V J E R S K I L I S T Z A M A R I J I N E Š T O V A T E L J E

OŽUJ

AK 2

012.

ISS

N 1

331-

1476

3

Slavljenje dogaaja utjelovljenja Sina Boæjeg nijejednostavno sjeÊanje na dogaaje iz proπlosti, nego uprisutnjivanje onih otajstava koja nose spasenje.U liturgiji, u slavljenju sakramenata, ta otajstva postaju aktualna i postaju djelotvorna za nas danas.BENEDIKT XVI.

Marija 2-3 str. 2012.indd 8 5/10/11 1:34 PM

s m a r i j o m p o s v i j e t u

Split, 2012. Godina L. Cijena: 7 kn

3OŽUJAK

ISSN 1331 - 1476

Tko je kriv?Kardinal Tomaπ ©pidlik rado je pri-povijedao dogaaj iz svoga djetinj-stva. ©kolskoga kolegu, loπijeg uËeni-ka iz bogate obitelji, pouËavao za popravni ispit, pa mu njegovi roditelji obeÊali dobru nagradu ako im sin uspjeπno poloæi. Kolega na ispitu proπao, ali od obeÊane nagrade nije bilo niπta. Kad je doπao kuÊi, razoËa-ran ispripovjedi majci πto se dogodilo. ”Nije pravo da su to uËinili, nanijeli su ti nepravdu. Ali sada se smiri, sjedni i promisli, πto ti Bog hoÊe time poruËiti!”, tjeπila ga ona.Sto ljudi - sto Êudi, kaæe naπ narod. Meutim, u neËemu smo svi sliËni, paËe isti: svoju krivnju redovito pre-bacujemo na druge. Za neuspjeh kod kuÊe djetetu je kriv roditelj, a u πkoli uËitelj. Ako u braku nije kako treba, nije u redu braËni drug. U sukobu izmeu snahe i svekrve, ne valja ona druga. Za nezadovoljstvo na radnom mjestu krivnja je na poslodavcu. Ne ide li nam se u crkvu i na sakramen-te, ne valja sveÊenik. Odbijamo li iziÊi na izbore, svi su isti, ne valjaju, niπta nisu ostvarili... A i za naπe neuspjehe nakon osamostaljenja hrvatske dræave kriv nam je uvijek

netko drugi... Niπta novo! Sjetimo se samo vrta zemaljskoga: ”Æena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa stabla, pa sam jeo” (Post 3, 12), opravdavao se Bogu prvi Ëovjek. Otada se, od samog poËetka, niπta nije promijenilo. Treba li se onda Ëuditi da se i iz, toboæe, vjerniËkih usta toliko puta moæe Ëuti, kako ni Bog ne valja, da ni on neÊe pravo, osobito u prigodi iznenadne smrti, teæe bolesti ili kakve nesreÊe?!Dok god je ljudi, meu njima Êe biti nepravde i zla. ©to se od Boga ljudi viπe udalje, bit Êe ih joπ viπe. Svatko u æivotu doæivi nepravdu, razoËara se ili pak klone. To se dogodi i obitelji-ma, pa i πiroj druπtvenoj zajednici. Upravo u takvim prigodama trebali bismo stati, zaustaviti se u tiπini i sabranosti te se upitati, πto nam Bog time hoÊe reÊi. Boli i nevolje, neuspje-si i razoËaranja ne dolaze od Boga niti ih on pripuπta, nego su plod ljud-ske slobode i djelovanja, pa u sebi kriju i neku poruku. Nitko nas ne voli koliko Bog, a on je ondje gdje mu u svom æivotu ostavimo mjesta, gdje mu dopustimo da bude s nama. Nije li Nazaretska Djevica, koja je Bogu dala prostora u svomu æivotu, i nama pri-mjer kako ovih korizmenih dana u svom æivotu osigurati viπe prostora i vremana Bogu i drugima?!U R E D N I K

V J E R S K I L I S T Z A M A R I J I N E Š T O V A T E L J E

82 - ”MARIJA” 3/2012.

Festival filma i multimedijaXXVII. Meunarodni katoliËki festival filma i multimedija odræava se u Niepokalanowu, Gradu Bezgreπne od 9. do 13. svibnja u organizaciji KatoliËke filmske udruge ”Sv. Maksimilijana Kolbea” i samostana fra-njevaca konventualaca u Niepokalanowu. Geslo je vezano uz ovogodiπnju poruku pape Benedikta XVI. za Svjetski dan sredstava druπtvenih priopÊivanja te djelovanje sv. M. Kolbea. U kategoriji filma mogu sudjelovati profesionalni i amaterski fil-movi, i to igrani i dokumentarni, radij-ske emisije, te multimedijalni programi i mreæne stranice. Dodatne obavijesti mogu se dobiti na: Katolickie Stowarzyszenie Filmowe, Barska 2, 02-315 Varπava, tel. 48 22 8234489, ksf@festiwalniepokalanow.pl i www.festiwaniepokalanow.pl. Prijavnica je dostupna na: http://www.festiwalniepo-kalanow.pl/2012/zglosz2012.rtf. (IKA)

Kapela fatimskih blaženikaZa posjeta Angoli, fatimski biskup A. Marto posjetio je 9. i 10. sijeËnja i bisku-piju Huambo, gdje je mao prigodu pred-sjedati otvorenju jubileja 50. obljetnice svetiπta Gospe Fatimske u gradu Huambo. Nakon πto ga je mnoπtvo doËekalo pjevanjem i plesom, mons. Marto govorio je o fatimskoj poruci i vremenu u kojemu æivimo te predvodio misno slavlje. Blagoslovio je kapelu uklopljenu u svetiπte posveÊenu bl. pastiriÊima Franji i Hijacinti, a imao je prigodu posjetiti i upoznati æupu Gospe Fatimske u gradu Caàla. (V. M.)

Dobro djeloIz godine u godinu Schönstattski pokret u Paragvaju upriliËuje lutriju Dobro djelo s privlaËnim zgodicima, a glavni je auto mobil. Svrha je pribavljanje sred-stva za uzdræavanje svetiπtâ u zemlji i

s m a r i j o m p o s v i j e t u

Čin za životU poljskomu nacionalnom Gospinu

svetiπtu na Jasnoj Gori upriliËen je 28. sijeËnja »in predanja u ruke Majke Boæje: zaπtita civilizacije æivota i ljubavi u svije-tu, koji je pokrenuo Meunarodni pokret

za æivot. Sudjelovali su predstavnici Pokreta za æivot iz 18 zemalja: Austrije, Bjelorusije, »eπke, Italije, Kaza hstana, Letonije, Litve, Maarske, Nje maËke, Poljske, Portugala, Rusije, Slova Ëke, ©panjolske, ©vicarske, Ujedinjenog

Kraljevstva, Ukrajine i USA, a u molitve-nom susretu nazoËili su predstavnici pra-

voslavnih sveÊenika i pokretâ za æivot Bjelorusije, Rusije i Ukrajine. Sveti Ëin

obavljen je za misnog slavlja koje je pred-vodio nadb. S. Nowak u svetiπnoj kapeli Crne Gospe na Jasnoj Gori, a za obreda

predan je i preslik Crne Gospe za hodoËaπÊe koje Êe se odræati u Fatimi s nakanom za civilizaciju æivota od Rusije

preko Azije i Europe. (Z)

s m a r i j o m p o s v i j e t u

”MARIJA” 3/2012. - 83

ostvarivanje apostolatskih planova Schönstattskog pokreta, πto i polazi za rukom veÊ godinama zahvaljujuÊi pro-davaËima sreÊaka. (WE)

Kip spašen u brodolomuIz talijanskog broda Costa Concordia, nastradaloga 21. sijeËnja 2012. kraj tali-janskog otoËiÊa Giglio, spaπen je neoπ te -Êen kip Gospe Fatimske i postavljen u æupnu crkvu obliænjeg otoka. Kopija je to kipa iz Kapele ukazanja u Fatimi, a nabavili su ga vlasnici broda i postavili u nj na dan porinuÊa 7. srpnja 2006. Za molitve krunice u Fatimi 22. sije Ënja 2012. pozdravljeni su preæivjeli, a molilo se za pokojne i one koji trpe zbog te tragedije, osobito za Ëlanove obitelji poginulih ili nestalih. (WF)

Zašto Gospa plače?U Italiji je objavljena knjiga biskupa Jeronima Grilla pod naslovom: Istinska povijest æalosne drame ljubavi. Gospica iz Civitavecchije. Biskup Civitavecchije od g. 1984. do g. 2006. odgovara na poziv Ivana Pavla II. i pripovijeda prvi put πto se dogaalo u njegovoj duπi i u njegovu æivotu od 15. oæujka 1995. kad je mali Gospin kip proplakao u njego-vim rukama. ”Petnaest godina nakon toga, pose bno sa svrhom da precizno rekonstruiram Ëinjenice i bez zahvaÊa-nja u tua tumaËenja, dræim prikladnim staviti napismeno Ëitav slijed...”, piπe biskup u uvodu u knjigu od 256 strani-ca. U pr vom dijelu opisuje Mariju u svom æivotu, u drugom donosi ljetopis o Gospi nim suzama, u treÊem poruku Gospinih suza, u Ëetvrtom zakljuËuje Gospinim hvalospjevom i molitvom Gospi iz Civitavecchije. (MdD)

Mjesečno 260.000 posjetiteljaGospino svetiπte u Fatimi od g. 2000. razvija svoju meumreænu stranicu: www.fatima.pt. Na raspolaganju je na

πest jezika, a posjeti je mjeseËno viπe od 260.000 posjetitelja. U vrijeme razliËitih posjeta, mje seËno ue oko 160.000 posjetitelja. Tijekom g. 2011. najviπe ih je bilo u svibnju, 410.513. Znatno ih je vi πe otka ko je dostupan izravni prijenos on line 24 sata iz Kapele ukazanja, od 1. sijeË nja 2009. Najviπe posjeta je izme-u 17 i 22 sata, a tijekom g. 2011. bilo je izme u 18 i 19 sati (za molitvu kruni-ce u 18,30 sati). Najviπe ih je iz Portuga-la, Brazila, Italije, ©panjolske, USA, Polj-ske, Francuske, NjemaËke i Argentine.Od prosinca 2010. svetiπte je stavilo joπ jednu online stranicu: www.fatima2017. org. Na sedam je jezika, a mjeseËno je posjeti oko 3 tisuÊe posjetitelja. Radi se o specifiËnijemu virtualnom prostoru, jer πiri poticaje, projekte i dokumentaci-ju koje se odnose na spomen stoljetnice ukazanja 2017. godine. (WF)

Simpozij u FatimiGodina 2012. druga je godina temat-skoga hoda fatimskog svetiπta, kojega Êe vrhunac biti g. 2017., za stoljetnicu Gospinih ukazanja. Uloga mu je produ-bljivati glave teme fatimske poruke i traæiti njihovu aktualnost, pothvate i metodologije slavlja kao i prikladnijeg navjeπtaja za njihovo prihvaÊanje u danaπnjem svijetu. Tijekom g. 2012. svetiπte poziva na sluπanje i odgovor na pitanje koje su 13. svibnja 1917. Ëuli Franjo, Hijacinta i Lucija: ”HoÊete li se ærtvovati za Boga?” Stoga Êe se u Fatimi od 15. do 17. lipnja odræati i teoloπko-pastoralni simpozij na tu temu, koja u naπe dane nije baπ privlaËna, pa njezina teoloπka, religiozna, antropoloπka, soci-jalna, egzistencijalna i etiËka zamrπenost potiËe na viπestruk pristup. StruËnjaci iz Portugala, ©panjolske, Francuske, Belgije i USA istraæit Êe kako se shvaÊa i ostvaruje ærtvovanje nas samih, njego-ve granice i dimenzije, moguÊnost i znaËenje, temelj i kriterij. (WF)

p a p a o m a r i j i

84 - ”MARIJA” 3/2012.

