Velecasni Marko Majstorovic 1928. – 2004

predlist_zalist.indd 1 20.1.2011 10:44:30


Marko Bubalo, Velečasni Marko Majstorović 1928. – 2004. Prilozi istraživanju života i djelovanja, Glas Koncila – Župa Presvetog Trojstva, Zagreb – Tordinci, 2011.

Nakladnici: Župa Presvetog Trojstva, Trg hrvatskih žrtava 16 32214 Tordinci -RH

Za nakladnike: Marko Bubalo Nedjeljko Pintarić Biblioteka: Ljudi i događaji. Knjiga 29Uredio: Anto PavlovićRecenzent i stručni konzultant: dr. sc. Mato Artuković

ISBN 978-953-55045-1-1

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Gradske i sveučilišne knjižnice u Osijeku pod brojem 121025000

Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874 318; faks: 4874 319 e-pošta: [email protected] www.glas-koncila.hr

M A R K O B U B A L O

P R I L O Z I I S T R A Ž I V A N J U Ž I V O T A I D J E L O V A N J A

1928. – 2004.

Marko Majstorović

Velecasni

M A R K O B U B A L O

P R I L O Z I I S T R A Ž I V A N J U Ž I V O T A I D J E L O V A N J A

1928. – 2004.

Marko Majstorović

Velecasni

Posveta:Uz šestu obljetnicu smrti vlč. Marka Majstorovića (2004. – 2010.)

Uz Svećeničku godinu koju je povodom 150-te obljetnice smrti svetog Ivana Marija Vianneya, župnika arškoga, proglasio papa Benedikt XVI.O pedesetoj obljetnici smrti kardinala i zagrebačkog nadbiskupa

blaženog Alojzija Stepinca Uz godinu obitelji kojima je vlč. Marko na poseban način

posvetio svoj svećenički život

Posveta:Uz šestu obljetnicu smrti vlč. Marka Majstorovića (2004. – 2010.)

Uz Svećeničku godinu koju je povodom 150-te obljetnice smrti svetog Ivana Marija Vianneya, župnika arškoga, proglasio papa Benedikt XVI.O pedesetoj obljetnici smrti kardinala i zagrebačkog nadbiskupa

blaženog Alojzija Stepinca Uz godinu obitelji kojima je vlč. Marko na poseban način

posvetio svoj svećenički život

msgr. Marko Majstorović

6

TRI MARKOVE ŽUPE U SLICI

Župna crkva svete Ane, Radikovci

Župna crkva Presvetog Trojstva, Tordinci

Župna crkva Duha Svetoga, Slavonski Brod II

6

TRI MARKOVE ŽUPE U SLICI

Župna crkva svete Ane, Radikovci

Župna crkva Presvetog Trojstva, Tordinci

Župna crkva Duha Svetoga, Slavonski Brod II

7

PROSLOV

Moja sjećanja na velečasnog Marka Majstorovića

U Sarajevu početkom korizme 2010.Iskreno zahvaljujem vlč. Marku Bubalu što je odlučio oteti zaboravu snažnu osobnost svećenika koji je svojim životom i radom mnoge zadužio i ostavio snažan pečat svoga osobita pastoralnog djelovanja. Zahvaljujem što me po-taknuo na prisjećanje uspomena koje rado pisanim putem prenosim kao za-hvalu pokojnom vlč. Marku Majstoroviću.Nakon dvije godine provedene na zagrebačkoj Šalati, došao sam u Bo-goslovno sjemenište u Đakovo. Kao maturant čitao sam s velikim zani-manjem izvješće u Glasniku Srca Isusova i Marijina, koje je ponovo počelo izlaziti, o ministrantskim su-sretima u Tordincima. Kako sam ‘ži-vio u snovima’ na putu prema sveće-ništvu, žarko sam želio upoznati vlč. Marka Majstorovića, župnika u Tor-dincima, i njegovo pastoralno djelo-vanje. Znali smo u kojem političkom sustavu živimo, bila nam je poznata tortura tadašnjeg ministra sigurno-sti Rankovića, još smo po sjemeništu ‘šaputali’ o osuđenicima i zatvoreni-cima i našem zavjetu Majci Božjoj u

Uzoriti Vinko kardinal Puljić upisuje svoje dojmove

u župnu Spomenicu, u Tordincima 28. rujna 2008.1

1 Foto: Marko Bubalo

8

Dragotinu za opstanak našeg Bogoslovnog sjemeništa. Divili smo se župniko-voj hrabrosti i organiziranju ministrantskih susreta.Upravo smo tih dana pretipkavali jedno izvješće o Fatimskoj Gospi, čije je što-vanje započeo vlč. Marko one krizne 1958. godine. Detalja se ne sjećam, ali znam kako smo u malim grupicama prepričavali taj hrabri pastoral i revnost župnika Marka. Zamolili smo poglavare da nam jednom pozovu tog župnika kako bi nam prenio svoje župničko i pastoralno iskustvo. I zaista, pozvali su ga. Govorio je gorljivim srcem i pun zanosa što je sve moguće iz ljubavi pre-ma Kristu, Gospi i Crkvi poduzimati u pastoralnom radu. Još i danas imam zapis sa 28 naslova pojedinih aktivnosti na župi koje su me tada oduševile. Danima smo razgovarali i zdušno prikupljali i pretipkavali materijale koji će nama, budućim svećenicima, dobro doći. Prisjetimo se da tada nije bilo toliko tiskanih knjiga kao danas.Njegov premještaj u Slavonski Brod bio je veliki Božji dar za nas putnike jer smo u Slavonskom Brodu presjedali na vlak za naša mjesta u Bosni i Herce-govini. Kako je njegova novoosnovana župa bila blizu željezničkog kolodvora, vrijeme do polaska vlaka kratili smo boraveći u njegovom skromnom župnom stanu. Uvijek nas je dočekao raspoložen, kao da je samo nas čekao. Ponudio bi nam nešto za pojesti, kratko se s nama zadržao i već je neprimjetno otišao na drugi zadatak. Gledali smo ga i divili se njegovoj raspoloživosti za svakog čovjeka. Susresti ga i slušati, bio je pravi doživljaj.Dok smo jedne večeri čekali ponoćni vlak rekao nam je: ‘Baš lijepo, ove noći kumovat ćete na jednom tajnom vjenčanju.’ Tada sam prvi put kumovao na vjenčanju osoba koje nikada nisam ni vidio ni čuo. Nakon dugo vremena ti su mi se ‘mladenci’ javili, bilo je to prigodom moga imenovanja za Vrhbosan-skog nadbiskupa.U međuvremenu, dogodio se 1969. nemili potres u Banjaluci, u mom rodnom gradu. Među prvima zauzeo se vlč. Marko oko pomoći stradalima. Odmah je organizirao nekoliko majstora za ‘krpanje ruševina’, a pojedine obitelji po-taknuo je da prime djecu na školovanje u Slavonski Brod. Kako se bližio kraj moga studija u Đakovu, češće sam navraćao k njemu. Pitao sam se: kako može uvijek biti raspoložen i srdačan? Otkrio sam ključ njegovog svećeničkog žara. Taj se čovjek redovito molio. Tako sam ga često našao pred Isusom u ta-bernakulu. Shvatio sam da svoj žar puni na vatri Božanske ljubavi.Kasnije kao svećenik, često sam se oduševljavao njegovim pastoralnim pot-hvatima i idejama. Koji put sam u sebi pomislio kako nije lako slijediti ovoga čovjeka. Posebno sam ga podržavao u pastoralu obitelji i herojskoj borbi za nerođenu djecu. Kako se radovao brojnim obiteljima! Bio sam osobno svjedok nekih susreta s obiteljima. Uživo sam učio voljeti čovjeka iz vjere.

8

Dragotinu za opstanak našeg Bogoslovnog sjemeništa. Divili smo se župniko-voj hrabrosti i organiziranju ministrantskih susreta.Upravo smo tih dana pretipkavali jedno izvješće o Fatimskoj Gospi, čije je što-vanje započeo vlč. Marko one krizne 1958. godine. Detalja se ne sjećam, ali znam kako smo u malim grupicama prepričavali taj hrabri pastoral i revnost župnika Marka. Zamolili smo poglavare da nam jednom pozovu tog župnika kako bi nam prenio svoje župničko i pastoralno iskustvo. I zaista, pozvali su ga. Govorio je gorljivim srcem i pun zanosa što je sve moguće iz ljubavi pre-ma Kristu, Gospi i Crkvi poduzimati u pastoralnom radu. Još i danas imam zapis sa 28 naslova pojedinih aktivnosti na župi koje su me tada oduševile. Danima smo razgovarali i zdušno prikupljali i pretipkavali materijale koji će nama, budućim svećenicima, dobro doći. Prisjetimo se da tada nije bilo toliko tiskanih knjiga kao danas.Njegov premještaj u Slavonski Brod bio je veliki Božji dar za nas putnike jer smo u Slavonskom Brodu presjedali na vlak za naša mjesta u Bosni i Herce-govini. Kako je njegova novoosnovana župa bila blizu željezničkog kolodvora, vrijeme do polaska vlaka kratili smo boraveći u njegovom skromnom župnom stanu. Uvijek nas je dočekao raspoložen, kao da je samo nas čekao. Ponudio bi nam nešto za pojesti, kratko se s nama zadržao i već je neprimjetno otišao na drugi zadatak. Gledali smo ga i divili se njegovoj raspoloživosti za svakog čovjeka. Susresti ga i slušati, bio je pravi doživljaj.Dok smo jedne večeri čekali ponoćni vlak rekao nam je: ‘Baš lijepo, ove noći kumovat ćete na jednom tajnom vjenčanju.’ Tada sam prvi put kumovao na vjenčanju osoba koje nikada nisam ni vidio ni čuo. Nakon dugo vremena ti su mi se ‘mladenci’ javili, bilo je to prigodom moga imenovanja za Vrhbosan-skog nadbiskupa.U međuvremenu, dogodio se 1969. nemili potres u Banjaluci, u mom rodnom gradu. Među prvima zauzeo se vlč. Marko oko pomoći stradalima. Odmah je organizirao nekoliko majstora za ‘krpanje ruševina’, a pojedine obitelji po-taknuo je da prime djecu na školovanje u Slavonski Brod. Kako se bližio kraj moga studija u Đakovu, češće sam navraćao k njemu. Pitao sam se: kako može uvijek biti raspoložen i srdačan? Otkrio sam ključ njegovog svećeničkog žara. Taj se čovjek redovito molio. Tako sam ga često našao pred Isusom u ta-bernakulu. Shvatio sam da svoj žar puni na vatri Božanske ljubavi.Kasnije kao svećenik, često sam se oduševljavao njegovim pastoralnim pot-hvatima i idejama. Koji put sam u sebi pomislio kako nije lako slijediti ovoga čovjeka. Posebno sam ga podržavao u pastoralu obitelji i herojskoj borbi za nerođenu djecu. Kako se radovao brojnim obiteljima! Bio sam osobno svjedok nekih susreta s obiteljima. Uživo sam učio voljeti čovjeka iz vjere.

