujka izrazio bojazan da b i reakcija mogla zahvatiti Beč i mogla dovesti, •Sa strane Mađara, d o napada re­akcionarnih Mađara i Austrijanaca na Čehoslovake, Jugoslavene i druge susje­de. KaEna je 1 7. traV'nja 1920. javio Benešu da se Protić slaže s izmijenjenim tekstom ugovora. U međuvremenu pregovori su nastavljeni s Bukureštom i 23. travnja Beneš je .obavijestio poslanika Kalinu da je rumunjska vlada pozi­tiv.no odgovori1a na pitanje da li bi se pridružila Čehoslovačkoj i Jugoslaviji u suzbijanju mađarske opasnosti i da li bi p.ristala da te tri države zaključe de­fenzivni savez ·prema Mađarskoj, no na tome je neko vrijeme i ostalo. Pri tom je rumunjska strana, ipak, pomišljala da savez .ne ostane ograničen na njih, neg{) da ga prošire na Grčk·u i Poljsku, a neki Rumunji zagovarali su čak plan o nekoj podunavskoj federaciji. Novi rumunjski ministar predsjednik A. Ave­rescu izrazio je spremnost da nastave diskusiju o z-aključenju defenzivnog save­za i u srpnju 1920. beogradska je štampa donijela vijest da će :3eneš doći u Beograd da bi poveo direktne •pregovore s beogradskom vladom o konačnom tekstu ugovora o savezu. Rumunji su informirali nov-og predsjednika vlade Ves­nića da rumunjska vlada želi što tješnj e odnose s Beogradom i da ministar vanjskih poslova T. Lonescu odobrava i želi »Uniju« triju država, s tim da za početak dođe do saveza između Kraljevine SHS i Cehoslovačke, a zatim u di­rektnim pregovorima s njim do trostranog sporazuma.

Ostaje činjenica da je korijen nastanka Male Antante (MA) - w ime ona duguje jednom mađarskom publicistu, piscu ironičnog članka u novinam&. Pesti Hirlap .pod �ruaslovom »Apro Entente« (26. ll 1920) - u reakciji r.a tadašnju francusku politiku u Podunavlju, u prvom redu prema Mađarskoj. Francuska je diplomacija željela u jednom času da Mađarskoj namijeni ulogu glavnog uporišta u podunavskom prostoru. Čini se da je sredinom travnja 1920. bio postignut mađarsko-francuski sporazum, prema kojem francuska strana pri­znaje potrebu da gradovi poput Košica, Subotice, .Sombora i drugih posredstvom plebiscita dođu u sastav Mađarske i obećaje mađarskoj strani podršku u tome; s druge strane Mađari pristaju da pomoću vojske od · 100 tisuća vojnika pri­teknu u pomoć Poljskoj, da mađarska tvornica municije u Czepelu dođe pod kontrolu Francuza, da mađarska strana dade u najam Francuzima cjelokupnu željezničku mrežu i da u suradnji s francuskom tvrtkom Sc�meider-Creuzot osnuje poduzeće »Budimpeštanska slobodna luka«, koje bi pomoću francuskog kapitala i materijala pretvorilo luku u najveće .pristanište za čitav promet Du­navom. Čini se da francuskoj diplomaciji u to vrijeme (osobito tadašnjem gene­ralnom sekretaru Ministarstva vanjskih poslova M. Pah�ologueu) nije bio stran ni plan o stvaranj-u političke podunavske konfederacije koja bi obuhvatila Ba­varsku Austriju Čehoslovačku i Mađarsku, a sve to dovodila u vezu s moguć-nošću da ponovn� dođe na prijestolje Karlo Habsburški. ·

Sve je to ubrzalo stvari i Beneš je pohitao u Beograd da 14. kolovoza 1920. zajedno sa zamjenikom ministra vanjskih poslova M. Ninčićem potpiše Ugovor o obrambenom savezu između Kraljevine SHS i Republike Čehoslovačke. U njemu stoji da su strane ugovornice - čvrsto odlučne da čuvaju mir dobiven tolikim žrtvama i s obzirom na ustav Društva .naroda i stanje stvoreno Trianon­skim ugovorom od 4. lipnja 1920. između Savezničkih i udruženih sila s jedne i Mađarske s druge stra�ne - odlučile da zaključe obrambenu konvenciju. Ako jedna od strana ugovornica bude žrtva neizazvanog mađarskog n apada, druga će

33

· j oj strana ugovornica .priteći u pomoć - stoji u Ugov.oru, s tim da Ugovor ostaje na snazi dvije godine od dana ratifikacije, a po isteku roka svaka strana ugovornica može ga otkazati.

Zadovoljan rezultatom postignutim u Beogradu, Beneš je posjetio Buku­rešt i obavijestio ministra Ionescua da je upravo zaklj:učen defenzivni savez s Kraljev�nom SHS radi poštivanja odredaba Trianonskog ugovora, rekavši šefu rumunjske diplomacije da će Prag i Beograd pozdraviti ako im se Bukurešt žel i u tome ,pridružiti. Međutim Ionescu to nije mogao učiniti, nego je 19 . kolovoza samo pristao - ne· zaključujući formalno ugovor - -na uzajamnu vojnu pomoć ako · bi Mađarska neizazvana napala jednu od njih (Čehoslovačtku, Kraljevinu SHS ili Rumunjsku). ·

,- -Karlo Habsburški i,znenadio je svijet p ojavivši se 27. ožujka 1921 . u Budim-

pešti u namjeri da preuame kraljevsku vlast iz ruku regenta Honthyja. Neoče­kivano za nj, Horthy je pružio .otpor i Karlo se povukao u Szombathely, dok su u mađarsko Ministarstvo vanjskih poslova stizali protesti. It-alija, Francuska i Velika Britanija smjesta su obavijestile Horthyja da misu . promijenile stav o restauraciji Habsburga; jugoslavenski poslaJnik u Budimpešti izjavio je da beo­gradska vlada smatra restauraciju Karla ili bilo kojeg drugog Habsburga me­đunarodnim a ne unutrašnjim ,pitanjem Mađarske i da će se stoga suprotsta­viti i oružjem - bude li potrebno - svakom pokušaju restauracije; rumunjski poslanik je izjavio da njegova vlada prosvjeduje pr9tiv reinstalacije Karla i da očekuje da će to mađarska vlada spriječiti. Svima je njima bilo odgovoreno da je Horthy otklonio .prijedloge Karla i da ga je umolio da 111apusti Mađarsku. Da stiša buru, sasta.o se mađarski p:;rlament l. travnja 1921 . na izvanredno za­sjedanje i odobrio držanje narr.jesnika Horthyja, a i Konferencija ambasadora istog je dana danijela jednodušnu odluku koju su dostavili mađarskoj vladi i u

'!ljoj pon.ovila svoju ranij.u odluku (od 4. II 1 920) da restauraciju Habsburga ne može ni priznati ni trpjeti. Vrhovi u državama Male Antante razmatrali su tih dana mogućnost upućivanja i ultimatuma mađarskoj vladi u kojem bi zahtije­vali da se Karlo udalji iz Mađarske do 7. travnja, a predstavnici Velike Antante neprekidno su ungirali kod Horthyja i :ukazivali na potrebu da Karlo napusti zemlju. Tako je on 5. travnja .1921 . preko Austrije otputovao u Švicarsku, a M a-

. la Antanta položila svoj prvi ispit.

Kriza izazvana Karlovim dolaskom pokazala je Bukureštu da veze valja učvrstiti i tako je, umjesto ranijeg sporazuma, u Bukureštu bio 23. travnj a 1921 . potpisar. Ugov<>r o obrambenom savezu između Čehoslovačke i Rumunjske. Ubrzo zatim bio je zaključen i potpisan Ugovor o obrambenom savezu između Rumunjske i Kraljevine SHS (potpisan u Beogradu 7. lipnja 1921) . Taj treći (dvostrani) ugovor u tom lancu ugovora razlikovao se od prethodnih j er u nje­mu oštrica nije bila uperena s amo .protiv Mađarske, il1ego istovremeno i protiv Bugarske. U prvom članu Ugovora izričito se kaže da su se strane ugovornice sporazumjele da priteknu jedna drugoj u pomoć ako bi Mađarska ili Bugarska neizazvana napala svaka za sebe ili zajedno j ednu od strana ugovornica u na­mjeri da s ruše poredak utvrđen ugovorom u Trianonu ili Neuillyj.u. Zanimljivo je i to da je i tim ugovorima _rok trajanja bio ograničen na dvije godine.

Karlo, međutim, nije dugo izdržao u švicarskoj : iz Zuricha je 20. listopada 1921 . <poletio avi.onom, u pratnji svoje ambicizone supruge Zite, i spustio se ne­daleko od Szombathelyja u Mađarskoj. Tamo je, -dočekan, imenovao i svoga predsjednika vlade koji je .pozvao mađarsku vladu u Budimpešti da preda vlast

34

novom kabinetu, a da održi mir i poredak u Budimpešti dok Karlo tamo ne stigne. Horthy se odlučno suprotstavio takvu pokušaju, a <Ili Mala Antanta nije se pokazala manje odlučna. Ona je spremno dočekala taj drugi pokušaj, jer su u skladu s članom drugim zaključenih ugovora bile u međuvremenu zaključene i odgovarajuće vajme konvencije: čehoslovačka-rumunjska vojna konvencija (potpisana 2. srpnja 1921) i čehoslovačka-jugoslavenska vodna konvencija (pot­pisana l. kolovoza 1921). Te su države bile spremne prijeći u akciju, ali su -prije nego što pristupe mobilizaciji - otpočele odlučnu diplomatsku akciju da onemoguće pono".'ni pokušaj restauracije. Beneš je u jednom cirkularnom brzo­javu čehoslovačkim diplomatskim predstavnicima u i!llozemstvu od 22. listopa­da 1921. ovako odredio stav vlade u Pragu prema Karlu i pitanju. Habsburga: prisutno-St bivšeg cara na tlu Mađarske jest casus belli; vlada neodgodivo pri­stupa pripremi mobilizacije i neće oklijevati da poduzme najenergičnije mjere u suglasju s ostalim članicama Male Antante. Čak ako bi se Karlo povukao iz Mađarske, mi ćemo - javlja dalje Beneš - učiniti potrebne diplomatske ko­rake i izvršiti najveći pritisak, ako bude potrebno i oružjem, da bismo postigli likvidaciju habsburškog ,pitanja u Mađarskoj i jednom za svagda uklonili opas­nost koju stvara Habsburška kuća u srednj-oj Evr()pi. Mađarska je vlada, među­tim, zastupala drukčije stajalište, što pokazuje nota koju je uputila čehoslo­vačkom predstavniku u Budimpešti istog -dailla. U njoj stoji da mađarska vlada zastupa načela zakona iz 1920. godine ,po kojima kralj Karlo nije pozvan da vrši prava suverena nad Mađarskom i da će biti prisi!jE;-. da neodg,odivo napusti zemlju. Mađarska je vlada, zaključuje se na kraju, već poduzela potrebne mje­re. Mala Antanta je zahtijevala više od toga i Beneš je iz Praga 23. listopada energično zahtijevao od Velike Antante radikalnu akciju, a to isto 24. listopada sadržavala je i nota upućena Konferenciji ambasadora s potpisima tamošnjih poslanika Čehoslovačke i Rumunjske i otpravnika poslova Kraljevine SHS. U njoj se kaže da čehoslovačka, rumunjska i jugoslavenska vlada smatraju doga­đaje što su se zbili u Mađarskoj za posljedicu onoga što se događalo u Gradišću (Burgenlandu). One u tim događajima vide napad na mirovne ugovore koje su tri vlade izw:šavale lojalno, nastojeći da na taj !Ilačiil1 održe mir u srednjoj Ev,ropi. Također se osjećaju ugrožene ne samo povratkom Karla nego i drža­njem mađarske vlade koja je pomagala i branila otvoreno zbivanja u Gradišću . Tri su vlade uvjerene da mir u Evropi zahtijeva da se poduzmu sve mjere, pa čak i one najenergičnije, da bi se konačno li·kvidiralo pitanje Habsburga i pro­veli mir()vni ugovori. One se nadaju da će dobiti potpor-u Saveznika, osobito u svim pitanjima koja se odnooe na striktnu ,primjenu mirovnih ugovora. Ru­munjsl!;a, jugoslavenska i čehoslovačka vlada - informirajući savezničke sile o svom. stajalištu - žele ih uvjeriti da će poduzeti sve potrebne mjere radi brzog i definitivnog rješenja spomenutih pitanja, da bi tako mir u s-rednjoj Evro-pi mogao biti konačno uspostavlj en, budući da su uvjerene da svako rje­šenje koje ne bi bilo definitiV'Ilo predstavlja najveću opasnost za Evropu.

Ni Konferencija ambasadora nije htjela propustiti priliku da 24. listopada uputi notu mađarskoj vladi u kojoj je podsjeća na izjavu Konferencije od l. ·

travnja. Videći da bivši vladar i dalje traži prijestolje na kojem bi njegova prisutnost izazvala najteže .posljedice za mir u srednjoj Evropi, Konferencija traži od mađarske vlade da, prvo, objavi gubitak prava na prijestolje bivšeg kralja Karla i, drugo, da zadrži bivšeg kralja sve dok ne napusti mađarski teri­torij uz uvjete koje će odrediti savezničke vlade. Sile izjavljuju da otklailljaju svaku odgovornost za intervenciju susjednih država u Mađarskoj i -posljedica

35

l ' l

koje bi iz toga mogle proizaći ako mađarska vlada ne izvrši smjesta ono što se od nje traži. Konferencija je sa sadržajem te note upoznala i vlade Male Antan­te i izrazila nadu da će u toj situaciji, koja je ionako tako ozbiljna, Mala Antan­ta donijeti odluke ili ,poduzeti mjere samo u suglasnosti s Konferencijom.

Mađarska je vlada 25. listopada objavila da će Karlo biti interniran u sa­mostanu Tihany na Blatnom jezeru, gdj e će biti prisiljen da abdicira i da pita­nj e Habsburga gubi na >> aktualnosti« jer će Karlo ZaiUVijek napustiti Mađar­sku. To dakako nije moglo zadovoljiti Malu Antantu i dan mnije Čehoslovačka i Kraljevina SHS počele su mobilizaciju znatnih snaga, a rumunjska je vlada ovlastila generala Averescua da mobilizira šest pješadijskih i dvije konjičke divizije. I talijanska se vlada pridružila stavu Male AntaJTite. Mađari su i na­dalje oklijevali da proglase Karla lišenim svakog prava na prijestolje (zado­voljavajući se njegovom abdikacijom) pa je Konferencija ambasadora bila pri­siljena energičnim stavom Male Antante pooštriti taj zahtjev i od Budimpešte zatražiti ne samo lišavanje ;prava Karla .nego istovremeno da se ta izjava o lišavanju protegne na sve članove Habsbur�ke kuće. To je mađarski parlament nakon otezanja na kraju 1pak izglasao i .na taj je način kriza bila riješena. Karlo i Zita uk.rcali su se l. studenoga 1921 . na engleski ratni brod (prvo monitor Glowworm pa krstaš Cardiff) koj i ih je odveo do Madeire, gdje je Karlo i umro l. travnja 192�.:)

Ugovor između Čehoslovačke i Kralj2vine SHS bio je kasnije proširen: iz jednostavne obrambene konvencije prerasho je u ugovor o savezu. U lj ečil i­štu Marianske Lazny bio je 31 . kolovoza 1922. ,otpisan taj novi ugovor u kojem se uvodno izričito .kaže da su strane ugovollnice prožete želj om da produže i dopune raniji ugovor, potpisan 14. VIII 1920, novim odredbama, da bi se bolje očuvao i izvršio mir i bolje učvrstile i ,proširile .politiČke i privredne veze izme­đu Čehoslovačke i Kraljevine SHS. Ugovor će trajati pet godina (član 1), a u drugom članu strane ugovornice primaju na znanje ugov<lre, političke ili vojne, što ih je Čehoslovačka zaključila s Rumunjskom, Austrijom i Poljskom, a Kra­ljevina SHS s Rumunjskom i ItaliJom. Zanimljivo je pri tom, i to valja zapam­titi, da se ugovor nije odnosio na Rumunjsku i kad je čehoslovačka-rumunjski ugovor od 23. rv 1921. trebao biti obnovljen u travnju 1923, nije se pristupilo takvu proširenju ugovornih odnosa između Praga i Bukurešta.

Ministri vanjskih poslova država članica Male Antante održavali su povre­meno sastanke d a na njima rasprave pojedina važna pitanja. Prvu takvu kon­ferencij u održali su u Pragu u srpnju 1921 . i tu raspravljali o mjerama protiv restauracije Habsburga, o ustupanju Gradišća Austriji i ulasku Poljske u Malu Antantu. Druga takva konferencija održana je u Beogradu (1922), gdje su mini­stri razmatrali pitanj a Podunavlja, mogućnost izmirenj a s Austrijom i držanje na evropskoj ekonomskoj •konferenciji u Genovi. Konferencija u Beogradu dala je poticaj da države članice Male Antante donesu zaključak da se ministri sa­staju svake godine barem j edanput.

Valja na kraju reći da je Mala Antanta u početku bila zapravo lanac dvo­stranih ugovora koji je •povezivao tri države (Čehoslovačku, Rumunjsku i Kra­ljevinu SHS) i da nije nastala kao instrument francuske politike u Podunavlju, nego upravo njoj usprkos. Tek kasnije razvitak unosi u tom pogledu izmjene, osobito pošto je Čehoslovačka zaključila s Francuskom ugovor o savezu i prija­teljstvu (25. I 1 924). Pri samom postanku Male Antante F,rancuska nije prisu­stvovala i ,nije joj kumovala.

36

Dopunska literatura:

Đorđe Knežević, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca i dva neuspela pokušaja restauracije Habsburga 1921. godine, Vojnoistorijski glasnik, br. 1/1967, str. 1 17-139 ; Milan Vanku, Mala Antanta 1920-1938, Titovo Užice 1969 ; Vuk Vinaver, Jugoslavij a 1 Mađarska 1 918-1933, Beograd 197 1 ; O spoljnopolitičlroj orijentaciji JuglOslavije 1920-1925, Zbornik Matice srpske za društvene nauke, sv. 44/66, Novi Sad 1966, str. 23-59.

Florin Codrescu, La Petite Entente, Paris 1930; John O. Crane, The Little Entente, New York 193 1 ; Rudolf Kiszling, Die militiirischen Vereinbarungen der Kleinen En­tente 1 929-1937, Mtinchen 1 959 ; Robert Machray, The Little Entente London 1929 ; ALbert Mousset, La Petite Entente, Pa:ris 1923 ; V. M. Radovanovitch, La Petite Entente, :Etude historico-juridique, Revue Generale de Droit International Public, Novembre­-Decembre 1933, Paris 1933, str. '1 16-780.

37

Pokušaji približavanja Italiji

Sam Rapallski ugovo.r (1920) nije Rijeku dodijelio Italiji, :nego su u njemu strane ugovormice p reuzele obavezu da »prizmaju pol:!prunu siobodu i nezavisnost Države Rijeke (Fiume) i obvezuju se da će ih vječno poštovati«. Granične li­nije između Kraljevine Italije i Kralj evine SHS, predviđene Ugovorom, imala je sporazumno označiti :na terenu posebna mješovita komisija s astavljena od jednakog bnoja predstavnika jedne i druge strane ugovornice. U slučaju spora bit će, kako se to u Ugov.oru dalje :navodi, »umoljen .predsjednik Svicarske kon­federacije za ·arbitražu koja će biti izvršna«. Prilikom potpisivanja Ugovora Trumbić i Sforza izmijenj ali su ·pisma (istog datuma kao i Ugovor) i Sforza j e u svom p ismu u ime vlade saopćio Trumbiću »da p o tumačenj u ·koje kraljevska vlada · daje članu četwtom ugovora potpisanog u Rapallu danas dvanaestog novembra 1 920, luka B aroš pripada Sušaku i prema tome Klfaljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Kraldevska vlada se obvezuje da prilikom uređenja gra­nica između Kr. Srba, Hrva:ta i Slovenaca i Države Rijeke, navedena luka Ba� roš bude dodijeljena državi Srba, Hrvata i Slovenaca u granicama označenim na priloženoj skici«.

Prema tome: bila j e stvoren<>. Država Rijeka; Ugovor j e također predvidio postupak utvrđivanja granice; za luku Baroš talij anski minis-tar vanjskih po­slova izjavio je u ime vlade da će biti dodijeljena Kraljevini SHS.

Dakako, valjalo je prije svega ostalog istjerati D'Annunzija i njegove legio­nare iz Rijeke. Giolittijeva vlada - nastojeći da provede u život odredbe (za nju izvanredno povoljnog) Rapallskog ugovora -naišla je u Italiji na otpor desni­ce, u prvom redu fašista i nacionalista. D'Annunzio nije htio priznati Rapallski ugovor; njegovi legionari zaposjeli su otoke Krk i Rab koje je Ugovor priZillao Kraljevini SHS, a sam Commandante je zaprijetio da će okupirati i Sibenik. Stoga je talijanska vlada morala intervenirati silom i l. p rosinca 1 920. objavila blokadu Rijeke, a 25. prosinca (nježno) bombardirala graa. Potom je D'Annun­zio bio prisiljen da .preda vlast privremenoj vladi što je osnovana u Rijeci i vlada j e ubrzo zatim (7. I 1 921) donijela Zakon o uređenju slobodne Države Ri­jeke i raspisala izbore za riječku konstituantu. Ishod izbora održanih 24. tra•;­nja 1921 . ispao j e nepovoljno za aneksioniste jer su »autonomaši« pod vodstvom Riccarda Zanelle dobili većinu� To domaći fašisti nisu mogli trpjeti nego su ne­koliko dana :nakon toga (27. travnja) izvršili udar, zauzeli silom riječki mnnicipij i preuzeli vlast. Vlada u Rimu odgovorila je na to uvođenjem komesarijruta u Rijeci. Suočena sa snažnim protivlj enjem desničarskih krugova u Italiji, Giolit­tijeva je vlada otezala s uspostavom nezavisnosti Riječke Države, s predajom luke Baroš i Delte Kraljevini SHS i evakuacijom talijanske vojske iz Dalmacije i Sušaka. Kad j e Giolittija zamijenio I. Bonomi, nova vlada nije bifa volana ni da .nastavi pregovore s jugoslavenskom stranom o Rijeci i evakuacij i talijanske vojske. Za to vrijeme trajala je borba između riječkih aneksionj.sta i autonoma­ša i na izborima za -konsti.tuantu, 5. listopada 1921, p objedu su ponovno izborili autonomaši i njihov vođa Zanella bw je izabran za predsjednika privremene vlade. To međutim fašisti nisu htjeli priznati pa su izvršili 'protuudar i uz pomoć vojnih vlasti i karabinijera 3. ožujka 1 922. srušili Zanellinu vladu koj a se na­kon kraćeg otpora povukla iz Rijeke u Kraljevicu, gdje je nastaviJ:a svoje dje-

38

lovanje kao legitimno ,predstavništvo Riječke Države. U Rijeci su aneksioni­stičke snage s astavile svoju vladu na čelu s A. Depolijem. Talijanska vlada pod predsjedništvom L. Facte nije .poduzimala nikakve mjere protiv fašista i nji­hovih nasilja u Rijeci, što je izazivalo ogorčene komentare u jugoslavenskoj j avnosti .i štampi. Međutim, kralju · Aleksand!'u i Pašiću bilo je iznad svega sta­Lo da nastave svoj•u politiku dobroga susjedstva s Italijom - glavnom brigom jugoslavenske diplomacije uopće - i da rimsku vladu popuštanjem odobrrovolje pa da pristane na evakuaciju vojske iz Dalmacije (Treća zona) i Hrvatskog pri­morja (Sušak) i na konačno rješenje riječkog pitanja. Na taj bi se način našla podloga za dalju suradnju sa zapadnim j adranskim susjedom, a vladi u Beo­gradu pošlo bi za rukom da izbije opoziciji oružje u njenim napadajima na vladu i radtkale. Stoga je Pašić, prilikom konferencije u Genovi, rado prihva­tio posredovanje francuske i britanske vlade da dođe do sporazuma s talijan­skom vladom. Tako su, :nakon kraćih pregov.ora vođenih u Santa Margheoriti, bile zaključene tzv. Santamargheritske konvencije, potpisane u Rimu 23. listo­pada 1922. One su se odnosile na pogranična pitanja zadarske komune, na eva­kuaciju talij anskih trupa, -riječku l1,1ku, željezničku vew Rijeke s jugoslaven­skim zaleđem i predviđale osnivanje paritetne talijansko-jugoslavenske komi­sij e koja će prići, u prijateljskom duhu, primjeni odredaba Rapallskog ugovora. Italija je imala napustiti Sušak u roku od ,pet dana nakon potpisivanj a konven­cija, a mješovita je komisija imala, uz ostalo, nadzirati rad oko evakuacije Su­šaka i Dalmacije, odrediti graničnu liniju između Riječke Države i Kraljevine SHS u skladu s odredbama Rapallskog ugovora, urediti veze s Rijekom i orga­nizirati pristanišnu službu i uredno funkcioniranje Riječke Države. Citav taj posao komisija je imala obaviti u roku od mjesec dana, a ako bi došlo do spora, imao se riješiti - kako je to bilo predviđeno i u Rapallskom ugovoru - arbi­tražom predsjednika Svicarske.*

No u Italiji su nastupile veli-ke promjene: vlada L. Facte je pala i novu koalicionu vladu s astavio je 30. X 1922. vođa talijanskih »crnih košulja« (fa­šista) Benito Mussolini. Mussolini je u drugoj polovici studenoga dao ovakvu značajnu i lukavo zamišljenu izjavu o budućoj politici prema istočnom su­sjedu: » Odavno još ja sam obožavalac Srbije i srpske vojske . . . Za vrijeme ve­likog rata, vi ćete naći u mojim člancima toliko divljenja za Srbiju i srpsku herojsku armiju. Mnogobrojni su ti članci i ja i danas mogu da se sa zadovolj­stvom na njih pozovem i da ih pokažem.« Na pitanje novinara: kakvu politiku namjerava voditi prema j ugoslavenskom susjedu, Mussolini je odgovorio: »Pre­ma Srbiji uvijek istu, prijateljsku politiku. Sto se pak tiče Jugoslavije naši će odnosi biti dobri. Potruditi ćemo se da rasčistimo sve što nas razdvaj a i rasči­stiti ćemo, naročito ako Srbija hoće ;pravim putem, koji joj Je sudbina odredila, a taj put, u geografskom pogledu, ne vodi prema Jadranskom, nego prema Egejskom moru. Jer u srpskoj istoriji nije nigda bilo drugoga pravca nego na Maćedoniju. « Iako .poznat po svojim ranij1m istupanjima .protiv Rapallskog ugo­vora,- Mussolini je kao predsjednik vlade predložio 1 6. XI 1922. parlamentu da

* Talij anska okupacija naših j adranskih područja potrajala je do Rapalla (12. XI 1920) i nj egova postupnog izvršenj a 1921-1923. godine. Evakuacija tzv. Prve zone otpočela j e L IV 1921. nakon sporazuma. o talij anskoj evakuacij i Dalmacije (Split, 7. III 1921 ) ; evakuacija Druge zone u ;Jipnju 1921, s <iva mjeseca zakašnj enj a, a u Tre6oj wni završena je tek 12. III 1923, na temelju Santamargheritskih konvencij a od 23. X 1922.

39

l

i \

prihvati :taj ug<Jvor i ratificira Santamargheritske konvencije. No u kasnijoj svoj.oj rpolirtici išao je za tLm da postigne anelffiiju Rijeke Italiji, čemu je u svo­jim ranijim akcijama kao vođa talijanskih fašista bio težio.

U Opatiji je 27. II 1923. započeo rad Paritetne talijansko-jugoslavenske ko­misije u kojoj su jugoslavensku stranu zastupali J. Silović, St. Račić i O. Rybaf, dok je pri vladi u Beogradu bio imenovan Savjetodavni odbor na čelu s drom M. Laginjom. Pitanje evakuacije Treće zone i Sušaka bilo je odmah riješeno i talijanska j e vojska, početkom ožujka 1923, napustila naše krajeve, ali j e ostala u Delti i Barošu, ,ranije priznatim Kraljevini SHS. Talij anski 6U delegati nasto­jali svojim prijedlozima ipak revidirati Rapallski ugovor. Predložili su osniva­nj e konzorcij a u .koj em bi bili predstavnici Italije, Kraljevine SHS i Riječke Države; taj bi konzorcij upravljao riječkom lukom i koordini.rao rad njene cjelo­kupne pomorske službe. Pod upravu tog konzorcija - prema talijanskom pri­jedlogu - d<Jšle bi luka Baroš, Delta, Brajdica, ·pa i Martinšćica. Sve tri bi se države u posebnoj konvenciji .privremeno odrekle svih prava vlasništva i isko­rištavanja teritorija koji bi ušao u granice nadležnosti konzorcij a, .što po tali­janskom prijedlogu ne bi značilo da s e spomenute države odriču i suvereniteta nad tim područjem. Ustupanje teritorija konzorciju bilo bi dobrovoljno, a kon­zorcij bi imao status pravne osobe. Jugoslavenska strana nije htjela prihvatiti taj prijedlog, napominjući da ::;u luka Baroš i Delta sastavni dio sušačke luh.e i da ih j e Rapallski ugovor priznao jugoslavenskoj državi. Izradila je svoj pri­j edlog o konzorciju i podnijela K<Jmisiji, ustrajući i nadalje pri svom stavu po­štivanja odredaba Ra;pallskog ugovora i postojanja Riječke Države. Komisija nije mogla postići sporazum i stoga su njene sjednice krajem ožujka bile odgo­đene. Pregovo.re su ubrzo zatim nastavili .na razini vlada i u njima je Rim pred­ložio Pašiću (Ninčiću) da pristanu na ;priključenje Rijeke Italiji u zamjenu za priključenje Baroša i Delte Kraljevini SHS, za znatne koncesije u riječkoj luci i korekturu granice kod Rijeke i Kastva. Pašić je to prihvatio kao podlogu za raspravu, no zatražio j e, povrh toga, Zadar i Lastovo (u zamjenu za Rijeku). Ali do sporazuma između Rima i B eograda tada nije došlo.

Paritetna komisija nastavila je rasprave 2. kolovoza, i to u Rimu. Talijan­ska je strana predložila da vladu u Rijeci preuzme Paritetna komisij a, s tim da se odmah cpovjeri uprava talijanskim političkim i upravnim organima u tra­j anju od godine dana, a da se Kraljevini SHS prizna suverenitet u Barošu i Delti, ali tek kad Paritetna komisija preuzme upravu nad čitavim lučkim pro­storom, dakle uključujući Baroš i Deltu. Mussolini je vršio priti6ak na samu Komisiju i :predsjedniku talijanskog dijela Quartieriju poslao (8. kolovoza) pi­smenu izjavu s molbom da je Quatieri proči.ta :na sastanku Komisije. U njoj Mussolini spominje Rapallski ugovor i Santamargheritske konvencije koje iz njega proizlaze i proglašuje jugoslavensku stranu odgovornom što Komisija nije ostvarila sporazum o njima. U čemu je sporazum postignut, po ocjeni Mussoli­nija od sporednog je značenj a; ističe se dobronamjernost talijanske strane i želja da se to pitanje riješi j er je »ekonomski, socijalni i poli<tički život u Rijeci potpuno dezorganiziran i paralizfran«. Zato se u izjavi 'prijeti: >>Fašistička vlada j e nakon očite i nespo·rne konstatacij e apsolutne sterilnosti petmjesečnih pre­govora došla .do zaključka da službeno dade do znanja, da će se, ako do 31 . ov. mj. ne bude sudbina Rij eke odlučena s takovim rješenjem koje poštuje histo­rijsko i sadašnje talij anstvo Rijeke, a talmđer i prava ·pozadine, talijanska vlada odlučiti da upotrebi drugi način ponašanja.« U zak�j učku izjave navodi se da

40 '..t •.

talijanska vlada očekuje da će jugoslavenska strana u Komisiji i vlada u Beo­gradu njenu izjavu razmotriti, smatrajući i nadalje .da to pitanje valja riješiti bez odgađanja.

U Komisiji se nisu mogli sporazumjeti sve do 3 1 . VIII 1923, pa je predsjed­nik vlade Pašić odmah zat1m predložio Mussoliniju da riječko pitanje podnesu na arbitražu, no da se prethodno RapaUski ugovor registrira u tajništvu Dru­štva naroda kao formalni preduvjet za arbitražni zahtjev. Talijanska vlada ni­j e, dak&ko, željela arbitražu, a ni registraciju RapaHskog ugovora kod Društva naroda, j er ga je željela revidirati, a ne registrirati. Ipak, jugoslavenska ga je vlada registrira:la kod Društva naroda, što je prisililo i vladu u Rimu da slijedi njen primjer, samo što je prilikom regi•stracij e izjavila rezervu koj a isključuj e svaku intervenciju trećih u rješavanju pitanja Riječke Države.

Sef privremene vlade u Rijeci A. Depoli obavijestio je početkom rujna Mussolinija o očajnim ·prilikama u Rijeci: članovi Zanelline vlade prebjegli su na jugoslavensku stranu; članovi skupštLne predali ostavke; vodi se podmukla i perfidna kampanj a protiv majčinske ,pomoći Italije među po.tplaćenim gra­đanima; jugoslavenske vlasti sprečavaju i nadalje trgovinu i vezu s pozadinom. U toj žalosnoj s ituaciji smanjuje se opasno i svakodnevno ionako vrlo skromna vlast njegove vlade pa Depoli stoga izjavljuje da ne može i dalje ostati na čelu vlade. Mussolini je na to 16. rujna imenovao u Rijeci (»gradu Rijeci<<) vojnog guvernera (general Giardino), što je izazvalo proteste u jugoslavenskoj javnosti, u opravdanoj pretpostavci da je to imenovanje prvi korak stvarnoj a:neksij i Rijeke. Mussolini je istovremeno u Beograd poslao generala Alessandra Bodrera da, zajedno s otpravnikom poslova Consalvom Summonteom, započne prego­vore s jugoslavenskom vladom.

Čini se da su veliki zagovornici nagodbe s Italijom bili tada kralj Aleksan­dar i njegov ministar vanjskih poslova M. Ninčić, dok se Pašić oprezno držao više po strani. Ninčić se u razgovorima sa savjetnikom talijanskog poslanstva u ženevi (Tosti di Valminuta) predstavlj ao velikim zagovornikom talij ansko-ju­goslavenskog zbliženja. Pričao mu je da je već dvije godine izložen žestokim napadima j ugoslavenske štampe zbog takve politike i da mu j e položaj postao nepodnošljiv. Kao član homogene radikalske vlade koj a je u manjini u parla­mentu, bilo zbog otvorene opozicije Slovenaca i Hrvata, demokrata i Korošče­vih klerikala, bilo zbog toga što u vladi nema predstavnika drugih narodnosti osim Srba, Ninčić ne nailazi na solidarnost čak ni kolega u vladi, a više puta mora svladavati ne male poteškoće i kod samog predsjedn�ka Pašića. Jedinu pravu pomoć za . svoju .politiku približenja Italiji našao je dotada kod kralja Aleksandra koji misli kao i on. Ninčić mu je dalje govorio o velikoj talijanskoj naciji 'i njenoj ulozi u privlačenju novostvorenih država u srednjoj Evropi i na Balkanu. Rekao mu je .da je to njegova stara misao i misao drugih »Čistih<< Srba, a da je upravo Mussolini - po njemu - čovjek koji može polarizirati oko Italije kao središta te mlade snage, koj e nisu za potcjenjivanje i koje mogu u srcu Evrope stvoriti zaj ednicu država, zajednicu temeljenu na ekonomskim interesima i identičnosti nacionalnih ideala, samo što sve to može � kako se Ninčić doslovno izrazio - pokvariti »prokleto riječko pitanje<<. Ninčić je dalje priznao da je važnost riječkog pitanja za Srbe prilično relativna, jer Srbija ne­ma nikakva interesa za luku sjevernog Jadrana; ima međutim potrebu da po­veća i pojača lučku organizaciju u Splitu, ima potrebu da sv.oj promet usmjeri više prema jugu, u Kotor; treba da .gleda, kao nekad Austrija, prema Solunu.

41

Rijeka je potpuno izvan njenog sistema i predstavlja skretanje prometa iznad svega na štetu Srbij e, Banata, Bosne, tj . najbogatij<ih krajeva nove države. Ri­jeka je hrvatska luka i Dna predstavlja zastavu svih nezadovoljnika Hrvatske i Slovenije koji su se urotili pwtiv •postojanja i kohezije trojedne kraljevine!

Mussolini j e namj erno ,predložio da s rješenjem riječkog ,pitanja povežu političko zbližavanje (5. IX 1923) i kralj je u razgovoru sa Summonteotn, već 1 7. rujna spremno ·izjavljivao da će, što se tiče .političkog' sporazuma, prihvatiti svaki prijedlog i založiti se da se on ostvari. �to se tiče riječkog <pitanja, izra­žavao je nešto .kasnije mišljenje da •ga treba što ,prije riješiti, jer truje odnose između Italije i Kraljev�ne SHS. Razumije MussoUnija da mu je stalo <;la riječko pitanje riješi zbog tolikoga zanimanja što ga izaziva u talijanskom j avnom mišljenju, ali mu preko Bodrera poručuje d a d Mussolini treba shvatiti d a se ovdje ne radi samo o sentimentaLnom ,pita�nju z a Jugoslaviju, nego, iznad svega, o ekonomskom pitanju. Izjavio je dalje da je potrebno osigurati Jugoslaviji luku B aroš i Deltu bez ikakvih ograničenja i u tom će slučaju Italija moći anektirati grad Rijeku i koridor. Ako bi takav prijedlog potekao od Mussolinij a, on (Alek­sandar) obvezuje se da će se zauzeti d a .ga vlada svakako prihvati. Čim se to

-pitanje skine s dnevnoga reda, njegova (Aleksandrova) je najveća želja da s Italijom uspostavi odnose dobroga prijateljstva i najboljeg susjedstva. Na ra­stanku je zaželio da se sastane s Mussolinijem i d a s njim nadugo razgovara, što se nada da će moći »čim se stiša ta oluja<<.

Zanella je u Beogradu pokušavao zainteresirati što šire krugove za sudbinu Rijeke, ali mu je ubrzo vlada otkazala potporu, .pa i gostoprimstvo, udaljivši ga ;iz Beograda.

Direktni talijansko-jugoslavenski pregovori vođeni su u toku listopada i studenog, a .prijedlozi talijanske vlade, dostavljeni u Beograd 8. X 1 923, sadrža­vali su ranije talij anske prijedloge (.priključenje Rijeke Italij·i, priključenje B a­roša i Delte Kraljevini SHS i neznatna korektura granica kod Drenove, zaklju­čenje političkog i trgovinLSkog ugovora). Ninčić je u toku pregovora osim Baroša i Delte tražio znatniju ispravku granice, desnu obalu Rječine, naj am riječke luke za 99 godina, međunarodni režim za riječki kolodvor, zaštitu prava jugo­slavenske manjine u Rijeci i Lastovo s obližnjim otočićima. Rim je u svom odgovoru od 18. listopada prihvaćao raspravu o m anjoj korekturi granice oko Rijeke i prijedlog o najmu riječke luke i međunarodnom režimu riječkog kolo­dvora, ali nije prihvatio ustupanje sela Drenove i desne obale Rječine, a još je manje bio volj an raspravljati o ustupanju Lastova. Na kraju su postigli kona­čan sporazum koji je ,pred viđao ukidanje Slobodne Države Rijeke i priključenje njenog teritorija Italij;i. Kraljevini SHS je zauzvrat priznat suverenitet u B a rošu i Delti; predviđena korektura >>rapallske« granice kod Rijeke, i to tako da put iz Rijeke u Kastav bude na jugoslavenskom teritorij].l; predviđen najam lučkog bazena »Thaon d i Revel« za razdoblje od 50 godina i vlaJSt nad vodama Rječine; j ugoslavenska manjilna u Rijeci treba uživati ista prava kao i talijanska manji­na u Dalmaciji, a riječki kolodvor doći pod mješovitu talijansko-jugoslavensku upravu.

Pregovore nisu vodili .samo o Rijeci i njenom budućem statusu, nego se pregovaralo o prometnim i ekonomskim pitanj.ima Rijeke i; šire, o budućim talij�sko-j ugoslavenskim trgovinskim odnosima. Posebno i u najvećoj kon­&piraciji vođeni su pregovori na !miji Rim - Beograd () .političkim· odnosima, tj . o p()litičkom sporazumu. Budući da su pregovori o rješenju riječkog <pitanj a bili pri kraju, Pašićeva je vlada pr.ihvatila naš nacrt političkog ugovora koji

42

l � l l l

j e - po nJectma jugoslavenskog poslanika u PaTizu M. Spalajkovića - imao predstavljati polazište jugoslavenske politike, s kraljem Aleksandrom kao glav­nim tvorcem te politike. Nacrt je u Rim odnio sam Bodrero i Mussolini ga j e prihvatio gotovo bez izmjene. Unio je manje korekture i tako ispravljen tekst (s Mussolinijevim potpisom) donio je u Beograd Bodrero i opunomoćeni cima (Pa­šiću i Nilnčiću) bio je otvoren put u Rim na svečano potpisivanje instrumenata. Na primanju delegacije pred polazak, u prisutnosti Bodrera i Summontea, Aleksandar je izjavio: >>Ni u Italiji ni u Jugoslaviji nisu još možda dovoljno svjesni toga kakav se historijski akt svršio ovih dana; ali će ga razumjeti bu­duće generacije, i s j edne i s .druge strane će odati vječnu zahvalnost tvorcima ovog pakta.« .

U Rilmu su Pašić i Ninčić s jugoslavenske, a Mussolini s talij anske strane 27. siječnja 1924. potpisali Rimske ugovore koji su se sastojali od Ugovora o prijateljstvu i srdačnoj suradnji s Dopunskim protokolom, Sporazuma o Rijeci (s dopunskim konvencijama), o odnosima izmedu jugoslavensko-talijanskih po­graničnih zona, o popisu pP1izvoda izuzetih od carina i taksa, o najmu bazena >>Thaon di Revel<< Kralj evini SHS, o uređenju međunarodnog režima riječkog kolodvora i o riječkim skladištima, zatim od dopunskih izjava predsjednika vlade Mussolinij a o zavodu sv. Jeron1ma u Rimu, o pravoslavnim crkvenim zajednicama i mijenjanju kruna slovenskih i hrvatskih zadruga u Julijskoj krajini.

Dopunska literatura:

Vjekoslav Bratulić, Politič-Jri spora.zumi između Kraljevine Italije i Kraljevine SHS odnosno Jugoslavije nakon Rapalla, Jadranski zbornik, svezak VI, Rijeka-Pula, str. 5-70; Lavo Cermelj, Kako je prišlo do prij atelj•skega pakta med Italijo ;n Kra­ljevina SHS l. 1924, Zgodovinski časopis, letnik IX, leto 1955, številka 1·-4, str. 192-_:__196 ; Ferdo Culinović, Riječka država. 01:l. Londonskog pakta i Danuncijade do Rapalla i' aneksije Italij i , Zagreb 1953 ; Bogdan Krizman, Italija u vanjskoj politici jugoslavenske države (1918-1941), Dometi, god. VI, br. 9-10, Rijeka 1973, str. 12-23 ; Italija u politici kralja Aleksandra i kneza Pavla (1918-1941), Casopis za suvremenu povij-est, I/1975, str. 33-97.

Umberto Nani, Italia e Jugoslavia 1918-1928, Milano 1928 ; Gabriele Paresce, L'Italia e Jugoslavia dal 1915 ·al 1929, FiTenze 1935 ; Maurjce Vaussard, Avenement d'une ·ctictature, L'Italie entre la guerre et le fascisme 1915-1925, Paris 1971.

43

Jugoslavensko-francuski ugovor o prijateljstvu

Pakt o prij ateljstvu s Italijom trebao je poslužiti kao osnova jugoslavenske politike barem za pet godina, koliko je njime bio određen rok trajanja (ako se ne produži njegova valjanost). Jugoslavenska d1plomacija trudila se da u duhu popuštanja, .pa čak i žrtvovanj a .naših interesa, rješava s vladom u Rimu i njenim predstavnicima pitanja koja su tražila svoje rješenje. Bio je zaključen trgovinski sporazum i potpisana konvencija o plovidbi; sporazum o prometu u graničnoj zoni cika Zadra i Rijeke, a i mnogi drugi sporazumi kojima su se uređivala .pitanja u vezi s prometom na Jadranu, tngovinom, d jelovanjem pri­vrednih !poduzeća i drugim. Obaveze koje j e naša država preuzimala tim Beo­gradskim konvencijama, zaključenim u ljetu 1924. godine, nisu bile male; na­protiv, bile su ozbi.ljne i u njima, kao i u konvencijama o jadranskim tarifama, nalazile su se odredbe koje su uvelike favorizirale talijansku stranu. U Beograd­skim je konvencijama bilo stipulirano .pravo slobodnog nastanjivanja i -trgovi­ne Talijana u Jugoslavij i, a da to isto pravo nije bilo dano i drugim susjedima; zatim je Talijanima dano pravo slobodnog neograničenog kupovanja zemljišta i raspolaganja njime, pa specijalna tarifa za direktnu robu upućenu u Trst i Rijeku, tj . pravo na ,popust od 30 posto u tranzitu, pa poseban privilegij tali­j anskim konzularnim <predstavnicima i tako dalje.

Ubrzo je >>prij ateljstvo« između Rima i Beograda imalo izdržati svoju prvu kušnju kad je »srpskog prij atelj a« u Albaniji Ahmeda Zogua zbacio s vlasti njegov takmac, italofilski nastrojeni svećenik Fan Noli. Vlade u Rimu i Beo­gradu sporazumjele su se na temelju Rimskih ugovora da se uzdrže od upletanja u zbivanja u Albaniji, što je, dakako, išlo u prilog Italiji, a pregovori o pobolj­šanju međusobnih talij ansko-jugoslavenskih odnosa otišli su već tako daleko da se spominjala mogućnost zaključenja defenzivnog saveza između Italije i Kraljevine SHS ! Kad je - nakon kraćeg intermezza s Davidovićevom vladom, u kojoj je resor vanjskih poslova držao V. Marinković - ponovno došao u vladu Pašić s Ninčićem, kao šefom diplomacije, išlu je brže: Ninčić je pohitao u Rim i s Mussolinijem svršio važnije i hitnije poslove, poput utvrđivanja granice prema Italiji kod Triglava, sukob Ahmed Zagu � Fan Noli i niz drugih osta­taka spornih pitanja. Sve to Francuzi nisu gledali rado pa su njihovi predstav­nici pokazivali uznemirenost (da Jugoslaveni ne odu •predaleko!), pa su čak u Beogradu ispitali mogućnost zaključenja defenzivn,og saveza s a »saveznikom« iz rata da bi tako Kraljevinu SHS uveli u francuski sistem (»versajski sistem«) u koji se sve više uklapala Poljska (od 1921) i Cehoslovačka (od 1 924). Jugosla­venska je strana uzvraćala otvarajući mogućnost zaključenja trostranog ugo­vora između Italije, Francuske i Kraljevine SHS, na što su Francuzi odgovarali da bi na to pristali ako pristanu Talijani. Ipak se nije odbacivala ni mogućnost zaključenja dvostranog francusko-jugoslavenskog ug-ovora.

Ugovor u Locarnu (1 925) što su ga zaključile Velika Britanija, Francuska, Italija, · Njemačka i Belgija jamčio je nepovredivost granica između Belgije i Njemačke te Francuske i Njemačke, granica povučenih u Mirovnom ugovoru u Versaillesu. Dalje je sadržavao obavezu p ružanj a pomoći napadnutoj državi, i to svim sredstvima. No Locarno je ipak značio garanciju samo zapadnih gra-

44

nica Njemačke, a ne i istočnih (Poljska, koridor!), pa je zato francuska diplo­macij a uznastojala kasnije .da nešto slično postigne i na istoku (tzv. »istočni Locarno<<) i d a takav instrument ugradi u svoj sistem u Evropi, -kao što je u Locarnu postigla i zaključenje ugovora o uzaj amnoj

_ •pomoći s Poljskom i Ceha­

slovačkom (16 . X 1 925). Na sastanku ministara vanjskih poslova Male Antante u Bukureštu iste go­

dine jugoslavenska je strana odbila sugestije da uđe u kakav antlruski ili kon­ti nentalni blok. Nije pristajala ni na savez s Poljskom, nego je izjavila da će ući u savjet te nove Antante kao promatrač ako Cehoslovač.ka i Rumunjska zaklj uče paralelno savez s Poljskom. Na drugoj strani Cehoslovačka i Rumunj­ska pokazivale su malo oduševljenj a da prime Grčku kao novog člana Male Antante, za što je mogla biti zai.nteresirana Jugoslavija. >>Mala Antanta sred­njoevropska je formacija država« - čulo se kao opravdanje. Otklanjajući su­dj elovanje u kakvu posebnom ili općem garantnom ugovoru, j ugoslavenska je strana davala ovakvo obrazloženje: sigurnost jugoslavenske države počiva čvr­sto na Rimskim ugovorima iz 1924. godine, na ugovorima s Cehoslovačkom i Rumunjskom u odnosu na Mađarsku, na ugovoru s Rumunjskom u odnosu na Bugarsku te na "starom prijateljstvu•< s Francuskom. Njena j e sigurnost u njezinoj snazi i obrani, u uzajamnim privrednim interesima.

Nadovezujući se na sve ranije konvencije, u Nettunu su bile u s rpnju 1925. potpisane 32 konvencije kojima su bila u:-eđena ona •pitanja koja nisu bila obu­hvaćena ni Rimskim ug-ovorima .ni Beograrlskim konvencijama. U njih su ušle odredbe o željezničkom prometu i upotrebi vagona, o kretanju turista u pogra­ničnim zonama, o bazenu na Rijeci, o državnim i općinskim dobrima u Rijeci, o prometu s Rijekom, o srpskD<pravoslavnim općinama u Rijeci, Trstu, Peroju i Zadru, o arhivima, o novčanim obvezama, o bolnicama, uzajamnoj pravnoj pomoći i drugom (Nettunske konvencije).

U Beogradu je najmoćniji zagovornik politike suradnje s Mussolinijevom Italijom bio siim kralj (koj i se sve više osjeća i u unutrašnjoj i u vanjskoj politici). Njemu je pri tom -pokorno asistirao »njegov« ministar vanjskih poslo­va: Momčilo Ninčić. Dok su se prvih godina poslije rata vanjskopolitička pitanja pretresala i rješavala na sjednicama vlade, čitale brzojavke pojedinih diplo­matskih predstavnika u inozemstvu, ·pa čak sastavljale note, pri čemu bi i sam Aleksandar - ako bi sjednici •predsj2dao (Krunski savjet) - pokazivao živo zanimanje za tekuća vanjskopolitička ·pitanja, u Ninčićevoj eri uloga ministra vanjskih poslova sve se više svodila - ·kako to i Milan Stoj adinović opravdano zapaža u knjizi uspomena »Ni rat ni pakt« - na ulogu kraljeva sekretara za vanjske poslove. »On je izveštavao lično Kralja o svakom svom koraku u Mini­starstvu inostranih dela<< - piše Stojadinović, »Uveo je u praksu da se kopije svih političkih telegrama koji dolaze iz inostranstva ·Šalju u prepisu Kralju,. a sem toga, on bi posle svake sednice m i.nistarskog saveta odlazio pravo u Dvor, na referat . . . To nam je već svima bilo .palo u oči, pa je, inače ćutljivi Nikola Uzunović, tada ministar građevina, jednom !prilikom, posle dugačke ministarske sednice, kada se Ninčić žurio da što pre izađe iz sale, dobacio ovome, pola u šali, pola u zbilji: - Požuri, požuri, da.ne zadocniš!<<

Aleksandar se u to vrijeme zanosio mišlju da postavi temelje za dugoročnu politiku suradnje s Italijom . .Zelio je ugovor s Italijom na trideset godina, s tim da bi definitivno priznali granice iz Rapallskog i Rimskih ugovora, da bi pri­znali Italiji stečene ekonomske pozicije u Albaniji i ojačali ekonomske talijan-

45

sko-jugoslavenske odnose. Nij e isključivao - u okviru takve sistematizacije -ni zaključenje carinske unije, kao ni posebnog vojnog sporazuma o zajedničkoj vojnoj obrani Jadrana i sjevernih granica od eventualnog pritiska sa sjevera (Njemačka!). Zauzvrat je tražio da talijanska vlada ne pruža pomoć revizio­nističkim :pretenzijama Mađarske i Bugarske, da ne' pomaže hrvatske separati­ste oko I. Franka, V. S achsa i drugih (kasnije i A. Pavelića) i da napusti svaki plan vojnih operacija i .poteza u Albaniji i sve teritorij alne prohtjeve u Dal­m aciji. Mussolini j e ušao u pregovore o tome, ali j e odbij ao da se definitivno izjasni i veže sklapanjem takvoga ugovora, odgađajući odluku i otežući da kaže odlučnu riječ.

·

Cini se da je za Benita Mussolinij a prošlo razdoblje mirovanj a (dvogodišnje prij elazno doba - >>biennio di transizione« - 1 924-1925) pa je poslije Locarna krenuo u akciju: u Rimu je u veljači 1 926. bio parafiran preliminarni Dodatni pakt (dodatni sporazum o Albaniji i talijanska izjava da Rim ne prima frojni sporazum s Francuskom). Rimski razgovori kretali su se j oš oko solunskog pri­staništa za Kraljevinu SHS, o trojnom ugovoru, o francusko-talijansko-jugo­slavenskom paktu o uzajamnom nenapadanju i -pomoći za slučaj neizazvanog napada, o ratifikaciji Nettunskih konvencija i drugom, ali su talijanski pregova­rači dobili dojam da se j ugoslavenska strana ne želi besprizivno odijeliti od Francuske. Stoga je Mu,s.soHni skrenuo pažnju Ninčiću da će Italiju .prisiliti -ako Beograd zaključi j ugoslavensko-francuski pakt o -prijateljstvu i suradnji - d a ispita promjenu svoje politike u srednjoj Evropi, a Ninčić m u je na to odvratio da Pariz već puna tri mjeseca zahtijeva da potpišu pakt, da B eograd to otklanja i da predlaže trojni pakt. Konačno je u Parizu 18. ožujka 1 926. bio parafiran (ne potpisan!) pripremljeni j ugoslavensko-francuski Ugovor o prija­teljstvu i suradnji, a francuski j e ministar vanjskih poslova zatim izjavio da će Ugovor svečano potpisati kad kralj Aleksandar dođe u Pariz i ako se konačno rHščiste talij ansko-jugoslavenski odnosi.

Međutim, ti se odnosi nisu raščistili nego, naprotiv, zarnrsili, jer je Musso­lini otpočeo diplomatsku ofenzivu da u srednjoj Evropi i na Balkanu osnuje svoj blok s oštricom uperenom, u prvom redu, protiv Francuske. U tom je smi­slu uputio prijedloge Budimpešti i Sofiji, a rumunjskoj vladi odobrio poveći zaj2m. Međutim, udario je na mjesto gdje j e- Aleksandar bio, možda, najosjet­ljiviji : u Tirani je 27. studenog 1926. zaključen talijansko-albanski ugovor o prij ateljstvu i sigurnosti koji j e Albaniju doveo pod prikriveni protektorat Italije. Njime je Italija zakoračila na Balkan i aktivno se umiješala u balkansku politiku, pokazujući svijetu da su njeni interesi j ednaki interesima balkanskih država. Ninčić je odmah dao ostavku, a Pariz j e pozvao beogradsku vladu da sada i potpiše već parafirani Ugovor o .prijateljstvu.

Prvi član talijansko-albanskog. pakta (Prvi tiranski pakt) pred viđao j e da će se »svaki nered koji bi zaprijetio političkom, legalnom ili teritorijalnom statusu quo Albanije smatrati -protivnim zajedničkim talijansko-albanskim interesima«. Da bi pak zaštitile naprijed spomenute interese, Italija i Albanija . obavezale . su se u drugom članu da se >>međusobno -pomažu i srdačno surađuju«, kao i to da »ne zaključuju s trećim silama nikakav, ni politički ni vojni sporazum koji bi bio protivan interesima druge strane ugovornice« .

U svojoj ostavci Ninčić j e naveo ovo: >>Vodio s a m politiku ·koja j e, p o mom ubeđen j u, bila najbolj a za moju zemlju i koj a s e zasnivala na međusobno utvr­đenim načelima. Pošteno· sam sledovao tim načelima za sve vreme svog mini-

46

l l

.J.

strovanja. Ali se poslednj ih nekoliko dana dogodilo nešto što j e uzdrmalo pave­renje na kome se moj a politika zasnivala. Zbog toga, podnosim ostavku na položaj mi.nistra Inostranih poslova.«

Na njegovo je mjesto došao (prolazno) Ninko Perić, a ubrzo zatim kraljev čovjek u Demokratskoj stranci: dr VojiGlav Marinković (od 16. travnja 1927), koj i će niz godina (do srpnja 1932) provesti u >>Žutoj kući« (Ministarstvu vanj­skih poslova u Beogradu).

Jugoslavenska je vlada u svibnju 1927. diplomatskim putem zaključila s

Rimom sporazum da bi -obustavili uzajamna optuživanja i polemike u štampi i da se međusobni odnosi ne bi još više pogoršali. Italija je izjavila da Tiranski pakt nije uperen, protiv Jugoslavije, da ne znači ni neki protektorat nad Alba­nijom, a jugoslavenska je vlada preuzela obavezu da provede kroz Skupštinu ratifikaciju (vrlo nepopularnih) Nettunskih konvencija. Albanske vlasti izazvale su incident uhapsivši dragomana jugoslavenskog poslanstva u Tirani Vukašina Dj uraškovića, a Ministarstvo vanjskih poslova u Beogradu čak je z aprijetilo oružanom silom, :naredivši otpravniku poslova Milošu S akoviću · da prekine diplomatske odnose. Ubrzo se, međutim, utvrdilo da Djuraškovića nije štitio diplomatski imunitet jer je ostao albanski državljanin, a osim toga nigdje u Ministarstvu ·nisu mogli utvrditi da je ikada bio službeno ·prijavljen albanskom Ministarstvu vanjskih poslova kao dragoman j ugoslavenskog poslanstva. Prije nego što !5e B. Jevtić kao poslanik u Tirani vratio na svoju dužnost, Marinković mu je rekao: >>la ko je Dj urašković arbanski državljanin, iako nije jasno da li j e kao dragoman prijavljen arbanskim vlastima, recite Ahmed-begu d a se u me­đunarodnim odnosima ovako ne postupa. Recite mu da sam ga ja, sa svojim prijateljima, doveo n:: vlast i da sam ga uvek pomagao. Najmanje sam se od njega mogao tako čemu r, .:.dati . « - I ponovio mu je : >>Neće me, valjda testeraši i Gege učiti redu !, :

·

Vojislav Marinković otputovao je u Pariz da konačno potpiše Ugovor o pri­j ateljstvu i surad.nji (zaključen na pet godina). Do svečane ceremonije potpisa došlo je u francuskom Ministarstvu vanjskih poslova u Parizu l l . studenog 1 927, a potpisali su ga: u ime Francuske tadašnj i ministar vanjskih poslova A. Briand, u ime Kraljevine SHS V. Marinković. Osim toga Marinković i Briand potpisali su Konvenciju o arbitraži i tajni Tehnički vojni sporazum. Javnosti j e o tome bilo dano ovo saopćenje : »Povodom potpisivanja Ugovora o Prijateljstvu . i Arbitraži između Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i Francuske, gg. Marin­ković i Brijan utvrdili su istovetnost pogleda svojih vlada na sva pitanja od interesa po njihove zemlje kao i svoju čvrstu rešenost da nastave, u p1moj sa­glasnosti s radom Društva Naroda, da, oslanjajući se na .postojeće ugovore, ulažu sve svoje napore za učvršćenje mira. Nadahnuti tradicionalnim oseća­njima koja vezuju dva naroda, oba ministra Inostranih Poslova sporazumeli su se, u najprij ateljskijem duhu, i o raznim pitanjima čije će skoro rešenj e ojačati privredne i finansijske veze između dveju zemalja.<<

Valja .pri tom zapamtiti da vojni sporazum zaključen s Francuskom nije bio vojna konvencija o savezu i njime se predviđalo samo to � kako se to i navodi u j ednom kasnijem službenom elaboratu Ministarstva vanjskih poslova izrađenom za M. Stojadinovića kao predsjednika vlade, da bi bio potanko oba­viješten o vojnim obavezama Jugoslavije - da dva generalštaba pristupe raz­mjeni mišljenja ad hoc o uvjetima vojne suradnje ako bi i kad bi do te suradnje došlo na temelju �dredaba Ugovora o prij ateljstvu, a u okviru pakta Društva naroda.

47

Cim se Marinković vratio u Beograd, održao je 23. XI 1 927. govor u Skup­štini i izjavio da želi ·poboljšanje odnosa s Italijom i otklanjanje svih nespora­zuma, kao i to da će se truditi da stvori uvjete za suradnju. Istakao je da su se odnosi s AlbanijQm već .poboljšali i dodao da ne vidi razloga zašto se ne bi mogli poboljšati odnosi s Italijom, pogotovo kad i Jugoslaviji i Italiji susjedstvo na­meće zajedničke interese. Prešutio je međutim namjeru da ratificira Nettunske konvencije, na što je, čini se, već tada bio spreman (K. St. Pavlović).

Svi · su sa znatiželjom očekivali .kakva će reakcija doći iz Rima: Mussolini nije htio pričekati ni Marinkovićev govor u Skupštini, nego je 22. studenoga -dakle samo dan ranij e! - zaključio s Tiranom drugi ugovor, tzv. Drugi tiranski pakt o obrambenom savezu Italije i Albanije.

Dopunska literatura:

Kosta St. Pavlović, Voj islav Marinković i njegovo doba (1876-1935), 1-V, London 1955-1960 ; Vuk Vinaver, Da li j e j ugoslavensko-francuski pakt iz 1927. godine bio voj ni savez?, Vojnoistorijski glasnik, br. 1/1971 , str. 145-183.

48

Talijansko-jugoslavenski odnosi ( 1928-1933)

Kralj Aleksandar nije lako napuštao svoj vanjskopolitički koncept: pobolj­šavanje odnosa s Italijom i približavanje Rimu. Zato je vlada u studenom 1927. isticala u Skupštini : »Naši odnosi (s Italijom) zaista nisu onakvi kakvi bismo mi željeli da su. Sa drug.Qm nekom od susednih država mi bismo se i takvim od­nosima mogli zadovoljiti. Ali s Italijom i po istoriskim pogodbama i po geograf­skom položaju mi imamo tako krupnih zaj edničkih stvari i interesa, ako se oni umeju uvideti, da naši odnosi treba da budu bez senke, .odnosi stvarnoga in­timnoga prijateljstva.<< Stoga je vlada odlučila da radi na zbliženju dvaju na­roda j er nije postojao nikakav sukob stvarnih interesa, nego samo niz nespora­zuma koji su izazvali nepovjerenje, a jednom izazvano nepovjerenje povuklo j e niz .poteza koji s u ga samo pojačali.

V. Marinković, u .pismu tadašnjem j ugoslavenskom poslaniku u Parizu M. Spalajkoviću od l. I 1 928, što ga navodi dr. N. Jovanović u svojoj knj izi : Poli­tički sukobi u Jugoslaviji 1925-1928, piše da mu je britanski državni sekretar za vanjske poslove A. Chamberlain već krajem listopada 1927. savj etovao da se Nettunske konvencije ratificiraju do početka pregovora s Italijom. Stoga je ministar zamolio Spalajkovića da priprem; teren za neutralno držanje fran­cuskih vladinih krugova. Ističući da je njegova dužnost da okonča postupak ratifikacije, Marinković dalje piše i ovo : >>Nama neobično otežavaju položaj . . . one nesrećne Neptunske konvencije, kad su već potpisane, a nisu ratifikovane. To je nešto precizno što !talijani mogu da serviraju kao dokaz da smo mi prvi prekinuli politiku prijateljstva . . . Ja sam se nadao da ću tu pogrešku moći da popravim. U raspoloženj u za koje sam saznao da će stvoriti ugovor s Francu­skom u našoj zemlji, računao sam da ću moći zatražiti ratifikacije<<, a dalje kaže da je morao >>j ugoslovensku j avnost staviti pred svršen čin i zaključiti spora­zum sa Italijom, ubedivši istovremeno vladine krugove u Francuskoj da jugo­slovensko-italijanski ugovor nema veliku važnost.<< »Ratifikacija Neptunskih konvencija - nastavlja Marinković - je deo stalne državne politike, koja ni pod kakvim uslovima neće biti napuštena (podvukao B. K.). Podnošenje Kon­vencija otežalo j e vfadin položaj, j er je opozicija htela da iskoristi njihovu nepopularnost protiv vlade. Ali, mada su Konvencije nepopularne, jer su deli­mičn.Q rđave, politiku koja smatra neophodnim njihovu ratifikaciju odobrava ogromna većina, i niko je ne srne napustiti. Naši prij atelji mogu biti u pogledu toga potpuno minni.«

Rok trajanja talijansko-jugoslavenskog ugovora o prijateljstvu i suradnji istjecao je u siječnju 1 929. (s tim da se otkaže ili obnovi u roku od godinu dana prije njegova isteka) i stoga je 25. I 1928. bio ,potpisan protokol kojim se sporazumno .produžuje rok za eventualno produženje ugovora do 28. srpnja 1 928. Potpisali su ga Marinković i tadašnji talijanski poslanik il Beogradu Bod­rera. Bio je, osim toga, postignut i USJTieni sporazum po kojem se predviđalo da se do toga roka (28. srpnja) urede i glavna sporna pitanja između Italije i Jugoslavije, a i to da se ;provede ratifikacija Nettunskih konvencija, usprkos sve većem otporu j avnosti na koji je ta rukovet konvencija (ukupno 32) naila­zila. Međusobni odnosi između Rima i Beograda prvih mjeseci 1928. godine bili su čas dobri, čas loši, ali napadaji i polemike u štampi nisu prestajali ni na

49

j ednoj ni na drugoj strani. U ožujku je Mussolini napravio gestu koju su protu­mačili da je u prilog Marinkoviću i nj egovoj politici 'pobolj šanja odnosa s Ri­mom. Duce je, naime, u j ednom razgovoru izjavio da želi mir i da je pružio dovoljno dokaza o svojim miroljubivim namjerama. Dodao je da je s Jugosla­vijom i zaključio i ratificirao neke ugovore, ali ih Jugoslavija nije ratificirala i izrazio nadu da će i ona to učiniti. Opozvao je zatim Bodrera i na nj egovo je mjesto došao Carlo Galli. Vukićevićeva je vlada u svibnju izjavila: »Mi želimo iskreni sporazum i prij ateljstvo s kralj evinom Italijom, jer vlada smatra da j e t o interes njene zemlje . . . t o prij ateljstvo ne može značiti nikakvu kapitulaciju ni napuštanje ,principa koj i su osnova naše spolj,ne politike, ali ono s druge strane znači da moramo brižljivo izbegavati i tu, kao i prema našim balkan­skim susedima, sve što može ličiti na izazivanje i što može da znači neku nad­menost. Mi ćemo prema tome produžiti verujući da j e to obostrani interes da tražimo sporazum sa kraljevinom Italijom . . . « Stoga j e vlada 23. svibn j a i ovla­stila Marinković a da Narodnoj skupštini podnese na odobrenje Nettunske kon­vencije na koje je Mussolini i aludirao u svojoj izjavi.

Objavljivanje te vladine odluke izazvalo j e uzbunu i otpor u j avnosti i u velikom dijelu štampe. Selj ačko-demokratska koalicija pod vodstvom Stj . Ra­dića i S: Pribićevića najavila je n ajodlučniji otpor ratifikaciji, a utjecajna beo­gradska »Politika<< pisala je tih dana da je potpuno jasno što Jugoslavij a gubi prihvaćajući te konvencije, ali da je mnogo manje j asno što njima dobiva. Izrazila je s umnju u talijanske namj ere j er ne vj eruj e da će Italija odustati "d politike zaokruživanja Jugoslavije, prodiranja na Balkan, miješanj a u al­b:cnska, bugarska i - bude li mogla - grčka pitanja, te pomaganja Mađara u njih:woj borbi za reviziju Trianonskog mirovnog ugovora. Došlo je do de­monstracij a u Zadru pa u Beogradu, Ljubljani, Splitu i Šibeniku, a to je opet izazvalo lančanu reakciju u Italiji, ali se n a sve to ni kralj ni njegov ministar· vanjskih poslov.a nisu htjeli obazirati. Revolt j av.nosti bio je opravdan j er su te konvencije zaista favorizirale talijanske interese. Među njima nalazila se grupa kor.vencija kojima su se uređivala ona pitanja u vezi IS Rijekom ·koj a već ranije nisu bila raščišćena, pa 'pitanje prometa Knin-Zadar, pograničnog prometa itd. Konvencij a o j avnim skladištima u bazenu »Thaon di Revel« na: Rijeci išla j e u prilog talijanskim interesima, a n a štetu Sušaka; Konvencija o agraru u Dal­maciji sprečavala je j ugoslavenske vlasti da provedu odredbe zakona o agraru nad jednom trećinom zemljišta u Dalmaciji koj e je bilo u rukama talij anskih optanata; po Konvenciji o radnicima i radu Talijani su bili favorizirani po mnogim tvornicama u D almaciji .koje su bile u rukama talijanskih vlasnika (Sufid n a primjer) ; po Konvenciji o pravu n a posjed u Dalmaciji mogli su op­tanti posjedovati i raspolagati s posjedima i u dubini od 50 kilometara od gra­nice; po Konvenciji o ribarenju bili su zanemareni interesi naših ribara n a Jadranu. ·

Marinković j e ,...- ne obazirući se na sve veći otpor j avnosti - stupio pred Narodnu skupštinu i 30. svibnja izjavio da će j oj te konvencije dati na ratifi­kaciju čim budu riješena »izvjesna tehnička pitanja<< . Kako su kružile glasine da j e Marinković tu odluku donio pod pritiskom nekih velesila i da mu je u Londonu, gdje s u se vodili pregovori o zajm u Jugoslaviji, rečeno da se zaj am neće odobriti ako Nettunske konvencije ne izglasaju u Skupštini, Marinković j e izjavio poslanicima da od travnj a 1927. godine, od daria kad je preuzeo dužnost vođenj a vanjske politike, nijedna strana sila nije nikad intervenirala

50

u tom .pravcu, pa dodao: »Podneo sam Nettunske Konvencije Narodnoj Skup­štini samo zato što sam duboko uveren da ih valj a što i]}re r atifikovati.«

Činilo se kao da se odnosi s Rimom popravlj aju j er je došlo do izmjene pomirljivih nota, a i Mussolini je 5. lipnja u Senatu odao priznanje Marinkovi­ćevoj dobroj volji i pozvao Jugoslaviju da vjeruje da je Italija ne mrzi i da nema namjeru da stane na put njenom razvitku. Marinković mu nije htio ostati dužan nego je na sastanku ministara vanjskih poslova Male Antante u Buku­reštu u drugoj polovici lipnj a - kad su ga novinari pitali za Nettunske konven­cij e - izjavio : >>Danas je to za mene pitanje časti, jer verujem da je ratifiko­vanje u najbolje shvaćenom interesu moje zemlje. Ne ustručavam se da izjavim da ću, ako na nesreću naš Parlament odbije da ih ratifikuje, podneti ostavku na položaj ministra Inostranih Poslova, j er je ratifikovanje, ne samo moj pro­gram, već i zajednički program Male Antante.«

Došlo je do krvoprolića u Skupštini 20. lipnja, a Marinković je pred krnjom Skupštinom (pošto su je zastupnici Seljačko-demokratske koalicije solidarno bili napustili) 26. lipnja izjavio da ga »ni revolverski metci neće sprečiti da spro­vede program vlade«. Krajem s11pnja Mussolini je »velikodušno« pristao da se još za šest mjeseci odgodi rok u kojem će se donijeti odluka o produženju Rim­skih ugovora ili nj egovu otkazivanju. Nova vlada pod predsjedništvom A. Ko­rošca, u kojoj je Mar1nković zadržao resor vanjskih :=-oslova, ratificirala j e Nettunske konvencije u krnjoj skupštini 13. kolovoza 1928. No ni t o nije po­moglo: Mussolini je l. rujna - nepunih dvadeset dana od ratifikacije Nettun­skih konvencija u Skupštini - pomogao da se Albanij a �roglasi kraljevinom, a Ahmed..:beg Zogu kraljem, i to ne kraljem Albanije, nego kraljem Albana::a, dakle i onih na Kosovu i Metohij i ! Demonstracij a je bila više nego očigledna. Mussolini nije htio ostati pri tom nego j e odbio da se produži valjanost talijan­sko-jugoslavenskog ugovora o prijateljstvu i suradnji i tako je ugovor p očetkom 1929. godine prestao važiti. · Osokoljen svojim uspjesima (Grčka i Italij a potpi­sale su Ugovor o .prij ateljstvu; Albanija - ·kraljevina; Turska i Italij a pred zaključenjem ugovora političke prirode; .prihvaćena ideja o ženidbi talijanske princeze Giovanne s bugarskim kraljem Borisom) izjavio je u lipnju 1 929. da j e nepotrebno obnavljati ugovor o prijateljstvu s Jugoslavijom budući da to prijateljstvo ne postoji i dodao, u toku daljeg govora, da žilama talij anskog naroda teče vruća krv i da je to narod s povišenom temperaturom!

Dvije akcije

Međutim, ni tada nije kralj Aleksandar napuštao svoju zamisao o traženju dodirnih točaka s Rimom! I tu započinju zapravo dvije akcije: jednu vodi nje­gov mtnistar vanjskih poslova V. Marinković, drugu sam kralj Aleksandar, dakako u najvećoj tajnosti.

Marinković je između 15. srpnja i L rujna 1930, u više navrata razgovarao na Bledu s novim talij anskim poslanikoin u Beogradu Gallijem:, a talijanski ministar vanjskih poslova Dino Grandi je 9. rujna u Ženevi napravio prvi ko­rak prema Marinkoviću pozvavši ga na ručak. Na povratku u B eograd Marin­ković je u Veneciji upoznao svoga prijatelj a a tadašnjeg poslanika u Rimu pjesnika M. Rakića prilikom ručka s a sadržajem tog razgovora. Grandi se u

51

f l

prvom redu ispričao - kazivao je Marinković - što nije već ranije nastavio razgovore što ih je bio započeo Galli, no nije mogao o tome raspravljati s Mussolinijem koji zapravo vodi talijansku vanjsku politiku, dok je on (Grandi) samo >> ambasador za sve . države«. Izjavio je zatim da Mussolini, prvi put, oz­biljno vjeruje u mogućnost da se talij ansko-jugoslavenski odnosi podignu na razinu iskrenog prijateljstva. Prema Grandijevim riječima, Mussolini je iskreno vjerovao u djelotvornost Rimskih ugovora, ali je Ninčić narušio te dobre odnose inzistirajući na trostranom francusko-talijansko-jugoslavenskom ugovoru. Mu�<;­sollni je u tome vidio dokaz da Jugoslavij a nema povjerenja u Italiju i da želi da je jedan saveznik štiti od drugog. Takvo držanj e_ podsjećalo je na nekadašnji savez Italije s Austro-Ugarskom. Sve što je zatim slijedilo bi:lo je samo poslje­dica te Ninčićeve politike i njegova nepovjerenja. Grandi je tvrdio da je Jugo­slavija sastavni dio francuskog obrambenog sustava i Italija, po njemu, ne može biti indiferentna prema takvu sustavu zaokruživanja. Sto se tiče Albanije Gran­di je pokušao pokazati da albanski problem ima dva vida: jedan balkanski, koji zanima Jugoslaviju, i drugi j adranski, koji se posebno tiče Italij e. Inzisti­rao je na podjeli interesnih sfera u Albaniji. Marinković mu je odgovorio da nije njegovo da brani politiku svoga prethodnika, no misli da je Ninčićevo ,stajalište bilo takvo jer je bio uvjeren da dva prijatelja vrijede više nego jedan. Sva sporna pitanja - govoriQ je Marinković - moraju biti riješena jer Jugoslavija ne želi vii'e gledati Italiju iza svakoga od svojih neprijatelj a, čak i onih koji su najmanje opasni. Jugos�avija mora .poznavati talijanske namjere u Albaniji. Grandi je nastavio izlagati S''Oje misli i otvoreno priznao da Musso­lini želi da se Jugoslavij a odluči: ili za Francusku, ili za Italiju. Prirodno je da Marinković nije mogao prihvatiti takav zantjev i stoga mu je odgovorio da Ita­lija ima pravo zahtijevati da savez s Francuskom ne bude uperen protiv Italije, ali ni j ugoslavenska strana ne podnosi da joj Francuska prigovara zbog saveza s drugim državama ako ti savezi nisu upereni protiv nje. Pobij ao je svako sudjelovanje Jugoslavije u francuskom obrambenom sustavu. Na to se Grandi pokušao izvući izjavljujući da ga Marinković nije dobro razumio. Italija želi da Jugoslavija bude prva i dodao da j ugoslavenska strana uvijek 'Previše brani stajališta Male Antante koja je predstraža Francuske. Marinković mu je na to izložio da svako prijateljstvo mora biti proporcionalne vrijednosti koristi i prednosti koje se iz njega mogu izvući. Prema tome mora s Grandijem utvrditi te vrijednosti i stoga otvoreno raspraviti sva sporna pitanja. Rekao mu je da Jugoslavija, braneći interese Male Antante, brani svoje vlastite interese i pri tome mu je naveo niz argumenata dokazujući da Francuska zavisi od Male Antante, a ne obratno - Mala Antanta od Francuske. Mala se Antanta može - govorio je on - približiti i Njemačkoj , a Austrija bi se .pridružila tom bloku, i Njemačka bi se u tom slučaju našla u istoj situaciji u kakvoj se mi.lazila 1914 . godine. Mala. Antanta ima dakle dvije mogućnosti, dok Francuska ima samo jednu, i to znaju u Parizu: I a-ko postoji zavisnost, lakše je govoriti o zavisnosti Francuske nego o zavisnosti Male Antante. Grandi je na kraju razgovora pri­znao utemeljenost tih argumenata i obećao da će o tome referirati Mussoliniju, jer je uvjeren da obje strane žele biti prij ateljice. Predložio je da razgovore nastave u Rimu i priznao šefu jugoslavenske diplomacije da je Italija podupi.., rala, iskreno uvjerena da je Jugoslavija pristaša sistema protivnog talijanskim interesima, sve one koji su na ovaj ili onaj način mogli štetiti Jugoslaviji i sla­biti je, kao što su to makedonski teroristi ili hrvatski separatisti. Obećao je d a će, koliko je to moguće, kočiti javno mišljenje u Italiji.