... KontemplirajuÊi zadivljujuÊi lik Svete Djevice, u trenutku u kojem prima boæansku poruku i daje svoj odgovor, bivamo unutra prosvijetlje-ni svjetlom istine koja, uvijek nova, izvire iz tog otajstva. Posebno se æelim kratko zadræati na vaænosti Marijina djeviËanstva, na Ëinjenici, naime, da je ona zaËela Isusa ostajuÊi djevicom.U temelju dogaaja iz Nazareta na lazi se Izaijino proroπtvo. “Evo, djevica Êe zaËet i roditi sina i nadje-nut Êe mu ime Emanuel!” (Iz 7, 14). To drevno obeÊanje naπlo je izobilno is punjenje u utjelovljenju Sina Boæje-ga. Djevica Marija, naime, ne samo da je zaËela nego se to dogodilo za hvatom Duha Svetoga, to jest, samoga Boga. Ljudsko biÊe koje poËi-nje æivjeti u njezinu krilu uzima, istina, tijelo od Marijie, ali njegov æivot proizlazi potpuno od Boga. On je u potpunosti Ëovjek, satkan od zemlje - da se posluæimo biblijskim simbolom - ali dolazi odozgo, s Neba. »injenica da Marija pri zaËeÊu ostaje djevicom, dakle, bitna je za poznavanje Isusa i za naπu vjeru, jer svjedoËi da je poticaj bio

Boæji i nadasve objavljuje tko je zaËeti. Kako kaæe Evanelje: “Zato Êe to Ëedo i biti sveto, Sin Boæji” (Lk 1, 35). U tom smislu, Marijino dje-viËanstvo i Isusovo boæanstvo meusobno se jamËe.Eto zaπto je tako vaæno ono jedino pitanje kojim se Marija, “veoma sme-tena”, obraÊa Anelu: “Kako Êe to biti kad ja muæa ne poznajem?” (Lk 1, 34). U svojoj jednostavnosti Marija je vrlo mudra: ne sumnja u Boæju moÊ, nego æeli bolje shvatiti njegovu volju, da bi se njoj potpuno suobliËi-la. To otajstvo beskrajno na dilazi Mariju, ali ona ipak savrπeno zauzi-ma mjesto koje joj je, usred nje ga, dodijeljeno. Njezino srce i nje zin um potpuno su ponizni i, up ra vo zbog te jedinstvene poniznosti, Bog oËekuje “da” te djevojke da bi ostvario svoj naum. Poπtuje njezino dostojanstvo i njezinu slobodu. Marijin “da” ukljuËuje zajedniπtvo majËinstva i djeviËanstva, i æeli da sve u njoj ide na slavu Boæju, a Sin koji Êe od nje biti roen mogne sav biti dar milosti.Dragi prijatelji, Marijino djeviËan-stvo jedinstveno je i neponovljivo; ali njegovo duhovno znaËenje tiËe se svakog krπÊanina. Ono je, u biti, vezano uz vjeru: onaj, naime, koji se duboko pouzdaje u ljubav Boæju, prima u sebe Isusa, njegovo boæanstvo, po Duhu Svetom. ...(Nagovor uz molitvu Aneo Gospodnji u nedjelju 18. prosinca 2011.)

BENEDIKT XVI.

Marijino djevičansko začeće

Pozdrav DjeviciRaduj se, slavo anelâ i ljudi, koja rodi vrelo radostî nebeskih a da nisi izgubila djeviËanstva. Tvoja ËistoÊa æivljena u poniznosti svidje se tako velikom Bogu, koji meu tisuÊama djevica ljubljaπe tebe na jedinstven naËin i smatraπe te jedinu dostojnom roditi iz tvoje preËiste utrobe Sina Boæjega, otkupitelja svijeta. To je motiv tolikoga æara: iako je Bog nazoËan u svakoj bogoljubnoj osobi, nikome nije bio tako blizak kao tebi i ni s jednim drugim nije uspostavio tako divan odnos prisnosti kao s tobom.Erazmo ROTERDAMSKI (†1536.)

k r o z o v a j m j e s e c

86 - ”MARIJA” 3/2012.

Ma kako danas moglo djelovati kao zva-nje drugorazredne vrste, nekoÊ je sluæba vratara bila vrlo vaæna. Vratari su imali znaËajnu ulogu, bilo da se radilo o straæarima koji su puπtali ljude u grad kao nadzornici gradskih vrata ili o Ëuvarima privatnih obiteljskih imanja. O struËnosti i vjernosti vratara ovisilo je mnogo toga. Ponajprije sigurnost svih onih koji su æivjeli iza zatvorenih vrata, jer su mogli mirno obavljati svoje djelat-nosti imajuÊi pouzdana Ëuvara. Osim toga, vratar je bio prva osoba koja je u ime domaÊina doËekivao goste na vrati-ma, za πto mu je trebala velika razina uljudnosti i duh istinskoga gostoprim-stva. Njegova vjeπtina bila je na ispitu napose u pogibeljnim vremenima, kao i u izazovima πto ih predstavlja noÊ. O njegovoj budnosti i pripravnosti ovisili su mnogi æivoti, a svaki vrstan vratar obdarivao je svoje ukuÊane ili sugraa ne mirnim snom. Kao privræen sluga svoga gospodara znao je veÊ izdaleka razliko-vati njegov povratak s puta, od sluËajnih i zlonamjernih prolaznika.

NA VRATIMA SRCA U duhu reËenoga moæe se ustvrditi kako je Nazaretska Djevica bila vjeπta i odgo-vorna vratarica, u prvom redu na vrati-ma svoga srca dok je provodila dane u skrovitosti svoga doma. »uvala je svoje srce kao pravi Boæji posjed kojega su joj vrata bila povjerena. Jer, doista, Boæjom

stvoriteljskom odredbom, nitko ne moæe Ëuvati vrata srca doli sam vlasnik, niti ih tko moæe osvojiti ako dotiËni to ne dopusti. No vrata ljudskog srca Ëuvaju joπ jednu tajnu koju ljudi Ëesto previde.Sve umijeÊe æivota sastoji se u tome da Ëovjek prepozna Boga kao istinskoga gospodara svoga srca, jedinoga koji ima puno prvo u njemu stanovati. Pa ipak, premda je gospodar, Bog je Ëovjeku povjerio punu moÊ da otvara i zatvara njegova vrata prema vlastitoj odluci. Ra zboritost nalaæe da ih otvara bez zadr-πke onome koji ih je ostavio kao most zajedniπtva i susreta, a da ih, naprotiv, briæno Ëuva od svega πto je njemu pro-tivno i s njim nepomirljivo, ma kako moglo srcu biti izazovno i privlaËno.Majka Isusova doista je savrπeno pozna-vala to umijeÊe Ëuvanja vrata koje je donijelo radikalnu novost ËovjeËanstvu. Dok su Adam i njegovi sinovi Bogu zatvorili vrata grijehom, ostavivπi Boga, gospodara æivota, pred vratima srca kao prosjaka ljubavi koji Ëeka ljudsko smilo-vanje, Marija je vrlo dobro znala da nijedan Ëovjek na to nema pravo. Ob no vu ËovjeËanstva zapoËela je svojim primjerom, te je stoga, poËevπi od nje bezgreπne i milosti pune, Gospodin pre kinuo taj zaËarani krug odbijanja zaje dniπtva. Ona je tako æivjela potpuno pozorna na njegovu tihu prisutnost, da ga ni u jednom trenutku nije ostavila u predvorju svoga æivota, nego ga je, na protiv, uvijek dræala u srediπtu biÊa. A to πto je trajno iz dana u dan Ëinila, do bilo je sluæbeno obiljeæje i potvrdu od samoga Gospodina u trenutku anelova navjeπtenja. Gabrijelovim dola-skom sv eËano joj je obznanjeno da je ona milosti puna i da je Gospodin s njom, premda je ona od samoga zaËeÊa