9

VELEČASNI MARKO MAJSTOROVIĆ

Došlo je vrijeme kada sam ga pratio samo preko tiska jer smo fizički, zbog službe, bili udaljeni. Sjećam se kako se iznenadio i istinski obradovao kada sam imenovan nadbiskupom u Sarajevu. U osobnom susretu hrabrio me: ‘budi ponizni nadbiskup, bliz čovjeku i s ljubavlju navještaj i svjedoči.’ Hvala mu na toj bratskoj, svećeničkoj, s ljubavlju izrečenoj poruci.Kada je naša ravna Bosanska Posavina gorjela i kada su se u njoj događa-le mnoge spletke ratnog pustošenja, naš revni i vjerni Marko otvorio je prvo srce, a onda vrata župe i crkve za sve naše prognane i ponižene vjernike i svećenike. Svojom velikodušnošću pokušao je obrisati suze, ublažiti bol gor-kog iskustva kojeg su prognanici nosili: sve izgubiti, a goli život samo saču-vati. Ulijevao je ohrabrenje zbrinjavajući ih i rješavajući pitanje opstanka za prognane svećenike i njihove župljane. Nije samo pružao hranu i odjeću, nego srce i ‘rame za plakanje’. Hrabrio ih je i jačao molitvom i pouzdanjem u Boga. Nije ga umorilo ni slomilo to teško proživljavanje rata i poraća. Gorio je svećeničkom revnošću i dogorio iz ljubavi za duše, svoj hrvatski narod i za ugroženog čovjeka.U našim kasnijim susretima nismo mnogo govorili, ali smo se već pogledom razumjeli i izrazili zajedništvo istih stavova u borbi za život, za čovjeka, nje-govo dostojanstvo i ljudska prava. Zahvaljujem Bogu što sam ga upoznao, što sam od ‘vatre’ njegove svećeničke revnosti svoj mladi hod u svećeništvu grijao, što sam ga doživljavao Bogu, rodu i narodu vjernim, odanim i postojanim na Isusovu putu.Sve je ovo razlog moje zahvalnosti vlč. Marku Bubalu što je ovu knjigu slo-žio te ju ostavlja budućim pokoljenjima kao divno nadahnuće kako živjeti i darivati se kao svećenik. Posebno je to divna poruka uz svećeničku godinu. Ujedno je i na ponos svima nama koji smo vlč. Marka Majstorovića pozna-vali i s njime surađivali. Ovo je samo mali znak zahvalnosti čovjeku koji nas je zadužio svojim vjernim i revnim svećeničkim životom. Neka se ne zabora-vi! Neka mu je vječna svjetlost u nebu i zagrljaj nebeskog Oca, a hvala mu za snažan trag koji je ostavio na zemlji živeći i izgarajući za Boga, Crkvu i svoj ljubljeni hrvatski narod!

Vinko kardinal Puljićnadbiskup metropolit vrhbosanski

predsjednik BK BiH

40

Potraga za izvornim dokumentima

Lični list (osobnik) čiji je vlasnik MUP NR Hrvatske, ujedno je i ovitak za ostale spise. Najprije se navode osnovni podaci osuđenika, vrsta i visina kazne. O Marku se u Osobniku nalazi jedanaest stranica pisanih pisaćim strojem. Dio teksta pisan je latinicom s ekavskim izričajem, dio latinicom s ijekavskim, a dio ćirilicom. Ovakav način pisanja bio je uobičajen, ovisno od republike do republike, u bivšoj komunističkoj Jugoslaviji. Tekst se zbog toga dosta teško čita, a posebno kopija koju sada posjedujemo.Upisana mu je školska sprema koja obuhvaća 7 razreda gimnazije i bogo-sloviju. Bio je u tzv. JNA od 1949. do 1950. u Murskoj Soboti, u Sloveniji, V.P. 3920, rod vojske – pješadija. Svećenike su tada uglavnom slali u pješa-diju i pionirsku inžinjeriju, ‘po kazni’. Najčešće što dalje od mjesta boravka, u pogranični pojas gdje je bilo najopasnije. Mnogi su bogoslovi i svećenici dovezeni kući u crnim vrećama. Obrazloženje stradavanja uvijek je bilo isto – nesretni slučaj. Marko je služio vojsku dvije godine, kako je tada bio za-

konski propis. Krivič-no djelo koje mu se imputira je: Neodazi-vanje na vojnu vježbu. Dobio je poziv u rezer-vu, a nije se odazvao jer nije pitao biskupa. Druga pritužba je bila jer je bio intelektualac, što navodi da je sve to trebao znati. Vojni sud u Novom Sadu ga je osudio na 7 mjeseci za-tvora. Kaznu je odležao u Staroj Gradiški.

Lični list

konski propisno djelo koje mu se imputira jevanje na vojnu vježbu. Dobio je poziv u rezer-vu, a nije se odazvao jer nije pitao biskupa. Druga pritužba je bila jer je bio intelektualac, što navodi da je sve to trebao znati. Vojni sud u Novom Sadu ga je osudio na 7 mjeseci za-tvora. Kaznu je odležao u Staroj Gradiški

Lični list

40

Potraga za izvornim dokumentima

Lični list (osobnik) čiji je vlasnik MUP NR Hrvatske, ujedno je i ovitak za ostale spise. Najprije se navode osnovni podaci osuđenika, vrsta i visina kazne. O Marku se u Osobniku nalazi jedanaest stranica pisanih pisaćim strojem. Dio teksta pisan je latinicom s ekavskim izričajem, dio latinicom s ijekavskim, a dio ćirilicom. Ovakav način pisanja bio je uobičajen, ovisno od republike do republike, u bivšoj komunističkoj Jugoslaviji. Tekst se zbog toga dosta teško čita, a posebno kopija koju sada posjedujemo.Upisana mu je školska sprema koja obuhvaća 7 razreda gimnazije i bogo-sloviju. Bio je u tzv. JNA od 1949. do 1950. u Murskoj Soboti, u Sloveniji, V.P. 3920, rod vojske – pješadija. Svećenike su tada uglavnom slali u pješa-diju i pionirsku inžinjeriju, ‘po kazni’. Najčešće što dalje od mjesta boravka, u pogranični pojas gdje je bilo najopasnije. Mnogi su bogoslovi i svećenici dovezeni kući u crnim vrećama. Obrazloženje stradavanja uvijek je bilo isto – nesretni slučaj. Marko je služio vojsku dvije godine, kako je tada bio za-

konski propis. Krivič-no djelo koje mu se imputira je: Neodazi-vanje na vojnu vježbu. Dobio je poziv u rezer-vu, a nije se odazvao jer nije pitao biskupa. Druga pritužba je bila jer je bio intelektualac, što navodi da je sve to trebao znati. Vojni sud u Novom Sadu ga je osudio na 7 mjeseci za-tvora. Kaznu je odležao u Staroj Gradiški.

Lični list

konski propisno djelo koje mu se imputira jevanje na vojnu vježbu. Dobio je poziv u rezer-vu, a nije se odazvao jer nije pitao biskupa. Druga pritužba je bila jer je bio intelektualac, što navodi da je sve to trebao znati. Vojni sud u Novom Sadu ga je osudio na 7 mjeseci za-tvora. Kaznu je odležao u Staroj Gradiški

Lični list

41


Naslovnica ‘UPISNIKA’

Izvorni dokument iz Vojnog arhiva u Beogradu

Naslovnica ‘UPISNIKA’

Izvorni dokument iz Vojnog arhiva u Beogradu

54

Velečasni Marko otpušten iz KPD-a ,,Stara Gradiška”

Narodna Republika HrvatskaKAZNENO POPRAVNI DOMStara GradiškaBroj: – V – 195Dana 26. VIII. 1955.

ODJELU ZA UNUTARNJE POSLOVE NOR-aVINKOVCI

Osuđenik MARKO MAJSTOROVIĆ iz Nuštra, po zanimanju svećenik, koji je osudom od Vojnog suda u N. Sadu iz člana 339 KZ-a K. k338/54., osuđen na kaznu zatvora 7 mjeseci, pušten je današnjim danom na slobo-du, jer je izdržao kaznu.Moli se da imenovano lice evidentirate na području Narodnog odbora da ga opskrbite s osobnim dokumentima. Imenovani je dužan da se tom odje-ljenju prijavi u roku 4 dana, a najduže do 31. VIII. 1955. Do tada ovaj dopis služi u svrhu osobne iskaznice. Imenovani je podmiren s novcem za prije-voz i prehranu do mjesta stanovanja. Smrt fašizmu – Sloboda narodu.

O tome obavijest. Vojni sud Novi Sad, dosje Upravnik: / ĐUKA VASIĆ /Na posljednjoj stranici ovitka su podatci o izgledu lica (osobni opis osuđe-nika) s otiskom desnog kažiprsta.32

32 Svi gore navedeni dokumenti kopija su originala koji se nalaze u Hrvatskom držanom arhivu u Zagrebu. Ovom Arhivu dugujemo zahvalnost što ih možemo prezentirati široj javnosti.

55


Misa u samici zatvora u Staroj Gradiški

Pod imenom tamna noć očekivali bismo jednu noć bez svjetla, ispunjenu tamom… Marko ovim pojmom označava razdoblje od čak 7 mjeseci zatvora koje će trajno, kao ne-izbrisivi pečat, ostati u njegovoj duši dajući mu poticaj i snagu u svladavanje svih novih poteškoća koje su dolazile tijekom njegovog daljnjeg svećeničkog života. Sam je izjavlji-vao da mu ništa poslije ovoga nije bilo teš-ko. Prije svoje Zlatne mise pohodio je, na-kon 45 godina, kaznionicu u Staroj Gradiški koja je zatvorila vrata svih ćelija i samica s bukagijama33, koje se na vlastitoj koži osjeti-li mnogi svećenici, domoljubi i rodoljubi.

Noć ima smisla kada znaš da ona priprema svitanje dana.34

Marko je bio u najzloglasnijoj kaznionici u KPD-u ,,Stara Gradiška” od 19. veljače do 26. kolovoza 1955. U zatvoru mu je bilo ime ‘9111’. Marko se nije odmah odazvao. Nakon što su pučke misije uspješno završene, kao što smo vidjeli, prijavio se nadležnima koji su ga, 19. veljače 1955., poslali na Vojni sud u Novi Sad. Najčešće su svećenike pozivali prije velikih blagdana Uskr-sa ili Božića kako bi vjernici, u to posebno sveto vrijeme, ostali bez svete mise. I autor ovih redaka može posvjedočiti, iz osobnog iskustva, o toj če-stoj praksi komunističkih vlasti.35

U ćeliji – samici – ‘leži’ svećenik, nevino osuđen, traži snagu od Boga, Bla-žene Djevice Marije i svih svetih. Moli, razmišlja, misli na svoje župljane. Pita se: zašto sam ovdje? Što planiraju oni koji su nas ovdje doveli? Kako će završiti naš život? Čeka li nas strijeljanje, batine, ponižavanje do iznemo-glosti? Marko je nerado pričao o tom teškom isječku svoga života i svemu što je tamo proživio. Zapisao je vrlo malo. I to, sjećanje na majčin dolazak

33 Bukagije: turski bukagi, okovi, puta, lanci, lisičine, zavezice, gvožđe; klade za sužnje.34 Wilfrid STINISSEN, uzeto iz rukopisa knjige Ovo je dan što ga učini Gospodin.35 Mene su također pozvali na vojnu vježbu u Vinkovce, na Veliku subotu 1976. godine, svjedoči

vlč. Marko Bubalo. Kad sam došao u vojarnu u Vinkovce, obavijestili su me da sam pozvan ‘greš-kom’ i da mogu ići kući. Naime, umjesto mene pozvali su moga župljanina Ivana Tomšića mlađeg kojega su četnici ubili 1991. godine. On me je spasio od vojne vježbe i tako sam mogao slaviti svete mise za Uskrs.