52

l

Galli je posjetio Marinkovića 18. listopada 1930. i na rastanku mu je tali­j anski diplomat rekao da će se ponovno sastati po njegovu povratku iz Rima.

Marinković je iznova razgovarao s Grandijem u 2enevi 22. siječnja 1931 . i tom mu prilikom povjerio da je saznao od Rakića da mu je R. Guariglia, načelnik političkog odjela u talijanskom Ministarstvu vanjskih poslova, rekao da valja ubrzati razgovore. Vi tražite - govorio je Marinković - da izmije­nima našu politiku. Ali jedan sporazum nije dovoljan. On može poslužiti samo kao osnova. Vi ne želite da budemo vojni instrument Francuske. To nismo nikada ni bili, a ne želimo ni postati. Mi ne bismo mogli ostati neutralni ako bi Italija napala Francusku, ali bismo se (Italij a i Jugoslavija) mogli obvezati na neutralnost ako bi neka treća sila napadala bilo Francusku bilo Jugoslaviju. A takav napad praktiČno ne bi bio provediv bez sudjelovanja Italije.

Grandi mu je odgovorio da se slaže s tom formulom i da vjeruje da će je Mussolini prihvatiti. Bitno je da se slože o Albanij i. Pa ni posljednji put -odvratio je Marinković - nismo se u tome mogli složiti. Ako ne riješimo to pitanje, nećemo više ni sami vjerovati u mogućnost sporazuma.

Albanija - govorio je Grandi - to je naša Belgij a. Ona predstavlja našu sigurnost na Jadranu. To nije ni etapa u daljnjem prodoru ni tvrđava uperena protiv vas. Dat ćemo vam sve moguće garancije da se taj savez neće nikada ni politički ni vojno okrenuti protiv vas.

Prihvaćam usporedbu s Belgijom - odgovorio je Marinković, ali se ona mora primijeniti dosljedno. Ako vas Albanija zanima kao j adranska država, nas ona zanima kao balkanska. što mislite o eventualnoj vojnoj intervencij i u Albaniji•? - upitao je on.

Čak ako bismo i morali intervenirati - odvratio je Grandi - mi bismo samo napravili red i napustili Albaniju.

O tome nikakvo obećanje ne bi moglo vrijediti - replicirao je Marinković. Čak ako biste i ušli u Albaniju odlučni da je napustite kad j ednom bude na­pravljen red, vaše bi vas j avno mišljenje spriječilo da je napustite jer bi vas intervencij a koštala skupo u ljudskim i materijalnim žrtvama. To bi bio pravi rat. I Englezi su tako ušli u Egipat.

Usprkos svemu - zaključio je šef talijanske diplomacije - nadam se da ćemo konačno naći neko rješenje koje će zadovoljiti i jednu i drugu stranu jer sam sporazum zavisi od tog pitanja, a koje ne možemo riješiti ovdje, bez tek­stova i bez s_vih potrebnih podataka. Smjesta ću pozvati poslanika Rakića i o tome ćemo raspravljati.

Nakon toga razgovora u 2enevi Marinković je otputovao u Davos da se liječi. Smj esta je obavijestio -kralj a Aleksandra o svom razgovoru s Grandijem, a kralj mu je odgovorio 3 1 . siječnja 1931. preko Koste Kumanudija, ministra vanjskih poslova ad interim. Kralj je također mislio da je Albanija središnj a točka. Po njegovu mišljenju Talijani su tamo već 'Postigli maksimum onoga čemu su se mogli nadati; zbunjeni zbog bolesti kralja Zogua i suprotnih inte­resa raznih albanskih plemena, spremnih da se sukobe ako bi kralj Zogu umro, Talijani su izgubili glavu. Zbog toga žele da se sporazumiju s Jugoslavijom u tom času dokazujući tako svijetu da su p ristaše miroljubive politike. Kralj j e mislio d a j ugoslavenski stav u albanskom .pitanju mora biti j asan i čvrst. Alba­nija se ne može uspoređivati ni s Belgijom ni i s jednom drugom državom: ona je samo balkanska država, i to mora ostati. Ne smije se pustiti da se u njoj

53

Italija smjesti ili da ,naruši njenu nezavisnost i suverenitet. Svaki razgovor koj i bi dovodio u sumnju odlučnost na suprotstavljanje takvoj politici samo bi štetio jugoslavenskim interesima i interesima Albanije.

Marinković se u svibnju 1931. za vrijeme 63. zasjedanja Vijeća Društva naroda iznova sastao s Grandijem. Nadao se ,povoljnijem ishodu toga susreta, ali se razgovor svršio neuspješno. Oba su sugovornika ostala na svojim gledištima i rastali su se a da ntsu - kao što su običavali - odredili datum budućeg susreta. Nije bilo moguće da se sporazumiju o Albaniji : Grandi je inzistirao da Italija u njoj intervenira manu militari, što Marinković nije mogao priznati.

Vrativši se u Beograd, Marinković je poz.vao britanskog poslanika da ga upozna sa situacijom pretpostavljajući da je u interesu britanske vlade da ona izjavi u Rimu da nezivisnost Albanije i njeno poštivanje nije monopol Italije i Jugoslavije i da eventualni sporazum tih dviju država o tome ne bi imao nikakve vrijednosti.

Marinković je otputovao iz Beograda 27. kolovoza da na Bledu posjeti kra­lja pred 12. zasjedanje Skupštine Društva naroda. Tom prilikom kralj mu j e uručio vlastoručno napisane ove instrukcije :

»(l) Ni pod kakvim objašnjenjem ne možemo primiti intervenciju Italije u Arbaniji. Ona bi bila napad na naše životne interese, na bezbednost Jugosla­vije. I najbolje garancije su slabe· da umanje opasnost.

Eventualni neredi u Arbaniji su -prolaznog karaktera, dok je intervencija za vaspostavljanje reda stvarna okupacija na ·neodređeno vreme.

(2) Ne možemo primiti ni zajedničku intervenciju. Ona neminovno vodi podeli sfera intervencije odnosno podeli Arbanije.

(3) Najviše mogućnosti za smirivanje i konsolidaciju Arbanije daće naše zajedničke garancije za nezavisnost i integritet Arbanije i nemešanje u njene unutarnje poslove.

·

S a naše strane pristajemo za ovo dati sva potrebna, moguća jemstva. (4) U slučaju nereda, čije bi razmere bile opasne po interese jedne ili druge

ugovornice, možemo tražiti zajednički ili jednovremeno od Društva Naroda međunarodnu žandarmeriju nezainteresovanih sila.

(5) Za finansisko sređenje Arbanije pristajemo garantovati zajam kod Dru­štva Naroda, koji bi taj posao i kontrolu vršio.

(6) Naoružanje i organizacija arbanske vojske mora se svesti do potreba unutarnjeg poretka i javne bezbednosti Arbanije.

(7) Od Arbanije ne tražimo ništa sem potpunu korektnost i slobodno raz­vijanje naših uzajamnih trgovinskih i privrednih odnosa.

(8) Italiji priznajemo sva stečena trgovinska i finansiska prava i razvijanje budućih interesa u tome pravcu. Pristajemo na kooperaciju i zajedničko obez­beđenje svih obostranih interesa.«

Zasjedanje Vijeća Društva naroda otpočelo je L rujna 1931 . Grandi i Ma­rinković sreli su se i rukovali, a nisu izmijenili, kao obično, ni nekoliko uobi­čajenih fraza. Marinković. se ponovno vratio u ženevu 23. siječnja 1932, gdje mu se pridružio Rakić, došavši iz Rima. Rakić mu je povjerio da je nedavno

- razgovarao s Guarigliom, koji mu je rekao da Tiranski pakt zapravo više ne postoji, no to ne mijenja stvari. S paktom ili bez pakta, ako bi njeni interesi to tražili, Italija bi intervenirala u Albaniji. Rakić mu je na to odgovorio da

54

i

je uvjeren da u Jugoslaviji postoji struja mišljenja koja bi mogla prevladati i prema kojoj, >>ako bi vi ušli u Albaniju« . . . >>Vi biste također ušli« - dodao je Guariglia dovršivši Rakićevu misao. >>Da« - odvratio je Rakić. »Vrlo dobro ! Mi se tome možda ne bismo suprotstavili.«

Vijeće Društva naroda .nastavilo je rad i Marinković se vratio u ženevu 10 . travnja 1932. Poslije nelmliko dana zatražio je vezu s Grandijem da utvrdi dan i sat sastanka s njim, no Grandi više nije bio u ženevi; bio je na putu u Rim. Saznavši to, Marinković je rekao: >>Ništa se ne može s Mussolinijem. Gran­di je pošten čovjek ali nema dovoljno autoriteta.<< Ubrzo je Marinković kao predsjednik vlade sišao s pozornice (3. srpnja 1932), a Grandi je također bio pozvan da kao ministar preda ostavku, što je on 20. srpnja iste godine i učinio.

Tajni pregovori Aleksandra s Rimom

Nije samo Marinković dugo pregovarao s Rimom, nego je to činio i sam kralj Aleksandar. Indirektni pregovori započeli su kasno 1930. godine, i to pomoću talijanskog posrednika Guida Malagole Cappija koji je dekorirao dvor na Dedinju i za kojega je Aleksandar utvrdio da ima >>Uho« Ducea. Aleksandar mu se u početku gorko žalio na pisanje talijanske štampe, na njena razna izmišljanja poput neke tek otkrivene urote generala u kojoj su mnogi obješeni i strijeljani, a od toga ni j edna riječ nije istinita, jer je vojska vrlo disciplini­rana i apsolutno pouzdana. Ne mogu shvatiti - govorio je Aleksandar Cappiju (zapravo Mussoliniju) - zašto Italija tako .postupa, da nam stvara teškoće, kad bi obje zemlje mogle imati velike koristi od dobra ,prijateljstva, budući da smo mi agrama, a Italija industrijska zemlja. Optužuju nas da želimo rat. Hvala lijepa! Pa mi smo upravo izašli iz jednog rata pa znamo što to znači. I što bi rat dobro učinio? Sto bismo mogli dobiti njime? Uvjeravam vas - govorio je Aleksandar - da ne mogu zamisliti nikakav razlog da želimo rat, jer čak kad bi postojala 90-postotna .prilika da ga dobijemo, ja ne bih htio riskirati propast moje zemlje. Godine 1921 . bili su naši odnosi s Italijom najsrdačniji i bili smo potpuno spremni da Italija radi ·što god hoće svagdje osim na B alkanu, gdje bi svako pitanje trebalo biti riješeno na temelju uzajamnog. sporazuma. A tada je Italija pošla i zaključila ugovor u Tirani a da nas o tome nijednom riječju nije obavijestila. Počevši od 1 920-1921. godine Francuska je bila spremna da me privoli da potpišem ugovor o savezu i vršila je na me pritisak koliko god je mogla, a ja sam uporno odbijao da ga potpišem, zbog obzira prema Italiji, s kojom sam želio imati dobre odnose, no čim sam saznao za Tiranski pakt, dao sam upute mom ministru u Parizu da ga potpiše. Zatim je Italija potpisala i Drugi tiranski pakt i nakon toga smo pojačali naše veze s Francuskom. Sada smo dužni da slijedimo francusku liniju.

Razgovarajući tako često s Cappijem - siguran da "će sve prenijeti Musso­liniju - Aleksandar je neprekid

.no isticao potrebu nagodbe i dobrih odnosa

s Rimom. U jednom ga je času Cap.pi upitao da li bi htio da se sastane s Musso­Enijem, a Aleksandar mu je odgovorio da bi to vrlo rado učinio jer je o Musso­liniju uvijek govorio s divljenjem i razumijevanjem, čak oduševljeno; rado b i razgovarao s njim mirno i otvoreno, ali bi želio d a bude siguran d a je o n čvrsto spreman da nađu put sporazuma i da - kad ga nađu - njime i pođu. Kralj

5 5

nije želio da njihov razgovor doživi sudbinu svih razgovora ministara koji -pobudivši malu nadu - nisu vodili ničemu. Cini mu se da Mussolini - govoreći općenito - nije dobro obaviješten. U Italiji ljudi vjeruju apsolutno da je Jugo­slavija pod vlašću generala Petra Ziv kovića - što j e opet j edna od loših infor­macija, jer on (kralj) drži sve u svojim rukama i sam je uoveo Zivkovića iz Garde na položaj predsjednika vlade iz j ednostavnog razloga što je želio da na tom položaju ima čovjeka koji nema ničeg zajedničkog s politikom. General Zivković nema političkih ambicija i služi svome kralju kao odani sluga i spre­man je napustiti svoje mjesto i otići u svoj puk kad god to kralj zaželi.

Mussolini j e često govorio u prilog reviziji mirovnih ugovora - govorio j e dalje kralj - a nije posebice naglašavao d a bi ta revizij a imala biti uperena protiv Jugoslavije. Kad bi mogli razgovarati, vjerojatno bi mogli postići spo­razum o to.m delikatnom i važnom pitanju, možda najdelikatnijem i najvažnijem od svih. No prirodno, sve do tog vremena kralj se nalazi na strani onih koji se .protive revizij i. Govori se da su zbog toga vazali Francuske. Mi nismo ničiji vazali; ali imamo s Francuskom ugovore koji nas uzajamno vežu i j edva se može netko čuditi zašto smo i zašto i nadalje ostajemo u sporazumu s onima koji su, poput nas, zainteresirani u sprečavanju revizije ugovora.

U svibnju 1931 . bio j e već utvrđen plan o Aleksandrovu sastanku s Mu<�o­linijem tog ljeta u Italiji. Kralj je nestrpljivo očekivao taj susret, a u to j e vrijeme Marinković pregovarao s Grandijem u Zenevi i Aleksandar s e uvelike nadao da će taj razgovor donijeti konstruktivne rezultate o kojima bi mogao raspravljati s Mussolinijem. Međutim, izvj eštaj što ga je Marinković poslao iz Zeneve obeshrabrio je kralja pa j e zbog toga bio vrlo žalostan.

Vidite - govorio je kralj Cappiju (a zapravo Mussoliniju) - sporazum s Italijom znači promjenu čitave moje politike i potpuno j e preokreće. Moj a sa­dašnja politika temelji se na mogućnosti da dođe do rata: to je politika ugovora

· o savezu kojima se pribavlja zaštita ako dođe do napada, .politika naoružanja. Nema sumnje, to je dobra politika i u s ad ašnjim okolnostima mi smo prisiljeni da j.e slijedimo, no postoji i jedna daleko bolj a. Sadašnj a je politika negativna, politika koja uništava bogatstva naših država, koja nas sili da trošimo bilijune na naoružanje, i to najvećim dijelom u inozemstvu. Na drugoj strani, politika koju bismo mogli slijediti - ako bismo imali sporazum s Italijom - bila bi pozitivna, politika koja stvara bogatstva na liniji trgovinskog i industrijskog razvitka. Mi bismo ·smanjili naše izdatke na naoružanje, a da ne rai'!unamo go­leme koristi koj e bismo imali od mira i .povjerenja kad bi jednom bila uklo­njena ratna opasnost u Evropi, j er, na kraju krajeva, mi nemamo drugih nepri­j atelja kojih se plašimo osim Italije, a Italija nema nijednog drugog osim nas. A ako nastavimo da budemo neprijatelji, doći će dan kad će rat biti neizbježiv. A rat bi neizostavno bio svjetski rat - ili barem evropski - i to bi bilo ono što prevršuje mjeru za Evropu. Kakav rezultat! Sačuvaj nas Bože od toga ! Fret­postavimo da Italija povede rat i da u njemu pobijedi: što bi dobila? Dalmaciju. Pretpostavimo li da pobijedi Jugoslavija, mogli bismo dobiti Albaniju, Istru i Trst. Međutim, Albaniju ne bih uzeo ni kao dar; Istra nema veću vrijednost, a Trst ne bismo mogli držati zbog njemačkog pritiska, jer Nijemci žele da ga dobiju, da bi imali vlastitu luku na Sredozemlju. Pa kad bismo ga mi i mogli držati, bio bi za nas samo izvor izdataka i briga budući da imamo pune ruke posla s a Sušakom i Splitom, a Trst bi za nas bio luka s pasivnom bilancom -upravo tako kako j e to sada za Italiju. Jedno od osnovnih pitanja jest pitanje

56

Albanije. Italija je zaključila Tiranski pakt da štiti i brani nezavisnost i inte­gritet Albanije, no u tom se pitanju potpuno slažemo, a ja sam također izričito naglasio u j avnosti da sam spreman garantirati integritet i nezavisnost Albanije.

U li,pnju - pretresajući mogućnost susreta s Mussolinijem jer je Aleksan­dar i nadalje želio da se s njim sastane - ponovno su dodirnuli u razgovoru pitanje Albanije kao najvažnije između njega i Mussolinija. Tom prilikom kralj je primijetio da Italija ima stvarnu vojnu bazu u Albanij i ·protiv Jugoslavije koja je »poput strijele u našem tijelu«.

U srpnju Cappi se vratio iz Italije, gdje je prenio kraljevu ozbiljnu želju da se sastane s Mussolinijem i donio poruku da Mussoliniju ne bi odgovaralo da do sastanka dođe sv·e_ do rujna 1931 . Kralj se spremno složio s tom odgodom. Drugog je dana Cappiju obrazložio jugoslavensku vanjsku politiku i inzistirao na tome da Jugoslavij a nema, apsolutno nema nikakvih agresivnih namjera, jer je već ugovorima .postigla sve što je. mogla željeti. Osim toga ona nema nikakvih ekspanzionističkih težnji na polju međunarodne politike budući da ne želi ni kolonije ni mandate. Njena je politika lokalna politika jer ima više po-

, krajina, poput Crne Gore i drugih, koje su prostrane i izvanredno siromašne. Mi smo zainteresirani samo u pitanjima srednje Evrope koja se mogu odraziti na nas; Italija, naprotiv, kao velesila mora voditi svj etsku politiku i biti zainte­resirana za azijska, afrička i druga pitanja - sve pitanja o kojim mi nećemo nikada imati išta da kažemo i povodom kojih neće logično biti nikakva sukoba među nama. No, inzistirao je i dalje da bude točno informiran o talijanskom stajalištu prema albanskom pitanju, budući da je jedino ono - govorio j e Aleksandar - o d kapitalne važnosti u odnosima s Italijom. Stoga je Cappiju predložio da Mussolini pošalj e u Beograd kralju osobu-stručnjaka za to pitanje ili da mu dopusti da s Cappijem pošalje u Rim osobu koju kralj smatra da je najprikladnija za tu zadaću i koja j e uz njega već duži niz godina i stoga pozna njegove ideje o tome, a to je B. Jevtić, ministar Dvora. Nitko u njegovoj oko­lini - govorio je Aleksandar - ne zna ništa o razgovoru s Cappijem, čak ni Marinković. Dođe li do sastanka i postignu li sporazum, reći će Marinkoviću: tu politiku ima slijediti i Marinković će to izvršiti.

Međutim, Jevtićev put u Rim bio je potpuno jalov: nije ga Mussolini čak ni primio i Aleksandar je bio razbješnjen zbcg toga. Nije došlo do planiranog sastanka u rujnu, ali je Galli početkom 1932: godine stigao iz Rima noseći nacrt sporazuma »potpunog do u detalje«. U razgovoru s Gal!ijem kralj se interesirao da li je razgovarao s Mussolinijerri o albanskom pitanju, a talijanski mu je po­slanik ljubazno odgovorio: Naravno, Veličanstvo, ali ·u toj točki Italija se ne može odreći svojih prava, što je Aleksandra razljutilo - a po prirodi bio je neurasteničan - jer je albansko pitanje bilo jedino u kojem je želio da Italija popusti, dok je u svim drugim pitanj ima bio spreman .prihvatiti talijanska sta­j ališta u cijelosti. Sporazum između Italije i Jugoslavije - rekao je Cappiju drugoga dana - mora biti apsolutan i potpun, ili ne može uopće postojati. Pre­više smo blizu jedni drugima i naši interesi previše su slični. Mi moramo biti ili vrlo dobri prijatelji, ili neprijatelji. Tu nema srednjega puta. U Italiji govore: »Jadran mora biti naš.« Zar on nije vaš? Možemo li se mi s naša četiri broda natjecati s Italijom? »Italija mora imati ključeve Jadrana«, a nije li ih ona već dobila s otocima? I kad jednom budemo povezani dobrim prijateljstvom, zar mi nećemo imati isti interes da zajedno čuvamo ključeve Jadrana? U tom slučaju bio bih voljan da vam predam Boku kotorsku da zajedno branimo naše zajed­ničke interese na Jadranu .protiv trećih.

57

Kad se konačno uvjerio da je Mussolini izrazio najozbiljniju želju da pri­preme sastanak s kraljem, Aleksandar je rekao Cappiju da ode Mussoliniju i da mu saopći njegove opće .poglede ovim redom:

Vanjska politika: Mir i srdačni sporazumi s našim susjedima i udaljenim državama. Puna sloboda za talijansku ekspanziju. Italija prirodno ima potrebu da se širi zbog prevelike gustoće stanovništva, i to u Africi ili u Aziji. Ako bi druge velesile željele da blokiraju te težnje Italije, mi ćemo biti uvijek spremni da je podržimo. Mi nemamo kolonijalnih težnji jer imamo dovoljno posla kod kuće.

Društvo naroda: Mi se obavezufemo da ćemo poduprijeti talijansku politiku i »složno veslati« u svim pitanjima. Sporazum bi donio razoružanje kao nepo­srednu i automatsku posljedicu j er se mi naoružavamo isključivo protiv vas. Mi_ bismo mogli stoga podupirati u ženevi prijedloge Ducea o razoružanju.

Francuska: Mi nemamo ništa protiv Francuske i ja neću ništa učiniti pro­tiv nje j er sam j oj ,previše obavezan, ali ja ću joj iskreno i slobodno reći : >>Mi smo vrlo dobri prij atelji, ali ja imam tak()đer druge dobre prij atelje : naše su­sjede Talijane« - i to je sve. Francuska neće imati šta da kaže.

Unutrašnja politika: Mi nemamo ništa mijenjati i nemamo nikakve preten­zije za teritorijalnim širenjem: Rat do istrage protiv svake moguće boljševičke infiltracije u zemlju. Nikakva snošljivost, nikakav obzir, nikakav azil ni za j ednog talij anskog antifašističkog emigranta. Unapređivanj e kulturnog i trgo­vinskog razvitka, smanjenje naoružanja na točno potrebnu mjeru i upotreba golemih vojnih investicija u korist mirnodopske .industrije.

Trgovinska i financijska politika: Mi smo pripravni da .kupujemo sve tali­j anske proizvode isključujući proizvode drugih zemalja pomoću carinskih tarifa.

Mi smo spremni da idemo čak tako daleko da zaključimo neku vrstu ca­rinske unije i srušimo granice, da čak Mađarsku uvedemo u tu kombinaciju budući da nemamo nikakve posebne ili ozbiljne razloge za sukob s njom. Una­pređivanje i zaštita organizacije talijanskih banaka u zemlji ; ,prednosti za tali­j anski kapital. Ako se sporazum ostvari, bit će kao da j e netko otvorio j edan nasip rezervoara. Voda će se kretati prirodno i neodoljivo i nitko neće biti potreban da to čini. Industrijski proizvodi, novac, sve će ići iz jedne zemlje u drugu u skladu s potrebama i prirodnim interesim a - i to će biti j edan stvarni, razborit i potpun sporazum. Konačno, individualni interesi zajedno čine opći interes j ednog naroda i veze interesa su najprirodnije i najtrajnije.

· Albanija: O tome sam vam već dovoljno govorio, ali ponavljam i izj avlj u­j em da nemam nikakvih pretenzija i nikakvih skrivenih budućih ciljeva u vezi s Albanijom. Ponavljam da ne želim imati ni Albaniju ni Albance. Ja sam spre­man da zajedno s Italijom garantiram integritet, slobodu i nezavisnost Albanije u najpotpunijoj formi koju bi Italija mogla zahtijevati - čak da i treću vele­silu (Englesku) učinimo stranom ugovornicom tog ugovora. Formula koj a j e prihvaćena s Belgijom i z a Beigiju bila bi idealna za Albaniju.

Govoreći općenito, ja mislim da se slažemo s Italijom. Mogao bih dodati da m e je Engleska informirala preko engleskog poslanika da b i s a zadovoljstvom primila zaključenj e sporazuma s Italijom i odvajanje od Francuske, da su naj­utjecajnije osobe u Jugoslaviji listom sklone takvu sp()razumu.

58

Cini mi se - zaključio je Aleksandar - da sam vam sve rekao. Idite i po­sj etite Mussolinija i izručite mu s moje strane izraze dobre volje i povjerenja u njega, ali bih vas molio da· mu kažete da ga zaklinjem da uzme stvar u vla­stite ruke. Dovoljno smo imali onih koji su govorili u naše ime.

Mussolini je l. ožujka 1932. dao posredniku Cappiju ovu poruku kao svoj odgovor:

Recite Njegovu Veličanstvu da sam prvo slušao, a zatim pomno čitao vrlo zanimljivu izjavu što mi j e bio dostavio i zamolite ga da mi da vremena da for­muliram sporazum koji će biti u našem zajedničkom interesu i zadovoljenju.

U uvodu tom sporazumu moramo prvo reći da on proizlazi iz želje za mirom ne samo između naša dva narod� nego za mir Evrope.

Zato: 1. Italija i Jugoslavija izjavljuju da radi takvoga mira imaju zajednički

interes u očuvanju integriteta i nezavisnosti Albanije. 2. Jugoslavija, mequtirr., izjavljuje da talijanski interesi prevladavaju u

Albaniji budući da su to .priznali i ugovori i Konferencija ambasadora. 3. Italija se obavezuje da se neće ·okoristiti pravima koja je dobila ugovori­

ma i na koji način koji bi mogao štetiti interesima Jugoslavije ili slabiti pakt prij ateljstva.

O trećoj sili kao j amcu sporazuma Mussolini je rekao : >> Samo smo dvije na Jadranu i najbolje j e izbjeći svaku izliku koja bi mogla dopustiti trećoj, ve­likoj sili da stavi nos tamo.<<

Sto se tiče trgovinskih ugovora koje bi mogli sastaviti stručnjaci i koji bi mogli ići čak tako daleko da predvide mogućnost carinske unije, Mussolini j e mislio d a bi t u također trebalo sastaviti jedinstvenu talijansko-jugoslavensku lučku upravu za Rijeku i luku Baroš. >>Kako je sada - izložio je on - Rijeka ne može živjeti jer nema >>Hinterlanda«, a luka Baroš ne može živjeti jer njen Hinterland<< nije .dostatan.<<

Mussolini je nastavio: >>Ovaj nacrt ugovora bit će dovršen za mjesec dana i zatim će biti podnesen Njegovom Veličanstvu na odobrenje. Tada naš sasta­nak može biti smjesta organiziran. Recite Njegovom Veličanstvu da će me za­teći u najboljem raspoloženju budući da taj sporazum mora biti potpun, lojalan i plodan ako ima biti tra�an. Po.d kraj mjeseca vi ćete doći k meni da primite nacrt ali me odmah obavijestite o mišljenju Njegovog Veličanstva o tim općim pitanj ima.<<

Kralj je 15 . ožujka diktirao ovaj odgovor na Mussolinijevu .poruku koju mu j e Cappi bio prenio deset dana prije:

Uzeli smo na znanje sa zadovoljstvom - stoji u njemu - jasnoću misli i lojalnost s kojom g. Mussolini gleda na bitne elemente trajnog sporazuma između naših dviju zemalja. Kako se čini da se slažemo u općim crtama, ostaje j edino za nas da postignemo definitivan sporazum sastavivši j asan i precizan nacrt.

Na našu žalost, međutim, točka 2) uvoda, kako ga je predložio g. Mussolini, naime >> da Jugoslavija, međutim, izjavljuje da talijanski interesi prevladavaju u Albaniji budući da su to priznali i ugovori i Konferencija ambasadora<<, ne izgleda nam u suglasnosti s načelima nezavisnosti Albanije, koju su priznale dvije garantne sile. Mi ne bismo mogli u načelu .priznati takvu pretežnost tali-

59

j anskih interesa u Albaniji. Mi u tome vidimo stalnu opasnost za naš spora­zum. Ta >>pretežnost<< je neodređena i dvosmislena: ona će dovesti do nepovje­renja. Nesumnjivo su privredni i financijski interesi Italije u Albaniji veći nego interesi Jugoslavije i ubuduće bit će to još više. Mi ne negiramo situaciju kakva j est de facto i mi ne možemo ništa poduzeti da diramo u talijanske interese u Albaniji (ili, možda, da ih ugrozimo).

Budući da sporazum mora biti besprijekoran, lojalan i duboko iskren, albansko -pitanje automatski nestaje. Zbog toga ne vidimo nikakva razloga za neko posebno priznanje pretežnosti talijanskih interesa u Albaniji.

Što se tiče preostalih pitanja slažemo se i dijelimo stajalište g. Mussolinija. Očekujemo s velikim nadama i primit ćemo s najboljom voljom nacrt ugovora što g. Mussolini misli da nam ga pošalje.

Kralj je raspravlj ao o cilju i opravdanosti Italije da daje naoružanje u ru­ke tako djetinj anstog naroda kakav su Albanci i zatim je nastavio ovako : Mi ćemo učiniti nešto veliko. Čak će Francuska - kad j ednom sazna da smo se u potpunosti pomirili s Italijom na trajan i lojalan način - osjetiti potrebu da se približi Italiji. Naš prvi stvarno ozbiljan i pozitivan korak pružit će dobar primjer. Ne može se predugo koračati u mjestu, a ako se mi odlučimo, drugi će nas svakako morati slijediti. Iako su pitanja koja dijele Italiju od Francuske mnogo ozbiljnij a - jer obuhvaćaju kolonijalna pitanja, pitanje Tunisa, pitanje mornaričkog pariteta itd. - ja ne sumnjam da će Francuska - nakon našeg sporazuma - biti mnogo skromnija u zahtjevima. Kad sam bio u Parizu, raz­govarao sam s g. Lavalom koji mi je rekao da namjerava popraviti odnos s Italijom i upitao me - kako je to učinio i g. Tardieu - da li imam tome što prigovoriti ili sam na neki način nezadovoljan time. Naravno, odgovorio sam da nemam ništa protiv i da bi mi to pričinjalo veliko zadovoljstvo. Francuski poslanik u Beogradu upitao me je to isto d ruge večeri i isto sam odgovorio.

Na pitanje što misli o prijedlogu A. Tardieua o podunavskom paktu, Alek­sandar je odgovorio: Vrlo sam skeptičan i ne mislim da će od toga išta biti. Mi­slim, međutim, da će se držati u Francuskoj ---,- budući da svijet ne zna da mi već dugo vremena pripremamo naš sporazum - da smo ga na brzinu sklepali da bismo onemogućili plan g. Tardieua o sporazumu u Podunavlju. što se mene tiče, nisam ni najmanje uznemiren zbog toga što bi se moglo reći ili pomisliti; potpuno sam indiferentan i nadam se da će g. Mussolini misliti kao i j a. Osim toga, kako sam rekao prije, ja sam skeptičan. Previše smo naučeni da svake minute čujemo o novim prijedlozima koji se u j avnost iznose bez ikakve so­lidne pripreme i zatim slijede konferencije i konferencije s istim rezultatom·: razočaranjem. Mislim da bi valjalo postupati obratno, kao što smo mi učinili : prethodno pripremati, proučavati detalje i interese u pitanju, raspraviti ih i kad je sve pripremljeno, podnijeti pozitivan, konkretan, vitalan i definitivan rezul­tat. To je sasvim nešto drugo. Zatražite u g. Mussolinija da vam da nacrt koji očekujem s nadom, povjerenjem i dobrom voljom - jednako kao što čekam s nestrpljivošću utvrđivanje datuma za naš sastanak. Idite, dakle, i neka je Bog s vama.

Međutim, niti je stigao nacrt niti je došlo do sastanka kralja s Mussolinijem. Čini se da Mussolini nije <uopće želio ni nagodbu ni sporazum s kraljem Aleksan­drom, nego se - sad više, sad manje - zanosio idejom >>dizanja ustanka<< u Hrvatskoj, čemu je od 1929. godine imala poslužiti i ustaška grupa u Italiji pod vodstvom A. Pavelića. Mussolini je uopće poklanjao veliku pažnju zbivanjima u

60

Jugoslaviji, posebno se zanimajući za položaj u Hrvatskoj . Svi važniji dokumenti talij anskog Ministarstva vanjskih poslova o tim pitanjima nose njegov paraf i nije pretjerano reći da je u to vrijeme živo želio raspad j ugoslavenske države i da . je vjerovao u nj . Mađarski i bugarski revizionizam, hrvatski separatizam (frankovci, odnosno ustaše), albansko .priželjkivanje Kosova i Metohije, sve su to bile u rukama Mussolinija poluge za eventuaLno rušenj e bedema koji mu je smetao za njegovo prodiranje na Balkan i u Podunavlj e. Najosjetljivija točka za jugoslavensko-talijanske odnose predstavlja_la je Albanij a, jer Aleksandar i vojni krugovi u Jugoslaviji nisu nikako pristajali da Albanija postane mosto­bran talijanskog prodiranja na Balkan (Makedonija, Solun itd.). I kad su to pregovori nedvoumno pokazali, došlo· je u j esen 1932. godine do >>velebitskog ustanka<<, a godinu dana kasnije do Orebova pokušaja atentata na kralja Alek­sandra u Zagrebu.

Dopunska literatura:

Vuk Vinaver, Engleska i italij ansko »zaokružavanje Jugoslavije« 1926-1928, Isto­rija XX veka, svezak VIII, Beograd 1966, str. 73-164; Ugrožavanj e Jugoslavij e 1919--1932, Vojnoistorijski glasnik, br. 1/1968, str. 127-150.

J·ohn Flournoy Mongomery, Hungary, The unwilling Satellite, New York 1947, str. 245-261 ; Kosta St. Pavlowitch, La Yugoslavie et l'Italie entre les deux guerres, Les conversation Marinkovitch-Grandi (1930-1931), Revue d'Histoire Diplomatique, Juillet-Septembre, No 3, 1967, Paris 1967, str. 1-14.

61

Reorganizacija Male Antante

U međuvremenu redale su se konferencije ministara vanjskih poslova Male Antante (Prag 1 922, Sinaia 1923, Beograd 1 924, Ljubljana 1924, Bukurešt 1925, Temišvar 1926, Bled 1 926, Joachimov 1927, ženeva 1 928, Bukurešt 1928, 1929, Beograd 1929, Prag 1929, Strbsko Pleso 1930, Sinaia i Bukurešt 1930, Bukurešt 1931, Montreux· 1 932, Beograd 1932). Tako je na konferenciji u Sinaji 1 925. go­dine bila stvorena »Mala Antanta štampe« predstavnika novinskih agencija država članica s j e dnim središnjim uredom, sa zadatkom da Pteko tiska pomaže učvršćivanju odnosa država članica i obrani njihovih interesa prema ostalom inozemstvu. U toku ljeta 1926. godine bili su u Bukureštu obnovljeni čehoslo­vačka-rumunjski i jugoslavensko-rumunjski garantni ugovori. To je svj etskoj j avnos:i poslužilo kao dokaz da su odnosi u njoj usprkos povremenim trvenjima i krizama ipak stabilni i da Mala Antanta nastavlja svoj pravac čuvanja sta­tusa quo u Evropi. Na sastanku u Joachimovu 1927. godine ministri su posve­tili posebnu pažnju ·privrednom zbližavanju država Male Antante i donijeli odluku da se njihova privredna zajednica potanje p rouči i kao temelj za rje­šenje ekonomskih odnosa i kao osnova za ekonomsku politiku za sve države nasljedaice u Podunavlju. Na konferenciji u Bukureštu (1929) donijeli su načel­no rješenje o trostranom ekonomskom sporazumu koji bi mogao poslužiti kao temelj srec!'lj<'�vropskom sporazumu sila, a n a konferenciji u Beogradu (svibanj 1929) pretreseni su odnosi svake pojedine države članice prema Sovjetskom Savezu. Proučavali su rezultate prethodne konferencije privrednih stručnjaka Male Antante u Bukureštu i odobrili njihove p rijedloge i program. Donijeli su zaključke o intelektualnoj_ suradnji država članica, a za člana Vijeća Društva na­roda bila j e određena Jugoslavija. Osim toga - a to j e istovremeno bilo i naj­važnije - bio j e donesen zaključak da se produže dotadašnji ugovori o savezu, ali i da se zaključi novi trostrani ugovor između Cehoslovačke, Rumunjske i Jugoslavije pod imenom »Generalni akt o koncilijaciji, izbornom suđenju i ure­đivanju sporova sudskim putem između triju država Male Antante«. I taj instrument - kao i raniji dvostrani ugovori o savezu među državama članicama

· Male Antante bio je načinjen po uzoru na tip ugovora Društva naroda. »Sma-trajući da iskreno poštovanje mirotvornih postupaka, pod :z;aštitom Lige naro­da, dopušta·uređenje svih međunarodnih sporova; ceneći visoku preporuku skup­štine Lige naroda (od 28 septembra 1928) svima državama da zaključe ugovore o rešavanju međunarodnih sporova mirnim putem rešilo se . . . « - stoji u nje­mu. Taj j e akt o koncilijaciji nesumnjivo učvrstio dotadašnje veze između držav;;t članica, a istovremeno je ojača·o njenu težnju naslona na Društvo naro­da. Taj je akt našao svoju nadopunu - kao rezultat konferencije u Strbskom Plesu (1930) - u novom sporazumu što su g a tamo zaključili >>U želji da j oš 'bolje učvrste veze prijateljstva i saveza . . . i dopune stalnim postupkom organi­zaciju političke suradnj e i odbrane zajedničkih interes1a . . . « Tri ministra vanj­skih poslova potpisala su Statut Male Antante koj im se određuju prava i duž­nosti d ržava članica. Sve su one - prema Statutu - potpuno ravnopravne u s�im pitanjima koj a se raspravljaju, kao i u mjerama koje se poduzimaju, i to načelo apsolutne ravnopravnosti mora se strogo poštivati. Njega se Savez ima naročito p ridržavati u odnosu prema Društvu naroda. Statut je predviđao tri

62

vrste zasjedanja ministara Male Antante: jedno j e bilo obično i redovno (go­dišnje), drugo obično neobavezno (u Zenevi -prilikom zasjedanja Skupštine Dr�­štva naroda), treće izvanredno i obavezno. Vijećem ministara upravlja - pre­pisivao je dalje Statut - predsjednik Vijeća koji se po utvrđenom redu mije­nja svake godine. Po Dopunskom sporazumu >>savet tri ministra može odlučiti da, po postignutoj saglasnosti, u jednome određenome slučaju, samo jedan mi­nistar ili d elegacij'a j edne države zastupa i brani gledište Male Antante pred međunarodnim forumima. Delegirani punomoćnik je mandatar jedne celine i ako ona ima samo obličje saveza". Na toj konferenciji pretresen je Briandov plan o »evropskoj uniji<< i tri ministra Male Antante zaklj učila su da taj pri­j edlog Francuske >> Ulazi u ciljeve politike Male Antante« koja želi da se u Evro­pi provede bolja .organizacij a za očuvanj e mira i mirnog razvitka čovječanstva. Mala Anta:rita se 1931. godine energično suprotstavila .pokušaju Beča da ostvari carinsku uniju s Njemačkom i čehoslovačka je vlada u ime čitave Male Antante, a u suglasnosti s vladama u Rimu i Parizu, obavijestila bečku vladu da bi takva unija bila protivna Zenevskom pPotokolu od 1922. godine po kome se Austrij a obavezala da ne otuđuje svoju nezavisnost i da se kloni svih pregovora i oba­veza, privrednih i financijskih, kojima bi kompromitirala posredno ili nepo­sredno svoju nezavisnost. U Montreuxu su ministri vanjskih poslova Male Antante, na izvanrednom s astanku, ponovno utvrdili da je svaka revizija gra­nica isključena i da takvi pokušaji mogu dovesti do ozbiljnih pv�ljedica. Osim toga trojica ministara složno su zaključila da prijedlog o nekoj >>podunavsk�j konfederaciji« nailazi na .gotovo nepremostive teškoće, a da bi Mala An tanta pn­stala na blok podunavskih država, ali pod uvjetom da se temelji na ugovorima o miru koji j•amče teritorijalni status quo. Na konferenciji u Beogradu (svibanj 1932) ministri su pretresali i Tardieuov plan o uređenju srednje Evrope. Teoret­ski su ga pohvalili, ali su rekli da je taj plan još daleko od toga da bi se mogao realizirati. Složili su se da je rješenje pitanja u užoj suradnji država članica Male Antante s Mađarskom i Austrijom, no da je planu prethodan uvjet suglas­nost svih evropskih država, a naročito onih neposredno zainteresiranih kako politički tako i gospodarski. Mala Antanta je. izrazila mišlje�j: da rješe�j e sredii.joevropskoga pri vrednog i političkog pitanj a treba prepushh podunavskim državama, i to pristankom svih sila, a nikako pod utjecajem ma koje od njih. Prema tome i u Beogradu je Mala Antanta ·ostajala pri ranijim odlukama.

Ne treba pri tom zaboraviti da su od 1929. godine dalje svake godine odr- . žavani i dogovori između generalštabova država članica Male Antante, gdje su štabovi dogovarali, usklađivali i razmatrali razne mogt:ćnosti za slučaj rata. Cini se da su u vremenu od 1 929. do 1937. godine razmatrali ukupno 19 varijanti ratnog plana.

Na sastanku ministara vanjskih poslova Male Antante u Zenevi bio je 16 . veljače 1933. potpisan Pakt o organizaciji Male Antante. U želji d a održe i organiziraj u mir, vođeni čvrstom voljom da pojačaju privredne veze sa svim državama bez razlike, a naročito s državama srednje Evrope, u težnji da oču­vaju mir u svim prilikama, da omoguće evoluciju prema definitivnoj stabiliza­ciji prilika u srednjoj Evropi i da zajamče poštovanj e zajedničkih interesa drža­va članica Male Antante, odlučni da u tom cilju daju organsku i stalnu osno­vicu prijateljskim i savezničkim odnosima koji među

_ njima

. po�toj�.

i uvjere�i u potrebu ostvarenja te stabilnosti putem ,potpunog lZJedn':_cenJ a �J�hove opce politike i osnivanjem j ednog upravnog organ1 te za]edmcke p�h��ke, gr

_upa

država članica Male Antante - stoj i u uvodu tdga pakta - osmvaJUCl taku Jed-

63 l l i

nu višu međunarodnu jedinicu kojoj mogu pristupiti i druge države, pod uvje­tima koji se imaju ugovoriti u svakom :pojedinom slučaju, odlučila je da dota­dašnju organizaciju učvrsti. Stoga Pakt predviđa osnivanje Stalnog savjeta država Male Antante, sastavljenog od ministara vanjskih poslova ili posebnih delegata imenovanih za tu svrhu, koji je upravni organ zajedničke politike. Njegove se odluke donose jednoglasno. Stalni se savjet - osim redovitih odnosa koje održava diplomatskim putem - sastaje obavezno naj manj e tri puta godiš­nje. Jedan .od obaveznih godišnjih sastanaka držat će se, naizmjence, u svakoj od država članica, a drugi u Ženevi za vrijeme zasjedanj a Skupštine Društva naroda. Predsjednik Stalnog savjeta bio bi ministar vanjskih poslova one drža­ve u kojoj se drži godišnji sastanak. Njemu pripada inicijativa za određivanje dana i mj esta sastanka, on određuje dnevni red i priprema odluke koje će se donijeti. Sve do prvog obaveznog sastanka iduće godine on ostaje predsjednik Stalnog savjeta. Prema potrebi Stalni savjet može donijeti odluku da se zastu­panje ili obrana gledišta država članica Male Antante u nekom određenom pi­tanj u povjeri j edn om delegatu ili delegaciji jedne jedine države članice. »Za svaki politički ugovor svake Države Male Antante, za svaki jednostrani akt kojim se menja ,sadašnja politička situacij a j edne od Država Male Antante s pogledom na neku treću Državu, kao i za svaki privredni sporazum koj i povlači važne :političke posljedice, biće ubuduće potreban j ednoglasni pristanak Saveta Male Antante. Sadašnji politički ugovori svake Države Male Antante sa trećim državama biće pos:epeno i ukoliko je to moguće izjednačeni.<< Pakt je osim toga predvidio osnivanje i Privrednog savjeta Male Antante radi postepenog koordi­niranja priv.rednih interesa država članica, bilo između njih, bilo u njihovim odnosima s trećim država>na, a djelovat će kao pomoćni savjetodavni organ Stalnog savjeta u njegovoj općoj .politici. Pakt je j oš predvidio organizaciju sekretarijata Stalnog savjeta Male Antante, a predvidio je i mogućnost da stalni savjet osniva druge stalne ili privremene organe. Zajednička politika Stalnog savjeta Male Antante ima biti prožeta - stoji u Paktu - općim načelima sadr­žanim u svima velikim međunarodnim aktima poratne politike poput Pakta Društva naroda, Pariškog pakta, Općeg pakta o arbitraži, eventualne konvencije o razoružanju i Locarnskih paktova. Uostalom, u ovom paktu ne. može biti ni­čega što bi se -protivilo načelima. i odredbama Pakta Društva naroda. Pakt je u pcs'ebnom članu predvidio da se obnavljaju ·na neograničeno vrijeme: ugovor o savezu između Rumunjske i Čehoslovačke od 23. IV 1921 , između Rumunjske i Jugoslavije od 7. IV 1921. i između ČehosLovačke i Jugoslavije od 31 . VIII 1922. (koji su 21. svibnja 1929. u Beogradu bili produženi, a koji su dopunjeni odred­bama ovoga .pakta), kao i Opći akt o k oncilij aciji, arbitraži i sudskom rasprav­ljanju, potpisan .u Beogradu 21 . V 1929.

Italija je 1933. godine izašla s prijedlogom o »direktoriju četiriju sila« koji je predviđao zaključenje pakta za politički sporazum i suradnju između Velike Britanije, Francuske, Njemačke i Italije. Sporazum bi bio zaključen na deset godina, a za to bi razdoblje četiri sile sporazumno donosile i provodile zaključke. Prijedlog je predviđao i priznanje revizije ugovora o miru po članu 19 Pakta Društva naroda, j ednakost prava u •naoružanju po utvrđenoj postupnosti za Njemačku, Austriju, Mađarsku i Bugarsku i - što je posebno važno - j edin­stveno zajedničko držanje »direktorija« u svima međunarodnim pitanjima. Taj talijanski .prijedlog naišao je na •opoziciju država članica Male Antante i njen Stalni savjet je 26. ožujka 1933. u Ženevi zauzeo stav da: L Mala Antanta po­zdravlja svaki ·sporazum između sila kojim se na prij ateljski način reguliraju

64

isključivo njihovi interesi; 2 . ne mogu se priznati njihovi sporazumi u odnosu prema trećim silama; 3. Mala je Antanta već sada •naj ozbiljnije rezervirana prema eventualnim sporazumima koji bi se odnosili na prava i interese država članica Male Antante; 4. Mala Antanta žali što se u pregovorima (u Rimu, Parizu i Loodonu) posebno istakla ideja revizionističke politike, što će neizo­stavno izazvati odlučnu reakciju i oslabiti osjećaj .povj erenja među malim i velikim državama.

Stalni savjet Male Antante zasjedao je prvi put u Pragu pri kraju svibnj a 1933. godine i tu raspravio pitanje revidiranog �povoljnijeg) k,oncepta o takv·u >>d irektoriju<<, a o eventualnoj reviziji mirovnih ugovora ministri su izjavili da » konstatuju da se pitanje revizije granica njihovih zemalja za njih ne po­stavlja. Ipak, u principu oni ne bi mogli dozvoliti da se vrši presij a u cilju revizije ni prema kojoj zemlji, jer sudbina teritorij a zavisi isključivo od ustav­nih odgovornih faktora i parlamenta, na osnovu odredaba pojedinih državnih ustava.<< Oni, dalje, >>konstatuju da se, pokretanj em pitanja revizije, samo još više truju uzajamni odnosi između država, podgrevanjem neostvarljivih nada, te se tako uvećavaju prepreke za normalizaciju odnosa između država<<.

Ministri vanjskih poslova Male Antante nisu ostali pri tom, nego su njihovi opunomoćenici 4. srpnja 1933. u Londonu potpisali Konvenciju o definiciji na­padača koju su potpisali još opunomoćenici Turske i - Maksim Litvinov Ha­rodni komesar za vanjske poslove Sovjetske>." Saveza ! Zaključili su tu k odven­ciju >>U želji da učvrste mir koji postoji između njihovih zemalja, imajući u vidu da Pakt Brian-Kelog, koji su oni potpisaN (pakt što su ga 1928. god. potpisali francuski ministar vanjskih pos1ova A. Briand i državni sekretar SAD Frank B. Kellog), zabranjuje svaki napad, nalazeći za potrebno da se, u interesu opšte sigurnosti, definiše na način koliko je moguće tačniji napad da bi se predupredio svaki pretekst za njegovo opravdanje, konstatujući da sve Države imaju pod­jednako prava na nezavisnost, na sigurnost, na odbranu svojih teritorij a i na slobodno razvijanje svojih institucija, nadahnuti željom da, u interesu opšteg mira, obez;bede svima narodima nepovredivost teritorije njihove zemlje, sma­trajući za korisno da se u interesu opštega mira, stave na snagu između nj ihovih zemalja precizna pravila koja definišu napad, u očekivanju d a ova potonja postanu opšta<<. Jugoslavenska je vlada pristala da potpiše takvu konvenciiu, ali je i nadalje odbijala da uspostavi diplomatske odnose s Moskvom (za razliku od Čehoslovačke i Rumunjske koje su to, zatim, i učinile). Istovremeno je pokazivala savršeno nezanimanje za sudjelovanje u nekom »istočnom LocarnU<<, paktu što ga je forsirala Francuska.

Dopunska literatura:

ista kao kod poglavlj a : Osnivanje Male Antante.

65

Balkanski sporazum (1934)

Dugo vremena trajali su razg.ovori i 1pregovori o mogućnosti užeg poveziva­nja balkanskih država, rpošto je na Balkanu - barem privremeno - došlo do popuštanja zategnutosti i poboljšanja odnosa, čak i s Bugarskom. U toj pobolj­šanoj atmosferi došlo je do prve balkanske konferencije (Atena, 1 930) u toku koje su se pojavile razlike pri raspravi o eventualnom balkanskom paktu sigur­nosti, o neke vrste >>balkanskom Locarnu«. Konferencija nij e pokazala da je pri-staša takvoga rješenja, nego je naginjala ugovoru u · kojem bi na prvom mjestu stajala suradnja i savez između balkamkih država. Sudio-nici konferen­cije morali su uvidjeti da je prerano razrađivati i sastavljati nacrt ugovoil"a o balkanskoj An tan ti, o njenim nadležnostima i organima. U rezolucij ama koje je konferencij a donijela bila su istaknuta ova načela: puna suverenost i ravno­pravnost balkanskih naroda; poštivanje narodnosnih cjelina ; načelo uzajamnog nenapadanj a ; obavezno .posredovanje i arbitraža. Konferencija je, dalje, prepo­ručila svim balkanskim državama da pomoću stvaranja djelomičnih carinskih saveza postepeno izgrađuju balkanski carinski savez.

Dru�a balkanska konferencija · održala je svoja zasjedanja u Carigradu i Ankari (1931), dok je treća, održana u Bukureštu (1932), pripremila i prihvatila nacrt ugovora o Balkanskom .paktu izrađen na osnovi tipskih ugovora Društva naroda. Četvrta konferencija održana je u Solunu 1933. godine, a to je ujedno bila i posljednja. Posao su potpuno u svoje ruke preuzeli diplol""'ati i suvereni, odnosno šefovi država. Tu su se isticali rumunjski miPistar vanjskih poslova N. Titulescu i kralj Aleksandar. Titulescu je razvio živu aktivnost, a kralj Aleksandar je u jesen 1933. godine napravio kružno putovanje od Bukurešta preko Evksinograda (Bugarska) do Carigrada i Krfa. Pri tom je opću pažnju pobudio sastanak Aleksandra s bugarskim kraljem Borisom s kojim je također

· razmotrio mogućnost stvaranja balkanslrog saveza. U tako pripremljenoj i po­pravljenoj atmosferi došlo je 3 . veljače 1934. u Beogradu do sastanka ministara vanjskih .poslova Rumunjske, Grčke, Turske i Jugoslavije i na toj su konferen­ciji ministri razmotrili elemente tadašnje situaeije na Balkanu, a bio je pregle­dan i nacrt (u Zenevi ranije utvrđen) Balkanskog pakta i pri tom je jugosla­venska strana zahtijevala da Paktu pristupi i Bugarska, što se, međutim, nije ostvarilo.

Pakt balkanskog sporazuma (parafiran u Beogradu 4. velj ače 1934) bio je svečano potpisan u Ateni 9. veljače 1934. i u njemu Grčka, Rumunjska, Jugosla­vija i Turska - u želji da pridonesu učvršćenju mira na Balkanu, nadahnute duhom sporazuma i koncilijacije, koji je bio od presudnog značenja pri izradi Briand-Kellogova pakta i za odluke Skupštine Društva naroda koje se na nj odnose, odlučne da osiguraju poštivanje ugovornih obaveza koje već postoje, kao i održavanje teritorijalnog poretka ustanovljenog na B alkanu - uzaj amno jamče sigurnost svojih balkanskih granica. One se obavezuju da sporazumno poduzimaju mjere za zaštitu interesa koje su jedna d rugoj jamčile i da ne podu­zimaju, bez .prethodnoga dogovora, nikakve mjere protiv drugih balkanskih država niti da u svojim odnosima preuzimaju obveze bez pristanka ostalih strana ugovornica. Pakt stupa na snagu odmah nakon 'potpisivanja, . a otvoren

66

je za pri•stup drugim balkanskim državama (Albanija, Bugarska). Osim toga osnovnog pakta bi.o je potpisan i jedan Dopunski protokol koji potanj e utvrđuj e obaveze država ugovo.rnica. Države ugovornice prihvatile su, uz ostalo, da će primj enjivati definiciju napadača utvrđenu Konvencijom o definiCij i napadača zaključenom u Londonu sa SSSR (1933) i još jednom utvrdile da se garancije utvrđene Paktom odnose samo na balkanske granice država ugovornica i na agresiju neke od balkanskih zemalj a. Budući da rok trajanja Pakta nije bio određen, u Dopunskom protokolu bio je određen postuJ?ak koji će važiti za produženje važposti Pakta. Bugari su kasnije ponavljali tvrdnje da je 17. III 1 934. bio u Beogradu potpisan i Tajni protokol država ugovornica Balkanskog pakta kojim se predviđalo vođenje zajedničke vojne intervencije protiv oru­žanih bandi (kačaci, odmetnici) što ih je .podržavala Bugarska, a po potrebi i potpuna ili djelomična okupacija Bugarske. Međutim, postojanje ili nepostoja­nje takvoga protokola nije sve do d anas nepobitno utvrđeno.

Mussolini je na taj i takav nepovoljan razvoj (sve jače organizacijsko po­vezivanje država članica Male Antante i stvaraJ!je Balkanskog pakta koji brani status quo, pa - last but not least [posljednje ali ne i najmanje] - znači po­boljšanja odnosa poslije posjeta bugarskog kralja i kraljice Beogradu u prosincu 1 933) odgovorio zaključenjem tzv. Rimskih protokola između Italije, Austrije i Mađarske 17 . ožujka 1934. da bi zajedno povele »suglasnu politiku ubuduće« . Tim j e povodom Mussolini izjavio d a Mađarska zaslužu'je bolju sudbinu pomoću revizije njenih granica jer je ona >>.opljačkana« : oteti su joj mađarski teritorij i . Stoga u Italiji sve mađarske težnje nailaze na najbolje razumijevanj e. Za Ju­goslaviju je rekao da su odnosi normalni, diplomatski korektni, da je moguće da ih poprave jer se privredni interesi obiju zemalja dopunjuju. Jugoslavensko­-talijansko pitanje doći će na red kad budu stvoreni posebni uvjeti. Citav život naroda u Italiji treba da se okrene vojnoj snazi zemlje. Historijski ciljevi Italije nalaze se u Aziji i Africi; ona malo ili gotovo ništa ne traži na sjeveru, ništa na zapadu.

Na sjeveru je već od kraja siječnja 1933. sjedio u kancelarskoj palači u Berlinu kancelar Adolf Hitler, vođa njemačkih nacionalsocijalista.

Šef francuske diplomacije L. Barthou: . otišao je u ljeto 1 934. na kružno ·putovanje Varšava-Prag-Bukurešt-Beograd .s mišlju o zaključenju nekog »istočnog Locarna« ili pakta koji bi nekako sprečavao eventualno širenje nacio­nalsocijalističke Njemačke. Sigurno je da nije dobro prošao u Poljskoj, a u Beo­gradu je u drugoj polovici lipnja čuo od samog kralja Aleksandra - koji u to vrijeme nije bio beskompromisno za naslon na Francusku i neopozivo članstvo u >>francuskom sistemu<< u Evropi - da Jugoslavija želi dobre odnose s Italijom, no da je to nemoguće. što se tiče naci.onalsocijalističke Njemačke, Barthou je čuo iz kraljevih usta da je Njemačka velesila koju valja uzeti ozbiljno, da je ona sutrašnji susjed Jugoslavije, da među njima (Jugoslavijom i Njemačkom) ima privrednih interesa, a da je germanska opasnost stvar budućnosti. Svakako je bolje - govorio je kralj - imati Njemačku za prijatelja nego za neprijatelja sve dok je to moguće i dok Nijemci ne zaprijete jugoslavenskoj državi. Do tih dana (lipanj 1934) Njemačka je - govorio je on - pokazivala želju da dođe do izmirenja između Bugarske i Jugoslavije, priznajući Jugoslaviji neke prednosti na Balkanu, pa zašto bi se odbacilo to .za konsolidaciju Jugoslavije povoljno djelovanje u njenoj politici. Takva politika ne smeta Francuskoj i Francuska bi trebala da se nekako sporazumije s Njemačkom i time riješi pitanje mira u Evropi. Barthou je na kraju svog boravka pozvao kralja da u j esen posjeti

\ 67

Francusku da tamo nastave razgovore, što je kralj i .prihvatio. Pred put u Francusku Aleksandar je !pokušao, u drugoj polovici rujna, uvjeriti bugarskog kralj a : u pratnji kraljice Marije i ministra vanjskih poslova B. Jevtića došao j e u Sofiju, što je ;povoljno odjeknulo u balkanskim zemljama (osobito u Turskoj), no i posebno nepovoljno u faš1stičkoj Italiji.

Dopunska literatura:

Prva balkanska konferencij a .(Rad Jugoslovenske nacionalne grupe), Beograd 1 93 1 ; Druga balkanska konferencija (Rad Jugoslovenske nacionalne grupe), Beograd 1934; Cetvrta baJ.kanska konferencija (Rad Jugoslovenske nacionalne gTupe), Beograd 1935; Desanka Todorović, Pitanje uspostavlj anj a diplomatskih odnosa između Kralj e­vine Srba, Hrvata i Slovenaca i Republi'ke Turske (1923-1925), Balcan:ca, IV, Beograd 1973, str. 265-289.

R. J. Kerner and H. N. Howard, The Balkan Conferences and the Balkan Entente 1930-1935, Berkeley 1936.

Pitanje priznanja Sovjetske Rusije

Dug niz godina j ugoslavenska država nij e imala diplomatskih odnosa sa Sovjetskom Rusij om (kasnije SSSR) zbog, u prvom redu, naglašenog antikomu­nizma kralj a Aleksandra i .,- poslije njegove .pogibije u Marseilleu 1934. godine - ·prvog namjesnika ·kneza Pavla. Aleksandar je čvrsto bio povezan s »bijelima« i mnogi je bjelogardijac u Jugoslaviji našao utočište. Stoga su i u prvim mje­secima života zajedničke j ugoslavenske države vrhovi vladajuće buržoazije odr­žavali službene i >>diplomatske<< odnose s naoružanom :-eakcijom u Rusiji (vlada admirala Kolčaka na primjer). Trumbić je 10. travnja 1919. iz Pariza j avljao Ministarstvu vanjskih poslova u Beogradu da ga je posjetio D. S. Sazonov, bivši ministar vanjskih poslova carske Rusije, u pratnji V. Strandtmana, i saopćio da vlada admirala Kolčaka ima namjeru da Strandtmana imenuje za svog otpravni­ka poslova pri beogradskoj vladi; da je sam Sazonov ministar vanjskih poslova u Kolčakovoj vladi i da j e pohvalio konzula u Odesi J. D. Milankovića; da je on (Trumbić) stekao dojam da bi Sazonov bio zadovoljan kad bi Milanković po­stao otpravnik poslova u Rusiji. Tim bi imenovanjem - javlja Trumbić -Jugoslavij a ušla u diplomatsku vezu s vladom u Omsku, a čini se d a tome s jugoslavenske točke gledišta nema prigovora, štoviše, da bi to bilo dobro. Zbog toga Trumbić moli vladu da mu j avi što misli o tome - kako bi mogao odgo­voriti Sazonovu.

Trumbić je ubrzo zatim (16. IV 1 9 19) nadopunio prednji brzojav i j avio d a g a j e petnaestog u mj esecu posjetio Strandtman d a mu u ime Sazonova kaže da s e admiral Kolčak zanima u kojem bi \SVojstvu trebalo primiti Milankovića u Omsku, a da je njegova (Kolčakova) želja da se požuri s imenovanjem.

68

Čini se da je vlada u međuvremenu pitala Nikolu Pašića i M. Vesnića što misle o tome. Stoga je Trumbić dva dana kasnije odgovorio Beogradu da se Pašić ·i Vesnić slažu s njim o potrebi da se postave službeni predstavnici u Omsku i Beogradu; da bi ta imenovanja sadržavala u sebi međunarodno pri­znanje jedne i druge vlade; da se Milankoviću može povjeriti otpravljanje poslo­va pri vladi admirala Kolčaka; da Trumbić čeka definitivan odgovor i ·odobre­nje za Strandtmana. U »Službenim novinama« izašla je zatim Objava o prizna­nju sibirske vlade kao vlade Rusije (Beograd, 28. IV 1919).

Uspostavivši i službene odnose s ruskom reakcijom, vlada Kraljevstva (Kraljevine) SHS, po direktivi Dvora, održavala je .prij ateljske odnose s njom, pružajući joj .podršku. Usprkos za sebe nepovoljnom razvoju događaja u Rusiji, službeni su vrhovi _ u državi ustrajali pri svome i Aleksandar je ukazom od 2. srpnja 1 920. postavio M. Boškovića za izvanrednog poslanika i opunomoćenog ministra prve klase u Petrogradu, s tim da u Parizu sačeka konačnu pobjedu bijele reakcije, kako bi onda mogao preuzeti svoju novu dužnost u Rusiji.

No britanska vlada pod vodstvom Lloyda Georgea nije bila toliko slijepa i neosjetljiva za stvarnost kao vlada u Beogradu i počela je jpak uviđati da već iz praktičnih razloga mora u određenoj mjeri mijenjati svoj odnos prema Sovjet­skoj Rusiji. Zbog toga je pokušala uspostaviti s njom trgovačke odnose. Trumbić koji se u to vrijeme nalazio u Londonu (kolovoz 1920) j avio je povjerljivim brzoj avom Ministarstvu vanjskih .poslova da je posj etio Philipa Kerra, osobnog tajnika Lloyda Georgea, i da mu je povjerio da je on (Trumbić) primio suge­stiju da se sastane s članovima sovjetske delegacije (Kamenjevom i Krasinom) _koja se toga časa nalazila u Londonu.

Iz Trumbićeve zabilješke od 17. VIII 1920. vidi se da je on to saopćio Kerru i da mu je pri tom napomenuo da bi htio čuti ima li britanska vlada što protiv takvih pregovora sa sovjetskim predstavnicima u Londonu. »Došao sam k vama kao sekretaru L. G.-a, jer on vodi politiku pregovaranja sa sovjetskom vladom. Za slučaj da se sastanem, namjeravam izvij estiti vas o razgovoru, na kojem bih slušao što mi se želi reći.<<

Kerr mu je odgovorio da britanska vlada želi uspostaviti odnose sa sovjet­skom vladom. Takva politika vodi k miru, a sovjetska vlada ima stvarnu vlast na teritoriju Rusije pa oni o njoj vode računa. Radi se samo o tome - rekao je dalje - da ustanove misli li sovjetska vlada iskreno i da li su njeni postupci i potezi u skladu s njenim obećanjima. O tome će se moći uvjeriti na pregovo­rima u Minsku. Ostane li pri mirovnim uvjetima s Poljskom, koje j e već saop­ćila, ne htjedne li tjerati propagandu u drugim zemljama i boljševizirati Polj­s ku, smatrat će je iskrenom. Nametne li uvjete, kojima je cilj da boljševiziraju Poljsku i šire boljševičku propagandu u drugim zemljama, onda ne žele nikak­vih odnosa s njima, a prekinut će i ekonomske pregovore.

Sutradan, 18. kolovoza, Trumbić je poslao Ministarstvu (za predsj ednika vlade) brzojav u kojem opisuje tok svoga razgovora· sa sovjetskim predstavni­cima. Taj brzojav - u dijelu koji se odnosi na te razgovore - glasi ovako:

»Prekjuče primio sam poruku od sovjetske delegacije, da bi se jedan od delegata htio upoznati sa mnom i razgovarati o budućim ekonomskim vezama sa našom zemljom, kada internacionalni odnosi između Rusije i velikih savez­nih sila budu uređeni. Tako se Krasin razgovarao i s ministrom Benešom. Re­zervirao sam ·Se dati odgovor. Juče sam posjetio Filipa Kerra, ličnog sekretara Lloyda Georgea, poveo se razgovor o ovome, kao i drugim pitanjima. Što se tiče

69

sastanka s a sovjetskom delegacij.om nije bilo .prigovora, nego m1 Je saopćene, da je stajalište britanske vlade, otprilike ovo : čekaju se vijesti o pregovaranju za .mir s poljskim delegatima u Minsku. Ako sovjetska vlada ne bude mijenjala uvjete, koje je već saopćila Engleskoj i ne bude tjerala boljševičku propagandu u drugim zemljama da izazove opću revoluciju, smatrat će se, da je njeno po­stupanje de bonne foi [prožete dobrom vjerom] i britanska će vlada stupiti s njom u odnose.<<

Trumbić j e dan kasnije (19 . kolovoza) j avio Ministarstvu da s e dan ranije odazvao poruci .sovjetske delegacije i sastao s dvojicom delegata; da je o razgo­voru izvijestio britansku vladu, a da je agencij a >>Reuter<< dala vijest u novine o tom sastanku; da se njihov razgovor kretao oko dva najvažnija pitanja : prvo, oko repatrijacije austrijskih ratnih zarobljenika j ugoslavenske narodnosti koji se još nalaze u Sibiriji, i drugo, oko pitanja uspostavljanja ekonomskih veza kad j ednom bude uređen međunarodni položaj nove Rusije. Sovjetski delegati -javlja dalje Trumbić - nisu ništa znali o međunarodnom položaju Jugoslavije. Tako je on bio p risiljen da ih obavijesti o činjenici da je Kraljevina SHS pri­znata u mirovnim ugovorima, a da su je separatne priznale sve države iz kruga savezničkih i neutralnih država.

U Beogradu j e, u međuvremenu, opet j ednom došlo do krize i nakon dugo­trajnih pregovaranja, audijencija, razgovora i kombinacija sastavljena je nova vlada pod predsjedništvom M. R. Vesnića. Trumbić je u njoj zadržao svoj resor: Ministarstvo vanjskih poslova. Iz Londona je brzoj avno zahvalio Vesniću česti­tajući mu na uspjehu. Napomenuo mu je pri tom da je i njegova osobna želja da se što hitnije vrati u Beograd, ali da je prisiljen ostati u Londonu još dan-dva da uzmogne doznati šta se sve zbilo na sastanku Lloyda Georgea s talijanskim predsjednikom vlade Giolittijem u Luzernu.

Novi predsjednik vlade Vesnić odgovorio je Trumbiću brzojavom od 26. kolovoza koji glasi ovako: »Za Ministra Inostranih Dela g. Trumbića. Primio sam sa blagodarnošću vaš telegram, br. . . . . Ministarski Savet danas rešio umoliti vas doći odmah. Najdalje do kraja ovog meseca. Povodom Vašeg raz­govora .sa punomoćnicima Sovjetske Rusij e, Vlada Vas moli ne nastavljati . ih . Vesnić.<<

Sutradan j e Trumbić brzojavio vladi da s opunomoćenicima Sovjetske Ru­sije nij� više razgovarao. I tako su, gotovo u zametku, završili - zasigurno na intervenciju regenta Aleksandra - pr:vi pokušaji sovjetske vlade da uspostavi kakve�takve veze s Kraljevinom SHS. ·

O pitanjima repatrijacije raspravljalo se .posredno: preko F. Nansena koji je bio zadužen u ime Društva naroda za ta pitanja. Tako j e M. Ni.nčić pisao njemu (Nansenu) iz Beograda 22. VI 1920: »Ima u našoj zemlji Rusa koji S\l bili ratni zarobljenici austrougarski i koje smo zatekli u zemlji. Oni nisu naši zarobljenici niti mi njih tretiramo kao takve nego su slobodni i žive od svoga rada po svojoj volji. Sto se tiče Rusa mi njih ne možemo predati j erbo oni nisu ratni zarobljenici i slobodno njima j e izići iz zemlje j er njih mi ne sprečavamo. Ako oni neće da se vrate, onda dobijaju karakter političkih emigranata i mi njih ne možemo silom izgoniti iz naše zemlje, ako se naravno ne ogreše o ze­maljske zakone.<< Nešto kasnije Ninčić je iz Pariza naredio da se Nansenu pošalje >>ovlašćenje d iskutovati sa ruskim vlastima pitanje o transportiranju ruskih zarobljenika; skrećemo pažnju da mi nemamo nikakvih ruskih ratnih za­robljenika i interniranih<<. Trumbić sam - vrativši se u zemlju - naredio je 13 .

70

X 1920. da se dostavi Nansenu d a dopušta odlazak bivših ruskih zarobljenika - >>Zbog toga nije potreban dolazak ikakve misije vlade boljševičke u našu zemlju; ovlašćenje da sa boljševicima pregovarate o repatriranju jugoslaven­skih zarobljenika iz Rusije poslali smo vam.<< Ovo isto ponovio je Trumbić u pismu Nansenu od 31 . listopada 1920.

U Beograd je u studenom stigao sovjetski zahtje.v da jugoslavenska vlada službeno zatraži repatrijaciju Jugoslavena iz Rusije, a zatim su Rusi ponovno ponudili uspostavu odnosa.

U vrijeme 1919-1921. položaj Sovjetske Rusije u velikoj se mjeri izmijenio jer je već održavala ekonomske i ugovorne odnose s niwm kapitalističkih dr­žava, a sam komesar za vanjske poslove G. V. Cičerin je 1920. godine isticao da Mala Antanta nije potpuno potčinjena Francuskoj i da se njene vlade bore za nacionalnu nezavisnost, a u interview-u od 22. ožujka 1921 . istakao da je Sovjetska Rusija sklona nezavisnosti malih naroda i da nema namjeru da raz­bija Cehoslovačku i države Male Antante.

Britanski premijer Lloyd George je sazvao ekonomsku konferenciju svih država u Genovi radi obnove svjetske privrede poslije rata i na nj u pozvao i delegaciju Sovjetske Rusije, što je izazvalo razne komentare. Culi su se glasovi da se u Jugoslaviji priprema rat protiv Sovjetske Rusije (okupljanje Wrange­lovaca) pa je jugoslavensko poslanstvo u Londonu to demantiralo i upozorilo j avriost da se ne sprema nikakva organizacij a protiv Rusije. I sam Nini:'ić je u ozujku 1922. izjavio da je Kraljevina SHS potpuno neutralna prema Sovjet­skoj Rusiji iako je ona »terorističkom akcijom<< htjela izazvati revoluciju u njoj . Odlučnu je poricao nove vijesti o nekim ratnim pripremama u Jugoslaviji i istak2.o da je ona neutralna, da se nije nigdje borila protiv revolucije izuzevši akcije u Arhangelsku i u Sibiru, ali je i te usamljene akcije vlada porekla, a što se tiče izbjeglica, njihovo prihvaćanje je posve humana stvar. Pašić je taj neutralni stav označio lapidarnorn rečenicom: »Boljševičkom režimu niti sme­tamo niti pomažemo.<< Ninčić pak, u internoj korespondenciji Ministarstva, pi­sao je ovako: " . . . ovde uvereni su da samo jedna demokratska Rusija može biti napredna i jaka, a ne samo da ne mislimo pomagati ovakvu akciju reakcionara koja se vrši iza leđa naših no nećemo ni tolerisati. Da smo i ranije bili obave­šteni već bismo preduzeli korak, ali aluzija sovj etske štampe o nekom sprema­nom pohodu na Rusiju i čak nekoj kandidaciji našeg kralja za cara nemaju nikakvog osnova.« Sam .general P. N. Wrangel prikazivao je stvari tako kao da se ne bavi politikom, a na glasine da mijenja svoju politiku prema Rusiji vlada je objavila da to ne radi. Ona će se i nadalje pridržavati načela neutralnosti, nemiješanja i sprečavanja rada emigranata. To je Ninčić u Skupštini samo potvrdio i izjavio da će se vlada starati da u vezi s Rusijom održi kontakt i spo­razum sa Saveznicima i prijateljima.

·

Konferen�ija u Genovi predstavljala je sovjetski diplomatski prodor u Evropu. Sovjetska je delegacija 6. travnja 1922. stigla u Genovu i 9. travnja došlo je do prvog susreta soVjetskih delegata s talijanskim predsjednikom vla­de L. Factom i ministrom vanjskih poslova Carlom Schanzerom. Sovjetska je delegaci-ja postavila pitanje o pozivu Turskoj i Crnoj Gori na konferenciju ! Ko­mesar Cičerin je u izjavi j ednom novinaru istog dana izjavio da se Rusij a ne miješa u jugoslavenske unutrašnje poslove; da je već u Beču htio uspostaviti dodir s Beogradom, ali je to jugoslavenska vlada odbila; da bi sada u Genovi bio sretan kad bi uspostavio odnose sa Srbima, samo što oni ne treba da sura-

71

l !

đuju s caristima. Čičerinov tajnik je izjavio da je njegova delegacij a zatražila da se saslušaju delegati 'Crne Gore samo zato što službena Jugoslavij a pomaže Wrangela, a i sam Čičerin je dao izjavu o ugnjetavanju Hrvata, Makedonaca i Crnogoraca u Kraljevini SHS (u pismu od 2. svibnja 1922) pa mu je morao odgovoriti delegat K. Kumanudi. Ipak je izjavio d a iskreno želi diplomatske odnose s njom i obećao repatrijaciju svih Jugoslavena iz Sovjetske Rusije.

U toku same konferencije do�lo je do susreta Ninčić-Čičerin što ga j e Pašić izrijekom dopustio. Na sastanku je bilo riječi o glasinama o nekoj jugoslaven­skoj akciji protiv Rusije i tu je Ninčić obećao da će svaku takvu akciju vlada spriječiti. Ninčić je obećao Čičerinu da će vladi u Beogradu prenijeti sovjetsku želju za obnovom diplomatskih odnosa, -dok će .šef sovjetske diplomacije, za­uzvrat, u Moskvi pobijati glasine o vojnim pripremama i objaviti dobru volju Jugoslavije da spriječi djelovanje emigranata. Dok se formalno ne obnove di­plomatski odnosi, sovjetski i jugoslavenski diplomatski predstavnici sastajat će se u· drugim zemljama.

Ninčić se u svom govoru pred Narodnom skupštinom 25. srpnja 1922. paza­bavio Genovskom konferencijom i rekao da je glavni problem kojim se Konfe­rencij a bavila bio ruski problem, odnosno pitanje privredne obnove Rusije. U tom pogledu Konferencija nije uspjela. Pri tom je istakao da je jugoslavenski interes općeg, a ne privrednog značenja. Privredna obnova Rusije - rekao je tadašnji šef jugoslavenske diplomacije - za nas je važna kao za člana evropske zajednice. Osim toga mi ne možemo zaboraviti da u ovom trenutku Utairu od gladi milijuni ljudi ruskog naroda koji toliko volimo. To za nas ne može biti ravnodušno. Međutim, u političkom pogledu naš se odnos prema sadašnjoj Ru­siji nije promijenio, iako međunarodni položaj Sovjetske Rusije nakon Genovske konferencije nije ostao neizmijenjen. »Mi smo bili od onih koji su sa zebnjom primili glas o pozivanju sovjetskih predstavnika u Đenovu na zajednički rad s predstavnicima drugih evropskih država. Pitali smo se da li je Evropa dovoljno pripremljena na tu opštu saradnju, i da li sovjetski režim neće jedini iz toga imati koristi, što će se napraviti most na provaliji koja razdvaja ta dva sveta : boljševički i sve ostale Evrope. Boljševici su, po rečima Lenjinovim, išli u ·Đeno­vu da zaključe pazar, ali u tome pazaru oni nisu gotovo ništa imali da ponude u razmenu. Sem toga za nas je bilo j asno da saradnja na Đenovskoj Konferen­ciji znači opšte priznanje de fakta Sovjetskog režima i da će se od toga prizna­nja međunarodni položaj ;promeniti. I to se dogodilo. Tamo se zasedavalo, di­skutovalo, pregovaralo i sporazumevalo sa sovjetskim predstavnicima kao i sa preds.tavnicima Rusije. Pri svem tom, kao što rekoh, naš stav prema Sovjetskoj Rusiji ostaje isti kao i pre Đenovske Konferencije. Nikakvo mešanje u ruske unutrašnje stvari. U tom pogledu mi smo uvek držali striktnu neutralnost i držaćemo j e i u buduće. Mi pređe nismo učestvovali ni u bojkotu ni vojnim ekspedicijama koji su karakterisali bili evropsku politiku prema Sovjetskoj Rusiji. Pa ni sada naša zemlja neće nikad biti središte jedne akcije koja bi se vodila, ma i protiv Sovjetske Rusije. Ali, s druge strane, mi nećemo ići ispred glavnih naših s aveznika u pogledu priznanja de jure sadašnjeg režima« - izja­vio je Ninčić.