Marija vratarica

k r o z o v a j m j e s e c

”MARIJA” 3/2012. - 87

Boæjem glasonoπi, Marija s radoπÊu prihvaÊa istinu njegova spasenjskog pohoda ËovjeËanstvu.Nastanivπi se u Mariji Bog je doπao u svoje iskonsko prebivaliπte kao spasitelj, ispunivπi svoju vjeËnu æelju. Zahvaljuju Êi otvorenosti srca one koja je bila plod nje-gove Ëeænje za spasenjem ljudskoga roda, sila Duha Svetoga okrunila je njezi-nu neizmjernu poniznost i posvemaπnju vjernost. Sin vjeËnoga Oca, snagom Duha Svetoga, utjelovio se u onoj koja je nje-govu snagu i nadahnuÊa primala cijelim svojim biÊem od samoga zaËeÊa. Ona koja je bila vrt zatvoren i zdenac zapeËaÊen pokazala je kako Bog ne dovodi u pitanje djeviËansku cjelovitost, nego je privodi ostvarenju u trenutku kad dopusti Bogu nastaniti se u duπi. Kad se ljudsko srce Bogu spremno otvoriti, Bog Ëini Ëudo, ne dovodeÊi ni najmanje u pitanje njegovu nepovredivost. Naprotiv, postaje joj pouzdan jamac. Tako je i Marija, nakon πto je otvorila vrata jedin-stvenog vrta i zdenca Boæjega, postala joπ jedinstveniji vrt i zdenac kojem zlo i gri-jeh nije imalo nikakvog pristupa.Nazaretska Djevica stoga je i nama pri-mjer i putokaz kako otvoriti vrata srca u posvemaπnjoj poniznosti jedino Bogu, koji tada dolazi na svoj posjed, joπ uvi-jek kao tihi sluga koji mu donosi plod-nost i blagoslov. Bog poπtuje naπu auto-nomiju i ne ulazi nasilno na vrata æivota, jer cijeni i ljubi naπu slobodu. Premda nas obuhvaÊa i s lea i s lica, premda nam je intimniji od nas samih, ipak u naπ vidokrug ulazi tek kad smo mu mi otvorili vrata kao suradnici milosti i spa-senja. Ne bojmo se stoga slijediti DjeviËin primjer!Ivan BODROÆIΔ

bila milosti puna i u punom zajedniπtvu s Gospodinom.Anelovim navjeπtenjem, nadalje, svima je dano razumjeti da su vrata Marijina æivota i srca bila otvorena samo za Boga, πto je razvidno iz nastavka razgo-vora izmeu njega i nje. Nakon πto joj je aneo Gabrijel navijestio da Êe zaËeti i roditi sina, ona se pita kako Êe to biti kad muæa ne poznaje, Ëime je pokazala stanje svoga djeviËanstva, kao i volju da æivi sukladno svojim zavjetima potpuno predana u njegovu volju. Tako razazna-jemo da je Marija bila prava vratarica koja je, za razliku od greπnog Adamova roda, budno Ëuvala vrata svoga srca samo za Gospodina.

OTVORENA GOSPODINU Ali Marija je bila vratarica koja je vrata zemlje i strane ljudskog æivota πirom otvorila Gospodinu, kako bi on po njoj poslao na svijet u ljudskom obliku svo-ga Sina, koji Êe kasnije otvoriti vrata ne ba svim ljudima. Otvorivπi vrata svoga srca njegovoj svetoj prisutnosti, kojom je bila osjenjena, Marija je pokazala kako su upravo vrata srca najËvrπÊa i najsigur-nija kad se Bog u njemu nastani, jer on Ëuva mir duπe i daje stabilnost æivotu. A onaj tko pred Bogom zatvori vrata svoga biÊa, ma kako mislio da su Ëvrsta, uvijek su nestalna i nestabilna, postaje lak pli-jen svih onih koji vrebaju na njegovu duπu. OtvarajuÊi vrata svoga srca

m i d a n a s i o v d j e

88 - ”MARIJA” 3/2012.

Rasplamsala se rasprava o „umjetnoj“ ili „medicinski potpomognutoj“ oplod-nji, o promjeni odnosnog zakona i, s tim u vezi, o vrlo vaænu pitanju: Kada poËinje ljudski æivot - zaËeÊem, „u 5. mjesecu trudnoÊe“ ili „prvim plaËem“ novoro en Ëeta? UkljuËit Êu se u raspra-vu i ja. Pritom Êu, moæda, biti prekri-tiËan, a neki Êe reÊi da sam takav zato πto ova vlada nije „moja“. Svaka je vlada moja onoliko koliko je hrvatska, zauzeta za Ëovjeka, narod i dræavu, a svaki Ëlan vlade je „moj“ koliko njego-vo vladanje nastoji biti poπteno sluæenje opÊem dobru. Novoj vladi æelimo sve najbolje veÊ i zato πto je ljudski i krπÊanski dobro i normalno æeljeti i moliti svome bliænjemu blagoslov i uspjeh, ali i zato πto njihov uspjeh znaËi dobro za sav narod. Radujem se mnogim dobrim najavama i naznakama, joπ viπe dobrim koracima, ali dræim opravdanim, legiti-mnim i demokratiËnim iskazati i svoje zabrinutosti, pa i neslaganja kad za to ima razloga.

IGRE S JEZIKOMU Hrvatskoj danas imamo problem poj-mova, rijeËi, izraza…, baπ rjeËnika. Kaæu - Ëak pet vaæeÊih pravopisa! Mnoæe se prijepori i raspre oko nekih rijeËi koje su u svagdanjoj uporabi, dok se neke iz dana u dan „uvaljuju“ u hrvatski jezik bez ikakve rasprave,

mada mu ne pripadaju. »ini se tako da veÊina Hrvata, ukljuËujuÊi i ministre financija, govore glatko i teËno o „milio-nima“ ili „miljonima“ iako je to hrvatski milijun. Na „hrvatskim“ televizijama - koje bi trebale uËiti pravilnu hrvatskom govoru - „Ëesto puta“ (izraz koji se nasilno ubacuje u hrvatski, mada nije „normalan“ kao ni uho-parajuÊi „no meutim“!) „priËa“ se engleski, mada se on govori. Sve viπe nam se ”deπavaju” nevolje i udesi, ali i mnoge lijepe stvari, iako bi nam se trebale dogaati… I joπ mnogo toga, da ovo ne pretvorimo u „like“ sat jezikoslovlja!SreÊom, imamo pametne, kompetentne i toliko svestrane ministre, da bi, stjeËe se dojam, svaki od njih mogao jednako uspjeπno voditi bilo koje ministarstvo. Osobito „Ministarstvo jezika“, da smo ga uspostavili. A moæda bi trebalo, da nam se sa svakom novom vladom ne mije-njaju nazivi ministarstava! Tako smo imali „πport“ iako veÊina Hrvata izgovara „sport“ (valjda po uzoru na milijun/mili-on), a sadaπnji se ministar oËito unapri-jed opredijelio za sport. Kome krivo kome pravo, ali za sve Hrvate je zdravo, Ëak i ako su teπko bolesni, da se sada

Životvorac i državotvorci

m i d a n a s i o v d j e

”MARIJA” 3/2012. - 89

mogu rijeπiti bolnica i lijeËnika i s punim se povjerenjem povjeriti Ministarstvu - zdravlja! A i onaj referendum ZA ulazak u EU bio je nepotreban, buduÊi da je Ëitava Europa veÊ uπla u Hrvatsku. Ako vam to nije jasno, raspitajte se u Ministarstvu „europskih i vanjskih“ poslova (Europa je, dakle, unutra!).

DVA ZAKONA ILI JEDAN?Ali sve su to „trice i sitnice“ prema „odluci“ ministra zdravlja da ljudski æivot moæe poËeti kad se mi dogovori-mo, a ako se ne dogovorimo, vjerojat-no neÊemo, Hrvatska Êe imati jedan zakon za konzervativne i rigidne hrvat-ske graane 20. st., a drugi za one koji su se razvili do naprednih spoznaja 21. stoljeÊa!Naravno da sam ironiËan, i da „maksi-malno pojednostavnjujem“, ali ipak manje nego ministar u tv-emisiji „Studio 45“ u polemici s K. MiletiÊem, voditeljem graanske inicijative „I ja sam bio embrij“. Ministar je javno izre-kao u najmanju ruku nespretne tvrdnje o „dva zakona“ i o poËetku ljudskog æivota, a zamjera graanima πto mu se nisu obratili pismom nego su javno (Ëak!) prozvali njegovu javnu izjavu! IstiËuÊi da je Hrvatska prevladavajuÊe katoliËka zemlja ali i laiËka dræava, bla-gonaklono Êe toj katoliËkoj veÊini osta-viti „taj rigidan, konzervativan zakon 20. stoljeÊa“ - ne zvoni li to na marksi-stiËku tezu i dogmu o religiji kao proi-zvodu „zaostale svijesti“?! Ali veliki katoliËki teolog Toma Akvinski iz 13. st., koji s pozicija ondaπnjih znanstve-nih spoznaja postavlja pitanje u kojem Ëasu ljudski zametak prima duπu, mini-stru nije uopÊe konzervativan pa se na njega poziva i viπe ga puta citira.

Ministru u emisiji stranu dræi gospoa koja „po MilinoviÊevom zakonu“ ne bi imala svoju kÊerku i vrlo je zabrinuta da joj netko ne predbaci kako je zaËeta u staklenci. No, i ona i ministar bjeæe od pitanja πto je s onim milijunima tako zaËetih koji su kao viπak ili „rezervni dijelovi“ pohranjeni u zamrzivaËima, a Ëuvaju se kao vlasniπtvo - danas rodite-lja, sutra dræave ili moguÊih kupaca - a kad uzmanjkaju skladiπni kapaciteti… treba li dovrπavati reËenicu?!

NEMOGUĆE OPRAVDATITu straπnu Ëinjenicu ne moæe amnesti-rati to πto joj je „Ëasna sestra davala injekcije“, ni da su se „Ëasne za nju molile“, ni πto je s njom na istom tre-tmanu bilo i æena katolikinja. Svaka medicinska sestra bila bi neËasna kad bi uskratila medicinsku pomoÊ Ëak i bolesnu kriminalcu. Sve dobre Ëasne sestre mole za sve ljude, osobito za greπnike. Æelja æene za materinstvom sasvim je razumljiva, zakonita i pleme-nita, ali gubi sve te osobine kad se hoÊe ostvariti po bilo koju cijenu, ne birajuÊi sredstva, odnosno birajuÊi i moralno neprihvatljiva sredstva. Pod plaπtem takva, za krπÊanina neprihvat-ljiva i od Crkve osuena, makjavelisti-Ëkog naËela da cilj opravdava sredstva, uËinjena su mnoga velika zla u povije-sti, Ëak i masovna ubojstva.Isticati s ponosom zdravo i normalno dijete koje je na taj naËin zaËeto i πtititi ga od svakoga moguÊeg - doista nepra vedna - kriva pogleda okoline, a u isto vrijeme prikrivati poznatu Ëinjenicu da je u procesu njegova zaËeÊa zamrznuto viπe zametaka, tj. ærtvovano Ëak i po nekoliko njegove moguÊe braÊe i sestara, to je opasan

m i d a n a s i o v d j e

90 - ”MARIJA” 3/2012.

moralni daltonizam i defektni „huma-nizam“ koji nije „ne-grijeh“ ili manji grijeh zato πto se u njega upuπtaju i neki ili mnogi ”katolici”. Da pa Ëe, tim je veÊi i straπniji! Njega poku πati amne-stirati prizivom na Ëinjenicu da to Ëini i Bog ili Priroda, da se prirodno odabi-ranje dogaa po cijenu mnogih smrti - to je cinizam Kainov: „Zar sam ja Ëuvar brata svoga?“ (Post 4, 9) i povra-tak sotonskoj teoriji u iskonskom grije-hu: „…kad budete s njega jeli, otvorit Êe vam se oËi, i vi Êete biti kao bogovi koji razluËuju dobro i zlo” (Post 3, 5).