Noć ima smisla kada znaš da ona

165


Na pakiranju i slanju Ministranta znalo je raditi po deset i dvadeset župljana.Trebalo je sve te pakete odnijeti do pošte pješice ili biciklom, ako ga je netko uopće imao. Pakiranja i pri-jevoza prisjeća se svećenik Borislav Romić koji je upravo 1961. išao kao sjemeništarac u gimnaziju na Šala-ti u Zagrebu. Kad je za vrijeme ljet-nih praznika dolazio u Antin, filijalu župe Tordinci, Marko bi ga odmah zaposlio. I po desetak puta sam znao ‘cunder stazom’ biciklom voziti pake-te na poštu u Ostrovu. Sav sam bio crn od one prašine. Ministrant je slan mnogim župama i župnicima diljem Hrvatske i BiH, a i šire. Neke preporučeno, neke obično, neke opet oslobođene od plaćanja poštarine, u što se ja, kao dječak, uopće nisam tada razumio.Koliko sam puta samo išao u tiskaru u Đakovo. Nisam imao pojma o slogu, tisku, olovnim pločama, slovima. U tome su mi puno pomagali tadašnji bogo-slovi u Đakovu koji su puno više znali od mene: Ilija Pejić, kojemu je Marko pomagao u školovanju, jer je bio siromašan, zatim Antun Dević, Vinko Bera-ković i Ilija Martinović. Nekim župama smo Ministrant već u Đakovu paki-rali. Marko nas je naprosto sve zaposlio da radimo oko Lista kako bi došao u što više župa i te mlade dečke informirao o tada veoma važnim i pozitivnim stvarima iz njihove službe i svega što se u Crkvi događalo. Marko mi je pričao kako su mu župljani, puno pomagali u slaganju i pakiranju Lista, tijekom ci-jele godine, jer ja sam radio samo preko školskih praznika, a najčešće je spo-minjao Valeriju Tordinac, sada udatu Sečkar. Ona je najviše pomagala, jer je stanovala u blizini crkve. Naime, u tiskari je Ministrant samo otisnut i u župu je dolazio u listovima. Oni su sami uvezivali, obrezivali, pakirali, sla-li. Budući da su mnogo toga sami radili, dobit od Lista, Marko je koristio za gradnju crkve u Ćelijama.Pričao je: Kako su on i Valerija sagradili crkvu u Ćelijama. U komunističko vrijeme, tiskanje Lista, bila je prava ‘bum revolucija’ u domaćoj Crkvi. Mini-strant nije priređivan i slan iz nekog grada, gdje bi bilo lakše i pogodnije za takvu vrstu posla, nego iz zabačenih Tordinaca.168

168 Svjedočenje vlč. Borislava Romića, rodom iz Antina. Trenutno je župnik u Lovasu. Zapis pohra-njen u Arhivu župe Presvetog Trojstva u Tordincima.

Hrvatske i BiH, a i šire. Neke preporučeno, neke obično, neke opet oslobođene

165


Na pakiranju i slanju Ministranta znalo je raditi po deset i dvadeset župljana.Trebalo je sve te pakete odnijeti do pošte pješice ili biciklom, ako ga je netko uopće imao. Pakiranja i pri-jevoza prisjeća se svećenik Borislav Romić koji je upravo 1961. išao kao sjemeništarac u gimnaziju na Šala-ti u Zagrebu. Kad je za vrijeme ljet-nih praznika dolazio u Antin, filijalu župe Tordinci, Marko bi ga odmah zaposlio. I po desetak puta sam znao ‘cunder stazom’ biciklom voziti pake-te na poštu u Ostrovu. Sav sam bio crn od one prašine. Ministrant je slan mnogim župama i župnicima diljem Hrvatske i BiH, a i šire. Neke preporučeno, neke obično, neke opet oslobođene od plaćanja poštarine, u što se ja, kao dječak, uopće nisam tada razumio.Koliko sam puta samo išao u tiskaru u Đakovo. Nisam imao pojma o slogu, tisku, olovnim pločama, slovima. U tome su mi puno pomagali tadašnji bogo-slovi u Đakovu koji su puno više znali od mene: Ilija Pejić, kojemu je Marko pomagao u školovanju, jer je bio siromašan, zatim Antun Dević, Vinko Bera-ković i Ilija Martinović. Nekim župama smo Ministrant već u Đakovu paki-rali. Marko nas je naprosto sve zaposlio da radimo oko Lista kako bi došao u što više župa i te mlade dečke informirao o tada veoma važnim i pozitivnim stvarima iz njihove službe i svega što se u Crkvi događalo. Marko mi je pričao kako su mu župljani, puno pomagali u slaganju i pakiranju Lista, tijekom ci-jele godine, jer ja sam radio samo preko školskih praznika, a najčešće je spo-minjao Valeriju Tordinac, sada udatu Sečkar. Ona je najviše pomagala, jer je stanovala u blizini crkve. Naime, u tiskari je Ministrant samo otisnut i u župu je dolazio u listovima. Oni su sami uvezivali, obrezivali, pakirali, sla-li. Budući da su mnogo toga sami radili, dobit od Lista, Marko je koristio za gradnju crkve u Ćelijama.Pričao je: Kako su on i Valerija sagradili crkvu u Ćelijama. U komunističko vrijeme, tiskanje Lista, bila je prava ‘bum revolucija’ u domaćoj Crkvi. Mini-strant nije priređivan i slan iz nekog grada, gdje bi bilo lakše i pogodnije za takvu vrstu posla, nego iz zabačenih Tordinaca.168

168 Svjedočenje vlč. Borislava Romića, rodom iz Antina. Trenutno je župnik u Lovasu. Zapis pohra-njen u Arhivu župe Presvetog Trojstva u Tordincima.

Hrvatske i BiH, a i šire. Neke preporučeno, neke obično, neke opet oslobođene

166

Ovako pripremljen Ministrant slali su u preko 120 župa i redovničkih zajed-nica diljem bivše Juge. Iz sljedećeg popisa nagrađenih ministranata može se barem djelomično vidjeti gdje je sve i u čije ruke mladih čitatelja dospijevao list Ministrant:• 1. Hudoletnjak Stjepan, Predavac kod Bjelovara, 2. Kovač Ivan, Bački Mo-noštor, 3. Karažinec Ivica, Zagreb, 4. Petrović Pero, Čakići, 5. Barun Tomislav, Vinkovci, 6. Smajo Josip, Split, 7. Rešić Đuro, Cerna, 8. Matić Ilija, Privlaka, 9. Iličić Ilija, Kiseljak kod Tuzle, 10. Špičko Alojz, Lepoglava, 11. Kolmanko Joža, Pertoča, 12. Orban A., Bački Monoštor, 13. Matić M., Bitola, 14. Ko-privnjak Josip, Zagreb, 15. Sudec Josip, Nedelišće, 16. Ribarić Stjepan, Har-kanovci, 17. Kaković Ante, Vir kod Zadra, 18. Prekpaljaj Anton, Pazin, 19. Koprek Ivica, Tomaševac, 20. Dadić Marko, Bisko.• 1. Goran Rušpić, Veli Rat, 2. Stanko Jurin, Zadar, 3. Ivan Dulčić, Brusje o. Hvar, 4. Zef Gashi, Ljubljana, 5. Petar Tičić, Povljana o. Pag.• 1. Ćorić Jozo, Sarajevo, 2. Puljić Nikola, Šid, 3. Blažević Mirko, Kreševo, 4. Novak Janko, Brežice, 5. Šarić Slavko, selo Grabovica – Prisoje kod Livna, 6. Štambuk Stanislav, Hvar, 7. Rajić Boško, Rastičevo – Kupres BiH, 8. Peleš Zo-ran, Banja Luka.169

169 Ministrant, br. 3, 1964, str. 28. pod naslovom Nagrađeni ministranti i br. 2, 1965, str. 29. pod na-slovom Nagrađeni ministranti i br. 2, 1966, str. 28. pod naslovom Nagrađeni ministranti.

Tri broja Ministranta

198

Brigu o djeci vodile su časne sestre karmelićanke Božanskog Srca Isusova koje i danas, izvrsno, pastoralno djeluju u župi. Sestre su nalazile inspiraciju i nadahnuće u Markovoj zauzetosti i svetom svećeničkom životu.

Marko u župnom vrtiću. Blaženi među najmanjima…A Marko je sve to vrijeme imao njihovu punu potporu i molitvenu podršku. Rad Obiteljskog apostolata, koji okuplja bračne parove, s ciljem da se me-đusobno upoznaju i potpomažu, započeo je 1965. godine. Evo što Marko kaže o tome u svojoj Oporuci: I sve to, patnje i poniženja, prikazujem da ovo postane nešto kao ‘malo sjemenište’ i škola obiteljskog apostolata za našu bi-skupiju (nadbiskupiju). Veoma sam mnogo pretrpio radi tih ideja, pa molim Gospodina, da primi sve te tjeskobe, neuspjehe i nerazumijevanja, koja sam radi toga podnio i da nakon moje smrti ovo postane mjesto duhovne obnove, produbljivanja duhovnog života i formiranja apostolata za treće tisućljeće.Moglo bi se ovdje spomenuti stotinu Markovih suradnika. Spomenut ću samo jednu osobu koja je u župi boravila svakog dana, više od dvadeset i pet godina. Bila je zaposlena u tvornici Đuro Đaković. Radila je kao admi-nistratorka. Izuzetno pobožna i povjerljiva osoba. Nakon posla, ali i u sva-ko doba dana i noći, jer je bila vrijedna radnica u tvornici, mogla je otići u župni ured, ako je trebalo nešto napraviti. Ona je, zapravo radila sve: kuha-la, prala, pisala Matice, Parice, išla na tržnicu, nosila plaćati račune, umna-žala ciklostilom pisma koja je Marko slao župljanima. Brinula se o svemu što je trebalo. Sve je to radila besplatno. Nikada se nije udavala, bila je malo pogrbljena, jer je imala problema s kralježnicom. Bila je Božji dar za Župu Duha Svetoga. Glavno prijevozno sredstvo bio joj je bicikl, kao i Marku, ali

199


i većini župljana. Zvala se Marija Šmorhaj, Ukrajinka s Livade. I ona je sada pokojna. Hvala Bogu za dar ovakvih osoba u župnim zajednicama. Marko je veliku potporu i pomoć imao od obitelji Aleksandra i Mire Kalmar, ro-ditelja dvojice svećenika: Josipa, župnika u Viljevu i Dinka, župnika u Če-mincu, gospođe Anke Čorak i gospodina Stipe Svirca koji je dugo godina pripremao jelo za hodočasnike u Marijinom domu. Srcem i dušom podu-pirao je Markov pastoral.