Novine su već stale donositi vijesti o predstojećem dolasku delegata sovjet­ske vlade u Beograd na pregovore i vlada je na molbu »Politike<<, u vezi s ta­kvim glasinama, objavila ovo saopćenje: ·»Prerano je još govoriti o ka:kvom svr­šenom direktnom sporazumu sa sovjetskom vladom. Da do toga dođe potrebno je bilo da se prethodno konsultuju i naši s aveznici. To je već učinjeno i sada

72

se traži način da se i politika naše zemlje prema sovjetskoj vladi koordinira sa savezničkom. Mi ni u kom slučaju ne možemo izostati iza ostalih naših savezni­ka koji su već u izvesnoj meri angažovani u pregovorima raznih vrsta sa so­vj etskom vladom.«

U listopadu iste godine jugoslavenski poslanik u Berlinu pregovarao je sa sovjetskim predstavnikom o razmjeni delegata za repatrijaciju i trgovinu, s tim

· da taj delegat uživa sve povlastice diplomatskog ,predstavnika. Taj je prijedlog vlada u načelu odobrila, s tim da u Jugoslaviju .dođe sovjetski predstavnik isprva kao delegat Crvenog križa. Na konferenciji u Lausanni o tome su ras­pravljali sovjetski delegati s Ninčićem. Na sastanku sa sovjetskim delegatom Vorovskim bilo je govora o uspostavi diplomatskih odnosa. Vorovski je isticao da postoji nesumnjiva zajednica rusko-jugoslavenska i rekao, ako je Srbija mo­gla surađivati s carem koji je htio vlast nad Srbijom i Balkanom, da se još više mora povezati s novom, demokratskom Rusijom. Pri tom je uvjeravao da se neće miješati u unutrašnje stvari Kraljevine SHS i štaviše uvjeravao da mu se čini da je i u njuj režim demokratski kao i u Rusiji . I ostali sovjetski diplomati govorili su o slavenstvu, »demokratskoj Jugoslaviji« i drugome, a Rakovski je 30. studenoga otišao u optimističkim procjenama tako daleko da je izjavio da dan jugoslavenskog priznanja nove Rusije nije dalek. Čini se da su se u Ochy­ju Šičerin i Ninčić sporazumjeli o izmjeni takvih delegata za repatrijaciju i trgovinu, ali je to Pašić - poslije demarša Strandtmana - spriječio. Izjavio je da još nije vrijeme za potpunu obnovu diplomatskih odnosa s Moskvom i tako onemogućio sporazum o osnivanju trgovinskih agencija u Moskvi i Beogradu. Odobrio je da se i nad<.ije u inozemstvu sastaju sovjetski i jugoslavenski diplo­matski predstavnici radi održavanja dodira.

Vlada u Beogradu dala je ipak pristanak da u Beograd dođe predstavnik sovjetskog Crvenog križa Korješkov. Taj Korješkov stigao je u Beograd iz So­fije i pobudio opću, ne malu senzaciju, a posebno zabrinutost u redovima broj­nih bjelogardijaca koje je Dvor štitio i pomagao. Stra.ndtman je odmah posje­tio Pašića i pomoćnika ministra vanjskih poslova Gavrilovića i tražio potanj a obavještenja o misiji Korješkova. Zapravo Korješkov je stigao u Beograd da s jugoslavenskim predstavnicima uredi tehnička pitanj a o repatrijaciji određenog broja ruskih izbjeglica i jugoslavenskih državljana koji su se još nalazili u So­vjetskoj Rusiji.

Na drugoj strani sam Čičerin pred svoj odlazak iz Lausanne govorio je no­vinaru »Politike« o odnosima između Sovjetske Rusije i Kraljevine SHS. Čiče­rin je tom prilikom rekao i ovo : »Još u 1 920 godini mi smo prvi predložili obno­vu odnosa, ali je Jugoslavij a to odbila. Od tada pa do Đenove nije ništa rađeno u tom pravcu. Tek od Đenovske konferencije nastavljeni su više privatni pre­govori. Sada pak pregovaramo da se usvoje neke. mere za repatriranje podanika i naših i vaših. Posle povratka g. Ninčića u Beograd ove mere treba da budu usvojene, nar6Čito dolaskom u Beograd .pretstavnika našeg Crvenog krsta Kor­ješkova.«

Na novinarevo pitanje: »Kako gledate na buduće odnose naših dveju ze­malja?« - Čičerin je odgovorio: »Ruski narod gaji najveće simpatije prema

, Srbima, kao i prema Hrvatima i Slovencima. Jačanju tih simpatija smetalo je to što su protivnici ruske revolucije nalazili pomoć u Beogradu. Ali kad se jed­nom ta prepreka otkloni, ne vidim ništa što bi moglo da smeta dobrim odno­sima između Rusije i Kraljevine SHS.«

73

Cičerin je i9. prosinca 1922. izjavio da je Kraljevina SHS zajedno s Fran­cuskom, Japanom; Bugarskom, Grčkom i Rumunjskom ranije sudjelovala u neprij ateljskoj koaliciji protiv Sovjetske Rusije, a u memorandumu o d 30. XII 1922. Cičerin i Rakovski osudili su versajski diktl!t i uključivanje Makedonije, Crne Gore, Dobrudže, i ·dijelova Albanije, Dalmacije i Hrvatske u tuđe države, a da se nije pitalo stanovništvo što želi.

N inčić u svom ekspozeju o vanjskoj ·politici pred Skupštinom 8. lipnj a 1923. nije izričito spomenuo Sovjetsku Rusiju, ali je uvelike uzdizao Francusku i sve što je ona učinila prije, za vrijeme i poslije rata. Pozabavio se i upitom jednog poslanika koji je s nepovjerenjem govorio o držanju Francuske. >>Cak se po­seta prijatelja našeg naroda Francuskog đenerala Le Rona - govorio je Ninčić - dovodila u vezu sa stvaranjem jedne nove grupe sila koju Francuska sprema za rat (čitaj : protiv Sovjetske Rusije). Sve je to netačno, a nije ni moglo biti tačno. Takva j edna ratoborna Francuska koja samo misli na rat, našem narodu nije poznata. Ni đeneral Le Ron, niti ma ko drugi nije od strane Francuske do­lazio k nama u takvoj misiji«. Na kraju je zaključio da jugoslavenska vanjska politika ima čisto defenzivne značajke: braniti stanje stvoreno ugovorima o mi­ru i uklanjati sve vanjske teškoće unutrašnjoj konsolidaciji narodne snage.

Godine 1924. SSSR su priznale Velika Britanija, Italija, Francuska, a njiho­va priznanja povukla su i druga. Međutim, na konferenciji ministara vanjskih poslova Male Antante (1924) raspravljalo se i o tom pitanju i tom se prilikom pokazalo da Rumunjska, Cehoslovačka i Kraljevina SHS imaju odvojene i raz­ličite poglede na priznanje Rusije de iure. Stoga su se na kraju složili da svakoj prepuste slobodne ruke u tom pitanju. Taj stav bio je kasnije samo potvrđen na sastanku mi-nistara Male Antante u Ljubljani.

Aleksandar je u razgovoru s talijanskim ambasadorom u Parizu pod kraj 1923. godine, a osvrćući se na govor Mussolinija u Komori, izjavio da se ne slaže s njegovim govorom. Mussolini je naime izjavio 30. studenoga da Italija ne smije ignorirati ulogu i značenje Rusije koj a se preporađa i da »Za priznanje Sovjet­ske Rusije de iure nema u fašističkoj vladi nikakvih zapreka<<. Ne slaže se s tim govorom jer misli - govorio j e kralj talijanskom diplomatu - da priznanje Rusije neće Italiji donijeti nikakve ni trgovačke ni političke plodove.

Ministarstvo vanjskih poslova u Beogradu .povuklo je ipak važan potez: saopćilo je 6. ožujka 1924. da je politička misija ruskog poslanstva u Beogradu prestala i da će .poslanik Strandtman ubuduće biti samo delegat za pitanje ru­skih izbjeglica. Mnogi su taj korak Ministarstva tumačili kao nagovještaj uspo­stave diplomatskih odnosa s Rusijom. Dok se sovjetska vlada službeno izj ašnja­vala za teritorijalni integritet jugos1avenske države, Kominterna je upravo tih godina donosila rezolucije u . kojima ima »sasvim površnog poznavanja prilika u našoj zemlji<< (J. Marjanović). Tako je Kominterna na svom petom.. kongresu (1924) donijela odluku da se jugoslavenska država, kao tvorevina zapadnoevrop-· skih imperij;:!lista, mora razbiti, ali je sovjetska vladina delegacija u Londonu, početkom kolovoza, izdala službenu deklaraciju vlade SSSR o međunarodmm pitanjima. U njoj se vlada izj ašnjava za federativna preuređenje države (Slo­venija, Hrvatska, Srbija, Crna Gora, Makedonija, Dalmacija) d a . bi se izbjegla opasnost od rata. Osim toga, a za istu svrhu, predlaže se dalje da se Bugarskoj omogući izlaz na Egejsko more i vrati južna Dobrudža (koju drži Rumunjska), te da se provede i neka revizija u prilog Mađarske, a na: štetu Cehoslovačke i Rumunjske, s tim da Rumunjska bezuvjetno mora vratiti Besarabiju Rusiji.

74

Nova vlada Lj. Davidovića s ministrom vanjskih poslova V. Marinkovićem u pristupnoj deklaraciji u Skupštini najavila je obnovu odnosa sa Sovjetskim S avezom kad Rusi usklade svoje poglede s međunarodnim pravom, dok je Pa­šić, u kritici, otišao tako daleko da je izjavio da je u Rusiji »Čifutska« banda, a da Jugoslavija čeka vladu koju hoće ruski narod. Marinković je nešto kasnije izj avio da >> idemo ka priznanju Sovjeta«, ali je pri tom spominjao i ravnopravne pregovore. No ubrzo je vlada morala uvidjeti da su otpori presriažni i napustila je svaku inicijativu u tom pravcu.

Nova Pašić-Pribićevićeva vlada s Ninčićem �ao ministrom vanjskih poslo­va naglašavala je svoj antiboljševički stav i Ninčić se u Rimu prilikom sastanka Vijeća Društva naroda sastao s britanskim državnim sekretarom za vanjske poslove sir Austenom Chamberlainom i novinarima 14. prosinca 1924 .. i�javio da je nova Pašićeva vlada antiboljševička i da stvara takvu frontu. To Je tmalo poslužiti i kao parola za predstojeće izbore u veljači 1925. godine. Iduće je godi­ne opozicij a jednoglasno zahtijevala od vlade - prilikom Ninčićeva ekspoze]a 25. ožujka 1 926. - da se prizna Sovjetski Savez.

U raspravi o vanjskoj politici ministar N. Perić je izjavio da se nij e promi­jenilo držanje Kraljevine SHS prema Rusiji. Ono se kretalo - izja:•io je P�ri� - » između želje da sa velikim ruskim narodom imamo uvek naJmtlmmje 1 bratske veze, i neizvesnosti da li je tad:,<;nji režim u Savezu Socijalističkih Re­publika konsolidovan, kao i da li je bezopasan u svojoj agitaciji. I baš zato što nas rukovodi -načelo nemešanja u ruske unutarnje s •vari, moramo izjaviti da nije lako doći do zaključka da je današnje stanje u fh:sij i dovoljno određen� i j asno da bi mogli doneti odluku o njegovome priznanjL:. lVfi ćemo posmatra

,tt

i pažljivo pratiti događaje . . . znajući da će naš narod pozdr&vth dan kada ce moći uspostaviti one odnose koji su oduvek postojali.«

Ministar vanjskih poslova u Vukićevićevoj vladi V. Marinković istupao j e pomirljivo prema Italiji, a o Sovjetskom Savezu rekao j e ovako: trgovačkih veza nismo imali ni onda kad je Rusija bila uređena zemlj a i kad je imala neku proizvodnju, a kakve veze možemo imati sad&•? Možemo li kupovati njihove brošure? To je samo jedna pripovijetka, trgovačke veze sa Sovjetskim Savezom !

Kralj Aleksandar proglasio je svoju osobnu diktaturu 6. siječnja 1929, a konferencij a ministara vanjskih poslova Male Antante, održana u Beogradu u svibnju iste godine, izrazila je stav da Mala An tanta u pitanju razoružanja stoji čvrsto uz Francusku, vodeći u prvom redu računa o sigurnosti i državnoj obra­ni. Pri tom su obnovili međusobne savezničke obaveze potpisujući novi ugovor na pet godina. Dodirnuli su, u raspravi, i pitanje uspostav� odnosa s SSSR, _ _ za što se zalagala čehoslovačka strana. Složili su se na kraJU da nemaJU msta mijenjati u ranijim odlukama.

Dakako da prvih godina diktature kralja Aleksandra nije .moglo biti riječi 0 priznanju Sovjetskog Saveza i eventualnoj uspostavi diplorr:ats�ih _ odno:a, ali pošto je kralj, oktrojem, 1931. godine uspostavio >>Ustavnost« 1 posao ponesta liberalnijim smjerom, stale su se ocrtavati konture i novih vanjskopolitičkih mo­gućnosti za režim. I u vezi s eventualnim priznanjem sovjetske države pojavljiva­li su se novi momenti na pragu 1933. godine kad je u FrancuskoJ - tada tek pn­vidnom hegemonu u Evropi - i njenim saveznicima stala j ačati spoznaja o potrebi i vanjskopolitičkoj korisnosti .političke suradnje sa Sovjetskim Savezom. Tom razvoju uvelike je pridonio dolazak dinamičnog i vehementnog, ah : luk:vo� i proračunatog vođe nacionalsocij alista Adolfa Hitlera na vlast u NJemackoJ

75

(30. I 1933). Francuska je diplomacija dobro osjetila - a u Berlinu je dugo vremena službovao jedan od njenih najboljih diplomata: Andre Franc;ois-Poncet - da prijeti opasnost njenom sistemu u Evropi i stoga je stala sve više nagi­njati klasičnoj formuli: traženju saveznika u velikoj državi na istoku (Rusiji, odnosno SSSR). Francuska se diplomacija nadala da će tako naći osiguranje od Hitlera i da će joj poći za rukom da na istoku stvori lanac država u kojem bi se nalazio i SSSR. Zato je E. Beneš imao potpuno pravo kad je ovako izrazio tu misao : evropska situacija bit će potpuno izmijenjena ako Rusija definitivno zakorači u evropsku politiku, posebno ako · uđe u Društvo naroda. Time će na­stati nova ravnoteža. Francuska u svom sporu s Njemačkom neće prilikom sva­kog sukoba stajati pred dva arbitra: Engleskom i Italijom, koji je uvijek gone na kompromis, nego će uz Malu Antantu i države Balkanskog pakta imati još i Rusiju s kojom može manevrirati . . .

I sovjetska diplomacija nalazila je sve više dodirnih točaka s Francuskom kad se dolaskom nacionalsocijalista na vlast ( 1933) bjelodano pokazalo da dota­dašnja linija suradnje (Rapallo) nije više moguća. Zato su sovjetski diplomati pokušali da Moskva normalizira odnose s državama članicama Male Antante i tu je značajna izjava sovjetskog diplomata u Varšavi Antonov-Ovsj enka koj i je po nalogu svoje vlade, u razgovoru s čehoslovačkim poslanikom V. Girsom, izjavio da je Sovjetski Savez spreman da normalizira političke odnose s Malom Antantom. Kao razlog za to naveo je zainteresiranost sovjetske vlade za dobre odnose s ovim blokom država. Sovjetski je predstavnik spomenuo i Jugosla­viju, dodavši da između SSSR i Jugoslavije ne postoje nikakve ozbiljne nesu­gl;Jsice koje bi priječile njihovo zbližavanje i zato bi beogradska vlada politički mogla samo dobiti u tom uređenju odnosa sa Sovjetskim Savezom. I u razgo­voru s čehoslovačkim ministrom vanjskih poslova Benešom u Ženevi početkom lipnja 1 934. sovjetski je komesar za vanjske poslove M. M. Litvinov izjavio da će SSSR pružiti potporu državama Male Antante pred diktaturama (čitaj : Nje­mačka i Italija) kako hi se tako sačuvali rezultati poslijeratne revolucije. Sovjet­ska će diplomacija stajati na strani Male Antante pri rješavanju restauracije Habsburga i »Anschlussa<< i ona se u potpunosti slaže - govorio je Litvinov "7" sa stavom država članica Male Antante da se velesile ne miješaju u balkan­ska pitanja. ·

Prijedlog B. Mussolinija o direktoriju četiriju velesila izazvao je nepovjere­nje i proteste u državama Male Antante koje su odmah potražile oslon na dru­goj strani : prilikom svjetske ekonomske konferencije u Londonu Rumunjska, Cehoslovačka i Jugoslavija (Mala Antanta) te Turska prihvatile su sovjetski prijedlog i 4. srpnja 1 933. potpisale Konvenciju o definiciji napadača. Taj akt bio je vrlo značajan ,po tome što je to ,prvi put u diplomatskoj historiji Evrope u međuratnom razdoblju 4a su države Male Antante zaključile i potpisale zajedno j edan akt s državom s kojom do tada nisu imale sređene odnose. To međutim, samo po sebi, nije još značilo i obnovu diplomatskih odnosa i izričito priznanje Sovjetskog S aveza, ali posredno priznanje svakako j est.

Sa sastanka Stalnog savjeta Male Antante održanog u Sinaji u drugoj po­lovici rujna iste godine - kojem su pred kraj prisustvovali i rumunjski i j ugo­slavenski kralj (Karol i Aleksandar) - bilo je na završetku objavljeno saopće­nje za štampu u kojem se navodi da su tri ministra prije svega pregledali re­dom međunarodnu situaciju i pri tom utvrdili sa žaljenjem da ekonomska kon­ferencija u Londonu nije dala željene rezultate; bili su jednodušni u ocjeni opće političke i ekonomske situacije u Evropi koja, s j edne strane, · pokazuje neko

76

poboljšanje, a s druge strane znakove nesumnjivog pogoršanja. Jedan s u drugo­me posebno čestitali na povoljnim rezultatima u povodu zaključenja Konvencije o definiciji napadača sa Sovjetskim Savezom. Nasuprot tome situacija u sred­njoj Evropi izaziva uznemirenje. Odredili su linije opće politike za pregovore koji ·se tiču srednje Evrope, potvrđujući u isti mah svoju politiku čvrstine i ne­povredivosti ugovora i dobru volju za suradnjom na ekonomskom polju sa svim susjedima. Sve što je s tim u vezi u posljednje vrijeme sugerirano s raznih strana pažljivo je ispitano u svjetlu shvaćanja kojima je temelj organizacijski pakt Male Antante i kojem iri države ostaju čvrsto privržene. Stalni savjet - kaže se na kraju - složio se o proceduri koja će se primijeniti pri razmjeni ratifikacijskih instrumenata tek potpisanog ugovora sa Sovjetskim Savezom ..

Ipak, pitanje uspostave diplomatskih odnosa SSSR i država Male Antante nije bilo tako jednostavno jer je vlada u Pragu bila najviše sklona da to pitanje jednom za svagda skine s dnevnoga reda, dok je vlada u Beogradu i nadalje ostajala hladna i rezervirana, u prvom redu zbog protivljenja samog kralja da Jugoslavija formalno i izričito prizna de iure SSSR i s njim uspostavi diplo­matske odnose. Pariz je pokazivao sve veću zainteresiranost za povezivanje s SSSR i stoga se trudio da slomi otpor Beograda. Tamošnj i jugoslavenski posla­nik M. Spalajković objašnj avao je vodećim ljudima francuskog Quai d'Orsaya da jugoslavenska vlada vidi znatnu razliku izmeđl' ulaska SSSR u Društvo naroda i njegova diplomatskog priznanja. Ulazak Sovjetskog Saveza u Društvo naroda - objašnjavao je on - značio bi, prema mišljenju beogradskog Dvora, značajan politički gest u tadašnjoj međunarodnoj situaciji, ali to bi ovisilo i o metodi kojom bi se to izvršavale. O eventualnom j ugoslavenskom priz,,anju Sovjetskog Saveza Spalajković je rekao da »bismo se pokazali slabi prema Sa­vj etima ako bismo ih sada priznali. Sovjeti bi mogli smatrati da to radimo zato što su oni potrebni nama a ne mi njima . . . << Iznoseći dalje svoje » argumente<<, Spalajković je naveo i to da priznanje Sovjetskog Saveza de iure od ostalih država ne bi imalo praktičnog učinka za SSSR jer bi on kao član Društva naroda ionako imao staLne dodire s ostalim državama.

Tu je bila prijelomna konferencija ministara vanjskih poslova Male An­tante u Zagrebu 22. siječnja 1934. Na njoj je Stalni savjet .pretresao, uz ostalo, važno pitanje B alkanskog pakta i pitanje priznanja SSSR. Donijeli su odluku - s kojom su se suglasili i njihovi šefovi država - da se uspostave normalni diplomatski odnosi s SSSR čim se za to utvrde potrebni diplomatski i .privredni uvjeti. Pri tom se pomišljalo · u prvom r·edu na to da se riješe postojeće poli­tičke razlike u gledištima između Moskve i BUkurešta, što se i pokušavalo, no stav j ugoslavenske vlade bio je i nadalje rezerviran. Dosljedno tome, jugosla­venski je poslanik u Bukureštu B. Čolak-Antić izjavio sredinom svibnja 1934. da je prema njegovoj informaciji, dobivenoj direktno od ministra vanjskih po­slova B. Jevtića, u Zagrebu bilo dogovoreno da Jugoslavija neće ni Rumunjsku ni Čehoslovačku sprečavati u uređenju odnosa sa Sovjetskim Savezom, iako će sama još pričekati. Diplomatski predstavnici i promatrači u Beogradu - ocje­nj ujući situaciju - uvjeravali su da kralj Aleksandar analizira međunarodnu situaciju prije svega s balkanskog aspekta i da stoga nije ni pitanje priznanja SSSR smatrao akutnim i zrelim. Jugoslavija je p riznavala posebne interese svojih saveznika: Cehoslovačke za njeno sudjelovanje u istočnom paktu i u ekonomskom pogledu; Rumunjske za rješenje pitanja Besarabije. S druge stra­ne, Aleksandar je isticao da »Jugoslavija nema nikakve slične interese i da zatD nije potrebno da s tom stvari žuri<<. Osim toga j ugoslavenska je diplomacija

77

upotrebljavala i ovakav argument: zaključenjem Konvencije o_ definiciji na­padača Jugoslavija je de facto već priznala Sovjetski Savez i stoga neki nov dokaz za priznanje nije ni potreban.

Sastanak Stalnog savjeta Male Antante u Ženevi 6 .. lipnja 1 934. prelomio je to pitanje zahvaljujući energičnom insistiranju čehoslovačkog ministra vanj­skih poslova Beneša na neizostavnosti takvoga koraka, jer - kako je govorio - u idućih nekoliko mjeseci može doći do važnih međunarodnih događaj a (pre­govori o regionalnom paktu između Francuske, SSSR, Njemačke i Poljske) i Cehoslovačka više ne može dalje odgađati normalizaciju odnosa sa Sovj etskim Savezom. Međutim, jugoslavenski je predstavnik Jevtić izjavio da >>Beograd ne prihvaća ni načelo zaj edničke note koj e bi saveznici u Maloj Antanti uputili sovjetskoj vladi ni obavezu normalizacije odnosa sa Sovjetskih Savezom. Kralj i vlada se u potpunosti slažu da to izvr.še Cehoslovačka i Rumunjska ali Jugo­slavija sebi rezervira sličan postupak za kasnije.<< Da bi malo oslabio takav odbojan stav, Jevtić je dodao da će Jugoslavija nastojati da to ostvari što prij e i da će do toga vj erojatno doći još prije jesenskog zasjedanja Društva naroda.

Tako su Rumunjska i Cehoslovačka formalno 9. lipnja 1934. priznale de iure

Sovjetski Savez - što su učinile Mađarska (4. veljače) i Bugarska (23. VII 1 934) - dok je to Jugoslavija >>privremeno<< otklonila.

L. Barthou, francuski ministar vanjskih poslova i zagovornik suradnje Francuske sa Sovj etskih Savezom, došao je - poslije Varšave, Praga i Buku­rešta - u Beograd na razgovore s kraljem Aleksandrom, d aleko najvažnijim političkim faktorom i u pitanjima unutrašnje i vanjske politike Jugoslavije u to vrijeme. Glavni predmet njihovih razgovora predstavljala j e Italija i oni su veliku pažnju posvetili razmatranju talijansko-jugoslavenskih odnosa. Barthou je u Beogradu - osim plana ·o »istočnor.-' Locarnu« - predložio i Sredozemni

pakt koji bi obuhvatio države Sredozemnog i Crnog mora. Njegov glavni cilj bio bi održavanje statusa quo .na Balkanu i zaustavljanje ekspanzivnih tenden­cija fašističke Italije. Bio je uznemiren i nagovještajima da kralj Aleksandar nastoji da se približi Njemačkoj i njemački ambasador iz Pariza je o Barthouu j avljao u to vrijeme Berlinu da Barthou shvaća ekonomsku zainteresiranost Njemačke za Jugoslaviju i obratno, no da Francuska ni pod kojim okolnostima ne može dopustiti da Njemačka postane konkubina Jugoslavije. Barthou se rastao s kraljem u nadi da će razgovore nastaviti u toku kraljeve jesenske po­sjete Francuskoj . Ipak dodirnuH su .pitanje odnosa Jugoslavije prema SSSR i čini se da j e kralj izrazio mišljenje da Sovjetski Savez treba .prvo da posvjedoči svoju lojalnost prema ,prijedlozima Francuske i Male Antante aktivnim sudje­lovanjem u Društvu naroda. »Neka se najprije pokaže u Ženevi« - govorio' j� on:

· ·

Sovjetski Savez ušao je 18. rujna u Društvo naroda, no dalj i razvoj preki­nuo je radikalno atentat na kralja Aleksandra i Barthoua u Marseilleu 9. listopada 1 934.

Dopunska literatura:

M. Kršljanin, Kontrarevolucionarna akcij a kraljevskih vlada u Beogradu protiv SSSR-a (1918-1929), Pregled, Sarajevo, listopad 19513, sv. 10, .str. 647-6513 ; Vuk Vina­ver, Jugoslavensko-sovjetski odnosi 1919-1929, Istorija XX veka; Svezak VII, Beo­grad 1965, str. 93-186; Prilog istoriji jugoslovenska-sovjetskih odnosa 1929-1934. godine, Istorijski glasnik, 1/1965, str. 3-59 ; Pašić, radi·kal i i pitanj e uspostavlj anj a j ugoslavensko-sovj etskih d iplomatskih odnosa, 1919-1926, Pregled, Saraj evo, s i j ečanj 1967, 217-230.

78

D r u g i d i o

1934-1941.

Njemački prodor na Balkan

Cini se da je do prvih pukotina u dotadašnjem vanjskopolitičkom sustavu došlo još za života kralja Aleksandra, i to pošto je Adolf Hitler postao njemački kancelar 1933. godine. Iz njemačkih diplomatskih dokurueonata jasno proizlazi da je kralj sa simpatijom dočekao Hitlerov uspon i da je bio sklon približavanju nacionalsocijalističkoj Njemačkoj . Ponavlj ao je tih dana da ima puno povjere­nje u berlinsku vladu, izražavajući istovremeno želju za poboljšanjem privred­nih veza. Tako je, na primjer, u razgovoru s njemačkim poslanikom u Beogradu A. Dufourom l. lipnja 1933. izrazio strahovanje zbog nagovještaj a talij ansko­-nj emačkog zbliženja i zaklj učenj a carinske unije između Italije, Mađarske i Austrije, jer je smatrao da bi to samo .pojačalo položaj Italije i koristilo Musso­linijevim imperijalističkim težnjama na štetu Jugoslavije. Stoga je i izj avio da više voli njemačko-austrijsku carinsku uniju i Njemačku kao susjeda (An­schluss !) nego Italiju. Pokazao je razumijevanje i za njemačke revizionističke težnje u pravcu istoka. Osobito mu se svidjela akcija nacionalsocijalista u Nje­mačkoj uperena protiv komunista i komunizma. I tom je prilikom kralj izra­zio nadu da će se privredna suradnja između Njemačke i Jugoslavije proširiti, kao što je on, nešto ranije, upozorio njemačkog diplomata da bi mu bilo drago kad bi mogao računati na povoljan njemački utjecaj u Rimu u prilog Jugosla­vije. Godinu dana kasnije bugarski car Boris, u razgovoru s njemačkim mini­strom vanjskih poslova C. von Neurathom, primijetio je da mu je kralj Alek­sandar .povjerio svoju misao o nastojanju da dođe do zbliženja s Berlinom, i to kako ekonomski tako i politički. I njegov poslanik u Berlinu u to vrijeme, Živojin Balugdžić, u razgovoru s Hitlerom 9. ožujka 1934, rekao je da u Beo­gradu postoji težnja da se oslobode veza s Francuskom i da stvore dobru atmo­sferu između Jugoslavije i Njemačke. Kao prikladno sredstvo za stvaranje takve atmosfere označio je izlaženje u susret Jugoslaviji na području vanjske trgovi­ne. A kako je njemačkoj diplomaciji upravo do toga bilo stalo, Hitler je odgovo­rio Balugdžiću da Njemačka ne goji nikakvo neprijateljstvo prema Jugoslaviji i da je spremna, koliko to leži u njenoj moći, .preuzeti jugoslavensku izvoznu robu. Hitler je odmah upozorio da je to moguće ostvariti samo u ograničenoj mjeri i uz odgovarajuće preuzimanje njemačke robe. Obećao je jugoslavenskom

7 9

poslaniku da će sve mogućnosti razmjene biti najozbiljnije uzete u pretres i d a će još istog mjeseca jedna delegacija otputovati u Jugoslavij u.

Zaključenje Rimskih protokola između Italije, Mađarske i Austrije (sredi­nom ožujka 1 934) samo je poboljšalo uvjete za politiku njemačko-jugoslaven­skog zbliženja. Novi njemački poslanik u Beogradu V. von Heeren j avio je Mi­nistarstvu vanjskih poslova u Berlinu da jugoslavenska vlada nije zadovoljna francuskim tumačenjem da »rimski trokut« ima zadatak da stvori nove garan­cije kako bi se spriječio »Anschluss« Austrije. U Beogradu je postojalo uvj ere­nj e da je prvi politički cilj Rima, u svim njegovim aranžmanima u Podunavlju, bio i ostao strateško zaokruživanje Jugoslavije. Zato je j ačanje talijanskog utje­caj a u Austriji utjecalo na j ačanje nepovjerenja j ugoslavenske vlade prema Italiji pa su francuska nastojanja da ostvare jugoslavensko-talij ansko zbliženje morala doživlj avati neuspjeh. Heeren je istovremeno za Njemačku pozitivno ocjenjivao djelovanje tih ugovora u jugoslavenskim odnosima s Francuskom i Njemačkom. O tome je javljao ovako: poslijeratni medeni mjesec francusko­-jugoslavenskog prij ateljstva već je davno prošao i ustupio mjesto jednom braku iz praktičnih razloga koji zbog nužde za zaj edničkom obranom od Italije ostaje neraskidiv, ali se zbog pregršti gorkih razočaranj a Jugoslavije sve više osjeća kao teret. To je započelo s drskim pokušajima liberalne francuske štampe da se miješa u jugoslavensku un'.'�rašnju politiku, a zatim je došlo do zatvaranj a pariških novčanih izvora uz istovremeno podnošenje priznanica za ranije prim­ljene zajmove. Sve je to pridonijelo da oživr želj a da se, čim to bude moguće, oslobode političke zavisnosti od Francuske u il:oju je Jugoslavija bila zapala. Osim te težnje u j ugoslavenskoj vanjskoj politici, lwj oj je cilj određeno oslo­bođenje od političkog utjecaja Francuske, u j ugoslavenskoj vanjskoj politici već duže vrijeme .postoji težnja koja ide za zbliženjem s Njemačkom.

Čini se da je Aleksandar već 1933. godine incognito putovao u Nfemačku i vodio razgovore s Hermannom Goringom koji je dugo vremena važio kao čovjek u vrhu nacionalsocijalističke ekipe zadužen za j ugoslavenske stvari. Si­gurno je da je pred svoj odlazak u Francusku u jesen 1934. poručio preko F. von Papena, njemačkog >>poslanika u .posebnoj misiji« u Beču, da je Jugoslavija do­duše u savezu s Parizom i da ima niz istih interesa s Francuskom, no da neće nikada sudj elovati u kombinaciji koja bi imala rješavati .srednjoevropska pitanja ako u njoj nije zastupljena Njemačka. Aleksandar je tako težio da oj ača vla­stiti položaj prema Francuskoj, da dobije od nje veće koncesije i da eventualno spriječi zaključenje sporazuma između Pariza i Rima uperenog protiv Berlina, a uz cijenu francuskog popuštanja talijanskim pretenzijama prema j adranskom susjedu. Koristeći s uparništvo između Italije i Njemačke (Austrija - j abuka razdora u to vrijeme), Aleksandar se nadao da će moći uputiti njemački >>Drang« prema j ugoistoku u nekom drugom pravcu, mireći se već unaprijed s priključe­njem Austrije Njemačkoj kao i - za Jugoslaviju - povoljnijim rješenjem ne samo od restauracije (eventualne) Habsburga nego i od talijanske dominacije u Austriji. Hitler j e sredinom 1933. godine j asno dao do znanja mađarskom mi­nistru predsjedniku G. Gombosu da se u potpunosti slaže s mađarskim težnjama prptiv Male Antante, istakavši da je osnovni cilj Njemačke da razbije Malu Antantu i da potisne Francusku iz srednje Evrope, ali nije u potpunosti podupro revizionističku politiku mađarske vlade. Kategorički je izjavio Gombosu da Mađarska može računati s političkom potporom Reicha samo u j ednom pravcu, riaime protiv Čehoslovačke. Srednjoevropska politika Njemačke temelj i se na pretpostavci da se Jugoslavija i Rumunjska pomoću ekonomske penetracije pri-

80

vuku u njemački interesni krug i da ih tako izoliraju od Čehoslovačke i Fran­cuske. Zato je od izvanredne važnosti za kasniji razvitak odnosa i stvaranje novog položaja u Podunavlju i Balkanu bio trgovinski ugovor između Jugosla­vije i Njemačke, zaključen l. svibnja 1934. godine.

U jednom memorandumu, što ga je nacističko Ministarstvo propagande do­stavilo Ministarstvu vanjskih poslova u Berlinu, navodi se kako neina nikakve sumnje da je cilj talijanske politike, osim stvaranja talijansko-mađarsko-austrij­skog bloka, razbijanje Jugoslavije (pri čemu bi Hrvatska imala biti priključena Mađarskoj, a najveći dio Slovenije Italiji) i pridobivanje Bugarske za takav ta­lijanski sistem. Tako bi i preostala Srbija bila neprekidno ugrožena s istoka. Najbolji način da se spriječe takvi talijanski planovi koji bi mogli ugroziti nje­mačke političke i ekonomske ciljeve u Podunavlju i na Balkanu predstavlj a njemačko-jugoslavensko zbliženje. >>Njemačko-jugoslavensko zbliženje djelovalo bi kao udarac mačem protiv talijanske politike u Podunavlju« i >> predstavljalo bi jednu zaista veliku liniju njemačke politike na Jugo-istoku.« Uz to u memo­randumu se ističe da bez Jugoslavije nema zatvorenog j ugoistočnoevropskog privrednog područja. Ako na ovaj način napadnu talijansko Podunavlje, ako is­koriste jugoslavensko ogorčenje na Francusku i Italiju, j ugoslavensko-njemački sporazum predstavljao bi udarac u glavu talijansko-austrijskom zbliženju. On bi bio najbolja parada prema Italij i, a isto tako i klica za rastrojavanje dota­dašnjeg francuskog s istema. Zbog toga stoji na kraju kao zaključak da ključ za jugoistočnoevropsko područje i za jugoistočnoevropsku politiku leži u Beo­gradu.

Sami pregovori o novom trgovinskom ugovoru s Njemačkom započeli su 15. ožujka 1934. i bili relativno brzo okončani. Tim je ugovorom njemačka stra­na izašla u susret Jugoslaviji preuzevši obavezu kupovanj a j ugoslavenskih po­ljoprivrednih proizvoda po cijenama višim od cijena na svjetskom tržištu, s tim da ne plaća u stranoj valuti (devizama) n ego putem clearinga, izvozom indu­strijske robe u Jugoslaviju, pa je tako udio Njemačke - osobito nakon prove­denih priv.rednih sankcija protiv Italije zbog napada na Etiopiju (1935) - po­rastao tako da je izbio na prvo mjesto i na njemu ostao sve do kraja. Takav razvoj ,predstavljao je povolj an preduvjet političkom zbliženju između Beo­grada i Berlina.

Njemačka strana, opravdano, pridavala je veliko značenje tom ugovoru i u cirkularnom pismu, što ga je Ekonomski odjel njemačkog Ministarstva vanjskih poslova uputio njemačkim diplomatskim predstavništvima u inozemstvu, stoji da se takvi ugovori ubrajaju u ugovore posebne vrste, koji osim svoje trgovin­sko-,političke sadržine imaju i političko značenje. Takvi ugovori imaju stvoriti u Mađarskoj i u Jugoslaviji dva uporišta za njemačku politiku u Podunavlju, prije svega da bi se djelovalo protiv Francuske i talij anske politike upravljene protiv njemačke ,politike u Podunavlju. U ovim ugovorima (s Jugoslavijom i Mađarskom) primijenjen je sistem tajnih financijskih povlastica, i to zbog naro­čitih ciljeva kojima se težilo. Tim povlasticama Njemačka je svjesno preuzela na sebe određene financijske žrtve, u interesu njemačke vanjske politike u jugo­istočnoj Evropi.

U daljoj perspektivi trebalo je - .prema planovima Berlina - da se Jugo­slavija pridruži bloku Mađarske i Bugarske (a možda i Rumunjske) pod vod­stvom Njemačke. Provođenje takve ili njoj slične politike olakšavala je činjenica' što Jugoslavija - strahujući od Italije, a ne od Njemačke! - nij e pokazivala

81

gotovo nikakav interes za istočni pakt (>>istočni Locarno«) koji bi - uz sudje­lovanje Francuske, Poljske, Njemačke i SSSR - imao, po uzoru na Locarnski pakt, osigurati mir na istoku.

U drugom j ednom dokumentu, sastavljenom u Vanjskopolitičkom uredu Nacionalsocijalističke stranke u drugoj polovici 1 934. godine pod naslovom >>Po­litika na jugoistoku·«, formulirani su pogledi i ocjene Vanjskopolitičkog ureda stranke na situaciju na Balkanu, odnosno ocijenjena je uloga pojedinih balkan­skih država u njemačkoj politici. Pri tam· se polazilo od činjenice da Njemačka na tom području mora uvijek računati s Italijom kao glavnim protivnikom, ne samo u Austriji nego i u Mađarskoj, Jugoslaviji i Grčkoj. Zato se ,u spomenu­tom referatu ispituj e gdje leže mogućnosti protiv talijanske politike. U njemu se tvrdi - pri analizi mjesta i značenja Jugoslavije za njemačku politiku na j ugoistoku - da u Beogradu leži osovina za svaku j ugoistočnu politiku, pa se zatim navodi da ne samo središnji položaj te zemlje, ni činjenica što Jugoslavij a mjerodavno sudjeluje u svim ugovorima zaključenim na jugoistoku, čini Beo­grad, za njemačku stranu, najvažnijim punktom j ugoistočne politike Reicha nego naročito snaga te zemlje i njen stav prema velikoin protivniku njemačke j ugoistočne politike: Italiji. Politika Beograda u poslijeratnom razdoblju u od­lučujućim stvarima bila je mjerodavna za cj elokupnu balkansku politiku. Smrt kralj a Aleksandra samo će vrlo malo ovo izmijeniti, jer kneza Pavla, koji j e određen z a namjesnika, kao ličnost treba bez sumnje izjednačiti s mrtvim Alek-· sandrom. U referatu se, zatim, izr::::si ocjena da je Jugoslavija unutrašnjopoli­tički čvrsta, da »hrvatsko pitanje<< nije takvo da bi moglo zaprij etiti opstanku d ržave, odnosno da Hrvatska nije država u državi i da se hrvatski narod osjeća kao ravnopravan član te države, a posebno se ističe kvaliteta j ugoslavenske vojske i tvrdi da je j ugoslavenski vojnik - bez obzira iz kojeg je narodnog stabla - po svom odgoju i izobrazbi sigurna garancij a čvrstoće državne struk­ture prema unutra i prema vani. Dalje se tvrdi da je j ugoslavenska država izgrađena francuskim kapitalom i da je razumljivo j ugoslavensko-francusko pri­j ateljstvo, . ali ono ne može Berlinu zadavati brigu j er se sve više hladi zbog francuskih nastojanja da dođe do zbliženja s Italijom, a i zbog činjenice što Francuska u ekonomskom pogledu nije mogla pružiti Jugoslaviji potrebne ga­rancije, pa je Jugoslavij a stoga upućena na Njemačku i njena nacionalna eko­nomika zavisit će od toga koliko će za nju biti otvoreno njemačko tržište. Sve ovo, kao i činjenica što iZmeđu Nj emačke i Jugoslavije ne postoje nikakvi raz­lozi za sukobe, stvara preduvjete za užu njemačko-jugoslavensku suradnju. Jača veza nije samo moguća, nego i prijeko potrebna. Ona se mora probiti na pri­vrednom polju, a mora biti privedena kraju i na političkom. Jedino pitanj e koje u interesu njemačke aktivne vanjske politike treba dodirnuti j est odnos B udimpešte prema Beogradu. Ima znakova koji pokazuju da su u Beogradu potpuno spremni da se raščiste loši odnosi s Mađarskom. Njemačka je d iploma­cija u tome prikladan posrednik. Stoga se u referatu dolazi do ovih programskih zaključaka: l. produbljivanje jugoslavensko-talijanskih suprotnosti (budući da samo konsolidiranje tih s uprotnosti .pruža Njemačkoj izjednačenje snaga n a j ugoistoku) koje leži u njemačkom interesu; srpanjski (neuspjeli) puč nacional­socijalista u Austriji s prijetnjom talijanske intervencije potvrđuje ispravnost ove teze; 2. hlađenje odnosa s Francuskom, koje je počelo na privrednom, mora se nastaviti na vojnom polju ; suradnj a u vojnim stvadma ne bi trebalo da naiđe i na kakve teškoće, jer za nju ,postoje kako personalni tako i stvarni pred­uvjeti; ovim se putem mora postići to da se visoki vojni krugovi Jugoslavije,

82

l

koji dijelom još uvijek stoje pod snazmm francuskim utjecajem, približe nje­mačkom stajalištu, kako bi se omogućila uža suradnja s njima; zato bi bilo potrebno uputiti jednog vojnog atašeja samo u Beograd (Jugoslaviju); 3. mora se dalje intenzivirati otpočeta zbliženje -na ekonomskom •polju, a agrama .politika š.to j e vodi Njemačka .pruža mogućnosti za to; njemačka strana mora i može j ugosla­venskoj državi j amčiti .preuzimanj e njenih p retežno poljoprivrednih proizvoda; ekonomska veza mora biti takva da preorijentacija Jugoslavije na druga trži­šta bude otežana, a po mogu.ćnosti učinjena i neizvodljivom; 4. Vanjskopolitički ured ima direktnu vezu s jugoslavenskim ministrom vanjskih poslova B. Jevti­ćem; moguće je i poželjno tu vezu produbiti osobnim dodirom.

Dakako da talijanska strana nije otvoreno istupala protiv nagovještaja nje­mačko-jugoslavenskog zbliženj a, ali je njemački ambasador u Rimu U. von Hasse! imao informacije od jednog svog povjerenika bliskog talijanskoj vladi da talijansko Ministarstvo vanjskih ·poslova (Palazzo Chigi) sa zabrinutošću gle­ga na taj proces i da misli da zbliženje Reicha s Jugoslavijom - koja se s Ita­lijom u poslijeratnom razdoblju nalazi u stalnoj zavadi, kojoj epilog može biti rat - može negativno utjecati na talijansko-njemačke odnose. Prema tom am­basadorovu izvoru Palazzo Chigi ne shvaća da Njemačka stupa u pregovore ko­jima je cilj da talijanskog neprijatelja pretvori u njemačkog prijatelja.

Vanjskopolitički koncept Kneza Pavla

Knei Pavle kao prvi namjesnik - nakon atentata u Marseilleu na kralja Aleksandra (9. X 1 934) - ostavio je u početku »Sve po starom«, nastojeći da se prvo orijentira u domaćoj i vanjskoj politici pa da zatim pronađe glavne su­radnike. Izmijenio je, doduše, i N. Uzunovića Jevtićem, ali mu je oko zapelo na Milanu Stojadinoviću, ministru financija u Jevtićevoj vladi, koji mu se činio najprikladniji da provodi nj egovu (Pavlovu) politiku. Dokumenti govore da j e Pavle tih mjeseci pozivao Stojadinovića službeno u audijenciju 14 puta ( u vre­menu od sredine siječnja do l l. VI 1935) i da su u tim razgovorima imali do­voljno .prilike da dogovore sve pojedinosti. Stojadinović je kao radikal u beo­gradskim krugovima uživao glas anglofila, a pri njegovu imenovanju za novog j ugoslavenskog ministra predsjednika i ministra vanjskih poslova (24. VI 1 935) bila j e djelotvorna ne samo preporuka tadašnjeg britanskog poslanika u Beo­gradu N. Hendersona (»On je u svakom slučaju temeljito naklonjen Velikoj Britaniji« - po Hender.sonu) nego i - njemačke strane (Hermann Gi:iring bo­ravi u Beogradu 6. i 7. VI 1935). Dakako, Stojadinovićeva vlada pohitala je da potvrdi svoju vjernost obavezama prema Maloj Antanti, Balkanskom sporazu­mu i Francuskoj, ali pažljivijim promatračima stvari su izgledale . drugačije. Njemački poslanik Heeren, na primjer, izvještavao je Ministarstvo . vanjskih poslova u Berlinu da su korijeni promjene vlade (Jevtić-Stojadin9vić) izrazito unutrašnjopolitičke prirode i da će sudbina i dugotrajnost vlade zavisiti od njena uspjeha i l i neuspj eha na polju unutrašnje politike. Heeren je naglašavao da je osnovna linija jugoslavenske vanjske politike zacrtana stvaranjem i raz­vitkom nove države, te da od jedne promjene vlade ne valja očekivati neke senzacionalne promj ene. Međutim, ta promjena vlade s pravom je izazvala uznemirenost u Francuskoj, Čehoslovačkoj i Rumunjskoj j er je bilo poznato

83

a s druge ubacuje !Se hitro i smišljeno u vakuum j ačajući trgovinsku razmjenu s balkanskim zemljama, u prvom redu s Jugoslavijom, kako bi podmirila svoje goleme potrebe vezane uz njen program naoružanj a, dok su Engleska i Fran­cuska, u tim prostorima i u to vrijeme, bile vrlo slabo ekonomski angažirane i prisutne, što je predstavljalo velik minus za njihovu politiku i :politički položaj uopće.

Dok je jugoslavenska strana vodila duge pregovore s Engleskom i Francu­skom, koji nisu dali očekivane rezultate, Berlin je ponudio jugoslavenskim pre­govaračima da preuzme 60 posto jugoslavenskog žita, s tim da za to žito plati cijenu koja je za 30 posto bila viša od cijene na svjetskom tržištu. To je uči­njeno zato da se postignu politički poeni i da se Engleska i Fran0USka politički postepeno potisnu iz Jugoslavije. Jugoslavenska je vlada prihvatila ponudu, a njemačkoj j e politici koristilo pri dobivanju na utjecaju i držanje francuske i britanske vlade u krizi oko Etiopije, osobito projekt sporazuma Laval-Hoare. Tim povodom Stojadinović je povjerio Heerenu d a se >> mali<< u Društvu naroda (članice Balkanskog sporazuma i skandinavske zemlje) ne bi u Ženevi protivili da prihvate zajednički francusko-britanski prijedlog za mir, ali je predviđao da bi se pregovori otegli, što bi Rim iskoristio da za vrijeme pregovora nastavi operacije, pri čemu se više ne bi morao bojati petrolejskih sankcija. Nije t'ajio pred njemačkim diplomatom da j e slom politike Društva naroda za Jugoslaviju »jako razočarajući« i da će iz tog iskustva morati izvući pouke i ubuduće se neposredno sporazumjeti s evropskim velesilama, isključujući Sovjetski Savez. U svakom slučaju - uvjeravao je Stojadinović njemačkog poslanika - Nje­mačka može biti sigurna da on ni u kojoj kombinaciji ili pregovorima koji budu naišli neće učiniti ništa što bi ma na koji način bilo upereno protiv Njemačke i da će njemačku vladu obavještavati o svemu što za nju bude zanimljivo.

Tako je u prvim mjesecima primjene ekonomskih sankcija protiv Italije ­kako navodi ž. Avramovski u svojoj knjizi Balkanske zemlje i velike sile 1935--1937 - došlo do osjetnog porasta j ugoslavenskog izvoza u Njemačku. Ako se usporedi udio Njemačke u jugoslavenskom izvozu u 1 934. godini, kad je bio 1 5,4 posto, i 1935. godine, kad je iznosio 18,7 posto, od uvođenj a sankcija dalje dobiva se ovakva slika: već u listopadu, iako sankcije još nisu stupile na snagu, njemački udio u jugoslavenskom izvozu povećao se na 21,2 posto, da bi u stu­denom bio 23,1 posto, u prosincu 29,1 posto, u siječnju 1 936. godine čak i 37,3 posto. Konačan rezultat za čitavu 1936. godinu bio j e 23,7 posto od cjelokupnoga jugoslavenskog izvoza u toj godini.

Njemačka je sličnu politiku vodila i prema ostalim balkanskim zemljama. Nastalu situaciju koristila je da se oslobodi dijela uvoza iz zapadnoevropskih ze­malja, s kojima je imala pasivan saldo, a robu plaćala u devizama. U prvom tromjesečju 1 936. godine njemački je uvoz iz tih država bio smanjen za 5,7 po­sto, s tim da je pojedinačno uvoz iz Francuske bio smanjen za 50 posto, iz Velike Britanije za. 25 posto, iz Nizozemske za 1 7,8 posto, iz Švicarske za 21 ,7 p osto, iz Poljske za 29,8 posto, iz Norveške za 20,8 posto. Na drugoj j e strani istovremeno bio p ovećan uvoz iz Bugarske za oko 200 posto, iz Grčke za 50 posto, iz Jugoslavije za oko 30 posto, dok je udio Reicha u izvozu iz balkanskih ze­malja 1 936. godine u usporedbi s izvozom iz 1 934. i 1 935. godine imao ovakvu sliku (u postocima):

86

1934 1935 1936

Bugarska 42,7 48,0 47,6 Grčka 23,0 29,0 36,4 Jugoslavij a 1 5,4 18,7 23,7 Rumunjska 16,6 1 6,5 17,6 Turska 37,0 4 1 ,0 51,0

Ako se sve balkanske države uzmu kao jedna cjelina, Njemačka je 1936. godine preuzimala više njihova izvoza nego sve ostale velesile zajedno. Pri tom valja istaknuti i činjenicu da ovakvo <povećanje izvoza iz balkanskih država u Njemačku nije pratilo jednako povećanje uvoza iz Njemačke u te balkanske države pa su potraživanja, zbog znatno p oraslog aktivnog salda, dostizala znatne sume (Jugoslavija 21 milijun reichsmaraka). Zbog toga su te zemlje kao uvoz­nice bile prisiljene da povećavaju udio Njemačke u njihovu uvozu da bi svoja salda uravnotežile, a to je upravo i bila teza vodećih njemačkih ekonomista (H. Schacht). Tako se udio Njemačke u uvozu balkanskih zemalja u 1936. go­dini znatno uvećao u usporedbi s dvije prethodne godine (1934, 1935).

1934 1 935 1936

u postocima Bugarska 40, 1 53,5 6 1 ,0 Grčka 14,7 18,9 22,7 Jugoslavija 13,9 1 6,2 26,7 Rumunjska 15,5 24,4 26,2 Turska 34,0 40,0 35,6

Takvim povećanjem udjela Njemačka je premašila udio Velike Britanije, Francuske, Italije i SAD zajedno! Kasnije je London pokušao popraviti to sta­nje, ali su pozicije Njemačke bile tako čvrsto ukorijenjene da ih Velika Brita­nija nije na Balkanu mogla ozbiljnije ugroziti. Njemačka je držala u ruci izvan­redno jako sredstvo: izvoz naoružanj a i ratnog materijala, a njeni ekonomski pregovarači uoči rata 1 932. godine znali su ga u danom času dobro iskoristiti. Dakako da se takav položaj Njemačke kao kupca i liferanta morao o draziti i na političke odnose tih zemalja.

Prijelaz na pozicije neutralnosti

- Dok su čehoslovačka i Rumunjska, koje je Hitlerova kršenje odredaba Mirovnog ugov�ra u Versaillesu (1919) i Locarnskog ugovora (1 925) uznemirilo ulaskom u d emilitariziranu zonu, kao države koje je neposredno i očigledno ugrozila njemačka ekspanzij a odnosno mađarski i bugarski revizionizam, Sto­jadinović je ostajao rezerviran izbjegavajući svako prijevremeno i brzopleto eksponiranje, uvjeren da Francuska i Velika Britanija neće .pokazati zajedno odlučan stav i poduzeti odlučne mjere. I jugoslavenski je generalštab u toj krizi

87

savjetovao: >>Treba strpljivo i, s potrebnom odmerenošću sačekati d a se opredele i izjasne d ruge države, naročito one koje su moćnije i u :povoljnijem položaju od nas, pa tek onda da se mi ispoljavamo. Takvim svojim držanjem svakako ne­ćemo ništa izgubiti. Takvo bi naše držanje trebalo da bude kako u slučaju d a dođe samo d o rezolucije ( u Društvu naroda) kojom se osuđuje postupak Ne­m ačke tako i u slučaju da se preduzmu :Sankcije prema njoj . << Stojadinović je službeno saopćio njemačkoj vladi d a je želja Jugoslavije da se rješenje rajnske krize traži :putem sporazuma, ali je opet oprezno izbjegavao da se izloži\ prije nego što stekne :p_otpunu sigurnost u stav ostalih zemalja, u prvom redu Engle­ske i Francuske. Čehoslovačka i, čini se, Rumunjska bile su spremne d a pruže vojnu pomoć Francuskoj ako donese odluku d a započne akcij u; međutim, Tur­ska, Grčka i Jugoslavij a izjavile su da su spremne da pomognu Francusku samo onda ako bi bila žrtva neopravdanog njemačkog napada, tj . ne pomoći je ako napadne Njemačku zbog kršenja Locarnskog ugovora i upućivanja trupa u Po­rajnje. Prema tome Mala Antanta kao cjelina nije pružila punu potporu Fran­cuskoj u toj krizi koja otvara proces raspadanj a »versajskog sustava« u Evropi. Engleska vlada zauzela je pomirljivo držanje prema Njemačkoj, distancirajući se od Francuske, i izjavila da sankcije na temelju Locarnskog pakta ne mogu proći, pa je i Stojadinović zaključio da podupre englesko, a me francusko staja­lište. Na odluku rumunjskoga predstavnika Titulescua d a podupre francusku tezu Stoj adinović je reagirao ovako: »Mi se ni do sada nismo nikad eksponirali protiv Velikih sila, čak ni protiv Italije koja je oglašena za napadača, a još ma­nje možemo to učiniti p rotiv Nemačke. Gaženje Lokarnskih ugovora je stvar Velikih sila i Belgije, i njihovo je da odrede svoj stav prema Nemačkoj . U po­gledu mera koje bi nam docnije predlagali prema Nemačkoj od strane Društva naroda, opredelićemo se prema našem interesu. Učestvovanjem našim u kritici Nemačke pred Savetom primili bismo nepotrebni odijum i stvorili tešku atmo­sferu. Na prvom mestu pogođeni bi bili naši privredni odnosi sa Nemačkom. Izvolite pokušati saopštiti Titulesku da se njegovom koraku u Savetu ne može­mo pridružiti.<<

U Londonu se diplomatskim sredstvima pripremao rasplet krize i Stojadi­nović je dao ovakve instrukcije jugoslavenskom predstavniku: »U razgovoru sa nemačkom delegacijom recite da smo vrlo zadovoljni što su došli u London i što celo pitanje uzima mirniji karakter što je i naša želja. Objasnite naš težak položaj zbog povrede Versajskog ugovora ne samo zbog Francuske, nego i kao opasnost za Bugarsku i Mađarsku da se posluže tim presedanom. Ali dodajte da m i želimo d a se u Društvu naroda sve to svrši na rečima i da mi nismo ni za kakvu direktnu akciju protiv Nemačke. Nebismo pristali ni na ekonomske sank­cije. Uopšte želimo da se putem pregovora dođe do mirnog rešenj a, pa stoga se nadamo da će Nemačka sa svoje strane biti popustljiva a mi ćemo delovati u istom smislu i na drugu stranu,<< Stojadinović j e ovako utvrdio pojedine točke: »l) Težiti svim sredstvima da se sačuva evropski mir. 2) Konstatovati povredu versajskog i Lokarnskog ugovora ali tražiti izlaz iz situacije putem pregovora između velikih sila. 3) Savetovati stoga i Francuzima i Nemcima uzajamnu po­pustljivost. 4) Francuzima reći da ćemo se staviti na njihovu stranu ako bi ih Nemci bez povoda napali. 5) Ako bi predlagali ekonomske sankcije prema Ne­mačkoj, biti protiv toga predloga, 6) Ne eksponirati se u izjavama protiv Ne­mačke, kao što se nismo eksponirali ni �:protiv Italije u j ednom mnogo težem slučaju povrede međunarodnog ugovora nego što je ovaj sadašnji. 7) Skrenuti pažnju Titulesk'll d a bez našeg prethodnog ovlaštenja ne daje izjave u naše ime

88

da ne bismo morali davati demanti kao što je bio slučaj sa onim komunikeom u ženevi od 12 , o. mj.<< [što ga je rumoojski ministar vanjskih poslova b io dao na svoju ruku - opaska B. K.].

Poslanik Heeren je u drugoj polovici travnja 1936. upozorio Ministarstvo vanjskih poslova u Berlinu na nove pojedinosti situacije. Kad se Italija jednom - j avljao je on - vrati iz Afrike kao pobjednica, predstavlj at će neposrednu prij etnju za J-ugoslaviju •i zato se pred odgovorne faktore jugoslavenske vanjske politike postavlja pitanje nove orijentacije. Naime Heeren konstatira da jugo­slavenskii mjerodavni faktori misle da je za zatajivanje aparata Društva naroda u pitanju talij anske agresije na Etiopiju odgovo.rna prije svega Francuska, te da se zbog toga osjeća sve veće udaljivanje jugoslavenske vanjske politike od traoicionalnog prij ateljstva s Francuskom.

·

I promjene izazvane zaključenjem njemačko-austrijslrog ugovora od l l . sr.pnja 1936. (povoljnog z a njemačku stranu) i nagovještaji sklonosti Rima da se .pomiri s »Anschlussom« pridonosili su da stav Beograda bude ispunjen oba­zrivošću i oprezom. Sve veća ekonomska povezar10st s Njemačkom i izgledi za skoro spuštanj e do Karavanki na jednoj, a tolerantnost što su je pokazivale talijanska i britlmska vlada suočene takvom per,spektivom na drugoj strani, hrabrile su težnj u i jačanje zbliženja Jugoslavije 'S Njemačkom.

Zato je Heeren s prave>m zapazio, kad je dalje izv:ijestio Berlin, da su znaci izmjene položaja Jugoslavije u njenom C:otadašnjem sistemu saveza već duže vrijeme postali vidljivi. Konstatira d a je p:-ibližavanje Njemačkoj već godina­ma, iako obazrivo, ali doslj edno provođena. Ali , kao država koja ima najveći interes da očuva granice određene mirovnim ugo·;orima, Jugoslavija je i dalje ostajala vjerna politici Društva naroda. Zato je ona, istovremeno, pojačavala svoje odnose s Engleskom otkad politika Društva naroda nije nalazHa više svog predvodnika u Parizu nego u Londonu. Heeren ističe dalje i to da Beograd ne vjeruje d a bi u Engleskoj i Njemačkoj mogao naći ,pouzda:nog zaštitnika pred talij anskom opasnošću - kao što je to ranij e gledac u Francuskoj - jer j e Njemačka i sama revizionistička, a Engleska previše d aleko geografski, a poli­tički neposredno nezainteresirana za očuvanje integriteta Jugoslavije. Zbog sve­ga toga - zaključuje njemački diplomat - Jugoslavija se osjeća kao u va­kuumu jer je povjerenje u pouzdanog starog saveznika poljuljano, a nikakva zamjena za izgubljene garancije nije još pronađena. Taj njen položaj odrazio se i na njenu vanjsku politiku tako da je j ugoslavenska vlada u tišini priprema­la razrješenj e starih veza za koje je smatrala da su postale beskorisne i tražila oslonac na drugoj strani, izbjegavajući, međutim, sve što bi dotadašnjem savez­niku dalo povoda da se oslobodi svojih obaveza. Otuda i potječe naglašeno isti­canje politike n emiješanja u sukobe velikih sila. Zato Heeren ovako prognozira : Jugoslavija će više nego dotad te:biti da ostane izvan s ukoba u zapadnoj Evropi i da se povuče na Balkan, ali će ·svu snagu i energiju usrijediti, danas više nego ikada, na upotpunj avanje svog naoružanja.

Tako dolazi do. promjena i korektura u dotadašnjem stavu Jugoslavije, do njenog zbliženj a s Engleskom na račun udaljavanja od Francuske i ostalih čla­nica Male Antante (Čehoslovačke i Rumunjske) i sve j ače orijentacije prema Njemačkoj. Sam knez Pavle tih je dana - vrativši se iz Londona s pogreba engleskog kralja Georgea - povjerio Heerenu da je u Parizu i Londonu učinio velike usluge njemačkoj politici budući da je, između ostalog, dj elovao da bolje razumiju njemačke stavove i zastupao jugoslavensku politiku u;�:imajući u obzir

89

njemačke interese, i to kako u ruskom tako i u austrijskom pitanju. Bio je pri­silj en da se suprotstavlj a pokušajima da Jugoslaviju odvoj e od Njemačke i optu­žio Titulescua da je on uzročnik kampanje 1povedene u franoookim i engleskim novinama protiv j ugoslavenske vanjskopolitičke orijentacije. Knez je dalje izjavio da j e Sovjetski Savez - po njegovu mišljenju - naj veći neprijatelj Evrope i istak&Jo potrebu da se Evropa mora ujediniti da bi se od njega branila, te mu s tog stajališta politika Adolfa Hitlera ima odluono značenje, a naročito je genij alna prema Poljskoj. Heerenov je doj am iz čitavog razgovora da . se sa sigurnošću može vjerovati da jugoslavenska politika - i uz višestruk pritisak sa strane - neće biti izmijenjena ni u ruskom, a ni u austrijskom pitanju, d a će i nadalje biti izbjegnuto sve što b i Jugoslaviju moglo dovesti u položaj pro­tivnika Nj emačke.

Jedan od osnovnih ciljeva Hitlerove vanjske politike bilo je razbij anj e Male Antante. Zbog toga se njemačka: diplomacij a služila nej.ednakim odnosom prema članicama Male Antante, kao političkim sredstvom, da usami Čehoslovačku i kako bi što lakše postala njen pHjen. Berlin je dosljedno zauzimao neprij ateljski stav prema Pragu; prema Rumunjskoj se trudio da održi nor>malne odnose na­stojeći d a onemogući njeno pristupanje francusko-sovjetskom paktu, dok je Jugoslaviju hvalio i sokolio d a ustraje u svom novom stavu. Na s astanku Stalnog savjeta ministara Male Antante u Bratislavi - pošto je bio srušen Titulescu - čehoslovačka je strana ostala usamljena i partneri (Antonescu i Stojadinović) nisu pristaj ali na proširenje obaveza između d ržava Male Antante. Na njihov zahtjev ušao je u zajedničko saopćenje stav da zemlje članice Male Antante mogu 'samostalno s klapati paktove s drugim držav-;;_ma, a da prethodno ne moraju kunsultirati druge partnere Male Antante. Taj bratislavski s astanak predstavlja stoga formaLni početak dezintegracije Male Antante. Stojadinović se odlučno suprotstavljao nastojanjima Praga i Pariza da Mala Antanta zaključi savez s Francuskom (»ugovor u četvero«), a takav stav Stoj adinovlića (kneza Pavla) odobravao je i britanski poslanik u Beogradu sir Ronald Campbell što je, dakako, njemačka diplomacija mogla samo pozdraviti. Stojadinović je odugo­vlačio s odgovorom francuskoj vladi, a na sjednioi Stalnog s avjeta Male Antante u Beogradu (1937) došlo je to pitanje na dnevni red i donesen zaključak da se odluka odgađa na :neodređeno. vr>ijeme. Tu je odluku Stoj adinović, u razgovoru s tq.dašntjirn talijanskim poslanikom u Jugoslaviji M. Indellijem, označio kao »pogreb prve klase«, a njemačka je diplomacija ,j to Stojadinoviću u dobro upisala, kao još j edan dokaz više da teži da se oslobodi -odlučnog utjecaj a Fran­cuske i d a ide svoj.im putem.

Mussolini je zabilježio velik uspjeh u istočnoj Africi u pohodu na Etiopiju i 9. svibnja 1 936. proklamirao carstvo, što je povuklo za sobom i obustavu sank­cij a (4. VII 1 936), kobnu po autoritet Društva naroda i sistem kolektivne sigur­nosti uopće. Koristeći situaciju Hitler je uputio u Rim izaslanika (H. Franka, kasnijeg guvernera u Poljskoj) koji je u razgovoru s novim talijanskim mini­strom vanjskih po.slova G. Cian om 23. IX 1 936. j asno istakao da je misao Berlina da Njemačka Adolfa Hitlera nema nikakvih interesa ili pretenzij a u Sredo­zemlju. Hitler poručuje, isticao je Frank, da Sredozemno more smatra talijan­skim morem' i da Italiji tamo pripada ili barem treba da pripadne privilegirani položaj i nadzor. Ciano je ubrzo otputovao u Njemačku i 21. listopada razgo­varao s ministrom Neurathom koji mu je preporučio pobolj šanje odnosa s Ju­goslavijom, i to iz dva razloga: prvo, da tako pojačaju branu protiv komunizma; drugo, zbog specifično talijanskog interesa d a ·Se Beograd pridobije, a s tim i

90

oslobodi od utjecaj a Londona, budući d a j e Reichu poznato, i to iz pouzdana izvora, da se Englezi trude da pridobiju jugoslavensko prijateljstvo, da za sebe osiguraju dalmatinske baze za sluč<l!j suko\ja i da dovrše pokušaj zaokruživanj a uperenog ·protiv Italije. U Berlinu je Ciano potpisao već ranije u diplomatskim pregovorima dogov-oren i sporazumno formuliran Protokol k-ojim se predviđa zajedničko nastupanje I.talije •i Njemačke u nizu pitanja (Društvo naroda, bolj­ševizam, Španjolska, Austrija, kolonije, Podunavlje). U Berchtesgadenu je 24. listopada razgovarao s Hitlerom i tom ga je prilikom Hitler upozorio na potrebu ofenzivnog s aveza između Italije i Njemačke kako bi Englesku . prisihli da po­pusti ili da je potuku. Njemačka je za tri godine spremna, za četiri više nego spremna, a rok od pet godina još je bolji. Taktičko polje suradnje mora biti borba protiv boljševizma. Talijansko-njemački savez kao barijera protiv unu­trašnje i vanjskopolitičke opasnosti boljševizma privući će mu mnoge države koje bi inače ostale po 1strani i·z straha .od pangermanizma i talijanskog imperi­j alizma. Sredozemno mo·re talijanski je životni prostor '-- govorio je Hitler Ci<inu - i svaka promjena u ravnoteži tamo mora ići u k-orist Italije. Nj emačka mora imati slobodne ruke u pravcu istoka i u prostoru Baltika i ako oba dina­mizma upute u tim pravcima, nikada neće doći do nekog sukoba interesa izme­đu Njemačke i Italije. Istog dana kad su Ciano •i Neurath potpisivali spomenuti protokol (22. X 1936) potpisali su Hitlerov tadašnji vanjskopolitički savjetnik Joachim von Ribbentrop i j apanski ambasador tzv. Pakt protiv ��uminterne.

Mussolini je l. studenoga 1 936. istupio i u govoru u Milanu najavio novo razdoblje talijanske vanjske politike: sve uže suradnje s nacionalsocij alističkom Njemačkom. Rekao j� sakupljenoj masi da je Nj emačka odnedavno stekla u ve­likoj mjeri simpatije talijanskog naroda. Prij ateljski su se sporazumjeli u nekim, dugo vremena akutnim pitanjima. Taj sporazum koj i je svoju potvrdu našao u pr>ikladnom instrumentu, taj pravac Berlin-Rim nije prepreka nego mnogo više osovina oko koj e se mogu okretati sve one evropske države koje su pro- . žete željom za suradnjom i mirom.

Dopunska literatura:

2ivko Avramovski, Nastoj anja Nemačke da odvoji Jugoslaviju od čehos1ovačke i Rumunij e p utem zbliženj a s Mađarskom (1935-1936), československo a JuhDslavia, z dejin československo-jugoslovanskyh vzt'okov, Bratislava 1968, str. 285-300 ; Bal­kanske zemlj e i velike sile 1935-1937. Od italij anske agresije na Etiopiju do jugo­slovensko-italijanskog pakta, Beograd 1968; Politika velikih sila na Balkanu (1933-1939) Zbornik : Politički život Jugoslavije 1914--1945, Beograd 1973, str. 4 11--438, L. Deak, O pitanju normalizacij e političkih odnosa Jugoslavij e prema SSSR u godinama 1933--1936, Istorij a XX veka, Svezak IX, str. 245-291 ; Milan M. Stojadhiović, Ni rat ni pakt, Jugoslav'i ja između dva rata, Beograd 1970; Vuk Vinaver, Sastanak Hiiler­Horthy 1936. i međunarodni položaj Jugoslav ij e, Casopis za suvremenu povijest, II/1974, str. 65-92.

Dušan Biber: Die jugoslawisch-deutschen Beziehungen von 1933 bis 1941, Deut­schland-Jugoslawien, Referate der 4. j ugoslawisch-deutschen Hi�torikertagung Du­brovnik 1961. Sonderdruck aus dem Internationalen Jahrbuch fiir Geschichtsunterricht Band 9/1963/64, str. 30--40; Jacob B. Hoptner, Yugoslavia in Crisis 1934--1941, New York and London 1962, (prijevod : Jakob B. Hoptner Jugoslavija u krizi 1934-1941 ; preveo časlav M. Nikitović, s. l. 1964 ; Jacob B. Hoptner. Jugoslavija u krizi 1934--1941 ; preveo Oto Livac, s predgovorom B. Krizmana, Rij eka 1972); Bogdan Krizman, Das Dritte Reich und Jugoslavien ; Zbornik: Simpozij Drugi svj etski rat i mir među naro­dima, Zagreb 1972, str. 93-106.

9 1

Približavanje Jugoslavije Italiji

D rugi Stoj adinovićev zadatak kao šefa j ugoslavenske diplomacije bio je poboljšanj e odnosa s Italijom, odnosa koji ISU nakon atentata •na kralj a Alek­sandra (1934) dosegli najnižu točku. Jugoslavenska vlada - na 111agovor i priti­ISak iz Pariza (P. Laval) - odustala je od optužbe Italij e pred Društvom na­roda, ograničivši se samo na Mađarsku kao krivca za atentat. Francuska je diplomacij a ,pod vodstvom P. Lavala upravo u to vrijeme tražila oslonac u ' Rimu pred njemačkom opasnošću .pa j e i zaključila s Mussolinijem ugovore 7 . siječnja 1 935. Čini se d a j e t o m prilikom Laval .pristao na talijansku ekspanziju u Africi (Etiopija). Da bi �otpunila osiguranje, Francuska .zaključuje početkom svibnj a 1 935. ugovor o uzajamnoj pomoći ISa Sovjetskim Savezom.

Čini se da je v �ć Jevtić namjeravao da osobno raspravi neka otvorena pi­tanja s Italijom i barun Pompeo Aloisi kao šef -kabineta ministra vanjskih po­slova zapisao je u svoj dnevnik 30. travnja 1 935. da je Duce odobrio da Jevtić dođe u Italiju na razgovore s F. Suvichem, državnim podsekretarotn u Mini­starstvu vanjskih poslova, no 16. svibnj a zapisao j e da je taj sastanak otkazan j er Jev•tić ne može napustiti Beograd .prije 6. lipnj a. Međutim, Pavle je već imao svog predsjeu.nika vlade: Milana Stojadinovića, kojemu je Laval 2. IX 1 935. u Parizu govoriv da j e sporazum Jugoslavije s Italijom prijeko potreban, upravo conditio sine qt:a r:�:m za održavanje stanj a .stvorenog ugovorima o miru i da Jugoslavij a apsolutno treba učiniti sve da se ti odnosi normaliiiraju i po­stigne zbliženj e između Rima i Beograda, kakvo j e već postignuto između »13.­tinskih sestar a « : Italije i Francuske. Kad j e kriza oko talijanske agresije na Etiopiju ulazila u sve zaoštreniju fazu, tadašnji talijanski poslanik u Beogradu conte Viola di Campalto izjavio j e 13. XI 1 935. da neće doći do pogoršanja tali­j ansko-jugoslavenskih odnosa usprkos činjenici što ·Jugoslavija sudjeluje u pro­vođenju sankcij a protiv Italije. »Tako re6i svakoga dana - rekao je talijanski poslanik - rešavam a dministrativnim putem sa jugoslavenskom Vladom niz pitanja, i to .pitanja, koja su u prošlosti smetala našim odnosima. Imamo utvr­đen ;program saradnje. Treba d a se oslobodimo ostataka prošlosti. Iz njih ćemo i3ići •polako, ali sigurno.<<

Taj isti conte Viola j e 3. III 1 936. povjerio Stojadinoviću da rat u Etiopiji nije nimalo uma.njio zanimanje Italije za Podunavlje. Italij a i Austrija pridaj u veliko značenje Jugoslaviji i žele da Jugoslavija pomogne ideju stvaranj a Du­navskog pakta, a također i to da pristupi Rimskim protokolima između Italije, Austrije i M ađarske. Mussolini j e još više učvrstio svoje pozicije u Albaniji zak­ljučivši nove talijansko-albanske sporazume 19. III 1 936. koji su predstavljali kraj svih �.priželjkivanj a da se kralj Zogu odvoji od Rima i još više utvrđivali političku i ekonomsku podređenost i zavisnost Albanije. Krajem srpnj a - pošto su sankcije bile ukinute - talijanska je vlada zatražila da s jugoslavenskom stranom zaključi provizorij koji bi u toku vremena doveo do normalnih trgo­vinskih odnosa (poremećenih .provođenjem ekonomskih sankcija), a L listopada stupio je na snagu trgovinski sporazum s Italij om. Stojadinović je iskoristio tu priliku da izjavi kako su Italija i Jugoslavija dvij e susjedne zemlje -koje se sret­no upotpunjuju zahvalj.ujući strukturi njihovih privreda, što ih samo upućuje na proširivanje uzajamnih tr.govinskih i privrednih veza.

92 . l

l y

Pitanje talij ansko-jugoslavenskog zbliženja predstavljalo je predmet razgo­vora između Hitlera i Ciana u Berchtesgadenu u drugoj 1polovici listopada. Hit­ler je tom prilikom rekao Cianu da Njemačka ima dobre odnose s Jugoslavi­j om i da želi da takve odnose u&postavi s njom i Italija. Sugerirao je Cianu da savjetuje Budimpešti da svoj iredentizam .usmjeri protiv Čehoslovačke, a ne Jugoslavije ; da je Njemačka već dala takav savjet, pa je rekao i ovo : »Dovoljno bi bilo, da joj se [Jugoslaviji] u toj stvari dadu potrebna j amstva i tim prido­bije za naš e1stem, a u i•sto vrijeme definitivno istrgne francuskom utjecaju ; posebno treba spriječiti da uspiju britanske spletke, kojima j e cilj d a Beograd postane središte protutalijanske akcije.<< Ciano je na to odgovorio Hitleru da j e Italija već pri tome i d a j e nastupilo znatno popuštanje zategnutosti u talijan­sko-jugoslavel!1skim odnosima.

Poznati Mussolinijev govor u Milanu ( 1 . XI 1 936) j avno je manifestirao spremnost Rima da otvori >>novu stranicu<< u odnosima s Jugoslavijom jer j e Duce, tom prilikom, izjavio d a ·postoje svi uvjeti za istinske prija-teljske odnose između Jugoslavije i Italije. Takve izjave čule su ISe i prilikom predaje akre­ditivnih .pisama novog talhj anskog poslanika u Beogradu M. Indellij a.