JEDINO GOSPODIN BOGLijeËnici, ginekolozi, „bio-inæenjeri“ - Ëak ni roditelji - nisu æivotvorci nego samo suradnici Gospodina i Æivotvorca, jedinoga gospodara æivota i smrti.Predsjednici, premijeri, ministri - Ëak ni oni prvi - nisu dræavotvorci nego samo dræavnici.Pravnici, suci, zakonodavci - Ëak ni Hamurabi ili Mojsije - ne stvaraju pravo ni moral, nego ih samo „uokviruju“ u zakone.Teolozi, crkveni nauËitelji - Ëak ni oni najveÊi - nisu vjerozaËetnici ni vjero-tvor ci, nego samo njezini prouËavatelji i definitori.Pred nama je Blagovijest - Navjeπtenje Gospodinovo. Marija reËe: „Evo sluæbenice Gospodnje, neka mi bude po rijeËi tvojoj!“ (Lk 1, 38). I tada u Nazaretu, a ne nakon 9 mjeseci u Betlehemu, „RijeË tijelom postade i nastani se meu nama“ (Iv 1, 14). Ili - kako vjeroispovijedamo: „I utjelovio se po Duhu Svetom, od Marije Djevice: i postao Ëovjekom!“Stanko JER»IΔ

m a r i j a n s k o b i l j e

Gospina suzaBriza media

Gospina suza, suzice Majke Boæje, Marijine suze ili treslica raste po suhim i vlaænim livada ma, kao i na tresetiπtima. Trajni ca je s vrlo krat-kim, odrezanim ogrljkom, a ima srcolike klasiÊe, od 5 do 7 mm duge.Prema poboænoj predaji, kad je bl. Djevica Marija bila æalosna, plakala je. Iz njezinih suza, koje su kapale na zemlju, nastala je treslica - Gospi ne suze. Njezini klasiÊi, koji vise na tan-kim nitima, njiπuÊi se podsjeÊaju na suze. Neka i nas podsjete na poËetne stihove ”Gospina plaËa”:Muka gorka Gospodina,Isukrsta Boæjeg Sina,Po Ivanu evanelisti,Koji Gospi plaË navijesti.PlaËnim glasom sve vas molju»ujte Majke sad nevoljuKoja’ no vas na plaË zove,Jer u gorkim mukam’ plove.

Mario CRVENKA

s v j e d o Ë a n s t v o

Gospa uzdanicaRuæica i Marija iz BeniËevca kraj Cernika Ëesto hodoËaste u marijan-ska svetiπta, pa tako i Gospi Brze pomoÊi u Slavonskom Brodu. OsjeÊaju potrebu njezina zagovora, njezine zaπtite i pomoÊi, a imaju uvijek zaπto doÊi i zahvaljivati joj.Doπle su u Brod zajedno s RuæiËi-nim 27-godiπnjim sinom, studen-tom strojarstva. On je upravo imao zadnji ispit na zavrπnoj godini stu-dija. Mati ga doπla opet preporuËiti Gospi, vjerujuÊi u njezinu bezgra-niËnu majËinsku ljubav i pomoÊ, πto se iskazalo puno puta u njiho-vim obiteljskim potrebama. Prije pet godina, naime, na Veliku subo-tu doæivio joj je sin teπku promet-nu nezgodu na pjeπaËkom prijelazu u Novoj Gradiπki. Automobil udario u njega, slomio mu obadvije noge ispod koljena i odbacio ga nakon πto ga je nosio na haubi tri desetak metara. Pri padu je dodatno zado-bio jak udarac u glavu s raskrvav-ljenom povredom. Preno Êio je u novogradiπkoj bolnici i na Uskrs ujutro prevezen u brodsku, gdje je deset dana leæao u πok sobi. Na sam Uskrs roditelji su doπli Go spi u njezino svetiπte u Brodu mo liti i dati misu za njegov opora vak. I krenulo je pomalo. Tri mje seca proveo je u kolicima. Gospi nim zagovorom i pomoÊi, u πto oni Ëvrsto vjeruju, nije ostalo nika kvih posljedica. Danas normalno hoda i priveo je studij kraju. Majka Ruæica

ne zaboravlja Gospinu pomoÊ, uvi-jek ju Ëasti i zahvaljuje joj dolazeÊi rado u njezino svetiπte.Marija, RuæiËina roaka, æivi u veli-koj obitelji. Ima ih u kuÊi pet naraπtaja: baka, roditelji, djeca, unuËad i praunuËad. Æive skromno i sloæno, s Boæjom pomoÊi, redovi-to pohaajuÊi misna slavlja. Kriæe-va i kuπnji uvijek ima, ali molitva i predanje Bogu snaga su im i utje-ha. Ona kod Gospe moli i zahvalju-je joj za sve, a sada joj se najviπe preporuËuje za neoæenjenog sina, dobra i vrijedna mladiÊa, kako bi zasnovao svoju obitelj. To bi joj donijelo potpun duπevni mir. Zato je Gospina krunica njezina neizo-stavna svagdanja molitva, a hodaËaπÊa Gospi prijeka potreba, jer vjeruje da Bog zna πto je za sva-koga najbolje.Nedjeljka ANDRIΔ-NOVINC

s m a r i j o m k r o z p o v i j e s t

92 - ”MARIJA” 3/2012.

Marijansku stvarnost u Crkvi bogoslovci usporeuju s morskim valovima. U odreenim povijesnim razdobljima oni se penju i rastu, nakon Ëega zna nastu-piti zatiπje ili stanovit pad. U povijesti katoliËkog bogoslovlja odreena vreme-na oznaËuju tako Gospinim razdobljem, pa je XII. stoljeÊe nazvano Gospinim stoljeÊem. Ono πto Crkva vjeruje i uËi o Majci Gospodnjoj u tom stogodiπtu na lazi se u srediπtu bogoslovske prouke, liturgijskih slavlja i puËke poboænosti. Poznati bogoslovci Anselmo, Eadmer, Rupert, Bernard i mnogi drugi prouËa va-ju marijanske teme te izgrauju bogat i siguran nauk koji sluæi kao podloga za πirenje marijanske poboænosti, koja se obogaÊuje novim izrazima i oblicima.

KATEDRALE - MOLITVE OD KAMENA ZahvaljujuÊi vrednovanju crkvenih otaca i pisaca, koji svojim postavkama otvara-ju put novim bogoslovnim razmiπljanjima i uËvrπÊuju narod Boæji u iskazima πtovanja Bogorodici, nastaje marijanski preporod. To poπtivanje Blagoslovljene meu æenama gradi velebne crkve koje i danas svjedoËe o vjerskom zanosu XII. stoljeÊa. Te Gospine katedrale, nazvane molitvama od kamena i danas potiËu vjernike na dosljedan krπÊanski æivot i djelovanje.VeliËanstvene srednjovjekovne Gospine katedrale izraz su uljudbe i odgoja koje Crkva promiËe na svome zemaljskom

hodoËaπÊu, prikazujuÊi biblijske dogaaje i otajstva spasenja na vratnica-ma i prozorima, svodovima i boËnim zidovima tih gotiËkih zdanja. To je Biblija siromaha koja vjernika i hodoËa-snika vodi prema oltaru i svetiπtu gdje se susreÊe s Bogom u otajstvu Krista Uskrsnuloga. Na taj naËin Majka Gospodinova vrπi svoju majËinsku ulogu i dovodi braÊu svoga Sina u zajedniπtvo s Gospodinom. HodoËaπÊa i odmoriπta na putu do svetiπtâ pospjeπuju i gradnju prihvatiliπtâ. Tako u krπÊanskoj Europi malo-pomalo nastaju naselja i oblikuju se srednjovjekovni gradovi.

U KRISTOVOJ SLJEDBIU Gospinu XII. stoljeÊu nastaju i poboæne udruge, koje se nadahnjuju na marijanskoj duhovnosti i u pravila svoga æivota na izrazito mjesto stavljaju poboænost prema Majci Isusovoj.

GospinoXII. stoljeće

s m a r i j o m k r o z p o v i j e s t

”MARIJA” 3/2012. - 93

U Kristovoj sljedbi i æivotu po Evanelju zauzimaju marijanski stav. Majka Gospodinova uzor im je i nadahnuÊe, primjer za nasljedovanje u sluæenju Bogu i bliænjemu. Marijanski stav u Kristovoj sljedbi zauzimaju sljed-benici Augustina i Benedikta, Bruna i Bernarda kao i Ëlanovi ostalih evaneoskih druæbi.Oni pak koji izabiru monaπki naËin æivota u tiπini i molitvi, otkrivaju u Mariji savrπen uzor sluπanja RijeËi Boæje i razmiπljanja o njoj. Svojim stavom i ona je Ëlan nove Isusove obitelji koja se oblikuje po sluπanju RijeËi i vrπenju Boæjih zapovijedi. U tim krugovima marioloπki nauk produbljuje se i obogaÊuje novim spoznajama. Tu su, prije svega, svetopisamske postavke, marijanski sadræaji u Novom zavjetu kao i proroËki navjeπtaji iz Staroga zavjeta, kako ih je Crkva shvaÊala i tumaËila u svjetlu kasnije Objave.