Briga za nerođenu djecu

Nastojao je u svakoj bolnici, a posebno u bližem okruženju, imati medicin-sku sestru, još bolje ako je to bila časna sestra ili liječnik ginekolog, izgra-đene katoličke svijesti, koji bi majke, kad dođu abortirati dijete, odgovorili od tog ubilačkog čina. U puno je slučajeva to i uspjelo. Nije pretjerano reći da je Marko svojim zauzimanjem, molitvom i odgojem liječnika i medicin-skih sestra u katoličkom duhu, spasio djece za jedan mali grad. Edukacija liječnika i medicinskog osoblja, o načelima Katoličke Crkve i suvremene medicine po kojem je čovjek živo biće od samog začeća, bila je presudna za ovako veliki broj spašenih. Abortus je grozno zlo. Časna sestra milosrdnica svetog Vinka Paulskoga koja je radila, i još uvijek radi, u osječkoj bolnici svjedoči: Kad smo izbjegli prvi abortus u osječkoj bolnici, velečasni Marko je kasnije toj obitelji i tom spašenom djetetu izgradio kuću. Kakva briga za samo jedan spašeni život!202 Tijekom svog izgnaničkog boravka u Mađar-skoj, poslan izgnanicima iz Hrvatske, a bilo ih je oko 70 000 susreo sam velečasnog Stjepana Zagorca, Hrvata i brata mu Marka sa suprugom Anom Zagorac, medicinskom sestrom, koja je radila u jednoj pečuškoj bolnici. Surađivala je s velečasnim Markom u edukaciji liječnika i sestara u Mađar-skoj, nastojeći odgovoriti majke od namjeravanog izvršavanja abortusa nad vlastitim djetetom. Također je bio preveden letak na mađarski jezik, koji je govorio o tom strašnom zlu, o abortusu. Markova briga, što potvrđuje i ova prekogranična suradnja, bila je pomoći svakom narodu, ne samo hrvat-skom, u suzbijanju bijele kuge.Velečasni je Marko uspio ‘progurati’ da film Nijemi krik, koji govori o zlu abortusa, uđe u škole još za vrijeme bivše Jugoslavije. Prikazivali su ga ‘škol-ski liječnici’ u okviru spolnog odgoja, sve do devedesetih. Nakon demo-kratskih promjena 1991. film su vjeroučitelji za vrijeme školskog sata vje-ronauka mogli prikazivati djeci i mladima. Poznato je da su nakon 2000. civilne udruge i SDP-ovi partijaši osporavali taj film jer je, po njihovom

202 Svjedočanstvo sestre Bernardine Jurišić, milosrdnice, prigodom usputnog posjeta Tordincima, 10. svibnja 2009., s vjernicima iz Župe Preslavnog Imena Marijina.

324

Sjećanje sestara karmelićanki BSI na velečasnog MarkaNa svetkovinu Uzašašća, pokucao je Isus na vrata srca mons. Marka Maj-storovića, pohodio ga bolovima i operacijom, a onda križem privezanosti uz bolnički krevet kroz punih 16 dana. Hrabro je izdržao prihvaćajući svoj križ s potpunim predanjem u volju Božju. Četvrtog lipnja 2004. u 22 sata preminuo je u nazočnosti s. Marinele, Služavke Kristove, mirno, bez grča i uputio se k Isusu, kojemu je potpuno pripadao cijelim svojim bićem.Na dan ukopa tijelo je pokojnika dovezeno u župu Duha Svetoga u 10 sati. U crkvi su ga dočekali njegovi župljani zaplakanih očiju i s molitvom u srcu. Nakon ‘izlaganja tijela’ započela je u crkvi molitva Trećeg časa pokojničke službe Časoslova, u kojoj je sudjelovao sadašnji župnik Stjepan Belobrajdić, župni vikar Robert Mackuljak, sestre karmelićanke i ministranti.Za Misu zadušnicu župska crkva i prostor ispred nje bili su dupkom ispunje-ni vjernicima. Predvodio ju je mons. Marin Srakić, biskup Đakovački i Sri-jemski s pomoćnim biskupom Đurom Hranićem i u koncelebraciji su bila 102 svećenika. Na gradskom groblju čekalo je oko 2000 ljudi po nezapamćenoj kiši da oda počast svećeniku koji je zadužio ne samo građane Broda, nego ci-jelu Crkvu. Sve su to izrekli u svojim govorima predstavnici grada, ustanova i brojni drugi suradnici.295

Poznavajući mons. Marka kroz 35 godina rada na župi u Slavonskom Brodu, za mnogo toga mu dugujemo zahvalnost, mi sestre kamelićanke BSI. Dok je bio župnik u Tordincima upoznao se s radom naših sestara. Zavolio je kariz-mu naše Družbe.Divio se našoj Osnovateljici – Majci Mariji Tereziji od sv. Josipa, koja je svo-jim radom obuhvatila najvažnija razdoblja čovjekova života, a to su oni na ulazu u život – djeca i oni na zalazu života – stariji. Kad je bio premješten iz Tordinaca za župnika u Slavonski Brod u župu Duha Svetoga, tražio je naše sestre kao suradnice u pastoralnom radu.Prve su sestre došle u Slavonski Brod 17. srpnja 1969. godine. Velečasni Mar-ko je odmah po dolasku sestara otvorio dječji vrtić u župi. Mi nismo imali još kuće, a nije bilo ni prostorija za djecu. Za početak je poslužila naša bla-govaonica. Imali smo samo jedan stolić, 3 tanjura, 2 velike vojničke ležaljke, klupe jedna na drugoj su bile police za stvari i igračke. Troje djece. I to je bio početak.

295 Još su dva svećenika svojom smrću okupila silno mnoštvo vjernika; vlč. Josip Rimac (1987.) na čijem je pokopu bilo preko 5 000 vjernika i vlč. Vid Mihaljek (1989.), također je bilo preko 5 000 vjernika. Prema procjeni očevidaca i kod vlč. Marka Majstorovića bilo je na pokopu više od 2 000 vjernika.

324

Sjećanje sestara karmelićanki BSI na velečasnog MarkaNa svetkovinu Uzašašća, pokucao je Isus na vrata srca mons. Marka Maj-storovića, pohodio ga bolovima i operacijom, a onda križem privezanosti uz bolnički krevet kroz punih 16 dana. Hrabro je izdržao prihvaćajući svoj križ s potpunim predanjem u volju Božju. Četvrtog lipnja 2004. u 22 sata preminuo je u nazočnosti s. Marinele, Služavke Kristove, mirno, bez grča i uputio se k Isusu, kojemu je potpuno pripadao cijelim svojim bićem.Na dan ukopa tijelo je pokojnika dovezeno u župu Duha Svetoga u 10 sati. U crkvi su ga dočekali njegovi župljani zaplakanih očiju i s molitvom u srcu. Nakon ‘izlaganja tijela’ započela je u crkvi molitva Trećeg časa pokojničke službe Časoslova, u kojoj je sudjelovao sadašnji župnik Stjepan Belobrajdić, župni vikar Robert Mackuljak, sestre karmelićanke i ministranti.Za Misu zadušnicu župska crkva i prostor ispred nje bili su dupkom ispunje-ni vjernicima. Predvodio ju je mons. Marin Srakić, biskup Đakovački i Sri-jemski s pomoćnim biskupom Đurom Hranićem i u koncelebraciji su bila 102 svećenika. Na gradskom groblju čekalo je oko 2000 ljudi po nezapamćenoj kiši da oda počast svećeniku koji je zadužio ne samo građane Broda, nego ci-jelu Crkvu. Sve su to izrekli u svojim govorima predstavnici grada, ustanova i brojni drugi suradnici.295

Poznavajući mons. Marka kroz 35 godina rada na župi u Slavonskom Brodu, za mnogo toga mu dugujemo zahvalnost, mi sestre kamelićanke BSI. Dok je bio župnik u Tordincima upoznao se s radom naših sestara. Zavolio je kariz-mu naše Družbe.Divio se našoj Osnovateljici – Majci Mariji Tereziji od sv. Josipa, koja je svo-jim radom obuhvatila najvažnija razdoblja čovjekova života, a to su oni na ulazu u život – djeca i oni na zalazu života – stariji. Kad je bio premješten iz Tordinaca za župnika u Slavonski Brod u župu Duha Svetoga, tražio je naše sestre kao suradnice u pastoralnom radu.Prve su sestre došle u Slavonski Brod 17. srpnja 1969. godine. Velečasni Mar-ko je odmah po dolasku sestara otvorio dječji vrtić u župi. Mi nismo imali još kuće, a nije bilo ni prostorija za djecu. Za početak je poslužila naša bla-govaonica. Imali smo samo jedan stolić, 3 tanjura, 2 velike vojničke ležaljke, klupe jedna na drugoj su bile police za stvari i igračke. Troje djece. I to je bio početak.

295 Još su dva svećenika svojom smrću okupila silno mnoštvo vjernika; vlč. Josip Rimac (1987.) na čijem je pokopu bilo preko 5 000 vjernika i vlč. Vid Mihaljek (1989.), također je bilo preko 5 000 vjernika. Prema procjeni očevidaca i kod vlč. Marka Majstorovića bilo je na pokopu više od 2 000 vjernika.

325


Kad se danas osvrnemo na rad velečasnog Marka, možemo reći, kako mnogo toga onda nismo razumjeli, zato smo često i negodovali, radi njegova stila u radu. No, ako gledamo njegov rad u cjelini tek tada ga možemo procijeniti i razumjeti. Temelj i smjer njegova djelovanja, što je on uvijek naglašavao bile su: BITNE DIMENZIJE. Uvijek je stavljao u prvi plan ono bitno, a sve rela-tivno je išlo u drugi plan. Znao je govoriti : ‘Duše su važne. Sve prolazi, a što smo uradili za vječnost, to ostaje.’Često nas je poticao na revnost za spašavanje duša, citirajući pritom našu Majku Osnovateljicu. Mi sestre mu možemo danas zahvaliti što je prepoznao karizmu naše Družbe i uvijek nas poticao da je ostvarujemo u životu. Mi-slim da se svaka sestra koja je živjela u Slavonskom Brodu, mogla obogatiti duhovnim bogatstvom velečasnog Marka, koji je svoj svećenički život istrošio za duše.