U ·povodu Mus.solirujeva milanskog govora Stoj adfnović j e 5. XI uputio cirkularnu brzoj avku svim j ugoslavenskim poslanstvima u inozemstvu: >>Govor Mussolinijev u Milanu odnosno Jugoslavije - j avlja Stojadinović - primil i smo ovde sa zadovoljstvom. Zaključenje novog italo-jugoslo·venskog trgovačkog ugovora proteklo je u znatno boljoj atmosfer-i, nego što je ranije među nama vladala. Mii nemamo razloga da budemo .protivnici Italije ako ona poštuje naše državne granice, naše legitimne interese i prava. Ekonomski interesi nas upu­ćuju na saradnju. U vreme teškoća za nalaženje novih tržiišta za maše agrarne proizvode ovaj ekonomski momenat za nas je vrlo važan. Prvom zgodnom pri­likom molim kažite Vašem tamošnjem italijanskom kolegi da je utlisak Mussoli­nijevog govora ovde bio vrlo dobar. Pominjanje Mađarske kao ratnog invalida nema· veze sa Jugoslavijom. To je :svakako j edna čisto oportunistička i platon­ska izjava u korist Mađarske. U .pogledu mađarskog reviZJionizma naše je gle­dište poznato i ostaje ne:promenjeno. Prema Čehoslovačkoj i Rumuniji mi imamo u tome pitanju j asno utvrđene obaveze, koje ćemo u slučaju potrebe do kraj a ispuniti. Odobravajući Mussol�nijev govor ukoliko se nas tiče, mi nikako ne odobravamo njegove revizionističke tendencije u vezi sa Mađarskom. <<

Pregovarači odlaze u Rim

Ciano j e ponudio prve prijedloge jugoslavenskom ·poslaniku u Rimu Jovanu Dučiću o čemu je Dučić izvijestio Stojadinovića pismom od 2 1 . studenoga saop­ćujući mu kao malu senzaciju da Ciano .predlaže da zaključe savez, u s):l:ladu s >>Osovinom Rim-Berlin« ! Pavle je sredinom prosinca odobrio da Stojadinović Uiputi u Rim kao mj esto pregovora dva opunomoćena pregovarača (j ednog z a politička, drugog za ekonomska pitanj a), što j e Ciano rado prihvatio rekavši Dučiću: >>Glavno ;pitanje treba mačem p reseći . . . kao što j a obično uradim . . . i kao što s am uradio sa Hitler-om.<<

Dr Ivan Subbotić, stalni jugoslavenski delegat u Društvu naroda, zadužen za politička 'pitanja u predstojećim pregovorima, otputovao j e u Rim da azvidi teren i pri tom dva puta razgovarao s Cianom ( ll . i 16. I 1 937), a pet puta s

93

Cianovim opunomoćenicima Ginom Butijem i Leonardom Vitettijem, v!isokim činovnicima Ministarstva vanjskih poslova. »Moje držanje u svima ovim razgo­vorima kretalo se - izvještavao je Subbotić Stoj adinovića - u okviru sledećih idej a : l . - Insistirati na n ašoj načelnoj želji za prij ateljstvom sa njima i n a našoj gotovosti da tu želju realizuj emo ; 2. - Pustiti d a !talijani izađu sa svojim političkim predlozima, ne angažovati se na licu mesta već rezervisati · odluku mojim pretpostavljenima; 3. - Ne dati da se stvari upute ka jednoj suviše tesnoj kolaboraciji koja bi nas .suviše vezala; 4. - Održati njihov.o poverenj e; 5 . -Nastojati na bezuslovnoj potrebi hitnog rešenja pitanja terorista, zahte­vati za Albaniju stvarnu nezavisnost ; 6. - Obezbedili mogućnost da zahtevamo još i rešenje nekih drugih pitanja (na pr. optanata, Mahovljana* i dr.) pre zaklju­čenj a sporazuma.« Zanimljiva je pri tom činjenica da je Ciano tom prilikom rekao Subbotiču da želi »nešto veliko« i spomenuo mu savez. Pohvalio mu se također d a j e vanjskopolitički .položaj Itaiije vrlo dobar; da mu je pošlo za ru­kom da sredi odnose s Engleskom (zaklj učenjem tzv. Gentlemen's agreementa od 2. siječnja 1 937) ; s Njemačkom su u velikom prij ateljstvu; s Jugoslavijom u odnosu dobrog susj edstva, i to s perspektivom velikih mogućnosti ; u srednjoj Evropi i maj.u Mađarsku i Austriju za dobre prijatelje, a s Francuskom mogu u roku od 24 s ata uspostaviti najsrdačnije odnose jer Francuska trči za talijan­skim prij ateljstvom.

U p auzi SubboLić se vratio u Zenevu i tu, »prema n ajvišem nalogu<<, razgo­varao s A::.':onyjem Edeiwm, britanskim d ržavnim sekr('tarom za vanjske po­slove. » Kazao s am ldenu - stoji u Subbotićevu ,izvještaju Stojadinoviću od 28. I 1 937. - da mu Nj . Kr. Vis. Knez Namesnik poručuje da smo posle milan­skog govora Mussolinija i posle stalnih avansa činjenih od st;:-ane Italije sma­trali za korisno da ne odbijemo ponude razgovora. Smatrali srnu da bi takvo odbij anje moglo imati nepovoljan odjek i da već sama međ.unarodna pristoj nost zahteva da ne odbijemo pokušaj nuđenih razgovora. No, ako je želja Nj. Kr. Visočanstva bila da ne uvredimo Italiju odbijanjem, isto je tako Njegova na­mera bila da se tim razgovorima ne napravi nepotrebna međunarodna senza­cija. Stoga je izabrao kao metod za te razgovore poverlj·iv i vrlo diskretan na­čin: mi smo stupili s Italijom u poverljivi kontakt razmene misli: Namera Nj . Kr. Visočanstva bila j e i da iskoristimo .priliku i tačno s e informišemo o name­rama Italije i o tom kako ona zamišlja da se izvede •poprav.ljanje naših uzajam-nih (itala-jugoslovenskih) odnosa. Dalj e sam ldenu kazao tok tih razgovora. Govorio sam prilično detaljno, a shodno datim mi instrukcijama, no izbegao sam da :pominjem kako svoj e ime tako i mesto gde se vršila ta razmena misli, - to sam neupadljivo .prećutao. Kazao sam mu dalje, da su ti italijanski pred­lozi ili bolje -reći te italijanske sugestije sada predmet naše studije, i da naša n amera niti je bila niti j este ići tako daleko kao što to !talijani sugerišu. Mi bismo želeli naj radije napraviti nešto otprilike slično onome što je i on (Eden) nedavno u đentlmenskom sporazumu 'napravio sa Italijom. No po-red toga mo­ramo dobiti povoljno rešenje dvaj u pitanja: terorista (tj . ustaša) i Albanije. Tu sam mu izložio oba pitanja. Završio sam time, što sam mu j asno ponovio da ovo, što mu Nj. Kr. Vis. Knez Namesnik preko mene poručuje, j e j edna strogo poverljiva poruka upućena njemu lično, i o[la ima svoj izvor u ličnom prijatelj­stvu i u velikom ličnom poverenju Kneževom .prema njemu, te ga molim da je kao takvu shvati .«

* Grupa stanovnika iz Bosne kojih je državlj anstvo bilo sporno : jugoslavensko ili talij an.sko.

94

Eden je vrlo pažljivo saslušao Subbotićevo izlaganje pa je uputio - po­sredstvom Subbotića - ovu poruk·u za kneza: >>On smatra da smo dobro učinili što nismo odbili razgovore. Isto tako ,smatra da je dobro da smo pokušali do­mati prave namere Italije prema nama. (Primetio sam - javlja Subbotić -da ga je vrlo i to vrlo interesovalo kad sam mu izlagao italijanske sugestije.) Smatra da je mudro :ne ići suviše daleko. Smatra da treba da r adimo na po­pravci odnosa sa Italijom u eta.pama. Ne treba da se ustručavamo da preduzi­mamo sve što treba u cilju poboljšanja naših odno/Sa sa Italijom, ali to treba tako izvoditi da ne izazove n epoverenj e ostalih (tu je ciljao na Francusku i Balkance, a ne na sebe i Englesku). Ovo što smo do sada učinili i o čemu ga Nj. Kr. Vis. Knez obaveštava je dobro, i on ima puno poverenje u politiku Nj. Kr. Visočanstva. Njemu će biti vrlo milo ako bi ga Nj. Kr. Visočanstvo i dalje držalo strogo poverlj iv�m putem u toku o daljem razvoju razgovora. A ako bi on, u međuvremenu, imao štogod da izvesti Nj. Kr. Visočanstvo, on će to učiniti naj­pogodnijim ,j strogo .pover.ljivim načinom.<<

Valja reći da je na poticaj britanske diplomacije došlo do zbliženja Jugo­slavije s Bugarskom i u j esen 1936. godine dolazi do službenih konkretnih pre­govora između Beograda i Sofije. Stojadinović je pri tom smatrao da se odnosi s Bugarskom >>imaju da definišu, učvrste i sprovode sa kraljem Borisom direkt­no, kao glavnim faktorom u toj zemlji, koja je bila pocepana na bezbroj sitnih partija i nekoliko oficirskih liga . . . tako da se u tom k onglomeratu . . . nije imalo u stvari sa nekim drugim n i pregovarati . << Izborio je i sugla.<>nost država potpisnica Balkanskog sporazuma za zaključenje tog pakta i 24. siječnja 1 937. bio je potpisan Ugovor o vječnom prijateljstvu s Bugarskom koj i se sastojao samo od dva člana od koj.ih je :prvi važniji. On je glasio : >>Postojaće nenarušivi mir i iskreno i večno prij ateljstvo između Kraljevine Jugoslavije i Kraljevine Bugarske.« Stojadinović je njime zabilježio novi ·poen u Berlinu, a kratka for­mulacija .prvog člana prikrJvala je .prave dogovore Stojadinovića i bugarskog predsjedn ika vlade G. Kjoseivanova. Oni su se sporazumjeli >> ispod žita<< da Bugarska neće postavljati dalje zahtjeve za Makedoniju, Caribrod i Bosiljgrad, ali i o tome da će Jugoslavija podupirati bugarske zahtjeve za iillaz na Egejsko more kod Dedeagača, a Bugarska jugoslavenske .pretem;ije na Solun !

Stojadinović je 3. veljače razgovarao s talijanskim poslanikom Indellijem koji mu je tom .prilikom rekao da je nova talijansko-jugoslavenska politika osobno djelo grofa Ciana koji iskreno želi da sporazum koj i zaključe ne ostane mrtvo slovo na papiru. Sporazum treba obuhvatiti :poštivanje teritorijalnog statusa quo u jadranskom bazenu, garanciju zajedničke talijansko-j ugoslaven­ske granice, obavezu neutralnosti pri neizazvanom na�padu, obavezu neulaženja u sporazume s drugim državama ako bi taj sporazum bio uperen protiv jedne od potpisnica, uzajamno s avjetovanje u važnim događajima, izvozne olakšice radi poboljšanj a ;privrednih odnosa, uzajamnu obavezu sprečavanja svake dje­latnosti na teritoriju obij u zemalja koja bi mogla nanijeti štete srdačnim odno­sima dviju država (teroristi, >>n�cionalisti<< itd.). Sve bi to obuhvatio politički sporazum. U vezi s Albanijom projekt što ga je bio podnio Subbotić mogao bi se uglavnom .prihvatiti u obliku jednog .pisma u kojem bi se na kraju reklo -govorio je dalje Indelli - da se slažu da pristupe .prijateljskom proučavanju svih situacija koje bi mogle nastati, a bile bi u suprotnosti s uzajamnim inte­resima da ne samo održe albansku nezavisnost nego a s odlukom obiju vlada da sačuvaju međusobno odnose najsrdačnijeg prijateljstva. To bi se nalazilo na završetku pisma koje bi izmijenjali u vezi s Albanijom. NakDn konsulta-

95

cij e s vojnim •stručnjacima vidjelo bi se ne bi li valj alo urediti i pitanje utvr­đenja, cesta i tome slično na granici, da bi pružili dokaz da se ozbiljno misli n a m i r na granici. Talijanska ć e vlada - rekao je Indelli - učiniti sve da bi pri­donijela tome da terori·sti (ustaše) ne kvare dobre odnose Rima s Beogradom, i to bi bio poseban dokument, dok će jugoslavenska vlada dati izjavu da će S antamargheritske i Nettunske konvencije biti primijenjene u prijateljskom du­hu (bona fide). Dobro bi bilo pripremiti i kultumu konvenciju, ali to nije hitno; o Etio.piji Ciano prihvaća prijedlog da se pitanje odg-odi do zaključenja spora­zuma i da i to svrše tom prilikom. Ciano je ·spreman da osobno dođe u Beograd i potpiše ugovore: došao bi avionom direktno iz Rima.

Sve u svemu Subbotić je u konačnici imao raspravljati s talijans,kom stra­nom o ovim pitanj ima: o samom tekstu sporazuma, ustašama u Italij•i, Albruniji, j ugoslavenskoj manjini u Italij i, Mahovljanima, talijanskim optantima u Dal­maciji, tumačenju Santamargheritskih i Nettunskih konvencija i naknadi iz provođenja agrarne reforme u Dalmaciji. U uputama Subbotiću od 12 , 'ožujka. Stojadinović je označio ka-o temeljna ova pitanj a : sam pakt, Alba'1ij a, ustaše i manjine.

Pregovori u zavrhici

Početkom ožuj;ka stigli su j ugoslavenski pregovarači u Rim (Subbotić i M. Pilja) i Subbotić je ponio sa sobom pripremljeni nacrt teksta sporazuma k0ji po svom sadržaju nij e izlazio izvan .okvira njemačkO'iJOljske izjave iz 1 9J<t. godine i talijansko-engleskog Džentlmenskog sporazuma. Uoči samog potpisi­vanja Stojadinović je priznao Heerenu da m'u je osim ta dva uzorka služio kao predložak i talijansko-jugoslavenski ugovor iz 1 924. godine, zamolivši istovre­meno nj emačkog poslanika da se u nj emačkoj štampi novi talijansko-jugosla­venski sporazum ·komentira tako da Stojadinović kao učenik i dorastao sljed­benik Nikole .Pašića s uspjehom ide ist,im putem kojim je Pašić bio pošao 1 924. godine kad je s Mussolinijem zaključio ugovor o prij ateljstvu s Italijom.

Ciano je primio Subbotića 3. ožujka i tom mu je prilikom uz ostalo, priznao da je j ugoslavenski nacrt »mršav i blij ed« . Osim toga rekao mu je i to da je prijatelj Njemačke, ali je ona - govoreći u četiri oka .j !pOvjerljivo - ne samo opasan protivnik sv.ojim neprijateljima neg-o i težak prijatelj svojim prijate­ljima. Nije da misli da bi se trebali organizirati protiv Njemačke, ali ipak treba imati na .umu d a će njihov zajednički .položaj s obzirom na Njemačku biti po­boljšan ako su zajedno. Talija!lSika 42 milijuna i j ugoslavenskih 15 značit će više zajedno nego rastavljeno. Da ga Subbotić ne shvati pogrešno : Ciano ne misli da bi se trebali okrenuti protiv Njemačke, ali trebaju (Beograd i Rim) između sebe organizirati sv·oju suradnju s Reichom.

Subbotić se svakodnevno sastajao s talijanskim političkim opunomoćeni­cima (Buti i Vitetti) koji su stajali u neprekidnom kontaktu s Cianom. U pismu od l l . ožuj ka j avio je Stojadinoviću da mu Ciano poručuje da namjerava kre­nuti iz Rima avi•onom 24. ili 25. ožujka. Iz razgovora s Butijem vidi Subbotić da ovako zamišljaju boravak u Beogradu : » 24 stižu u veče, potpis ugovora isto veče··. ili sutra dan .pre podne. Ostatak (25 ov. m) namenjen raz;govorima i even­tualnim ceremonij ama. (»Svakako ćemo posetiti grob neznanog junaka.«) Zato

96

vreme prividno avion nosi ug-ovor u Rim da ga kobajagi njihova vlada vidi. U samoj 1stvari oni će sobom poneti i instrument ratifikacioni. Treći d<1-n izmena ratifikacija i odlazak.«

»Imam utisak - j avlja i)ubbotić dalje - da je Canu mnogo stalo da dođe u Beograd i da izazove -senzaciju. Meni izgleda da će oni tu celu posetu izvesti onako što no bismo kazali >>husarski«. Doleteće, odleteće, zbuniće ceo svet. Ovde se tek malo po malo zucka o mogućnosti te .posete. No ja sam ovde potpuno u najvećoj tajnosti. O ,pregovo.rima ni g. Dučić nikome ništa ne kazuje. Da se ne bi napravila uzbuna veća od .one koju želimo, Vi ćete najbolje znati odrediti kad je došao momenat da našim najbližim prijateljima što kažemo.<<

·

Važno je spomenuti da je Ciano u toku razgovora u Rimu dostavio l l . ožujka talijansko-jugoslavenskim pregovaračima nacrt dokumenta kojim b i se rij ešio i problem ustaša !ll Italiji. To je zapravo bio tekst izjave što bi je Indelli u ime Ciana usmeno prenio Stojadinoviću i jugoslavenskoj vladi, s tim da jugo­slavenska strana prvi član izjave upotrijebi povjerljivo i diskretno, dok b i ostali d io morao ostati apsolutno povjerljiv. T a je izjava glasila ovako:

»L Zabranjuje se .sada kao i ubud!llće opstanak svih organizacija kao i ak­tivnost osoba, kojih je djelatno-st uperena protiv teritorijalnog integriteta i j av­nog poretka jugoslavenske d ržave, i to u svakom slučaju i nezavisno o d rezul­tata pregovora, koji su u toku. II. Pavelić i Kvater-nik (Eugen-Dido) i drugi vođe bit će internirani. III. Spriječit će im se - kao i svakoj drugoj osobi -da razvij aju bilo kakvu aktivnost i vođama će se onemogućiti da održavaju do­dir s drugim ljudima i stranim zemljama. IV. Određeni broj tih ljudi u svojstvu radnika bit će deportiran u malim grupama ili .pojedinačno u talij anske kolo­nij e. V. Talijanska će policija informirati j ugoslavensku policiju o mjestu (mje­stima) gdje su naprijed spomenute osobe internirane ili konfinirane. VI. Isto će tako saopćiti j ugoslavenskoj ,policiji imena onih, koji žele da se vrate u Jugo­slaviju. VII. Jedan jugoslavenski policijski službenik bit će primljen da bi uspo­stavio dodir s talijanskom .policijom u gornjim .pitanjima.«

Uz manje (pretežno stilističke) izmjene bio je taj tekst primljen kao sa­stavni dio ugovora potpisanih u Beogradu 25. ožuj:ka 1937. (>>Beogradski ugovori Ciano-Stojadinović«). To su bili : Politički sporaz-um i Dopunski privredni spo­razum. U Političkom sporazumu dvije strane ugovornice obavezuju se da će po� štovati zajedničke granice i ako bi jedna od njih bila žrtva neizazvanog napada od jedne ili više sila, druga će se strana uzdržati od svake akcije koj a bi mogla biti od ko.risti napadaču; u međunarodnim zapletima - a strane ugovornice slože se da su njihovi interesi ugroženi ili bi mogli biti ugroženi - obje se strane obavezuju da se dogovore o mjerama koje će poduzeti da bi zaštitile svoje in­terese; strane ugovornice ponovno ·potvrđuju svoju volju da u međusobnim od­nosima ne pribjegavaju ratu kao instrumentu vlastite nacionalne politike i da sve sporove i sukobe koji bi se mogli 'pojaviti između njih rješavaju mirolju­bivim sredstvima. Strane se ugovornice, dalje, obavezuju da na svom teritoriju neće trpjeti ni pomagati ni na koji način ma kakvu aktivnost koj a bi bila upe­rena protiv teritorijalnog integriteta ili postojećeg poretka druge strane ugo­vornice, ili koja bi bila takve prirode da bi štetila prijateljskim odnosima između dviju zemalj a ; da bi svojim postojećim trgovinskim odnosima dale nov poticaj koji bi bio više u skladu s prij ateljskim odnosima utvrđenim između njih, strane su ugovornice sporazumne da ,pojačaju i prošire svoju trgovinsku razmjenu i da ispitaju uvjete za veću privrednu suradnju; zato će biti u naj-

97

kraćem 1 oku zaključeni specijalni sporazumi. Strane su ugovornice na kraju suglasne da se ništa u tom sporazumu neće smatrati kao protivno postojećim međunarodnim obavezama dviju zemalja, obavezama koje su, uostalom, j avne ; taj će sporazum imati rok trajanja pet godina; _ izuzimaj ući otkaz od šest mje­seci, sporazum će se produživati prešutno iz godine u godinu; sporazum će biti ratificiran; na snagu će stupiti na dan izmjene ratifikacijskih instrumenata, a ta će se izmjena izvršiti u Beogradu što je moguće brže.

Ciano i Stojadinović izmijenjali su tom prilikom i p1sma u koj ima vlade obećavaju jedna drugoj da ubuduće »neće zahtevati ma kakvu specijalnu ili isključivu korist u političkom cilju ili neke ekonomske ili političke pri.rode takve kao što je neposredan ili posredan k ompromis o nezavisnosti Alba.nije i . . . da će zajednički nastaviti da :prij ateljski ispitaju sve 'situacije koje bi mogle nastati i koje bi mogle biti nesaglasne sa gore izraženim intencijama.<<

O toj izmjeni pisama o Albaniji Stojadinović j e, u cirkularu jugoslavenskim diplomatskim predstavništvim-a u inozemstvu od 29. III 1937, dao ovakvo tuma­čenje: >>O pitanju Albanije izmenjena su ·pisma, čiji se smisao ogleda u garantiji nezavisnosti albanske države. Ove su izjave potpuno u duhu naše tradicionalne politike prema Albaniji. Njima se ne dira u prošlost, ali je inače dobijen jedan povoljan tekst koji je rađen po m�delu ženev.ske deklaracije o nezavisnosti Austrije od 1922. godine.<<

Na dnevnom . redu rasprave između Praga, Bukurešta i Beograda u to vri­jeme nalazilo Se zaključenje ugovora O savezu (>>Ugovora U četverO<<) između Male Antante i Francuske - što je osobito forsirala čehoslovačka diplomacija - i o njemu se raspravljalo i na sastanku ministara vanjskih poslova Male Antante l. i 2. IV 1 937. u Beogradu. Tu su se sva troj·ica (Krofta, Antonescu i .Stoj adinović) složili da odluku o tome odgode dok n e vide rezultat pregovora između Praga i Berlina. I Benešov posjet Beogradu, u prvoj polovici travnj a, ostao j e bez uspjeha, a poslije sastanka ministara Male Antante u Sinaji 4. i 5. V 1 937. bilo je svakom pažljivom promatraču j asno da Mala Antanta zapravo više ništa ne znači.

Njemački je ministar vanjskih poslova C. von Neurath u ljetu 1937. posje­tio Beograd, a jugoslavenski poslanik u Berlinu Cincar-Marković prenio je Sto­j adinoviću informaciju o odjeku tog puta, kako mu je to povjerio Goring. » U svome referatu kancelaru Hitleru g. von Nojrat - piše Cincar-Marković - naro­čito je istakao da su Nj . K. V. Knez Namesnik i Pretsednik-Jugoslavenske Vlade najbolji garanti za produženje politike prij ateljskih odnosa između Nemačke i Jugoslavije, ali u isto vreme izneo je i sve ozbiljne teškoće, na koje lično nai­laze i na koje će i ubuduće nailaziti sa mnogih strana u sprovođenju ove poli­tike, a naročito od strane Francuske. Stoga g. Noj rat ponovo naglašavao da će biti potrebno da nemačka vlada u svakoj prilici bude spremna da u konkret­nim situacij ama ukaže svaku pomoć Vladi g. Dr Stojadinovića. Hitler je i ovoga puta odmah izrazio svoju gotovost pomoći Jugoslaviji u slučaju potrebe.<<

Stojadinovićev pad

Posljednjih mjeseci 1937. godine Stojadinović je obišao glavne prijestolnice. Zapada (Pariz i London). U Parizu je produžio valj anost francusko-jugoslaven­skog ugovora o prij ateljstvu iz 1 927 . godine, a u Londonu razgovarao s premije-

98

rom N. Chamberlainom i A. Edenom. Posjetio je i Rim i tom prilikom, u razgo­vorima s MussoHnijem 6. i 7. prosinca, odmah naglasio da Jugoslavija namjera­va i dalj e ići putem ocrtanim u Beogradskim ugovorima. Izjavio je Duceu da je od kneza Pavla ovlašten d.a •izjavi d a se Jugoslavij a ubuduće, u bilo kojoj političkoj situaciji, neće nikada naći u taboru protiv Italije.

Sredinom siječnja 1938. Stojad1nović je otputovao u Njemačku i na prima­nju kod Hitlera 1 7. siječnja 1938> izjavio da Kraljevina Jugoslavija neće pri­stupiti nikakvu bloku i da neće primati nikakve obaveze protiv Njemačke. Hitler je zauzvrat izjavio da Njemačka nema nikakvih teritorijalnih zahtjeva ni na Jadranskom moru ni na Balkanu. Njene su težnje usmjerene prema sje­veru. Politički, Njemačka ne teži izvan granica Austrije i zbog toga poštuje i poštovat će nepovredivost jugoslavenske granice.

Hitleru je pošlo za rukom da provede >>Anschluss« i prLpoji Austriju Reichu (13 . III 1938), a Ciano je - nakon Hitlerove posjete Italiji - poručio Stojadi­noviću da im je Hitler, u toku posjete, izjavio da je stara Austrij a propala jer se biia uputila na Jadran i Sredozemno more; da on osobno (Hitler) neće učiniti tu istu pogrešku i da stoga današnj a Njemačka nema nikakvih težnj i u pravcu Jadrana i Sredozemlja. Aspiracije Njemačke upravljene su prema Baltiku i istoku, odno.9no prema Sovjetskom Savezu. U Veneciji su Ciano i Stojadinović 18. lipnj a razmatrali situaciju i Stojadinović je izdvojio čehoslovačka pitanje kao najvažnije od svih. Ciano mu je izložio stav Rima s kojim se Stojadinović suglasio i stao uvjeravati Ciana da će i Jugoslavija - dođe li do krize, a Italija ostane skrštenih ruku - uraditi to isto. Ni u kojem slučaju ne namjerava svoju zemlj u uvuCi u sukob s Njemačkom kako bi pokušao s•pasiti » umjetnu i nepri­jateljs!�u Čehoslovačku<<, a još manje poslužiti Francuskoj koj a je otvoreno neprij ateljski raspoložena ·prema njemu osobno. Traži samo od Italije da utječe na Mađarsku da ne bi bila pokretač napada na Čehoslovačku. U takvu bi slu­čaju Jugoslavija i protiv svoje volje bila primorana da izvrši preuzete obaveze. »Po njegovu [Stojadinovićevu - B . K.] mišljenju Nijemci imaju na umu ovakvo nizanje problema: Austrija - već riješeno ; Sudeti - u toku rj ešavanj a; kolo­nije - zasad odgođeno; poljski koridor - odgođen s i n e d i e i na koncu izlaz na Jadran, premda tu stvar toliko odlučno niječu svi odgovorni krugovi, da se zaista može sumnj ati u njihove namjere. Rekao sam mu - zapisao je Ciano - da takva namjera ni u kojem slučaju ne rezultira iz dosadašnjeg držanja Nijemaca, ali Stojadinović smatra da tu stvar ne bismo smjeli posve izgubiti iz vida; Italija i Jugoslavija, usko ujedinjene, moraju uvijek budno pratiti nje­mačku politiku. Sve to, naravno, zadržavajući i dalje najčvršće prijateljske odnose s Berlinom, j er obje države namjeravaju da održe kao bazu svoje me­đunarodne djelatnosti suradnju i prij ateljstvo s nacističkom Njemačkom. << Sto­jadinović je zamolio Ciana da prenese Duceu da >>Jugoslaviju smatra kao državu povezanu s Italijom vezama j ačim nego što su one koje bi mogle proisteći iz pisanog saveza; uostalom što se tiče saveza, ako to okolnosti zatraže, taj može biti ostvaren u roku od nekoliko sati . <<

U Solunu su države članice Balkanskog sporazuma 31 . srpnja 1 938. zaklju­čile sporazum s Bugarskom kojim je Bugarskoj priznata ravnopravnost u na­oružanju, a istovremeno postignut i sporazum o nepribjegavanju sili, dok j e Savjet ministara Male Antante održao svoj posljednji sastanak na Bledu od 21 . do 23 . VIII 1938. Na toj >>sjednici od pokapanja<< - kako bi je stari Dubrov­čani nazvali - bio je zaklj učen sporazum i s Mađarskom kojim joj države

99

članice Male Antante priznaju ravn�pravnost u naoružanju, a istovremeno se svi, zauzvrat, odriču primjene sile u uzajamnim odnosima.

Nije trebalo dugo čekati na dtplomatske pobjede Hitlera: konferencij a u Munchenu 29. rujna 1 938. prepustila je Sudete Hitleru, a time zapečatila sud­binu Čehoslovačke.

Stojadinović - siguran u uspjeh - raspisao je skupštinske izbore za' dan

l l . XII 1 938, a knez Pavle je uoči izbora otputovao u London da se tamo posa­vjetuje s britanskim premijerom N. Chamberlainom i m1nistrom vanjskih po­slova lordom Halifaxom. Zanimljiva je s tim u vezi ocjena što ju je o tom putu kneza Pavla dao šef Zemljoradničke stranke J. M. Jovanović. >>Njegovo Viso­čanstvo Knez namesnik nalazi se u Londonu sa svrhom da sa tamošnj im poli­tičkim faktoDima ugovori dalnji pravac spoljne i unutrašnje politike naše zemlje. Naročito će Njegovo Visočanstvo Knez nastojati, da pridobije Englesku za jednu .politiku, koja bi efikasno sprečila dalnje ekonomsko prodiranje Nje­mačke u istočnu Evropu. Engleska će svakako na to pristati, tim pre, što j e takva politika u liniji njene sopstvene politike. O n a već radi n a tome da stvori koaliciju država i naroda, koja bi zaokružila Nemačku. U tu koalicij u ulaze Francuska, Italija, Jugoslavija i Rumunjska, a kao zasebni blok i Rusija s Polj­skom. Sporazum,· koji je nedavno potpisan u Moskvi između Rusij e i Poljske prva je karika u tom lancu.« Kritizira Stojadinovića koji nije za takvu preori­j entaciju i Jovanović dalje kaže: »Dr. Stojadinović je i došao na vladn godine 1935 po želji Engleske i sa tačno određenim programom spoljne politike. Do Anšlusa radio je u smislu toga programa, posle toga on ga je ·prekoračio i našu zemlju je više vezao za Nemačku. Prirodno je da d rugu politi.ku, protivnu ovoj , on ne bi mogao ·da vodi. Zato treba da se makne.<<

Taj je prvak zemljoradnika - upućen iii neupućen - ipak točno prorekao rasplet na koji nije trebalo dugo čekati.

Ciano je ponovno došao u Jugoslaviju u siječnju 1939, kako je to i bilo dogovoreno u Veneciji. Razgovarao je često, dugo i vrlo povjerljivo sa Stojadi­novićem na Belju, a u B eogradu ga · je .primio u audijenciju i knez Pavle. Stoja­dinović mu je povjerio da je posve miran što se tiče unutrašnj opolitičkog polo­žaja i osobne situacije. Hrvatsko .pitanje, doduše, postoji i ono se ne može rije­šiti u kratko vrijeme. Jedino godine i niz generacija moći će promij eniti sadaš­nje činjenično stanje' koje podsjeća na dugotraj.ne sukobe između B avarske i Pruske, ili između juga i sjevera Italije. Uza sve to Stojadinović je uvjeren da će u trenutnoj parlamentarnoj situaciji poslije izbora moći p oduzeti prikladne mjere za poboljšanje situacije i na tom planu. Najvećom energijom provodi stvaranje i organiziranje Jugoslavenske radikalne stranke (JRZ) koja je i sadr­žajno i po obliku kopija fašističke stranke. Knez Pavle pomaže akciju Stojadi­novića i knez je u razgovoru s Cianom o unutrašnjem položaju izjavio da j e optimist usprkos nekim teškoćama u :pitanju unutrašnjeg položaja. Ustvrdio j e da j e Sto.jadinović srpski političar koji daleko odskače iznad svih ostalih. Stoja­dinović je Cianu - govoreći općenito o situaciji - ponovio kako je Jugoslaviji prijeko potrebno da održava veze dobrog susjedstva i uske suradnje s Njemač­kom; s druge strane Jugoslavija je pripravna da poboljša odnose s Mađarskom. Ovako mu je n aznačio načelne smjernice j ugoslavenske polihke u bliskoj bu­dućnosti: sve n<!glašenije približavanje Rimu i, prema tome, Osovini; stvaran istup iz Društva naroda opozivajući delegaciju iz Ženeve, i to u mjesecu svib­nju; u blagonaklonom duhu ispitivanje mogućeg pristupa Jugoslavij e Paktu

100

protiv Kominterne, osobito ako bi s njemačke .strane došla obavijest Jugoslaviji da bi takav pristup u Berlinu bio povoljno primljen. No najveću su pažnju u razgovorima poklonili Albaniji. Pri tom je Ciano upozorio Stojadinovića da Rim sa sve većom »zabrinutošću« promatra razvitak događaja u Albaniji ; da u Rimu, međutim, gledaju na to pitanje samo i j edino kao na talijansko-jugoslavenski problem -uzimajući u obzir da se ni jedna zemlja 1ne mož� •i n: želi uplet�.ti u to pitanje - i stoga je Duce odlučan da ne napravi m naJmanJU gestu pnJe nego što se .prethodno ne sporazumije s Jugoslavij om. Stoj adinović je to pri� hvatio i govorio s dubokim prezirom o .kJralju Zoguu .koj i je i nedavno predlagao Beogradu da ga plaća, čak i protiv Talijana. Po njegovu (Stojadinovićevu) miš­ljenju moguće je da Zogu za dobre novce služi Francuskoj i Engleskoj

_u kritič­

nom času za Italiju i prema tome je zabrinutost Rima potpuno na mJ estu. Po njemu postoje dva rješenj a : l. da rkralja Zogua zamijene dostojnijom osobom, no sam ne zna tko bi to mogao biti ; 2. da Albaniju podijele Italij a i Jugosla­vija. Pri tom je dodao da zasa:d ne može o tome temeljito rasp�avlj ati. jer �ita­nj e nije potankc. proučio. Ciano se suglasio da ne treba o toJ stvan smJ esta raspravlj ati: u danom času mogu stupiti u direktnu vezu 1 domJeb pnkladne odluke. Stojadinović se s tim složio i predložio da ne pregovaraju o tome po­sredovanjem poslanstava, nego preko osobnih i povjerljivih ljudi (F. Anfuso, šef Cianova kabineta na talijanskoj, a Stojadinovićev brat Dragomir na jugo­slavenskoj strani). Stojadinović je <izrazio zabrinutost i zbog eventualne reak­cije drugih sila, ali je završio s time da će ta operacija biti lak� ako Njemačka ništa ne prigovori - a uvjeren je da će Nijemci intimno s vehklm neodobrava­njem gledati na teri:or:j alnu okupaciju Albanije. Ciano mu je iznio. koliko će koristi Jugoslavija izvući iz tog događaj a : sporazum o demJhtanzac!Jl albanske granice; vojni savez s Italijom koji će u tom času biti moguć i opravdan pre111a Njemačkoj činjenicom što će i Italija postati balkanska sila; nekoliko znatm] Ih korektura granice na sjeveru Albanije; ukidanje albanskog nacwnalnog sredi­šta koje stalno potpiruje agitaciju na području Kosova; na kraju, obećanje �ali­j anske potpore Jugoslaviji onoga dana kad odluči da okupacijom Soluna osJ�u­ra sebi izlaz na Mediteran. Ciano je, čini se, izbjegao da u razgovoru sa Sto]a­dinovićem precizira koje će zone u Albaniji dobiti Jugoslavija, a koje Italij a. Dok je Stojadinović govorio o podjeli Albanije, Ciano je uvijek govorio o ko­rekturama grariice!

»Sve u svemu, čini mi se - zapisao je Ciano - da je taj .problem upućen u pravcu povoljnog rješenja. Stojadinoviću je očito laskala ideja, da svojoj zel11-lj i pruži konkretnu korist u obliku teritorijalnog proširenja; .�n me zamolw, da o tome natuknem i princu Pavlu. Kod njega sam također na1sao na povolJan odaziv. On je čak manje od Stojadinovića pokazivao interesa za veličinu teri­torija, koji bi pr1pao Jugoslaviji . - »Mi imamo već toliko Albanaca unutar na­ših granica - rekao je on -'- i zbog njih imamo toliko neprihka, da nemam nikakve želje da se njihov broj poveća.<< Na taj je način ovim pregovorima pro­bijen led, koj i je okruživao albansko pitanje. Vjerujem da će Duce, kad bude smatrao da je situacija zrela, ovo pitanje definitivno skinuti s dnevnog �eda. Mislim da neće biti mnogo teškoća prilikom razgraničenj a, na prvom mJestu zbog t�ga, j er ne predviđam da bi Jugoslavija došla s

vp:etj er�nim zah.tjev�ma,

a onda i zbog toga, jer ne smatram za nas osob1to vazmm hocemo h 1m��� t:­suću četvornih kilometara albanskog teritorija više ili manje. Najosnovm]e J e to, d a se mi definitivno smjestimo na B alkanskom poluotoku i da tamo zauzme­mo strateški izrazito važne položaje.<<

1 0 1

l

U knezu j e Pavlu međutim već dugo vremena sazrijevala •spoznaj a da j e Stojadinović na vanjskom ,planu otišao predaleko ; da je izgubio mjeru i u unu­trašnjoj politici (zelene košulje, pozdravi: Vođa, vođa!, kontakti s ustaškim prvacima ,poput M. Budaka, odnos prema Mačeku i drugo) i da se intimno za­nosi mišlju da postane j ugoslavenski >>Duce«, s tim da .kneza Pavla dovede u položaj kakav u fašističkoj Italiji ima kralj - a to karađorđevska priroda »skromnog<< autokrate kneza Pavla nikako nije htjela dočekati - pa je sve to (i možda j oš štogod) dovelo do vješto .pripremljene »zavj ere<<. U njoj je prvi čovjek bio A. Korošec kao >>osvetnik<< za udaljavanje iz resora unutrašnjih poslova. Ostavka nekolicine Stojadinovićevih ministara izazvala je formalno krizu i Pavle je na to otvoreno 4. veljače pozvao Stojadinovića da preda ostav­·ku, što j e, možda, najviše iznenadilo samog Stojadinovića.

· Dopunska literatura:

Zivko Avramovski, Problem Albanije u jugoslavensko-italijanskom sporazumu od 25. III 1937. god., Historijski pregled, god. IX, 1963, br. l, str. 1 9-3 1 ; Dušan Biber, O padu Stoj adinovićeve vlade, Istorija XX veka, Svezak VHI, str. 5-7 1 ; Vjekoslav Bratulić, Politički sporazumi između Kralj evine Italije i Kraljevine SHS odnosno Jugoslavije nakon Rapalla, Jadranski zbornik, sv. VI, Rij eka-Pula 1 966, str. 5-70.

J. B. Hoptner, Jugoslavia as Neutralist: 1937, Journal of Central European Affairs, volume XVI, Number two, July, 1956, str. 156-176.

102

Jugoslavija pred rat 1 939 . godine

Francuski poslanik u Beogradu R. Brugere javio je Parizu novost da je M. Stojadinović .pao i da je Dragiša Cvetković 5. veljače 1 939. sastavio vladu; d a postoje mnogi razlozi opravdanoj pretpostavci da je knez to učinio na suge­stiju A. Korošca, kojemu njegova (Koroščeva) uloga kod kondordata uopće ne do,pušta da neposredno naslij edi Stoj adinovića i da je Cvetković, u garnituri ministara koji su dem1sionirali, jedan od najboljih prijatelja Francuske.

U novu vladu Jugoslavenske radikalne stranke (JRZ) sastavljenu od Stoja­dinovićevih >>prebjega<< Dragiša Cvetković je, po nalogu kneza Pavla, pozvao iz Berlina tamošnjeg poslanika A. Cincar-Markovića i njemu kao diplomatu od karijere povj ePio ['esor vanjskih poslova. Ima autora koji tvrde (A. Smith-Pa­velić npr.) da je izbor pao na Cincar-Markovića, a ne na talijanskog kandidata dra I. Subbotića, stoga što je Italij a - u to vrijeme - ipak imala manje važnu ulogu u evropskoj politici nego Njemačka i što je tada njemačka politika sma­trala korisnim poštivati integritet Jugoslavije, dok je Italija prihvaćala takvo gledište kao privremeno i oportunistička.

Cir:�<tr-Marković se u to doba nalazio u Berlinu i on je - primivši obavijest iz Beograda da je postao ministar vanjskih poslova - odmah zamolio njemač­kog ministra vanjskih poslova J. von Ribbentropa da ga primi u oproštajnu audij encij u. Otišao je u »Wilhelmstrasse« (sjedište Minist::rstva vanjskih po­slova) i posjetio Ribbentropa. Tom mu je prilikom Cincar-Markcvić rekao da je u Jugosl.aviji nenadano izbila kriza, i to iz izrazito unut�ašnjopolitičkih razloga, ali da ta promjena neće · ni u kojem slučaju utjecati na vanjsku politiku nove vlade ; da će on (Cincar-Marković) nastojati da i dalje produbljuje odnose iz­među Njemačke i Jugoslavije i da će ispitati mogućnost pristupa Jugoslavije Paktu protiv Kominterne. Ribbentrop je Cincar-Markoviću prikazao cjelokupnu politiku Njemačke u j ugoistočnoj Evropi i iz razgovora stekao dojam da je novi šef jugoslavenske diplomacije iskreno spreman da još više uskladi vanjsku po­litiku Jugoslavije s Osovinom. Na pitanje Cincar-Markovića o sređivanju odnosa između Jugoslavije i Mađarske, Ribbentrop mu je odgovorio da bi Berlin po­zdravio sporazum između Budimpešte i Beograda. Cincar-Marković mu je od­vratio da je knez Pavle jamac da će Jugoslavija nastaviti politiku prijateljstva prema Njemačkoj i Ital iji i da će to on (Pavle) ostati i ubuduće. O Stojadino­viću Cincar-Marković nije znao ništa reći; izrazio je misao da Stoj adinović ne promatra razvoj unutrašnjopolitičke situacije s optimizmom, ali da spokojno čeka čas da bi se opet poj avio. Na to se Cincar..:Marković oprostio od Ribben­tropa i otišao na novu dužnost u Beograd.

Hitler je 15. ožujka likvidirao Čehoslovačku: pristupio je vojnom zaposjed­nuću smanjene Čehoslovačke, ušao u Prag i osnovao Protektorat Češke i Mo­ravske, dok se Slovačka kao satelit stavila pod zaštitu Reicha. Dakako da je taj iznenadni potez vođe nacističkog Reicha izazvao zabrinutost i crne misli i u samom Rimu. Fašistički su se vrhovi ,pobojali da Berlin neće poštovati ni raniju, međusobno dogovorenu podjelu sfera, prema kojoj su Jadran i j adranski susjed Italij e (Jugoslavija) ulazili u talijansku sferu kao sastavni dio Mediterana. A upravo u tome je Rim bio izvanredno osjetljiv.

103

l · !

Stoga j e Ciano već 17 . ožujka ,primio njemačkog ambasadora u Rimu Mackensena i ozbiljna lica skrenuo mu tpažnju da kolaju glasine o navodnom zanimanju Berlina za hrvat·sko :pitanje. »Nema sumnje - govorio je Ciano -da je pokret Hrvata, koji se osobito u 'POSljednje vrijeme pojačao, potaknut događajima u Ceškoj i Slovačkoj. Govori se i o mogućnosti da se Maček obrati Berlinu, da tako uz njemačku pomoć ostvari svoj program o autonomiji i ne­zavisnosti. Iako nemam točnih i definitivnih podataka o toj stvari, ipak sma­tram .potrebnim da ambasadora upoznam sa slijedećim: Italija, koja se praktički desinteresirala za događaje u Ceha-Slovačkoj, ni u kojem slučaju ne može poprimiti isto rdržanj.e prema eventualnostima, koje bi se ticale Hrvatske -sve to u želji da sve bude j asno i u duhu ·one lojalnosti, koja je uvijek karakte­rizirala odnose između dviju sila Osovine. U punoj suradnji s Njemačkom, mi j ednako kao i Njemačka, vodimo politi.ku uske i srdačne sura:dnje s Beogradom, a status quo Jugoslavije smatramo osnovnim elementom ravnoteže u srednjoj Evropi. S druge je strane Fiihrer uvijek naglašavao, da Njemačka nije zainte­resirana u pitanjima Mediterana općenito, a Jadrana posebice, koji smatra i u budućnosti namjerava smatrati talij anskim morem.«

Tri dana kasnije Mackensen je donio Cianu ovaj odgovor Berlina: »l . Potvrđuje, da Njemačka nema nikakvih ciljeva u bilo kojoj zoni Medi­

terana, koji Fiihrer smatra talijanskim morem. 2. Njemačka opovrgava sve glasine o njenom zanimanju za hrvatsko pita­

nje. Taj se problem nikako ne tiče ni njemačke vlade, ni njemačkog naroda. 3. Prima na znanje izjavu Italije, d a se ne može desinteresirati u vezi s

eventualnim modifikacijama status quo-a u Hrvatskoj. Dodaje: kao što se Italij a desinteresirala za čehoslovačko pitanje, koje j e Njemačka rij ešila u vezi sa svojim ,potrebama i interesima, tako će se i Njemačka stopostotno desintere­sirati za hrvatsko pitanje, čim se pojavi, i Italiji prepustiti njegovo rješenje.<<

I Ribbentrop j e pohitao da se u .pismu Cianu od 20. ožujka ispriča što su posljednji događaji predstavljali za njih u Rimu »stanovito iznenađenj e<< i da mu ujedno potvrdi i pismeno njemački stav o 1podjeli sfera. »Vama je poznata Fiihrerova odluka - piše šef njemačke diplomacije - da je u svim pitanjima Mediterana za ,politiku Osovine mj erodavno mišljenje Rima i da prema tome u Mediteranskim zemljama Njemačka neće nikada voditi politiku neovisno od Italije. Ova Fiihrerova odluka bit će uvijek nepromjenljivi zakon naše vanjske politike. Isto onako kao što se Duce desinteresirao za Cešku, tako se i mi desin­teresiramo za hrvatsko pitanje, te ćemo u svakom slučaju u toj stvari raditi samo u vrlo uskoj vezi s talijanskim željama.<<

Mussolini nije htio zaostati za Hitlerom pa je 7. travnj a zaposjeo Albaniju, potez koji je posebno ležao na srcu njegovu zetu Cianu, a j ugoslavenski po­slanik u Rimu B. Hristić došao je na to, samo služboulj udno, upitati: na kojoj se osnovi talij anska vlada namjerava sporazumjeti s Jugoslavijom u vezi s okupacijom Albanije. Ciano mu j e odgovorio da će to pitanje raspraviti na sa­stanku s novim j ugoslavenskim ministrom vanjskih poslova. Hristić mu je po­stavio i »osobno<< pitanje: kakvo će naime biti držanje talijanske vlade ako Jugoslavija zaposjedne neke pogranične točke, na što je Ciano odvratio da se n a to pitanje ne može odgovoriti.

U Rim je zatim stigao H. Goring da ispita raspoloženje vrhova fašističkog režima, u prvom redu samog Ducea, prema pripremanom obračunu s Poljskom (šifra napada: » Fall Weiss<<) , kao i buduće namjere i planove Italije na B alkanu.

104

U razgovoru s Mussolinijem 15 . travnja spomenuo je i to da je osam dana nakon akcije protiv Ceške neki njemački •stručnjak i pouzdanik na jugoistoku saopćio želju nekolicine predstav.nika Hrvata koji surađuju s Vladkom Mačekom da ih Goring primi. Odgovorio im je da je to nemoguće i da se oni - ako misle da vanjskopolitička pitanja moraju raspraviti sa stranom vladom, a ne vlastitom - moraju obratiti Rimu, a ne Berlinu. Njemačka strana stoji na ·Stajalištu da Jugoslavija stopostotno ulazi u interesnu sferu Italije. Njemačka ima u njoj samo ekonomske interese. Osovina sama po sebi - govorio je Goring - ima interes da se stvari u Jugoslaviji mirno razvijaju. Ako bi, ipak, držanje vlade i pravac jugoslavenske vanjske politike bili nepouzdani, a osovinske bi je sile promatrale s nepovj erenjem, taj bi interes otpao. Jugoslavenima treba objasniti d a u slučaju rata protiv zap adnih sila osovinske sile očekuju naklonu neutral­nost. Duce se .s tim mišljenjem složio i rekao da se Italiji pruža prilika da raz­j asni stav Jugoslavije prilikom posjeta novoga jugoslavenskog ministra vanjskih poslova Cincar-Markovića.

S njim se Ciano sastao u Veneciji 22. travnja i Ciano je pribilježio ovakvu formulu novog šefa jugoslavenske diplomacije : jugoslavenska je strana sprem­na na što užu suradnju s Osovinom, s tim da za sada ne pristupi Paktu protiv Kominterne iz unutrašnjopolitičkih razloga, iako ne isključuje takvu moguć­nost; ako dođe do ratnog sukoba, Jugoslavija ostaje " stavu naoružane neutral­nosti uz pružanje privredne pomoći Italiji i Njemačkoj, d akako u sklopu siste­ma Osovine, gravitirajući prije svega prema njenom južnom dijelu (Italiji).

Cincar-Marković je odmah zatim posjetio i Berlin pa je državni sekretar u Ministarstvu vanjskih poslova E. von Weizsii.cker cirkularnom brzoj avkom od 4. svibnja obavijestio nj emačka diplomatska predstavništva u inczernstvn da se je Cincar-Marković - prilikom svog boravka u Berlinu - ja sno izjasnio u prilog dotadašnje politike prijateljstva s Njemačkom i Italijom i uvjeravao da Jugoslavija neće sudj elovati ni u kakvu ratnom pothvatu protiv sila Oso­vine, nego da će, što više, pod svaku cijenu u eventualnom-sukobu ostati neu­tralna. Engleska, zbog takvoga stava Jugoslavije, nije uopće pokušavala da j e uvlači u politiku garancija, a pri raspravljanju jugoslavensko-mađarskih odnosa j ugoslavenski je ministar pokazao spremnost da se još više ;približi Mađarskoj . Weizsii.cker, na kraju, povjerljivo saopćuje da je Ribbentrop obećao Cincar­-Markoviću širokogrudni postupak u .povodu želja jugoslavenske vlade da j e Berlin opskrbi ratnim materijalom uz davanje dugoročnih kreuita.

Na sastanku Ciana s Ribberitropom u Milanu početkom svibnja Ribbentrop mu je povjerio da su u Berlinu veoma zadovoljni pregovorima s Cincar-Marko­vićem koji je ponovio sve ono što je već rekao u Veneciji. U svakoj eventual­nosti Jugoslavija će ostati neutralna i ekonomski će pomagati sile Osovine. Ribbentrop· je izrazio mišljenje da je u ovom trenutku u zajedničkom interesu da sačuvaju status quo Jugoslavije. Ako bi ipak nastupio njen raspad zbog unutrašnjeg procesa, Halija će biti ona sila - izjavio je on - koja će provesti rasplet, kao država kuja ima pretežne interese u Jugoslaviji.

Knez Pavle je u pratnji Cincar-Markovića obišao Rim i Berlin (u prvoj polovici svibnj a odnosno lipnj a). Ciano je 10. svibnj a unio u svoj dnevnik da j e sastanak s Pavlom i Cincar-Markovićem samo potvrdio ono o čemu s u već Cincar-Marković i on raspravljali u Veneciji. Pojavile su se dvije stvari koje treba zabilježiti. Jugoslaveni su odlučno protiv Turske i predlažu osnivanje bloka između Rumunjske, Jugoslavije i Bugarske uperenog protiv Ankare. Raz­govarao je s Pavlom prilikom flotne parade i Pavle mu je tom prilikom poku-

105

šao objasniti razloge zbog kojih je došlo do Stoj adinovićeva pada: osim toga što je došlo do rascje)pa u vladinoj većini (Jugoslavenska radikalna zajednica), Stojadinović se bavio .prljavim financijskim poslovima i prikupio znatne sume, osobito u icnozemstvu.

U Berlinu je Pavle bio kralj evski dočekan i njemu u čast bila je priređena velika vojna parada, a na večer predstava Wagnerovih »Majstora pjevača«. Ribbentro.p j e u razgovorima s Cincar-Markovićem pokušavao da postigne na­j avu istupa iz Društva naroda s j ugoslavenske strane i istovremeni pristup Paktu protiv Kominterne. Cincar-Marković nije htio ništa određeno obećati ; upozorio je Ribbentropa na teškoće povezane s duboko ukorijenjenom ljubavi Jugoslavena prema •vječnoj<< Rusiji (ne komunističkoj). Državni sekretar Weiz­sacker je cirkularnom brzojavkom 9. lipnja informirao njemačka diplomatska predstavništva u inozemstvu da je taj posjet protekao potpuno zadovoljavajuće. Iz izjava kneza i njegova ministra vanjskih poslova proizlazi da je Jugoslavija spremna da ,prema Italiji i Njemačkoj i nadalje vodi politiku prijateljstva, da se već udaljila od Društva nar0ria. i da nije nesklona da u jednom, po moguć­nosti kraćem roku iz njega istupi, da želi održati u životu Balkanski sporazum na neutralnoj osnovi i da računa s istupom Turske iz njega, ili s udaljavanjem od nje, ako bi se Turska i dalje vezivala uz sile koje provode politiku zaokru­živanja, da Jugoslavija ne može z&sad obećati svoj pristup Paktu protiv Komin­terne. U ostalom nisu bili zaključeni nikakvi sporazumi.

Hitler predlaže Mussoliniju obmčun s Jugoslavijom

Italija i Njemačka su u međuvremenu (22. svibnja) zaključile ugovor o savezu i prijateljstvu (»čelični pakt<<) koji je imao omogućiti Osovini da potpuno i svagdje nametne svoju volju Evropi. Mussolini je nešto kasnije (30. svibnja) u vezi s formalnim zaključenjem vojnog saveza izradio za Hitlera povjerljivi Memorandum. U njemu je zacrtao osnovne pravce vanjske politike i političke .strategije fašističke Italije u bliskoj budućnosti. U njemu Duce, uz ostalo, piše da je rat između plutokratskih i zbog toga sebično�konzervativnih snaga, s jedne, i j ako napučenih a sir0mašnih nacija, s druge strane, neizbježiv i d a se stoga Njemačka i Italija moraju pripremati za rat, no da je Italiji potrebna p a u z a sve do kraja 1 942. godine. »Rat što ga pr�premaju velike demokracije - stoji u sedmoj točki Mussolinijeva Memoranduma - rat je iscr-pljivanja . Zbog loga moramo poći od najteže pretpostavke koja u sebi sadrži stoprocentnu vjerojatnost, tj. da od o.stalog svijeta Osovina neće ništa dobiti. Ta bi pretpo­stavka bila teška, no strateške pozicije koje je Osovina zaposjela u znatnoj mjeri umanjuju težinu i opasnost rata iscrpljivanja. Iz toga razloga treba od­mah, u prvim satima rata, zaposjesti čitavo Podunavlje i Balkan. Nećemo se smj eti zadovoljiti izjavama neutralnosti, nego ćemo okupirati ta područj a i iskoristiti' ih za nabav;ku potrebnih namirnica i industrijskih proizvoda za rat. Pomoću takve munjevite akcije provedene najvećom odlučnošću ne bi izbacili iz borbe samo »garantirane držaVe« poput Grčke, Rumunjske i Turske - koji­ma je u međuvremenu V. Britanija ponudila garancij u - nego bi sebi osigurali leđa. U toj igri, kao kod šaha, možemo računati s dva ».piana < <: s Mađarskom i Bugarskom.<<

106

l l r

\ l l .'.

Hitler na taj Mussolinijev memorandum nije ništa odgovorio i Duce je neko vrijeme živio u iluziji_ d a s e Fi.ihrer u svemu s njim slaže, no to nije bilo tako. Naprotiv, Hitler nije htio čekati nego je namjerno i smišljeno zaoštravao krizu oko Danziga i koridora, pretpostavlj ajući - a to mu je neprekidno ponavljao njegov ministar vanjskih poslova Ribbentrop - da Engleska neće zbog Poljske zagaziti ·u rat. Izbjegavao je sastanak s Duceom na Brenneru, ali se zato Ciano prijavio kod Ribbentropa u Salzburgu.

Ciano je l l . kolovoza razgovarao s Ribbentropom u dvorcu Fuschl kod · Salzburga. Odmah na početku Ribbentro.p nije htio tajiti činjenicu da situacij u drži izvanredno teškom i opasnom i da smatra da je sukob Njemačke i Poljske neizbježiv. Analizirajući situaciju, Ribbentrop je Cianu naveo ovo : l. Rusija neće intervenirati u sukobu j er su pregovori savezničkih misija s Moskvom za­vršili s ,potpunim neuspjehom, a u toku su (to je Ribbentrop povjerio Cianu kao najveću tajnu) već dosta precizni razgovori između Moskve i B erlina* (Ciano je pri tom primijetio da se tajnost tih .pregovora, koju su Nijemci tako zdušno čuvali, teško ·slaže s obavezama koje izviru iz savezništva i s totalnom lojalnošću koje se Rim pridržavao u odnosima s Berlinom) ; 2. Francuska i Engleska ne mogu intervenirati jer vojno nisu spremne i nemaju sredstav't da napadnu Njemačku, dok Njemačka može, zaflvaljujući prije svega avijaciji, koja je znat­no jača od savezničkih avijacija zajedno, bombardirati francusko-engleska sre­dišta; 3. Belgija i Nizozemska imaju namjeru da sačuvaju stav najstrože neutral­nosti i spremne su da brane svoj teritorij ; 4. Turska ne�� ništa pridonijeti, a izvještaji Papena, njemačkog ambasadora u Ankari, govore o tome da je ta država nezadovoljna putom kojim se odnedavna zaputila ; 5. Rumunjska ne namjerava nešto određeno poduzeti; ona će se i nadalje koprcati da održi rav­notežu i vojno ni u kojem slučaju ne predstavlj a neku opasnost, imajući u vidu da su Bugari i Mađari više nego dovoljni da je likvidiraju; 6. Jugoslavija j e nepouzdana; u Londonu j e knez Pavle razvio aktivnost i davao izjave koje s u izrazito neprijateljske Osovini; osim toga Jugoslavija je isto tako slaba; »Reich želi da Italija iskoristi priliku poljske afere da dokrajči svoj spor s Jugoslavi­jom u Hrvatskoj i Dalmaciji<<; 7. u vezi s Amerikom Ribbentrop misli da je tamo, osobito nakon završene propagandne akcije koju je poveo brošurama, došlo do duboke izmjene stava j avnog mišljenj a i da ono u SAD sve više na­ginje neutralnosti i izolacionizmu. Zbog svega toga - zaključio je Ribbentrop - vrijeme je izvanredno .pogodno za akciju.

Drugog su dana otišli u Berchtesgaden do Hitlera (Berghof). Tom ]e prili­kom ·Hitler izložio vojne aspekte -položaja i otvoreno rekao: »Kad kucne čas napada n a Poljsku - a taj će momenat nastupiti kad izbije neki teži incident ili kad Njemačka zatraži od Poljske· da odredi svoj politički stav - njemačke će snage istovremeno prijeći u napad na svim točkama granice, i to prema cen­tru Poljske, pravcima koji su već unaprijed utvrđeni.<< Dalje, rekao je Cianu da Poljska predstavlja prijetnju Njemačkoj i prema tome Osovini. čak kad bi Njemačka vodila politiku mira i suradnje s Poljskom, to ne bi iz temelja moglo izmijeniti situaciju; kad bi se j ednog dana Njemačka i Italija - a sigurno je da će se jednog dana naći - našle u borbi sa zapadnim demokracijama, Poljska bi iskoristila tu priliku da Njemačkoj zarine nož u leđa. Njemačka se prema Poljskoj nalazi u istoj situaciji kao Italija prema Jugoslaviji. Postoje nesumnjivi

* Ovdj e se radilo o tajnim pregovorima okončanim zaklj učenj em njemačko-so­vjetskog ugovora o nenapadanju 23. kolovoza 1939. koj i je sadržavao i tajni protokol o diobi utjecajnih sfera između Sovjetskog Saveza i Njemačke.

107

znaci -da će Jugoslavija sačuvati svoj stav neutralnosti prema Italiji tako dugo dok položaj Italije ostane povoljan. Pojave li se teškoće, Jugoslavija će je na­pasti s leđa. Zbog toga Hitler savjetuje Italiji da iskoristi prvu priliku da ras­komada Jugoslaviju i da okupira Hrvatsku i Dalmaciju.

Sutradan su nastavili razgovor i Hitler je u izjavama bio još odlučniji. Ponovio je više ili manj e ono što je Cianu rekao dan ranije i istakao potrebu da se pitanje Poljske rij eši definitivno. Između ostaloga rekao je i to da j e Italija po svom geografskom položaju dominantna sila Sredozemlja i d a ć e ona morati proširiti svoje djelo na obalama Sredozemnog mora. Ne postoj i neka mogućnost sukoba između dva imperijalizma (Rima i Berlina). Njemačka će prijeći u akciju protiv Poljske čim bude moguće; akcij a će biti brza, odlučna i nemilosrdna ; zapadne sile neće intervenirati. A ako bi intervenirale (a to j e hipoteza koju on smatra nemogućom), t o bi značilo d a s u odlučile da zarate s Osovinom i ne bi .prema tome propustile da proteknu te godine priprema i »pauze« koje bi bile korisne za Italiju i Njemačku.

Duce, međutim, tada nije bio volj an d a uđe u akciju. Zaključivši prethodno ugovor o nenapadanju sa Sovjetskim Savezom (uz tajni protokol, koji je sadr­žavao i podjelu sfera u Poljskoj) Hitler je - prema planu - napao Poljsku l. rujna. Izazvao je, ipak, intervenciju Zapada i objavu rata Velike Britanije i Francuske, dok je Duce ostav u · stavu promatrača, s •puškom k nozi<< . U mu­njevitom pohodu Hitler je pregazio Poljsku; u zajednici sa Staljinom pristupio je >>četvrtoj diobi« Poljske, ali je iz tog sukoba postepeno izrastao rat svj etskih razmjera.

Dopunska literatura:

Ljubo Boban, Maček i politika Hrvatske seljačke stranke 1928-1941, Iz povijesti hrvatskog pitanja, I-II, Zagreb 1974 ; Bogdan Krizman, Hitlerov »Plan 25« proti� Jugoslavije, Jugoslavij a u svijetlu »Ni.irnberških dokumenata«,

_ Zagreb 1953; Odnost

Jugoslavij e s Njemačkom i Italijom 1937-1941, Historijski zborntk, XVII, str 227-257 ; Andrej Mitrović, Nemačke i italijanske težnj e za »novim poretkom« i jugoistočna Evropa, Istorijski glasni·k, br. 2, Beograd 1971, str. 47-86.

103

Razdoblje »nci.klone neutralnosti«

Jugoslavenska je vlada odmah pohitala da objavi izjavu o neutralnosti u tom s1.1kobu (2. rujna 1939), što je u novim uvjetima (rat s Velikom Britanijom i Francuskom!) odgovaralo Njemačkoj. Hitleru je, doduše, •pošlo za rukom da pregazi Poljsku, al i su na poprištu ostale zapadne demokracije. Prije nego što njih prisili na kapitulaciju, ili barem nagodbu, Hitler nije imao namjeru da sam prenosi rat na Balkan i izazove s njim ,povezane teritorijalne promjene. Zato je od tog časa njegova politika prema balkanskim i podunavskim državama bila konzervativna, dok se Duce kao »nezaraćena strana<< nije htio, u mislima i planovima, odreći i·deje o dizanju ustanka u Hrvatskoj i razbijanju Jugoslavije.

Jugoslavenska neutralnost odgovarala je i zapadnim demokracijama, a londonski Foreign Office bio je tada s njom zadovoljan. Tadašnji prvi lord admiraliteta Winston Churchill izjavio je u rujnu 1939. jugoslavenskom posla­niku u Londonu Subbotiću da jugoslavenska neutralnost zapravo sprečava Nijemce da priđu engleskom Sredozemnom moru. On je smatrao da neutralnost Balkana zavisi od neutralne Italije i predlagao da se stvori blok neutralnih država koje bi se zaj edno suprotstavile eventualnoj njemačkoj agresiji.

I Italiji je dobro dolazila neutralnost Balkana da bi i sama mogla ostati neutralna, što je talijanski ambasador u Berlinu otvoreno priznao tamošnjem jugoslavenskom poslaniku I. Andriću. Noseći se mišlju da je Jugoslavija željeni cilj (a ne Grčka), Mussolini je uznastojao da ,popravi odnose s Atenom i stoga je u drugoj polovici rujna bilo objavljeno saopćenje da će se talij anske i grčke trupe povući s grčko-albanske granice dublje u unutrašnjost kako bi se tako j avno očitovale »miroljubive« namjere talij anske vlade. Talijanski ambasador u Parizu saopćio je tamošnjem jugoslavenskom poslaniku B. Puriću da Italija želi stvaranje bloka između Mađarske, Jugoslavije, Grčke, Bugarske i Turske i da to povlačenje trupa predstavlja ,početak akcije kojoj je cilj da stvori takav blok. No odmah poslije povlačenja tih trupa Ciano je saopćio zapovjedniku talijanskih snaga u Albaniji generalu Alfredu Guzzoniju da se njegove trupe u Albaniji .povlače jer Grčka i ne stoji na putu fašističkoj Italiji, nego isklju­čivo Jugoslavija!

Čini se da je jugoslavenska vlada imala svoj .plan (već u ILpnju 1939) neu­tralnog bloka koji bi se sastojao od Jugoslavije, Mađarske, Rumunjske i Bugar­ske, ali od njega nije bilo ništa. Na taj plan nadovezivao se rumunjski plan (Gafencuov plan) koji se temeljio .na ideji da se d ržave članice Balkanskog

' sporazuma, Bugarska , i Mađarska obavežu da će se uzajamno uzdržati od na-pada u ratu. O njemu se raspravljalo, a sam Mussolini je 15. rujna izjavio da želi stvaranje neutralnog bloka na Balkanu koji bi pod vodstvom Italije sačuvao Balkan od rata, što je prihvaćao i britanski Foreign Office pod uvj etom da taj blok spriječi utjecaj Njemačke i SSSR. U Beogradu su 28. listopada saopćili talij anskom poslaniku da · rumunjska vlada predlaže stvaranje balkansko-tali­janskog bloka, no da jugoslavenska vlada nije dobro raspoložena prema tom projektu, i to zato j er su sukobi između država ugovornica Balkanskog spora­zuma na j ednoj, a Bugarske i Mađarske na drugoj strani 1previše oštri i nepre­mostivi; k tome, Jugoslavija ne želi da posredstvom jednog bloka dođe u sukob s bilo kojom iz tabora velesila.

109

U razgovoru s Cianom l . X 1939. Hitler je postavio tezu da se »zasad na Balkanu neće ništa novo dogoqiti<<. Upozorio je šefa talijanske diplomacije d a je i sa Sovjetskim Savezom - kao što je t o bilo s Italijom - uređeno pitanje interesnih sfera (taj ni protokol !) koj e će Njemačka rigorozno poštivati. Iskori­stio je priliku da Cian u kaže kako Italiju smatra zemljom koja treba da postane apsolutni gospodar na Mediteranu, a u vezi s tim i s pretežnim interesima u svim onim državama Balkanskog poluotoka koje leže na Sredozemnom moru. Nj emačka se više ne interesira za te zone i čak je spremna d a pri pomogne svaku talijansku inicijativu koja bi išla za tim da se .poveća područje talijanske domi­nacije.

Njemačka je u tom času željela mir na Balkanu i u Podunavlju, ali takav mir u kojem postojeće suprotnosti ne bi bile rješavane i riješene, nego s amo konzervirane, jer je takvo stanje bilo povoljno za širenje njenog utjecaja u pojedinim zemljama tog prostora. Taj mir bio j oj je sve potrebniji j er se stala sve više osjećati engleska blokada. Na Balkanu i u Podunavlju mogla je nje­mačka ratna .privreda obilno nabavlj ati : žito u Mađarskoj , petrolej u Rumunj-· skoj, poljoprivredne ,proizvode, bakar i rude u Jugoslaviji, na primjer.

Jugoslavenska vlada odgovorila je Berlinu tek 21. prosinca i izj avila da »sa simpatij om« prati sve napore za održavanje balkanske neutralnosti, a slič­no su odgovorile grčka i turska vlada; što je značilo da se pitanj e odgađa.

Na drugoj strani Italija kao >>nezaraćena« održavala 'je i nadalje redovne diplomatske odnose s državama koj e su se našle u ratnom stanju s Njemačkom - njenim najbližim saveznikom. Stoga su se diplomacije zapadnih demokracija trudile u to vrijeme »smij ešnog rata« da ispitaju pravo raspoloženje Rima i da ga, eventualno, privuku na svoju stranu (imajući pred očima primjer iz 1915. godine). Tako je francuski ambasador u Rimu A. Fran<;ois�Poncet 24. XII 1939. upozorio Ciana da je francuska vlada zabrinuta zbog Balkana ; da Weygandova armij a, prikupljena u Sirij i, ima zadatak da se umiješa na Balkanu da bi odbila bilo sovjetsku bilo njemačku opasnost; da u Parizu ne žele ništa podu­zimati bez prethodnog sporazuma s Italijom j er j oj priznaju prvenstveni interes na tom području. Ciano je to ispričao Mussoliniju i Duce mu je tom p rilikom priznao da se još uvijek nosi mišlju da okupira Hrvatsku, a Oiano ga je na to upozorio da je to izvedivo ako se .prethodno dogovori s Londonom i Parizom.

Du ce j e 4. siječnj a 1940. uputio pismo Hitleru i u njemu ga stao uvjeravati da fašistička diplomacija nije nikada namjeravala osnovati blok neutralnih balkanskih država. Ta je zamisao stala kod fašističkih vrhova buditi nepovje­renje onog trenutka kad su je uzele pod svoje okrilje zapadne demokracije. Mussolini smatra da je mir u Podunavlju j edan od osnovnih interesa Njemačke, a da se rješenje njemačkog životnog prostora nalazi u Sovjetskom Savezu i nigdje drugdje. Pri tom j e Duce potajice priželjkivao Hrvatsku za sebe, »prema kojoj su - kako Ciano zapisuje u svoj Dnevnik pod 8. I 1940. - sve više uprav­ljene Mussolinijeve ambicij e.«

Nakon posjete višestrukog agenta grofa J. Bombellesa Cianu (u toku koj e je Ciano ocrtao ovakvu liniju eventualne djelatnosti prema Hrvatskoj : ustanak, zauzimanje Zagreba, povratak · Pavelića, molba za talijansku intervenciju, uspo­stava hrvatskog kraljevstva, ponuda krune talij anskom kralju !) Duce je pristao da se Ciano sastane s A. Pavelićem, uvjeren u korisnost takvoga s astanka (do koj eg je stvarno i došlo 23. siječnj a 1 940. u Rimu). Pri tom su Ciano i Pavelić utvrdili najvažnije točke priprema i akcije u Hrvatskoj, a da ironija bude veća,

110

j ugoslavenski poslanik Hristić posjetio je početkom ožujka tog istog Ciana jer je Bombelles u međuvremenu obavijestio kneza Pavla o igri koja se igra -:- da mu izrazi zabrinutost jugoslavenske vlade zbog događaja u Hrvatskoj t da u ime vlade zatraži da talijanske vlasti pojačaju nadzor - nad Pavelićem !

Njemačka je početkom travnja zatražila od Mađarske slobodan prolaz za njemačke trupe koje namjerava uputiti u Rumunjsku da - zbog predstojeće sovj etske akcije u Besarabiji - zaposjednu rumunjske petrolejske izvore. Ma­đari su se stoga obratili Mus.sol inij u tražeći u njega savjet i pomoć, a Duce je poručio neka pristanu, misleći pri tom da bi mu njemačka akcija u Mađarskoj i Rumunjskoj mogla pružiti izgovor za vlastitu akciju u Hrvatskoj. »Pošto smo ostali sami - zapisao je Ciano u Dnevnik 9. travnja - Duce je govorio o Hr� v<Jtskoj. Već ga svrbe ruke. Namjerava ubrzati <logađaje da iskoristi nered koji · vlada u Evropi. Nije rekao ništa određena osim što je uvjeren d a nas Engleska i Francuska neće napasti zbog udara na Jugoslaviju.«

Ambasador Mackensen je 20� travnja javio svom ministarstvu u Berlinu da ga je Hristić, nakon duže pauze, opet j ed:-:om posjetio i pokazao veliku zabri­nutost zbog glasina koje u posljednje vrijeme Rimom kruže o nekoj navodno predstojećoj akcij i Italije protiv Jugoslavije. Hristić je o tome pred nekoliko dana razgovarao s Cianom i Ciano se, doduše, ogradio od tih glasina, ali se istovremeno upustio u opširna razlaganja o tome kako Jugoslaveni veoma malo poduzimaju da održe atmosferu međusobnih odnosa s Italijom bez smetnje. Pri tom mu je spomenuo utvrđiv anje granice .prema Albaniji, poduzimanje mj era­vojnog značenja i na talij ansko-jugoslavenskcj granici, činjenicu da je neki tali­j a nski brod u nekoj jugoslavenskoj luci bio izviždan i drugo, no Hristićeva obj ašnjavanja tih pojava nisu utjecala n a Ciar:a da postane pomirljivij i. Mackensen j e .pak potvrdio Hristiću da mu nije ništa poznato o nekim talijan­skim agresivnim planovima protiv Jugoslavije, a da je, naprotiv, osnovni interes Njemačke i same Italije da na Balkanu vlada mir.

Zanimljivo je da je jugoslavenski poslanik u Londonu u Foreign Officeu pitao za držanje Velike Britanije za slučaj da Italija no.padne Jugoslaviju. Od­govorili su m1:1 22. travnja da su potpuno bez temelja talijanske priče da En­gleska izaziva rat na Balkanu; da ne treba izazivati Osovinu; da bi Engleska branil a J ugoslaviju, ali se ne bi umiješala ako bi Mussolini samo zgrabio malo teritorija ili koji jugoslavensl;i otok.

.Jugoslavenska je diplomacija nastojala da s Njemačkom i nadalje održava što bolje odnose i njen šef Cincar-Marković je početkom· svibnja 1940. rekao njemačkom .privrednom pregovaraču C. Clodiusu da je Jugoslavija od samog početka bila odlučna da ne dopusti da joj Engleska narušava njeno trgovanje s Reichom. Obećao je Clodiusu da će njegova vlada bezuvjetno nastojati d a održi izvoz u Njemačku n a dotadašnjoj visini, a d a ga � ako j e moguće - u danom obujmu i poveća. Predsjednik vlade D. Cvetković je sutradan Clodiusu potvrdio te izjave 9fncar-Markovića i rekao da je Jugoslavija odlučna da i na privrednom polju .potpuno sačuva svoju neutralnost i d a preuzete obaveze pre­ma Njemačkoj u cijelosti ispuni. Na kraju je i knez . Pavle pokušao uvjeriti Clodiusa da jugoslavenska vlada i on osohno preuzimaju bezuvjetno j amstvo da trgovanje s Njemačkom neće biti narušeno; da je politička linija Jugoslavije potpuno j asna i da je u vlastitom interesu njegove zemlje da ustraj e pri tome.

Knez Pavle se godinama ustručavao da Jugoslavij a konačno prizna SSSR i za njegov antisovjetski stav karakteristične su njegove izjave iz 1936. godine. U Bukureštu u razgovoru s čehoslovačkim poslanikom J. Šebom početkom

1 1 1

lipnja rekao je da Jugoslavij a nije protiv priznanj a Sovjetskog -Saveza, no njoj unutrašnje prilike još uvijek ne dopuštaju da postupi slično drugim saveznicima [Čehoslovačka i Rumunjska]. Priznanje Sovjetskog Saveza .predstavlja političku oporuku Sij. Radića kao .permanentni zahtjev Hrvata. Prisutnost sovjetskog predstavnika u Beogradu prije nego što dođe do sporazuma s Hrvatima -govorio je on - moglo bi nepovoljno dj elovati na pregovore s njima i zbog toga će biti moguće uzeti to pitanje u razmatranje tek nakon zaključenja srpsko­-h.rvatskog sporazuma. U studenom iste godine, u Londonu, u razgovoru s ta­mošnjim čehoslovačkim poslanikom Janom Masarykom, Pavle je kao razlog do tada nesređenih odnosa s SSSR naveo subverzivnu djelatnost Kominterne u Jugoslaviji . Knez mu je rekao da će mo.žda jednom također doći do razgovora između SSSR i Jugoslavije; međutim, tako dugo dok Kominterna ne obustavi svoju subverzivnu djelatnost njegove će ruke u tom pitanju biti vezane.

Međutim, s porastom ratne opasnosti stala je u glavama vodećih u Beo­gradu sazr.ij evati spoznaj a da bi priznanje SSSR i uspostava dtplomatskih od­nosa s njime mogle pridonijeti j ačanju vanjskopolitičkog polcžaja Jugoslavije koji je već pri otpočinj anju ratnih operacij a protiv Polj.ske bio osjetljiv i težak. Tih dana ,pronosili su se glasov.i o boravku neke jugoslavenske diplomatske lič­nosti u Moskvi pa je službena njemačka novinska agencija DNB 23. rujna j avila iz Moskve tu vijest s dodatkom da ta osoba tam o boravi radi uspostavlj anja diplomatskih odnosa. Ministar vanjskih poslova Cincar-Marković je u izvj e­štaju od 2 1 . rujn a to zanijekao i javio da »vesti koje su se .poj avile u inostranoj štampi -o obnavljanju odnosa ·sa Sovjettma ne odgovaraju istini, n:ka•kav emisar naše vlade .nije otputovao u Moskvu . . . ali ne .prej udicirajući naš bt•r:lući stav u ovom pitanju« .