MARIJANSKE MOLITVE Tijekom XII. stoljeÊa nastaju i πire se marijanske molitve, hvale i pohvalnice, himni i zazivi upravljeni Majci Boæjoj. Te molitve upotrebljavaju se u bogoslu æju i u osobnoj poboænosti. Poseban su pak napredak himni u Ëast Majci Boæjoj, kao πto je Akathistos. Upravo u prvoj polovi-ci XII. stoljeÊa sveËano se u mimohodi-ma pjeva Zdravo, Kraljice. Jednako tako πiri se na veliko i posljednica Stala plaËuÊ. Temelj na kojemu se gradi marioloπka prouka i razvija marijanska poboænost Marijino je bogomaj Ëinstvo, razjaπnjeno u sklopu nauka o jedinstvu Kristove boæanske i ljudske naravi u osobi Sina Boæjega.OpÊem porastu marijanske stvarnosti doprinose i spisi pripisani nekom od

crkvenih otaca, kao npr. Augustinu ili Jeronimu. ZahvaljujuÊi auktoritetu svi-jetlih likova Crkve, ti se spisi πire, a posveÊeni su otajstvu Djevice Marije, njezinu uznesenju na nebo ili pak bezgreπnom zaËeÊu. Iz nauka o Marijinu uznesenju bogoslovci razvijaju ideju o Marijinu posredniËkom djelova-nju u korist Crkve i pojedinaca. Iz nebeskog zajedniπtva svetih, iz tzv. nebeske Crkve, Gospa vrπi svoju ulogu u korist Crkve na putu.Nauk o Marijinu neoskvrnjenom zaËeÊu joπ nije bio toliko razvijen da bi mogao biti prihvaÊen u vjeri i poboænosti onoga vremena. Na tom putu postojala je velika prepreka koju je o Kristovu opÊem otkupljenju razvio sv. Pavao u svojim poslanicama. U Adamu su svi sagrijeπili, a svi su otku-pljeni po Kristu, novom Adamu. Krist je zapravo otkupi telj svih, opÊi otkupi-telj svijeta i Ëovjeka. Pravi zaokret na tom podruËju uËinit Êe franjevaËki mislilac Ivan Duns ©kot svojom postav-kom o Kristu, savrπenu Otkupitelju, koji otkupljuje Mariju prije negoli upada u grijeh. Na temelju evaneoskog prizora o Mariji kraj Isusova kriæa razvija se ideja o Gospinu duhovnom majËinstvu.XII. stoljeÊe iznjedrilo je tako iznenau-juÊe bogatstvo marijanskih sadræaja na bogoslovnom polju kao i na podruËju marijanske poboænosti i krπÊanskog æivljenja. Djevica Marijina zazivana je zanosnim usklicima kao: “Budi pozdravljena ti koja si Ëast djevica, ti posrednice puka, majko spasenja, cvije-te umjerenosti, ruæo strpljivosti, lavando miomirisna. Ti posjedujeπ puninu nevi-nosti i ljepote, sladosti i mirisa”.dar-ko

s v i j e t l i l i k o v i

94 - ”MARIJA” 3/2012.

»itava AntiÊeva duhovnost i njegove duhovne pouke temelje se na shvaÊanju krsne milosti. Krπtenjem je Ëovjek, po milosti, postao dijete Boæje i ta Ëinjenica od njega traæi da zahvalno odgovori tom neizrecivu daru i saËuva krsnu nevinost. AntiÊ doduπe ne istiËe Ëesto krsnu milost u svojim pismima, ali bez te pret-postavke nije moguÊe shvatiti njegov æivotni put. Zapravo Ëitav AntiÊev æivotni put i nije se sastojao ni u Ëemu drugom nego upravo u njegovanju krsne milosti. Zbog toga ga je Duh Boæji, obilnije od drugih, nagradio svo-jim darovima, vjerom, ufanjem i ljubavi kojima je ne samo posvjedoËio da se u njemu nastanio, nego se preko njega OËeva i Sinova ljubav nastavila razlijeva-ti potrebnim ljudima.

VJERA ZALOG USPJEHAJoπ od mladenaËkih dana AntiÊ je bio ne samo uvjeren da je Ëvrsta, jaka i nepo-kolebljiva vjera zalog uspjeha, veÊ je postao i duboko svjestan da je ona temelj svega duhovnog æivota, koja Ëovjeku pruæa æivotno rasvjetljenje i tako mu postaje pravilo æivljenja. Vjera Ëovjeka privodi Bogu. ”Udahnjuje mu pouzdanje i Ëini da u svemu gleda Boga i sve prima iz ruke Boæje.” Ona je oganj koji raspaljuje duπu prema svemu πto je plemenito. Tjera maloduπnost. Daje utje-hu u naporima i teπkoÊama. Pruæa Ëovjeku spoznaju da u njemu po milosti

boravi samo Presveto Trojstvo i da je upravo u tome ”najviπe dostojanstvo i prava veliËina” svakog Ëovjeka.Trebalo je oËito mnogo osluπkivanja i pozornosti da bi AntiÊ, poput uËenika na putu u Emaus, mogao prepoznati Gospodina, trebalo je sjediti do njegovih nogu da bi upio njegove savjete koje je osjeÊao u duπi. Trebalo je moliti: Umnoæi mi, Gospodine, vjeru, ufanje i ljubav! Godinama se u tom osluπkivanju i pozornosti izvjeæbao i u molitvenim susretima prepuπtao prosvjetljenju. Puπtao je da sokovi vjere struje njego-vim æilama zahvaljujuÊi Gospodinu na izljevima boæanske ljubavi. Njegova je vjera jaËala, pa iako nije premjeπtala gore, njezina Ëudesna moÊ se oËitovala time πto se sam AntiÊ na neki naËin, u vjeri, preobraæavao u Krista. Tu su Ëudesnu moÊ osjeÊali i brojni ljudi koji su se s njim susretali. A on im je taj nauk predavao kao temelj duhovnosti.”Ne æivimo viπe mi nego Isus u nama.

Na čvrstu temelju vjere

M o l i t v aza proglaπenje blaæenim o. AntiÊaBoæe, OËe naπ, izvore svakoga do bra!

Sin nas je tvoj pouËio da budemo savrπeni i milosrdni po uzoru na

tvoju dobrotu. U Duhu Svetom, ti si slugu svoga o. Antu AntiÊa uzdigao

do savrπenog vrπenja tvoje svete volje. Proslavi, Gospodine, slugu

svoga i na ovoj zmelji ËaπÊu svetaca, a meni po njegovu zagovoru udijeli

milost za koju te sada posebno molim... Nadasve mi daruj svoje svje-tlo i milost da poput oca AntiÊa sve Ëinim i trpim iz ljubavi prema tebi koji si sa svojim Sinom i Duhom

Svetim izvor svakoga dobra i smire-nja svih srdaca. Amen.

s v i j e t l i l i k o v i

”MARIJA” 3/2012. - 95

Budimo uvijek u Njegovoj svetoj prisut-nosti puni vjere, puni ufanja, puni ljuba-vi, puni svetog straha Boæjega, puni lju-bavi do naπih bliænjih (...). Traæimo ono πto je Boæje a ne πto je naπe. Neka nas Duh Sveti uvede u veliku tajnu Presvetog Trojstva. Neka se æivot Boæanske Zajednice u nama pokaæe, oËituje i naπ æivot neka bude vjeËna slava i hvala Njegova.”U takvu uvjerenju usmjeravao je svoj æivot i rad prvenstveno na njegovanje vjere, nastojeÊi da i njegova duhovna djeca, posebno klerici, sve gledaju u duhu ili oËima vjere. Poticao ih je da mole za dar vjere. Sam se u vjeri nastojao sjediniti s Presvetim Trojstvom, i na taj naËin æivjeti boæanski æivot, a to je savjetovao i dru-gima. ”Svagdje se vladati kako dolikuje Presvetom Trojstvu”, odnosno ”kako bi se Isus vladao” kad bi bio na tom mje-stu, bilo je njegovo osnovno pravilo proisteklo iz vjere. Poticao je osobe da

Ëuvaju æivu vjeru. Traæio je djetinju vjeru i sam djetinje vjerovao. U trenuci-ma neuspjeha, iskuπenja i duhovne suπe, kad su osobe gubile snagu i dolazile u opasnost da klonu, posebno je naglaπavao da saËuvaju vjeru.

POISTOVJEĆENJE S KRISTOMOno πto AntiÊevu vjeru Ëini drukËijom od vjere veÊine krπÊana to je potpuno poistovjeÊenje s Kristom, koje je s vre-menom postajalo sve dublje. Ono se ne oËituje samo u njegovu Ëudnovatu pot-pisu, koji se u prvi mah moæe uËiniti bogohulnim, veÊ se oËituje i u najo-biËnijem njegovu æivotu. Bio je uvjeren kad Ëini neπto drugome da to Ëini Isusu, prema Kristovoj rijeËi sve πto uËi-nite jednom od ovih najmanjih, meni ste uËinili. Ali mu je jednako uvjerljiva bila i misao da on i sam predstavlja Isusa. Njegovi su pokornici vrlo dobro zapazili da se radovao svakoj usluzi i svakoj paænji. No, Ëini se da im je ostala skrivenija Ëinjenica da je AntiÊ darove, usluge i pomoÊ primao kao da su poklonjeni samom Isusu. On je o njima razgovarao s Bogom. OsjeÊao je da i Krist sve to prima kao da je njemu uËi-njeno, πto Ëesto ponavlja u svojim pismima. AntiÊ je Ëak i u Ëinjenici da se oko njega okuplja dosta æenskog svijeta gledao sliËnost s Kristom. U tim æenama vidio je svete evaneoske æene koje su se skrbile za Kristove tjelesne potrebe, dræeÊi da i njihove skromne darove Isus prima kao da su njemu dani. Upravo zbog takva naËina AntiÊeva æivota, nje-govi su penitenti mogli zakljuËiti da mu je ”vjera bila æiva kao gledanje”.Vicko KAPITANOVIΔ(Iz knjige Kristu suobliËen, str. 207-209)

k u l t u r a

96 - ”MARIJA” 3/2012.

Glasnik marijanske ljepote Beato Ange-lico ili fra Giovanni da Fiesole, krsnim imenom Guido di Pietro, sveÊenik do mi-nikanac, od simpatizera prozvan Be ato Angelico - Blaæeni Anelko, poznati je talijanski ranorenesansni marijanski sli-kar. Njegova umjetniËka ostvarenja odaju Ëovjeka duboke duhovnosti, a lje-topisci ga nazivaju istinskim slugom Bo æjim, poboænim i svetim. BuduÊi da je umjetnost u njemu postala proæivljena vjera, u rimskoj bazilici Santa Maria so pra Minerva, gdje mu poËivaju ovoze-mni ostaci, papa Ivan Pavao II. progla-sio ga je 3. listopada 1982. blaæenim.

NEOBIČNA SLIKAKad je g. 1418. zareen za sveÊenika, zapoËela je fra Giovannijeva plodna um -jetniËka djelatnost, koja je od nepro cjenjive vrijednosti, Ëudesne ljepote i blistavih boja, a na prijelazu iz kasne gotike u ranu renesansu. Od mnoπtva njegovih marijanskih djela, opisat Êemo jednu neo-biËnu sliku.Oltarna pala Blagovijest, tem-pera na dasci (194 x 194 cm), naslikana izmeu g. 1430. i 1432. za samostansku crkvu sv. Dominika u Fiesolama kraj Firence, sastoji se od srediπnjeg prizora Navjeπte nja

Gospodinova (154 x 194 cm) i pet manjih popratnih motiva u nizu, tzv. pre della ispod slike. Iako prikazuje je dnu tematsku cjelinu, dvama stupovi-ma slika je kompozicijski podijeljena na tri dijela. U svakom je po jedan motiv: u lijevom izgon iz raja, a u druga dva, povezana lukovima, aneo i Gospa.