Sestre karmelićanke BSI iz Slavonskog Broda296

Misionarka ozdravila po zagovoru vlč. Marka

Budući da je tekst koji slijedi, pred sam kraj rada na knjizi, iznenadio autora i suradnike, dozvolite da uvod u ovaj dio izostane i možda i vas iznenadi nje-gov sadržaj.Dragica Pekić rođena je 1930. u selu Jarice pokraj Klju-ča u BiH. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata partizani su ubili njenog oca, dva strica i pet ujaka. Svi su bili visoko obrazovani ljudi. Partizani su zapalili njihovu kuću pa je majka Kata s devetero djece morala otići u Ključ, a odatle u Banja Luku, gdje su spavali u ne-koj kukuruzani. U međuvremenu je čula da u Slavo-niji ima hrane pa je pošla s djecom u Vinkovce. Tražila je posao u tamošnjoj ciglani. Primio ju je direktor Anić. Ženo, ti kažeš da imaš devetero djece! – Da imam. – A gdje su? - Na željezničkoj stanici. – Što tamo rade? – Spavaju, putovali su. Obećao je njihovoj majci posao a svima njima stan. Nastanili su se najprije u baraki gdje se sušila cigla. Dragica se udala i radila u Vinkovci-ma. Rano je umirovljena zbog slabog zdravlja. Odlazi u misije u Zambiju u Africi gdje je provela 20 godina. Radila je s gubavcima za što je morala dobiti dozvolu civilnih vlasti i potpisati izjavu da će u slučaju zaraze ostati u šumi zajedno s drugim gubavcima ili se vratiti u Europu. Jedan svećenik je kazao,

296 Pismo je pohranjeno u Arhivu župe Presvetog Trojstva u Tordincima.

358

O autoru

Rođen 21. kolovoza 1946. u Poljarima, kršten u crkvi svetoga Marka na Ple-hanu 22. kolovoza 1946., vlč. Marko Bubalo sin je jedinac roditelja Mate i Marice rođ. Bubalo. Oca je izgubio u svojoj dvanaestoj godini života te je morao vrlo rano skrbiti o sebi i bolesnoj majci, koja je preminula 17. pro-sinca 2000. u Slavonskom Brodu, gdje je i pokopana.Osnovnu školu polazio je u Poljarima i Božincima, klasičnu gimnaziju na zagrebačkoj Šalati, a studij je teologije, uz vrlo velika odricanja, završio u Đakovu. Apsolviravši teologiju zaređen je za svećenika na Petrovo 29. lip-nja 1972. godine. Mladu misu proslavio je 23. srpnja 1972. u Slavonskom Brodu. Nepunu godinu dana bio je kapelan u đakovačkoj župi.Nakon završenog prvog tečaja bogoslovije odlazi na odsluženje vojnog roka, u tzv. JNA u bivšoj ‘Jugi’, od 24. rujna 1967. do 15. veljače 1969. Voj-ničku obuku završio je u Obrenovcu kod Beograda, potom je premješten u Kuršumliju nedaleko od Niša.Odatle je otišao ‘na teren’ i tri mjeseca bio na izradi šumskog puta Preševo – Gnjilane na Kosovu. Nakon redovnog vojnog dopusta 21. kolovoza 1968.

(na svoj rođendan) kad su Sovjeti oku-pirali Prag, odlazi na bugarsku granicu u mjesto Visočka Ržana gdje je ostao puna dva mjeseca, gdje su uvjeti za život bili izuzetno teški. Na kratko se vraća u Kuršumliju da bi ga poslali u prekomandu, u poznatu kasarnu (vo-jarnu) Pantelej u Nišu gdje je ostao do veljače 1969. kad je završio vojni rok. Odslužio je puni vojni rok, godinu i pol dana, kako je tada bio propis ko-munističkih vlastodržaca. Kući se vra-tio u odjelu koje mu je poslala majka Marica, koje je sam kupio, zaradivši novce na ‘baušteli’ (miješao malter i nosio ciglu) u Njemačkoj, prije nego je pošao u vojsku. Velečasni Marko Bu-balo svjedoči da ga je sam Bog sačuvao na životu u komunističkoj armiji.Već 1. srpnja 1973. imenovan je žu-pnikom u Tordincima, župi kojoj pri-padaju filijale Antin, Ćelije, Korođ, Ludvinci, Palača, Silaš, Antinska Mla-

(na svoj rođendan) kad su Sovjeti oku-pirali Prag, odlazi na bugarsku granicu u mjesto Visočka Ržana gdje je ostao puna dva mjeseca, gdje su uvjeti za život bili izuzetno teški. Na kratko se vraća u Kuršumliju da bi ga poslali u prekomandu, u poznatu kasarnu (vo-jarnu) veljače 1969. kad je završio vojni rok. Odslužio je puni vojni rok, godinu i pol dana, kako je tada bio propis ko-munističkih vlastodržaca. Kući se vra-tio u odjelu koje mu je poslala majka Marica, koje je sam kupio, zaradivši novce na ‘baušteli’ (miješao malter i nosio ciglu) u Njemačkoj, prije nego je pošao u vojsku. Velečasni Marko Bu-balo svjedoči da ga je sam Bog sačuvao na životu u komunističkoj armiji.Već 1. srpnja 1973. imenovan je žu-pnikom u Tordincima, župi kojoj pri-padaju filijale Antin, Ćelije, Korođ,

o. Bubalo na Genezaretskom jezeru, 2000.

358

O autoru

Rođen 21. kolovoza 1946. u Poljarima, kršten u crkvi svetoga Marka na Ple-hanu 22. kolovoza 1946., vlč. Marko Bubalo sin je jedinac roditelja Mate i Marice rođ. Bubalo. Oca je izgubio u svojoj dvanaestoj godini života te je morao vrlo rano skrbiti o sebi i bolesnoj majci, koja je preminula 17. pro-sinca 2000. u Slavonskom Brodu, gdje je i pokopana.Osnovnu školu polazio je u Poljarima i Božincima, klasičnu gimnaziju na zagrebačkoj Šalati, a studij je teologije, uz vrlo velika odricanja, završio u Đakovu. Apsolviravši teologiju zaređen je za svećenika na Petrovo 29. lip-nja 1972. godine. Mladu misu proslavio je 23. srpnja 1972. u Slavonskom Brodu. Nepunu godinu dana bio je kapelan u đakovačkoj župi.Nakon završenog prvog tečaja bogoslovije odlazi na odsluženje vojnog roka, u tzv. JNA u bivšoj ‘Jugi’, od 24. rujna 1967. do 15. veljače 1969. Voj-ničku obuku završio je u Obrenovcu kod Beograda, potom je premješten u Kuršumliju nedaleko od Niša.Odatle je otišao ‘na teren’ i tri mjeseca bio na izradi šumskog puta Preševo – Gnjilane na Kosovu. Nakon redovnog vojnog dopusta 21. kolovoza 1968.

(na svoj rođendan) kad su Sovjeti oku-pirali Prag, odlazi na bugarsku granicu u mjesto Visočka Ržana gdje je ostao puna dva mjeseca, gdje su uvjeti za život bili izuzetno teški. Na kratko se vraća u Kuršumliju da bi ga poslali u prekomandu, u poznatu kasarnu (vo-jarnu) Pantelej u Nišu gdje je ostao do veljače 1969. kad je završio vojni rok. Odslužio je puni vojni rok, godinu i pol dana, kako je tada bio propis ko-munističkih vlastodržaca. Kući se vra-tio u odjelu koje mu je poslala majka Marica, koje je sam kupio, zaradivši novce na ‘baušteli’ (miješao malter i nosio ciglu) u Njemačkoj, prije nego je pošao u vojsku. Velečasni Marko Bu-balo svjedoči da ga je sam Bog sačuvao na životu u komunističkoj armiji.Već 1. srpnja 1973. imenovan je žu-pnikom u Tordincima, župi kojoj pri-padaju filijale Antin, Ćelije, Korođ, Ludvinci, Palača, Silaš, Antinska Mla-

(na svoj rođendan) kad su Sovjeti oku-pirali Prag, odlazi na bugarsku granicu u mjesto Visočka Ržana gdje je ostao puna dva mjeseca, gdje su uvjeti za život bili izuzetno teški. Na kratko se vraća u Kuršumliju da bi ga poslali u prekomandu, u poznatu kasarnu (vo-jarnu) veljače 1969. kad je završio vojni rok. Odslužio je puni vojni rok, godinu i pol dana, kako je tada bio propis ko-munističkih vlastodržaca. Kući se vra-tio u odjelu koje mu je poslala majka Marica, koje je sam kupio, zaradivši novce na ‘baušteli’ (miješao malter i nosio ciglu) u Njemačkoj, prije nego je pošao u vojsku. Velečasni Marko Bu-balo svjedoči da ga je sam Bog sačuvao na životu u komunističkoj armiji.Već 1. srpnja 1973. imenovan je žu-pnikom u Tordincima, župi kojoj pri-padaju filijale Antin, Ćelije, Korođ,

o. Bubalo na Genezaretskom jezeru, 2000.

359


ka i Bobota. Godine 2008. navršilo se punih 35 godina njegove svećeničke službe u župi Tordinci. Tijekom tih godina župu je pokušavao podići du-hovno i materijalno. Tako je vlč. Marko postao župnik s najdužim stažem u toj župi.Godine 1991. događa se ‘balvan-revolucija’ koja prerasta u Velikosrpsku agresiju na Hrvatsku. Velečasni Bubalo bio je prvi svećenik koji je imao prognanike nakon što je spaljeno prvo hrvatsko selo Ćelije 7. srpnja 1991. godine. Nedugo iza toga cijela je župa bila okupirana. S vjernicima se 1991. našao u Mađarskoj, djelovao je na prostoru od Balatona do Mohača, a sje-dište je imao u Pečuhu. Tu je proboravio punih sedam godina vodeći brigu o prognanima, posebno o djeci i starima kako bi im olakšao i pomogao iz-držati sve nedaće do povratka njihovim kućama. Više od 30 000 izbjeglica i prognanika bilo je samo na njegovoj skrbi. Brinuo je za njihove duhovne potrebe, ali ne samo za to. Brinuo je o hrani, lijekovima, smještaju, prije-vozu, ortopedskim pomagalima, odjeći… Skrbio je o pedesetak ranjenika i o nekoliko stotina smještenih po bolnicama civilnoga stanovništva. O tom dijelu svojega rada napisao je i knjigu, sada izuzetno vrijedan dokument o minulom, ratnom i prognaničkom vremenu, Nemam mamu – ali imam tebe. Misionareći među Hrvatima u Mađarskoj pohodio je više od četrdeset mjesta u kojima u većini žive Hrvati i s njima slavio svetu misu.Vlč. Marko ponovno se vraća u Tordince 1997. godine i nastavlja iz pepe-la podizati župu. Nakon povratka u župu Tordinci krajem 1997., a osobito nakon mirne reintegracije Hrvatskoga Podunavlja 15. siječnja 1998. godi-ne, zatekao je porušena, popaljena, opljačkana, devastirana sela zarasla ko-rovom. Budući da župi Tordinci pripadaju Antin, Korođ i Ćelije teško je bilo i pomisliti na ozbiljnu obnovu. Ipak, župnik Marko upustio se smjelo u obnovu najrazrušenije župe u Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji. Nakon nepunih pet godina i danonoćnoga, mukotrpnog rada u materijalnom i duhovnom smislu ruševine su zamijenjene perivojem; u Tordincima je ob-novljena župna crkva Presvetoga Trojstva, izgrađen je župni stan, Pasto-ralni centar ,,blaženi Alojzije Stepinac”, podignuta je dvjestotinjak meta-ra duga crkvena ograda, asfaltirano parkiralište, prilazne i prolazne staze, uređena masovna grobnica ispred crkve. Svi crkveni objekti opremljeni su namještajem. U pastoralnom centru osnovana je informatička škola i pri-ručna knjižnica.Za crkvu Presvetog Trojstva u Tordincima nabavio je nova klasična zvona. Veliko zvono teško je 616 kg, srednje zvono 428 kg i malo zvono 254 kg, a blagoslovio ih je biskup Marin Srakić 7. prosinca 2008. godine.U filijali Antin obnovljena je crkva svetog Antuna Padovanskog, obnovlje-na je dvorana za vjeronauk, opločen i asfaltiran pristup crkvi, nabavljene