U trenutku kad je položaj Jugoslavije zbog talijanskih prijetnji i pripre­ma postaj ao još teži i izloženiji, jugoslavenska je vlada .poduzela prve odlučnije korake u pravcu normalizacije odnosa s SSSR. Pretpostavljala je da je sovjet­ska vlada zainteresirana za očuvanje statusa quo na Balkanu i d a će je Sovjet­ski Savez, ipak, nekako štititi od Njemačke, a .pogotovo Italije. Jugoslavenski poslanik u Ankari I. Šumenković zauzeo se ·kod sovjetskog ambasadora Teren­tjeva oko uspostavljanja diplomatskih odnosa Jugoslavije sa Sovjetskim Save­zom, ističući da Jugoslaviji prijeti opasnost od Italije. Dobio je odgovor d a SSSR želi m i r i status quo n a Balkanu. I tako j e u Beogradu sredinom travnja 1 940. bilo objavljeno da u SSSR odlazi vladina delegacija na čelu ·s bivšim mi­nistrom dr M. Đorđevićem d a povede ,pregovore o ekonomskoj suradnji. Za vrijeme boravka u Moskvi delegacij a je razgovarala s A. Mikojanom i Vj . Mo­lotovom, i to s Molotovom neuobičajeno dugo, što je pobudilo zanimanje stranih diplomata, u prvom redu diplomata Osovine. Na kraju bio je potptsan Trgo­vinski ugovor i Cincar-Marković je uoči samog potpisivanja j avio jugoslaven­skim predstaVJnicima u inozemstvu da se u Moskvi uspješno vode pregovori sa sovjetskim predstavnicima, no da >>zasad« nema vojne misije u Mos>kvi. Nešto kasnije Ugovor je bio ratificiran i u Beog,radu izvršena izmjena ratifikacionih instrumenata. U Beograd je stigao sovjetski poslanik u Sofiji Lavrentjev koji j e donio sa sobom te instrumente. To je bio uvod u normalizaciju odnosa i 10 . lipnja obje su se vlade i formalno sporazumj ele da uspostave diplomatske od­nose, pa je o tame bio zaključen i sporazum 24. lipnja 1940. Nedugo nakon toga stigao je u Beograd i prvi sovjetski poslanik u Jugoslaviji Plotnjikov, dok j e u Moskvu otputovao kao jugoslavenski poslanik prvak Zemljoradničke stranke dr Milan Gavrilović.

112

Nj emačka je vrhovna komanda - poslije us�pj ešno okončane akcije u Dan­skoj i Norveškoj (šifra plana »Weseriibung«) - prešla u noći 9/10. svibnj a u napad i na zapadnom ratištu i tu odmah zabilježila neočekivano velike početne uspjehe (šifra: »Fall Gelb<<). Tog istog da:na ( 10. svibnja) Ciano je po drugi put te .godine primio Pavelića; međutim, nisu utvrdili ni·kakav datum za akciju i Ciano je preporučio Paveliću da izbjegavaju sva�k!u :preuranjenost. Referirao je Mussoliniju o tom razgovoru s Pavelićem i Duce je izrazio mišljenje da treba ubrzati događaje. Na svom kalendaru zabilježio je j edan dan početkom lipnja. Naredio je da se pozove general Gambara iz Španjolske da preuzme komandu nad trupama koje će izvršliti .prodor. Zato je Cia·no 26. svibnja naredio D . . Alfieriju, talij anskom ambasadoru u Berlinu, da u berHnskim službenim politič­kim i vojnim krugovima oživi i ukorijeni uvjerenje da je Jugoslavija posve neprijateljska zemlja i da je, prema tome, treba smatrati ·kao neprijatelja sila Osovine.

Na obzorju se sve više stao ocrtavati poraz F.rancuske i sada ni Duce nije više mogao čekati : napustio je privremeno idej.u akcije u Jugoslaviji i 10. lipnja objavio rat Francuskoj i Velikoj Britaniji. Objavljujući ratno stanje u govoru >> crnim košulj ama« s balkona Palazzo Venezia, Duce je izgovorio i ove riječi: >>Svečano izjavljujem da Italija nema n amjeru da uvuče u rat narode koji žive duž njenih granica na kopnu ili moru. Neka Švicarska, Jugoslavija, Grčka, Tur­ska i Egipat upamte ove moje rij eči: Zavisi s a m o od tih država da li će one ostati na miru ili ne.«

Francuska je kapitulirala, ali je na poprištu ostala Velika Britanija i stoga se Hitler, u razgovoru s Cianom ,7. srpnja, načelno potpuno suglasio s potrebom da se jugoslavensko pitanje likvidira u talijanskom smislu, ali je uporno tražio da se to izvrši kad položaj bude povoljan, strahujući da bi talijanska akcij a protiv Jugoslavije mogla zapaliti čitav Balkan, dovesti do intervencije Sovjet­skog Saveza i, čak, izazvati eventualn-o uspostavljanje solidarnosti interesa između Rusije i Velike Britanije, koja je - poslije kapitulacije Francuske -ostala sa!Ua.

Duce se ponovno stao zanositi mišlju da napadne Jugoslaviju i Ciano je 6. VIII 1940. unio u svoj Dnevnik da Duce opet i često govori o napadu na Ju­goslaviju u drugoj polovici mjeseca rujna. Pomišljao je istovremeno i na Grčku kao objekt svoga paralelnog ratovanja, ali je Berlin uložio veto i Duce je u pismu od 27. kolovoza morao priznati Hitleru ·da na talijanskoj strani ne postoji nikakva namjera da promijeni planove u kojima su postigli sporazum, a koji se odnose na podunavski bazen i Balkan. Ta .područja moraju ostati izvan sukoba. Mjere vojne prirode koje su poduzeli ·na grčkoj i jugoslavenskoj granici imaju značajke j ednostavnog opreza. One se odnose na dvije države koje imaju otvo­reno neprijateljski stav prema Osovini i koje su spremne da joj zabiju nož u leđa čim se za to ukaže zgod•na prilika.

U Rim je doputovao sam Ribbentrop da smiri Ducea i u razgovoru s njim 19. rujna prizn3!0 da se u Grčkoj i u Jugoslaviji radi tsključivo -o talijanskim interesima; da je stvar ItaHje kako će riješiti ta pitanja, te da pri tom može računati ·s potpunom potporom Berlina, punom simpatija ; da mu, ipak, izgleda da je zasad bolje da te ,probleme ostave po strani i da svu pažnju koncentriraju na uništenje Engleske, na što je Mussolini odgovorio da Italija z a s a d neće ništa poduzimati ni protiv Grčke ni protiv Jug-oslavije.

Njemačka, Italija i Japan zaključili su i u Berlinu potpisali 27. rujna Trojni pakt kojim se Japan obavezuje da će poštivati vodstvo Njemačke Italije pri

113

stvaranju »novog poretka<< u Evropi, a Njemačka i .Italija mu zauzvJat priznaju isto pravo u velikoazijskom .prosto11u. No, Mussolini nije htio mirovati: odlučio se za Grčku i ne obavijestivši Hitlera potanje o tome, napao je 20. listopada, misleći da i za njega vrijedi recept munjevitog rata. Međutim, tim se potezom situacija rna B alkanu i oko Jugoslavije j oš više zamrsila i pogoršala, a Mussoli­niju se računi 1nisu ostvarili. Pokazalo se da je Grčka za talijanske snage pretvrd orah; zaprijetila je opa.snost da tallijanska agresija doživi slom na svim linijama, a takav je slom mogao imati nedoglednih poslj edica za oba .partnera Osovine, i to ne s amo na Balkanu nego u Evnopi uopće, a to Berlin ni pod koju cijenu nije smio dopustiti. Rim, pritisnut .nevoljom i nepovoljnim razvitkom na grčko­-albanskoj fronti, prvo diskretno, a kasnije sve otvorenije i razgovj etnije stao j e aludirati na pomoć .svoga osovbnskog saveznika i tako stao sve više ;i više zavi­si ti od nj ega.

Zbog zamršene i sve 01pasnije situacije, knez Pavle uveo je u igru dva tajna emisara: beogradskog odvjetnika i pravnog zastu-.pnika tamošnjeg talijan­skog poslanstva Vladislava Stakića i ,poznatog režimskog nownara dra Danila Gregorića. Stakića je predvidio za Rim, a Gregorića za Berlin. Ciano je Stakiću l l . studenoga spremno potvrdio da s:porazum iz 1937. godine ·predstavlj a temelj talijanske politike, a da je po njegovu mišljenju snažna i nezavisna Jugoslavija potrebna Italij i . Ciano j e pohitao u Njemačku i •nj emu je Hitler (18. studenoga) rekao da će znatno poj ačati njemačke snage u Rumunjskoj i preko Bugarske marširati protiv Grčke, što, medutim, nije moguće :orije ožujka 1941 . godine. U razgov.oru dodirnuli su i pitanje Jugoslavije kojemu je Hitler pripisivao najveću važnost. Izrazi-o je uvjerenje da držanje Beograda u velikoj mjeri ovisi o budućem razvoju položaja. Polazio je od ocjene da su odnosi Rima s Beo­gradom bili posve loši i da je bila Mussolinijeva namjera da ih j oš više pogorša. Izrazio je zabrinutost, a bio je sretan kad mu je Ciano rekao da se talij ansko­-jugoslavenski odnosi u .posljednje vrijeme •nisu pogoršali i da ga je Duce ovla­stio da potakne j ugoslavensku inicijativu u pravcu povjerljivih pregovora (Sta­kić!) . Hitler je na to upitao da li Ciano vjeruje da će Duce biti pripravan da s Jugoslavijom sklopi sporazum na ovoj osnovi: j amstvo Osovine za granice Ju­goslavij e; prepuštanje Soluna Jugoslaviji ; d emilitarizacija Jadrana od strane Jugoslavije. Ciano je odgovorio da vjeruje da će to Duce .prihvatiti. Hitler je na to odvratio : »Ako j e tako, onda sam s iguran da ćemo Jugoslaviju predobiti za sebe! Grčka će se afera brzo pretvoriti u najveći u&pj eh Osovine. Jugoslavija će dobiti Solun, Bugarska izlaz na more, a Italij a čitavu ostalu Grčku. Kad izgubi Grčku i kad Egipat bude ugrožen, onda će Velika Britanij a praktički biti istje­rana s Mediterana.« Poslije toga Hitler j e govorio o proceduri, kako i na koji način privući Jugoslaviju i izrazio mišljenje d a bi bilo dobro da Njemačka za­počne .pregovore s Beogradom ako uskoro ne dođe do onih povjerljivih dodira između Italije i Jugoslavije o kojima je Ciano nešto bio natuknuo Hi-tleru. Ciano se, dakako, morao ograditi rekavši da mora saznati što Duce misli o tome. U toku susreta u Beču 20. studenoga Ciano j e izvijestio Hitlera - primivši upute iz Rima - da j e Mussolini bez rezerve suglasan s Hitlerovim prijedlozima u vezi s Jugoslavijom.

Posredovanjem .Gregorića Cincar-Marković je dobio .poziv da dođe na raz­govor i Hitler mu je u Berghofu 28. studenoga izložio svoj e planove o »konsoli­daciji« Evrope, izjavivši da se Jugoslaviji ,pruža priliika da dobije osiguran polo­žaj u Evropi, i to pomoću pakta o nenapadanju što bi ga zaključib s Italijo m i Njemačkom, a moguće j e i ć i u ·odredenim uvj etima i dalje radi konsolidacije

1 1 4

sigurnosti Jugoslavije. Jugoslavija bi, osim toga, dobila izlaz na Egejsko more

(Solun), čime bi jugoslavenski problem bio definitivno riješen. Njemačka će

u svakom slučaju provesti mjere ·koje planira, bez obzira na to kako će se Ju­

goslavija odnositi prema nj enim prijedlozima, ali je upozorio istovremeno na to

da će za tri mjeseca s ituacij a moguće biti manje povoljna nego sada. Cincar­

-Marković se za cijelo vrijeme »razgovora« držao .receptiWlo i nij€ se uopće iz­

j ašnjavao o biti problema. Samo je izjavio da je sve dobro ·shvatio, da se namje­

rava odmah vratiti u Beograd i o svemu obavijestLti kneza namjesnika.

Njemački poslanik u Beogradu Heeren već je 7 . . prosinca j avio Berlinu da

mu je Cincar-Marković predao memorandum jugoslavenske vlade u kojem Beo­

grad predlaže da s Njemačkom i Italijom zaključi .pakt o nenapadanju na teme­

lju jugoslavensko�talijanskog ugovora od 25. III 1 937. Međutim, Hitler je odmah

povisio cijenu i Ribbentr0p je 22. prosinca (preko Heerena) uputio poruku Cin­

car-Markoviću: Fiihrer i on uzeli su do znanj a memorandum jugoslavenske

vlade, ali mi-sle da zaključenje predloženog pakta ne bi zadovoljilo zahtjeve

za j ačanjem jugoslavenskih odnosa sa silama Osovine, j er ono ostavlja još

uvijek otvoreno pitanj e pristupa Jugoslavije Trojnom paktu, paktu kojemu su u

u međuvremenu pristupile Madarska, Rumunjska i Slovačka.

Ipak, da manifestira kakvu-takvu solidarnost s »nov.im poretkom«, jugosla­venska je vlada zaključila s Mađarskom ugovor o vječnom prijateljstvu (12. XII 1 940), što je Mađarima savjetovao Hitler, no definiranje odnosa Jugoslavije lJrema Osovini Rim-Berlin ostajalo je i nadalje otvoreno.

Dopu:tska literatura:

V�jmir Kljaković, Fenomen njemačke politike prema Balkanu 1940-1941. godine,

-v-ojnoistorijski glasnik, br. 2171 , str. 315-323 ; Bogdan Krizman, Vanjskopolitički polo­

žaj Jugoslavije uoči Pete zemaljSke konferencije KPJ, Zbornik: Peta zemaljska kon­

ferencija KPJ, Zagreb 1 972, str. 127-146; Vuk Vinaver, Spoljnopolitička pozadina

uspostavljanj a j ugoslavensko-sovj etskih diplomatskih Ddnosa 1940. godine, Zborn1k

Matice Srpske za društvene nauke, sv. 45/1966, str. 5-60 ; Vojno-politička akcija fa­

šističke Italij e protiv Jugoslavije u j esen 1939. godine, Vojnoistorijski glasnik, br.

3/66, str. 73-94 ; Politika Jugoslavije prema Italiji 1939-1941, Istorijski zapisi, Tito­

grad 1968, str. 67-112.

Zivko Avramovski, Attempt to Form a Neutral Bloc in the Balkans (September­

-December 1939), Studia Balcanica, IV, Sofija 1971, str. 123-152 ; Henryk B�towski,

Proposal for a Second Front in the Balkans in September 1939, B alkan Stud1es, sve­

zak 9, Solun 1968; Mario Cervi, Storia della guerra di Grecia, 1969.

115

Zapadne demokracije prema Jugoslaviji

Čini se da je knez Pavle bio izvanredno impresioniran onim što je vidio, a posebno što je čuo i spoznao prilikom svoje posjete Njemačkoj (u lipnju 1939) . Stoga je - vrativši se u Beograd - naredio j ugoslavenskom generalštabu do. u sporazumu s Grčkom p ripremi, za slučaj rata, napad na talijanske pozicije u Albaniji, da zatim organizira obranu Soluna kao budućeg mostobrana za sa� vezničko iskrcavanje i stvaranje zajedničke balkanske fmnte. Dakako, jugo­slavenska je diplomacija i nadalje uvjeravala sve i sv•akoga da je pravac j ugo­slavenske vlade : neutralnost. Tako je na primjer novoimenovani poslanik u Londonu dr Ivan Subbotić - pregovarač u Rimu 1937. godine! - opetovano (15 . i 2 1 . VII 1 939) ponavljao tamošnjem talijanskom otpravniku poslova da se Jugoslavija sad već definitivno orijentirala prema neutralnosti, sklonoj dr.­žavama Osovine.

Knez Pavle - upoznavši na licu mjesta u Rimu i Berlinu namjere Osovine - poželio je da upozna namjere i stav zapadnih saveznika (Francuske i Velike Britanije). Kao izvidnika poslao je u Pariz i London generala Petra Pešića, a za njim je pošao i siim. Na izvještaj u što mu ga je bio uručio Pešić pri susretu na putu u Chalons-sur-Marne 15. srpnja 1 939. knez je vlastoručno pripisao ovo: »Pri povratku iz Berl-ina ubeđen u neizbežnost rata i sećajući se reči. K. [ralja] Aleks. [andra], da bi on kada bi došlo do rata poverio vojsku Pešiću - poslao ovog poslednjeg u Paris i London. Kad sam išao krajem jula 1939 u London Pešić me susretne u Chalons-sur-Marne i predade ovaj izveštaj . «

»Sa generalom Gamlenom [general Maurice Gamelin bio je predviđen za glav.nokomandujućeg u eventualnom ratu, a to je ubrzo i ·postao) imao sam tri sastanka, kome sam detaljno objasnio našu situaciju i potrebu da u početku rata ostanemo neutralni - stoji u -tom Pešićevom izvještaju. Objasnio sam mu da j e to u našem zajedničkom interesu; da je mnogo bolje da očuvamo našu vojsku netaknutu, pa da je u podesnom momentu upotrebimo, nego da nas Nemci i !talijani odmah u .početku rata primoraju na odstupanje i zauzmu veći deo Jugoslavije i odatle cr,pu .potrebe za njihovu vojsku.

General Gamlen imao je potpuno razumevanje za naš plan i rekao mi je da on shvaća naš položaj i dodao je >>Molim Vas nemojte obraćati pažnju na ono što se piše u našim novinama i verujte mi da su naša srca sa vama.«

Međutim Gamlen ne veruje da ćemo mi moći ostati .neutralni i misli da će sile osovillle postaviti ·nam takve zahteve da ćemo mi morati odmah ući, u rat, k ao : ne dozvoliti da izvršimo mobilizaciju, zahtev da posednu granična utvrđe­nja, kontrola saobraćaja i tome podob:1o. Sem toga on misli da ćemo morati ući u rat i zato, što će Engleska i Francuska odmah u početku rata zauzeti Solun, da ga ne bi !talijani zauzeli, što nas takođe može uvući u rat.

U dužem razgovoru sa Gamlenom došao sam do saznanja da ceo ratni plan englesko-francuski bazira na tome, da se odmah u početku rata neprijateljska flota stavi van dejstva i da zagospodare Sredozemnim morem. Plan je ovaj : l ) Odmah po oglasu rata zauzeti Libiju, slomiti baraž Sicilija-Libija i zagospodariti zapadnim delom Sredozemnog Mora, i zauzećem Soluna i pomoću Turske za­vladati istočnim delom ovog mora; 2) Po sporazumu, koji postoji između fran-

1 1 6

cuskog i belgij .[skog] generalštaba i ako Nemačka bude napala Belgiju, onda nekoliko francuskih divizija ·odlaze u Belgiju da što više uspore nemačko nadi­ranje i stvore potrebno vreme za koncentraciju francuske vojske; 3) Gamlen mi nije otvoreno rekao, ali iz razgovora s njim izgleda mi, da će oni to uraditi i u švicarskoj, ako Nemci budu pogazili njenu neutralnost; 4) Prema Nemačkoj držati se obrane i stvoriti vreme za dolazak engleske vojske; 5) Prema Italiji preduzeti odmah snažnu ofanzivu prema Turinu, iskrcati trupe kod Specije i preseći komunikacije južne Italije sa severnom. Ovde se italij anska vojska malo ceni, a plan se bazi;ra na sporu koncentraciju italijanske vojske; 6) Poljskoj se daje ofanzivna uloga u 1pravcu Berlina i komunikacij a nemačke vojske; 7) Gam­len veruje da će i Rumunija ući u rat i to polaže na Kralja Rumunjskog, i 8) španija biće neutralna. Bojim se - primj ećuje naivni Pešić - da u celom ovom

/ planu nema dosta optimizma. Francuski Đeneralštab - nastavlja Pešić svoj izvještaj - svestan je da će

prvo vreme sva težina pasti na njih i da će imati da izdrže silinu nemačkog n apada, ali su ubeđeni da će uz pomoć utvrđenja i Poljske izdržati i stvoriti vreme do dolaska engleske vojske. Gamlen a i ostali đenerali imaju veliko samopouzdanje i veruju u srećan ishod rata. Moral i samopouzdanje kod vojske stoji na visokom stupnju i sposobni su da izdrže i najteže momente.«

»Prema svemu - kaže na kraju Pešić - donosim ovaj zaklj učak: Starešin.ski kadar na visokoj visini, sa velikim samopouzdanjem i verom u

sebe, kao i ratnim iskustvom ; Vojnik odličan kao borac; Zemlja 1 •tvrđena najbolje što može; Ratna sprema dobra. Francuski Đeneralštab ceni da će Nemačka imati u ratu 125-130 divi­

zija, a Italija 50 divizija. Kvalitet nemačke vojske neće biti onako dobar kao 1914 god., jer .nemaju dovoljno izvežbanih rezervista, a i starešinski kadar j e znatno gori. Sem toga i moral vojske je slab, j er s u nezadovoljni diktaturom. Ima znakova da nije isključeno da u ratu izbije jače .nezadovoljstvo protivu Hitlera, pa čak i revolucij a.«

»U Londonu sam našao - .nastavlja on dalje - isto razumevanje za naše držanje u budućem ratu, kao i u Parizu. Načelnik Gl. Đeneralštaba đeneral Gird potpuno deli naše mišljenje o potrebi da se držimo neutralno u početku rata i zato ne vidi razlog da bi trebao biti neraspoložen prema nama. Simpatije vojnih k.rugova su ovde iste kao i za vreme rata.

Vojnička situacija engleske vojske nije tako dobra kao francuske vojske, ali nju treba posmatrati drugim očima. Oni su vrlo zadovoljni što sada neće biti iznenađeni kao prošlog rata i što od ma.rta meseca ove godine rade energično na opremi svoje vojske.

Englesku obrambenu snagu treba posmatrati posebno u stilu odbrane od njene ofenzivne sposobnosti. Mere koje su preduzeli u smislu odbrane one su potpuno zadovoljavajuće, tu dolaze trupe za odbranu obale, avij acija, topovi, reflektori kojih ima po l na svaki 5 kilometara i balonski baraž.

što se tiče Slposobnosti engleske vojske za ofanZJivu ona još nije usavršena i veruje se da će to biti tek �posle tri meseca, a neki misle tek na kraju godine.«

Na povratku iz Londona Pešić je u Parizu prisustvovao svečanom mimohodu u povodu francuskog .nacionalnog praznika (14. svpnja), a zatim je ručao s

1 1 7

Gam_elinom i generalom Georgesom. Rev.ija trupa izvanredno ga se dojmila,

a pn ručku mu j e Gamelin povjerio d a šalju u Tursku jednog generala (to je bio Maxime Weyga-nd) koji će, ako d o rata dođe, upravljati operacijama protiv Soluna:. Od 15. sr-phja počinj.u sa slanjem snaga u Siriju radi poja�anfa tamoš­nj.ih efektiva koje bi u ratu morem prevezli u Solun. >>Na posletku Gamien i 2orž misle da je verovatno - zaključuje Pešić svoj izvještaj knezu Pavlu -da može doći do rata u drugoj polovini avgusta, jer Hitler presira Musolinija da operacije otpočnu pre nego što p adne sneg u Alpima.«

Budući da im j e zapadna fronta .prema Njemačkoj -izgledala neosvojiva ili barem teško osvojiva, saveznički su stratezi u Londonu i Parizu - kad j e rat j ednom buknuo - bacali poglede na balkanski prostor da eventualno s juga udare u »trbuh« Njemačke. Međutim, ostajanje fašističke Italije s >>puškom k no­zi<< (njena tzv. >>nezaraćenost<< ili »nonbelligeranza;< , .proglašena svijetu l. rujna 1 93?) mijenjalo j e situaciju u balkanskom prostoru. Pri tom je britanski Foreign Offxce zauzeo staJalište da talijanska neutralnost koristi Velikoj Britanriji i . Francuskoj i da zbog toga .ne b i valjalo poduzimati ništa n a Balkanu što b i mo�lo izazvati Italiju d a promijeni svoj stav. Francuskri. vojni krugovi, naprotiv, zdusno su zagovarali otvaranje jedne fronte n a Balkanu d a bi tako Hitlera prisilili da povuče znatniji broj svojih divizija sa zapadne fronte.

. ���ljivo je što je tadašnji francuski poslanik u Beogradu, R. Brugere

p nbllJeZlO o svom razgovoru s knezom Pavlom, vođenom 3. rujna iste godine. Knez je u razgovoru bio vrlo kategoriča-n : fašistička Italija jest i ostat će ne­prijatelj Jugoslavije, spreman da je napadne prije ili kasnije. Francuska i Ju­goslavija moraju stoga biti budne i ujedillliti svoje snage. Nije htio pokloniti vjere u riječi Mussolinija i Ciana. Grof Ciano - govorio je dalje knez - izjavio je poslaniku Bošku Hristiću da će talijanska neutralnost biti >>budna<< i da će potrajati tako dugo dok interesi Osovine - nedirnuti pitanjem Danziga - ne dođu u pitanje. On (knez) želi da Fnancuzi dođu što prije u Solrm s pristankom ili bez pristanka Italije!

Knez Pavle bio je u to vrijeme vrlo dobro obaviješten o razmišljanjima i planovima svog nemirnog susjeda n a Jadranu, a britanski Foreign Office je

dosljedno svom stavu o korisnosti neutralnosti Italije - tražio od Pariza; notom upućenom francuskoj vladi !l. rujna 1 939, da odustane od svake aktiv­nosti na Balkanu koju bi Rim mogao smatrati da je neprijateljska. Vlada Nje­gova Veličanstva - stoji u toj noti - uvjerena je u potrebu <;la se u ovom času tamo ne poduzimaju nikakve inicijative koje bi Italiju mogle navesti da se p ridruži Njemačkoj. Naše -pomorske veze Sredozemnim morem životno su važne za nas i za Francusku i n i u kojem slučaju n e smiju biti dovedene u opasnost. Nemoguće je ocij eniti razloge za i protiv jedne akcije u balkanskim državama, a da se pri tom ne vodi Tačuna o gotovo sigurnim posljedicama koje bi takva akcija izazvala u pohtici Rima i koja bi bila puna opasnosti za n aš� zajed­ničku stvar. linformacija sadržana u jednoj brzojavci ambasadora Njegova Ve­ličanstva u Rimu vrlo je značajna u tom pogledu. U sadašnjoj situaciji državni sekretar lord Halifax u cijelosti se slaže s mišljenjem ambasadora sir Percyj a Lorainea. U sadašnjem trem,rtku svaka a:kcija na jugoistoku Evrope koja bi učinila vjerojatnijim ulazak Italije u rat protiv nas - zaključuj e se u toj noti - morala bi se brižljivo izbjeći.

· Francuski je generalštab već nešto ranije bio poslao na BliskJi istok generala Weyganda koji se 10. rujna sastao u Ankari s izaslanikom grčkog generalštaba

1 1 8

potpukovnikom Dovasom i u toku tog SU/Sreta bila s u razmatrana mnoga pita­nja iz kompleksa vojnopolitičkih odnosa između Grčke i zapadnih saveznika. Weygand je tom prilikom izjavio izaslani•ku grčkog generalštaba da vjeruje da odluka u ratu može pasti na Balkanu. Upozorio je Dovasa da će savezničke sile biti prisiljene da napadnu neprijatelja iz južnog pravca jer .postoje teškoće da probiju njemački >>Zapadni zid« (Westwall). Pokazao je veliko zanimanje za područje Soluna i tražio različite informacije. No Dovas je zasigurno bio razočaran· kad je čuo da Francuzi raspolažu u Siniji samo s jednom divizijom i da očekivana pojačanja neće premašiti druge dvije. Izjavio je francus-kom generalu da Grčkoj nije potrebna takva pomoć_ jer sami raspolažu s dvadeset divizija, kojima nedostaje jedino bolje naoružanje, posebno avioni. Da bi stvo­rila mostobran u Solunu, Francuska treba da tamo uputi prije svega jake zračne snage - savjetovao je Dovas.

Međutim, i sam je Weygand bio svjestan da neodgodivo iskrcavanje u

Solunu --'- kad bi •Zapadni saveznici (Francuska i Velika Britanija) i raspolagali

s dovoljno snaga - ne bi politički bilo izvodljivo . U trenutku odlaska u Ankaru

poslao je iz Bejruta francuskom glavnom komandantu Ga-melinu pismo u kojem

ga upozorava da su vrlo neugodna sva ta zakašnj avanja i mjere opreza, koliko

god ih osobno razumije, i to stoga što zamrsuju ·pitanje Soluna. Zato misli da

bi se barem moglo - ako sadašnja politička situacija ne dopušta neodgodivo

instaliranje savezničkih snaga u Solunu - zahtijevati od Grčke da izvrše po­

od,.:akle pripreme za takvu okupaciju, -posebice -pnmoću upućivanja specijalista

i namirnica, a možda i provođenjem nekih radova na cestama ili utvrdama

samih Grka. Dakako da su slom Poljske, neaktivnost zapadnih s<:<veznika, munjevitost

njemačkog pohoda protiv Varšave i ulazak Sovj etskog Saveza na scenu unijeli nove elemente u situaciju na Balkanu, a šefovi britanskog i francuskog general­štaba na savjetovanju održanom ll . prosinca 1939. postigli su sporazum da neće u tom pravcu .poduzimati nikakve korake koji bi mogli izazvati Italiju.

U drugoj polovici prosinca Ciano se suglasio s francuskim ambasadorom o poželjnosti stvaranja balkanskog bloka, a dan ranije mu je G. Bastianini, talijanski ambasador u Londonu, bio j avio da je britanski premij er N. Cham­berlain spreman da Italiji dii >>slobodne ruke na Balkanu<<. Ci.ni se da je Foreign Office u tom času razmatrao mogućnost neke reorganizacije Podunavlja dovo­đenjem Hrvatske i Slovenije pod krov nekakve .podunavske federacije pod utje­cajem Italije, a i ujedinjer.jem Srbije i Bugarske pod dinastijo m Karađorđe­vića.

Zato je i Winston Churchill - -tek što j e •postao britanski premijer - osobno

pokušao udobrovoljiti Mussolinija da Italija ostane izvan sukoba. Zato mu je

- p o želji Kabineta - uputio apel (16. V 1940) u kojem stoji da želi Mussol·i­

niju uputiti riječi dobre volje, preko onoga što •podsjeća na provaliju koja se,

izgleda, brzo širi. Zar je odveć kasno - pita Churchill - da se spriječi prolije­

vanje krvi britanskog i talijanskog naroda? Mi •nesumnjivo možemo - piše o n

dalje - jedni drugima nanijeti teške ozljede, okrutno se obračunati i borbom

zamračiti nebo Sredozemlja. Ako Duce tako odluči, do toga će i doći, ali o n

(Churchill) izjavljuje d a nikada nije bio neprij atelj talijanske veličine n i u dnu

srca dušmanin talijanskom zakonodavcu. Jalov je posao proricati tok velikih

bitaka koje sad bjesne Evropom, ali je on osobno siguran da će Britanija - ma

1 1 9

šta se dogodilo na Kontinentu - nastaviti rat do kraja, čak i potpuno sama, kao što j e to činila i ranije, a pri tom će je sve više pomagati Sjedinjene Ame­ričke Države .i, zapravo, obje Amerike.

Mussolini je dva dana kasnije odgovorio : j amačno su Chur�hillu pozmati - piše on - ozbiljni razlozi zbog kojih su se Italija i Britanija našle u protiv­ničkim taborima. Da ne ide previše daleko: britanska je vlada dala inicij ativu 1 935. godine za provođenje sankcija u Društvu naroda .protiv I:talije, zaokup­ljene pokušajem d a sebi pribavi. nešto malo prostora pod afričkim suncem, a da pri tom, ni u najmanjbj mjeri, ne povrijedi interese i teritorij Velike B ritanije, kao ni �nterese i teritorij drugih država. Mussolini dalje podsjeća na postojeće stanje ropstva u kojem se Italija nalazi na svom vlastitom moru. Ako je bri­tanska vlada obj avila rat Njemačkoj zato da ne okalja svoj !pOtpis, onda će Churchill razumjeti da takav isti osjećaj časti i poštovanja prema obvezama preuzetim u talij ansko-njemačkom sporazumu daje srnj�r talij anskoj politici i. danas i sutra, bez obzira na to kakvi nas događaji očekuju - zaključuje Mussolini.

U svakom slučaju, balkanski je ·prostor - a s njim i Jugoslavij a - ostajao na prijelazu u novu godinu (1940) još pošteđen od rata. Zapadne su demokracije (Francuska i Velika Britanija) čekale jer nisu bile voljne da s e upuste u neku vojnu avanturu u tom ·pravcu bez prethodne diplomatske .pripreme i, dakako, dovoljno oružanih snaga. Njemačka j e koristila Vliše ili manje naklonu neu­tralnost balkanskih država da ih što bolje iskoristi u ekonomskom pogledu i da prikupi sve ono što joj je za ratovanje bilo potrebno (žito, petrolej, sirovine i drugo). Osim toga, Hitler - pripremajuć-i prepade ·prema Skandinaviji (»Fall Wesertibung«) i svoj obračun s Francuskom (»Fall Gelb«) - nije htio da mu eventualni sukobi i komplikacije n a Balkanu i jugoistoku uopće pokvare raču-· nicu, vodeći računa i o torne da bi eventualni pogrešl1!i potezi u tom prostoru mogli pokvariti i njegov odnos sa Sovjetskim Savezom, zainteresiranim za ta područja.

Sjedinjene Američke Države - u toj fazi rata - nisu vodile nikakvu aktivnu diplomatsku igru na B alkanu: njihovi dLplomatski .predstavnici pažljivo su pratili situaciju obavještavajući State Department u Washingtonu o razvoju, ali su ostajali uglavnom u stavu zainteresiranih p romatrača. Poslanik SAD u Beogradu Arthur Bliss Lane nije ' tajio svoje ·protuosovinske simpatije, no pri tome j e t ad a : i ostajalo.

Za to vrijeme >>smiješnog rata<< - dok je Hitler pripremao obračun s Fran­cuskom - nijedna o d zaraćenih velesila nije poduzimala nikakve važnije kora­ke u jugoistočnoj Evropi. Ali poslije uspješno provedenih munjevitih operacija na sjeveru (Danska, Norveška) d neočekivano brze kipitulacije Francuske -pošto se Hitleru konačno pridružio njegov j užni <Saveznik : Benito Mussolini, navijestivši 10 . .lipnja rat Francuskoj i Velikoj Britaniji - Njemačkoj kao d a s e više nitko u Evropi nije smio suprotstavljati. Smrtno ugrožena, Engleska j e ubrzano prikupljala sve .ra;spoložive snage da što spremnije dočeka udar i stoga nije uopće mogla pomišljati na j ačanje vlastitog utjećaja na evropskom jugo­istoku; Francuska je staj ala, .poražena i u porazu osakaćena, s vladom maršala Petaina u Vichyju ; Italija kao zaraćena strana pomišljala je na što veći plijen i kordst, a SAD su sve j ače i sve b ritkije stale osjećati da im životni interesi nalažu da Velika Britanija ne poklekne i da ostane na poprištu; Sovjetskom S avezu nisu, također, išli u račun <takav r asplet i j ačanje njemačke moći n a Kontinentu uopće.

120

Jugoslavenska je di·plomacija već .prvih mjeseci rata dobro zapažala da njemačko-sovjetski odnosi, utemeljeni na ugovoru o nenapadanju od 23. VIII 1 939, ne .isključuju mogućnost da Jugoslavij a nađe kakvu-takvu zaštitu i sovjet­ske diplomacije. U tom pogledu jugoslavenske su vlade godinama po·slušno i dosljedno izvršavale direktivu kneza Pavla: da valja »odugovlačiti što više<< s priznanjem Sovjetskog Saveza. »Priznati Sovjetski Savez - nalagao je on u jednom memorandumu bez datuma - samo ako je nužno potrebno i samo kad u zemlji bude potpun mir i red. Imati na umu da će budući sovjetski amba­sador postati središte svim nezadovoljnicima uključujući čak i opoziciju. On će vjerojatno privući čak i šire mase ,svoj im pravoslavljem i slavenstvom.<< » Mi se moramo koristiti Rusijorri, čak i jednom nacionalističkom Rusijom, u svoje ciljeve<< - navodio je knez. >>Ali se nikada ne smijemo predati njoj, jer je opasnost z a nas to veća, što smo srodni. Pošto-poto zapriječiti Rusima ulazak na Balkan, odnosno u Carigrad.<<

Međutim, opasnost je tih mjeseci i za Jugoslaviju kneza Pavla bila preve­lika da bi njen vrh rnogao propustiti tu priliku: da nađe za:;titu tamo gdje je - u sređenim prilikama - nipošto ne bi htio tražiti. Stoga j e jugoslavenska vl ada .pri kraju ožujka 1940. i stala pripremati teren za pregovore s Moskvom koji su završili uspostavom normalnih diplomatskih odnosa - nakon toliko godina nepriznavanj a !

Ubrzo .nakon Hitlerova trijumfa u Francuskoj sovj etska je vlada unijela nove elemente u opći položaj na jugoistoku: uputila je ultimatum Rumunjskoj (26. lipnj a) zahtijevajući neodgodivo predaju Besarabije i - sj everne Bukovine. Njemačka - iznenađena takvim zahtjevom sovjetske vlade, j er j-= samo Bes­arabija (a ne i sjeverna Bukovina) bila spomenuta u tajnom sovjetska :J.jemač­kom protokolu neposredno pred rat 1 939. godine - savjetovda je Bukureštu popuštanje, a to je zatim učinila i Italija, iako je prethodno sokolila rumunj­skog vladara i nj egovu vladu da pruže otpor zahtjevima iz Moskve. B alkanski saveznici Rumunjske (Jugoslavij a, Grčka i Turska) nisu, dakako, htjeli maknuti prstom, pa je kralj Karol popustio . Dakako da je taj sovjetski uspjeh u najve­ćoj mjeri alarmirao Berlin i Hitler je odmah stao .poduzimati mjere da osigura i ojača svoj a uporišta u Podunavlju i na Balkanu. U sr.pnju j e donio »neopozivu« odluku da napadne Sovjetski Savez u proljeće iduće godine (1941), s tim d a prethodno sredi situaciju na jugoistoku, čemu je imalo pridonijeti i provedeno teritorijalno podmirenje Bugarske i Mađarske na račun Rumunjske. Tako je Hitleru j ednim potezom pošlo za rukor.1 da političkri učvrsti svoju poziciju u sve tri države: vlade Mađarske i Bugarske dugovale su mu zahvalnost, a uma­njenoj Rumunjskoj zajamčio je nj ezin teritorijalni integritet (osiguranje boka od eventualnog pokreta sovjetskih snaga dublje prema Balkanu !). Zato su njemačke snage u listopadu stale ulaziti iz Mađarske u Rumunjsku i tako su se utaborile na području iz kojega su, u danom času, mogle zakoračiti dalje na j ug, na B alkan, ili, opet, na istok - prema Ukrajini.

Sve je to uvelike zamrsilo opći položaj na Balkanu i otežavalo vanjsko­politički položaj Jugoslavije.

Dopunska literatura:

ista kao za prethodno poglavlje.

121

Pristup · Jugoslavije Trojnom paktu

Njemački je poslanik Heeren 23. XII 1 940. izvijestio Ministarstvo u Berlinu da je upoznao Cincar-Markovića sa stavom Fi.ihrera {o tome da j ugoslavenski memorandum od 7. prosinca ostavlj a otvoreno .pitanje pristupa Trojnom paktu). Tom pri1ikom j ugoslavenski ga je ministar zamolio da prenese Ribbentropu ovu poruku: »Bez želje da prejudicira buduće diskusije na bilo koji način, on ipak smatra da mora odmah izjaviti da .je bio donekle iznenađen saopćenjem mini­stra vanjskih poslova Reicha. Ideja o zaključenju trostranog pakta o nenapa­danju kao sredstvo konsoludacije sadašnje situacije je konačno potekla od samog Fi.ihrera. Ministar vanjskih poslova je ovo njemu izričito potvrdio poslij e kon­ferencije u Berghofu dodajući da je čak - a•ko Jugoslavija želi - moguće i više učiniti. On (Cincar-Marković) protumačio je ideju trostranog pakta o nenapa­danju, spomenutu od strane Fi.ihrera, na taj način da i dalje ostavlj a otvorenim pristupanje Jugoslavije Trojnom paktu."*

Na njemačkoj su strani u međuvremenu stali pripremati nove planove za proljeće 1941. godine i Hitler je 13 . prosinca izdao novu direktivu pod šifrom »Marita<< : plan napada ,na Grčku iz Bugarske. U njoj stoji da ima namjeru da u idućim mjesecima osnuje u južnoj Rumunjskoj grupu j edinica koju bi poste­pena povećavali, pa da je s nastupom povoljnih atmosferskih prilika - vj ero­j atno u ožujku - upute preko Bugarske da zauzme sjevernu obalu Egejskog mora i - ako ustreba - čitavu g:-čku obalu.

Ali stav Jugoslavije - po mišlJenju Rima i B erlina - i dalj e je ostaj ao neodređen i Hitler je u pismu Duceu (Obersalzberg, 31. XII 1 940) za Jugoslaviju napisao da ona oprezno dobiva na vremenu. B udu 1i povoljne okolnosti, moglo bi se dogoditi da s Njemačkom i Italijom zaključi pakt o nenapadanju, dok za sada nema izgleda da b i uopće pristupila Trojnom paktu. Hitler nema na­mjeru da od nje dobije nešto više prij e nego što uspjesi na bojnom polju ne poprave psihološku klimu.

Do sastanka između Hitlera i Mussolinija došlo je 20. siječnja 1941. i tom je ·prilikom Fi.ihrer, između ostalog, ispričao svome talijanskom partneru da je sovjetska vlada prosvjedovala zbog ulaska njemačkih trupa u Rumunjsku, ali će im on odgovoDiti na prikladan način, jer Rusi postaju bezobrazni u času kad im s e zbog zime ne može ništa učiniti. Koncentracija njemačkih snaga u Ru­munjskoj ima trostruk cilj : prvo, pripremanje operacij a u Grčkoj ; drugo, za­štita Bugarske od Sovjetskog Saveza i Turske; treće, <Jsiguranje garancije dane Rumunjskoj. Za svaki od tih zadataka potrebna je posebna grupa jedinica, sve u svemu mnogo trupa čije prikupljanje, daleko od njemačkih baza, traži mnog<J vremena. Moramo željeti - rekao je Hitler - da to završimo bez ne­prijateljske akcije. Zbog toga moramo pokazati karte što je moguće kasnije, što kasnije prijeći Dunav, zatim što prije prijeći u napad. O Jugoslaviji kao da nije bilo govora.

Postavljeni pred novu ponudu Berlina, vladajući su vrhovi u B eogradu predložili Berlinu - posredstvom Gregorića - sastanak .Ribbentropa (a možda

* Poput Mađarr-ske koja je pristupila Trojnom .paktu 20. XI 1940, Rumunjske -23. XI 1940. i Slovačke - 24. XI 1940, kasnije je Trojnom paktu pristupila Bugarska (1 . III 1941) i, konačno, Kraljevina Jugoslavija - 25. III 1941 .

122

j l '

/ .

r l

i Hitlera) s predsjednikom vlade Cvetkovićem. Tako je 14. velj ače došlo u Berghofu do sastanka Cvetkovića i Cincar-Markovića s Hitlerom. Ribbentrop je o .toku i ishodu tog rsastanka ovako izvijestio otpravnika poslova njemačke ambasade u Rimu (kneza Bismarcka), s time da o tome obavijesti Ducea: l . Jugoslavenska vlada želi prije svega d a ·se uskoro uspostavi mir na Balkanu. Stoga će pozdraviti ako se okonča sukob između Italije i Grčke. Ona je uostalom svjesna da bi u slučaju engleske intervencije na strani Grčke izgledi za mir bili sve nepovoljniji . Zbog toga je Jugoslavija spremna uoiniti sve - bilo di­plomatskim putem, bilo diplomatskim pritiskom - da Englesku u tome spri­ječi, a ako je potrebno i primora da napusti svoje pozicije u Grčkoj. U tom cilju postavlja se pitanje da li je moguće pristupiti osnivanju bloka država u koji bi ušle Jugoslavija, Bugarska i Turska, s tim da taj i takav blok povede u toin smislu pregovore s britanskom vladom. Ako bi ti pregovori doživjeli ne­uspjeh, Jugoslavij a bi bila moralno slobodna da se prikloni Osov<ini. Hitler im je odgovorio da Njemačka ne može zauzeti stav u pitanju talijansko-grčkog sukoba, nego da je za to jedino mjerodavno gledište Italij e. Ako Jugoslavija misli da treba nešto poduzeti u tom pitanju, neka se obrati talijanskoj vladi, odnosno Mussoliniju. Prema praktičnim izgledima takvoga pritiska na Grčku mora ostati skeptičan jer je intervencijom Engleske na strani Grčke taj sukob na B alkanu prerastao svoje prvobitno značenje i nastali su drugi problemi. Njemačka ni u kojem slučaju ne može dopustiti da se Britanij a još jednom ma gdje učvrsti na Kontinentu i gdje gd. se ona pojavi, bit će na­padnuta. Uostalom, kombinacija Jugoslavije s državama kao što je Turska -koja je u savezu s Velikom Britanijom - radi pritiska na Englesku nije realna. Čak ako bi teoretski i bila moguća takva zajednica interesa, Hitler je uvj eren da Englezi, usprkos takvu diplomatskom pritisku, ne bi odstupili. U svakom slučaju, talijanska bi vlada bila obaviještena o toj zamisli. 2. Fi.ihrer je ukazao Cvetkoviću i Cincar-Markoviću da je jasan stav Jugoslavije prema situaciji na Balkanu u interesu novog poretka u Evropi i u interesu same Jugo­slavije. Njemačka i Italija su spremne da zaključe ugovor svoj evremeno dogo­voren s Cincar-Markovićem. Dalje, obje su države voljne da prilikom uvođenj a novog poretka na B alkanu vode računa o eventualnim j ugoslavenskim želj ama o. izlazu na Egej sko more (Solun), pa je stoga ovo jedinstvena prilika za Jugo­slaviju. Njena hitna izjava o solidarnosti sa silama Osovine, tj . njen brzi pristup Trojnom paktu, posljednja je prilika za Jugoslaviju. Hitlerovi su gosti na to izj avili da žele s tim upoznati kneza-namjesnika, a zatim što brže upoznati nj emačku stranu sa stavom službenog Beograda. Možda će u danom slučaju biti potreban još j edan sastanak, i to između kneza namjesnika i Fi.ihrera.

Talijanski je otpravnik ;poslova u Berlinu G. Cosmelli 25 . veljače .posjetio državnog sekretara Weizsackera i saopćio mu, po nalogu vlade, da se talij ansko­-jugoslavenski razgovor nastavlja tako što je poznati povjerenik (Stakić) dan ranije posjetio Ducea. Stakić ga je obavijestio da je Knez Pavle za to da za­ključi s Italijom ugovor, u želji da tako proširi talijansko-jugoslavenski ugovor iz 1937. godine. Ponovno je pri tom podsjetio na već poznate jugoslavenske želje (Solun), no rekao je i to da Pavle misli da bi se morala atmosfera pobolj­šati prije nego što pristupe zaklj učenju ugovora. Bez toga bi jugoslavensko. j avno mišljenje, koj e stoji pod utjecajem britanske propagande, bilo previše iznenađeno, a isto se može reći i za krugove bliske knezu .namjesniku koji odr­žavaju prijateljske veze s britanskom kraljevskom kućom. Stoga knez moli Ducea da prema Jugoslaviji - kao predigru tom ugovoru - učini jednu prija-

123

teljsku gestu. Gesta bi se mogla sastojati u bilo kojoj prikladnoj Ji;l.VnOJ lZJaVJ. Stakić j e pokazao da je obavij ešten o razgovorima u Berghofu i upozorio na važnost .planiranog novog ugovora za Italiju, jer bi s njim bile srušene posljed­nje britanske pozicije na Bal'kanu; Turska bi se priključila Osovini, a Grčka izgubila volju da i dalje pruža otpor. Natuknuo je da se Pavle nalazi u teškom položaju jer sada mora donij eti odluku za Jug01slaviju, a pri tom je uvjeren da Velika Britanija ne može pobijediti u ratu i iz toga je povukao spomenute za­ključke. Duce je - prema Cosmelliju - odgovorio Stakiću ovako : produbljenje ugovora iz 1 937. godine koristan je doprinos jasnom opredjeljivanju balkanskih država prema Osovini; Mussolini dakle osobno uočava prednosti takvog ugovora i ima puno razumijevanja za shvatljive želje Jugoslavije u pravcu Egejskog mora, samo što se ne bi smjele j avno precizirati. S druge strane, Duce je upo­zorio Pavlova emisara da valja ubrzati sv-rstavanje Jugoslavije u frontu oso­vinskih država, a da taj novi ugovor smatra kao ,principijelan preduvjet za pri­bližavanje Beograda Berlinu kao i svrstavanje Jugoslavije u sistem osovinskih sila pomoću pristupa Jugoslavije Trojr,vm paktu. Pokazao je svoju spremnost da učini gestu kakvu predlaže jugoslavenska strana, da bi pripremili jugosla­vensko j avno mišljenje na taj ugovor, čime bi se tada istovremeno psihološki pripremio i pristup Jugoslavije Trojnom paktu. Duce je i-stakao podudarnost talijanskih i nj emačkih in+eresa u tom pitanju. Na kraju je Stakić izjavio da će se Pavle - kako izgleda - složiti s Mussolinijevim izlaganjima i da će on stoga ponovno doći u Rim, i to zajedno sa službenim jugoslavenskim pred­stavnikom.

Weizsacker je tri dana kasnije - u skladu s primljenom di rektivom od 27. veljače - izjavio talijanskom predstavniku ::la razgovori započeti s Jugo­slavenima (Cvetkovićem i Cincar-Markovićem) u Berghofu sada dalje teku i da idućih d ana očekuju odgovor Beograda. Zbog toga njemačka strana misli da bi u toj stvari trebalo j ed instveno postupati, pa stoga predlaže Rimu da tali­j anska vlada - u slučaju da Jugoslaveni iznova dođu u Rim - zasad ne pro­dubljuje razgovor ili ne daje izgleda za utanačenja dok ne bude poznat rezultat pregovora nj emačke strane. Ona će odmah - što se razumije samo po sebi -obavijestiti talijansku stranu o daljnjem toku pregovora s Jugoslavenima. Ako bi jugoslavenski pregovarač iznova došao, •predlaže da postupe kao što je na­prijed skicirano i da odmah obavijeste Berlin. o sadržaju jugoslavenskih saop­ćenja.

Mussolini se s tim sugestijama složio. Njemački je poslanik u Beogradu 18. veljače posjetio Cincar-Markovića

i tom prilikom saznao da knez-namjesnik nije još donio nikakvu odlu!w o novim Hitlerovim prijedlozima. Heeren je brzoj avom tu vijest dostavio Berlinu navodeći da je knez Pavle - premda sam datum još nij e utvrđen - spreman da otputuje na sastanak s Hitlerom. Heeren je o tome izmijenjao s Berlinom više brzojavki; 25. veljače je j avio da je Pavle pristao na Fuhrerov prij edlog o sastanku u Berghofu, a l. ožujka izvijestio da »specijalni kurir« (šifra u korespondenciji za kneza) s pratnjom stiže ugovorenog dana na granični pri­j elaz kod Jezerskog u 10.30 sati po njemačkom vremenu automobilom za koji se ima na toj stanici pripremiti gara.ža.

Ta•ko je 4. ožujka u Berghofu došlo do sastanka Hitler - knez Pavle i njihov je razgovor trajao pet sati. Izlažući Pavlu opću situaciju i velike nje­mačke pobjede na zapadu u protekloj godini, Hitler je prešao na Veliku B ri-

124

l ; ' '

I l

ta�iju i ustvrdio da je ona već stvarno pobijeđena iako će rat s njom potrajati J OS neko vn]eme. Danas se ona ne može nigdje suprotstaviti Njemačkoj. Nama je stalo - govorio je Hitler u monologu (po običaju), kombinirajući obećanj a s uvijenim prijetnjama - da stvorimo jedinstven blok država u Evropi protiv autokracije i boljševizma. Jugoslavij a je za nas veoma važna i njoj nesumnjivo pri·pada vodeća uloga na Balkanu, ako se blagovremeno izj a·sni za novi poredak. Uostalom danas ne postoji nikakva druga alternativa u Evro.pi. Gotovo sve ev­ropske države prihvatile su novi poredak pod vodstvom Osovine. Engleska se nigdje ne može održati na Kontinentu iako stvara sv-oje baze i aerodrome u Grčkoj. Mi nemamo nikiakvih teritorijalnih aspiracija na Balkanu ni zahtjeva prema Jugoslaviji. Njemačka jedino želi da na jugoi-stoku vlada mir i red i da poveća privrednu razmjenu s tim područjima, a naročito s Jugoslavijom. Zato bi Njemačka toplo pozdmvila kad bi Jugoslavija već j ednom ·izvela svoju poli­tiku na čistinu i našla svoj put u savezništvu s Osovinom. Pristupom Trojnom paktu Jugoslavija bi se osigurala od svih eventualnosti. U interesu je Jugosla­vije da pristupi novom .poretku jer bi na taj način dobila Njemačku za partnera i jamstvo za današnji i budući svoj teritorij. Jugoslavij a se sada mora odluč

-iti

- govorio je Hitler. Pruža joj se jedinstvena prilika da konačno odredi svoj stav i da tako osi-gura svoju budućnost. U tom će joj slučaju dati jamstvo za njen teritorijalni integritet. A kako je danas slom Grčke samo pitanje dana, Jugoslavija bi mogla osigurati svoj izlazak na Egejsko more i dobiti Solun. Grčka neće moći održati svoje pozicije oko Soluna; više .neće ni postojati kao država, a njemačke će se dfvizije jednog dana ;povući s B alkana. Zato: ako .Jugoslavija ne pristupi Trojnom paktu i svoj.im stavom na vrij eme ne osigura svoj zahtjev, postoji opasnost da se neka treća sila ispriječi na putu prema Solunu i Egejskom moru.

Knez je odgovorio da mu teško padaju Hitlerovi zahtjevi. Mislio je da je najbolje ako Jugoslavija ostane i nadalje neutralna. Da Jugoslaviju uključi u Trojni pakt, sprečava ga grčko porijeklo supruge (kneginje Olge), njegove simpatije za Englesku i osobni stav prema Italij·i. Ja nikako ne mogu - ustvrdio je Pavle - pružiti ruku lVIussoliniju koji je ubio mog brabića Aleksandra i koji i sada šalje terorističke bande u Hrv.atsku. Zato ne mogu donijeti odluku. Ipak ću produžiti otpočete razgovore s vašom i talijanskom vladom. To će biti moj dalji korak u vezi s vašim zahtjevima.

Međutim, Hitler nije ;popuštao jer je zbog -operacija koje su predstojale (»Marita«, pa zatim .plan napada na SSSR - plan »Barbarossa«) morao imati jasnu situaciju na Balkanu. Stoga je inzistirao na tome da se Jugoslavija ko­načno izjasni. Na Pavlove prigovore da Jugoslaveni ·uopće neće nikada prihva­titi one odredbe kojima se odobrava Osovini da upotrijebi državni t�;ritorij za vojne svrhe, odgovarao je da je to manje važno, da će izbaciti vojne odredbe i da od Jugoslavije neće tražiti d a dopusti prijelaz njemačkih snaga preko nje­nog državnog teritorija. Na kraju se knez »izvukao« tako što je izjavio da je prisiljen - budući da j e odluka tako dalekosežna - da se posavjetuje sa savje­todavcima i vladom. Prema tome knez tada još nije dao pristanak na pristup Troj:nom paktu.

Knez Pavle se 5. ožujka neodlučan i nesiguran vratio u Beograd. Hoće li Hitler tražiti kapitulaciju•? Hoće li navijestiti Jugoslaviji rat ako ne pristanu na njegove zahtjevE•? Ili će i nadalje održavati normalne diplomatske odnose? U svakom slučaju knez je sazvao za. 6. ožujka sjednicu Krunskog savjeta kojoj su prisustvovala tri namjesnika (knez Pavle, R. Stanković i L Perović), pred-

125

l

sjednik vlade Cvetković, potpredsjednik dr V. Maček, ministar vanjskih po­slova Alekswndar Oincar-Mar.ković, vojni ministar general P. Pešić, ministar F. Kulovec i ministar Dvora M. Antić, koji je vodio zapilsnik.

Pavle j e, prvo, upoznao prisutne o toku razgovora s Hitlerom i saopćio pri­sutnima da Hitler traži pristup Trojnom paktu. Zatim je Cincar-Marković izložio vanjskopolitičku situaciju i probleme u vezi s pristupom Trojnom paktu, a poslije njega j e vojni ministar u naj crnjim bojama ·prikazao vojne elemente situacije i iz rasprave je j asno proizlazile da u principu treba pristupiti Paktu. Na kraju su se pojedinačnim glasanjem svi članovi Krunskog savjeta izjasnili za pristup. Bilo je također zaključeno da dobiju određena ograničenja i rezerve od Berlina, da se · zaključci zadrže u .najvećoj tajnosti, a Cincar-Marković j e bio zadužen d a stilizira donesene zaključke o željenim ograničenjima u ugovoru koje će zatražiti od Berl�na.

Cincar-Marković j e stoga sutradan pozvao u Ministarstvo Heerena i povje­rio mu ovo : j učer je održana sj ednica Krunskog savjeta na kojoj je knez­-namjesnik u prisutnosti ostale dvojice namj esnika, predsjednika vlade, voile Hrvata Mačeka, vođe Slovenaca Kulovca, ministra vanj:skih poslova, ministra rata i ministra Dvora izvijestio o svom razgovoru s Fiihrerom i kancelarom Reicha i o mjemačkoj želji da Jugoslavija pristupi Trojnom paktu. Savjetovanje, koje je potrajalo nekoliko sati, pokazalo je da je pitanje jugoslavenskog pri­stupa Trojnom paktu vrlo ozbiljno, a s obzirom na j ugoslavensko j avno mišlje­nje veoma teško. Pri tom je uvšla do izražaja velika uznemirenost do koje je posljednjih dana došlo zbog revizionističkih manifestacija u Bugarskoj i prema Jugoslaviji neprij ateljskog pisanj a bugarske štampe. Rezultat je savjetovanja da ministar vanjskih poslova - prije nego što se donese za·ključak - preko njemačkog poslanika razjasni ova pitanj a : da li bi Jugoslavija mogla dobiti -ako pristupi Trojnom paktu - pismenu izjavu Njemačke i Italije o tome da

, će se : l . poštovati suverenitet i teritorijalni integritet Jugoslavije; 2. d a se neće od Jugoslavije tražiti nikakva vojna pomoć, a ni prolaz ni transport trupa za vrijeme rata ; i 3. da će prilikom stvaranja novog poretka u Evropi uzeti u obzir interese Jugoslavije za slobodan izlaz na Egejsko more preko Soluna. Cincar-Maroković je j oš napomenuo da su i on osobno i predsjednik vlade upo­znati da već postoji suglasnost u svim tim pitanjima. Tako isto izvijestio je Pavle da mu j e· ministar vanjskih poslova Reicha ponudio pismene garancije. Da bi se raščistila situacij a, Cincar-Marković moli još jednom precizan odgovor vlade Reicha na postavljena pitanja, čija bi potvrda mnogo olakšala vladi d a povede želj enu politiku.

Ribbentrop je brzojavkom istog dana skrenuo pažnju poslaniku Heerenu da se knez - sudeći po općem dojmu koji p roizlazi iz njegova razgovora s Fi.ihrerom i izjava šefu protokola, poslaniku Dornbergu pri povratku - stao kolebati u svom otklanjanju i da bi se on možda, u nov,om razgovoru, konačno probio do odluke da Jugoslavija pristupi Trojnom paktu. Budući da ga Ribben­trop pozna već dugo vremena, nosi se mišlju ·ne bi li trebalo predložiti knezu j oš j edan razgovor, i to na Bledu idućeg tjedna, između njega i Ribbentropa. Mi­nistar .stoga moli poslanika da mu javi brzojavno što misli o tome. Istovremeno ga moli da ne razgovara zasad s jugoslavenskim ličnostima o toj ideji. Nadalje ga moli da razvoj u Beogradu pažljivo prati i da o njemu također brzojavno, šalje izvještaje.

Međutim, ni druga strana nije mirovala. Predsj ednik SAD F. D. Roosevelt uputio je kao svog osobnog izaslanika pukovnika W. Donovana na Balkan da

126

u Beogradu u drugoj polovici siječnja 1941 , u nizu 'susreta i razgovora, obodri i ojača sve one elemente koji nisu odobravali poLitiku vlade i kneza. Diplo­matski predstavnici i SAD (Arthur Bliss Lane) i Velike Britanije (Ronald Ian Campbell, kojeg ne treba brkati s njegovim prethodnikom sir Ronaldom Camp­bellom) upravo su se natj ecali - osobito nakon kneževa povratka iz Obersalz­berga - tko će biti aktivniji. Obojica su upotrebljavala svako raspoložive sred­stvo da kneza i druge upravo prisile da jugoslavenska vlada odbije Hitlerove prij edloge. U dugom i otvorenom razgovoru s američkim .poslanikom Bliss Laneom, v;ođenom 7. ožujka, knez je .priznao da se još ·koleba, a Lane je isko­ristio priliku i upomo ispitivao, uvjeravao i preklinjao. Sam britanski ministar vanjskih poslova A. Eden doputovao je i u Atenu (boraveći neko vrijeme na Bliskom istoku), predloživš'i prethodno Pavlu da se tajno sastanu na Cipru, a kad j e to knez odbio, poslao mu je (7. ožujka) preko poslanika Campbella pi­smenu poruku u kojoj traži da Jugoslavija, u najmanju ruku, zadrži potpunu slobodu akcije. Čim je primio tu poruku, tlmez je naredio vojnom ministru da uputi u Grčku j ednog generalštabnog oficira da izloži grčkim i britanskim ko­mandantima namjere jugoslavenskog generalštaba, pa su tako poslali tamo majora Milisava Perišića.

U s jedištu britanskog poslanstva u Ateni su 9. ožuj-ka održali konferenciju koj oj ISU prisustvovali - os.im Perišića - visoki grčki i britanski oficiri. P eri­šić je odmah izjavio da je došao· u ime ministra vojske i mornarice armijskog generala Petra Pešića da izloži vojnu situaciju u kojoj se našla Jugoslavija. Situacija postaje sve ozbiljnijom i u najkraćem vremenu moraju se donijeti odluke najveće važnosti. Da bi ih mogli donijeti, ministar Pešić želi imati informacije o ovim točkama : l . »Jugoslavenska voj-ska mogla bi se naći u po_lo­žaju da bude prisiljena da se djelomično povuče prema Egej:skom moru preko grčkog teritorija. Ondje mora postoj ati fronta za osiguranje takvog povlačenja.« 2 . »Krilo ove pozicije mora biti zaštićeno položajem koji ide barem od zaljeva Orfanos do Doj ranskog jezera.« 3. »Ovo pokrivanje mora biti sigurno kroz sve vrijeme koje je potrebno za reorganizaciju onih jugoslavenskih trupa koje bi bile prisiljene da se povuku južno, i sve do časa dok one budu spremne da ponovno poduzmu operacij e.« 4. »Mora biti osigurana opskrba i održavanje ove vojske materijalom svake vrsti.« 5. »Drugi dio jugoslavenske vojske odupirat će se na svim mogućim položajima duž linije povlačenja u pravcu zapada, pre­ma jadranskoj obali. Ova vojska mora kroz sve ovo vrijeme dobivati sav po­trebni ratni materijal i izdržavanj e.« 6. >>Evakuacija ovoga dijela vojske mora biti osigurana u pogledu ukrcavanja i prevoza, u slučaju da je ovaj prisi.ljen da se u borbi povuče sve do obale.« 7. >>U kojem bi se po prilici vremenu moglo očekivati da će biti uspostavljena fronta, kako bi se osiguralo pokrivanje prema zahtjevu u točkama l. i 2?« Perišić je pri tom posebno inzistirao na toj sedmoj točki, ističući da će odgovor na to pitanj e u velikoj mjeri utjecati na odluke j ugoslavenskih odgovornih faktora. Zatražio je točna obavještenj a o d anu kada bi snage, određene za pokrivanje j ugoslavenskog povlačenja, bile na položajima.

Vijećanja su nastavili tri dana kasnije (12. ožujka) jer su čekali na -odgovor Londona. Odmah su se Saveznici u odg.ovoru ogradili napomenom da bi za defi­nitivne odgovore na pitanje morali u najmanju ruku znati obrise jugoslaven­skog vojnog plana i ideju j ugoslavenskog generalštaba o toku operacija ako bi Jugoslavija ušla u rat na strani Saveznika. Stoga su njihovi odgovori neizbje­živo samo u općim potezima. U vezi s točkom l izjavljuju da će britansko-grčke snage učiniti sve što je moguće da jugoslavenskoj vojsci koja bude prisiljena

127

da se povuče u J Uznom pravcu osiguraju povlačenje i njene veze s Egejskim morem. Za zaštitu boka j ugoslavenske vojske koj i se povlači južno namjera je Saveznika - kao odgovor na točku 2 - da drže frontu koj a u najmanju ruku ide linijom .od zaljeva Orfanos do Doj.ranskog jezera. Iako nemaju podataka o tome koliko će vremena biti potrebno za reorganizaciju j ugoslavenske vojske nakon nj enog povlačenja u pravcu juga, učinit . ć e se sve što je u mogućnosti Saveznika da j e zaštićuju za sve potrebno vrijeme (točka 3) . U odgovoru na toi::ku 4 Jugoslavij

·a može računati na pomoć u svim vrstama ratnog ma.terij ala,

a osim toga, osvaj anj em Albanije zarobit će se velike zalihe materijala. Na točke 5 i 6 j ednostavno su odgovorili da bi zapravo bilo najbolje i najkorisnije da jugoslavenska vojska poduzme - što je .moguće .prije - operacije u Albaniji protiv Talijana, koordinirane s operacij am a grčke vojske. Odgovor na pitanje u točki 7 glasio je ovako: >>Snage određene za držanje položaja za pokrivanje bit će spremne da ih za uzmu na vrijeme da bi osigurale potrebnu zaštitu.«

Tako se j·ugoslavenski .generalštab - i ne samo on! - mogao uvjeriti da se od Saveznika, u prvom redu od Engleske, ne može očekivati imalo ozbiljnija pomoć. Intervenirali su britanski premijer Winston Churchill i · predsjednik SAD F. D. Roosevelt; Eden je uputio u Beograd ministra u britanskom poslan­stvu u Kairu Terencea Shonea (ranij eg prvog sekretara britanskog .poslanstva u Beogradu), s. posebnom porukom za kneza, itd., ali od svega toga nije bilo ništa. Došlo je do još nekoliko sastanaka Krunskog s avjeta, a pošto su s Cincar­-Markovićem u toku 19. ožujka bili utvrđe>li svi detalji i potrebni instrumenti za potpis ugovora, što su Ribbentrop i njegovi bliži suradnici s poslanikom u Beogradu Heerenom od 9. do 19. ožujka brzoj av.no i telefonski utanačivali i utanačili, bio j e .postignut sporazum o konačnoj redakcij i . Zato je na sastanku Krunskog savjeta 20. ožujka bila donesena j ednoglasna odluka da se pristupi Trojnom paktu. Cvetković je na to sazvao još istog dana u 21 sat sjednicu vlade u punom sastavu s jednom j edinom točkom dnevnog reda: p ristup Troj­nom paktu. Na sjednici su se trojica ministara (S. Budisavljević, B . Cubrilović i M. Koillitantinović) usprotivila pristupu, a kad ih preostali dio nije u tome podupro, nego se izjasnio u .prilog pristupu, predali su ostavke (Konstantinović je svoju sutradan, na nagovor kneza, povukao). Cvetković je na brzinu popunio vladu (D. Ikonić i C. Nikitović) i knez je 23. ožujka u noći presjekao sve raspre, n aredivši Cvetkoviću da izvijesti Heerena da će sutradan on (Cvetković) i Cincar-Marković otputovati u Beč, opunomoćeni da potpišu Pakt. Opunomo­ćenici su .doista sutradan otputovali i u toku ceremonije u bečkom dvorcu Belvedere 25. ožujka - pred predstavni-cima Njemačke, Italije i Japana i sate­litskih država Osovine i potpisnica i,nstrumenata o pristupu - u ime Jugosla­vije potpisali instrumente o njenom p ristupu Trojnom paktu.

Do{lunska literatura:

Ferdo čulinović, Dvadeset sedmi mart, Ze<greb 1965 ; Bogdan Krizman, Pristup Jugoslavij e Trojnom paktu u proljeće 1941 . god., Zbornik Pravnog fakulteta u Za­grebu, br. 3-4/1970, str. 377-404; Tajna pisma Hitler--Mussolini (1940-1943), Zagreb 1953.

Henryk Batowski, Pour une alliance balkanique en 1941, Revue d'histoire de la deuxieme guerre mo:ndiale, 1969, str. 1�16; Ilij a Jukić, The Fall of Yugoslavia, New York and London 1974 ; A. W. Palmer, Revolt in Belgrade March 27th, 1941, History Today, Vol. X, No 3, March 1960, str. 192-200 ; Kosta St. Pavlowitch, Yugoslavia and Rumania, 1941, Journal of Central European Affairs, Vol. XXIII, No 4, January 1964, str. 451-472.

128

Vanjskopolitički potezi Simovićeve vlade i njemački napad na Jugoslaviju

Pošto su obavili ceremoniju potpisa Protokola o pristupu Jugoslavije Troj­nom paktu, Hitler je to isto popodne pozvao u Beču načelnika njemačke vrhov­ne koma·nde W. Keitela na razgovor u četiri oka. Pri tom mu je povjerio da j e vrlo zadovoljan što sad više na Balkanu n e mogu nastupiti nikakva neugodna iznenađenja, a zatim mu je pročitao tekst jednog pisma Mussoliniju što ga je upravo bio izdiktirao. Htio j e čuti da li Keitel ima što primijetiti zbog tako radikalnih prijedloga Duceu u tom pismu. No Keitel, poznat po svojoj servil­nosbi, odlučno je to zanijekao.

Međutim, Hitlera je čekalo ubrzo iznenađenj e jer je oficirski puč generala Dušana T. Simovića, izveden u zoru 27. ožujka 1941 , bio odmah okrunjen uspje­hom. Doveo je na vlast novu vladavinsku kombinaciju pod predsjedništvom samog Simovića s drom Momčilom Ninčićem kao ministrom vanjskih poslova. Heeren je odmah izjutra 27. ožujka ovako obavijestio Berlin o izvršenom udaru: vojska je protekle noći zauzela četvrt grada u kojoj se nalaze ministarstva i j utros u 7.30 na radiju je pročitana proklamacija kralja Petra u kojoj izjavljuje da stupa na prijestolje i da imenuje Simovića za šefa vlade, a stanovništvo se u njoj poziva da ostane mirno. U .gradu se održavaju veće demonstracije za kralja .i vojsku koje su istovremeno !izrazito uperene protiv pristupa Jugoslavije Trojnom paktu. Kruže glasine - j avljao je Heeren na kraju - da su članovi dotadašnje Cvetkovićeve vlade uhapšeni .

U drugom je brzoj avu zatim j avio Berlinu da ga j e primio - umjesto generala Simovića - novi ministar vanjskih poslova Ninčić. Ministar mu je tom prilikom rekao da je do prevrata došlo zbog neznatne potpore koju su knez Pavle i Cvetkovićeva vlada imali u srpskom narodu. Njegova (Ninčićeva) osoba j amči da će se produžiti ·politika suradnje sa silama Osovine, a osobito suradnje s Reichom. To će doći do izražaja i u deklaraciji vlade koju treba očekivati danas oko podne, nakon zaprisegnuća članova Simovićeva kabineta. U novoj su vladi zastupljene sve srpske stranke, tako da će vlada imati za sobom čitav narod. Na Heerenovo pitanje kako će se nova vlada odnositi prema Trojnom paktu, novi j e šef jugoslavenske diplomacije izjavio da o tome j oš ne može ništa reći. On će se zato osobno zauzimati da se i preuzete obaveze izvršuju. Heeren je ministra Ninčića, s kojim je - kako stoji u brzojavci - već godi­nama sprijateljen, upozorio na svu ozbiljnost položaja i nije ostavio nikakve sumnje o posljedicama koje bi morala izazvati promjena političkog pravca ju­goslavenske vanjske politike ili samo ozbiljniji incidenti upereni protiv nje­mačkih građana ili Volksdeutschera. Ninčić mu je odgovorio da j e potpuno svjestan položaja i izjavio da su toga j ednako svjesni mjerodavni članovi novog kabineta. Vlada je izdala upute policiji po čitavoj zemlji da se zabranjene vanj­skapolitičke demonstracije ili, čak, akcije protiv Trojnog pakta spriječe svim sredstvima. Prevrat u zemlji treba nesumnjivo .pripisati nepopularnosti kneza namjesnika i Cvetkovićeve vlade u vojsci, ali je izbio - po mišljenju njemač­kog .poslanika - zbog žestoke reakcije srpskih šovinističkih krugova protiv pristupa Trojnom paktu. Nova će vlada, vjerojatno, pokušavati da održi prija-

129

telj.ske odnose s Osovinom, no istovremeno će nastojati da se-po mogućnosti vrati na politiku neutralnosti.

Nastavljajući niz brzojavki tog dana, Heeren je izvijestio Berlin d a sastav vlade generala S imovića jamči da će uživati potporu i u sr.pskim krugovima. Vlada će imati dovoljno snage da drži vanjskopolitički pravac i kad je i nepo­pularan. Stoga bi sporazum s takvom vladom· mogao stvoriti j asnu situaciju. Osoba ministra vanjskih poslova i surllldnja hrvatskog krila (Maček) predstav­ljaju j amstvo da će ostati osnovna težnja : izbjeći sukob s Osovinom. S druge strane, treba računati - jer su s11pski članovi vlade nesumnjivo principijelne protiv tp:nistupa Trojnom paktu - u najmanju ruku s težnjom u pravcu slab­ljenja '{ezivanja uz Osovinu.

Von Heeren j e ,poslao iz Beograda i brzojav-mu predstavnika Ges-tapa Hub­nera (s n apomenom: za Gestapo) i u njoj stoji da četnici stavljaju znak križa na stanove Nij•emaca; da je Turistički biro (njemački) u Beogradu potpuno razbijen, a njemačka zastava spaljena; da j e ista sudbina zadesila i talijanski ured i da se Nijemci upozoravaju da tu noć (od 27. na 28. ožujka) ne provedu u stanu. Ako ne primi .protivno naređenje, Hubner će u 23 sata pristupiti spa­ljivanju spisa.

Nova brzojavka Heerena tog istog dana sadrži tri točke: u prvoj spominje da je u 18 sati posjetio ministra vanjskih poslova i uložio najoštriji protest zbog ispada u Turističkom uredu. Ninčić mu je na •to izjavio da ga je vlada ovlastila da mu zbog toga izrazi najdublje žaljenje. Odgovorni žandarmerijski general već je otpušten. Nimčić je odmah .pozvao ministra unutrašnjih poslova (S.

_ Budisavljevića) koji je Heerenu obećao najstrožu istragu i kažnjavanje

kn vaca; osim toga je poslaniku izjavio da može kao· ministar policije, na teme­lju već .dotad poduzetlih mjera, preuzeti jamstvo da se ni u Beogradu ni u unu­trašnjosti neće nanijeti nikakva šteta. Poslanik je ponov.no upozorio na to da bi ozbiljni incidenti mogli izazvati nedogledne :posljedice i zatražio da se sastane s nov-im ·predsjednikom vlade kojeg dotad nije mogao vidjeti. Ninčić mu je obećao da će uznastojati da Simović .primi poslanika ako je ikako moguće još iste večeri. U drugoj brzojavci Heeren navodi da mu je Ninčić za sutra najavio deklaraciju vlade koja se upravo sastavljala. Stekao je najbolji dojam o stavu i orijentaciji svojih kolega u vladi koji su se svi izjasnili za usku suradnju s Njemačkom. Nitko od njih nije ni spomenuo ideju da otkažu Trojni pakt. U trećoj obavještava Berlin da je čitavo uže područje Beograda još one večeri osigurano vojskom, a da mjestimično izbijaju demonstracije pretežno patriot­skog sadržaja. Poslanik je odredio da mogu noćiti u zgradi poslanstva oni nje­mački građani koji se u svojim stanovitna ne osjećaju dov:oljno sigurni.

Primivši prve vijesti o državnom udaru u Beogradu, Hitler je održao ratno vijeće u novoj kancelarskoj .palači u Berl<inu i sa:kiupljenim objavio svoju odluku da Jugoslaviju raskomadaju, s tim da se Beogradu ne upućuju nikakvi upiti ili ultimatumi ; da se susjedne države zainterel)iraju da u akciji sudjeluju, a da vojnu pomoć protiv .Jugoolavije traže od Italije, Mađarske

. i, donekle, od Bu­

garske, dok bi Rumunjskoj prilpala, uglavnom, zadaća zaštite prema Rusiji. Hitler je upozorio na to da će se Hrvatskoj zajamčiti odgovarajući »politički postupak« - kasnije autonomiju. Rat protiv Jugoslavije bit će veoma popu­laran u Italiji, Mađarskoj i Bugarskoj, jer se tim državama stvaraju izgledi teritorijalnog uvećanja : Italiji - jadranska obala, Mađarskoj - Banat, Bugar-skoj - Makedonija . ·

130

Hitler j e izdiktirao pismo Mi.lssoliniju koje je Mackensen urucw Duceu još u toku iste noći. U njeinu je Filhrer istakao -da vijesti toga dana ne ostav­ljaju nikakvu sumnju· u to da predstoji zaokret u jugoslavenskoj politici ; da situaciju ne smatra katastrofalnom, ali je ona, ipak, tako teška da Osovina mora izbjeći svaku pog,rešku ako žele da na kraju ne ugroze cjelolmpan položaj . Zbog toga je naredio sve potrebno, a Ducea mo!'i da u Albaniji ne poduzima idućih dana nikakve dalje operacije, s tim da 1Sa svim raspoloživim snagama pokuša pokri-ti i zaštititi najvažnije prijelaze iz Jugoslavije u Albaniju, a da na talijansko-jugoslavenskoj fronti pojača snage svim <Sredstv1ma i najvećom brzi­nom. Upozorio je dalje Ducea da je potrebna apsolutna d1skrecija o predstoje­ćim operacijama; da je pozvao bugarskog i mađarskog posloo[ka i u njih po­kušao pobuditi interes ako dođe oo oružanog sukoba.

Duce je pročitao pismo i odmah izdiktirao Hitleru svoj odgovor u kojemu je, između ostalog, naveo kako je uvjeren da je do državnog udara u Beogradu došlo u potpunom sporazumu s knezom namjesnikom već prije potpisivanja. Nabrojio je Hitleru mjere koje je poduzeo i obećao da će se, na talijanskoj stra­ni, sve .pripreme provesti što je moguće brže, okružene apsolutnom diskrecijom. >>Pored bugarske i, prije svega, mađarske suradnje ·- piše Mussolini - treba računati i sa separatističkim tendencijama kod Hrvata koje predstavlja Doktor Pavelić, a sam on se nalazi u bliz:ini Rima.« Istovremeno je povjerio njemačkom ambasado1 u da će se s Pavelićem sastati u Rimu već u toku jutra (28. ožujka).