BOGATSTVO SIMBOLIKEBlagovijest se dogaa u zatvorenu raj-skom vrtu, simbolu djeviËanstva, iz koje-ga, na lijevoj strani, izlaze Adam i Eva (Post 3, 23-24), dok na desnoj, u pred-vorju, aneo prenosi Gospi Boæju poru-ku (Lk 1, 26-38). Izmeu stilizirana liπÊa i cvijeÊa, istiËu se palma i crvene ruæe, simboli Isusove muke. Tri prizora pove-zuje sunËana zraka. Za krilima golubice, simbola Duha Svetoga, od gornjega kuta, iz ruku nebeskog Oca dijagonalno se spuπta prema anelu i Gospi.S otvorenom knjigom na koljenu, sim-bolom Svetog pisma, prekriæenih ruku, kao potvrda da prihvaÊa volju Boæju po anelovu navjeπtaju, Gospa sjedi u arhi-tektonskom okviru renesansnog pred-

Blagovijest blaženog Anđelka

k u l t u r a

”MARIJA” 3/2012. - 97

vorja, ukraπena polukruænim arkadama i kriænim svodom sa zlatnim zvjezdicama i plavim svodom, koje se spaja sa samo-stanskim vrtom. Dok sjedi na stolici sa sveËanim prekrivaËem, u crvenoj haljini s plavim plaπtem preko ramena, nagnuta prema nebeskom glasniku, ovjenËana zlatnom aureolom, pre kriæenih ruku osluπkuje Boæju poruku. U crvenoj halji-ni, ukraπenoj zlatnim vezom, aneo Gabrijel, raπirenih zlatnih krila i s aureo-lom oko glave, prekriæe nih ruku, nagnut naprijed ulazi u predvorje i oËekuje Marijin pristanak. I kao da je Beato Angelico uprizorio upravo trenutak tiπine nastao izmeu navjestite lja i Marijina pristanka.Aneo predstavlja Boga Oca, Ëiji se lik nalazi u trokutastu zabatu iznad arkade. Duh Sveti dolazi do Marije, koja pred-sta vlja ljudski rod, a Adam i Eva ljudsku obitelj zaraæenu istoËnom grijehom. Pre-ko svetopisamskih osoba dogaa se susret Postanka i Blagovijesti, Grijeha i Navjeπtenja.Blagdan Navjeπtenja Gospodinova slavi se 25. oæujka. Prema krπÊanskoj predaji, toga dana Bog je stvorio Adama i Evu; na taj dan Praroditelji su sagrijeπili; to je dan Utjelovljenja Gospodinova i poËe tak nove godine u krπÊanskim narodima. Tako se, teoloπki opravdano, pove zuju dva prizora: Grijeh i Blagovijest, odnosno uzrok i posljedica, to jest Eva i Marija.Teoloπkom tumaËenju dodajmo i jedno-ga idiliËna svjedoka koji se, ispod arka-de, na metalnoj zategi, neprimjetno pojavio u liku lastavice, kao simbol bla-govjesniËkog proljeÊa.Iako umjetnik nije koristio renesansnu geometrijsku perspektivu, zahvaljujuÊi Ëistim svijetlim i toplim tonovima, kao i

tamnim i hladnim kontrastima, koristeÊi nijanse od æute i zlatne do crvene, zele-ne i modre, pomoÊu vitkih stupova i oblih lukova, pogotovo stiliziranim vrt-nim zelenilom i rasprπujuÊom sunËa nom zrakom, prikazao je jedinstvo pro stora u koji je smjestio svjedoke Blagovijesti.

ZANIMLJIVA PUTANJADa bi sagradili zvonik, redovnici samo-stana sv. Dominika iz Fiesola prodali su g. 1611. tu oltarnu palu vojvodi lacijskih gradova Latera i Farneze - Ma ri ju Farneseu (1548.-1619.), a umjesto nje na oltar g. 1615. stavili novu koju je izradio Jacopo Chimenti da Empoli (1551.-1640.). Vojvoda od Lerma, πpanjolskoga grada u pokrajini Burgos, Fran cisco de Gómez Sandoval (1553.-1625.) otkupio je oltarnu palu od vojvode M. Farnesea i, kao dobroËinitelj, darovao je dominikanskoj crkvi sv. Pavla u Valla dolidu, u πpanjolskoj autonomnoj zajednici Kastilja. Kasnije su je dominikanci darovali redov-nicama Pohoenja Mariji na, odnosno kra-ljevskom samostanu Reda siromaπnih sestara sv. Klare - u Madridu, koje su je stavile u prigodnu kapelicu u klaustru.UmjetniËku vrijednost Angelicove slike otkrio je kustos muzeja Prado i slikar Federico de Madrazo. Na preporuku supruga πpanjolske kraljice Izabele II. (1830.-1904.) - Francisca d’Asis de Bor-bón (1822.-1902.), klarise su, 16. lipnja 1862. sliku darovale muzeju Prado, a na njezino mjesto stavile novu koju je, u znak zahvalnosti, izradio slikar i kustos muzeja Prado. Otada je Angelicova oltar-na pala Blagovijest postala najvrednija umjetniËka dragocjenost πpanjolskoga kraljevskog muzeja Prado u Madridu.Ante Branko PERI©A

æ i v i m o u o b i t e l j i

98 - ”MARIJA” 3/2012.

Ovih dana zahuktala se priËa o poËetku ljudskog æivota. Tko dobiva elektroni Ëku poπtu, mogao se i sam ukljuËiti u akciju „I ja sam bio embrij“ (ljudski zametak), koju su pokrenuli vjernici laici, Ëlanovi udruga koje πtite dostojan stvo ljudskog æivota od zaËeÊa. Krenulo je sve to nakon izjave hrvatskoga ministra zdrav-stva o poËetku ljudskog æivota i podje-lom stanovnika Hrvatske u dvije katego-rije, jedne iz 20. i druge iz 21. stoljeÊa. Nismo li napretkom znanosti dobili upravo izuzetna saznanja iz svijeta neroenih, pa bi bilo oËigledno da su spoznaje 21. stoljeÊa naprednije?!

PROZOR U SVIJETPrenatalna dijagnostika (pretporoajna medicina koja odreuje bolesti prema njihovim znakovima) kojoj je znatno doprinio ultrazvuk, krajem proπlog stoljeÊa omoguÊila je ulazak u tajnoviti svijet majËine utrobe. Vidjeti dijete u maternici, kako se miËe, pratiti njegov razvoj, zamijetiti odstupanje od normal-na oblikovanja ploda... Ponekad je to bilo sudbonosno za dijete, jer mnoga djeca nisu pravo ni zaplakala nakon πto im je dijagnosticiran, npr. Downov sin-drom. Majkama je omoguÊeno znati i birati hoÊe li roditi zdravo ili bolesno dijete. Bilo je hrabrih majki koje su pri-hvatile æivot u punini, onakav kakav im

ga je Bog dao, a on jedini najbolje zna zaπto im ga je takva dao.

„ANĐELI“Djeca roena s odreenim poremeÊajem, bilo tjelesnim ili mental-nim, prihvaÊena su redovito s puno lju-bavi. Njihovi roditelji udruæuju se u razliËite udruge, da bi bolje djelovali i pomagali jedni drugima, da znaju kako se nositi sa zahtjevnoπÊu odrastanja djece s posebnim potrebama. Ti roditelji izuzetno su poærtvovni, puni su ljubavi i strpljivosti prema takvoj djeci i nemojte se Ëuditi ako vam kaæu da su njihova djeca pravi „aneli“. Radujte se zajedno s njima koji svjedoËe da se i kroz njiho-ve ”anele” proslavlja Bog. Nemojte

I ja sam bio

embrij

æ i v i m o u o b i t e l j i

”MARIJA” 3/2012. - 99

pitati zaπto je to tako i zaπto baπ njima, jer to samo Bog zna.Hvala ti πto sam stvoren tako Ëudesno,„jer ti si moje stvorio bubrege,satkao me u krilu majËinu.Hvala ti πto sam stvoren tako Ëudesno,πto su djela tvoja predivna.Duπu moju do dna si poznavao,kosti moje ne bijahu ti sakritedok nastajah u tajnosti,otkan u dubini zemlje.” (Ps 139, 13-15)

KAD POČINJE LJUDSKI ŽIVOTZapoËinje li ljudski æivot pokretom Ëeda koje osjeti majka u svojoj utrobi ili nje-govim prvim plaËem? A πto je s onom djecom koja nikad nisu zaplakala, spa-daju li ona u ljudska biÊa?! ©to je s onim embrijima, ljudskim zamecima, koji nisu dorasli do toga stadija da majke osjete njihove pokrete? Koliko suza i nepreæaljene djece! A post-abortivni sin-drom?! Za kim to majke æale kad nisu ni Ëule plaË?! Neupitna je Ëinjenica o poËetku ljudskog æivota.

ŽIVOT SE NASTAVLJAÆivot se nastavlja, kaæu biolozi. Od majËine jajne stanice i oËeva sjemena nastaje novi æivot. Od dviju æivih stani-ca nastavlja se novi æivot. ”Satkao si me u krilu majËinu...” (Ps 139, 13), pjeva svetopisamski pjesnik. HoÊe li koji buduÊi pjesnik pjevati: ”Zamrznuo si me prije negoli dotakoh krilo majËino!”, to ne znam. A tih malih zamrznutih broj je sve veÊi, majËinih krila sve je manje, a njihova je sudbina neizvjesna. I kad se nastavi njihov æivot u majËinu krilu i jednog dana na svjetlu dana zaplaËu, tko Êe nam reÊi da oni nisu bili æivi od zaËeÊa?

I ISUS JE BIO EMBRIJAneo Gospodnji navijestio Mariji.I ona je zaËela po Duhu Svetom.Spominjemo se Isusova utjelovljenja svagdano s jutarnjim, podnevnim i veËernjim zvonom uz Zdravomariju, danima, godinama, stoljeÊima, veÊ puna dva tisuÊljeÊa. Od zaËeÊa do roenja i Isus je bio embrij. Svidjelo se Gospodinu odabrati Mariju za majku svoga Sina, a ona, ponizna sluæbenica, nakon πto je pitala i doznala kako Êe to biti, u posluπnosti se prepustila volji OËevoj. Prije dva tisuÊljeÊa æivot je nastao u njezinu krilu. Nosila ga je devet mjeseci. S njime je pod srcem pohodila Elizabetu, porodila ga napo-kon u πpilji koja je sluæila za πtalu. Ni Josip nije puno pitao, prihvatio je svoju ulogu i do kraja ju izvrπio.