360

su: orgulje, elektronska zvona, namještaj i kip svetog Antuna Padovanskog koji je djelo kiparice Alojzije Ulman, izliven u bronci i postavljen u crkve-nom dvorištu.U filijali Korođ, gdje žive pripadnici mađarske nacionalne manjine, u ratu je devastirana nova crkva izgrađena za mandata župnika Marka Bubala te je po povratku obnovljena i osposobljena za Euharistijsko slavlje i druge potrebe vjernika. Za crkvu u Korođu nabavljena su elektronska zvona.U Ćelijama je izgrađena iz temelja potpuno nova crkva Srca Isusova. Po-pločen je pristup crkvi, izgrađena ograda oko crkve, postavljena je vanjska rasvjeta, nabavljen kompletan namještaj za crkvu i sakristiju, elektronska zvona i ozvučenje.Rad vlč. Marka bio je zapažen, osobito rad s djecom u izgnanstvu. Na pri-jedlog mnogih institucija dobio je 24. travnja 1994. (MCMXCIV) u Za-grebu Godišnju nagradu Ivan Filipović za promicanje pedagoške teorije i prakse, kao prvi katolički svećenik koji je tu nagradu primio. Uslijedilo je dodjeljivanje: Priznanja za sudjelovanje i kreativnu suradnju u promidžbi UNICEF-ovih psihosocijalnih programa za pomoć djeci i mladeži u ratu 22. lipnja 1994., Zahvalnice Hrvatskih vojnih invalida Domovinskoga rata Po-družnice Osijek za pruženu nesebičnu materijalnu podršku 16. svibnja 1994., Zahvalnice Republike Bosne i Hercegovine i Ambasade u Budimpešti za veliki doprinos razvoju obrazovanja i vaspitanja u eksteritorijalnoj osnovnoj školi u Harkanyu na prijedlog Bošnjaka 15. lipnja 1996., Zahvalnice Zemaljske samouprave Hrvata u Mađarskoj za osobit doprinos razvoju vjerskoga života Hrvata u Mađarskoj u Budimpešti 4. svibnja 1997., Priznanja Osnovne ško-le Šećerana iz Šećerane za savjestan i uspješan rad s učenicima te doprinos ugledu i uspješnom radu dislociranih odjela naše škole u Republici Mađarskoj u Mohaču 26. lipnja 1997., Povelje zahvalnosti Osječko-baranjske županije u znak priznanja za doprinos obrani Republike Hrvatske na području Osječko-baranjske županije te jačanju njezine obrambene snage u Osijeku 24. ožujka 1997., Povelje Grada Beloga Manastira za osobite zasluge u organiziranju vi-talnih funkcija gospodarstva, sustava uprave i lokalne samouprave Baranje i Beloga Manastira za vrijeme progonstva te za samoprijegornu skrb i prijatelj-stvo u najtežim danima stvaranja Hrvatske države u Belom Manastiru 11. studenog 2000., Diplome i godišnje nagrade Vukovarsko-srijemske županije za izuzetna ostvarenja na području obnove i humanitarnoga rada 11. stude-nog 2003., Zlatne plakete općine Tordinci za izuzetna ostvarenja na području obnove, humanitarnoga djelovanja, razvoja društvenoga i duhovnoga života, promidžbe općine i župe Tordinci te dobrobiti svih njezinih mještana u Tor-dincima 21. svibnja 2004. godine.Vlč. Marko Bubalo napisao je i objavio preko osamdeset članaka u glasili-ma Hrvatski glasnik, Zornica, Hrvatski kalendar i Hrvatski katolički kalen-

360

su: orgulje, elektronska zvona, namještaj i kip svetog Antuna Padovanskog koji je djelo kiparice Alojzije Ulman, izliven u bronci i postavljen u crkve-nom dvorištu.U filijali Korođ, gdje žive pripadnici mađarske nacionalne manjine, u ratu je devastirana nova crkva izgrađena za mandata župnika Marka Bubala te je po povratku obnovljena i osposobljena za Euharistijsko slavlje i druge potrebe vjernika. Za crkvu u Korođu nabavljena su elektronska zvona.U Ćelijama je izgrađena iz temelja potpuno nova crkva Srca Isusova. Po-pločen je pristup crkvi, izgrađena ograda oko crkve, postavljena je vanjska rasvjeta, nabavljen kompletan namještaj za crkvu i sakristiju, elektronska zvona i ozvučenje.Rad vlč. Marka bio je zapažen, osobito rad s djecom u izgnanstvu. Na pri-jedlog mnogih institucija dobio je 24. travnja 1994. (MCMXCIV) u Za-grebu Godišnju nagradu Ivan Filipović za promicanje pedagoške teorije i prakse, kao prvi katolički svećenik koji je tu nagradu primio. Uslijedilo je dodjeljivanje: Priznanja za sudjelovanje i kreativnu suradnju u promidžbi UNICEF-ovih psihosocijalnih programa za pomoć djeci i mladeži u ratu 22. lipnja 1994., Zahvalnice Hrvatskih vojnih invalida Domovinskoga rata Po-družnice Osijek za pruženu nesebičnu materijalnu podršku 16. svibnja 1994., Zahvalnice Republike Bosne i Hercegovine i Ambasade u Budimpešti za veliki doprinos razvoju obrazovanja i vaspitanja u eksteritorijalnoj osnovnoj školi u Harkanyu na prijedlog Bošnjaka 15. lipnja 1996., Zahvalnice Zemaljske samouprave Hrvata u Mađarskoj za osobit doprinos razvoju vjerskoga života Hrvata u Mađarskoj u Budimpešti 4. svibnja 1997., Priznanja Osnovne ško-le Šećerana iz Šećerane za savjestan i uspješan rad s učenicima te doprinos ugledu i uspješnom radu dislociranih odjela naše škole u Republici Mađarskoj u Mohaču 26. lipnja 1997., Povelje zahvalnosti Osječko-baranjske županije u znak priznanja za doprinos obrani Republike Hrvatske na području Osječko-baranjske županije te jačanju njezine obrambene snage u Osijeku 24. ožujka 1997., Povelje Grada Beloga Manastira za osobite zasluge u organiziranju vi-talnih funkcija gospodarstva, sustava uprave i lokalne samouprave Baranje i Beloga Manastira za vrijeme progonstva te za samoprijegornu skrb i prijatelj-stvo u najtežim danima stvaranja Hrvatske države u Belom Manastiru 11. studenog 2000., Diplome i godišnje nagrade Vukovarsko-srijemske županije za izuzetna ostvarenja na području obnove i humanitarnoga rada 11. stude-nog 2003., Zlatne plakete općine Tordinci za izuzetna ostvarenja na području obnove, humanitarnoga djelovanja, razvoja društvenoga i duhovnoga života, promidžbe općine i župe Tordinci te dobrobiti svih njezinih mještana u Tor-dincima 21. svibnja 2004. godine.Vlč. Marko Bubalo napisao je i objavio preko osamdeset članaka u glasili-ma Hrvatski glasnik, Zornica, Hrvatski kalendar i Hrvatski katolički kalen-

361


dar koji izlaze u Mađarskoj na hrvatskom jeziku. Tijekom boravka u Peču-hu bio je stalni suradnik Radio Pečuha s temama vjerskoga sadržaja te je povremeno surađivao i na televiziji.Za knjigu Molitvenik moje majke inspiracija su mu bile ljudske tragedije koje postaju izvor snage, nasuprot zlu i zatiranju. Naime knjiga govori o Hrvatima iz Bosanske Posavine koji su morali otići pred Velikosrpskom agresijom.Tridesetogodišnje svećeničko iskustvo rezultiralo je knjigom Prvo je zvoni-lo u kojoj je skupio sve lijepe tekstove koji osvježavaju i dodiruju čovjekovo srce nakon umornoga dana provedenoga u šumi sumornih vijesti i doga-đaja. Četvrta knjiga pod naslovom Tordinci župa mučenika govori kako nije zapustio pisanje unatoč velikim graditeljskim zahvatima tijekom posljed-njih godina. Naime u samo pet godina nakon povratka u župu obnovio je ili sasvim iznova izgradio četiri crkve, župni stan, pastoralni centar i vjero-naučnu dvoranu.Zgusnuti i tanani osjećaji izviru iz njegova pisanja. Piše razumljivo i jedno-stavno, i upravo to dira srce uglavnom onih koji se i sami bore da ublaže ljudske patnje.Svećenički moto mu je Za sve ljude koje sretneš, uvijek imaj ljubavi. Tko ga poznaje, potvrdit će da to uvelike i ostvaruje u svom djelovanju. Velik je is-posnik i Gospin štovatelj. Patnja mu je cijeloga života bila bliža od košulje. Sam si je krčio put prema svećeništvu. Gotovo se sam, uz bolesnu majku, borio za svoju materijalnu egzistenciju. Sve ljetne praznike proveo je na ‘ba-ušteli’ s majstorima kod kuće, ali i u Njemačkoj kako bi priskrbio potrebna sredstva za plaćanje naknade za školovanje, knjige i odjeću. Ovo je uistinu izvrstan primjer kako se boriti za svoje ideale. Dobro krasnoslovi, trudi se biti autentičan u naviještanju Božje riječi. Veliki je graditelj, prihvaćaju ga i razumiju svi staleži i uzrasti. Izgara za svoj hrvatski narod i Crkvu. Sve na-vedeno potvrđuje da se vlč. Bubalo nije samo prošetao kroz Tordince, čeka-jući da prođe trideset i pet godina. On je naprosto obilježio ovu župu svo-jim zauzetim radom te ostavio duboke tragove kako na duhovnom tako i na materijalnom planu. Njegovom zaslugom pozdrav Hvaljen Isus i Marija, koji je bio pomalo već ‘zapretan’ od komunističkog i reformatskog Dobar dan, postao je znak raspoznavanja u kontaktu među ljudima, a kod djece je bio osobito naglašen.Dobar je vlč. Marko i plemenit. Ne štedi se kad su u pitanju drugi i njihove nevolje. Zrači optimizmom i vedre je naravi. Voli humor i odličan je or-ganizator. Jednostavno rečeno: Marko Bubalo je svećenik svoga vremena. Voli izazove i nepoznanice. Zapravo cijeli je njegov dosadašnji život jedna avantura u koju je krenuo s Bogom i uz Njegovu pomoć. Sveti Otac Bene-dikt XVI. cijelim srcem udjeljuje apostolski blagoslov za požrtvovnost pre-

362

ma prognanicima vlč. Marku Bubalo, u Vatikanu 30. studenog 2005. godi-ne, prigodom hodočašća Župe Presvetog Trojstva u Rim.Kapitalno djelo, zapravo njegovo životno djelo, jest knjiga Tordinci župa mučenika tiskano 2007. godine u kojoj je opisan krvavi put župe, stra-danja i nadanja tijekom 700 godina postojanja njezina imena. Knjiga je polučila nevjerojatan uspjeh zbog istine koja je u njoj donesena, ponajviše što je po prvi put cjelovito dokumentima potkrijepljena istina o strada-nju katoličkih svećenika franjevaca, na do sada u povijesti nezapamćen način mučenja, gušenjem pod koritima od kalvina 17. svibnja 1551. godine na Gradini kod Tordinaca.Već punih šest godina intenzivno prikuplja materijal, a do tada je čuvao sjećanja i osluškivao jeku o svećeniku Marku Majstoroviću. Sve je to sada ukoričeno; slova, slike i dokumenti stavljeni na stranice koje se nude čita-teljima na uvid. Peta je ovo knjiga velečasnog Marka Bubala. Poštovani či-tatelji! Sada ste Vi vlasnici knjige Velečasni Marko Majstorović. Čitajte je i dajte svoju kritiku. Svatko će je doživjeti na svoj način. Nadam se da ćete se braćo svećenici njome oplemeniti i učvrstiti, a Vi dragi vjernici, poglavito oni kojima je Marko bio župnik, knjigu naprosto ‘gutati’, kako biste Vaša sje-ćanja iznovice vratili i podsjetili se na tog velikog župnika.