I poslanik Heeren je u toku noći (27/28. ožujka) .poslao iz Beograda novu brzojavku i u njoj j avio sarlržaj svog razgovora s predsjednikom vlade Simovi­ćem. General ga je primio t' 21 sat .dok je zasjedao Ministarski savjet. Odmah mu je izrazio žaljenje zbog incid�nata ·koji su se dogodili u toku samog prije­podneva, a koji se više ni u kojem slučaju neće ponoviti. Prevrat ima unutra­šnjopolitičke razloge jer knez nije znao da se okruži ličnostima s ugledom u na­rodu. On sam (Simović) bio je uvijek prijatelj Njemačke i ponosi se poznanstvom s maršalom Reicha Giiringom i generalfeldmaršalom Milchom kojima moli da se izruče njegovi pozdravi. Brinut će brigu da se situacija u unutrašnjosti u najkraće v,rijeme potpuno smiri.

Njemački generalni konzul u Zagrebu dr A. Freundt javio je 27. ožujka Berlinu da je knez namjesnik konferirao u Zagrebu s Mačekom, banom I. Su­bašićem i komandantom armijske oblasti; da je situacija još nejasna; da su prema posljednjoj vijesti hrvatski resorni ministri ostali u Kabinetu, a da je Mačekov ulazak u vladu još pod znakom pitanja. U ·podne je knez Pavle otpu­tovao u pratnji bana u Beograd, dok je Zagreb miran, a čini se i ostala Hrvat- · ska. Stanovništvo je raspoloženo protiv Beograda, a željeznica, pošta i radio vojskom .posjednuti; telegrafski je promet, kako unutrašnji tako i onaj s ino­zemstvom, obustavljen; zagrebačka radijska stanica dosad je bez vijesti, dok beogradska emitira vijesti o srpskom oduševljenju zbog proklamacije kralja Petra, itd., itd. Hrvatsk·i nacionalist SL Kvaternik, bivši austrijski generalštabni oficir, molio je pismeno da se dostavi >>nacionalističkom hrvatskom stranačkom pokretu« da vladu Reicha privole na ulazak trupa radi zaštite hrvatskog sta­novništva. Prema izjavi potpredsjednika Hrvatske seljačke stranke Augusta Košutića, Seljačka stranka želi da ·svoj stav prema novoj vladi učini zavisnim od držanja Njemačke.

·

Sutradan (28. ožujka) Heeren je brzojavio Ministarstvu da su ga - na povratku nakon bogosluženja u Sabornoj crkvi - dočekali na jednom mjestu

131

s poklicima neodobravanj a, i to u većem broju. Zbog toga je odmali otišao u Ministarstvo d a se žali zbog nedovoljnog policijskog osigui!'anja, a ubrzo zatim ;pojavio se u Poslanstvu pomoćnik ministra vanjskih poslova da mu u ime predsj ednika vlade i svih ministara izrazi žaljenje. Pri tom je obećao da će odgovorni poHcijski organi biti kažnj eni.

Odgovarajući na Heerenov brzojav, poslanik E. Ri.ntelen mu je iz Mini­starstva osobno j:avi.o da ga Ribbentro.p moli - u skladu s instrukcijom da mora ostati �.potpuno povučen - da više ne sudjeluje .pri službenim priredbama ; da se u danom slučaju ispriča bolešću, a da zatim ne šalj e svog zastupnika. Slanje zastupnika dopušteno j e samo onda ako ga vlada u Beogradu bude molila . da zast\lipnik dođe i primi kakvo službeno s aopćenje, a on sam ne može tome

. udovoljiti, da bi tako održao fikciju bolesti.

Pri:slušna služba u Beogradu za;bilježila je da je dr Berge tog dana iz · Poslanstva raZ�govarao s Odjelom za štampu u berlinskom Minista·rstvu vanj­

skih poslova: >>Berlin kaže, da je beogradski radio doneo vest d a je u celoj zemlji zavedena ratno stanje. Dr. Berge ispravlja ovu vest i kaže, da je zave­deno vanredno stanje, jer su zabranjeni zborovi i sve demonstracije. Berge kaže dalje: u zemlji je mir, Nemcima se ništa nije desilo. Stanje u Hrvatskoj nije još j asno. Maček se još nije odlučio da li će ostati u vladi, pa zato ne mogu ovde izdati još vladinu deklaraciju.«

U zabilješci službenika Ministarstva vanjskih .poslova u Berlinu poslanika K. Heinbur.ga od 28. ožuj ka stoji da ga j e posjetio inž. M. Derffler iz Beča koji .se bavi u Jugoslaviji istraživanjem zaliha ugljena i boksita, pa je taiko dobro poznat s drom Mačekom i ministrom trgovine I. Andresom, a i knez Pavle ga j e bio primio i s nji.m dulje razgovarao. Derffler j e 28. ožujka izjutra razgova­rao s Mačekom o najnovijim događajima u Jugoslaviji i došao u Berlin da preda Mačekovu molbu za informacij e od njemačke vlade prema kojima bi se sam mogao ravnati pri zauzimanju konačnog stava prema beogradskim doga­đajima. Derffler je pri tom saopćio da su Mačeka beogradski događaji potpuno zatekli; da ga je ban Šubašić, koji je u tom času boravio u B eogradu, telefonski informirao o situaciji, p osebno o tome da su predviđeni: J. šutej za ministra financij a, I. Andres za ministra trgovine i industrije, J. Torbar za ministra pošta i B. Smoljan za ministra bez portfelja. Nitko od njih nije pristao na imenova­nje, kao što ni on sam (Maček) nije dao svoju. suglasnost. Nabrojeni hrvatski ministri primili su svoja imenovanja još dok su bili zatvoreni u Ministar�+vu vojnom, dok se Maček u to vrijeme nalazio u Zagrebu. Dalje, Maček je uvjeren da će se oba slovenska ministra (Kulovec i Krek), s kojima se jednako postu­palo kao i s Hrvatima, pridružiti postupku Hrvata. Maček je računao da bi u tadašnjim priliikama moglo doći do ratnog sukoba. U tom slučaju misli da ne bi trebalo napredovati preko Hrvatske koja bi zbog toga znatno trpjela, nego u pravcu Drine. Hrvati i Slovenci jednako su .protivni tome da talijanske trupe uđu u Jugoslaviju. U tom otklanjanju Talijana Hrvati i Slovenci su složni sa Srbima. Maček bi mirnom razvoju uvelike dao prednost pred .rješenjem s oru­žjem u ruci. U tom bi se slučaju moglo ·pristupiti demobilizaciji i izvanredno potrebnom održavanju poljoprivrede i trgovine. Maček je vjerovao da će tada­šnji K abinet za nekoliko tjedana završiti svoj vijek. Ako uđe u nj s hrvatskirn ministrima, mogu oni pripomoći da vlada >>O.dumre«. Maček bi prirodno - ako uđe u Simovićevu vladu - učinio izričitu rezervu u pogledu obaveza vlade na priznanje pristupa Jugoslavije Trojnom paktu. Ako Hrvati ne bi sudjelovali, ne bi se - po Mačekovu mišljenju - mogla uopće sastaviti redovna vlada.

132

Tada bi se moralo računati da za Hrvate ponovno nastaje stanje slično onom prije zaključenj a sporazuma iz 1939. godine. Inž. Derffler namjerava - stoj[ na kraju bilješke - da 30. ožujka avionom otputuje u Beč. Tamo ga mogu pronaći telefonom ako bude trebalo dostaviti Mačeku k akvu poruku, a dan kasnije u toku popodneva o.n će iz Beča otputovati u Jugoslaviju da Mačeka obavijesti o svom putu.

Još u Berlinu Derffleru su telefonski poručili iz Ministarstva vanjskih po� slova >>da za njegova prijatelja (tj. Mačeka) nema nikakvih narudžbi«. To je Derffleru potvrdi.o i Heinburg, ali je dodao da mora Mačeku reći i to da ima dojam da će Maček primiti dalja saopćenja.

Pr.islušna služba zabilježila je o·vaj razgovor njemačkog poslanstva s Ber­linom koji je vođen 29. ožujka navečer : »Vojni ataše nemačkog ·poslanstva saop­štava Berlinu, u razgovoru s nekim ;potpukovnikom, sledeće: Po pitanju kape­tana Moze.ra mo;gu da saopštim sledeće: Kapetan Mozer ranjen je kamenom u glavu, u grudi i jednu ruku, ali može 1a vrši službu. General Joksimović je danas u 12 sati posetio nemačkog poslanika i izvinio se zbog napada na kapetana Mozera. Poslanik von Heeren odgovorio je da rezerviše sebi pravo eventualnog protesta u ministarstvu inostranih poslova i da traži otštetu za povrede kape­tana Mozera. Deklaraciie nove jugoslovenske vlade još ·nema. Zbog toga nije j asan program i ,stav vlade. Sa strane vlade data su s amo obaveštenj a opšte prirode iz kojih se ne može videti Ličan pravac nove vlade. Od strane vlasti tvrdi se da će vlada očuvati dosadašr.ji temeljni .pravac. Danas je bila opet prava poplava vestima od strane engles":ih agenata. Tako se proširila vest da je Mussolini podneo ostavku. Jugoslovenske: vlada j e odlučno ustala protiv sličnih petkušaja strane propagande. Mobilizacija održana je u potpunosti. Može se čak reći da su vojne mere oj ačane. Celokupna slika položaja: sve mirno, ali uzbuđenje naroda koje je došlo kao .posledica strane propagande, nije se još stišalo. Organizacija oko evakuacije članova nemačke kolonije u rukama j e vojnog atašea. Jugoslovenske vlasti predusretljivc s u u tom pogledu. Zajedno sa članovima nemačke kolonije otputovaće i žene i deca nemačkih diplomatskih činovnika.«

.

Simović je 29. ožuj ka navečer primio talijanskog poslanika Mamelija, a Heeren je odmah izvijestio Ministarstvo u B erlinu da mu j e ISam Mameli ovako prikazao tok tog razgovora: Simović je tom prilikom izrazio kao svoje osobno mišlj enje da Jugoslavija ne smije ni za koju cijenu do,pustiti da bude opkoljena i tako prisiljena da kapitulira. Ako bi stoga zonu Soluna zauzele njemačke trupe, Jugoslavija bi bila prisiljena da sebi nađe zraka u pravcu Albanije. Na primjedbu osupnutog talijanskog poslanika da takvo jugoslavensko stajalište neizbježno vodi u rat, S imović je ostao pri svome.

Stajalište predsjednika vlade - j avljao je Heeren u novom brzojavu na­mijenjenom ministru Ribbentropu - dijele u najboljem slučaju pojedini srpski članovi vlade, a sigurno ga odbijaju Hrvati, Slovenci i muslimani. Ono odgovara često zastupanom mišljenju u (srpskim) oficirskim krugovima da Jugoslavija mora okupacij om Soluna, u slučaju potrebe, vlastitom akcijom preduhitriti Nijemce da ne zaposjednu Solun. Dalje, Heeren saznaje iz pouzdanog izvora da se većina ministara Simovićeve vlade izjasnila za bezuvjetno priznanje pri­stupa Trojnom paktu (25. III 1941) i da se zalaže za lojalno ispunjenje preuzetih obaveza. Srpski član vlade dostavio mu j e preko posrednika .da bi se rado prista­lo da pomoću odašiljanja ministra vanjskih poslova u Nj emačku pokušaju rašči-

133

l

stiti situaciju. Sam ministar vanjskih poslova Ninčić molio je poslanika - j avlja Heeren na kraju - da ga posjeti u Ministarstvu u nedjelju 30. ožujka prije podne.

Ninčić je poslanika u zakazano vrijeme primio i saopćio da mu može u ime vlade izjaviti da sadašnja kraljevska vlada Dstaje vjerna principu poštivanja zaključenih međudržavnih ugovora kojima pripada i Protokol, potpisan u Beču 25. ožujka; da će najodlučnije nastoj ati da je ne mmku u sadašnji sukob i da će glavnu brigu 1posvetiti o državanju dobrih i .prij ateljskih odnosa sa susjednim Reichom i Italijom. Kraljevska se vlada posebno zanima za način primjene spomenutog protokola, pri čemu vodi ,računa o čuvanju svih bitnih jugoslaven­skih državnih i narodnih interesa pri toj primjeni. Ninčić mu je dalje rekao kako se raduje što je postigao svoj prvi cilj, naime priznanje pristupa Trojnom paktu od strane .nove vlade. Treba j oš nešto vremena dobiti; tada će vlada moći mnogo bolje osigurati trajanje i pouZldanost započete politike istinskog prija­teljstva nego što je to stara vlada ikada mogla. Heeren je odvratio Ninčiću da njegovu izjavu može uzeti s amo na znanje i zamolio ga za obj ašnjenje kako se ta izjava može dovesti u sklad s izjavama .predsjednika vlade talijanskom po­slaniku prethodnoga dana. Ninčić, koji - po Heerenovu mišljenju - nije o tome imao pojma, vidljivo se rprestrašio i uvjeravao poslanika da Sirnović nije nikako govorio u ime vlade.

Sirnović je dan ranije (29. III) pokušao � prilično nespretno - da zaplaši talijansku stranu i u razgovoru s talijanskim poslanikorn zaprijetio s akcijom u Albaniji - kao što srno vidjeli - što je Berlinu bio samo dokaz više za >>rato­bornosi« r.Jve vlade.

Ribbent::-0p j e 30. III pozvao Heerena da smjesta dođe u Berlin »radi referiranja«. Nakon njegova odlaska iz Beograda Dtpravnik poslova (savjetnik Poslanstva dr Gerhard Feine) - naređivao je šef njemačke diplomacije - ima ostati potpuno povučen, a ako bi tamošnja (jugoslavenska) vlada željela da preko Poslanstva prenese Berlii:nu kakvo saopćenje, neka s e Feine ograniči samo na to da saopćenje primi do znanja, a da se sam o nj

,emu ne izjašnjava.

S izjavom vlade o poštivanju preuzetih obaveza bio je upoznat i Marneli, a nešto kasnije Ninčić je uputio svim jugoslavenskim diplomatskih predstav­ništvima u inozemstvu cirkularnu brzojavku kojom javlja da je obavijestio njemačkog i talijanskog poslanika u Beogradu da je kraljevska vlada ostala vjerna načelu poštivanja postojećih međunarodnih ugovora i, prema tome, Bečkog sporazuma od 25� ožujka; da je njena glavna briga da održi politiku dobrih i prijateljskih odnosa s Njemačkom i Italijom i da će poduzeti najodluč­nije korake da ne bude uvučena u sukob.

Ninčić je dao upute i jugoslavenskom poslaniku u Berlinu I. Andriću da posjeti nadležne u Ministanstvu vanjskih poslova u Berlinu i »ponudi sve kon­cesije koje su u skladu s nacionalnom čašću<<. Andrić. je neprekidno pokušavao da bude primljen u Ministarstvu, ali mu to nikako nije .polazilo za rukom. Kad mu nije pošlo za rukom da ga prime, posjetio je tamošnjeg talijanskog ambasa­dora D. Alfierija da bi mu izrazio žaljenje zbog situacije. Uvjeravao je amba­sadora da je njegova vlada spremna da nađe rješenje za sva pitanja između Njemačke, Italije i Jugoslavije.

U vezi s Ninčićevim saopćenjem njemačkom i talij anskom poslaniku u Beo­gradu, učinjenim 30. ožujka, Ribbentrop je telefonski razgovarao s Cianom i tom mu je prilikom rekao da Njemačka neće odgovoriti na tu izjavu i da je

134

neće ni publicirati; vrijednost te izjave. može se mjeriti ako je usporede s po­znatim odgovorom jugoslavenskog ministra predsjednika talijanskom poslaniku u Beo,gradu; stajalište Berlina ostaje ono isto kako je izloženo u pismu Fuhrera Duceu; Berlin raspolaže s novim vijestima o počinjenim nasiljima. nad Nijem­cima, pri čemu je navodno l l Nijemaca ubij eno; prate naj:pomnije rae;voj situ­acije i :pozvali su Heerena u Berlin na referat ; čim nastupi što novo, Ribbentrop će smjesta obavijestiti Ciana, odnosno Ducea.

Simović je 31 . ožujka izjavio MameliJju da jugoslavenska vlada želi da pot­predsjednik vlade Sl. Jovanović sutradan, l. travnja, otputuje u Rim avionom da razgovara s Duceom. Tu je Simovićevu ponudu Mameli još iste večeri saop­ćio Cianu koji je prvo pristao, a za nekoliko sati pristanak otkazao.

O tome je jugoslavenska prislušna služba zabilježila: >>!talijanski poslanik Mameli traži vezu s kabinetom ministarstva inostra­

nih poslova u Rimu, a za slučaj da nema u kancelariji šefa kabineta moli da mu daju vezu sa g. Femriem (zapravo : Carlo De Ferraris, jedan od Cianovih tajnika) u ministarstvu. Ferari mu saopštava da je primio njegova dva telegra­ma. Zatim italijanski poslanik kaže da ima da mu sao.pšti važnu stvar. Kaže da je pretsednik jugoslovenske vlade pozvao g. Mamelia u Glavni generalštab. G. Mameliu stavljen je na raspoloženj e auto Glavnog generalštaba. Pretsedn1k vlade saopštio je g. poslaniku želju jugoslovenske vlade da sutra u 9 sati pot­pretsednik vlade Slobodan Jovanović putuje za Rim avionom. Jugoslovenska vlada želi da bude primljen bd g. Mussolinij a.

Ferari odgovara Mameliu da će u toku naj kraćeg vremena saopštiti ital; ­janskom poslaniku stav ministarstva inostranih poslova.<<

>>!talijanski ministar inostranih poslova Grof Ćano razgovara u 23,05 Č'lS. sa italijanskim poslanikom u Beogradu g. Marneliem.

Možeš da javiš pretsedniku Ministarskog saveta, kaže grof ćano, da pot­pretsednik vlade može da putuje u Rim i da će sutra biti primljen od Dučea. Tačan sat prijema sada se ne može precizirati, pošto je Duče mnogo zaposlen, ali u toku sutrašnjeg dana potpretsednik će sigurno biti primljen.

Poslanik Mameli kaže, da prema tome g. potpretsednik vlade može da od­leti u Rim avionom u utorak uj utro u 9 čas., kao što je ranije izvestio mini­starstvo .

Ćano odgovara: d a , samo molim, da m i potvrdiš čas odlaska. Dalje grof Ćano pita, kako se zove potpretsednik vlade. Mameli odgovara: zove se Jovanović, ali treba da znaš, da nije Hrvat nego

Srbin. Dobro, odgovara Ćano, uzimam na znanje, i time se razgovor završava. Grof Ćano ponovo razgovara sa poslanikorn Mameliem u 23.30 č. i saop­

štava: U vezi sa mojim .prvim saopštenjem o putovanju potpretsednika vlade

molim te, da hitno izvestiš, da se cela stvar sa prijemom mora da odloži. Na pitanje g. Mamelia: za kada se odlaže, Ćano odgovara: Pa recimo naj­

bolje za preksutra, pošto sutra Duče ne može da ga primi. Međutim pazi, za­vršava Ćano, nemoj da se obavezuješ.

Mameli odgovara, d a je to odlaganje možda dobro došlo, pošto su u Beo­gradu bili zabrinuti, da li će se do sutra ujutro moći da organizuje putovanje, jer je sada dockan.

· ·

135

Ćano rpita: Znači, da si ti saopštio moju poruku. Mameli: Jesam, razgovarao.. sam sa potpretsednikom vlade. ćano : Dobro, pohitaj da izvestiš o odlaganju.« Njemački generalni konzul u Zagrebu Freundt j avio j e l . travnj a Berlinu

da je službenik konzulata (Mittelhammer) obavij estio Mačeka, prema primlje­nim uputama, da njemačka strana želi otkloniti svaku suradnju sa Simovićevom vladom, a Maček mu je pri tom rekao da je u Beograd poslani potpretsednik HSS Košutić postavio Simovićevoj vladi ove uvjete: priznanje pristupa Trojnom paktu i provođenje u duhu Pakta; ]menovanje dvojice namjesnika osim kralj a, od kojih bi j edan bio Hrvat; ostavka vojnog ministra (Ilića) i eliminiranje utj e­caja vojske na ,politiku. Maček drži "da taktički nije svrsishodno povlačenje i ostavka ministara Hrvata. Principijelno, pri sadašnjoj situaciji ne .bi ulazio u vladu. Ući će u nju ako se na taj n ačin može izbjeći rat. Maček je dalje obećao najveću diskreciju o primljenom savjetu, a kao održivača veze označio Košu­tića. S Derfflerom - j avlja Freundt - nema on (konzul) j oš vezu.

Brzojavkom nj.emačke obavještajne službe Sl. Kvaternik je istog dana za­molio da Berlin - ako bi se Maček obratio na njemačku vladu s molbom za zaštitu - odgovori ovako (da bi tako izbjegli podjelu u hrvatskim redovima) : »Njemačka vlada uzima sa zadovoljstvom to na znanje, upućuje na usku su­radnju s Kvaternikom.«

Savjet Bei�ina (Ribbentro:pa) Mačeku, što ga je Mittelham:mer bio prenio, glasio je ovako: ' Mi hitno odvraćamo njega i druge hrvatske vođe od toga da u bilo kojoj formi Sl'ra<iuju sa sadašnjom beogradskom vladom. Dakako da dava­nje takvog savjeta s !l.aše s1Jrane zahtijeva najstrožu diskreciju. Ukoliko bi postupio po našem savjetu, željeli bismo da s nj im ostanemo u vezi, što bi i on, sa svoje strane, morao obezbijedi ti pomoću odgovarajućih posrednika.«

Poslanik Rintelen iz Ministarstva vanjskih poslova j avio j e Zagrebu. (Freundtu) u toku dana (1. travnja) da u Zagreb polaze avionom W. Malettke u ime Rosenbergova štaba (Vanjskopolitičkog ureda stranke) i dr Edmund Veesenmayer kao osobni opunomoćenik ministra Ribbentropa radi uspostavlja­nja veze s hrvatskim prvacima. Na�asio je da su oni (Malettke i Veesenmayer) ov·lašteni da s njima pregovaraju prema primljenim uputama.

Malettke je imao dvostruk zadatak : Ribbentrop ga je zadužio da utječe na Mačeka da uspostavi »slobodnu, nezavisnu Hrvatsku<< , da se negdje sakrije i čeka događaje. S druge strane Rosenberg mu j e .povjerio zadatak da privoli Mačeka da također osnuje »nezavisnu, .slobodnu Hrvatsku<< i da smjesta po­šalje s Malettkeom u Berlin j ednog pregovarača.

Freundt j e sutradan telegrafski izvijestio B erlin da je Maček - kao rezultat razgovora vođenih tog dana - saopćio .posredniku da Košutić putuje u Beograd da bi dobio j amstvo za prihvat postavljenih uvjeta kojima je dodao i zahtjev da se Njemačkoj pruži zadovoljština. Pozdrav·ni brzojav Simovića upućen Go­ringu dokazuje mu da tamo (u B eogradu) postoji sklonost popuštanju. Pošto prihvate njegove uvjete, oputovat će sfun u Beograd. Misli d a će tamo bolj e služiti i interesima Reicha. Ima još neograničeno povjerenje hrvatskih seljaka i čak misli da uživa kod srpskih seljaka više povjerenja nego mnogi srpski ministar. Namjera mu j e da zatim otputuje u Berlin u ime vlade. Ako bi odmah putovao u Berlin, to bi bio otvoreni >>affront« Beogradu, a tadašnj a mobiliza­cija više nije dopuštala da pošalje u Njemačku zamj enika. Prema nj egovim informacijama Simović je već neke od mlađih <Oficira koji su sudjelovali u puču

136

kaznio, a ,protiv komunista vlada poduzima oštre mjere. Maček je dodao još i to da se Eden - protivno tvrđenju njemačkog radija - ne nalazi u Beogradu i da su mu (Edenu) odanle javili da ne dolazi. Mačekove izjave - komentira Freundt - lišene su odlučnog stava i nj egova nastoj anja - čini se - jednako su upravljena na održavanje mira s Njemačkom kao i na .dalj i opstanak Jugo­slavije.

U Zagrebu je Veesenmayer održavao dodir .s ustaškim elementima, dok j e Malettke otišao direktno k Mačeku. Maček mu je tom prilikom (3. travnja) -prema izvještaju dra Freundta Berlinu - izjavio ovo : l . kategorično otklanja svaku raspravu o nezavisnoj >> velikoj « Hrvatskoj ; 2. izjava o Trojnom paktu oj ačat će srpsku dobru volju ; 3. Mačeku je jasno da Jugoslavija mora pružiti zadovoljštinu njemačkom Reichu; 4. Maček hoće - ako je Berlin s tim suglasan - da ponudi vladi da osobno povede razgovore s Reichom o ponovnom prizna­nju pdstupa Trojnom paktu i pružanju dovoljne zadovoljštine; 5. kralju Petru treba pridijeliti dvije ličnosti s dovoljno ovlaštenja ; 6. ne može se raspravljati o ideji otcj epljenja Slovenije, a ni o njenoj podjeli. '

Otpravnik poslova Feine je 3. travnja iz Beograda javio Berlinu da ga j e Ninčić pozvao n a razgovor, a Feine m u je -'-- u skladu s primljenim instruk­cijama - odgovorio da će mu poslati jednog od gospode s Poslanstva da primi njegova saopćenja. No u to se ministar nije htio upustiti, nego je pozvao K sebi predstavnika DNB (Njemačkog novin:olc0g ureda) dra Grubera i saopćio mu ovo (s tim da to .prenese nadležn�ma): Talijani su ga pozvali u Rim da rasprave s njim situaciju, no on smatra pravilnijim ako pregovara direktno s Berlinom. U svako je doba spreman da dođe u Berlin n aj.bržim putem da tamo povede razgovor s Fiihrerom i ministrom Rib ben tropom.

Mameli mu je - j avlja Feine istog dana - j avio da će on toga dana u podne, po nalogu vlade, saopćiti Ninčiću da iz Beograda predloženi posjet Rimu ima samo onda smisla ako prethodno stvore dobru podlogu za pregovore. U pro­tivnom takav je put ne samo bez svrhe nego, moguće, i opasan.

Ninčić je kao posrednika iskoristio svoga brata Velizara da iznudi poziv u Berlin na ,pregovore, no sve je to bilo uzalud jer su kocke bile bačene. Pri­preme za napad bile su okončane i iz B erlina je Ministarstvo vanjskih poslova 6. travnja u 4 sata izj utra poslalo brzoj avku (s Ribbentropovim potpisom) koj a je glasila: >>Trojni pakt. Potvrditi primitak.« , što je značilo da neprijateljstva Osovine s Jugoslavijom započinju. To nije mogao spriječiti ni zaključeni i upra­vo u te sate u Moskvi potpisali j ugoslavensko-sovjetski ugovor o prij ateljstvu i nenapadanju.

Dopunska literatura:

Ljubo Boban, Maček i politika Hrvatske selj ačke stranke, Iz povijesti hrvatskog pitanja, II, Zagreb 1974; Bogdan Krizman, Pavelićev dolazak u Zagreb 1941. g., Zbor­nik Historijskog instituta Slavonije, sv. l, 1 963, str. 133-223 ; Vuk Vinaver, Jugoslo­venska-sovjetski pakt od aprila 1941. godine, Istorijski glasnik, br. 1/1973, str. 7-87.

Alfredo Breccia, La >>mediazione« di Mussolini e l'invasione tedesca della Jugo­slavia, Clio, N. 2-3, 1969, str. 306-325 ; Martin van Creveld, Hitler's Strategy 1940--1941. The B alkan Clue, Cambridge 1973 ; Francesco Giorgio Mameli, Alla vigilia del' iiilvasione della Jugoslavia, Nuova Antologia, Anno centotreesimo, Fascicolo 2008 - Aprile 1968, str. 529-539 ; Dragiša N. Ristić, Yugoslavia's Revolution 'Df 1941, Pennsylvania - London 1966.

137

Z a k l j u č a k

Ono što je izloženo u prethodnim poglavljima valjalo bi, na kraju, sažeti ovako :

l. Položaj .nove države (Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca) ni�e - na­kon provedenog proglašenja ujedinjena u Beogradu l. prosinca 1918 - nipošto bio povoljan. Ok!ružena sa sedam susjeda od koj ih se šest naJazi1o s njom u sporu zbog granica ili u sukobu na granici, ostajala je poprilično prepuštena sama sebi jer je i >>saveznici« iz rata (Francuska i Velika Britanija) nisu htjeli zdušno podržavati imajući svoje imperijalističke račune u Podunavlju i na Balkanu. Nepovo.ljno, vrlo nepovoljno djeLovale su odredbe 'POtpisanog ugovora o primirju od 3. XI 1918. na temelju kojih je Italija, u ime Savezničkih i udru­ženih sila, zauzela i oružanom snagom zaposjela znatne dijelove narodnog pod­ručja .n� istočnoj obali Jadrana kao >>garancije« za teritorijalno razgranačenje na Mirovnoj konferenciji. Osim toga talijanska je diplomacija susretala svaki interes novostvorene jugoslavenske države - njenog neželjenog susjeda na Jadranu - s neprekidnim neprijateljsvom. Vrhovna korr.3nda u Rimu sasta­vila je i stala provoditi plan (>>Plan P. Badoglia«) kojim·s e tež:!o da se pomoću aktiviranja centrifugalnih snaga unutar jugoslavenske države podrije kohezija i otpornost njenih dijelova; talijanska delegacija u Parizu na Mirovnoj kon­ferenciji koristila je svaku priliku da oslabi ,položaj delegacije Kraljevstva SHS i smanji njene izglede na uspjeh.

U Parizu su predstavnici pobjedničkih velesila ubrzo uzeli sve u svoje ruke i vrh je Konferencije (Vijeće četv<Jrice) odlučivao o svim važnijim pitanjima bez priziva. S predstavnicima malih država nije se uopće raspravljalo ni pred naj­višim organima Konferencije ni u komisijama, a to se osobito teško osjećalo pri razmatranju teritorijalnih pitanja. Tu je naša delegacija stajala osamJjena jer nijedna velesila - Dsim Italije - u našim teritorijalnirrn pitanjima (prema Bugarskoj, Rumunjskoj, Mađars!mj, Austriji, Italiji i Albaniji) .nije bila direktno zainteresirana, a Italija kao pobjednička velesila bila je zdušno ;protiv nas.

Pitanje priznanja postavljalo se odmah od samog početka, j er su formalno, kao subjekti međunarodnog prava, još uvijek postojale Srbija i Crna Gora sve dok se ne prizna novostvorena j ugoslavenska država. Konferencija u Parizu uskratila joj je to priznanje (kolektivno) na :samom startu, iako je priznala novostvorene države poput Poljske i Cehoslovačke. Velesile iz pobjedničkog tabora Savezničkih i udruženih sila ostajale su na konzervativnoj poziciji ne­priznavanja novog državnopravnog stanja formiranjem jugoslavenske države i tu je diplomacija SAD prva izmijenila takav stav davši joj priznanje. Za njom su se povele Grčka i Švicarska; Cehoslovačka je pohitala da uspostavi redovne diplomatske odnose s vladom u Beogradu, ali vlade Velike Britanije i Francuske - bez sumnje iz obzira prema Italij i - priznale su .Kraljevstvo SHS tek l . VI (Velika Britanija) i 6. VI 1919 . (F�Tancuska). Kolektivno priznanje polučila je

138

tek prilikom potpisivanja ugovora o miru s Njemačkom (Versailles, 28. lipnja 1919), a nakon toga stala su pristizati priznanja i drugih država (»savezničkih« , neutralnih pa i neprijateljskih).

Delegacija je muku mučila s d9nošenjem i formuliranjem teritorijalnih od­redbi za pojedine :mirovne ugovore (s Austrijom, Mađarskom i Bugarskom), kao i rješenjem brojnih i, često, važnih drugih pitanja (poput naknade štete, kon­tribucije za oslobođenje, razdiobe brodovlja itd.): Međutim, najviše joj je muke zadavalo >> j adransko pitanje<< koje je u jednom trenutku zaprijetilo da razbije i samu Konferenciju.

Velesile su nakon mnogih peripetij a prepustile da se to pitanje riješi .di­rektnim talij ansko-jugoslavenskim pregovorima jer je Mirovna konferencija, u međuvremenu, okončala svoj a zasjedanja (21 . siječnja 1 920) i otpravljanje po­slova prepustila Konferenciji ambasadora. Poslije savezničkog »Ultimatuma« sredinom siječnja 1920. otpočinju dvostrani talij ansko-jugoslavenski prego vori koji se odugovlače sve do pmmjene u vrhu (novih vlada u Beogradu i Rimu). Giolittijevoj vladi s ministrom vanjskih poslova Carlom Sforzom nije se u tom pogledu žurilo jer je htjela da beogradsku vladu M. Vesnića što više na vanj­skopolitičkom planu izolira i oslabi, u čemu je konačno i uspjela. Talijansko­-jugoslavenski pregovori u Rapallu, započeti 8 . studenog 1920, donose talijan­skoj strani obilan rplod jer je na kraju poStigla više ·nego što je u toku ranijih pregovora bila tražila. Rapallskim ugovorom dobila je Italija čitavu Istru (osim Kastva), Zadar, Cres, Lošinj, Lastovo itd., i to zato jer je jugoslavenska dele­gacija došla u Rapallo znatno oslabljena i teško opterećena. Izgubila je svog moćnog zaštitnika: predsjednika SAD Woodrowa Wilsona poslije njegova ne­uspjeha na izborima. Francuska i britanska vlada vršile su snažan pritisak na vodeće krugove režimskog Beograda da do >>nagodbe<< s Italijom dođe što prije, čemu je odavna težila moćna i utjecajna struja predvođena samim regentom Aleksandrom. Nepovoljan ishod plebiscita u Koruškoj (>>zona A«) utjecao je također, a do tada otvoreno pitanje Crne Gore, a iznad svega rovitost i krhkost unutrašnjopolitičkog položaja uopće, služili su vrhu u Beogradu kao argument više u prilog popuštanja prema Italiji. Ostaci frankovaca u Austriji, Mađarskoj i Italiji nisu htjeli mirovati, nego su osnovali tzv. Hrvatski emigrantski revolu­cionarni komitet i šurovali s nekim klerikalcima - austrijakantima u zemlji, s ljudima oko crnogorskog kralja Nikole, s talijanskim agentima iz Albanije, s predstavnicima talijanskih vojnih �rugova i vojne obavještajne službe, s D'Annunzijem i drugima. Sve je to utjecalo na Vesnićevu vladu i njenu dele­gaciju u Rapallu da zaključi i potpiše Rapallski ugovor, da tako konačno skine j adransko pitanje s dnevnoga reda.

Već pred kraj s amog rata .pretresalo se pitanje okupljanja i povezivanja država Podunavlja i Balkana radi osiguranja mira i »novog ;poretka«, ali se nešto kasnije - za vrijeme Konferencije mira - projekt suzio ogra!lličivši se na tri države : Cehoslovačku, Rumunjsku i Kraljevstvo SHS, države zaplašene mogućnošću restauracije Habsburgovaca i jačanjem revizionizma. Dakako, u prvom planu nalazila se Mađarska .poslije pobjede >>bijelih<< na čelu s admira­lom M. Horthyjem i čehoslovačka je vlada već pod kraj 1919. godine pred­lagala Beogradu da zaključe ugovor o savezu kao osiguranje od Mađarske. Pri tom nisu zaboravili ni Rumunjsku, jer je zajednički njihov interes predstav­ljala samo Mađarska kao eventualna opasnost i čehoslovački je ministar vanj­skih poslova E. Beneš neprekidno !Upozoravao na to. Nastavljali su pregovore o zaključenju saveza i u travnju 1920. rumunjska je vlada pozitivno odgovorila

139

na pitanje: da li bi se pridružila Cehoslovačkoj i Kralj evstvu SHS u suzbija­nju mađarske o.pasnosti i da li bi pristala da tri d ržave zaklju�e defenzivni savez s oštricom uperenom na Mađarsku. Rumunjska je strana - u strahu i od Bugarske i njenog revizionizma, kao i od Sovj etske Rusije zbog Besa-rabij e ­pomišljala na proširenje takvoga saveza na Grčku i Poljsku, a neki su rumunj­ski krugovi pomišljali čak na plan o nekoj podunavskoj federaciji. Korijen na­stanka okupljanja u Malu Antantu nalazi se u reakciji tih država članica na tadašnju francusku politiku u Podunavlju, u prvom redu prema Mađarskoj, jer j.e francuska diplomacija, u j ednom trenutku, željela da Mađarskoj namijeni ulogu svog glavnog uporišta u podunavskom prostoru. $toviše, čini se da njoj u to vrijeme nij e bio stran ni plan o stvaranju političke podunavske konfedera­cije koj a bi obuhvatila Bavarsku, Austriju, Cehoslovačku i Mađarsku, a sve j e to dovodila u vezu s mogućnošću d a ponovno dođe na prijestolje Karlo Habs­burški. To je sve ubrzalo rasplet i tako fe 14. kolovoza 1 920. u Beogradu bio potpisan dvostrani Ugovor o obrambenom -savezu između Cehoslovačke i Jugo­slavije uperen protiv Mađarske. Prvi pokušaj Karla Habsburškog u Mađarskoj naišao je na otpor i Karlo se morao •povući u emigraciju, a njegova poj ava po­nukala je rumunjsku vladu da - umjesto ranij eg sporazuma - zaključi i 23. IV 1921 . potpiše dvostrani Ugovor o obrambenom savezu s Cehoslovačkom, što je također učinila i s jugoslavenskom stranom ('..cgovor pot;pisan u Beogradu 7. lipnj a 1921) . Međutim, taj treći (dvostrani) ugovor u tom lancu dvostranih ugovora - a to su bili ugovorni temelji Male Antante - razlikovao se od pret­hodnih jer je u njemu oštrica bila uperena ne samo protiv Mauarske nego istovremeno i protiv Bugarske. Drugi Karlov pokušaj da iznenadi s-vije: i dođe u Mađarsku otvorio je novu i tešku krizu koja je, ipak, bila uspjei\no okončana na zadovoljstvo vlada država članica Male Antante prinudnim odlaskom kralja Karla u emigraciju u kojoj je ubrzo i umro. Ugovor između Cehoslovačke i Kraljevine SHS bio j e kasnije proširen zaključenjem i potpisivanjem Ugovora o s avezu (3 1 . VIII .1922) s važnošću od pet godina.

Dakako da je Država Rijeka iz Rapallskog ugovora predstavljala j abuku razdora u odnosima između Beograda i Rima jer su talijanske vlade - i prije dolaska Benita Mussolinija na kormilo u jesen 1922. godine - željele da je na ovaj ili onaj način ipak pripoje majčici Italiji. Vladajućem vrhu, u prvom redu samom Aleksandru, bilo je, iznad svega, stalo do toga d a nastavi, razvije i razgrana svoju politiku dobrog susjedstva s Italijom - glavnom brigom j ugo­slavenske diplomacije uopće - da rimsku vladu p opuštanjem udobrovolji p a d a pristane n a evakuaciju vojske i n a konačno rješenje riječkog pitanja. U tom duhu bile su zaključene Santamar.gheritske konvencije (1922), a Mussolini na čelu vlade uznastojao je da iskoristi takva italofilska raspoloženja tadašnjeg j ugoslavenskog d;žavnog vodstva da bi dobio Rijeku. U toj .politici popuštanja osobito se isticao tadašnji ministar vanjskih poslova M. Ninčić koji j e - između ostaloga - zagovarao pomorsku orijentaciju jugoslavenske države na jug, pre­ma Solunu! Mussolini je vrlo vješto povezivao rješenje riječkog pitanja (u talijanskom smislu) s pitanjem političkog zbližavanja i to je zdušno prihvatio kralj Aleksandar koji se počinje sve više i više osjećati kako u vođenju vanjske politike tako i na polju unutrašnje politike. I twko je 27. I 1924. došlo

-�o z�­

ključenja i potpisivanja Rimskih ugovora, u prvom redu Ugovora o priJatelJ­stvu i srdačnoj suradnji te Sporazuma o Rijeci. Italija je dobila Rijeku, a ju­goslavenska strana obećanje i otvaranje perspektive boljih i bliskijih odnosa sa zapadnim j adranskim susjedom.

140

J l l

l l ! l

l

Taj ugovor o p rij ateljstvu trebao je poslužiti kao temelj jugoslavenske vanjske politike i j ugoslavenska se diplomacij a u .nastavku trudila da u duhu popuštanja, pa čak i žrtvovanja naših interesa, rješava s vladom u Rimu i nje­nim predstavnicima <pitanj a koj a su tražila rješenje. Bile su zaključene razne konvencij e (Beogradske, pa Nettunske) i najveći zagovornik takve politike bio je sam kralj Aleksandar koji se zanosio mišlju da time udari temelje za dugo­ročnu politiku suradnje s Italijom. Pri tom ·nije smio zaobići Francusk_11 -hegemona u tadašnjoj Evropi - pa je pristao - kako bi .bio j ači u pregovorima s Rimom - da u Parizu 1926. godine bude .parafiran (ali ne potpisan! ) pri­premljeni francusko-jugoslavenski Ugovor o -prijateljstvu i suradnji. Međutim, Mussolini otpočinje svoju diplomatsku ofenzivu s oštricom uperenom protiv Francuske i udara pri tom u mjesto na ikojem je Aleksandar bio najosjetljiviji : u Tirani zaključuje ugovor o .prijateljstvu i sigurnosti kojim Albanija dolazi pod ·prikriveni .protektorat Italije. Njime Italija zakoračuje na Balkan i aktivno se mij eša u balkansku <politiku, dok jugoslavenska strana odgovara potpisavši u Parizu l l . XI 1927. već otprije parafiran Ugovor o prij ateljstvu i tajni Vojni sporazum o suradnji generalštabova. Mussolinijeva je reakcija bila munjevita : 22. studenoga zaključio je s Tiranom drugi ugovor (o obrambenom savezu).

No, kralj Aleksandar nije htio napustiti svoj politički koncept približavanja fašističkoj Italij i. Stoga je Koroščeva vlada, na njegov poticaj i zagovor, provela u (krnjoj.) Narodnoj skupštini ratifikaciju nepovoljnih i vrlo nepopularnih Nettunskih konvencija, ali ni taj nj egov P?tez nije mogao udobrovoljiti Musso­linij a : odbio je da produži važnost ugovora o prijateljstvu iz 1924. godine. Ipak, ni to nije obeshrabrilo Aleksandra koji otpočinje dvije akcije u pravcu Rim a : j ednu vodi njegov ministar vanjskih poslova V. Marinković, drugu on sam. Marinkovićevi uzastopni pokušaji da posredstvom tadašnjeg ministra vanjskih poslova D. Grandija umekša Mussolinija i privoli na pregovore

. nisu uspjeli,

a ni sam kralj u posrednom dodiru s Mussolinijem preko povjerljivog posred­nika (Guido Malagola Cappi) nije bio uspješniji. U tim tajnim pregovorima (od 1930. do 1 933) uznapredovali su tako da se već spominjala i mogućnost sastanka Aleksandar-Mussolini, no sve se razbilo na albanskom pitanju jer kralj nije nikako htio pristati da Italiji tamo prizna »pretežnost<< njenih interesa, strahu­j ući - zaj edno s visokim vojnim krugovima u Beogradu - od stvaranja tali­j anskog uporišta u Albaniji i talijanskog nadiranja dalje, u pravcu Kosova, Makedonije, Soluna i Balkana uopće. Kad su ti pregovori nedvosmisleno poka­zali da u tom, samo u tom pitanju jugoslavenska strana ne želi popustiti -koliko god u svim ostalim pitanjima bila popustljiva i docilna - Mussolini okreće batinu: dolazi do tzv. velebitskog ustanka ( 1932), pa do (neuspjelog) pokušaja atentata P. Oreba na Aleksandra u Zagrebu (1933) i, konačno, do atentata u Marseilleu 1 934. godine, gdje se Duce poslužio »Uslugama<< ustaške organizacije Ante Pavelića.

Na konferencijama ministara vanjskih poslova Male Antante pretresana su tekuća pitanja iz uzajamnih odnosa i opće politike, da bi na konferenciji u Beogradu (u svibnju 1929) donijeli zaključak o produženju valj anosti dotadaš­njih ugovora o savezu, ali i o zaključenju novog trostranog ugovora između Cehoslovačke, Rumunjske i Jugoslavije (Opći akt o koncilij aciji, izbornom su­đenju i uređivanju sporova sudskim putem između triju država Male Antante). Taj akt o koncilij aciji nesumnjivo je učvrstio već postojeće veze između država članica, a istovremeno .ojačao njenu težnju naslona na Društvo naroda. Našao je i svoju nadopunu (1930) u novom sporazumu što su ga ministri vanjskih

14 1

poslova Male Antante zaključili. Trojica ministara potpisala su Statut Male Antante kojim s e odreduju prava i dužnosti država članica. Na sastanku mini­stara u Zenevi (1933) otišlo se korak naprijed: bio je potpisan Pakt o organi­zaciji Male Antante. Taj pakt je u posebnom članu predvidao da se obnavlj aju na neograničeno vrijeme, svi ranije zaključeni (dvostrani) ugovori između država članica Male Antante i Opći akt o koncilij aciji. Opunomoćenici Male Antante su u Londonu 1933. godine potpisali Konvenciju o definiciji napadača, uz opu­nomoćene predstavnike Turske i - Sovjetskog Saveza.

Duže vrijeme trajali su razgovori i pregovori o mogućnosti užeg poveziva­nja balkanskih država i ta problematika bila je na dnevnom redu balkanskih konferencij a (1 930-1933) . . Kad su taj posao uzeli u svoje ruke diplomati i su­vereni odnosno šefovi balkanskih država, otpočinj.u razgovori ministara vanj­skih poslova Rumunjske, Grčke, Turske i Jugoslavije i rasprava .o nacrtu pakta kojim bi - po želji jugoslavenske strane - pris-tupila i Bugarska. Međutim, to se nije ostvarilo nego su Pakt balkanskog sporazuma (Balkansku Antantu) za­ključile 9. II 1934. spomenute države (bez Bugarske) u želji - kako se u samom Ugovoru izriČito naglašava - d a pridonesu učvršćenju mira na Balkanu, čvrsto odlučne da osiguraju poštivanje ugovornih obaveza koje vee postoje i održava­nje teritorijalnog poretka ustanovljenog na Balkanu. Zbog toga one sporazumno i uzajamno j amče sigurnost svojih balkanskih granica. Osim tog osnovnog pakta bio je potpisan i Dopunski protokol kojim se potanje utvrđuju obaveze država ugovornica. Pri tom su još jednom utvrdile da se j amstva ;predviđena Paktom odnose samo na balkanske granice država ugovornica, i na agresiju koju bi izvršila koja balkanska država.

Kraljevina SHS (kasnije Jugoslavija) bila je j edna od rijetkih zemalj a u Evropi koja j e godinama odbijala da međunarodno ·prizna Sovjetsku Rusiju (od 1 922. godine SSSR). Iako j e sovjetska strana, već od 1 920. ·godine, pokušavala da započnu pregovori o tome, j ugoslavenska je strana - očigledno »zaslugom<< regenta (kralja) Aleksandra - odbijala da ozbiljno otpočne takve pregovore s - >>boljševicima«. Ukazujući gostoprimstvo »bjelogardijcima« i svaku pomoć ruskoj reakciji, vladajući krugovi jugoslavenske države nisu nikad ozbiljno po­mišljaH da s Rusijom uspostave normalne dtplomatske o dnose, čak ni onda kad su to - pored niza evropskih kapitalističkih država - učinile Cehoslovačka i Rumunjska ( 1934), što je Jugoslavija kao treća država člariica Male Antante »privremeno« odbila.

2. Poznati pravac napuštanja dotadašnjih vanjskopolitičkih -pOZ!ClJ a Jugo­slavije i njeno skretanje na što užu suradnju s nacionalsocijalističkom Njemač­kom započinje već za života kralja Aleksandra. Iz njemačkih dokumenata ne­dvoumno proizlazi da je on pred svoj put u Francusku u j esen 1 934. godine poručivao Hitleru da je J.ugoslavija doduše u savezu s Parizom i da ima niz istih interesa s Francuskom, no da neće nikada sudjelovati u kombinaciji koja bi imala rješavati srednjoevropska pitanj a ako u njoj nije zastupljena Njemač­ka. S druge strane, srednjoevropska politika Njemačke poslije Hitlerova dolaska na kormilo u siječnju 1 933. polazila je od pretpostavke da se Jugoslavija i Ru­munjska, pomoću ekonomske penetracije, privuku u njemački interesni krug i -da ih tako izoliraju od Cehoslovačke i Francuske. A to je upravo ono što se kasnije i dogodilo.

Vanjskopolitički :koncept kneza Pavla kao prvog namjesnika i čovjeka koji je na vrhu od 1 934. do 1941. godine određivao pravac kako u vanjskoj tako

142

. (

i u unutrašnjoj politici može se sažeti u ove četiri toake: l . izraziti antikomu­nizam (koji je » resio« i nj egova kraljevskog .prethodnika) i stoga nepriznavanj e de iure SSSR; 2. britansko-njemačko zbliženje s usmjerenj em nacist-ič-ke eks­panzije (najavljene već u Hitlerovoj knjizi »Mein Kampf«) prema istoku, a u tom okviru .osigurati dobre i ekonomski plodonosne jugoslavensko-njemačke odnose; 3. očuvanje integriteta države, prevladavanje suprotnosti sa susjedima pomoću dvostranih ugovora; 4. približavanje (uvijek opasnom) Rimu i pobolj­šavanje talijansko-jugoslavenskih odnosa, s tim da dobri odnosi s Berlinom predstavlj aj,u eventualno pokriće, osiguranje i zaklon od nemirnog, nepouzdanog i uvijek opasnog talijanskog susjeda. Knez je doslj edno ostajao na toj liniji i na prvom tajnom sastanku s Hitlerom u jesen 1936 . . godine bilo mu je s njemačke strane obećano da Njemačka, u eventualnom -ratu, želi samo neutralnost Jugo­slavije i da je Reich spreman da j amči, zauzvrat, njene granice. I tako je Jugo­slavija postepeno napuštala svoje ranije ugovorne obaveze i prijatelje i prela­zila na pozicije neutralca.

To se lijepo očHovalo na bratislavskom sastanku ministara Male Antante kad je čehoslovačka strana - ugrožena od Njemačke koj a je i išla za tim da razbije Malu Antan1:u - pritiskala na proširenje savezničkih obaveza država članica Male Antante (ne samo prema Mađar.skoj !), a predstavnici Rumunjske i Jugoslavije su to otklanj ali i tako taj sastanak predstavlja zapravo formalni početak dezintegracije Male Antante uopće .

Zanimljiva je činjenica da je Jugoslavija od država fašističke Osovine (Nje:načka i Italija) zaključila politički ugovor samo s Italijom (25. III 1937). U njenu se .dvije strane ugovornice obavezuju da će poštovati zajedničke gra­nice i ako bi j edna od njih bila žrtva neizazvanog napada od jedne ili više sila, druga će se strana uzdržati od svake akcije koja bi mogla biti od koristi napa­daču itd., ali je za kneza, možda, najvažnija bila obaveza talijanske strane vezana uz ugovor da će Duce likvidirati ustašku organizaciju A. Pavelića u Italij·i.

Nakon pada M. Stojadinovića u veljači 1939. godine otpravljanje poslova u Ministarstvu vanjskih poslova preuzima A. Cincar-Marković koji je kao bivši j ugoslavenski poslanik u Berlinu bio dobro viđen u krugovima nacističke vlade i stranke. Dakako da »smj ena straže« u B eogradu (Dragiša Cvetković umjesto Milana Stojadinovića) nije unijela korekture u dotadašnji vanjskopolitički pra­vac Jugoslavije, a to su pokazale izjave samog kneza Pavla i njegova ministra vanjskih .poslova što ih je prihkom obilaska Rima i Berlina davao vodeć'im ljudima država Osovine. I stoga je bio u pravu njemački državni sekretar Weizsacker kad je javljao njemačkim diplomatskim predstavništvima u ino­zemstvu 9. lipnja 1939. da iz lizjava kneza i Cincar-Markovića proizlazi da j e Jugoslavija spremna d a prema Italiji i .Njemačkoj i nadalje vodi politiku prija­teljstva; da se već udaljila od Društva naroda i da nije nesklona da u jednom, po mogućnosti kraćem roku, iz njega istupi; ·da želi održati u životu Balkanski sporazum na n,eutralnoj osnovi i da računa s istupom Turske iz njega ili s udaljavanjem od nje, ako bi se Turska i dalje vezivala uz sile (čitaj : Francusku i Veliku Britaniju!) -koje .provode politiku zaokruživanja; da Jugoslavija ne može zasad obećati s voj pristup Paktu protiv Kominterne.

Hitler j.e uoči samog rata ponudio Mussoliniju da iskoristi priliku i da se podmiri u Hrvatskoj i Dalmaciji pri raskomadavanju Jugoslavije, no Mussolini nije htio tog časa da ponudu prihvati, ne odustaj ući, ipak, od (njemu drage)

143

misli o dizanju ustanka u Hrvatskoj . Kad je Hitlerov napadaj na Poljsku l. rujna 1939. izazvao intervenciju Za,pada i objavu rata Vellike B r-itanij e i Fran­cuske - protivno očekivanju Berlina - Duce je ostao u staVlu promatrača, s »puškom k nozi«. Jugoslavenska je vlada odmah pohitala da objavi izjavu o neutralnosti u tom sukobu, što j e, u novini uvjetima, odgovaralo Njemačkoj. Hitler je, doduše, pregazio Poljsku, ali su tu ostaj ale Francuska i Velika Brita­nij a i prije nego što 1h :prisili na kapitulaciju i barem n agodbu, njemu nije odgovaralo da prenosi rat na Balkan. Naprotiv, njemu je trebao mdr na Bal­kanu i Podunavlju da bi se mogao opsknbljivati potrebnom robom i sirovinama. Zato njegova politika prema .podunavski,m i balkanskim državama od tog časa postaje konzervativna. Osjećajući opravdano da opaSIIlost Jugoslavij i pr-ijeti od Italije, knez je kraće vrijeme svoje nade vezao uz mogućnost osnivanj a »so­lunske fronte<<, a ,pomišljao j e neko vrijeme i na stvaranje neutralnog bloka balkanslcih država, što je odgovaralo i planovima Rima.

Jugoslavenska je diplomacija nastojala tih ratnih mjeseci da s Njemačkom i nadalje održava što bolje odnose ,pa je Cincar-M arković početkom ·svibnja 1940. izjavio jednom visokom funkcionaru Reicha da je Jugoslavija od samog početka bila odlučna da ne dopusti da joj Engleska narušava njeno trgovanje s Reichom. Obećao je Clod.Jiusu da će njegova vlada bezuvjetno nastojati da održi izvoz u Njemačku -na dotadašnjoj visini, a da ga - ako je moguće - u danom obujmu i poveća, a sve su mu to kasnije potvrdili i knez Pavle i pred­sjednik vlade Cvetković.

Jugoslavenska je diplomacija zapažala dobro već prvih mjeseci rata u Evn�pi da njemačko-sovjetskii odnosi, utemeljeni na ugovoru o nenapadanju iz 1939. godine, ne isključuju mogućnost da Jugoslavija nađe kakvu-takvu zaštitu i sovjetske diplomacije, očigledno zainteresirane za Balkan. U tom su pitanju jugoslavenske vlade, dod>uše, poslušno izvršavale direktivu kneza Pavla : da valja ».odugovlačiti što više« s ,priznanjem Sovjetskog Saveza. »Priznati Sovjetski Savez - naređivao je on - samo ako je :nužno potrebno i samo ka.d u zemljd bude .potpun mir i red. Imati na umu da će budući sovjetski ambasador postati središte svim nezadovoljnicima uključuju6i čak i opo:lliciju. On će vjero­j atno privući čak i šire mase svojim pravoslavljem i slavenstvom.« Međutim, opasnosti su bile prevelike za Jugoslaviju kneza Pavla da bi njen vrh mogao i smio propustiti priliku da nađe zaštitu i tamo gdje j e - u sređenim .prilikama - ne bi nikada želio tražiti. Stoga je poslala jednu privrednu delegaciju kao prethodnicu u Moskvu; zaključila zatim trgovinski ugovor, normalizirala i us­postavila diplomatske odnose izmijenivši opunomoćene ministre.

Kad se na obzorju stao ocrtavati poraz Francuske u Hitlerovu munjevitom pohodu na zapad, Mussolini nije smio dulje čekati : napustio je privremeno ideju o nekoj akciji u Jugoslaviji i 1 0 . VI 1940. objavio rat Francuskoj i Velikoj Britaniji. Tom prilikom Duce je j avno izjavio: >>Svečano izjavljujem da Italij a nema namjeru da uvuče u rat narode koji žive duž n jenih granica na kopnu ili moru. Neka Švicarska, Jugoslavija, Grčka, Turnka i Egipat upamte ove moje riječi: Zavisi samo od tih država da li će one ostati na miru ili ne.«

No ubrzo se pokazal.o· da to nije tako jer se Mussolini odlučio za Grčku: ne obavijestivši Hitlera potanj e o svom naumu, napao je Grčku 20 . X 1 940. i tako ·prenio ratne operacij e na B alkan. Time je situacija na B alkanu i oko Jugoslavije postala još zapletenija i opasnija. Mussoliniju se njegovi optimistič­ki računi nisu ostvarili (da u munjevii:tom pohodu a la Hitler .pregazi Grčku)

144

i zbog grčkog otpora i, čak, napredovanj a zaprijetila je opasnost da talijanska agresija doživi u Albaniji slom na svim linijama. Takav slom mogao je imati nedoglednih ,posljedica za oba partnera Osovine, i to ne samo na Balkanu nego u Evropi uopće, a to Hitler ni za koju cijenu :nije smio dopustiti. Stoga je bio prisiljen da se umiješa i da sredi stvar ma Balkanu prije nego što pristupi iz­vođenju gigantskog plana napada na SSSR, predviđenog za proljeće 1941. go­dine.

U razgovorima s Cincar-Markovićem 28. XI 1940. Hitler i Ribbentro.p spo­minJali su mogućnost s ređivanja odnosa pomoću pakta o nenapadanju, što bi ga Njemačka i Italija zaključile s Jugoslavijom. Jugoslavija bi zauzvrat dobila izlaz na. Egejsko more (Solun) čime bi - po riječima samog Hitlera - jugosla­venski .problem bio riješen. Istovremeno je prikrivene zaprijetio da će Nje­mačka u svakom slučaju .provesti mjere koje planira, bez obzira na to kako će se Jugoslavija odnositi prema njegoV'im .prijedlozima, ali je upozorio svog su­govornika da će za tri mjeseca situacija možda biti nepovoljnija nego sada.

Suočena s takvim zahtjevom Berlina jugoslavenska je vlada početkom pro­sinca 1940. pristala na prijedlog da Jugoslavij a zaključi takav pakt o nenapa­danju s Njemačkom i Italijom, na temelju jugoslavensko-talijanskog ugovora od 25. III 1937. No Hitler je odmah povisio cijenu: nije dovoljan takav pakt o nenapadanju, nego je potreban pristup Trojnom paktu između Njemačke,' Italije i J apana.

Stoga je došlo do sastanka Cvetkovića i Cincar-Markovića s Hitlerom u Berghofu 14. II 1941. i tom pPilikom Hitler je bio jasan i odlučan. Odbio j e odmah prijedlog jug0slavenskih g<Jstiju o osnivanju bloka država koji bi sači­njavale Jugoslavija, Bagarska i Turska i upozorio da je kucnuo čas da se Jugo­slavija odluči. Jasan stav Jugoslavije prema situaciji na Balkanu u interesu j e novog poretka u Evropi kao i same Jugoslavije. Njemačka i Italija s u spremne da zaključe s njom ugovor, svojevremeno dogovoren s Cincar-Markovićem. Dalje, obje su države voljne - govorio je on - da prilikom uvođenja novog poretka na Balkanu v.ode računa o eventualnim jugoslavenskim želj ama o izlazu na Egejsko more (Solun), pa je stoga ovo jedinstvena prilika za Jugoslaviju. Njena hitna izjava o solidarnosti sa silama Osovine, tj. njen brzi pristup Troj­nom paktu, (posljednja je prilika za Jugoslaviju.

Knezu je Pavlu teško padalo da donese takvu odluku i tako je 4. ožujka došlo do njegova sastanka s Hitlerom u Berghofu i na kraju tog »masiranja« - kako j e taj razgovor okarakterizirao sam knez u razgovoru s banom Šuba­šićem pri povratku u Beograd - Hitler nije imao Pavlovu riječ da će Jugosla­vija zaista p ristupiti. Zbog toga je ministar Ribbentrop pomišljao da kneza· Pavla još jednom >>Obrade«, ali do toga nije došlo jer su se članovi Krunskog savjeta u Beogradu na sjednici održanoj 6. ožujka jednoglasno u principu iz­j asnili za pristup, uz određena ograničenja i rezerve. To je Cincar-Markoviću, zatim, pošlo za rukom i sam ugovor o Trojnom paktu bio je lišen bitnih oba­veza. Međutim, već sama činjenica - mrska mnogim ljudima u Jugoslaviji -

formalnog pristupanj a Jugoslavije fašističkoj Osovini i njenog vezivanja uz nju 25. III 1 941 . u Beču bila j e dovoljn a da izazove val nezadovoljstva u masa­ma. I to rašireno antifašističko reagiranje masa poslužilo je britanskoj diplo­maciji i njenoj tajnoj službi kao oslonac za državni udar grupe oficira pod nominalnim vodstvom komandanta zrakoplovstva Dušana T. Simovića, uz pot­poru stranačkih prvaka iz pojedinih stranaka, samo dva dana nakon obavljene ceremonije potpisivanja instrumenata o pristupu u bečkom dvorcu Belvedere.

145

Rrtmivši prve vijesti o <državnom udaru u Beogradu, Hitler je prisutnima n� sastanku u kancelarskoj palači u Berlinu •<Ybj avkl svoju odluku da Jugosla­VlJU raskomada, a da se Beogradu ne .upućuju nikakvi upiti ili ultimatumi. O tome je odmah obavijestio i Mussolinij a. .

Novi ·šef jugoslavenske diplomacije M. Ninčić pokušavao je -da nekako us­postavi kontakt s Nijemcima i Njemačkom; Simovićeva je ·vlada čak izašla s odluka�

. da ost

_aje vj�rna principu poštivanj a zaklju·čenih međudržavnih ugo­

vora �0�1ma _pn pada •l Protokol, potpisan u Beču 25. III 1 941 ; najodlučnije će

nastoJah da Je ne uvuku u sadašnji sukob i da će glavnu brigu .posvetiti odr­žavanju dobrih i prijateljskih odnosa sa susjednim Reichom i Italijom itd . ; pokušala je da pokuca na Musoolinijeva vrata p a -da Mussolini poradi u Berlinu u prilog Jugoslavije. Međutim, sve to nije pomoglo: Hitler je 6. IV 1941 . prešao u napad i ubrzo je sve bilo gotovo.

Tako se zatvo.rilo međuratne razdoblje vanjske politike jugoslavenske države.

146

D o d a t a k

Dokument l

Rapallski ugovor

član I.

Između Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevine Italije ·određena j e sledeća granica :

Od visa Peć (kota 1511), koji je zajednički trima granicama : Italije, Austrij e i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, do visa Jalovec (kota 2643) linija koja će biti određen't na terenu sa opštim pravcem sever-jug i koja vodi preko kote 2272 (pl. Ponica).

Od visa Jalovec (kota 2643) linija koja vodi vodomeciom između sliva Soče i Save Korenske do visa Triglava (Tricorno) (kota 2863) ; zatim ,. od�međom između sliva Soče i Save Bohinjske do severoistočnih padina visa Možic'l (k. 1632) preko kota 2348 (Lepatica), 2003 (Lavševica), 208B (Kuk).

Od severoistočnih padina visa Možica do istočnih padina visa Porzen (-15B2), linija koja će se odrediti na terenu sa općim pravcem sever-jug.

Od istočnih padina visa Porzena (k. 1632) do zapadnih padina visa Blegoša (1562) linija koja će biti određena na terenu sa opštim pravcem zapad-istok ostavlj ajući naseljeno mesto Deuče Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, a D. Novake Italij i .

Od zapadnih padina Blegoša tk. 1562) do istočnih padina visa Bevk (k. 1050), linij a koja će biti određen� na terenu sa opštim pravcem severoistok-jugozapad, ostavljajući naseljena mesta Leskovca, Kopačnica i Zavoden Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, a oba prelaza Podlaniša Italij i.

Od istočnih padina visa Bevk (k. 1050) do odmah zapadno od naseljenog mesta Hotedražica, linija koja će biti određena na terenu i koj a ostavlj a naseljena mesta Javorjudol, 2iri, Opale, Hlevište, Rovte, Hotedražicu Kraljevini Srba, Hrvata i Slo­venaca, a Prapretno brdo (k. 1006), naseljena mesta Bresnik, Vrednik, Zavratec, Medveđe brdo Italiji.

Zatim do naseljenog mesta Zelše, linija koja u početku vodi zapadno od rova pored kolskog puta Hotedražica-Planina, ostavljajući naseljena mesta Planin

·a, Unec,

Zelše i Rakek Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca.

Od naseljenog mesta Zelše do čabranske, linija koja će biti određena na terenu sa opštim pravcem severozapad-jugoistok, koja vodi prvo istočnim padinama visa Javornik .(k. 1268) , ostavljajući naselj ena mesta DoJenja Vas, DoJenje Jezero i Otok Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, a vrhove 875, 985, 963 Italij i ; zatim istočnim padinama Bičke Gore {1238) i Pleće Gore (k_ 1 66'7), ostavljajući Italiji naseljena mesta

. Leskova Dolina; zatim seče račvu puta kod kote 912, zapadno od Shodnika prelazi istočno od račve puta kod kote 1146, istočno od Cefri (k. 1399) i dolazi do čabranske, koj a ostaje na italij anskoj teritoriji zajedno sa kolskim putem koji vodi istočnim padinama Snežnika.

147

Od Cabranske do Griža (k 502), .linija koja će biti određena na terenu sa opštim pravcem severoistok-jugoza.pad, koja prola'2li istočno od visa Trstenika (k. 1243.) preko kote 8.17, jugoistočno od Suhova, prolazi j užno od 2idovja (k o60), zatim istočno od Griža {k, 502) ostavljajući naseljena mesta Klanu i Brezu Italiji, a Studenu Kraljevini Srba, Hrvata· i Slovenaca.

Od Griža (k. 502) do granice sa državom Rijeke linija koja će biti određena'.na terenu i koja ima opšti pravac sever-jug do kolskog puta Rupa-Kastav, od prilike na pola puta između Jušića i Spinčića, zatim seče ovaj put i obuhvata sa zapada naseljena mesta Mizeri i Trinaestići, koja ostaju Kraljevini Srba, Hrvata io Slovenaca, izlazi na kolni put Matulje-Kastav uzvodno od račve od Matulje, Izlazi zatim na put Rijeka-Kastav na severnu granicu slobodne države Rijeke, a tačno na severnu ivicu naselj enog mesta Rubeši (račva seoskog puta kod Tometića, od priUke 500' m južno od raskr&nice zapadno od Kastva).

Ali dolk ne budu izrađeni na itali.j anskoj teritoriji redov>lli sastavci puto.va, upotreba ;pomenutih tkolllkih putova i raskrsnica zapadno od Kastva biće potpuno slobodna kako za K·raljevinu Italiju tako i za državu Rijeku.

Clan IL Zadar (Zara) sa teritorijom čiji opis sieduje priznaju· se kao sastavni deo Kra­

ljevine Italdje. Teritorija Zadra pod italij anskim suverenitetom obuhvata grad i poreme opštine

(odlomke) Arbanasi (Borgo Erizzo)., Crno (Cemo), Bokanjac (Boccagnazzo) i onaj deo porezne opštine (odlomka) Diklo, koji polazeći od mora ako 700 m jugo-istočno od sela Diklo ide pravcem put severa-istoka do kote 66 Gniž.

Zasebnom kon<vencijom utvrdiće se sve što se odnosi na .izvršenje ovoga člana u pogledu opštine zadarske i njenih odnosa sa kotarom i sa pokrajinom Dalmacijom ! urediće se uzajamni .odnosi između teritorije dodeljene Kraljev:ini Italiji i ostatka teritorije koja je do sada bila sastavni deo opštine, kotara i pokrajine, a dodeljena je Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, obuhvatajući i pravednu podelu pokrajin­sk;ih i• opštinskih dobara i odnosnih arhiva.

Clan IlL Priznaju se isto tako kao sastavni deo Kraljevine Italije ostrva Cres (Cherso)

i Lošinj (Lussino) kao i omanja ostrva i grebeni koji se nalaze u administrativnim granicama pokrajine Istre u koliko je u čL L dodeljena Italiji, i ostrva Lastovo (Lagosta) i Palagruža (Pelagosa) s obližnjim os'trvcima. Sva ostala ostrva, koja su pripadala bivš. Austro-Ugarskoj Monarhiji, priznaju se kao sastavni deo Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

Clan rv: Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevina !tahija priznaju potpunu slo-

bodu i nezavisnost Države Rijeke . {Fiume) obvezuju se da će to večno poštovati.

Državu Rij eku sačinjavaju : a ) Corpus separatum, u sadašnjim granicama grada i kotara Rij eke (Fiume). b) deo bivše teritorije Istre, ograničen kako sleduje: na s everu linijom koja će

biti određena na_ terenu i koja, polazeći neposredno od naseljenog mesta Kastav, izlazi na granicu Corpus Separatuma na drumu sv. Matija - Rijeka, ostavlj ajući naseljena mesta Srdoči i Hosti Kraljevdni Srba, Hrvata i Slovenaca i ceo kolski put severno od železnice koja preko Matulja {Matuglie) i raskrsnice kod kote 377 zapadno od Kastva vodi ka Rupi u državu Rijeku.

Na zapadu linijom od Matulja silazi ka moru kod Preluke, ostavljajući željeznič­ku staruicu i mesto Matulje na !talijanskoj teritoriji.

148

Clan V. Granice teritorije o koj ima j e reč u prednj im članovima biće određene na terenu

od. komisija za razgraničavanje sastavljenih po pola od delegata Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevine Italije.

u slučaju spora, biće uma ljen 'predsednik Svajcarske Konfederacije za arbitražu koja će biti izvršna.

Radi! jasnoće i veće tačnosti prilaže se ovome ugovoru karta u razmeri od 1 : 200.000 na kojoj su nacrtani opšti pravci pomenut1h granica.

Clan VL Kralj evina Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevina Italija sazvaće kroz dva me­

seca od dana kad stupi na snagu ovaj ugovor konferenciju sastavljenu od kompe­tentnih stručnjaka obeju zemalja. Ta će konferencija u naj kraćem roku podneti obe­ma vladama tačne predloge o svima pitanjima od uticaja za uspostavlj av�nje najsr­dačnijih ekonomskih i financijskih odnosa između dveju zemalja.

Clan VII. Vlada Kraljevine Srba, Hrvata 1i Slovenaca izjavljuje da priznaje u korist itali­

jansklih građana u Dalmaciji sledeće: L Koncesije ekonomske prirode date od vlade d javnih ustanova onih država,

koje je nasledila Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, talijanskim društvima ili građanima i koje ovi uživaju na osnovu koncesija zakonito stečenih do 12. novembra 1920. godine, biće :-otpuno poštovana, a Vlada Kraljevine Srba, Hrvata ti Slovenaca obvezuje se da održi sve obaveze pređašnjih vlada.

2. Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca slaže se u tom, da će !talijani koji su bili do 3. novembra 1918. godine pripadnici teritorij e bivše Austro-Ugarsk,. Monar­hlije, koja je po ugovorima o miru sa Austrijom i sa Ugarskom i po :>vome ugovoru priznata kao sastavni deo Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, imati pravo opcije za italij ansko državljanstvo kroz godinu dana od dana stupanja na snagu ovoga ugo­vora i osloba(ia ih obaveze da svoj domicil prenose izvan njene teritorije. Oni će sačuvati pravo na slobodnu upotrebu svoga j ezika i na slobodno ispovedanje svoje vere sa svim povlasticama koj e iz toga prava proizlaze.

3. Doktorat i drugi univerzitetski nazivi koje su građani Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca već postigli na univerzitetima i na drugim zavodima za više obrazov-anje u Italiji biće priznati od vlade Srba, Hrvata i Slovenaca kao punovažni na njenoj teritoriji i daće im profesionalna prava jednaka onima koja potiču od doktorata i naziva stečenih na univerzitetima ili na drugim zavodima za više obrazovanje u Kraljevini Srba, Hrvata ;j Slovenaca. -

Pitanje o važenju viših nauka koje državlj ani italijanski budu svršili u Kralje­vini Srba, Hrvata i Slovenaca, kao i državljani Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u Italiji biće predmet naknadnih pregovora.

Clan VIIL u interesu dobrih intelektualnih i moralnih odnosa između oba naroda, vlada

će sklopiti što pre konvenciju u cilju ojačavanja intimnih uzajamnih razvića kultur­nih odnosa između ove dve zemlje.

Clan IX. Ovaj je ugovor sastavljen u dva pnimerka, jedan srpsko-hrvatski, drugi talijan-

ski. U slučaju spora biće merodavan italijanski tekst kao j ezik poznat svima puno­

moćnicima. Izvor:

Službene novine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca br. 141/a od 27. lipnja 1921.

149

Dokument 2

Antihabsburška konvencija

član I.

Dvij e vlade ugovornice obvezuju se uzajamno, da će budno paziti nad točnim pridržavanjem ugovora o miru potpisanih u S aint-Germainu i u Trianonu. Naročito će sporazumno poduzimat;. sve političke mjere shodne da spriječe povratak Habs­burške porodi.ce n a prij esto Austrij e i Mađarske.

član II.

Dvije vlade ugovornice obvezuj u se, da će j edna drugoj ukazivati onu diplomatsku potporu, koju budu smatrale najpogodnijem za taj cilj .

Član III.

U duhu ovog sporazuma, dvije vlade ugovornice .se ,istodobno obvezuj u, da će motriti na svaku djelatnost uperenu protiv njihove obostrane sigurnosti, bilo s au­strij skog bilo s mađarskog teritorija, i da ostanu u tijesnom dodiru putem izmjene obavještenja.

član IV.

Talijanska vlada, koja je sa zadovoljstvom saznala za sporazum zaključen izme­đu srpsko-hrvatsko-slovenačke i čehoslovačke vlade isključivo u istim ciljevima kao i ovaj ugovor, i s rpsko-hrvatsko-s:ovenačka vlada saopćit će ovu konvenciju čehoslo­vačkoj vladi·.

Ukoliko bi se zaključivali novi sponzumi ove vrste, obje vlade će se dogovoriti prije nj.ihova ostvarenja. ·

član V.

Ova će konvencija ostati na snazi dvije godine poslije izmjene ratifikacije. Ona će se moći obnoviti za isti period vremena, ako šest mjeseci prije ne bude otkazana.

član VL

Ova će konvencija biti ratificirana što prije i njene ratifikacije bit će izmijenjene u Rimu.

Izvor:

Rapallski ugovor 12. r.ovembra 1920. Zbirka dokumenata. Odabrao Vojislav M . .Jovanović, str. 45----47 .

uredio

Do,!mment 3

Talijanski ministar vanjskih poslova conte Carlo Sforza jugoslavenskom ministru vanjskih poslova dru ·Anti Trumbiću

MINISTARSTVO VANJSKIH POSLOVA

Gospodine Ministre,

Rapallo, 12. novembra 1920.

Imam čast uvjeriti Vašu ekselenciju, da po tumačenju, koje kraljevska vlada daje članu četvrtom ugovora potpisanog u Rapallu danas dvanaestog novembra 1920.

luka Baroš pripada Sušaku, i prema tome Kraljevin1 Srba, Hrvata i Slovenaca.

1 50

Kraljevska vlada obvezuje se, da prilikom uređenja granica između Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i Države Rijeke, navedena luka Baroš bude dodij eljena Srpsko-Hrvatsko-Slovenačkoj državi u granicama označenim na 'Priloženoj sk.ici.

Ova nota ima ostati taj nom. Primite, Gospodine Ministre, izraze moga visokog poštovanja.

Nj egovoj Ekselencij i Dru A. Trumbiću ministru vanjskih poslova Kraljevine Srba, Hrvata i SloveiD.aca itd. itd. itd.

Izvor :

Rapallski ugovo'!' 12. novembra 1920. Zbirka dokumenata. Odabrao Vojislav M . .Jovanović, str. 4!}.

C. Sforza.

uredio

Dokument 4

Jugoslavenski ministar vanjskih poslova dr Ante Trumbić talijanskom ministru vanjskih poslova conte Carlu Sforzi

Rapallo, 12. novembra 1920.

Gospodine Ministre, U smislu jutros postignutih usmenih sporazuma, čast mi je izvjestiti Vašu Ekse­

lenciju, da se vlada Njegova Veličanstva kralja Srba, Hrvata i Slovenaca obvezuje, da ne će izvršiti nikakvu promjenu bilo na izvorima bilo na toku Rječine koja bi na bilo koji način mogla nanositi šte:te snabdijevanju vodQm grada i Države Rijeke.

Ko"i-istim se ovom prilikom da Vam ponovim, itd.

Izvor: Rapallski ugovor 12. novembra 1920. Zbirka dokumenata. Odabrao

Vojislav M . .Jovanović, str. 47.

uredio

Dokument 5

Talijanski ministar vanjskih poslova conte Carlo Sforza jugoslavenskom mini9tru vanjskih poslova dru Anti Trumbiću

Rapallo, -12. novembra 1920.

Gospodine Miruistre, U smislu usmenih sporazuma postignutih među nama, čast mi je izvijestiti Vašu

Ekselenciju, da Kraljevska vlada namjerava podnijeti što je prije moguće na potpis Njegovu Veličanstvu kralju Uikaz o amnestiji svJh zločina i prijestupa vojne i poli­tičke prirode izvršenih od stanovnika teritorija, koji su priznati kao sastavni dije­lovi Italij e ugovorom koj i je danas potpisan od strane dvij'U vlada, bilo prilikom rata bilo za vrijeme okupacij e ovih oblasti, a koji nisu bili uzeti u obzir sličnim OU['ed­bama donijetim u korist pripadnika novih pokrajina Kraljevine.