EVO SLUŽBENICE GOSPODINOVEMoæemo li s Marijom reÊi πto je izrekla ona u poniznosti i prihvatiti volju OËevu kad je u pitanju prihvaÊanje ljudskog æivota? Zbog naprednih iz 21. stoljeÊa, koji oæive nekoliko mjeseci nakon zaËeÊa, godinama Êe zamrznuti embriji Ëamiti i Ëekati samilost roditelja spre-mnih da ih prihvate.A ti, Gospe, smiluj se i pomozi!I Sara, i Ana i Elizabeta bijahu nerotkinje. Bog ih obdari porodom. Izmoljena djeca uz Boæji blagoslov, strpljivost i ustrajnost, ugledaπe svijet. Pomozi, Gos pe, i roene i neroene, i plodne i ne plodne da poπtuju Boæju volju i Boæje zakone kad je u pitanju stvaranje æivota. Prosvijetli znanstvenike i moÊnike da ne dijele vjer-nike od nevjernika nego svjetlom spo-znaje pronau pravi put do je dne jedin-stvene Istine koja otvara Put æivotu.Danijela DE MICHELI VITTURI

100 - ”MARIJA” 3/2012.

U djelu Isus iz Nazareta papa Bene-dikt XVI. posveÊuje nekoliko misli Majci Isusovoj i njezinoj nazoËnosti kraj kriæa. RijeË je o æenama koje su pratile posljednje trenutke Isusova æivota. Dok evanelist Marko piπe da su æene gledale izdaleka πto Êe se dogoditi (Mk 15, 40), u Evanelju po Ivanu one stoje “uz kriæ Isusov”. Isti evanelist izvjeπÊuje da mu vojnici nisu “prebili golijeni” nego su mu kopljem proboli bok. Pritom se pozi-va na proroËke rijeËi: “Gledat Êe onoga koga su proboli” (Iv 19, 37). To je povod Benediktu da posegne za rijeËima proroka Zaharije (12, 10). Æene gledaju Probodenoga, iskazuju mu osjeÊaje ljubavi i samilosti. Oplakuju ga.

POGLED U ZNAKU OTKUPLJENJANasuprot onima koji su Isusa izrugi-vali, muËili i zlostavljali, Benedikt u evaneoskom ulomku prepoznaje miran ishod Gospodnje muke i smr ti kao prilaz polaganju u grob i uskr-snuÊu. To je zasluga vjernih æena ko je iskazuju suÊut i ljubav umiruÊem Spasitelju. Meu njima je i Majka Isusova. Ona njegovu smrt doæivljava kao majka koja oplakuje smrt sina jedinca.Na tom mjestu Benedikt se opet po zi-va na proroËki tekst: “U onaj dan otvorit Êe se izvor domu Davidovu i Jeruzalemcima da se operu od grije-ha i neËistoÊe”(Zah 13, 1). U prizi vu na te rijeËi oËituje se spasenjsko dje-lovanje Kristove muke i smr ti. I samo gledanje na Propetoga, su Êut prema njemu, izvor je i poËetak Ëiπ-Êe nja od grijeha. Probodeno tijelo

Papa Benedikt XVI. oIsus je primio od Marije, a postalo je sredstvo spasenja za one koji upiru svoj pogled u kriæ. A meu onima koji gleda-ju, uz kriæ je i Isusova majka. Ona motri kako se otkupljenje od grijeha ostvaruje pred njezinim oËima. Æivi je i povlaπteni svjedok djela spasenja, koje na Golgoti dolazi u svoju zavrπnicu.

MAJČINSTVO I POSINSTVOZa razliku od evanelista koji spominju da su æene bile kraj kriæa, Ivan donosi pojedinosti: “Uz kriæ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija iz Magdale. Kad Isus opazi Majku i kraj nje uËenika kojega je ljubio, reËe majci svojoj: ‘Æeno, evo ti sina!’ Zatim reËe uËeniku: ‘Evo ti majke!’ i od tog Ëasa uze je uËenik sebi” (Iv 19, 25-27). U rijeËima s kriæa Benedikt prepoznaje Isuso vu oporuku. Kao jedinac majke koja po njegovoj smrti ostaje sama, Isus joj predaje ljub ljenog uËenika, stavlja ga na svoje mjesto. On preuzima odgovor-nost za Majku Isusovu i uzi ma je k sebi. Za Benedikta je doslovno zna Ëe nje tih rijeËi mnogo jaËe i izrazitije: uËe nik Ma riju uzima u svoju svojinu, unosi je na ne ki naËin u svoj unutarnji æivot, u æivot po duhu.Taj prizor prije svega posve je ljudski Ëin Spa sitelja, koji se opraπta od zemalj-skog æivota. Majku ne ostavlja samu. Povjerava je bri zi njemu draga uËenika. ZapisujuÊi takve, Ëis to ljudske prizore, evanelist æeli naglasiti nji hovo znaËe-nje. Tu ima neπto viπe od opisa prizora. Dogaaj nadilazi sebe i ukazuje na ono πto ostaje trajno, pa se Benedikt s pra-vom pita, πto nam evanelist zapravo æeli reÊi.

o Mariji uz križ Isusov

ŽENA U KANI I KRAJ KRIŽADa bi odgovorio na to pitanje, Benedikt Bibliju tumaËi pomoÊu Biblije. Naglasak stavlja na rijeË “æeno” kojom Isus oslov-ljava majku. Tako joj se obratio i na gozbi u Kani. Dva prizora meusobno su povezana. Kana je bila predokus konaËne svadbe na kojoj Êe Gospodin ponuditi novo vino. Ono πto je ne kad

bilo znakom, sad postaje stvarnoπÊu.RijeË “æena” Benedikt pronalazi u izvjeπÊu o stvaranju (Post 2, 23). Pavao Krista naziva novim Adamom, s kojim zapoËinje novo ËovjeËanstvo. U opisu prizora kraj kriæa evanelist tvrdi da novom Adamu pripada “æe-

na” koju on predstavlja u Mariji. U Evanelju to ostaje jedino kao nagovjeπtaj, koji Êe se kasnije razviti u vjeri Crkve.Otkrivenje govori o “æeni” kao veli kom znaku na nebu. U njemu se pod razumijeva Ëitav Izrael, prepoznaje se sva Crkva, koja Krista mora neprestano

raati u bolima (Otk 12, 1-6). Drugi pristup nalazi se u posla-

nici Efeæanima kad se govori o Ëo vje ku koji ostavlja oca i majku te

pri anja uza svoju æenu, s kojom tvo ri jedno tijelo. Tu sliku primjenjuje Pavao na Krista i Crkvu (Ef 5, 31 ). U ideji o zajedniËkoj osobnosti prvot-na Crkva slijedila je svetopisamsku misao i u æeni prepoznavala s jedne strane Mariju, a s druge Crkvu, zaru-Ënicu i majku, po kojoj se Marijino otajstvo oËituje u vremenu.Poput Marije, i ljubljeni uËenik stvar-na je osoba i uzor uËeniπtva. UËeniku koji to doista jest u odnosu prema UËitelju, povjerava se æena, Marija i Crkva. Isusove rijeËi s kriæa ostaju otvorene za konkretne primjene. Neprestano se ponovno upuÊuju i majci i uËeniku, a svakomu se nalaæe da ih ispuni. Isusov uËenik pozvan je Mariju prihvatiti u svoj æivot i tako ispuniti posljednju æelju i oporuku svog UËitelja.Mate ARDINIΔ

”MARIJA” 3/2012. - 101

r a z g o v a r a l i s m o

102 - ”MARIJA” 3/2012.

Nova knjiga KrπÊanska era i Isusovo utjelovljenje Frane PeruzoviÊa raspravlja o nekim dogaajima koji su prethodili, pratili i slijedili prvi Isusov dolazak na zemlju. O tomu razgovaramo s piscem.- Brojenje je godina mnogima nevaæno, pa i onima koji rado Ëitaju o proπlosti ostaju nepoznate tajne nastanka sadaπnjega brojenja. Zaπto ste se i kada zaputili u to promiπljanje?- Moje promiπljanje o nastanku sadaπ-njeg brojenja godina je zapravo samo dio u prouËavanju nekih dogaaja iz povijesti spasenja. Naime, ËitajuÊi Bibli ju postavljao sam sebi pitanja na koja nisam naπao zadovoljavajuÊe odgovore. Jedno je od njih bilo: Pored znakova koji Êe pratiti buduÊi dolazak Isusa Krista, jesu li starozavjetni proroci navi-jestili i vrijeme kada Êe se to dogoditi?»itajuÊi biblijske komentare nisam dobio potvrdan odgovor. Meutim, stariji biblijski komentari i djela nekih crkve-nih pisaca upuÊivali su na to da je vrije-me dolaska Isusa Krista navijestio pro-rok Daniel u proroπtvu Sedamdeset sed-mica (Dn 9, 24-27). O tome su pisali crkveni pisci (sv. Jeronim, sv. Ciprijan i drugi), a i Marko MaruliÊ. Danielovo proroπtvo govori da Êe do smrti Pomazanika proteÊi 62 sedmice. Prema Levitskom zakonu sedmica je sedam godina, pa 62 sedmice Ëine 434 godine. U proroπtvu je nejasno otkad se broje spomenute sedmice, pa zato i nema

sigurna tumaËenja je li se to proroπtvo ispunilo smrÊu Isusa Krista.U starom zavjetu su rabini spomenute sedmice tj. godine brojili od dovrπetka izgradnje Hrama. Danas se smatra da je gradnja Hrama zapoËela 521. g. pr. Kr., a dovrπena 515. g. pr. Kr. za kralja Dari-ja I. Od 515. g. pr. Kr. do godine Isu so-ve smrti nema 434 nego 547 godina, πto bi znaËilo da se Danielovo proro πtvo nije ostvarilo na Isusu Kristu.Ako se temeljito prouËe vrijeme i prilike oko izgradnje Hrama, zakljuËak Êe biti drukËiji: gradnja Hrama nije zapoËela za Darija I., nije trajala 5 nego 46 godina, kako piπe u Ivanovu evanelju, te nije dovrπena πeste godine vladanja Darija I., nego Darija II. tj. 402. pr. Krista. Od te godine pa do 33. g. po Kr., kada je Isus umro na kriæu, ima toËno 434 go di ne ili 62 Danielove sedmice. U tom sluËaju se smije slobodno reÊi da se Danielovo proroπtvo ostvarilo na Isusu Kristu.- ©to je u Vaπim zakljuËcima bitno razliËito od dosadaπnjih prouËavanja?- U mojim istraæivanjima bitna je razlika u izvorima prema kojima se odreuju najvaænije godine Isusova æivota. Dana-πnja tumaËenja kronologiju Isusova æivota temelje na godini smrti kralja Hero da (4. g. stare ere), a koja je izraËu-nana iz nepouzdanih i protuslovnih podataka æidovskog pisca i povjesniËara Josipa Flavija. Nasuprot tome, ja svoje zaklju Ëke temeljim u prvom redu na vremenskim podacima iz evanelja. Tome do da jem neke Ëinjenice iz crkve-ne predaje i povijesne znanosti, te prihvaÊam one podatke J. Flavija koji se ne protive evanelju.Danas se misli da je skitski monah Dio-nizije Mali poËetkom 6. st. po Kr. izra-