362

ma prognanicima vlč. Marku Bubalo, u Vatikanu 30. studenog 2005. godi-ne, prigodom hodočašća Župe Presvetog Trojstva u Rim.Kapitalno djelo, zapravo njegovo životno djelo, jest knjiga Tordinci župa mučenika tiskano 2007. godine u kojoj je opisan krvavi put župe, stra-danja i nadanja tijekom 700 godina postojanja njezina imena. Knjiga je polučila nevjerojatan uspjeh zbog istine koja je u njoj donesena, ponajviše što je po prvi put cjelovito dokumentima potkrijepljena istina o strada-nju katoličkih svećenika franjevaca, na do sada u povijesti nezapamćen način mučenja, gušenjem pod koritima od kalvina 17. svibnja 1551. godine na Gradini kod Tordinaca.Već punih šest godina intenzivno prikuplja materijal, a do tada je čuvao sjećanja i osluškivao jeku o svećeniku Marku Majstoroviću. Sve je to sada ukoričeno; slova, slike i dokumenti stavljeni na stranice koje se nude čita-teljima na uvid. Peta je ovo knjiga velečasnog Marka Bubala. Poštovani či-tatelji! Sada ste Vi vlasnici knjige Velečasni Marko Majstorović. Čitajte je i dajte svoju kritiku. Svatko će je doživjeti na svoj način. Nadam se da ćete se braćo svećenici njome oplemeniti i učvrstiti, a Vi dragi vjernici, poglavito oni kojima je Marko bio župnik, knjigu naprosto ‘gutati’, kako biste Vaša sje-ćanja iznovice vratili i podsjetili se na tog velikog župnika.

363


Pogovor

Marko Bubalo poznat je široj javnosti, osim po svojemu zauzetom sveće-ničkom djelovanju, i po spisateljskom radu. Kao što u pastoralnom djelova-nju voli izazove i nepoznanice, tako se i u spisateljskom radu trudi prikupiti „brdo“ izazovna, nepoznata i zanimljiva materijala, koji zatim vrlo vješto i ozbiljno ugrađuje u mozaike zbilje – kako prošlih tako i sadašnjih događa-ja, a sve u želji da ti kamenčići što vjernije pridonesu istinskoj slici onoga budućega. A kršćanin je čovjek budućnosti!I u najnovijoj knjizi, u kojoj se prihvatio zabilježiti „sve znano i neznano“ o velečasnom Marku Majstoroviću, inicijatoru brojnih zanimljivih pothvata na pastoralnom, društvenom, kulturnom, narodnom, dobrotvornom, ino-vatorskom i općeljudskom planu, autor je na tragu slaganja budućega. Iako velečasnog Majstorovića mnogi pamte po raznolikosti inicijativa, koje au-tor Bubalo u knjizi iscrpno opisuje, važno je primijetiti da je autor u svojem imenjaku prepoznao istinski lik svećenika, koji je bio suputnik tisućama ljudi našega vremena, nudeći im i upućujući ih na sigurnost Božje prisut-nosti i blizine. Velečasni Marko Majstorović tu je blizinu Božje ruke u svo-me životu osjećao i svjedočio. Možda ti njegovi napori nisu odmah primje-ri za udžbenike iz pastoralne teologije, ali su ostali ljudima u srcu. „Ja sam kao buldožer – probijam putove kroz gromade, a drugi će to usitnjavati“, rekao je za sebe velečasni Marko, izrekavši tako ponajprije duboku istinu o samom sebi.Poznat njemački katolički teolog i filozof talijanskog porijekla Romano Gu-ardini (1885. – 1968.) zapisao je: „Onaj koji priča neka kaže ono što jest, kako to vidi i razumije. Dakle, neka izrekne riječju ono što se nalazi u nje-govoj nutrini. To u nekim okolnostima može biti teško, može prouzročiti nelagode, štete, opasnosti; ali savjest nas podsjeća da istina obvezuje; da ona ima nešto bezuvjetno, da posjeduje uzvišenost. O njoj se ne kaže: mo-žeš je reći kad god ti se svidi, ili kad moraš ostvariti neki cilj; nego, kad go-voriš, moraš reći istinu; ne smiješ je ni umanjiti niti iskriviti. Jednostavno je uvijek moraš reći; pa i kad te okolnosti navode da je prešutiš, ili kad možeš ležerno izmaknuti nekom pitanju.“Bez velikog teoretiziranja može se zaključiti kako se u navedenom cita-tu krije ključ i analiza ljudskog i svećeničkog djelovanja velečasnog Mar-ka Majstorovića. Svaki je svećenik pozvan da po primjeru Krista, „velikog svećenika“, živi u napetosti između pripadnosti Bogu i solidarnosti prema ljudima te da sam sebi obrazloži razloge nade koju po Božjem daru nosi u sebi. To je moguće ako svećenik sam u svojoj nutrini „probija putove kroz gromade“ svakodnevnih izazova i krči mjesto istini, vjerujući u Kristov ži-votni poziv: „Ja sam put, istina i život.“

364

Lijepo je primijetiti da je pisac ove knjige ponudio čitateljima čitljivo štivo „kako to vidi i razumije“, izrekavši o svom subratu ono što je zaživjelo u njegovoj nutrini tijekom dugih godina prikupljanja materijala i trajna dija-loga sa svećenikom „vjere, ljubavi i čovjeka“. Prateći njegov život, autor nas upoznaje s mnoštvom nepoznatih činjenica i fenomena iz vremena totali-tarističkoga komunističkog režima, koji je ostavio tragove gorčine i patnje u životima mnogih vjernih Kristovih laika i svećenika, ali i svjedočanstvo kršćanske odvažnosti u zauzimanju za istinu. Svjedočiti Krista i u životima njegovih prijatelja, kakav je bio velečasni Marko Majstorović, znači pre-poznavati uvjerljivu svećeničku riječ Marka Bubala, ali i brojnih njegovih sugovornika, kao poticaj izgradnji identiteta današnje vjerničke i društve-ne zajednice, koja nije zarobljena lancima prošlosti, nego otvorena ljepoti izazova budućega.

Nedjeljko Pintarić

364

Lijepo je primijetiti da je pisac ove knjige ponudio čitateljima čitljivo štivo „kako to vidi i razumije“, izrekavši o svom subratu ono što je zaživjelo u njegovoj nutrini tijekom dugih godina prikupljanja materijala i trajna dija-loga sa svećenikom „vjere, ljubavi i čovjeka“. Prateći njegov život, autor nas upoznaje s mnoštvom nepoznatih činjenica i fenomena iz vremena totali-tarističkoga komunističkog režima, koji je ostavio tragove gorčine i patnje u životima mnogih vjernih Kristovih laika i svećenika, ali i svjedočanstvo kršćanske odvažnosti u zauzimanju za istinu. Svjedočiti Krista i u životima njegovih prijatelja, kakav je bio velečasni Marko Majstorović, znači pre-poznavati uvjerljivu svećeničku riječ Marka Bubala, ali i brojnih njegovih sugovornika, kao poticaj izgradnji identiteta današnje vjerničke i društve-ne zajednice, koja nije zarobljena lancima prošlosti, nego otvorena ljepoti izazova budućega.

Nedjeljko Pintarić

371


Sadržaj

PROSLOVMoja sjećanja na velečasnog Marka Majstorovića . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7UVODSvećenik ne zaslužuje zaborav na hrvatski način . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

I. ZAVIČAJ, DJETINJSTVO I ŠKOLOVANJE . . . . . . . . . . . . 17

Školska izobrazba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 Školske svjedodžbe. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19Svećeničko ređenje i mladomisnička godina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22Politički progon mladomisnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31

II. SVEĆENIK MARKO U PASTORALU . . . . . . . . . . . . . . . . 35

U župi Radikovci – ponovni politički progon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36Potraga za izvornim dokumentima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40Presuda velečasnom Marku Majstoroviću . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43Za bolje razumijevanje presude . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49Upitnik iz Vojnog suda u Novom Sadu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51Kazna na njega ‘nije djelovala popravno’ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51Velečasni Marko otpušten iz KPD-a ,,Stara Gradiška” . . . . . . . . . . . . . . . 54Misa u samici zatvora u Staroj Gradiški . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55Ostavština iz zatvorskih dana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59

III. SVEĆENICI – ŽRTVE STARE GRADIŠKE . . . . . . . . . . . . . 61NAMJERNO ZAMRAČENJE PAMĆENJA I IŠČAŠENJE IDENTITETA

Kaznionica u Staroj Gradiški – danas . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62Mučilište katoličkih svećenika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65Gaženje krunice pred stotinama osuđenika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67Kako su liječili zatvorenike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68Svećenici su radili najteže poslove . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69Svećenici iz Đakovačke ili Bosanske i Srijemske biskupije u KPD-u ,,Stara Gradiška” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70Svećenici prisiljeni rušiti crkvu vlastitim rukama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76Sadistička mučenja tisuća hrvatskih domoljuba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78

372

Vip salon, air-bag, air-condition, wellness centar i knjižnica u KPD-u ,,Stara Gradiška” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79Uzaludna potraga za pravdom: svjedoci života u komunističkom zatvoru. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 Iz pera Vlade Gotovca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 Iz pera don Ante Bakovića . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88Pjesma MAČ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95Besraman odnos prema žrtvama komunizma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96Padom Berlinskog zida zatvoren je KPD ,,Stara Gradiška” . . . . . . . . . . . 97Što učiniti s kaznionicom? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98Kazneno – popravni dom u slici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99Poklon otajstvu svećeničke žrtve: Josip kardinal Bozanić s 350 svećenika u kaznionici u Staroj Gradiški . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109Crkva rušena golim svećeničkim rukama – darovima svećenika sagrađena nova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111

IV. DESETLJEĆE U TORDINCIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115

Deset sela, deset godina križa i borbi, ali i velikih milosti i radosti . . . . . 116Zamijenio cipele sa Srbinom iz Palače . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118Tordinačka idila u slici i riječi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119Stepinčevo pismo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125‘Staza smrti’ prema Ostrovu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127Pješice u Ćelije. Pad s konja opasan po život. Udbini sinovi. . . . . . . . . . 129Veliki štovatelj Fatimske GospeŽarku ljubav prema Majci Božjoj naslijedio sam od majke . . . . . . . . . . .136Bosonog tražio bogoslužni prostor u Korođu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138Po snijegu na svetu misu u Korođ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 140Cijeli se život utjecao Fatimskoj Gospi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141Program obiteljske duhovne obnove uz kip Fatimske Gospe . . . . . . . . . 143Ministrantski kongresi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151Program ministrantskog kongresa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154Nezaboravan boravak ministranata u Tordincima . . . . . . . . . . . . . . . . . 156Tvoji ministranti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157A sada ‘bum’ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157Začuđeni Strossmayer . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 158