Dopuštam sebi da 1zrazim nadu, da će vlada Njegova Veličanstva Kralja Srba, Hrvata i Slovenaca podnijeti n a potpis Njegovu Veličanstvu j ednaku mjeru milosti u korist stanovnika teritorija, koji su priznati kao sastavni dijelovi- Njegove Kraljevine.

Prijatno mi je koristiti se ovom prilikom da ponovim, itd.

Izvor: Rapallski ugovor 12. novembra 1920. Zbirka dokumenata. Odabrao

Vojislav M . .Jovanović, str. 48.

Sfor za

uredio

1 5 1

i .

Dokument 6

Jugoslavenski ministar vanjskih poslova dr Ante Trumbić talijanskom ministru vanjskih poslova conte Carlu Sforzi

Rapallo, · 12. novembra 1920. G<>spodine Ministre, Zahvaljujem Vašoj Ekselencijti na saopćenju, koje ste izvoljeli učiniti mi glede

amnestije, koju talijanska vlada namjerava podnijeti na odobrenje Njegovu Veli­čanstvu kralju za vojne i političke zločine i· prijestupe izvršene od strane stanovnika teritorija, koji će definitivno ostati pod suverenitetom kraljevine Italije, .bilo prilikom rata bilo za vrijeme okupacije ovih teritorija.

Cast mi je uvj eriti Vašu Ekselenciju, da u smislu naših sporazuma vlada Kralje­vine Srba, Hrvata i Slovenaca ne će oklij evati da Njegovu Veličans.tvu Kralju pred­loži jednaku mjeru u korist stanovnika teritorija definitivno dodijeljenih pod suve­renitet Njegove kraljevine.

Molim Vas, itd. Dr. Ante Trumbić

Izvor: Rapal1ski ugovor 12. novembra 1920. ZbLrka dokumenata. Odabrao i uredio

Vojislav M. Jovanović, str. 4�

Dokument 7

Pakt o prijateljstvu srdačnoj suradnji

(27. I 1 924)

Vlada Njegovog Veličanstva Kralj a Italije i Vlada Njegovog Veličanstva Kra­ljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, čvrsto riješene da osiguraju mir i rezultate postig­nute u svjetskom ratu, potvrđene u mirovnim ugovorima, odlučile su zaključiti slije­deći sporazum o produženju postojećeg prijateljstva između dviju kraljevina i uza­j amnog poštovanj-a njihovili prava na kopnu i moru te su se složile u ovim člancima:

Cl. l. Dvije visoke strane ugovornice obvezuju se uzajamno na međusobnu po­moć i srdačnu suradnju u svrhu održavanja utvrđenog reda ugovorima mira zaklju­čenim u Trianonu, u St. Germainu i Neui!lyu, poštovati i izvršavati obveze određene u tim ugovorima.

Cl. 2. U slučaju da j edna od visokih strana ugovornica bude objekt napadaj a od nje neizazvanog, a izvršenog od j edne ili više sila, druga strana se obvezuje da će održati svoju neutralnost za cijelo vrijeme trajanja sukoba. Isto tako u slučaju da sigurnost i interesi jedne od visokih strana ugovornica budu ugroženi zbog nasilnog upada iz inostranstva, druga strana se obvezuje pružiti, sa svojim blagonaklonim sudjelovanjem, svoju političku ii diplomatsku pomoć u cilju da pridonese uklanjanju vanjskih uzroka te opasnosti.

CL 3. U slučaju međunarodnih zapletaja, .kada strane budu držale da su njihovi zajednički . interesi ugroženi, ili da bi to mogli biti, one se obvezuju da će se spora­zumjeti o mjerama koje treba zajedničkti poduzeti za njihovu zaštitu.

CI. 4. Trajanje ovog sporazuma se utvrđuje na pet godina. On će se moći otkazati ili obnoviti u roku od godinu dana prije njegovog isteka.

Izvor: Vjekoslav Bratulić, Politički sporazumi i=eđu Kraljevine Italije i Kraljevine

SHS odnosno Jugosl;JVije nakon Rapalla, Jadranski zborni•k, svezak VI, Rijeka�Pula 1966, s·tr. 3o.-.:J.I.

152

Sporazum između Italije Kraljevine Srba, Hrvata

Kraljevina Italija i kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca . . .

Dokument 8

Slovenaca o Rijeci

{27. I 1924)

. . . Ubeđene o apsolutnoj nemogućnosti da se organizuje slobodna država Rijeka (čl. 4 rapallskoga ugovora) a u saglasnosti sa opštim odredbama u sporazumu zaklju­čenom u Rimu (santamargaretske konvencije od 1922) i u želji da se postave srdačni odnosi između dve države na opšte · dobro oba naroda, a da se organizuje na najbolji mogući način grad Rijeka . . . rešile su:

Cl. 1. Italija priznaje kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca punu vlast nad lukom Baroš i nad Deltom, koj e će biti evakuisane i predate jugoslovenskim vlastima dva dana posle ratifikacije ovog sporazuma.

Cl. 2. Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca priznaje punu vlast Italije nad gra­dom i pristaništem Rijeke i zemljišta kako je u čL 3 obeleženo.

CL 3. Granica Jugoslavije u okolini Rijeke obeležena u rapallskom ugovoru (čl. 3) dspraviće se ovako :

»Put K astav-Rijeka ući će u Jugoslaviju i to istočno od Tometika do raskrsnice severno od Berguda. Granica će ići linijom između druma Kastav-Rijeka i željeznič­ke pruge. Od te tačke granica sleduje severoistočno s tim da Pekljan ostane Jugo­slavij.i, a onda kružno, severne od Drenova do Riječine . . .

CL 4. (Reč j e o slobodnim zonama i trgovinskom prometu u graničnim zonama do novog trgovinskog ugovora).

CL 5. Italija ustupa Jugoslaviji za pedeset godina ceo pokriven i otkriven prostor »Porto Grande« - basen Taon di Revel. Ovaj zakup basena Taon di · Revel je bez prava eksteritorijaliteta, a sa neograničenim pravom upotrebe magacina na molu »Napulj «, na dva smestišta prema keju Taon di ·Revel, na dva skladišta na molu »Đenova<<, sa tri keja i prinadležnostima.

(Manipulacija na ovoj zoni po naročitome pravilniku). Jugoslavij a će plaćati za zakup l zlatnu liru godišnje. Cl. 6. Centralna željeznička stanica na Rijeci biće internacionalizovana kao gra­

nična, a po utvrđenome zasebnome sporazumu manipulisaće na njoj mešovita komi­sija jugoslovensko-italijanska.

Cl. 7. (Uređuje granicu Jzrneđu Rijeke i Baroša). Italija priznaje kraljevini Sroa, Hrvata i Slovenaca punu s opstvenost nad vo­

dama Fijumare (sleduje naročita konvencij a o tome). Za upotrebu voda plaća Italija l zlatan dinar godišnje zakupa.

Cl. 8. {Zasebna konvencija o riječkom vodovodu).

CI. 9. Jugoslavenske manjine na Rijeci uživaće ista prava kao italijanske ma­njine·u Dalmaciji prema međunarodnim obavezama.

Izvor: J. M. Jovanović, Diplomatska istorija Nove Evrope, 19<18�1938, II, str. !il4.

153

Dokument 9

Politički sporazum

(25. III 1937)

Član prvi.

Visoke strane ugovornice obavezuju se da će poštovati svoje zaj edničke granice, kao t pomorske granice obeju Država u Jadranu; i u slučaju da jedna od nj ih bude predmet neizazvanog napada od strane j edne ili više Sila, druga Strana se obavezuje da se uzdrži od svake akcije koj a bi mogla biti od koristi napadaču.

Član 2.

U ·slučaju međunarodnih komplikacija, i ako se Visoke Strane ugovornice spora­zumeju da su nj.ihovi zajednički interesi ugroženi, ili da će moći biti ugroženi, one se obavezuju da se dogovore o merama koje će preduzeti da bi ih očuvale.

član 3.

Visoke Strane ugovornice ponovo potvrđuju svoju volju da u svoj im međusobnim odnosima ne pribegavaju ratu kao instrumentu svoje nacionalne politi'ke i da sve sporove i sukobe, koji b i mogli iskrsnuti između njih, rešavaju mirnim sredstvima.

član 4. Visoke Strane ugovornice obavezuju s e da ne trpe n a svojim odnosnim teritori­

j ama, niti da pomažu, ma na koji način, ma kakvu aktivnost koja bi bila uperena protiv teritorijalnog integriteta ili postojećeg poretka one druge Strane ugovornice ili koja bi bila takve prirode da bi škodila prijateljskim odnosima između obeju zemalja .

Član 5 .

U cilj u da dadu svojim postojećim trgovinskim odnosima nov potstrek, vise u skladu sa pr.ij ateljskim odnosima utvrđenim između njihovih dveju Zemalja, Visoke Strane ugovornice su sporazumne da pojačaju i .prošire svoje sadašnje trgovinske razmene, kao i da ispituju uslove za obilniju privrednu saradnju. U tu svrhu, biće u najkraćem roku zaključeni specij alni sporazumi.

Član 6.

Visoke Strane ugovornice saglasne su da ništa u ovom Sporaz,umu neće biti sma­trano kao protivno postojećim međunarodnim obavezama oueju zemalja a koj e . su obaveze, u ostalom, j avne.

član 7.

Ovaj sporazum imaće rok trajanja od pet godina. Izuzimajući otkaz u roku o d šest meseci p r e njegovog isteka, o n će biti produživan prećutno jz godine u godinu.

Član 8. Ovaj Sporazum biće rati.fikovan. On će stupiti n a snagu na dan razmene instru­

menata ratifikacije. Ova razmena izvršiće se u Beogradu što je moguće pre.

Izvor:

Ministarstvo inostranih poslova Kraljevine Jugoslavije. Zbirka međunarodnih ugovora, godina 193 7 ; Međunarodni ugovori Kraljevine Jugoslavije, sveska br. l za 1937. godinu, str. 418-419.

154

Dokument 1 0

Dopunski sporazum

Uz ugovor o trgovini i o plovidbi ođ 14 j ula 1924. i uz dopunske sporazume od 25 aprila 1932., od 4. j anuara 1934. i od 26 septembra 1936., o proširenju postojećih trgov,inskih razmena i o razvij anj u - opštih privrednih odnosa između Jugoslavije i Italije (25. III 1937).

član l. Italij a priznaje Jugoslavij i dopunske kontingente, van kontingenata predviđenih

i utvrđenih u sporazumima koji su prethodili ovom sadašnjem. Ovi kontingenti biće naknadno ustanovljeni.

U cilju da se olakša iskorišćavanje kontingenata s pogledom na uvQzne dozvole, nadležne vlasti obej u zemalja sarađivaće u formi i na način koji ima utvrditi stalni j ugoslavensko-italijanski privredni Odbor predviđen u čl. 4 ovog Sporazuma.

član 2. Jugoslavija priznaje Italiji isplatu putem kliringa Jzvesnih specijalnih proizvoda,

čija će se količina ili vrednost naknadno utvrditi i za koje se sada zahteva isplata u devizama.

Član 3. Visoke Strane ugovornice obavezuju se da će j edna drugoj priznavati jednakost

postupanja, sem one koja proizlazi iz normalne primene klauzule najvećeg povlašće­nja, koja je osnovica svih njihovih privrednih odnosa, tako da se ne desi nikakvo razlikovanj e na štetu jedne ili druge od ovih dveju Zemalja u odnosu na ma koju treću Zemlju ili na ma koji proizvod.

Ustanovlj enje ove j ednakosti postupanja, njenog obima, njenog odnosa prema carinskom režimu, proizvoda na koje se ona odnosi i Zemalj a naspram kojih će se primenj ivati, poveriće se Stalnom italijansko-j ugoslovenskom privrednom odboru.

član 4.

Visoke Strane ugovornice saglasne su da, najkasnije za mesec dana po stupanju n a snagu ovog Sporazuma, obrazuju Stalni italijansko-j ugoslovenski privredni odbor, predviđen u Protokolu Dopunskog sporazuma od 25. aprila 19-32.

Sem zadatka naznačenog u napred pomenutom Protokolu, Odbor će imati da se bavi kontrolisanjem primene raznih ugovornih odredaba, a tako isto i neprekidnim istraživanjem poboljšanja trgovinskih razmena i proširenja privredne saradnje izme­đu obeju Zemalja.

Ovaj Odbor imaće da se sastaje bar jedared godišnje naizmenice u jednoj i u

drugoj od obej u Zemalja. Prvi sastanak imaće da se obavi u roku od tri meseca po

stavljanju na snagu ovog Sporazuma. Broj članova Odbora utvrdiće se po zajedničkom sporazumu između obe Vlade.

Ipak neće biti nužno da svi članovi moraju učestvovati u sastancima Odbora, pošto njihovo prisustvo može zavisiti od prirode materije o kojoj se ima raspravljati.

Član 5.

Ovaj Dopunski sporazum stvara samo preliminarnu osnovicu za siru privrednu

saradnju, koja'

može dobiti oblik nekog užeg regionalnog sporazuma. Stalni odbor

imaće zadatak d a proučava njene osnovne linije i da predloži njen obim.

Clan 6.

Trajanje ovog Sporazuma ostaje vezano za trajanje političkog Sporazuma potpi­sanog n a današnji dan.

155

Clan 7.

Ovaj će Sporazum biti ratifikovan i stupiće na snagu na dan razmene ratifika­cioil.ih instrumenata. Ova će se razmena izvršiti u Beogradu u najkraćem mo

.gućem

vremenu.

Izvor:

Ministarstvo inostranih poslova Kraljevine Jugoslavije. Zbirka međunarodnih ugovora, godina 1937, sveska br. 16 za 1937. godinu, str. 420-422.

Dokument l l

Ugovor o obrambenom savezu između Kraljevine Srba, Hrvata Slovenaca i Republike Cehoslovačke

(Potpisan u Seogradu 14. VIII 1920)

Cvrsto rešeni da čuvaju mir dobiven tolikim žrtvama, i s obzirom na ustav Lige naroda i stanje stvoreno trianonskim ugovorom od 4. VI 1920. između saveznih i udruženrh sila s jedne strane i Mađarske s druge strane, pretsednik Cehoslovačke i kralj :Srba, Hrvata i Slovenaca sporazumeli su se da zaklj uče j ednu odbrimbenu konvenciju.

Cl. L Za slučaj neizazvanog napada od sfrane Mađarske protivu j edne od Visokih strana ugovornica, druga strana pri•tećiće u pomoć •• apadnutoj . . .

Cl. 2. Nadležne tehničke vlasti će odlučiti sporazumno o potrebnim merama za izvršenje ovog ugovora.

čl. 3. Nijedna od strana ugovornica neće zaključiti savez sa trećom državom pre nego što obavesti• drugu stranu.

Cl. 4. Ovaj ugovor važi za dve godine od dana ratifikacije, a po isteku roka svaka strana ugovornica ga može odj aviti. Ugovor će traj ati šest meseci od dana odjave.

Cl. 5. Ovaj ugovor će biti saopšten Ligi naroda (ratifikacije izmenjene 10. XI 1921).

Izvor:

Jovan M. Jovanović, Diplomatska istorija N<:\ve Evrope 1918-1938, II, Beograd, 1939, str. 137.

Dokument 1 2

Ugovor o obrambenom savezu između Rumunjske i Kralj . SHS (Beograd 7. VI 1921)

Cvrsto rešene da očuvaju mir stečen sa toliko žrtava i poredak utvrđen ugovo­rom zaključenim u Trianonu, kao i ugovorom zaključenim u Neju između Sila i Bugarske 7. XI 19:19., Rumunija i Kraljevina SHS zaključile su sledeće:

Cl. l . Za slučaj da Mađarska ili Bugarska neizazvane napadnu svaka za sebe ili zaj edno j ednu od ugovornica u nameri da preokrenu poredak utvrđen ugovorima trianonskim ili nejskim, ugovorne strane su

· se sporazumele da priteknu u pomoć

jedna drugoj za odbranu a prema čL' 2

·

Cl. 2.. Stručnjaci Rumunije i kraljevine SHS predvideče u vojnoj konvenciji, koja se ima što pre zaključiti za izvršenje ovog ugovora.

ČL 3. Nijedna strana ugovornica 'neće zaključivati sa trećom državom kakav

savez bez obaveštenja druge.

1 56

čl. 4. U cilju· da saobraze napore za održavanj e mi>ra, obe ugovornice savetovaće se u spoljnoj politici koja se odnosi na nj ihove odnose sa Mađarskom i Bugarskom.

CL 5. Ovaj ugovor važi za dve godine (ratificiran 8. VII 1921., obnovlj en 7. VII 19'23. i 13. VI 1926).

Izvor:

Jovan M. Jovanović, Diplomatska istorija No.ve Evrope 1 918-1938, II, Beograd, 1 9·39, str. 138.

Dokument 1 3

Ugovor o obrambenom savezu između Kraljevine Rumunjske i Republike Cehoslovačke

Ugovor je isti kao između Jugoslavije i Rumunjske od 7. VI 1921. a potpisan je u Bukureštu 23. IV 1921, ratifikovan je 27. V 19211 ., obnovljen je 7. V 1923 i 13'. VI 1926.

Izvor:

Jovan M. Jovanović, Diplomatska istorija Nove Evrope 1918-1938, II, Beograd. 1939, str. 13&.

Dokument 14

Ugovor o savezu između Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i Čehoslovačke Republike

(Potpisan u Marjanskim Laznama 3tl. VIII 1922)

U želji da produže i dopune ugovor potpisan .14. VIII 1920. novim odredbama, a da bi se a) bolje očuvao i izvršio mir, b) bolje učvrstile i proširile političke i privred­ne veze između čehoslovačke i Kraljevine SHS, sporazumele su se:

ČL l. Ugovor sklopljen 14. VIII 1920. izmedu njih trajaće pet godina.

ČL 2. Visoke sbrane ugovornice primile su na znanj e političke i vojne ugovore kao sporazume zaključene između Cehoslovačke i Rumunije, Austrije i Poljske s j edne i slične ugovore zaključene između Kraljevine SHS i Rumunije i Italije s druge strane.

ČL 3. Visoke strane ugovornice staraće se da ustanove na solidnoj osnovi njihov ceo privredni, finansiski i saobraćajni odnos i tako da učvrste između sebe što užu saradnju; radi toga p otpisaće o tome sporazume a naročito trgovinski spor;J.Zum.

čl. 4. Obe ugovornice obavezuju se da jedna drugoj daju uopšte političku i diplomatsku pomoć u njihovim međunarodnim odnosima; ako bi njihovi zajednički interesi došli u pitanje, one će zajednički uzeti u razmatranje korake da ih zaštite . . .

ČL 5. {Mere za izvršenje ovog ugovora).

CL 6. Trajaće pet godina od dana ratifikacije . . . Otkaz šest meseci. (Ratificiran 3. X 1922; obnovljen 1928 ; 21. V 1929. automatski se obnavlja svake pete godine, a istog dana ugovor u troje {Mala Antanta) u Beogradu i po tipu modela ugovora Lige naroda).

Izvor:

Jovan M. Jovanović, Diplomatska istorija Nove Evrope 1918-1938, II, Beograd, 1939, str. 137-138.

157

Dokument 1 5

Statut Male Antante (27. VI 1930)

Clan l. Ministri inostranih poslova država Male Antante sastaju se svaki put kada to prilike zahtevaju. U svakom slučaju sastaće se najmanje j edanput godišnje. Redovni obavezni sastanci održavaju se sukcesivno u svakoj od triju država u mestu koje se unapred odredi. Takođe će se održati jedan redovni fakultativni sastanak u :2enevi, prilikom zasedanja Društva nar.oda.

Clan 2. Obaveznom sastanku predsedava ministar inostranih poslova države u kojoj se održava. On je taj koj:i uzima inicijativu u cilju o dređivanj a datuma i mesta sastanka, on donosi dnevni red i priprema odluke koje treba doneti. Do obaveznog sastanka sledeće godine, on je smatran za predsednika.

Clan 3. U svim pitanjima koja su diskutovana i u svim merama koje se uzimaju a koje se tiču odnosa država Male Antante, princip apsolutne j ednakosti tih triju država je strogo poštovan. Ovaj princip je takođe specijalno poštovan u odnosima tih država prema drugim državama, ili prema jednoj grupi država ili prema D ruštvu naroda.

Clan 4. Prema potrebama situacije, tri ministra inostranih poslova mogu da od­lučuju zaj edničkom saglasnošću da u j ednom određenom pitanju zastupanje il i od­brana sa gledišta Male Antante može biti poverena j ednom j edinom delegatu ili jednoj j edinoj delegaciji samo jedne države.

Clan 5. Vanredan sastanak može biti sazvat od predsednika kada međunarodna situacija ili neki međunarodni događaj to zahteva.

Clan 6. Ovaj sporazum stupa na snagu odmah. Dn će biti ratifikovan i izmena ratifikacija izvršiće se u Pragu, u što kraćem roku.

Izvor: Milan Vanku, Mala Antanta 1920-1938, Titovo Užice, 1969, str. 357-358.

Dokument 1 6

Pakt o organiza_ciji Male Antante (16. II 1933)

Clan prvi. Ustanovljava se kao upravni organ zaj edničke politike grupe triju Država jedan

Stalni savet Država Male Antante, sastavljen od Ministara inostranih poslova triju respektivnih zemalja ili od naročitih Delegata naimenovanih u tu svrhu. Odluke Stalnog saveta donosiće se jednoglasno.

Clan 2.

Stalni savet, sem svojih redovnih odnosa, koji se održavaju diplomatskim putem, sastaje se obavezno najmanje tri puta godišnje. Jedan od obaveznih godišnjih sasta­naka držaće se, naizmenice, u svakoj od triju Država, a drugi u 2enevi za vreme sastanka Skupštine Društva naroda.

Clan 3.

Pretsednik Stalnog saveta je Ministar inostran:h poslova one Države u k-ojoj se drži obavezni godišnji sastanak. Njemu pripada inicij ativa za određivanje ·dana i mesta sastanka, on određuje dnevni red i priprema odluke koje se imaju doneti. Sve do prvog obaveznog sastanka naredne godine, on ostaje Pretsednik Stalnog saveta.

158

Clan 4. U svim pitanjima koja se raspravlj aju kao i u svim odlukama koje se donose,

bilo kad se tiče međusobnih odnosa Država Male Antante, bilo kad se tiče njihovih odnosa sa trećima, strogo će biti poštovana načelo potpune j ednakosti triju Država Male Antante.

Clan 5 . Prema potrebama situaoije, Stalni savet može odlučiti d a se zastupanje i l i od-.

brana gledišta Država Male Antante u nekom određenom pitanju poveri jednom jedinom Delegatu ili Delegaciji jedne jedine Države.

Član 6. Za svaki politi�ki ugovor svake Države Male A·n'Lante za svaki j ednostr ani akt

kojim se menja sadašnja politička situacija jedne od Država Male Antante s pogle­dom na neku treću Državu, kao i za svaki privredni sporazum koji povlači važne političke posledice, biće ubuduće potreban j ednoglasni pristanak S aveta Male An­tante.

Sadašnji politički ugovori svake D ržave Male Antante sa trećim državama biće postepeno i ukoliko j e to mogućno izjednačeni.

Clan 7. Ustanovljava se jedan Privredni savet Država Male Antante radi postepenog

k-oordiniranja privrednih interesa triju Država, bilo između nj-ih, bilo u njihovim odnosima sa trećim Državama. On će biti sastavljen od privrednih, trgovinskih i financijskih speCIJalista i stručnjaka i funkcionisaće kao pomoćni savetodavni organ Stalnog saveta u njegovoj opštoj politici.

član 8.

Stalni savet može da ustanovlj " va druge stalne ili privremene -organe, komisije ili odbore bilo radi nekog specijalnvg pitanja, bilo radi niza utvrđenih pitanja u svrhu da ih prouče i da pripreme nj ihova 1 -:šenja za Stalni savet.

Clan 9. Ustanovlj ava se Sekretarijat Stalnog saveta. Njegovo sedište određuje se svagda

za godinu dana u prestonici Pretsednika Stalnog saveta za tu godinu. Jedan otsek Sekretarijata funkcionisaće stalno u sPdištu Društva naroda u 2enevi.

Clan 10. Zajednička politika Stalnog saveta ima biti prožeta opštim načelima sadržanim

u svima velikim međunarodnim aktima poratne politike, kao što su Pakt Društva naroda, Pariski Pakt, Opšti Akt Arbitraže, eventualne konvencije o razoružanju i Paktovi Lokarna. Uostalom, u ovom Paktu ne može biti ničega što bi se protivilo načelima i odredbama Pakta Društva naroda.

Clan ll. Konvencija o savezu između Rumunije i Cehoslovačke, od 23. aprila 1921. god.,

između Rumun ije i Jugoslavije, od 7, juna 192<1, između Cehoslovačke i Jugoslavije, od 31 avgusta 1922., koj e su 21. maja 1929. bile produžene i koje su dopunjene odred­bama ovoga Pakta, kao i Opšti Akt o K-oncilijacij i , Arbitraži i Sudskom rasprav­ljanju potpisan od triju Država Male Antante u Beogradu, 21. maja 1929., obnavljaju se za neograničeno vreme.

Clan 12. Ovaj Pakt biće ratifikovan i razmena ratifikacija izv.ršiće se u Pragu, najkasnije

prilikom prvog obaveznog sastanka. On će stupiti na snagu na dan razmene ratifi­kacija.

Izvor: Ministarstvo inostranih poslova Kraljevine Jugoslavije. Zbirka međunarodnih

ugovora, godina 1936, Međunarodni ugovori Kraljevine Jugoslavije, Sveska br. 7 za 1933. godinu, str. 48-51.

1 59

Dokument 1 7

Konvencija o definiciji napadača (4. VII 1933)

Član prvi. Svaka od Visokih s trana ugovornica obvezuj e se da u svojim uzaj amnim odno­

sitna sa svakom od ostalih Strana počev od dana stavljanja na snagu ove Konvencije prihvati definiciju o napadanju onakvu kao što j e ista bila izložena u i-zveštaju Odbo­ra za pitanja sigurnosti od 24. maja 1933. godine (izveštaj Politis) na Konferenciji za smanj enje i ograničenje naoružanja, izveštaj u i.zrađenom povodom predloga Sovjetske delegacije.

član II. Prema tome, smatraće se kao napadač u nekom · međunarodnom sukobu, pod

rezervom sporazuma koji su na snazi između sukobljenih strana, ona Država koj F prva bude izvršila jedno od sledećih dela:

l . Objavu rata nekoj drugoj Državi ; 2. Upad svoj i m naoružanim snagama, čak i bez objave rata u ter.itoriju neke

druge Države; · 3. Napad svojim suvozemni.m, pomorskim ili vazduhoplavnim snagama, čak i bez

objave rata, na teritoriju, brodove,- ili vazduhoplove neke druge Države; 4. Pomorsko blokiranje obala ili luka neke druge Države; 5. Potporu datu naoružanim bandama koje budu, obrazovane na njenoj terito­

T!Jl, upale u teritoriju neke druge Države, ili uskraćivanje, usprkos zahtevu napad­nute Države, d a preduzmu na svojoj sopstvenoj teritoriji, sve mere, kojima raspo­laže radi lišavanja spomenutih bandi svake pomoći ili zaštite.

član III. Nikakvo posmatranje političke, vojne, ejmnomske ili druge prirode neće moći

poslužiti kao izgovor ili opravdanje napada predviđenog u članu I I (kao primer videti Prilog).

· član IV. Ova Konvencija otvorena j e pristupanju svih ostalih naroda. Pristupanje davače

ista prava i nametaće iste obveze kao i prvobitno potpisivanje. Pristupanje će biti saopšteno Vladi Saveza sovjetskih socij alističkih Republika koja će o istome obave­stiti odmah ostale potpisnike.

član V. Ovu Konvenciju će ratifikovati Visoke strane ugovornice saobrazno zakonodav­

stvu svake između njih. Instrumente ratifikacije deponovaće svaka o d Visokih strana ugovornica kod

Vlade Saveza sovj etskih socij alističkih Republika. čim dve od Visokih strana ugovornica budu deponovale instrumente ratifika­

cije, ova Konvencija stupiće na snagu između tih dveju Strana. Ona će stupiti n a snagu za sve ostale Visoke strane ugovornice prema :tome k a d ove poto n j e budu depo­navale od svoje strane svoje instrumente ratifikacije.

Vlada Saveza s ovjetskih socij alističkih Republika će izvestiti odmah sve potpis­nike ove Konvencije o svakom deponovanju instrumenata ratifikacije.

član VI. Ova Konvencija potpisana j e u pet primeraka od kojih je svaka od Visokih

strana ugovornica dobila p o jedan.

Izvor: Ministarstvo inostranih poslova Kraljevine Jugoslavije, Zbirka međunarodnih

ugovora, godina 1934, Međunarodni ugovori Kraljevine Jugoslavije, Sveska br. 6 za 1 934. godinu, str. 63-65.

160

Prilog:

Visoke strane ugovornice, potpisnice Konvencije o definiciji napada, u želji da, pod izričnom ogradom da se ni u čemu ne smanjuje apsolutni doma­

šaj pravila postavljenog u Članu III rečene Konvencije, pruža izvesne indikacij e takve pri.rode da bi se mogao odrediti napadač,

Konstatuju da nij edan akt napadanj a u smislu Člana II pomenute konvenc:j e neće moći, između ostaloga, da se opravda nekom od sledećih okolnosti :

A. Unutrašnj om situacij om neke Države, na primer njezinom političkom, eko­nomskom ili socij alnom strukturom ; pozivanjem na nedostatke njene administracij e ; nemirima k o j i proističu iz štrajkova, revolucij a, kontrarevolucija ili građanskog rata.

B. Medunarodnim postupcima neke Države, na primer povredom ili opasnošću povrede materijalnih ili moralnih prava ili interesa neke strane Države ili njenih državlj ana; prekidom diplomatskih ili ekonomskih odnosa; merama ekonomskog ili financijskog bojkotovanja ; sporovima koji se odnose na ekonomske, financijske ili druge obaveze naspram stranih Država ; pograničnim incidentima koji ne ulaze u koj i od slučajeva napadanja naznačenih u Članu IL

Visoke strane ugovornice su, s druge strane, saglasne da ova Konvencij a neće nikada smeti poslužiti da se legitimišu povrede međunarodnog prava koje bi se mogle uplesti u okolnosti obuhvaćene u prednjem pobrojavanju. Izvor:

Ministarstvo inostranih poslova Kraljevine Jugoslavije. Zbirka međunarodnih ugovora, godina 1934, Međunarodni ugovor; Kraljevine Jugoslavije, Sveska br. 6 za 1 934. godinu, str. 65-66.

Dokument 1 8

Tekst francusko-jugoslavenskog Ugovora o prijateljstvu (11. XI 1927)

Čl. l. Francuska i kraljevina SHS obavezuju se uzajamno da ni sa j edne strane ne vrše napada ili invaziju i da ne pribegavaju ratu ni sa jedne ni sa druge strane ni u kom slučaju.

Ipak ova odredba se ne primenjuje, ako je u pitanju: l ) vršenje prava legitimne odbrane, to će reći da se odupru gaženju obaveze

primljene u prvoj alineji ovoga član a ; 2 ) kakva akcij a preduzeta primenom č l 1 6 pakta Društva naro d a ; 3) kakva akcija preduzeta u smislu rešenja skupštine ili saveta Društva naroda

ili primenom pakta 15 alinej a sedam pakta Društva naroda, samo ako j e u ovom posljednjem slučaju ova akcija upravljena protiv države koja j e prva izvršila takav napad.

čl. 2. Uzimajući u razmatranje obaveze koje su primile u čl. l ovog ugovora, Francuska i kraljevina SHS obavezuju se da urede mirnim putem i na sledeći način sva pitanja kakve god prirode bila ona, na kojima se ne bi složile i koja ne bi mogla biti rešena običnim diplomatskim putem: sva pitanja po čijem bi predmetu strane uzajamno osporavale sebi pravo - biće podneta sudijama čijem se rešenju strane obavezuju da se povinuj u ; svako drugo pitanje biće podneto jednoj komisiji za izmi­renje i ako aranžman predložen od opšte komisije ne bude primljen od obe strane, pitanje će biti izneta pred savet Društva naroda, shodno članu 15 pakta Društva naroda.

Modaliteti ovih metoda mirnog rešavanja predmet su naročitih konvencij a pot­pisanih pod današnjim datumom.

161

Ci. 3. Vlada francuske republike i kraljevska vlada države SHS obavezuju se da zajednički ispitaju, pod rezervom eventualnih odluka saveta ili skupštine Društv·a naroda, pitanja, koja se odnose na opasnost spoljne bezbednosti Francu�ke ili države SHS, ili na remećenje reda U.$tanovljenog ugovorima, čiji su j edna i druga država potpisnici.

Cl. 4. Ako usprkos iskreno miroljubivih namera francuske i srpsko-hrvatsko­-slovenačke vlade Francuska i kraljevina SHS budu napadnute bez izazivanja sa svoje strane, o be vlade ·· i bez odlaganja dovele bi u suglasnost svoju respektivnu akciju, koja se ima izvršiti u okviru pakta Društva naroda, radi čuvanja nj ihovih legitimnih nacionalnih interesa i održanja reda uspostavljenog ugovorima, čiji su i j edna i druga potpisnice.

CI. 5. Visoke strane ugovornice saglasne su da se sporazumeju medu sobom u eventualnosti kakve modifikacije ili pokušaj a modifikacije političkog statuta evrop­skih zemalja i, pod rezervom odluka koje bi u takvom slučaju doneo savet ili skup­ština Društva naroda, da se sporazumeju o držanju koje će u takvom slučaju respek-tivno svaka od njih zauzetL.

·

Cl. 6. Visoke strane ugovornice izjavljuju da u o.vom ugovoru ne treba da bude ništa +umačeno kao da j e u protivrečnosti · sa odredbama ugovora koji su u važnosti i koh su potpisani od Francuske i kraljevine SHS a tiču se njihove poHtike u Evropi. One se obavezuj u da izmenj aju svoja gledišta u pitanjima koja se odnose na evrop­sku politiku, u cilju koordinacije nj ihovih pacifističkih napora i prema tome da ubu­duće j edna drugu upoznaju sa ugovorima i sporazumima koje bi zaključile sa trećim silama po istom predmetu i koj i će imati za chl.j održanje mira.

Cl. 7. Ništa u ovom ugovoru neće moći biti tumačeno ili primenj eno na način koji bi naškodio pravima i: obavezama visokih strana ugovornica prema paktu Dru­štva naroda.

Ci. 8. Ov .. j u.govo.r ć e biti saopšten za registracij u Društva naroda prema članu 18 pakt::.

Cl. 9. Ovaj ugovor će biti rati.fikovan i instrumenti ratifikacije biće izmenjani u Parizu što je moguće ranije.

On će stupiti na snagu odmah po izmeni ratifikacij a i ostaće u važnosti za vreme od pet godina n a kraju kojih će moći biti obnovljen j ednim prethodnim izveštajem obavezno ratifikovanim na kraju četvrte godine a za period koji se ima obraditi.

Izvor : Jovan M. Jovanović, Diplomatska istorija Nove Evrope 1 918-1938, II, Beograd ,

1938, str. 4G7-438·.

Dokument 1 9

Tekst U govora o arbitraži između Francuske i Kralj . SHS (U . XI 1927)

CL l. Svi sporovi između visokih strana ugDvornica, ma kakve prirode bili, u kojima strane osporavaju j edna drugoj kakvo pravo, a koji ne bi mogli biti rešeni na .prijateljski način običnim diplomatskim postupcima, biće podneti na suđenje bilo izbornom sudu, bilo stalnom sudu međunarodne pravde, kao što je niže predviđeno. Pod!razumeva se da sporovi, na koj e se gore cilja, obuhvataj u i one koje .pominje čl. 13 pakta Društva naroda.

Ova odredba ne primenjuje se na sporove koji su potekli iz čj.njenica ranijih od ove konvencije, a koji .pripadaju prošlosti.

Ti sporovi. za čije .je rešenje predviđen zaseban postupak ostalim konvencij ama na snazi između visDkih strana ugovornica biće rešeni saobrazno odredbama tih kon­vencija.

162

čl. 2. Pre svakog izbornog sudskog postupka stalnog suda međunarodne pravde spor će moći biti, po sporazumu između strana, podnet stalnoj međunarodnoj komi­siji koja je nazvana - stalna komisij a za mirenje, konstituisana po ovoj konvenciji.

Ci. 3. Ako se ti<če spora čij i predmet, po unutarnjem zakonodavstvu j edne od stran a, spada u nadležnost domaćih sudova te strane, nadležna domaća sudska vlast, uputiće spornu stvar na postupak predviđen ovom konvencij om samo pošto bude doneta presuda u potrebnom roku.

čl. 4. Stalna komisij a za mirenje predviđena čl. 2 sastavljena j e od pet članova, koj i će biti naimenovani kao što sled uje, i t o : visoke strane ugovornice naimenovaće . svaka j ednog komesara izabranog od dotičnih domorodaca i naznačiće, sporazumno, tri druga komesara među državlj anima trećih sila ; ta tri komesara moraju biti različite narodnosti i j ednog od njih visoke strane ugovornice naimenovaće za pret­sednika komisije.

Komesari se imenuju na tri godine. Njihov se mandat može obnoviti. Oni će ostati na dužnosti do njihove zamene, i u svima slučajevima do završetka radova u toku za vreme njihova mandata.

u naj kraćem roku biće popunjena mesta upražnjena smrtnim slučajevima, DS­tavkama ili kakvim drugim preprekama, prema načinu određenom za naimenovanje.

čL 5 . Staln a komisija za mirenje biće sazvana na molbu upućenu pretsedniku od obeju strana saglasno, ili ako saglasnosti ne bi bilo, od j edne ili druge strane.

Molba, pošto je sumarno izložila predmet spora, sadržavaće poziv komisiji da postupi sa svim merama koje vode izmirenju .

Ako molba dolazi samo od jerl ·1e strane, ona će je saopštiti protivnoj strani bez odlaganja . . .

CL 7. u roku od 15 dana kada b; j edna od visokih strana ugovornica podnela protivna tvrđenja pred stalnom komisijom za mirenje, svaka od strana moći se, za ispitivanj e ovog tvrđenja; zameniti svog komesara ličnošću koja ima specijalnu kompetenciju po predmetu u pitanj u.

Strana koja bi se kDristila ovim pravom odmah će o tome izvestiti drugu stranu; ova će, u tom slučaju, imati pravo da učini to isto u roku od 15 dana od dana datuma kada j oj j e izveštaj stigao.

čl. 8. Stalna komisija za mirenje imaće za dužnDst da rasvetli pitanje u sporu, da pribavi u tom cilju sve korisne informacije putem ankete ili drugojače i da se trudi da izmiri stranke. Ona će moći, posle ispitivanja stvari, izložiti stranama uslove sporazuma koji joj budu izgledali dobri i dati im rok u kome se- one imaju izjasniti.

Na kraju svojih radova, komisija će napraviti zapisnik, konstatuj ući, prema slu­čaju, bilo da su se strane sporazumele, i ako ima tome mesta, uslove sporazuma, bilo da se strane nisu mogle izmiriti.

Radovi komis1j e treba da budu završeni, osim ako strane drukčij e zaključe, u roku od šest meseci, računajući od dana kada je komisiji bio predat spor.

član 9. Osim naročite protivne odredbe, stalna komisija za mirenje rešiće sama o proceduri koj a u svima slučajevima treba da bude drugačija.

Sto se tiče ankete komisija ako ne odluči j ednodušno drugačije, podvrći će se odredbama naslova III (međuna rodn a anketna komisija) haške konvencije od 18 oktobra 1907. za mirno rešenj e međun arodnih sukoba.

čl. 10. Stalna 'komisij a za izmirenj e sastaće se, izuzev protivnog sporazuma među stranama , u mestu koje odredi njen predsednik .

čl. 1 1 . Radovi stalne komisije za mirenj e objavljuju se samo na osnovu odluke komisije uz pristanak strana.

Cl. 12. Strane će biti zastupljene kod stalne komi-sije za mirenje činovnicima čija će misija biti posrednička između njih i komisije; one će moći osim toga, biti zastup-

163

ljene savetnicima i ekspertima koje one same imenuju na taj cilj i . moći će zahtevati saslušanje svih lica čije im svedočenje izgleda· korisno.

Komisija će imati sa svoje .strane, pravo da zahteva usmena objašnjenja od činovnika, savetnika i eksperata obeju strana kao i od svih ličnosti za koje ona nađe za potrebno da prestanu sa pristankom njihove vlade.

CL l:t. Izuzev odredbe protivno ovoj konvencij i, odluke stalne komisije za mire­nj e biće donešene većinom glasova.

CL 14. Visoke strane ugovornice obavezuju se da olakšaju radove stalne komisije za mirenj e i, naročito, d a joj pruže u najširem mogućem obimu sva potrebna doku­menta i objašnjenja, kao i da upotrebe sva sredstva koj ilTia raspolažu, kako bi j oj olakšali rad na njihovoj teritoriji i po nijhovom pravu za poziv i saslušanje svedoka ili eksperta kao i putovanj e na lice mesta.

Cl. 15. Za vreme radova stalne komisije za mirenj e svaki od ovih komesara primiče odštetu, čiji će iznos biti podeljen zajedničkim sporazumom između visoke strane ugovornice, na j ednake delove. Troškovi koje bi izazvalo funkcionisanje stalne komi.sij e biće pod eleni na dva jednaka dela.

CL 16. U slučaju da ne bude izmirenj a pred stalnom komisijom za mirenje pro­test će biti podnet sporazumno kompromisni-m putem stalnom međunarodnom sudu pravde, pod uslovima i prema proceduri koji su predviđeni u nj egovom statutu, bilo j ednom arbitražnom sudu u uslovima i prema proceduri, predviđenoj haškom kon­vencij om od 18 oktobra 19017. godine za mirno rešenje međunarodnih sukoba. U slucaju da ne bude sporaZ!uma između strana po kompromisu i posle jednog prethod­nog izveštaj a na mesec dana, j edna ili druga između njih moći će podneti direktno putem molbe protivno tvrđenje pred stalni sud međunarodne pravde.

Cl. 17. Sva pitanja na kojima bi vlade obeju visokih strana ugovornica bile pode­ljene a ne mogući ih r"Šlti prijateljski običnim diplomatskim putem i čije rešenje ne bi moglo biti •tra:i:eno od <uda, kao što to predviđa čl. l ove konvencije, i za koje jedna procedura rešenja nije bila već predviđena kakvim ugovorom koj i je u važnosti između strana, - sva ta pitan1a biće podneta stalnoj komisiji za mirenje, koja će imati dužnost d a predloži stranama primljivo rešenje i u svakom slučaju da podnese izveštaj. Procedura predviđena članovima fl.--.,15 ove konvencije biće primenjena.

Cl. 18. Ako se u mesecu koji dolazi iza zaklj učenj a •radova stalne ·komisij e za mi­renje, obe strane nisu sporazumele, pitanje će biti, na zahtev jedne ii! druge strane, izneta pred savet Društva naroda.

Cl. 19 . U svim slučajevima, a naročito ako pitanj e zbog koga se strane razmimo­ilazc nastane usled već učinjenih radnji ili koje tek što nisu izvršene, onda će ko­misija za mirenie, ili, ako ona nije s tim upoznata, arbitražni sud stalnog suda među­narodne pravde, rešavajući saobrazno čl. 41 svoga statuta, naznačiti u što je moguće kraćem roku, kakve privremene mere moraju biti preduzete. Pripada pravo savetu Društva naroda, ako je pitanj e podneseno, da isto tako prepiše privremene mere. Sva­ka od visokih ugovarajućih strana obavezuje se da im se podvrgne i da se uzdrži od svake mere sposobne da proizvede kakvu' reperkusiju koja može škoditi izvršenj u odluke ili onih aranžmana koje predloži komisija za mirenje, i uopšte da ne izvrši radnju ma koje prirode sposobnu da pogorša ili proširi spor.

CL 20. Ova konvencija primeniće se između visokih ugovornih stranaka j oš i onda ako druge sile podjednako imaju interes u sporu.

Cl. 21. Ova kionvencija biće ratifikovana. Po ratifikaciji biće predata u 2enevi Društvu naroda istovremeno sa ratifikacijama ugovora zaključenog tog dana između Kraljevine SHS i Francuske.

One će stupiti i ostati u važnosti pod istim uslovima kao i ugovor.

Izvor :

Jovan M. Jovanović, Diplomatska istorija Nove Evrope 1918�1938, I, str. 439-442.

1 64

Jugoslavija, Grčka, Rumunija svojih balkanskih granica.

Dokument 20

Pakt Balkanskog sporazuma

(9. H 1934)

Clan prvi Turska garantuju uzajamno bezbednost svih

Clan 2.

Visoke strane ugovornice obvezuju se da će se sporazumevati o merama koje se imaju preduzimati pri pojavi eventualnih slučajeva koji mogu zadirati u njihove interese kao što su isti definisani ovim sporazumom. One se obvezuj u da neće predu­.zimati nikakvu političku akciju naspram ma koje druge balkanske zemlj e koja nije potpisnica ovog sporazuma, bez prethodnog uzajamnog obaveštenja i da neće primiti na sebe nikakvu političku obavezu naspram ma koje druge balkanske zemlje, bez pristanka ostalih Strana ugovornica.

Clan 3.

Ovaj sporazum stupiće na snagu čim bude potpisan od strane svih Sila ugvvor­nica, i biće ratifikovan u najkraćem mogućem ruku. On će biti otvoren svakoj balkan­skoj zemlji čije će pristupanje biti predmet blagonaklonog ispitivanj a od strane Strana ugovornica i postati stvarno čim ostale zemlje potpisnice budu notifikovale svoj pristanak.

Izvor: Ministarstvo inostranih poslova Kralj evine Jugoslavije, Zbirka međunarodnih

ugovora, godina 1934, Međunarodni ugovori Kraljevine Jugoslavije, Sveska br. 7 za 1934. godinu, str. 67-68.

Dokument 21

Ugovor o vječnom prijateljstvu s Bugarskom (24. I 1937)

Clan prvi. Postojaće nenarušiv mir i iskreno i večno prijateljstvo između Kraljevine Jugo­

slavije i Kraljevine Bugarske.

Clan 2.

Ovaj ugovor biće ratifikovan i ratifikacije biće izmenjene u Beogradu u naj­kraćem mogućem roku.

On će stupiti na snagu na dan izmene ratifikacija.

Izvor: Ministarstvo inostranih poslova Kraljevine Jugoslavije, Zbirka međunarodnih

ugovora, goclina 1937, Međunarodni ugovori Kraljevine Jugoslavije, Sveska br. l za 1937. godinu, str. 2-3.

165

Dokument 2 2

Ugovor o prijateljstvu s Mađarskom (12. XII 1940)

Uzimajući u obzir odnose dobrog susedstva, iskrenog poštovanj a i uzajamnog poverenja koji tako srećno postoje između njihovih naroda;

želeći da dadu njihovim odnosima čvrstu i trajnu osnovu; Ubeđeni da će konsolidovanje i učvršćenje međusobnih veza na političkom,

privrednom i kulturnom polju poslužiti interesima dveju susednih zemalja kao i miru i blagostanju Podunavlja ;

Odlučili s u d a zaključe Ugovor o prijateljstvu i odredili su u t u svrhu k a o Svoje odnosne punomoćnike, i to:

U ime Njegovog Veličanstva Kralja Jugoslavije, Kraljevski Namesnici : Njegovu Ekselenciju Gospodina Aleksandra Cincar-Markovića, Ministra inostra··

nih poslova Kraljevine Jugoslavije; Njegovo Presvetlo Visočanstvo Regent Kraljevine Mađarske : Njegovu Ekselenciju Grofa Ištvana čakia, Kraljevskog Mađarskog Tajnog Savet·

nika, Ministra inostranih poslova Kraljevine Mađarske; Koji su se, pošto su razmenjali svoja punomoćstva, nađena u dobroj i propisnoj

formi, sporazumeli o sledećem:

Član prvi. Postojaće stalan mir i večno prijateljstvo između Kraljevine Jugoslavije Kra­

ljevine Mađarske. Član 2.

Visoke strane Ugovornice saglasne su da se dogovaraju CJ svim� pitanjima koj a bi, po njihovom mišljenju, mogla dodirivati njihove međusobne odnose.

Član 3. Ovaj Ugovor biće ratifikovan i instrumenti ratifikacij e biće razmenjeni u Budim­

pešti što je moguće pre. Ugovor će stupiti na snagu na dan razmene instrumenata ratifikacije. U potvrdu čega su napred određeni punomoćnici potpisali ovaj Ugovor, stavlja­

jući na nj svoje pečate. Rađeno u Beogradu, u dva originalna primerka, 12 decembra hiljadu devet sto­

tina četrdesete godine.

Izvor: Službene novine Kraljevine Jugoslavije, god. XXIII, br. 4'7, 28. II 1941. ·

Dokument 2 3

Protokol o pristupu Jugoslavije Trojnom paktu (25. III 194·1)

Vlade Njemačke, Italije i Japana s jedne strane, te vlada Jugoslavije s druge strane utvrđuju po svojim potpisanim opunomoćenicima ovo :

član l . - Jugoslavija pristupa Paktu između Njemačke, Italije i Japana, koji je potpisan u Berlinu 27. septembra 1940 ;

član 2. - Ukoliko u članu 4. Trojnog pakta predviđene zajedničke tehničke ko­misije obrađuju pitanja, koja se tiču interesa Jugoslavije, to će savjetovanjima komi­sija biti pozivan i predstavnik Jugoslavije.

član 3. - Doslovni tekst Trojnog pakta priključen je ovom protokolu kao prilog.

166

Prilog:

Trojni pakt

čLan l. - Japan priznaje i respektuje voćstvo Nemačke i Italije u stva.ranju novog poretka u Evropi.

Član 2. - Nemačka i Italija priznaju i respektuju voćstvo Japana pri stvaranju novog poretka u veleazijskom prostoru.

član 3. - Nemačka, Italija i Japan saglasni su u tome, da će sarađivati u svojim nastojanjima na napred istaknutoj osnovi. One se nadalj e i obavezuju da će se među­sobno potpomagati svim političkim, ekonomskim i vojnim sredstvima za slučaj da koja strana ugovornica bude napadnuta od neke druge sile koj a u to vreme nije umešana u evropski rat ili u kinesko-japanski konflikt.

član 4. - U cilju sprovođenja ovog pakta obrazovaće se odmah zaj edničke teh­ničke komisije, čije će članove odrediti vlade Nema.čke, Italije i Japana.

Izvor:

F. Oulinović, Dokumenti o Jugoslaviji. Historijat od osnutka zajedničke države do danas, Zagreb, 1968, str. 346-347.

Dokument 24

Nota njemačke vlade jugoslavenskoj kraljevskoj vladi Beč, 25. marta 1941.

Dragi gospodine ministre predsjedniče, Pozivom na razgovore, koji su danas vođeni povodom pristupa Jugoslavije troj­

nom paktu, čast mi je da ovim potvrdim Vašoj Ekselenciji u ime vlade Rajha, spora­zum između vlada sila Osovine i Kraljevske jugoslavenske vlade o slijedećemu:

Prilikom novog utvrđivanja granica na Balkanu .uzet će se u obzir interesi .Jugoslavije za teritorijalnom vezom sa Egejskim morem proširenjem njezinog suvere­niteta na grad i luku S o l u n .

S molbom da ubuduće ovo saopćenje zadržite u strogoj tajnosti, te da se ono (može) publicirati samo u dogovoru sa vladama sila Osovine, koristim ovu priliku, gospodine ministre predsjedniče, da Vam izrazim moje najdublje poštovanje -Ribbentrop.

Izvor:

F. Oulinović, n. dj., str. 350.

Dokument 25

Službeno saopćenje vlade o potpisu Trojnog pakta

»Beč, 26. ožujka. Na note što ih je povodom prist-upanj a Jugoslavij e T.rojnom paktu uputio ministar vanjskih poslova von Ribbentrop predsjednik Vlade g. Cvet­ković odgovorio je ovim notama:

Beč, 25. ožujka 1941. - Nj egovoj Ekselenciji g. Joachimu von Ribbentropu, mi­nistru vanjskih poslova Reicha.

Vaša ekselencijo. Prilikom današnjeg pristupa Jugoslavije paktu triju sila vi ste izvoljeli uputiti

mi notu ove sadržine:

167

»U ime i ,po nalogu njemačke vlade imam čast saopćiti Vašoj ekselenciji slije­deće: Povodom p ristupanja Jugoslavije paktu triju sila, koje je danas učinjeno, nje­mačka vlada potvrđuje svoju odluku, da će uvijBk poštovati suverenitet i teritorij alni integritet Jugoslavije.«

U ime i po nalogu kraljevske jugoslavenske vlade, čast mi je potvrditi primitak ove izjave koju je kraljevska vlada uzela na znanje. Izvolite primiti g. ministre uvjerenje o mome dubokom poštovanju.

Dragiša Cvetković s. r.

Beč, 25. ožujka 1941. - Njegovoj ekselencij i g. Joachimu von Ribbentropu mi­nistru vanjskih poslova Reicha.

Vaša Ekselencijo. Prilikom današnjeg pristupanja Jugoslavij e paktu · triju sila vi ste izvoljeli upu·

titi mi notu ovog sadržaja : »Pozivom na razgovore, koji s u bili vođeni prilikom današnjeg pristupanj a Jugo­

slavije paktu triju sila imam čast da Vašoj ekselenciji u ime vlade Reicna ovim po­tvrdim sporazum između vlada sila osovine i Kr. j ugoslavenske vlade o tome, da vlade osovine za vrijeme rata ne će upuć:vati Jugoslavij i zahtjev da dozvoli prolaz ili prevoz četa preko jugoslavenske državne teritorije.«

U ime i po nalogu kr. jugoslavenske vlade, čast mi je potvrditi primitak ove izjave, koj e je Kr. vlada uzela na znanje. Izvolite primiti g. ministre uvjerenje o mome dubokom pošto,·:::J.ju.

Dragiša Cvetković s. r.

Istim povodom predsjednik ministarskog VIJeca Dragiša Cvetković uputio )e slijedeće note ministru vanjskih poslova Kraljevine Italije.

Beč, 25. ožujka 1941. - Njegovoj ekselenciji grofu Galeazzu Cianu, ministru vanjskih !poslova kraljevine Italije.

Vaša Ekselencijo. Prilikom današnjeg pristupanj a Jugoslavije paktu, triju sila, vi ste izvoljeli

uputiti mi notu ovog sadržaja : » U ime i po nalogu kraljevske talijanske vlade imam čast saopćiti Vašoj Ekse­

lenciji slijedeće : Povodom pristupanj a Jugoslavije paktu triju sila, koje je danas učinjeno, Kr. talijanska vlada potvrđuje svoju odluku da će uvijek poštovati suvere­nitet i teritorijalni integritet Jugoslavije.<<

U ime i po nalogu Kraljevske jugoslavenske vlade, čast mi je potvrditi primitak ove izjave, koju je Kraljevska vlada uzela na znanje. Izvolite primiti, gospodine ministre uvjerenje o mom dubokom poštovanju. -

Dragi3a Cvetković s. ,.:

Beč, 25. ožujka 1 941.

Njegovoj Ekselencij i grofu Galleazzu Cianu, ministru vanjskih poslova kraljevine Italije.

Vaša Ekselencijo. Prilikom današnjeg pristupanj a Jugoslavij e paktu triju sila vi ste izvoljeli uputiti

mi notu ovog sadržaja : » S pozivom na razgovore koji su bili vođeni povodom današnjeg pristupanja

Jugoslavije paktu triju sila, imam čast da Vašoj Ekselenciji u ime kraljevske talijan­ske vlade ovim potvrdim sporazum između vlada sila Osovine i Kraljevske j ugosla­venske vlade o tome, da vlada sila Osovine za vrijeme rata ne će upućivati Jugosla­viji zahtjev, da dozvoli prolaz ili .prevoz četa preko. j ugoslavenskog teritorija.«

168

U ime i po nalogu Kraljevske jugoslavenske vlade, čast mi je .potvrditi primitak ove izjave, koju je Kraljevska vlada uzela na znanje. Izvolite primiti, gospodine mi­nistre uvjerenje o mom dubokom poštovanju. -

Dragiša Cvetković s. r.

(AA) « {>>Obzor« od 26. III 194,1, br. 72, str. 3)

T r e ć a n o t a, koja je imala ostati u tajnosti (zbog ostalih satelitskih zemalj a, koje su potpisale sličan ugovor o prihvatu Trojnog pakta), glasila je ovako:

>> • • • S obzirom na razgovore, koji su danas vođeni povodom pristupanja Jugo­slavije Paktu triju sila, čast mi je Vašoj ekselencij i u ime vlade Rajha potvrditi, da je između vlada sila Osovine i Kraljevine Jugoslavije sklopljen sporazum:

roitalija i Njemačka jamče jugoslavenskoj vladi da s obzirom na vojnu situaciju neće s njihove strane postavljati n i k a k a v z a h t j e v z a v o j n u p o m o ć.

Ukoliko bi jugoslavenska vlada u nekom času smatrala kako je u njenom inte­resu da učestvuje u vojnim operacijama sila Trojnog pakta, bit će slobodno jugo­slavenskoj vladi, da ona odluči o potrebi takvog vojnog sporazuma s odnosnim silama.

Međutim, molim Vas, da ovo saopćenje zadržite u strogoj tajnosti, a objaviti ga (možete) samo s pristankom vlada Osovine.«

Izvor:

F. Culinović, n. dj ., str. 348-350.

Pakt o prijateljstvu

Dokument 26

nenapadanju između SSSR i Kraljevine Jugoslavije

(5. IV 1941)

·Clan prvi. Obe ugovorne strane uzajamno se obavezuju da će se uzdržati od svakog napada u odnosu jedne prema drugoj i da će uvažavati nezavisnost, suverena prava i teritorijalnu celinu SSSR i Jugoslavije.

Clan drugi. u slučaju ako j edna od ugovornih strana bude napadnuta od strane treće države, druga ugovorna strana obavezuje se da će sačuvati politiku prijatelj­skih odnQsa pJ:ema njoj.

Clan treći. Ovaj ugovor zaključuje se za rok od pet godina. Ako jedna od ugo­vornih strana ne smatra neophodnim da otkaže ovaj ugovor na jednu godinu pre ustanovlj enog roka, onda ovaj ugovor automatski ostaje na snazi za narednih pet godina.

član četvrti. Ovaj ugovor stupa na snagu u momentu njegovog potpisivanja. Ugovor podleže ratifikaciji u što je moguće kraćem roku. Razmena ratifikacionih isprava treba da se izvrši u Beogradu.

član peti. Ugovor je sastavljen u dva originala, pri čemu oba teksta imaju rav­nomernu silu.

Izvor:

V. Kljaković, Memoari generala Simovića IX 1 970, nastavak br. 40.

dokumenti 1 939-19412, Politika, 2.

169

K r o n o l o g i j a

1918.

29. IX - Primi.rje s Bugarskom zaklj učeno u Solunu.

27. X - Novi austro-ugarski ministar vanjskih .poslova moli primi.rj e.

29. X - Historijska sj ednica Hrvatskog sabora u Zagrebu na kojoj zastupnici j ednoglasno prihvaćaju »prešni predlog« Svetozara Pribićevića .i drugova o raskinuću svih državnopravnih odn'OSa s Austrijom ·i Ugarskom. Osniva se Država Slovenaca, Hrvata i Srba i vlast prelazi na Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu.

l. XI - Srpska vojska ulaz;i u oslobođeni Beograd.

3. XI - Austro-ugarski predstavnici potpisuju ugovor o primirju u Padovi.

5-9. XI - U :Zenev.i se održava konferencija predstavnika srpske vlade i o pozicij e, Jugoslavenskog odbora u Londonu i Narodnog vijeća SHS u Zagrebu o j ugoslavenskom ujedinjenju (stvaranju zaj edničkin organa države Srba, Hrvata i Slovenaca - tzv. »hotelske vlade«).

l l . XI - Primirj e s Nj emačkom.

25. XI - Velika narodna skupština u Novom Sadu donosi odluku o priključenju Vojvodine Srbiji.

25. xr

l. XII

14. XII

20. XII

170

Velika narodna skupština srpskog na·roda u Crnoj Gori donosi, n a sjednici održanoj ·u Podgorici, odluku o ujedinjenju Crne Gore s a Srbijom u je­dinstvenu državu pod dinastijom Karađorđevića.

Predaja adrese regentu Aleksandru u Beogradu o stvaranj u Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca.

Dolazak predsjednika SAD Wilsona u Pariz.

U Beogradu j e objavljen ukaz o ·imenovanju prve jugoslavenske vlade na čelu s predsjednikom Stojanom M. Protićem. Položaj potpredsjednika vlade i ministra bez portfelja bio je povj eren Antonu Korošcti.; ministra pravde - Marku Trifkoviću ; ministra vanjskih poslova - Anti Trum ­

biću; ministra trgovine .i .industrij e - Stojanu Ribarcu ; ministra prosvje­te - Ljubi D avidoviću ; ministra prometa - Velislavu Vulqviću ; mini­

stra građevina - Milanu Kapetanoviću ; ministra unutrašnjJh poslova - Svetozaxu P,r.ibićeviću ; ministra financi j a - Momčilu Ninčiću ; mini­stra pošta i telegrafa - Ed·i Luk.iniću ; ministra vojnog i mornarice -generalu · Mihailu Rašiću; ministra poljoprivrede - 2ivku Petričiću; ministra vj ere - Tugomiru Alaupoviću; ministra bez portfelj a - Mili­savu Rajčeviću; ministra prehrane i obnove zemlj e - Miloju Jova­noviću; ministra socijalne politike - Vitomiru Koraću; ministra šuma i ruda - Mehmedu Sp ahi ; ministra za pripr�mu za · Ustavotvornu skupštinu i Jzjednačenj e zakona - Albertu Krameru; ministra n aifodnog zdravlja - Urošu 'Krulju. Protićeva j e vlada j o š u prosincu imenovala· delegaciju za Mirovnu konferenciju u Parizu u ovom sas.ta.vu : Nikola Pašić - šef delegaCije, A. Trumbić, Milenko Vesn.ić i Ivan :Zo!ger -opunomoćeni delegati ; Mata Bošković, Josip Smodlaka .j Otokar Rybar - vladini delegati.

! l l l

1919.

6. I - Notifikacija ujedinjenja Srbije, Crne Gore i j ugoslavenskih zemalj a bivše A!ustro-Uga•rske u Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca.

·

- Manifest regenta Alek5andora.

10. I - Prva sjednka delegacije pod Pašićevim predsj edništvom u pariškom ho­telu »Cambell«.

12. I - Prvi neformalni sastanark predstavnika velikih sila na Mirovnoj konfe-renciji u Parizu.

18. I - Prvi plenarni sastanak Mirovne konferencij e u Par·izu.

20. I - Ko·nferencija pretresa »rusko pitanj e«.

24. I - Sj ednica Vifhovnog savj eta da utvrdi brojno stanje efektiva potrebnih za okupaciju za vrij eme traj anja primirja.

28. I - Rasprava pitanj a njemačkih kolonija.

29. I - Pretres poljskih i čehoslovačkih zahtjeva .

�l. I - Vijeće desetorice saslušalo. izlaganje predstavni·ka Rumunjske i »Srbije« o teritorijalnim zahtjevima.

3. II - Izlaganj e šefa grčke delegacije Venizelosa o grčkim zahtjevima.

7. II - Državni sekretar R. Lansing objavljuje izj avu vlade SAD kojom po-zdravlja naše ujedinjenje.

10. II - Pr.iznanje Kralj evstva SHS od strane vlade SAD.

ll II - Ponuda a-rbitraže predsjedniku Wilsonu.

14. JI - Odlazak predsjednika Wilsona u SAD.

18. IT - Delegati SHS izlažu jugoslavenske zahtjeve.

24. II - Rasprava albanskih zahtjeva.

l. III - Pošto je srpska Narodna skupština raspuštena, sastaje se Privremeno narodno predstavništvo Kraljevstva SHS (Srbija 84, Hrvatska 60, Slo­venija 32, Vojvodina 24, Dalmacija 12, Bosna .i Hercegovina 42, Crna Gora 12, Istra 4 zastupnika).

3. III - Predsjednik Konferencije G. Clemenceau izvj eštava delegaciju SHS da talijanska strana ne prihvaća prijedlog o arbitraži Wilsona.

5. III - Pretres crnogorskog pitanja.

14. III - Povratak predsjednika Wilsona u Pariz.

20. III - Vijeće petorice proučava >>istočno ·pitanje•.

24. III - Formira se Vijeće četvorice.

1. IV - Vijeće četvorice donosi o dluku o demilitarizacij i Lijeve obale Rajne.

3. IV - Orlando i Trumbić u Vijeću četvorice izlažu zahtjeve.

4. IV - Vijeće četvorice pretresa pitanje Rij eke.

U. IV - Sastanak S. Crespi - A. Trumbić .

14. IV - Sastanak Wilson - Orlando.

16. IV - Delegacija SHS predlaže plebiscit za razgraničenje s Italijom Rumunj­skom.

19. IV - Orlandova izlaganje na s astanku Vijeća četvorice.

24. IV - Orlando demonstr-ativno napušta Konferenciju i vraća se u Italiju, a dva dana kasnije i Sonnino.

24. IV - Izjava predsjedni·ka WJ!sona o j adranskom pitanju.

28. IV - Objava o pr iznanj u sibkske vlade kao vlade Rusije.

5. V - Uredba o organizaciji Ministarstva vanjskih poslova, diplomatskih za­stupništava i konzulata Kraljevstva SHS u ·inozemstvu.

7. V -'- Predaj a nacrta Mirovnog ugovora nj emačkim opunomoćenicima.

1 7 1

12. V - Vijeće četvorice pr.ihvaća prij edlog o plebiscitu u celoveČ!koj kotlini.

14. V - Dolazak austrijske delegacij e u Pariz.

l. VI - Priznanj e �raljevstva SHS od strane Velike Br<itanij e.

2. VI - Predaj a nacrta Mirovnog ugovora austnij:skoj delegaciji.

6. VI � Priznanj e Kraljevstva SHS od strane francuske vlade.

28. VI - Potpisan Ugovor o mi.ru između Savezničkih ,j udruženih sila ·i Nj emačke u Versaillesu.

3. IX - Sporazum izmedu vlada Kralj evine SHS .j Kralj evine Mađarske o robnoj razmjeni putem kontingenata.

9. IX - Razmjena nota između Države Srba, Hrvata .j Slovenaca i Cehoslovačke o carinskom režimu.

10. IX - U :Saint-Germain u potpisan Ugovor o miru s Austrijom.

- Pogodba između S avezničkih i udDuženih sila o. doprinosu za troškove oko oslobođenj a teritori ja nekadašnje Austro-Ugarske Monarhije.

- Pogodba između Savezničkih i udruženih sila o obračunu naiulade štete koj a se tiče It ali j e.

- Konvencija o kontroli trgovine oružj em ·i municijom s protokolom.

12. IX - D'Annunzio ulazi u Rij eku na čelu svojih legionara.

29. X - Ukaz o otvaranju poslanstva u Varšavi.

27. XI - Ugovor o mi.ru između Savezničkih i udruženih sila i Bugarske.

l. XII - Memorandum izaslanstva iz okupiranih krajeva predan G. Clemenceauu.

5. XII - Delegati Kraljevstva SHS naknadno potpisuju mirovne ugovore s Austri-j om i Bugarskom.

8. XII - Deklaracija o izmjenama pogodbe zaključene 10. IX 1919. između Savez­ničkih i udruženih sila o obračunu štete koj a se tiče Italije.

9. XII - Zajednički anglo-američko-francuski memorandum o j adranskom pita­nju.

1920.

6. I Memorandum F. Nittija o talijanskim zahtjevima.

8. Memorandum naše delegacije kao odgovor na saveznički memorandum od 9. XII 1919.

9. I - Sastanak Nitti - Trumbić; zaj ednički memorandum Clemenceau - Lloyd George.

lO. I - Trumbićevo izlaganj e o j adranskom .pitanju.

14. I - Clemenceau i Lloyd George predaju revidiran prij edlog vladi o Rijeci, a vlada 20. I 1920. odbija prij edlvg.

20. I - Clemenceau upućuj e ultimatum delegatima SHS.

21. I - Zaključena Mirovna konferencij a u Parizu.

26. � - Prvi sastanak Konferenci j e ambasadora u Parizu.

27. I - Naš odgovor na saveznički prijedlog od 14. siječnja.

10. II - Wilson vdbija da učini dalje ustupke od ustupaka od 9. XII 1919. •i odgo-vara na francusko-englesku notu od 20. I 1920.

21. II - Sastanak Nittija i Scialoj e s Pašićem i Trumbićem u Londonu.

29. II - Novi sastanak talijanskih i j ugoslavenskih delegata.

6. III - Wil:son ostavlj a da stvar riješe Italij a i KTaljevstvo SHS. 13. i

14 . IV - Sastanci Sclaloj e s Trumbićem.

172

l

11. V - Konferencij a u Pallanzi.

4. VI - Ugovor o miru između Savezničkih i udruženih sila .i Mađarske.

5. VII - U Spau s astanak Sfo.rza ·- T·rumbić.

16. VII - Sporazum u Spau i•zmeđu savezničkih vlada o reguli1ranju nekih pitanj a u vezi s primj enom Ugovora o miru i dopunskih spo.razuma zaključenih s Njemačkom, Austrijom, Mađarskom i Bugarskom.

10. VIII - Ugovor u Sevresu između Savezničkih i udruženih sila te Poljske, Ru­munjske, Države Srha, Hrvata i Slovenaca i Cehoslovačlke Republike.

14. VIII - Obrambena konvencija između Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca i čehoslovačke Republike.

1 6. VIII - Ratifikacija Nejsk·og ugovora o miru s Bugarskom.

17. VIII - Konferencija ambasadora odbija priznati srpsko-mađan;ku republiku u Baranj i Bele Lindera.

20. VIII - Evakuacij a Baranje i Mađari ulaze u nju.

23·. VIII - Saopćenje 'O uspostavi poslanstva Kraljevstva SHS u Sofiji.

7 . IX - Spora::um <između Kraljevine SHS i Kraljevine Italije o podjeli bivšeg austro-ugarskog brodovlja, koji se sastoji od aranžmana I, II i III (spo­razum 'I1rumbić - Bertolini).

10. X - Plebiscit u Koruškoj u »zoni A«.

lS.. X - Austrija ušla u Korušku (»Zona A« i »B<<).

23. X - Vlada u Beogradu mobilizira vojsku zbog dolaska eks-kralj a Karla u Mađarsku.

8. XI - Otpočinj ' ! j ugoslavensko-talij anski pregovori u Rapallu.

12. XI - U Rapallu potpisan ugovor o razgraničenju između Kralj evine Srba, Hrva­ta i ·slovenaca ; Kralj evine Italij e ; uza nj i tzv. Antihabsburška konven­cija .

l . XII - Talijanska vl'ada objavljuje blokadu Rijeke.

2·5. XII - Bombardiranje Rij eke.

1921.

18. I - Talijanske trupe zauzimaju Rijeku.

4. II 5. XII - Ugovor o trgovini između Kraljevine SHS i Nj emačke.

27. III - Povratak .Karla H absburškog u Mađarsku.

1. IV - Otpočinje evakuacij a tzv. Prve zone na temelju sporazuma o talijanskoj evakuaciji Dalmacije .(Split, 7. III 1921).

23. IV - Ugovor o obrambenom savezu između čehoslovačke i Rumunjske.

7. VI - Ugovor o obrambenom savezu između Kralj evine .SHS i Rumunjske.

8. VI - Protokol oko granica u .temišvarskom kraju.

13. VI - Talij anski komesar uzima vlast u Rijeci.

20. VI - Sporazum između vlade Kralj evine SHS i vlade Velike Britanije i Fran­cuske o utvrđivanju postotka udjela Države SHS u iznosima koj i Nje­mačka isplaćuj e u ime reparacija.

27. VI - Baroš i Delta padaju u ruke legionara, iako po Protokolu uz Rapallski uguvor pripadaju Kralj evini SHS.

Lipanj - Evakuacija tzv. Druge zone.

2. VII - Ceškoslovačko-rumunjska vojna konvencij a.

23. VII - Konvencija kojom se utvrđuje definitivan statut Dunava, sa završnim protokolom.

173

29. VII - Sporaeum u Parizu o diobi austro-ugarskog brodo.vlj a. l . VIII - Ceškoslovačlko-j ugoslavenska vojna konvencij a. 6. VIII - Ratifikacij a Saintgermainskog ugovora u Narodnoj skupštini u Beogradu. 14. IX - Delta i B aroš oslobođeni od legionara.

5. X - Iebori za rij ečku konstituantu. 20. X - Drugi pokušaj .Karla Habsburškog da se vrati na prijestolje u Mađarskoj . 9. XI - Kralj evina SHS priznaje granice Albanije i povlači vojsku.

1922.

3. III Pad vlade R. Zanelle. 4. III

17. III Kraljevina SHS priznaje nezavisnost Albanije. Talij anslke trupe okupiraju Rij eku.

6. IV Zaključni protokol rimske konferencije između država nasljednica bivše Austro-Ugarske Monarhije.

9. IV - Konferencija u Santa Margheriti. 23. IV - Potpisane S antamargheritske konvencije u Rimu o izvršenju Rapallskog

ugovora. Konvencije o carinskom postupku, o krijumčai·enju. 14. VIII Obnovljen u Marij{mskim Laznama garantni pakt o d 1920. i produžen za

pet godina. 18. VIII - Mješovita komisija utvrđuj e j ugoslavensko-bugarsku granicu. 31. VIII - Marijanske Lazne - Ugovor o savezu između Kralj ev:ne Srba, Hrvata

i Slovenaca te Republike Cehoslovačke. 23. X - Protokol Jzmeđu Kraljevine SHS i Kraljevine Italije o potpisivanju spo­

razuma i konvencij a zaključenih n a dan 23. X 1922. godine u Rimu, s razmjenom pisama.

- Konvencija za opće sporazume između Kraljevine SHS i Kraljevine Italije.

- Sporazum zaključen između Kralj evine SHS i Kralj evine Italij e za izvr­šenje odredaba Ugovora sklopljenog u Rapallu 12. XI 1920. godine.

30. X - Vladu u Rimu formira Benito Mussolini. 6. XII - Završni protokol o granici s Bugarskom.

1923.

17. I - General Giardino u ime Italij e preuzima vlast na Rij eci. 12. III - Zawšena evakuacij a tzv. Ti!'eće zone na temelju Santamargheritskih kon­

venci j a od 23. X 1922.

10. V - Skloplj ena nova konvencija o slobodnoj zoni u Solunu na pedeset godina. Uz to j oš 4 protokola o željeznicama, o poštanskom prometu, o carinskom postupku i veterinarska konvencij a.

7. VII - Protokol između Kraljevine SHS i Rumunjske o produženju konvenci j e o obrambenom savezu, zaključene 7. VI 1921.

1924.

27. I - U Rimu potpisan talijansko-j ugoslavenski Ugovor o prijateljstvu i srdač­noj suradnj-i.

2. VII - Sporazum o pravoslavnim općinama u Italiji (Zadar, Trst itd.).

174

14. VII - Talij ansko-jugoslavenski ugovor o trgovini, plovi-dbi i željeznicama. 12. VIII - Jedanaest •raznih konvencija o prometu, o poštanskom, telegrafskom

drugom prometu, zaključenih s Italijom. 2;1 . VIII - Konzularna konvencij a s Italijom o nastanjivanju i o slobodnim profesi­

j ama u Dalmacij i . 15. X I - Kraljevina SHS otkazuje ugovor o savezu s Grčkom od 10 . V 1913.

1925.

13. II - Obnova r azgovora s grčkom vladom za novi savez. 6. III - Slobodna zona u Solunu predana j ugos1avenskoj državi.

20. VII - Izmj ene pisama vlada Kraljevine SHS i Kralj evine Italije u Nettunu o restitucij i dobara, prava i interesa u ':Drstu.

- Sporazum između Kralj evine SHS i Kraljevine Italije o naknadi za rek­vizicije na Rijeci, potpisan u Nettunu.

- Sporazum između Kralj evine SHS te Kraljevine ItaHj e u Nettunu o po­djeli prijašnjih austrijskih podmorskih kablova. Dopunski spmazum u Nettunu o odredbama koj e se odnose na pogra­nični promet sadržanima u prilogu »E« Ugovora o trgovini i plovidbi, zaklj učenog između Kraljevine SHS i Kralj evine Italije u Beogradu 14. VII 1924.

- Sporazum između Kraljevine SHS i Kraljevine Italije u Nettunu o kre­tanju turista u pograničnim zonama.

- Sporazum između Kraljevine SHS i Kraljevine Ito lij e o srpsko-pravoslav­nim crkvenim općinama u Rijeci, Zadru i Peroju. Sporazum između Kralj evine SHS i Kraljevine Ita:;je u Nettunu o srp­skoj pravoslavnoj općini u Trstu. Izmj ena pisama između vlada Kraljevine SHS i Kralj evine Italije u Nettunu o prij enosu mrtvih izmedu Zadra i pograničnog teritorij a. Izmj"na pisama između vlada Kralj evine SHS i Kraljevine Italije u Nettunu odnosno pravilnika potrebnog za primjenu nekih članova Kon­vencij e o carinskom postupku i pograničnom prometu između Zadra i gr<mi(:nih teritorija, potpisane u Rimu 23. X 1922. Izmjena pisama između Kralj evine SHS i Kraljevine Italij e u Nettunu odnosno j avne automobilske službe koja se ima ustanoviti radi veze Zadra s graničnim područjima.

- Izmjena pisama između Kraljevine SHS i Kralj evine Italije u Nettunu odnosno uvjerenja o porijeklu koja bi imala da izdaje trgovačka komora u Zadru. Konvencij e i sporazumi zaklj učeni između Kralj evine SHS i Kralj evine Italije u Nettunu radi :reguliranj a nekih pitanja u kojima su podj ednako zainteresirani talijanski i srpsko-hrvatsko-slovenski državljani, osobito nekih pitanj a izvršenj a Ugovora o miru s prilozima : A (Konvencija o du­govima i potraživanjima i zaključni protokol), B (Sporawm o ugovorima), C (�orazum o rekvizicijama i zaključni protokol), D (Sporazum o nak­nadf" bolničkih troškova), E (Sporazum o radnicima), F {Konvencija o raznim pitanjima socij alnog osiguranja), G (Sporazum o anonimnom dru­štvu »Cooperativa Garibaldi«), H (Opći sporazum o reciprocitetu u vezi s pitanjem socij alnog osiguranj a i završni protokol), I (Konvencija o istrazi i suzbijanju istupa učinj enih u pograničnim šumama) i · S općim zaključ­nim protokolom.

- Sporazumi zaključeni izmedu Kralj evine Srba, Hrvata i Slovenaca i Kra­lj evine Italije u Nettunu radi definitivnog reguliranj a svih pitanj a koj a t reba rij ešiti radi primjene člana 9. Sporazuma koj i se odnosi na Rijeku

175

j

\

potpisanog u Rimu 27. I 1924, kao i nekih pitanja koja se odnose n a talij anske drržavlj ane u Dalmaciji s prilo.zima: A {Sporazum o primjeni člana 9. Rimskog sporaZ;Uma J protokol o potpisu), B (Sporazum o advo­katima), e {Sporazum o pog;ranii'lnim imanjima), D (P·riv:remeni sporazum o eksproprijacijama) s općim zaključnim protokolom.

Konvencije i sporazumi zaključeni između Kraljevine SHS i Kraljevine Italij e radi definitivnog reguHranja svih pitanja koja treba riješiti radi punog i potpunog Jzvršenja sporazuma koj i se o dnooi na Rijeku potpi­sanog u Rimu 27. I 1924. s prilozima: A (Spo.razum o općim dobrima i j avnom dugu sa završenim protokolom), B (Spurazum o opskrbljivanju vodom i električnom strujom pograničnih općina Kraljevine Srba, Hrva­ta J Slovenaca), e {Sporazum o upotrebi groblja u Drenovi (Rijeka) od nekih dij elova pugraničnih općina Kraljevine SHS i prijenosu mrtvaca }zmeđu Rijeke i Sušaka), D �Sporazum o primanju u bolnicu na Rijeci srpsko-hrvatsko-slovenskih državljana), E (Konvencij a o a.rhivama koj e se odnose na teritorije dodijeljene Kralj evini Italiji i Kraljevini SHS sporazumom potpisanim u Rimu 27. IX 1924), F (Sporazum o stj ecanju državljanstva), G (Sporazum o p enzij ama), H (Sporazum o naplati poreza), I (Sporazum o održavanj-u i poboljšanju regulacije rij eke Rječine (ENEO)), L (Sporazum o komunirkacijama), M (Dopunski sporazum o carinskom nadzoru i ribolovu u vodama Rijeke 1i Sušaka), N (Dopunski sporazum Rimskom sporazumu o carinskom nadzoru), O (Dopunski sporazum Rim­skom sporazumu od 6. IV 1922 . . godine o odnosima izmedu sudskih vlasti Kraljevine SHS i Kraljevine Ita1ije) s općim zaključnim protokolom.

20. VII - Izmjena pisama između vlada Kraljevine SHS i Kraljevine Italije u Nettunu o zaposlenju radni·ka.

- Dopunski sporazum sporazumu potpisanom u Rimu između Kraljevine SHS J Kraljevine Italije 27. I 1924. o uređenju prometa, sa zaključnim protokolom.

28. X - Ugovor o miru i prijatelj stvu između Kraljevine SHS i Turske Republike.

1926.

18. III - U Parizu parafiran francusko-jugoslavenski Ugovor o prijateljstvu J su­

radnj i.

13. VI - Protokol o produženj u konvencije o obram'!Jenom s avezu između Kralje­vine SHS i Rumunjske, zaključene u Beogradu 7. Vl 1921. godine.

30. VII - Definitivna granica između Jugoslavije i Albanij e utvrđena u Firenci -protokol s 10 priloga.

18. IX - Pakt o prijatelj stvu i srdačnoj suradnji iZimeđu Kralj evine SHS i Repu­blike Poljske.

27. XI - U TiraiJJi potpisan talijansko-albanski Ugovor o prijateljstvu i sigurnosti.

1927.

6. V - Uredba o organizaciji generalne direkcije Srpske slobodne zone u Solunu.

12. V - Ugovor o trgovini i plovidbi između Kraljevine SHS i Ujedinjene Kralje­vine Velike Britanije i Irske, s listom i razmjenom nota.

27. V - Albanske vlasti hapse zbog špijunaže dragomana jugoslavenskog poslan­stva u Tirani Đuraškovića.

176

Prekid albansko-jugoslavenskih odnosa od 4. V dQ 3. VII 1927. godine. Spor rješavaju Engleska, Italij a i Francuska.

- _ -·_. .,.,_. 4. VI - Protoko.l iZimeđu Kraljevine SHS i Kraljevine Rumunjske koji se odnosi

na tromeđu, Qdređenu ProtQkolom o g.ranici u Banatu, zaključenim 24. XI 1923, s prilozima.

6. X - UgoV'Or 'O trgovini i plovidbi između Kraljevine SHS i Njemačke, s prilo­zima A i B, zaključenim protokolom, izjavom i pismom. _

l l . XI - Francusko-j ugoslavenski ugovor _ o prijatelj stvu i o izbornom suđenju međusobnih sporova potpisan u Pari zu.

22. XI - Mussolini zaključuj e s Albanij-om ugovor o savezu.

1928. 25. I - Protokol o produženju roka za obnovu ili otkaz ugovora o prij ateljstvu

i suradnji između Kraljevine SHS i Italije od 27. I 1924. do 28. VI 1928.

13. VIII - Nettunske i Beogradske konvencij e ratificirane u Narodnoj skupštind u , B eog.radu.

27. VIII - Opći ugovor o odricanju od rata kao oruđa nadonaine politike (Briand--Kelloggov pakt) .

·

l. IX - Proglašenje Albanije kraljevinom.

18. IX - Kralj evina SHS priznaje Ahmeda Zogua za albanskog kralj a.

19. IX - Protokol o produženju saveza s čehoslovačkom od 31. VIII 1922.

11. X - Pr-otokol o rj ešenju pitanja o Slobodnoj zoni u. Solunu.

14. XI - Ugovor " trgoVlini i plovidbi između Kraljevine SHS i Čehoslovačke Re­publike, sa završnim protokolom.

1929.

21 . I - Ugovor o prij ateljskom.raspravljanju spornih pitanja (koncilijaciji) izme­đu Kraljevine SHS i SAD.

27. I - Prestao važiti ugovor o prijateljstvu s Italijom od 27. I 1924. godine.

30. I - Konvencija o trgovtni i plovidbi između Kraljevine SHS i Francuske, s protokolom i listama.

17. III - Sest protukola o uređenju Slobodne zone u Solunu.

27. III - Pakt prij ateljstva, mirenja i sudskog raspravljanj a između Kraljevine SHS i Grčke Republike.

211. V - Protokol kojim se produžuj e konvencija o obrambenom savezu između Kraljevine SHS i Kralj evine Rumunjske od 7. VI 1921.

- Protokol kojim se produžuj e ugovor o savezu između Kralj evine SHS i Republike Čehoslovačke, zaklj učen 31. VIII 1922.·

- Opći akt o koncilij aciji, izbornom suđenju i uređenju sporova sudskim putem između država Male Antante.

12. VII - Haaški sud donio odluku da se srpski i jugoslavenski zajmovi u Fran­cuskoj trebaju platiti u zlatu, a ne u papirnatom franku.

27. IX - Konvencij a o trgovini i plovidbi između K'!'alj evine SHS i Kraljevine Spanjolske, s priloženom listom i zaključnim protokolom.

23. XII - Ukaz o otvaranju poslanstva Kralj evine Jugoslavije u Haagu.

1930. 14. II - Sporazum između Bugarske i Jugoslavije: l. o ·uređenju dvovlasničkih

imanja u roku od dvije godine; 2. o održavanj u reda n a granici.

25. III Zakon o uređenju Ministarstva vanjskih poslova i diplomatskih i kon­zularnih zastupništava Kraljevine Jugoslavij e u inozemstvu.

177

30. III - Ugovor o arbitraži i koncilijacij,i, zaključen sa Spanjolskom.

5. IV - Zakon o a-rhivama Ministarstva vanj sk!ih poslova i diplomatskih i kon­zularnih za.stupništava Kraljevine Jugoslavije u dnoz�mrstvu.

14. IV - Pravilnik o istraživanjima u -glavnoj arhivi Ministarstva vanjskih poslova i o neslužbenom obj avlji-vanju diplomatskih :i konzula·rnih dokumenata.

20. IV - Zakon o uređenju j ugoslavenske Slobodne zone u Solunu.

211. VI - Jugoslavensko-rumunj ska agrarna konvencifa rz:aključena u Bukureštu.

27. VI - Dopunski sporazum Ugovoru o savezu i prij atelj stvu Male Antante (Sta-tut Male Antante).

3. XII - Razmjena nota između polj-ske i j ugoslavensk.e vlade o abnavlj anju ugo­vora o prij ateljstvu i srdačnoj suriHinjl između Polj·ske i K�alj evine SHS, zaklj učenog u 2enevi 18. IX 1926.

1931.

23. X - Razmj ena nota između Jugo,slav:ij e i Italije o :revil'liji i otkazivanju ugo­vora o trgovini i plovidbi od 14. VII 1924.

1932.

28. III Ukaz � ukidanju stalne delegacije u Međunarodnoj dunavskoj komisij i . 25. I V - Dopunski sporazum u z Ugovor o trgovini ri plovidbi između Kraljevine

SHS i Kraljevine Italije od 14. VII 1924, s prilozima A i B, protokolom i zaključnim protokolon •.

1.4. XII - Mussolini izjavljuje u St!na�u da je politika Jugoslavije prema Italiji »Vandalizam i terori·zaPl« (u povodu ·razbij anja mletačkih lavova u Tro­giru).

1933.

4. I - Novi trgovinski ugovor s Italijom.

16. II - Pakt o organizacij i Male Antante.

4. VII Konvencija o definiciji napadača s prilogom uz član III Konvencije.

29. VII - Trgovinski sporazum između Kraljevine Jugoslavije i Republike Nje­mačke zaključen razmj enom nota.

10. X - Opći akt o nenapadanju i konciLij aciji.

27. XI - Ugovor o prijateljstvu, nena.padanju, sudskom raspravlj anju, arbitraži i koncilijaciji između Kraljevine Jugoslavije i Republike Turske.

13. XII - Bugarski kraljevski par u svečanoj posjeti kraljevskom pa'!'u Jugoslavij e u Beogradu.

·

1934.

9. II - Potpisan pakt Balkanskog sporazuma s dodatnim protokolom (parafiran 4. II 1934).

17. III - Rimski protokoli između Italije, Austrije i Mađarske.

l. V - Trgovinski ugovor izmeđ·u Kralj evine Jugoslavije i nj emačkog Reicha sa zaključnim protokolom.

- Turistička konvencija i=eđu Kralj evine Jugoslavije i Nj emačke, za­ključena specijalnim protokolom.

26. VI - Ukaz o otvaranju poslanstva Kraljevine Jugoslavije u Madridu.

178

16. IX - Zaoštravanje talij ansko-jugoslavenskih odnosa ; množe se ozbiljni inci­denti n a g-ranici ; demonstracije unutar obje zemlje. Mussolini najzad p�ijeti u Milanu (6. listopada).

29. IX - Troj na turi�Stič:ka konvencij a između država Male Antante.

30. IX - Pa�t između Jugoslavij e i Bugarske.

9. X - Marseilleski atentat.

22. XI - Jugoslavdj a se j avlj a s tužbom pred vij ećem Društva naroda u vezi s ubojstvom kralj a Aleksandra u Marseilleu.

5. XII - Vlasti !iz Jugoslavije prebacuju Mađare vreko granice u Mađarsku.

7. XII

8. XII

9. XII

10. XII

7. I 6. i 7. VI

24. VI

24. VIII i

Spor pred vijećem Društva naroda.

Mađa!'li podnose �Svoj odgovor - kontr-a tužbu.

Francuska vlada šalje vi,smo ,glavnom sekretaru Društva naroda o među­narodnoj konvenciji za uništavanj e terorizma.

Jugoslavenske vlasti obustavlj aju protjerivanje Mađara. Vij eće Društva naroda donosi odluku o sporu i imenuje odbor za proučavanje pitanja o teroDizmu.

1935. - Sporazumi Laval-Mussolini .

Hermann Gi:iri.ng u Beogradu.

- Milan Stoj adinović postaje .predsj edni·k vlade i ministar vanjskih poslova.

30. VIII - Sastanak Stalnog savjeta ministara vanjskih poslova Male Antante na Bledu.

3. X - Napad fašističke Italije na Etiopiju.

1936. 7. III - Nj emačka ulazi u (dotad) demilital'lizirano Rajnsko područje.

1 1 . VII - Rj ešenj e ministra financij a o ukidanju privrednih sankcija prema Italiju. - Rješenj e Ministarskog savjeta o ukidanju zabrane izvoza i provoza oruž­

j a, munioij e i -ratnog materijala u Italiju <i njene kolonije.

:w. VII -- Sporazum u MontTeuxu o moreuzima (Francuska, Velika Britanij a, Grčka, Japan, Rumunjska, Turska, SSSR i Jugoslavija).

26. IX - Dopunski protokol uz Ugovor o trgovini i plovidbi između . Kraljevine SHS d Kraljevine Italij e od 4. VII 1924.

17. X -·- Tajni sastanak Hitlera s knezom Pavlom u 13erghofu.

22. X - U Berlinu potpisan Pakt protiv Kominterne. Potpisan Protokol Ciano-Neurath o zajedničkom nastupanju Italije i Njemačke.

1. XI - Mussolini u govoru u Milanu naj avljuje nastanak • Osovine Rim-Berlin.

1937. 24. I - Ugovor o prij ateljstvu između Jugoslavije i Bugarske.

25. III - Političlci sporazum između Jugoslavije i Italije. Dopunski sporazum uz Vgovor o trgovini i plovidbi od 14. VII 1924. i uz dopunske sporazume od 25. IV 1932, od 4. I 1934. i od 26. IV 1936, o pro­širenju postojećih trgov1inskih razmjena i o crazvij anju općih privrednih odnosa dzmeđu Jugoslavije i Italije.

179

4. i 5. V - Sastanak StalnGg •savjeta ministara vanjskih pGslova Male Antante u Sinaj i.

7. do 9. VI - Njemački ministar vanjskih poslova N eura th u Beogradu.

14. IX --:- Nyonski sporazum, s prilozima I i II ,j s mapom. 17. IX - Dopunski sporazum uz Nyonski sporazum.

15. X - Dopunski protokol uz Ugovor o trgovini i o plovidbi između Kraljevine SHS i Kralj evine Jtalije, potpisan na dan 14. VII 1924.

1938.

13. III - »Anschluss<�

Austrij e. . 2•1. III - Ukaz o ukidanju poslanstva Kraljevine Jugoslavij e u Beču.

- Ukaz o otvaranju generalnog konzulata Kraljevine Jugoslavije u Beču. 3•1. VII -· U Solunu potpisan sporazum •između Bugarske na j ednoj, a država članica

Balkanskog sporazuma na drugoj strani, kojim s e Bugarskoj priznaje ravnopravnost u naoružavanju.

211. do 23. VIII - Sastanak Stalnog savjeta ministara vanjskih poslova Male Antante na

Bledu (>>Sj ednica od pokapanj a«). 25. X - Kompenzacijski spvrazum između Jugoslavij e i Njemačke.

1939.

10. II - Trgovinski ugovor između Jugoslavije i F::-ancuske. l. III - Sporazum između Kralj evine Jugoslavij e i �raljevine Italije o · pitanju

državljanstva stanovnika sela Mahovcjana. 22. IV - U Venecij i sastanak Ciano - Cincar-Marković.

3. V - Sporazum radi proširivanja jugoslavensko-talijanskrlh ugovora zuma na Kralj evinu Albaniju.

spora-

19. V - Sporazum između Kraljevine Jugoslavije i KraljeVline Italije o primjeni agrarne reforme na talijanske državljane u prijašnjoj pokrajini Dalma­cij i , s prilogom i završnim protokolom.

22. V - >>C':elični pakt« između Njemačke i Italije. 10. VIII - Uredba sa zakonskom snagom o uređenju Ministarstva vanjskih poslova

i diplomatskih i konzularnih zastupništava Kraljevine Jugoslavij e u inozemstvu.

l. IX - Hitler napada Poljsku. 2. IX - Objava jugoslavenske vlade o neutralnosti u sukobu.

23. XII - Rješenj e o ukidanju generalnog konzulata Kraljevine Jugoslav:j e u Bra­tislavi i na nj egovu mjestu otvaranj e -diplomatske agencije Kraljevine Jugoslavij e.

30. XII - Trgovinski sporazum između Jugoslavije i FTancuske.

1940.

2---4 . II - Sastanak predstavnika država članica Balkanskog sporazuma u Beogra­du na koj em je produžena važnost ugovora Balkanskog sporazuma na daljih sedam godina.

ll . V - Ugovor o trgovini i plovidbi između Kraljevine Jugoslavije i Saveza So­vjetskih Socijalističkih Republika s Dopunskim protokolom.

180

16. V - Uredba o osiguranju neutralnosti u pogledu štampe. 213. V - Pravilnik o izmjeni i dopuni Pravilnika o načinu otkupa nekretnina tali­

j anskih državljana u Mahovlj anima, u banj olučkom kotaru, dodjeljiva­njem nekretnina agrarnim interesentima, procjeni i otplati.

24. VI - Sporazum o uspostavlj anj u diplomatskih odnosa između SSSR li Jugo­slavije.

25. VI - Ukaz o otvaranju poslanstVIa Kraljevine Jugoslavije u Moskvi. 3 . VIII - Ugovor o trgovini i plovidbi između K-raljevine Jugoslavije i Republike

Slovačke. 27. IX - Trojni pakt između Njemačke, Italije i Japana. 20. XI - Pristup Mađarske Trojnom paktu. 23. XI - Pristup Rumunjske Troj nom paktu. 24. XI - Pristup Slovačke Trojnom paktu, 28. XI - Cincar-Marković kod Hitlera u Berchtesgadenu (Berghof).

1 2. XII - Ugovor o prij ateljstvu između Kralj ev-ine Jugoslavije i Kraljevine Ma­đarske.

1941.

14. II - D. Cvetković i Cincar-Marković kod Hitlera u Berchtesgadenu (Berghof). l . III - Pristup Bugarske Trojnom paktu. 4. III - Knez Pavle kod Hitlera.

20. III - Zaključak Krunskog savjeta u Beogradu da J•ugoslavij a pristupa Trojnom paktu.

25. III - Jugoslavij a pristupa Trojnom paktu. 27. III - Državni udar generala Dušana Simovića.

5. IV - Ugovor o prijateljstvu i nenapadanju između Kraljevine Jugoslavij e i SSSR, zaklj učen i potpisan u Moskvi.

6. IV - Nj emačka napada Jugoslaviju.

1 3 1

\

-Jugoslavenske vlade 1 9 1 8-1 94 1 .

l . Prva vlada St<lj ana Protića (od- 20. prosinca 1918) ;

2. Prva vlada Ljube Davido.vića (od 16. 1kolovoza 1919) ;

3. Druga vlada Lj u be Davklovića {od 18. listopada 1919) ;

4. Dr-uga vlada Stojana Protića (od 19. veljače 1920) ;

5. Prva vlada Milenka Vesnića (od 17. svibnj a 1920) ;

6. Druga vlada Milenka Vesni ća (od 18. kolovoza 1920) ;

7. Prva vlada �ikoJe Pašića (od l . s·ij ečnj a 1 92 1 ) ;

8 . Druga vlada Nikole Paši a a (od 26. ožujka 1921) ;

9. Treća vlada Nikole Pašića (od 24. prosinca 192 1 ) ;

1 0 . Cetvrta vlada Nikole Pašića (od 1 6 . prosinca 1922) ;

lL Peta vLada Nikole Pašića (od 4. svibnj a 1923) ;

12. S esta vlada Nikole Pašića (od 27. ožujka 1924) ;

13. Sedma vlada Nikole Pašića {od 21. �vibnja 1924) ;

14. Treća vlada Ljube DavidoV'iĆia (od 27. srpnj a 1924) ;

15. Osma vlada Nikole Pašića (od 6. studenog 1924) ;

16. Deveta vlada Nikole Pašića (od 29. travnja 1925) ;

17. Deseta vlada Nikole Pašića (od 18. srpnj a 1925 ) ;

18. Prva vlada Nikole Uzunovića (od 8. travnj a 1926) ;

19. Druga vlada Ni kv le Uzunovića {od 15. travnja 1926) ;

20. Treća vlada Nikole Uzunovića (od 24. prosinca 1926) ;

2L Cetvrba vlada Nikole Uzunovića (od L veljače 1927) ;

22. Prva vlada Velj e Vukičevića (od 1 7 . travnja 1927) ;

23. Druga vlada Velj e Vukičevića (od 23. veljače 1928) ;

24. Vlada Antona Korošca (od 27. srpnja 1928) ;

25. Prva vlada Petra :Zivkovića (od 6. sij ečnj a 1929) ;

26. Druga vlada Petra .Z ivkovića (od 3. rujn a 1931) ;

27. Treća vlada Petra 2ivkovdća {od 5. sij ečnj a 1932) ;

28. Vlada Vojislava Marinkovića (od 4. travnj a 1932) ;

29. Prva vlada Milana Srškića (od 2. srpnj a 1932) ;

30. Druga vlada Milana Srškića (od 5. studenog 1932) ; 3L Peta vlada Nikole Uzunovića (od 27. siječnja 1934) ;

32. Sesta vlada Nikole Uzunovića {<ld 18. travnj a 1934);

33. Sedma vlada Nikole Uzunovića (od 22. listopada 1934) ;

34. Vlada Bogoljuba Jevtića (od 20. prosinca 1934) ;

3ti. Prv.a vlada Milana Stoj adinovića {od 24. lipnj a 1935) ;

36. Druga vlada Milana Stojadinovića (od 2�. prosinca 1938) ;

37. Prva vlada Dragiše Cvetkovića (od 5. velj ače 1939) ;

38. Druga vlada Dr.agiše Cvetkovića (od 26. kolovoza 1939) ;

39. Vlada generala Dušana T. Simović�;� (od 27. ožujka 1941).

182

Jugoslavenski ministri van_jskih poslova

L Ante Trumbić (u prvoj ·i drugoj Proti'ćevoj vladi, prvoj i dru.goj vladi Lj . Davi-dovića, u prvoj d drugoj vladi M. Vesnića) ;

2. Nikola Pašić (u prvoj, drugoj i trećoj Pašićevoj vladi) ;

3. Momčilo Ninčić (u trećoj , četvrtoj, petoj, šestoj i sedmoj Pašićevoj vladi) ;

4. Voj islav Marinković i{u trećoj vladi Lj. Davidovića) ;

• 5. Momčilo Ninč:ć (u osmoj , devetoj i desetoj vladi N. Pašića, u prvoj i drugoj vladi N. Uzunovi-ća) ;

6. Ninko Perić {u trećoj i četvrtoj vladi N. Uzunovića) ;

7. Vojislav Marinković (u prvoj i drugoj vladi V. VukićeV1ića, u vladi A. Korošca, u prvoj, drugoj i trećoj vladi P. 2ivkovića, u vladi V. Marinkovića) ;

8. Bogoljub Jevtić (u prvoj i drugoj vladi M. Srškića, u petoj , šest-oj i s edmoj vladi N. Uzunov·ića i u vladi B. Jevtića) ;

9. Milan Stoj adinović (u prvoj i drugoj vladi M. Stojadinovića) ;

10. Aleksandar Cincar-Ma-rković \U prvoj i drugoj vladi D. Cvetkovića) ;

11 . Momčilo N:inčić .(u vladi genera'la D. Simovića).

183

(

l l

( l (

O s v r t n a l i t e r a t u r u

Diplomatska se historij a razlikuj e od historije diplomacij e. Dok j e historij a diplomacije historija koja prikazuj e historijski razvitak instrumenata što državi služe za uspostavljanje i održavanje njenih međudržavn1h odnosa, za vođenje njene vanjske politike, tj . njene diplomacije, diplomats�a je historija ona grana povijesnih znanosti koj a proučava vanjsku politiku ·države, njene međudržavne odnose u histo­rijskom tijeku. Zato je nj eno polje istraživanj a (pretežno) vanjska politika države, dok je predmet istraž'ivanj a historije diplomacije - diplomacija (diplomacija Vene­cije, Francuske, SAD, SSSR ili Du•brovnika).

Diplomatska historija (Histoire diplomatique, Di<ploma·tic history, Di.p�o�atische

Geschichte) vrlo je bogata radovima i njoj se u VISokoškolskoJ nastav! pndaje, oso­

bito na Zapadu, veliko značenje, posebno u onim visokoškolskim ustan�vama u . ko­

j ima se usmjeravaju kandLdati za ulazak � d!ploma�sko-konz.�larnu sluzb�, va�J

__sku

trgovinu, politiku oi drugo. Tako je na pnm]er u c1tavu. sv

.J]etu poznatoJ pa_nskoJ

Slobodnoj školi · političkih znanosti (osnovanoj 1871) - kOJ U je sa SJaJmm uspjehom

završio kao njen laureat Stjepan Radić - predmet diplomatska historija pr.edsta;­

ljao u diplomatskoj sekciji j edan od daleko najvažnijih predmeta. Preda':'ah su j e,

u međuratnom razdoblju, učitelj i ranga G. Pagesa, P. Raina, Chr. Schefera 1td.

Brojni su priručnici, pregledi i udžbenici : područja diplomats.ke hi�torije .�li

opet pokušaji da se u dj elu zahvati šire i pruži sinteza s tog .po�ruč] a, koJ � . se mzu

na policama biblioteka nakon svršetka rata 1945. godme. OvdJe cemo JzdvOJlh samo

neke : G. M. Gathorne-Hardy, A short History of International Affairs, 1920 to 1939,

Third revised Edition to the Outbreak of War, London-New York-Toronto 1947 -

koristan pregled svjetske politike u međuratnom razdoblju; Maxime Mourin, Histo­

ire des grandes puissances. Du traite de Versailles aux traites de Puis. 1919-1947,

' Paris 1 947 - također zanimlj iv pregled politike velesila, komponira n, međutim, tako

da je svaka svj etska velesila dobila posebno poglavlje (Francuska, Njemačka, ':elika

Britanija, Italij a, SSSR, SAD, Kina i Japan) ; Sir Charles Petrie, Diplomatic H1story

1713-1933, London 1947 - sažet, ali čitak pregled koji seže daleko u prošlost (Evropa

i mir u Utrechtu), pisan u namjeri da ocrta glavne niti koje su - kako sam ac::or

navodi u predgovoru - više od dva stoljeća prolazile kroz diplomatsku his:onJu;

Rene Albrecht-Carrie, A Diplomatic History of Europe Smce the Congress of Vtenna,

New York 1958 - djelo s mnogo većim pretenzijama. poznatog američkog historičara,

pisca uspjele monografij e : Italija na Pariškoj mirovnoj konferenciji ; J.-B. Durose�le,

Histoire diplomatique de 1919 a nos j ours, Paris 1966 {četvrto izdanje) - vrlo �SPJ �� šno koncipiran i pregledno napisan sveučilišni udžbenik ·profesora na Sorbonm kOJI

bi u nas svakako valj alo prevesti; E. H. Carr, The Twenty Year's Crisis 1 9 19--1939.

An Introduction to the Study o f International Relations, London 1970 -:- knjiga kojoj

historičar Andrej Mitrović upućuje ovakav kompliment: »'Reč je o delu istoričara

koji originalno postavlja probleme, traga za suštinama pr.oučavanih tema i nudi sintetične poglede.«

P�sebno mj esto zauzima u nas prevedena sovjetska Historija diplomacije (l-III, Zagreb 1951) koj a, međutim, nosi pogrešan naslov, j er se tu radi o diplomatskoj historij-i, a ne historiji diplomacije. To isto dogodilo se i njenom prethCJdniku: knjizi engleskog historičara R. B. Mowata, A History of European Diplomacy 1914-1925 (New York - LondCJn 1931), gdje je autor dao diplomatskohistorijski pregled evrop­ske politike od Londonskog ugovo.ra 1915. godine do Locarnskog 1925. godine.

Dakako da ·se istraži.vanja diplomatskih historičara uvelike olakšavaju objav­

ljivanjem dokumenata u nizu posebnih serija. Poslije 1945. ·godine započeli su zapadni saveznici (Velika Britanija, SAD i Francuska) s objavlj ivanjem njemačkih dokume-

184

nata zaplijenjenih prilikom nadiranja njihovih armija u Njemačku pred kraj rata. To su poznate serije diplomatskih <iokumenata u prijevodu na engleski {Documents on German Foreign Policy) i francuski .(Les Archives s ecretes <ie la Wilhelmstrasse. Documents). Nijemci su s objavljivanjem tih dokumenata započeli u originalu, •i to je njihova poznata serij a : Akten zur deutschen .auswartigen Politik 1918-1945. Aus dem Archiv des deutschen Auswartigen Amts (u pet serij a : A, B, C, D, E). Britanski je Foreign Office pokrenuo službenu · publikaciju dokumenata pod naslovom: Docu­ments on British Foreign Policy 1919-1939 (u nekoliko serij a). Američki j e State Department nastavio s objavljivanjem ,svoje zbirke: Papers Relating to the Foreign Relations of the United States, a Francuzi su, s malim zakašnjenj em, pokrenuli služ­benu seriju Ministarstva vanjskih poslova : Documents diplomatiques fr.an�ais 1932-

-1939 {u .dvije serije: prva - 1932-1935; ;druga - 1936-1939). Talijani su pregH <ia u nizu vrlo razgranatih serija obj ave svoju diplomatsku gr.ađu od 1861. do drugog svjetskog rata (I documenti diplomatici italiani), a i Sovjet; objavljuj u vanjskopo­litičku dokumentaciju pod naslovom ,D:oKyMeHTM BHeumeii nOJIMTMKM CCCP. Mi još uvijek ne raspolažemo s kolekcijom naših diplomatskih dokumenata (Kralj evine Srbije, pa Kraljevine SHS odnosno Jugosiavije) iako bi Diplomatski arhiv Saveznog sekretal'ijata za vanjske poslove mogao pružiti izvanredno zanimljiv i koristan ma­terijal za takvo izdanje.

Valja odmah dodati i to da iz međuratnog razdoblja raspolažemo s oskudnom literaturom .s tog područja. Dr Rudolf Maixner, u svom pregledu: Pregled vanjskih odnosa Kralj evine SHS (Jugoslavij e) (Obzor, Spomen knj iga 1860-1935, Zagreb, 1935, str. 105-108), pokušao je skicirati kako je za nas protekla Pariška mirovna konfe­rencija, kako je .došlo do razgraničenja s Italijom i kako su nastale ugovorne obaveze iz ugovora s Francuskom, »saveznog sustava Malog Sporazuma (Mala Antanta)« i Balkanskog sporazuma. Knjiga Jovana D. Dragutinovića: Diplomatska i poiitička istorija južnih Slovena od 1833 do 1920 (Beograd 1938 - drugo prerađeno i dopunj eno i7.danje) zapravo predstavlja prepričana predavanj a prof. Grgura Jakšića. »Osnova ovuj knjizi su zabeležena predavanja profesora diplomatske istorije na univerzitetu

·u Beogradu - navodi Dragutinović u predgĐvoru -, koja su dopunjena, u koliko j e bilo praznina zbog neredovnih i skraćenih predavanj a, iz solidnih istoriskih izvora i propraćena potrebnim razmatranj ima, trudeći se da -u njoj student nađe potrebnu građu da se spremi za ispite i da zna srediti svoj a dalja istraživanja. Tako je obu­hvaćen - nastavlj a on - skoro ceo jedan vek političkog razvitka i vodi čitaoca lancem pojava i .događaja, koji su povezani po svojoj prirodnoj i uzročnoj vezi, izo­stavlj ajući suvi�no i ne zatrpavajući ono što je glavno. Tako je ovde obrađen pre­gledno period -razvitka naših političkih i diplomatskih odnosa od 1833. godine kada je Srbija dobila granice pa do naših dana, dodirujući i najvažnije međunarodne ugovore koji danas važe i regulišu međunarodni položaj i granice Kraljevine Jugo­slavije prema svim državama sa kojima smo u dodiru.« Valja reći da tu prevladava politička (a ne diplomatska) histor.ij a, 'Cla je ponešto zahvaćen i rat 1914-1918. i da poglavlje (završno) o granicama Kraljevine Jugoslavije obuhvaća svega nepune četiri stranice (154-157). Knjiga Dije Pržića: Spolj ašnja politika Srbij e (1804-1914) (Beo­grad 1939) predstavlja pregled vanjskih odnosa Srbije do sarajevskog atentata 1914. godine i tek u dvije knjige Jovana M. Jovanovića: Diplomatska istorij a Nove Evrope 1918-1938 (l-II, Beograd 1938-1939) pruža nam se mnoštvo građe i o vanjskoj politici jugoslavenske države, nižući činjenice. I sam pisac, u predgovoru prve knjige, to priznaje : >>Ova knjiga je samo prosto izlaganje glavnih događaja u Evropi od versaljskog ugovora do kraja 1934. Ona je pregled glavnih događaj a najbliže juče­rašnjice; u njoj nije ništa naročito tumačeno, događaji nisu gledani ni kroz kakvu prizmu. Ako je što tumačena to je donekle izraz ličnoga i shvatanj a i ocena opštega osećanja, pojava i događaja. Sasvim prirodno izgleda da se tako radi a ne drukčije kad je reč o d anašnj ici. Zabeležiti i srediti po mogućstvu samo utvrđene činjenice po hronološkom redu i po spoljašnjoj [i] unutrašnj oj vezi, to je bio cilj ove knjige, a ne što drugo.« Jovanovićeve dvije knjige - koje su diplomatska historija i Evrope i

jugoslavenske države - nisu, međutim, dobro komponirane; nisu pregledne; mate-

185

rijal j e obilan, ali i nesređen i njihJva je v-rijednost V'iše u građi koju sadrže nego u izlaganju koje pružaju. No u njih je JovanovLć n esumnjivo uložio mnogo truda t prikupio mnoštvo podata�a, donoseći i poj edine tekstove ugovora, statističke podatke nekih država, kronologiju događaj a i bibliografiju. Stoga i njegove knjige predstav­ljaju pionirski pothvat, pothvat što ga je tek danas visoko nadmašio - u pogledu historije Evrope u međuratnom razuoblju - Andrej Mitrović sa svojom knjigom »Vreme netrpeljivih: Evropa 1919-1939« (Beograd 1 974). Za vanjske odnose jugo­slavenske države, međutim, ostaje J. M. Jovanović još uvij ek polazište. Diplomatska historij a Centralnih sila 1882-1915. u dva sveska (Zagreb 1938-1939) Vladimira Suleka prepričava poznate događaj e i poteze uz obilno citiranje međunarodnih ugo­vora (na francuskom !) i korištenje literature, što se u j oš gorem obliku ponavlja u knjižici istog autora pod naslovom : Ugovorni temelj i europske politike današnjice. Diplomatska strana (Zagreb 1942).

Poslij e oslobođenj a 1945. godine prva j e Julijana Vrčinac pokušavala da siste­matizi.ra gradivo i da prikaže razvitak evropskih država u međuratnom razdoblj u. To su nj ene dvije knjige tiskane kao skripta, a sadrže njena predavanja n a nekada­šnjoj Novinarskoj i diplomatskoj visokoj školi u B eogradu (Opšta istorij a. O d ver­sajskog mira · do II svetskog rata, I-II, Beograd 1951-1952). Kasnije je J. Vrčinac tu problematiku proširila i obuhvatila i rat 1939-1941. u novoj knjizi : Opšta istorij a novog veka. S osvrtom na nacionalnu istoriju (od 1919 do 1946) (Beograd 1954). U svom prilogu : Spoljna politika Jugoslavije u periodu 1919-1941 godine, obj avljenom u zborniku predavanj a pod naslovom »Iz istorij e Jugoslavij e 1 9 18--1945« (Beograd 1958, str. 298-313) J. Vrčinac ušla je u materij u koju obrađuj e i ovaj naš pregled. Ona u svom prilogu polazi od tvrdnj e da je j edno od bitnih obilj ežja j ugoslavenske vanjske politike u čitavu predratnom ·razdoblju njena nesamostalnost, njena zavisnost od politike velesila. Do 1935. godine vanjska politika bila j e - po nj enom mišlj enju ­u znatnoj mjeri produženj e francuske vanjske politike na B alkanu i u srednjoj Evro­pi, dok je od 1935. godine u potpunosti produženj e njemačke i talijanske vanjske po­litike u ovom dijelu Evrope. Za čitavo to vrijeme između dva rata Narodna skupština imala je najmanje utjecaja na vanjsku politiku zemlj e j er je njome rukovodio Dvor. Cvrsta povezanost Aleksandra Karađorđevića s francuskim i engleskim kapitalom određivala je i nj egov stav prema vanjskoj politici Jugaslavij e ;. nj eno podređivanje interesima u prvom redu Francuske. Povezanost, pak, kneza Pavla s nj emačkim ka­pitalom dovela je do pretvaranj a jugoslavenske vanjske politike u oruđe vanjske politike fašističkih država. Upravlj anje vanjskom politikom iz Dvora u ime onih buržoaskih krugova koj i su bili povezani s francuskim, odnosno nj emačklim kapitalom tražilo j e - piše ona - i prikladne ljude za položaj ministra vanjskih poslova, ljude koj i će biti izvršitelji volje Dvora Q krupne buržoazij e koju je Dvor predstavljao. Osim prvih početaka Kraljevstva SHS, kad je A. Trumbić bio ministar vanjskih poslova (1919-1920) u vladi Ljube Davidovića (!), portfelj Ministarstva vanjskQh poslova od kraj a 1 920. godine bio je isključivo u rukama velikosrpskih hegemonista. Logična posljedica takve vanjske politike, rukovođene iz Dvora, a diktirane iz ino­zemstva, jest u tome - zaključuj e J. Vrčinac - što je ona najčešće bila štetna po nacionaine interese, a korisna za velike sile. Dosljedno provodeći francusku vanj sku politiku vlade Kralj evine SHS odbile su da pr.iznaju revolucionarnu vladu Sovjetske Rusij e ; protivno interesima naroda, vladajuća je buržoazija preuzela neprijateljski stav velikih sila i prema Sovjetskoj Mađarskoj ; zbog .nesređenih odnosa sa susjednim zemlj ama vlada Jugoslavije morala je držati trupe na svim stranama : prema Italiji - zbog agresivne politi·ke talij anskih imperijalista i prijelaza demarkacione linij e ; prema Austrij i - zbog neprekidnih sukoba u Koruškoj ; prema sj evernoj Albanij i, čiji je sj everni dio željela osvojiti i guje j e svakodnevno uolazilo do manjih čarki i sukoba, kao i na bugarskoj granici. Zbog tih razloga i zbog spremnosti proletarijata Jugoslavij e da brani mađarsku revoluciju, vlada Jugoslavije bila je prisiljena da odustane od oružane intervencije. Prema uputama i >>prij ateljskim savjetima« Fran­cuske - tvrdi ona dalj e - vlade Jugoslavije započele su politiku zbliženj a s Rumunj ­skom i Cehoslovačkom; Francuskoj je u srednjoj Evropi bio •potreban kordon država

186

vezan uz nju koji bi provodio njenu ,politiku i prema Sovjetskoj Rusiji i prema Nj emačkoj. Stoga su nastojanja francuske diplomacij e u prvim poslij eratnim godina­ma bila usmj erena na stvaranj e koalicij a koj e bi obuhvatile države od Baltik� do B alkana. Jedna od tih koalicija trebalo j e · da obuhvati Cehoslovačku, Rumunjsku i Jugoslavij u. Spominje, dalje, zaključivanj e dvostranih ugovora država Male Antante s istim s adržaj em: obrana versaj sko-vašingtonskog sistema ( !) i granica država pot­pisnica utvrđenih mirovnim ugovorima u Trianonu i Neuillyju. Jugoslavij a je - po mišljenju autorice - predstavljala na Balkanu .sigurno uporište francuske politike ; Mala joj j e Antanta stvorena na inicijativu Francuske i tako dalje.

J. Vrčinac napisala je opširnij i udžben�k pod naslovom: Naša najnovija istorij a. Pregled (1919-1945), što ga je u Beogradu 1967. godine objavio Zavod za izdavanj e udžbenika SR Srbij e i u nj emu u više poglavlja obradila i vanjsku politiku jugo­slavenske države. U njima češće ponavlj a svoj e postavke poznate otprije, ali ima i mnoštvo novih tvrdnj i. Tako, na primj er, piše da je već i samo priznanje Kralje­vine SHS kao države, u prvom redu njenih dojučerašnjih saveznika u ratu (VeHke Britanije, Francuske i Italije) zavisilo od potpisivanja neravnopravnih ugovora u Saint-Germainu (zajedno s Konvencijom o nacionalnim manjinama i odredbom o plaćanju takozvane takse za oslobođenje) i u Rapallu. Po cij enu odricanj a od nacio­nalnog teritorija koj i su velike sile dodijelile Italij i, Austriji i Mađarskoj , po cijenu priznavanj a prava mij ešanj a velikih sila u unutrašnj e poslove Jugoslavije pod zna­kom >>zaštite« nacionalnih manjina, Jugoslav.ij a j e konačno bila· priznata kao država - piše ona. U vanjskoj politici vladajući krugovi Jugoslavije orijentirali su se u prvom redu na Francusku. To nije bilo teško ostvariti jer su Francuska i Jugoslavija ( !) sudjelovale u prvom svj etskom ratu n a ·istoj strani, obje su rat doživj ele na svom teritoriju, obje su u ratu pretrpjele teška ratna razaranja, obje j e ugrožavala Nje­mačka, obje su bile zainteresirane za naplatu ratne štete, obje su se zalagale za odr­žavanj e versajske podjele svijeta, za obranu versajskog sistema i očuvanj a granica stvorenih mirovnim ugovorima 191&. gc.Jine. Autorica ponavlja svoju raniju tvrdnju da je pitanje j ugoslavensko-talij 2člske granice bilo riješeno ugovorima u Saint-Ger­mainu, Rapallu i Rimu. >>Sen-žermenskim mirom Italij a j e dobila od j ugoslovenske teritorije deo Julijske Krajine, Slovenačko Primorje sa Trstom i Istru«. Navodi dalje da je u Genovi bio zaključen ugovor poznat pod imenom Santamargheritske kon­vencij e; da je Mirovna konferencija 1919. godine bila u Versaillesu; da je postojao versaj sko-vašingtonski mirovni sistem ; da je Hitler proveo plebiscit u Saarskom području; da je Balkanski sporazum predstavlj ao sigurnu branu fašističkoj agresij i u Podunavlju i na Balkanu, branu revanšističkim težnjama, kako fašističke Njemačke i Italije tako i Mađarske i Bugarske ; da je »fašistička vlada Nemačke<< bila zainte­resirana za ubojstvo francuskog ministra vanjskih poslova L. B arthoua; da je sudet­ska manj ina u Cehoslovačkoj bila organizirana u >>Nacional-fašističkoj stranci<< ; da je vlada M. Stojadinovića 25. III 1937. zaključila s Italijom. ugovor >>O večnom prija­teljstvu«; da j e j ugoslavenska vlada odbijala da izvrši svoje savezničke obaveze prema Cehoslovačkoj itd. Dakako da takvi podaci nisu mogli pomo6i i olakšati rad na ovom našem pregledu.

Srećom, naša historiografija i na polju diplomatske historij e bilj eži napredak koji u posljednje vrijeme postaj e očigledan. Već j e Vl. Ibler u svom konciznom udžbenič­kom pregledu : Diplomatska historija 1814-1871. Sumarni pregled. Izbor dokumenata (Zagreb 1 960) pokušao sažeto ocrtati glavne etape zbivanja u međunarodnom životu Evrope u zadanom vremenskom rasponu, služeći se pri tom poznatim djelima poput onih Debidoura, Bourgeoisa, Rossiera, Droza, Renouvina i drugih pisaca. Ibler je vrlo dobro postupio što je u dodatku obilno objavio relevantne ugovore: od Savezničkog ugovora sklopljenog u Chaumontu l. ožujka 1814. do Mirovnog ugovora u Frankfurtu 10. svibnj a 1871. Samo je šteta što još dosad nije objavio i drugu knjigu koj a bi obu­hvatila vremensko razdoblj e 1871-1914, a koju optimistično najavljuje u predgovoru prvom · svesku.

I na polju obrade j ugoslavenske vanjske politike međuratnog razdoblja brojimo već niz poslenika od koj ih su neki objavili čitave monografije. Tako, na primjer,

187

l

Zivko Avramovski: Balkanske zemlj e i velike sile 1935-1937. Od italijan&ke agresij e na Etiopiju do jugoslovenska-italijanskog pakta (Beograd 1968) ; Andrej Mitrović: Jugoslavija na Konferenciji mira 1919-1920 (Beograd 1969) ; Vuk Vinaver, Jugosla­vija i Mađarska 1918-1933. (Beograd 1971) ; Milan Vanku: Mala Antanta 1920-1938. \Titovo Užice 1969). Već postoj i mnoštvo većih ili manj•ih rasprava, priloga i članaka naŠih historičara s tog polj a poput rasprava D. Bibera, Lj. Bobana, Đ. Kneževića, D. Zivojinovića, A Mitrovića, V. Vinavera, D. Todorović i drugih, koji su nam u znatnoj mjeri pomogli da dovršimo naš pregled. Neke od njih i navodimo uz poglavlj a kao dopunsku literaturu. Poglavlje »Istorije Jugoslav;ije« (Beograd 1972) iz pera VI. Dedijera pod naslovom : >>Nova država u međunarodnim odnosima« obiluje, nažalost, brojnim faktografskim pogreškama i ono ham nije moglo poslužiti pri sastavljanju ovog pregleda.

188

\·

Ynaeep3HTeTcKa 6H6�HoTeKa

HI!II<OJl .... T ECJl ·\" - H V!!. U . .

K a z a l o o s o b a

A

AlalliPović Tugomir, ministar - 170 Aleksandar Karađorđević, regent,

.kasnije j ugoslavenski kralj - 3, 6, 8, 25, 26, 29, 39, 41-c-46, 49, 51 , 53, 55-61, 66-70, 74-80,' 82-84, 92, 1 16, 125, 139-142, 171 , 179, 186

Alfieri :Dino, talij anski ambasador u Berlinu - 113 , 134

Aloisi Pompeo, šef kabineta talijan­skog ministra vanjskih poslova 92

Andres Ivan, ministar - 109, 132 Anfuso FiHppo, šef Cianova kabine­

ta - 101 Antić Milan, ministar dvora - 126 Antonescu Victor, rumunjski ministar

vanjskih poslova - 90, 98 Antonijević Vojislav, jugoslavenski

poslanik u Rimu - 27 Antonov-Ovsjenko, sovjetski. diplo­

mat u Varšavi - 76 Aras · Ruždi, turski ministar vanjskih

poslova - 85 Averescu Alexandru, rumur:.jski pred­

sjednik vlade - 33, 36

B

B adoglia Pietro, pomoćnik šefa tali­j anskog generalštaba - 9, 1 1 , 3 1 , 138

Balfour Arthur James, britanski mi- · nistar v anjskih poslova - 23, 24

Balugdžić .Zivojin, jugoslavenski po­slanik u Berlinu - 79

B arthou Louis, francuski ministar vanjskih poslova - 67, 78, 187

Bastianini Giuseppe, talij anski amba­sador u Londonu - 1 15, 1 19, 128

B eneš Edvard, čehoslovački ministar vanjskih poslova, kasnije predsjed-

nik republike - 32-35, 69, 76, 85, 98, 139

Bensa Paolo Emilio, stručnjak u ta­lij anskoj delegacij i na Pariškoj mi­rovnoj konferenciji - 24

Berard Victor, francuski političar -25

Berge, njemački diplomat u Beogra­-du - 132

Bertolini Pietro, talijanski ministar mornarice - l 73

Bismarck Otto Christian, savjetnik njemačke ambasade u Rimu u ran­gu oplillomoćenog ministra - 123

Bissolati Leonida, istaknuti talijan­sh.i političar (socij al-reformista) -25

Bliss-Lane Arthur, amertčki poslanik u Beogradu - 120, 127

Bodrero Alessandro, talijanski posla­nLk u Beogradu - 41-c-43, 49

Bombelles Josip, grof - 1 10, 1 1 1 Bonomi Ivanoe, talij anski ministar

rata - 28, 38 Boris, b"Ugarski kralj - 51, 66, 79, 95 Bošković Mata, vladin delegat na Pa­

riškoj mirovnoj konferenciji - 13 , 69 , 170

Bourgeois Leon, francuski političar i pisac - 21

BratiaJ;JU Ion, rumunjski predsjednik vlade - 18

Briand Aristld, francuski ministar vanjskih poslova i višestruki pred­sjednik vlade - 47, 65, 66, 177

Brugere Raymond, francuski posla­nik u Beogradu - 1 03, 1 18

Budak Mile, ustaški doglavnik - 102 Budisavljević Srđan, ministar - 128,

130 Buti Gi.no, talijanski diplomat - 94,

96

189

e C ambell Ronald, britanski poslanik u

Beogradu - 90, 127 Cambell Ronald Ian, britanski posla­

nik u Beogradu - 127 Cappi Malagola Guido, talijanski po­

srednik u tajnim pregovorima Aleksandar-Mussolini - 55-59, 141

Chamberlain Austen, britanski mini­star vanjskih poslova - 49, 75

Chamberlain Neville, britanski pre­mijer - 99, 1 00, 119

Churchill Winston, britanski premi­jer - 109, 1 19, 120, 128

Ciano Galeazzo, talijanski ministar vanjskih, poslova - 90, 91, 93-101 , 1 04, 105, 1 07-11 1 , 1 13, 1 14, 1 18, 119, 134-136, 168, 179, 180

Cincar-Marković Aleksandar, posla­nik u Berlinu, kasnije ministar vanjs'Kih poslova - 84, 98, 103, 105, 106, 11:, 1 12, 1 14, 1 15, 122-124, 126, 128, 143 -145, 166, 180, 181 , 183

ClemencPaU Georges, francuski pred­sjednik vlade - 13, 15, 16, 18, 22, 23, 26, 171 , 172

Clodius Carl, visoki službenik nje­mačkog ministarstva vanjskih po­slov a - 1 1 1 , 144

Cosmelli Giuseppe, s avjetnik talijan­ske ambasade u Berlinu u rangu opunomoćenog ministra - 123, 124

Crespi Silvio, talijanski ministar -23, 1 7 1

Csaky Istvan, · mađarski ministar vanjskih poslova - 166

Cvetković Dragiša, predsjednik vla­de - 1 03, 1 1 1 , 123, 124, 1 26, 128, 129, 143-145, 167, 168, 181-183

Cvijić Jovan, s tručnjak u jugoslaven­skoj delegaciji na Pariškoj mirov­noj konferenciji - 18, 20

e Čermak, čehoslovački poslanik u Bu­

kureštu .- 32 Čičerin Grigorij Vasiljević, narodni

komesar za vanjske poslove Sovjet­ske Rusije - 71-74

19G

Čolak-Antić Boško, poslanik U' Buku­reštu - 77

Čubriiović Branko, ministar - 128

D

D'Annunzio Gabriele, talijanski pjes­nik i avanturist - 24-26, 28, 31 , 38 , 139

Davidović Ljuba, predsjednik vlade - 26, 28, 44, 75, 170, 182, 183, 186

De Ferraris Carlo, tajnik u Cianovom kabinetu - 135

Depoli A., šef privremene vlade u Ri­jeci - 39, 41

Derffler Michael, njemački obavje­štajac - 132, 1 33, 136

Donovan William Joseph, šef ameri­čke obavještajne službe - 126

Dovas, potpukovnik u grčkoj vojsci - 119

Dornberg Alexander, šef protokola u njemačkom ministarstvu vanjskih poslova - 126

Dučić J ovan, poslanik u Rimu - 93, 97

Dufour A., njemački poslanik u Beo­gradu - 79

Dulles John Forster, stručnjak u američkoj delegaciji na Pariškoj mirovnoj konferencij i - 15

Đ Đorđević Milorad, šef jugoslavenske

delegacije u SSSR - 1 1 2 Đurašković Vukašin, dragoman (tu­

mač) jugoslavenskog poslanstva u Tirani - 47, 176

E

Eden Antony, britanski ministar vanjskih poslova - 94, 95, 99, 127, 128. 137

F

Facta Luiggi, talij anski predsjednik vlade - 39, 7 1

Feine Gerhard, savjetnik u njemač­kom poslanstvu u Beogradu - 134, 137

l

l r

Foch Ferdinand, francuski m aršal -7, 19

Franchet d'Esperey Louis Felix, sa­veznički glavnokomandujući na Balkanu - 19, 20

Franc;ois-Poncet Andre, francuski ambasador u Berlinu i Rimu - 76, 110

Frank Hans, njemački izaslanik u Ri­mu - 90

Freundt Alfred, njemački generalni konzul u Zagrebu - 131, 136, 137

G

Gafencu Grigore, rumunjski ministar vanjskih poslova - 109

Gagliardi Emanuel (Manko), franko� vački emigrant - 29

Galli Carlo, talijanski poslanik u Beo­gradu - 50-53, 57

Gambara Gastone, talij anski general u Španjolskoj - 113

Gamelin Maurice, šef francuskog ge­neralštaba - 116- -119

Gavrilović Milan, poslanik u Moskvi - 73, 1 12

Georg, britanski kralj - 89 Georges, francuski general - 118 Giardino Gaetano, talijanski kome-

sar u Rijeci -- 4 1 , 174 Giolitti Giovanni, talijanski predsjed­

nik vlade - 28, 38, 70, 139 Gird, načelnik britanskog general­

štaba - 1 1 7 Girsa Vaclav, čehoslovački poslanik u

Varšavi - 76 Gombos Gyula, mađarski predsjednik

vlade - 80 Goring Hermann, maršal i prvak na­

cionalsocijalističke stranke, zadu­žen za odnose s Jugoistokom - 80, 83, 84, 98, 104, 105, 131 , 136, 179

Grandi Dino, talijanski ministar vanj­skih poslova - 51-56, 61 , 141

Gregorić Danilo, režimski novinar -

1 14, 122 Gruber Walter, dopisnik Njemačkog

novinskog ureda (DNE) u Beogra­du - 137

Guariglia Rafaele, načelnik političkog odjela u talijanskom ministarstvu vanjskih poslova - 53-55

Gulli Tommaso, talijanski pomorski oficir - 28

Guzzoni Alfredo, zapovjednik tali­janskih snaga u Albaniji - 109

H

Halifax Edward, britanski ministar vanjskih poslova - 100, 1 18

Hasse! Ulrich, njemački ambasador u Rimu - 83

Heeren Victor, njemački poslanik u Beogradu - 80, 83, 84, 86, 89, 90, 96, 1 15, 122, 124, 126, 128-135

Heinbmg Kurt, visoki činovnik u nje­mačkom ministarstvu vanjskih po­slova - 132, 133

Herbette Jean, francuski novinar -25

Hitler Adolf, kancelar i vođa Trećeg Reicha - 67, 75, 76, 79, 80, 84, 87, 90, 91, 93, 98-100, 103, 1 04, 106-110, 113-115, 118, 120-127, 129-131, 142-146, 179-181, 1 87

Horthy Miklos, mađarski regent -20, 32, 34, 35, 91, 139

Hristić Boško, poslanik u Rimu -104, 1 1 1 , 1 18

Htibner, predstavnik Gestapa u nje­mačkom poslanstvu u Beogradu -130

I

Ikonić Dragomir, ministar - 128 Ilić Bogoljub, ministar vojni - 136 Indelli Mario, talijanski posl anik u

Beogradu - 90, 93, 95-97 Ionescu Take, rumunjski ministar

vanjskih poslova - 33, 34

J Jakšić Grgur, srpski povjesnik i pro­

fesor Univerziteta u Beogradu -185

Jevtić Bogoljub, poslanik u Tirani, ministar vanjskih poslova i pred­sjednik vlade - 47, 57, 68, 77, 78, 83, 84, 92, 182, 183

191

Johnson D. W" stručnjak u amenc­koj delegaciji na Pariškoj mirovnoj konferenciji - 24

,Joksimović, general - 133 Josip Habsburški, p retendent ria ma­

đarski prijesto - 20 Jovanović M. Jovan, šef Zemljorad­

ničke stranke - 100 Jovanović Miloje, ministar - 170 Jovanović Slobodan, srpski povjesnik

i profesor Univerziteta u Beogradu - 135

K

Kalina Antonin, ČP.hoslovački posla­nik u B eogradu - 15, 33

Kamenjev Lav Borisovič, člari sovjet­ske delegacije - 69

Kapp Wolfgang, vođa monarhističkog pnča protiv njemačke republike -

33 Kapetanović Milan, ministar - 170 Karlo Habsburški, posljednji austrij­

ski car i mađarski kralj - 33-36, 140, 173, 174

Karol, rumunjski kralj - 76, 121 Karolyi Mihaly, mađarski predsjed­

nik vlade - 1 9 Keitel Wilhelm, načelnik njemačke

Vrhovne komande - 129 Kellog B. Franck, državni sekretar

SAD - 65, 66, 177 Kerr Philip, tajnik Lloyd Georgea -

69 Kjoseivanov Georgij, bugarski pred­

sjednik vlade - 95 Kolčak Aleksander Vasiljevič, admi­

ral, vođa ruskih bjelogardijaca -

68, 69 Konstantinović Mihailo, ministar

128 Korać Vitomir, ministar - 170 Korješkov, .predstavnik sovjetskog

Crvenog križa - 73 Korošec Anton, ministar i predsjed­

nik vlade - 7, 8, 4 1 , 51, 102, 103, 141, 170, 1 82, 183

Košutić August, .potpredsjedn1k Hr­vatske s eljačke stranke - 131 , 136

Kramer, Albert, ministar - 170

192

Krasin Leonid Borisovič, šef sovjet­ske delegacije - 69

Krek Miha, ministar - 132 Krizman Bogdan, hrvatski povjesnik

- 3, 4 Krofta Kami!, čehoslovački ministar

vanjskih poslova - 98 Krstelj Ivan, predsjednik Zemaljske

vlade za Dalmacij u - 8 Krulj Uroš, ministar - 170 Kulovec Fran, ministar - 1 26, 132 Kumanudi Kosta, ministar - 53, 72 Kun Bela, mađarski revolucionar i

predsjednik revoluci-onarne vlade - 19, 20, 26

Kvaternik Eugen-Dido, ustaški ratni zločinac - 97

Kvaternik Slavko, ustaški doglavnik, » vojskovođa« i ratni zločinac -131, 136

L

Laginja Matko, političar i hrvatski ban - 40

Lansing Robert, državni sekretar SAD - 15, 16, 23, 171

Laval Pierre, francuski ministar vanjskih poslova i predsj ednik vla­de - 60, 85, 92, 179

Lavrentjev Arkadij, sovjetski posla­nik u Sofiji - 1 12

Le Rond, francuski general - 74 Linder Bela, član mađarske vlade

grofa Karolyia - 173 Litvinov M. Maksim, narodni kome­

sar za vanjske poslove SSSR-a -65, 7 6

Lloyd George David, britanski pre­mijer - 5, 6, 13, 15, 1 6., 18, 23, 26, 69-71, 1 72

Loraine Percy, britanski ambasador u Rimu - 1 1 8

Lorković Ivan, političar - 7 Lukinić Edo, ministar - 170

M

Mackensen Hans Georg, njemački ambasador u Rimu - 104, 1 1 1

Maček Vladko, predsjednik Hrvatske seljačke stranke i potpredsjednik

vlade - 102, 104, 105, 126, 130-133, 136, 137

Malletke Walter, izaslanik Vanjsko­političkog ureda nacionalsocijalisti­čke stranke - 136, 137

Mameli Francesco Gio.rgio, talijanski poslanik u Beogradu - 133-137

Marij a Karađorđević, supruga kralja Aleksandra - 68

Marinković Vojislav, ministar vanj­skih ·poslova - 44, 47-57, 6 1 , 75, 141, 182, 183

Masaryk Jan, čehoslovački poslanik u Londonu - 112

Masaryk Tomaš Garigue, predsjednik čehoslovačke republike - 32

Matković Hrvoje, hrvatski povjesnik - 4

Mikaj-an Anastas Ivanovič, narodni komesar za vanjsku trgovinu SSSR-a - 1 12

Milanković I. D:, konzul u Odesi -68, 69

Milch Erhard, nj emački generalfeld­maršal - 131

Millerand Alexander, francuski pred­sjednik vlade - 26

Mittelhammer, službenik njemačkog generalnog konzulata u Zagrebu -136

Molotov Vjaćeslav Mihajlovič, pred­sjednik sovjeta narodnih komesara i narodni komesar za vanjske po­slove SSSR-a - 1 1 2

Moser, kapetan, dodjeljen na službu njemačkom vojnom atašeju u Beo­gradu - 133

Mussolini Benito, vođa talijanskih fašista i predsjednik vlade - 39-46, 48, 50-52, 55-61, 67, 74, 76, 90-94, 96, 99, 104-107, 109-1 1 1 , 1 1 3 , 1 14, 1 18-120, 122-125, 129, 131, 133, 135, 140, 141, 14� 14� 146, 174, 177-179

N Nansen Fridtjof, -osnivač međunarod­

nog ureda za izbjeglice - 70, 7 1 Neurath Constantin, nj emački mini­

star vanj-skih poslova - 79, 90, 91 , 98 , 179 , 180

N ikitović M. Caslav, ministar - 128 Nikola Petrović, crnogorski kralj -

6, 29, 139 Ninčić Momčilo, ministar vanjskih

poslova - 40-46, 52, 70-75, 129, 130, 134, 137, 140, 146, 170, 183

Ninčić Velizar, diplomat - 137 Nitti Francesco Saverio, talij anski

predsjednik vlade - 24-28, 3 1 , 172

Noli Fan, episkop i predsjednik al­banske vlade - 44

o Olga Karađorđević, supruga kneza

Pavla - 125 Oreb Petar, atentator - 61 Orlando Vittorio Emanuele, talijan­

ski predsj ednik vlade - 9, 13 , 22, 23, 171

Osusky Stefan, čehoslovački posl2.nik � Parizu - 32

p Pages Georges, francuski povjesnik

- 184 Paleologue Maurice, generalni sekre­

tar francuskog ministarstva vanj­skih poslova - 33

Papen Franz, njemački poslanik u Beču, kasnije ambasador u Ankari - 80, 107

Pašić Nikola, predsjednik vlade -6-8, 13, 17-20, 22, 23, 26, 27, 39-44, 69, 71-73, 75, 78, 96, 170-1 72, 182, 183

Paterno Emanuele, diplomat - 24 Pavelić Ante, ustaški poglavnik i rat­

ni zločinac - 46, 60, 97, 1 1 0, 1 1 1 , 1 13, 131, 141, 143

Pavle Karađorđević, knez-namjesnik - 3, 43, 68, 82-84, 89, 90, 92, 99-103, 105-107, 1 1 1 , 112 , 1 14, 1 16 , 1 18, 121 , 123-127, 129, 1 3 1 , 132, 141�145, 179, 1 81, 186

Perić Ninko, ministar vanjskih poslo­va - 47, 75, 183

Perišić Milisav, generalštabni major - 127

Perović Ivo, kralj evski namjesn·ik -125

193

Pešić Petar, ministar vojni - 13, 18-20, 1 16-118 , 126, 127

Petain PhiHp,pe, francuski maršal i predsjednik kvislinške vlade - 120

Petar II Karađorđević, jugoslavenski kralj - 129, 131 , 137

Petrič ić .Zivko, ministar - 170 Pichon Stephen, francuski ministar

vanj skih poslova - 22 Pilja Milivoje, visoki činovnik mini­

starstva t11govine, .kasnije vanjskih poslova - 96

Plamenac Jovan, crnogorski pred­sj ednik vlade - 29

Plotnjikov V. A., sovjetski poslanik u Beogradu - 1 12

Pribićević Svetozar, ministar - 7, 8, 50, 75

Protić Stojan, predsjednik vlade -8, 1 0, 13, 14, 24, 27, 28, 33, 1 70, 182, 183

Furić Bož;<iar, poslanik u Parizu -109

Q Quartieri Francesco, stručnjak u tali­

j anskoj delegacij i na Pariškoj mi­rovnoj konferenciji - 24, 40

R

Račić Stevan, brodovlasnik - 40 Radić Stj epan, predsjednik Hrvatske

seljačke s tranke - 7, 8, 50, 1 12, 1 84 Radović Andrija, vladin delegat na

Pariškoj mirovnoj konferenciji 13

Rain Pierre, francuski povjesnik 184

Rajčević Milisav, ministar - 170 Rakić Milan, poslanik u Rimu - 51,

53-55 Rakovski Kristij an Georgijevič, so-

vjetski diplomat - 73, 74 Rašić Mihailo, ministar vojni - 170 Ribarac Stojan, ministar - 170 Ribbentrop Joachim, njemački mini-

star vanjskih poslova - 91, 103-107, 1 13, 1 1 5 , 122, 123, 1 26, 1 28, 132 -137, 145 , 167, 168

194

Rin:telen Emil, visoki činovnik u nje­mačkom ministarstvu vanjskih po­slova -_ 132, 136

Roosevelt Franklin Delano, predsjed­nik SAD - 1 26, 128

Rosenberg Alfred, prvak nacističke stranke � 136

Ry.baf Otokar, vladin delegat na Pa­riškoj mirovnoj konferenciji - 13, 40, 170

s Sachs Vladimir; frankovački emi­

grant - 29, 46 Saković Miloš, otpravnik poslova u

Tirani - 47 Sazonov Sergej Dimitrijević, ruski

ministar vanjskih poslova i mini­

star u Kolčakovoj vladi - 25, 68 Schacht Hja1mar, nacistički ministar

- 87 Schanzer Carlo, talijanski ministar

vanjskih poslova - 71 Schefer Cristian, francuski povjesnik

____:_ 1 84 Scia}oja Vittorio, talij ?Tlski ministar

vanjskih poslova - 24, 27, 172 Sforza Carlo, talijanski ministar

vanjskih poslova - 28, 38, 139, 1 5 0 -152, 1 73

Shone Terence, britanski d1plomat -128

Simović T. Dušan, general i pred­sjednik vlade - 129-136, 145, 146, 169, 1 8 1-183

Smodlaka Josip, vladin delegat na Pariškoj mirovnoj konferenciji � l� 18, 22, 2� 170

Smoljan Bariša, ministar - 1 32 Smuts J an Christiaan, Južnoafrički

premijer - 20 Sonnino Sidney, talijanski ministar

vanjskih poslova - 5, 6, 9, 16, 23, 1 7 1

Spaho Mehmed, ministar - 170 Spalajković Miroslav, poslanik u Pa­

rizu - 43, 49, 77 Stakić VJadislav, beogradski odvjet­

nik i pravni zastupnik talijanskog poslanstva u Beogradu - 1 14, 1 23 , 124

Staljin J osip Visarionovič, generalni sekretar ·CK SKP(b) ; za vrijeme ra­ta (1941-45) predsjednik sovjeta na­rodnih komesara i generalisimus -

108 Stanković Radenko, kraljevski na­

mjesnik - 125 Stojadinović Dragomir, novinar -

101 Stojadinović Milan, predsjednik vla­

de i ministar vanjskih poslova -

45, 47, 83-86, 88, 90-103, 106, 143, 179, 182, 183, 187

Strandtman Vasilij , bjelogardijski di­plomatski predstavnik u Beogradu - 68, 69, 73, 74

Subbotić Ivan, stalni vladin delegat u Društvu naroda, kasnije poslanik u Londonu - 93-97, 103, 109, 1 16

Suvich Fulvio, državni podsekretar u talijanskom ministarstvu vanjskih poslova - 92

Summonte Consalvo, talij anski ot­pravnik poslova u Beogradu 41-43

š Šeba Jan, čehoslovački poslanik u

Rumunjskoj - 1 1 1 Šilović J osip, sveučilišni profesor -

40 Šubašić Ivan, ban Banovine Hrvat­

ske - 131, 132, 145 šumenković Ilij a, poslanilk u Ankari

- 1 12 šurmin Đuro, političar - 7 Šušteršič Ivan, klerikalni ;političar -

29 šutelj Juraj, ministar - 132 švabić Stevan, s11pski konjički pot­

pukovnik - 9

T

Thaon di Revel Paolo, načelnik štaba tali]anske ratne mornarice - 3 1

Tardieu Andre, francuski delegat na Pariškoj mirovnoj konferenciji ; kasnije ministar i predsjednik vla­de - 16-20, 22, 23, 60, 63

Terentjev Aleksej , sovjetski ambasa­dor u Ankari - 112

Tittoni Tommaso, talijanski ministar vanjskih poslova - 24, 25

Titulescu Nicolae, rumunjski mini­star vanjskih poslova - 66, 85, 88, 90

Torbar Josip, ministar - 132 Tosti di Valminuta Mauro, talijanski

diplomat - 41 Trifković Marko, ministar - 170 Trumbić Ante, ministar vanjskih po­

slova - 6-8, 13-15, 17-19, 22-29, 32, 38, 68-71, 1 50-152, 170-173, 183, 186

u Uzunović Nikola, predsjednik vlade

- 45, 83, 182, 183

v . Vaida-Voevod Alexandru, rumunjski

predsjednik vlade - 32 Veesenmayer Edmund, nacistički iza­

slanik u Zagrebu - 136, 137 Venizelos Elefterios, grčki predsjed­

nik vlade - 171 Vesnić R. Milenko, poslanik u Parizu,

kasnije predsjednik vlade - 6, 13 , 16--19, 28 , 29 , 33, 69 , 70, 1 39, 170, 182, 183

Viola de Campalto, talijanski posla­nik u Beogradu - 92

Vitetti Leonardo, visoki činovnik u talij anskom ministarstvu vanjskih poslova - 94, 96

Vojnović Lujo, publicist - 24, 25 Volpi Giuseppe, izaslanik talijanske

vlade - 28 Vorovski, sovjetski diplomat - 73 Vukičević Velja, predsjednik vlade -

50, 75, 182, 183 Vulović Velislav, ministar - 170

w Wagner Richard, njemački kompozi­

tor - 106 Weizsacker Ernst, državni sekretar u

njemačkom ministarstvu vanjskih poslova - 105, 1 06, 123, 124, 143

1 9 5

Weygand Maxime, general i koman­dant francuskog ekspedicionog kor­pusa - 1 10, 1 18, 1 1 9

Wilhelm II, njemački car - 5 Wilson Woodrow, predsjedni:k SAD

- 5, 6, 13, 15 , 1 7, 18 , 20-26, 28, 29, 149, 1 70-172

Wrangel Pjotr Nikolajevič, bjelogar­dijski general - 7 1 , 72

z Zanella Riccarda, predsjednik privre­

mene vlade u Rijeci - 174

196

Zita Habsburg, supruga Karla Habs­burškog - 34, 36

Zagu Ahmed, albanski kralj - 44, 47, 51, 53, 92, 1 0 1 , 177

Živković Petar, general i ·predsjednik vlade - 56, 1 82, 1 83

Žolger Ivan, opunomoćeni delegat na Pari-škoj mirovnoj konferenciji -

13, 15-18, 20, 170

K a z a l o a u t o r a

A

Albrecht-Carrie Rene 31 , 184 Andrassy Juraj 21 Avramovski Živko 86, 91 , 102, 1 15,

188

B

Baerlein Henry l l, 2 1 B atowski Henryk 1 15, 128 Biber Dušan 91 , 102, 188 Boban Ljubo 108, 137, 188 Bourgeois Leon 187 Bratulić Vjekoslav 43, 102, 152 Breccia Alfredo 137

e Carr Edward Hallett 1 84 Cervi Mario l l5 Clissold Stephen l l Codrescu Florin 37 Crane John O. 37 Creveld Martin van 137

Cermelj Lava 43 Culinović Ferdo 43, 128, 167 , 169

D

Deak Ladislav 91 Debidour A. 187 Dedijer Vladimir 188 Dragutinović Đ. Jovan 185 Droz Jacques 187 Duroselle Jean-Baptiste 184

G

Gathorne-Hardy G. M. 184 Grafenauer Bogo 21

H

Hoptner B. Jacob 91 , 102 Howard N. Harry 68 Hrabak Bogumil 21

I

Ibler Vladimir 187

J Janković Dragoslav l l Jovanović M. Jovan 153, 156, 157, 162,

164, 185, 186 Jovanović Nadežda 49 Jovanović M. Vojislav 31, 150-152 Jukić Ilija 128

K

Kerner J. Robert 68 Kiszling Rudolf 37 Kljaković Vojmir 1 15 , 169 Knežević Đorđe 37, 188 Krizman Bogdan 11 , 21 , 31 , 43, 91 ,

108 , 115, 128 , 137 Kršljanin Miroljub 78

L

Lederer J. Ivo 21 Livac Oto 9 1

M

Machray Robert 37 Maixner Rudolf 185 Mameli Francesco Giorgio 137 Marjanović Jovan 74 Mitwvić Andrej 21, 31, 108, 1 84, 186

188 Montgomery John Flournoy 61 Mourin Maxime 1 84 Mousset Albert 37 Mowat R. B. 184

197

: j

· !

: ( .

j i 1

: l i l

l

N Nani Umberto 43 Nikitović M. Časlav 9 1

p Palmer W. Alan 1 1 , 128 Paresce Gabriele 43 Pavlović St. Kosta 48, 128 Pavlowitch K. Stevan 1 1 , 61 Petrie Charles 184 Pleterski J anko l l Pržić Ilija 185

R Radovanović V. M. 37 Renouvin Pierre 187 Ristić N. Dragiša 137 Rossier 187

s Smith-Pavelić Ante 103 Smodlaka Josip 21 Stojadinović M. Milan 91

198

s $epić Dragovan l l Sišić Ferdo l l , 3 1 Su!ek Vladimir 186

T Todorović Desanka 21 , 68, 188

v Valussi Giorgio 31 Vanku Milan 37 , 158 , 188 Vaussard Maurice 43 Vesnić R. Milenko 21 Vinaver Vuk, 37, 48, 61 , 78, 91 , 1 15,

137, 188 Vivacelli Roberto 31 Vrčinac Julijana 1 86, 187 Vucinich S. Wayne 2 1

z Zečević Momčilo l l

ž Zivojinović R. Dragoljub 1 1 , 3 1 , 1 88

P o p i s d o k u m e n a t a

Br. l - Rapallski ugovor . Br. 2 - Antihabsburška konvencija

Br. 3 - Pismo C. Sforze A. Trumbiću

Br. 4 - Pismo A. Trumbića C. Sforzi

Br. 5 - Pismo C. Sforze A. Trumbiću Br. 6 - Pismo A. Trumbića C. Sforzi

Br. 7 - Pakt o prijateljstvu i sadrčanoj suradnji

Br. 8 - Sporazum iz'među Italije i Kralj. SHS Br. 9 - Politički sporazum Italije i Jugoslavije Br. 10 - Dopunski talijansko-jugoslavenski sporazum Br. ll - Ugovor .o savezu između Kralj. SHS i ČSR . Br. �2 - Ugovor o Savezu između Rumunjske i Kralj . SHS Br; 13 - Ugovor o savezu između Rumunjske i ČSR Br. 14 - TJgovor o savezu između Kralj. SHS i ČSR Br. 15 - St:1tut Male Antante .

Br. 15 - Pakt o organizaciji Male Antante

Br. 17 Konvencija o definicij i napadača Br. 18 - Francusko-jugoslavenski ugovor o prijateljstvu Br. 19 - Ugovor o arbitraži između Francuske i Kralj. SHS Br. 20 --- Pakt Balkanskog sporazuma B r. 21 -- Ugovor o vječnom prijateljstvu s Bugarskom Br. 22 - Ug0vor o prijateljstvu s Mađarskom . Rr. 2:3 - Protokol o pristupu Jugoslavije Trojnom paktu Br. 24 - Nota njemačke vlade jugoslavenskoj vladi . Br. 25 - Vladino saopćenje o potpisu Trojnog pakta . Br. 26 - Pakt o prijateljstvu i nenapadanju između SSSR-a

i Jugoslavije .

str. 147-i49

150

150-151 151

151

152 152 1 53 1 54 155-156 1 56 156-157

157 157 158 158-159 160-161 161-162 162-164

165 165

166 166-167 167 167-169

169

1 99

S a d r ž a j

Predgovor dra Hrvoja Matkovića U v o d : Stvaranje Kraljevstva SHS; unutrašnja: situacija; me­

đunarodni položaj v

P r v i d i o : 1918-1934. V Konferencija u Parizu i mirovni ugovori v Jadransko pitanje do Rapallskog ugovora v Osnivanje Male Antante

Pokušaji približavanja Italiji Jugoslavensko-francuski ugovor o prijateljstvu Talijansko-jugoslavenski odnosi (1928-1933)

v Reorganizacija Male Antante v Balkanski sporazum (1934) .

Pitanje priznanja Sovjetske Rusije

D r u g i d i o : 1934-1941. Njemački prodor na Balkan Približavanje Jugoslavije Italiji Jugoslavija pred rat 1939. godine Razdoblje »naklone neutralnosti<< Zapadne demokracije prema Jugoslaviji Pristup Jugoslavije Trojn?m paktu Vanjskopolitički potezi Simovićeve vlade i njemački napad na Jugoslaviju

Z a k l j u č a k

D o d a t a k : Dokumenti Kronologija Popis jugoslavenskih vlada (1918-1941) Popis jugoslavenskih ministara vanjskih poslova

O s v r t n a l i t e r a t u r u

K a z a l o - o s o b a

K a z a l o a u t o r a

P o p i s d o k u m e n a t a

str. 3- 4

5- l l

13- 2 1 22- 3 1 32- 37 38- 4:-l 44- 48 49- 6 1 62- 6 5 66- 6 8 68- 78

79- 91 92-102

1 03-108 109-11 5 1 1 6-12 1 122-128

129-137

138-146

147-169 170-18 1

182 183

184-188

1 89-196

197-198

-199

Izdavačko poduzeće »SKOLS'KA KNJIGA« Zagreb, Masaryfkova 28 - Za izdavača : JOSIP MALIĆ - Grafički urednik: KRESIMIR HALUGA - Korektor : BORIS

TREMSKI - Tisak dovršen u kolovozu 1975.

j Yirnsep3aTeTcKa 6<�6miOTeK<: •1. HltiKOJl.<\ TECJ1 A " - H V\ lll •

" - �