372

Vip salon, air-bag, air-condition, wellness centar i knjižnica u KPD-u ,,Stara Gradiška” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79Uzaludna potraga za pravdom: svjedoci života u komunističkom zatvoru. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 Iz pera Vlade Gotovca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 Iz pera don Ante Bakovića . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88Pjesma MAČ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95Besraman odnos prema žrtvama komunizma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96Padom Berlinskog zida zatvoren je KPD ,,Stara Gradiška” . . . . . . . . . . . 97Što učiniti s kaznionicom? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98Kazneno – popravni dom u slici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99Poklon otajstvu svećeničke žrtve: Josip kardinal Bozanić s 350 svećenika u kaznionici u Staroj Gradiški . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109Crkva rušena golim svećeničkim rukama – darovima svećenika sagrađena nova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111

IV. DESETLJEĆE U TORDINCIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115

Deset sela, deset godina križa i borbi, ali i velikih milosti i radosti . . . . . 116Zamijenio cipele sa Srbinom iz Palače . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118Tordinačka idila u slici i riječi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119Stepinčevo pismo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125‘Staza smrti’ prema Ostrovu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127Pješice u Ćelije. Pad s konja opasan po život. Udbini sinovi. . . . . . . . . . 129Veliki štovatelj Fatimske GospeŽarku ljubav prema Majci Božjoj naslijedio sam od majke . . . . . . . . . . .136Bosonog tražio bogoslužni prostor u Korođu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138Po snijegu na svetu misu u Korođ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 140Cijeli se život utjecao Fatimskoj Gospi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141Program obiteljske duhovne obnove uz kip Fatimske Gospe . . . . . . . . . 143Ministrantski kongresi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151Program ministrantskog kongresa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154Nezaboravan boravak ministranata u Tordincima . . . . . . . . . . . . . . . . . 156Tvoji ministranti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157A sada ‘bum’ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157Začuđeni Strossmayer . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 158

373


Tiskanje lista Ministrant . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .159Ministrantska hodošašća potiču izdavanje lista Ministrant . . . . . . . . . .161Ministrant u svijet ‘cunder stazom’ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 163Crtice iz Ministranta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .168Briga za svećenička zvanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 171 Budući isusovac iz sela Palače . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 171U nedostatku zvanja u župi školuje bogoslove iz BIH. . . . . . . . . . . . . . . 173Program trodnevnice za Mladu misu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178Posljednji domaći svećenici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 181Pobožna i velikodušna žena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 182Primopredaja u Tordincima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 184

V. ČETIRI DESETLJEĆA U SLAVONSKOM BRODU . . . . . . . . 187

Privikavanje na novu župu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 188Odgovor na pismo Sofije Jožić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 190Pozdrav novozaređenom biskupu Ćirilu Kosu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 192Predanim radom izdigao se iznad svakodnevnog župničkog pastorala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 193Briga za nerođenu djecu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 199Obiteljski apostolat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 200Međunarodni obiteljski kongres u Slavonskom Brodu . . . . . . . . . . . . . . 204Karitativno djelovanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 206Zauzetost za izgnanike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 212Neki događaji iz Župe Duha Svetoga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 213Božićna čestitka Marici Bubalo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 214Prodavač Glasa Koncila u Slavonskom Brodu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 216Grkokatolička liturgija u Župi Duha Svetoga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 217Briga za bolesnike u Slavonskom Brodu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 218Još neke crtice iz Markova života i djelovanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221Još neke Markove tiskovine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 229Kapela blažene Terezije iz Calkutte u Župi Duha Svetoga . . . . . . . . . . . 231Razgovori, predavanja, susreti, odličjaRazgovor u Vinkovačkom listu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .233Razgovor u Posavskoj Hrvatskoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .235Razgovor u Slavonskom narodnom kalendaru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 238

374

Predavanje na Svećeničkom tjednu 1971. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 239Predavanje na Svećeničkom tjednu 1972. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 245Zrnca Markove životne mudrosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 247Neki Markovi susreti u slici. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 253Zlatna misa, umirovljenje, odlazak iz Župe Duha Svetoga. . . . . . . . . . . 257Sekundicije zlatne mise u Nuštru i Tordincima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 262Markovo župnikovanje pri kraju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 264Pisma prije umirovljenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 265Markov osmjeh i vjerničke suze u istoj crkvi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 268Posljednji tjedni Markova života . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 270 Kao bogoslov razmišljao o staračkom znoju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 270Posljednji sati Markova života . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 272Oporuka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 273Pokop . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 281Govor biskupa Marina Srakića . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 282Govor gradonačelnika Josipa Metera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 284Govor suradnice Obiteljskog centra Zdenke Paić . . . . . . . . . . . . . . . . . . 285Govor don Ante Bakovića . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 285Nepročitani govor na njemačkom jeziku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 287Farewell to a good friend (Oproštaj od dobrog prijatelja) . . . . . . . . . . . 288Zapisi u Spomen-knjizi nakon Markova pokopa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 289Da sam znala ovo što sada znam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 290Obilježje s Markovim imenom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 291

VI. ŠTO PAMTE O NJEMU NJEGOVI SUVREMENICI . . . . . . . . . 293

Više neshvaćen nego prihvaćen . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 294Prognoza za Jarminu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 296Tri tisuće ministranata u Brodskom brdu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 298Čovjek od povjerenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 300Marko je bio svestran . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 303Sjećanje na velečasnog Marka i Danicu Grubišić . . . . . . . . . . . . . . . . . . 304Novorođenče nađeno na tračnicama vinkovačkog kolodvora . . . . . . . . 305Most između ‘domaćih’ i ‘došlja’ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 308‘Sveti Marko’ dolazi ispovijedati . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 309Karmelićanka BSI iz Župe Duha Svetoga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 309Ljut velečasni, ljuta ja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 313

374

Predavanje na Svećeničkom tjednu 1971. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 239Predavanje na Svećeničkom tjednu 1972. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 245Zrnca Markove životne mudrosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 247Neki Markovi susreti u slici. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 253Zlatna misa, umirovljenje, odlazak iz Župe Duha Svetoga. . . . . . . . . . . 257Sekundicije zlatne mise u Nuštru i Tordincima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 262Markovo župnikovanje pri kraju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 264Pisma prije umirovljenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 265Markov osmjeh i vjerničke suze u istoj crkvi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 268Posljednji tjedni Markova života . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 270 Kao bogoslov razmišljao o staračkom znoju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 270Posljednji sati Markova života . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 272Oporuka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 273Pokop . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 281Govor biskupa Marina Srakića . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 282Govor gradonačelnika Josipa Metera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 284Govor suradnice Obiteljskog centra Zdenke Paić . . . . . . . . . . . . . . . . . . 285Govor don Ante Bakovića . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 285Nepročitani govor na njemačkom jeziku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 287Farewell to a good friend (Oproštaj od dobrog prijatelja) . . . . . . . . . . . 288Zapisi u Spomen-knjizi nakon Markova pokopa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 289Da sam znala ovo što sada znam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 290Obilježje s Markovim imenom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 291

VI. ŠTO PAMTE O NJEMU NJEGOVI SUVREMENICI . . . . . . . . . 293

Više neshvaćen nego prihvaćen . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 294Prognoza za Jarminu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 296Tri tisuće ministranata u Brodskom brdu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 298Čovjek od povjerenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 300Marko je bio svestran . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 303Sjećanje na velečasnog Marka i Danicu Grubišić . . . . . . . . . . . . . . . . . . 304Novorođenče nađeno na tračnicama vinkovačkog kolodvora . . . . . . . . 305Most između ‘domaćih’ i ‘došlja’ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 308‘Sveti Marko’ dolazi ispovijedati . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 309Karmelićanka BSI iz Župe Duha Svetoga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 309Ljut velečasni, ljuta ja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 313

375


Vođen Duhom Svetim . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 315Vaše ‘sunce’, Ratimira . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 318Markova pisma s. M. Lidiji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 320Sjećanje sestara karmelićanki BSI na velečasnog Marka . . . . . . . . . . . . . 324Misionarka ozdravila po zagovoru vlč. Marka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 325 Ozdravljenje Dragice Pekić, misionarke u Zambiji . . . . . . . . . . . . . . . 326Vlč. Marko kao prvi urednik Maloga koncila . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 328

VII. MARKOV TRG U ANTINU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 331

Odluka općine Tordinci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 332Zahvalnica općini Tordinci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 333Svečano otvorenje Trga u slici i riječi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 334Jesu li Majstorovići podrijetlom iz BIH? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 338 Odakle ime Šokac? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 338Dugujemo zahvalnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 341Sažetak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 345Abstract . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 350Umjesto zaključka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 356O autoru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 358Pogovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 363Izvori i literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 365

376

Lektura i korektura: s. M. Lidija od Duha Svetoga (Vuksanović)Prijevod na engleski: Irena MandićSuradnica u pripremi: Vlatka PlazzerianoFotogra�je: Arhiv župe Presvetog Trojstva, Tordinci, Darko Puharić, † Ivica Majstorović, Marko Bubalo, Ljubica Lovrić, obiteljski arhiv Davora Majstorovića, Blanka Majstorović, Tomislav Mišin, Ana Mrđa, Agneza Tordinac i † Zvonko PokršćanskiGra�čko oblikovanje: Mirjana KosPriprema za tisak: Glas KoncilaTisak: Gra�čki zavod Hrvatske d. o. o., ZagrebNaklada: 1000 primjeraka Tiskanje završeno u siječnju 2011.

© Župa Presvetog Trojstva, Tordinci, 2011. Trg hrvatskih žrtava 16 32214 Tordinci -RH Brzoglas: 00 38532 580 992 Brzoglas i dalekopis: 00 38532 580 991 Pokretni brzoglas: 098 270 481

Glas Koncila, Zagreb, 2011.

Sva prava pridržana. Ova se knjiga, kao ni njezini dijelovi, ne smije reproducirati ni koristiti u bilo kojem obliku, bez pisanog odobrenja vlasnika autorskih prava.

376

Lektura i korektura: s. M. Lidija od Duha Svetoga (Vuksanović)Prijevod na engleski: Irena MandićSuradnica u pripremi: Vlatka PlazzerianoFotogra�je: Arhiv župe Presvetog Trojstva, Tordinci, Darko Puharić, † Ivica Majstorović, Marko Bubalo, Ljubica Lovrić, obiteljski arhiv Davora Majstorovića, Blanka Majstorović, Tomislav Mišin, Ana Mrđa, Agneza Tordinac i † Zvonko PokršćanskiGra�čko oblikovanje: Mirjana KosPriprema za tisak: Glas KoncilaTisak: Gra�čki zavod Hrvatske d. o. o., ZagrebNaklada: 1000 primjeraka Tiskanje završeno u siječnju 2011.

© Župa Presvetog Trojstva, Tordinci, 2011. Trg hrvatskih žrtava 16 32214 Tordinci -RH Brzoglas: 00 38532 580 992 Brzoglas i dalekopis: 00 38532 580 991 Pokretni brzoglas: 098 270 481

Glas Koncila, Zagreb, 2011.

Sva prava pridržana. Ova se knjiga, kao ni njezini dijelovi, ne smije reproducirati ni koristiti u bilo kojem obliku, bez pisanog odobrenja vlasnika autorskih prava.



Documents

Velecasni Marko Majstorovic 1928. – 2004