Kad se Isus utjelovio?

r a z g o v a r a l i s m o

”MARIJA” 3/2012. - 103

Ëu nao godinu Isusova utjelovljenja i da je uveo krπÊansku eru. Meutim, ne zna se tko je prvi izraËunao godinu Isusova utjelovljenja, ali je sigurno da ju je Δiril Aleksandrijski poznavao oko sto godina prije Dionizija. Nadalje, Dionizije nije uveo krπÊansku eru, nego je to uËinjeno dva stoljeÊa kasnije ponajveÊma zaslugom engleskog bene-diktinca Bede »asnog.Dakle, jasno je da se Dionizije nije ba vio raËu-nanjem godine Isusova utjelovljenja i uvoenja krπÊanske ere. On je izra-dio Uskrsne tablice po kojima su se odreivali nadnevci svetkovanja Uskrsa, a njegova je zaslu-ga πto Uskrsne tablice nije datirao po tada vaæeÊim godinama Dioklecijana. U pismu biskupu Petroni ju Dionizije kaæe da u svojim tablicama nije htio spomi-njati ime bezboænika i progonitelja Dioklecijana, nego je radije odabrao oznaËivati godine po utje-lovljenju Gospodina naπega Isusa Krista.- Vaπe promiπljanje nije samo znanstve-no. Vjernicima ste poslali i jednu naglaπenu poruku. Koju?- Nerijetko sam u svom radu nailazio na prigovore da je vaæno upoznati nauk Isusa Krista, a ne baviti se pitanjem kro-nologije Isusova æivota. Mislim da prvo treba Ëiniti, a drugo ne zanemariti. Ako bi se kronologija Isusova æivota prouËa-vala iz puke radoznalosti, a iz nje se ne bi uoËila poruka, onda bi se donekle moglo reÊi da se time nekorisno baviti.

NastojeÊi utvrditi godine i dane najvaæ-nijih dogaaja iz Isusova æivota (zaËeÊe, roenje i smrt) htio sam pokazati kako su ti dogaaji povezani s posvetama Hrama i okonËanjima triju suæanjstava - egipatsko-ga, babilonskog i Antiohova. Isus je zaËet i umro na godiπnjicu pos ve te Hrama koja je bila za Pashu nakon povratka Æidova iz babilonskog suæanjstva. Pasha se svetkuje

u spomen pres tanka egi-patskog suæanjstva. Isus je ro en na godiπnjicu posvete Hrama koja je bila nakon Antiohova progon-stva. Ta tri suæanjstva su slika suæanjstva grijeha u koje je ËovjeËanstvo dospjelo zbog grijeha prvih ljudi. »injenica da su se Isusovo zaËeÊe, roenje i smrt dogodili na godiπnjice okonËanja triju suæanjstava, govori na znakovit naËin da je Isu-so vom otkupiteljskom ærtvom, koja je poËela utjelovljenjem u Nazaretu, nastavljena roenjem u hladnoj betlehemskoj

noÊi, a dovrπena raspeÊem na kri æu u Jeruzalemu, okonËano suæanjstvo grijeha.- Po mojoj prosudbi, Vaπe je djelo vaæan doprinos povijesnoj i teoloπkoj znanosti. Razmiπljate li o njegovu prevoenju na koji svjetski jezik i na pokazivanje svojih zakljuËaka u πirim okvirima?- Zasad kanim predstaviti knjigu Ëitate-ljima. Ovisno o tome kako Êe biti prihvaÊena, moæe se razmiπljati o even-tualnom prijevodu ili pokazivanju u πirim okvirima.Milan IVANI©EVIΔ

m o j a d j e c a i j a

104 - ”MARIJA” 3/2012.

Oduljilo se, joπ ih nema. Pogledajemo se, osmjehujemo, slijeæemo ramenima. Kasne. Rodbina se gura. Æeljeli bi da su na okupu, da mogu, osim πto Êe vidjeti, i dobaciti koju rijeË pohvale. Sav taj trud to zaista i zasluæuje.Potpuno isto kao na filmovima. SiÊi Êe niza stube u parovima, jer, eto, Bogu hvala, u njihovu je razredu podjednako djevojaka i mladiÊa. Djevojaka koje Êe se pojaviti u prvim svojim raskoπnim haljinama s vrtoglavim potpeticama, fizurom, πminkom i nakitom. I mladiÊa u odijelima uglavnom od svete krizme s dodatkom kojega modnog detalja. Za djevojke to je troπak kakav se samo zamisliti moæe.- Kao vjenËanje! - komentira Romeo.- Joπ ovaj, pa gotovo! Proπle godine kredit za maturalno putovanje! Ove godine za maturlani ples! I moæeπ me ubiti poslije toga! Ja viπe ne mogu! Dalje, neka se misli sama! - komentira moja susjeda.RaËunajuÊi veËeru, darove i druge sitni-ce skupila se pozamaπna svota u ove tanke dane. Svi se æale, a svi daju. Bar se tako pokazujemo. Osjetljivi smo na svoju djecu. Ne smiju biti gora od dru-gih. Moraju imati.Evo ih. Silaze.Traæim je pogledom. Tu je, koraËa smje-lo. Na trenutak mi zastaje dah. Samo da se ne sruπi u tim glupavim potpeticama! Hvala Bogu, nijedna nije pala. Sve bli-sta, sve je savrπeno. Ponosni mladiÊi sa svojim damama. Kakva ljepota, kakva

mladost! Divno! Kako smo mi lijep narod! Krasno!- Svi su, zaista, lijepi! - Ëujem πapat uza slijevanje bliceva.I gotovo je. Oni u dvoranu, mi kuÊi. Nije to kao u naπoj starini Dubrovniku, po tradiciji ova veËer pripada maturanti-ma i njihovim roditeljima, jer za ovo su zasluæni i njihovi roditelji. Nema veze, tako je kako je. VraÊamo se kuÊi. Razgovaramo. Netko prebire kako Êe preæivjeti mjesec, netko kako vratiti kre-dit, a netko poput moga Romea:- ©teta πto nas je malo! Svake godine u naπoj πkoli po jedan razred manje. To mene zabrinjava, πto nestajemo. Izumiremo!Baca on crnilo, ali se to svidjelo nekoli-cini. Svratili smo na piÊe s njima, pa se odmah razvio razgovor koliko u kojemu naπem selu ima neæenja. Ta crna moda neæenstva proπirila se kao zaraza. Propadaju sela, kuÊe se zatvaraju, πkolske zgrade stoje u ruπevinama, domovi kulture i πkole su ukinute. Sela su postala sablasna.U predizbornoj kampanji i pred referen-dum za EU nikoga ta bol ne bije. Nestajemo, ljudi! Ima li lijeka? Ima li naËina izdignuti se iz toga? I neka nam se dade sve bogatstvo ovoga svijeta: ako nema ljudi, nema niËega!To me podsjetilo kako je proπlog ljeta Emanuela upoznala neku djevojku iz rodnog sela mojih roditelja. U razgovoru Emanuela joj spomenula da su njezin djed i baka iz tog mjesta. Djevojka reËe kako nema pojma o toj obitelji, oni su se prije nekoliko godina onamo doselili. Mene je teπko pogodilo kako ne znaju za prezime mojih roditelja. Joπ nam je ondje kuÊa, istina razvalina, ali je naπa.

Maturalac

Na groblju je i naπa grobnica. Zar smo tako brzo zaboravljeni?! Emanuela mi je odgovorila:- Ne Ëine selo prazne kuÊe, nego ljudi!Tako je! Ljudi! Bez ljudi nema niπta!Sjetila sam se jednog sela na izumiranju. Ostalo je bilo na samo pet obitelji. Kad su im trebali ukinuti πkolu do Ëetvrtoga razreda, æene su se dogovorile da rode joπ po jedno dijete. I rodile su. Ne samo po jedno nego i viπe. Neki su se momci poæenili, pa je sve æivnulo.Koliko je samo poginulo naπih momaka u Domovinskom ratu! Sad bi njihova djeca koraËala s naπom u maturalnim πpalirima. Ne cvjetaju nam ruæe, ali uæivamo slobodu koje uglavnom i nismo svjesni, jer se poput psa koji trËi za svo-jim repom neprestano bacamo u crnjak, gledajuÊi ono πto nemamo.Ovaj maturalac pokazao nam je πto imamo, pa je netko pametan poslije Ëaπice rekao, da poemo kuÊi i poËne-mo brojiti πto sve imamo, a onda da izmolimo barem po jednu deseticu Gospine krunice za majke poginulih branitelja koje su nam darovale svoju djecu, da bismo imali ovo πto imamo.Netko je dodao da molimo da dobijemo svatko po jedno dijete. Mame su na to prosvjedovale:- Sada?! Kasno je!Romeo je odgovorio:- Bogu je sve moguÊe, pa i u vaπim godinama dobiti dijete!Veselo raspoloæeni vratili smo se kuÊi. Izmolili smo Gospinu krunicu da matu-ralac proe u dobru raspoloæenju i miru, da naπi mladi ne pretjeraju u piÊu, da nam budu na ponos.R. T.

m o j a d j e c a i j a

Godina vjere,Godina vjere,ufanja i ljubavi 2012.ufanja i ljubavi 2012.

Svakog dana, u svakoj priliciSvakog dana, u svakoj prilicidivim se poniznoj Majci Djevici:divim se poniznoj Majci Djevici:Zdravo budi Marijo, Zdravo budi Marijo, Milosti si puna!!!Milosti si puna!!!

OËi k tebi usmjerim,OËi k tebi usmjerim,srce tebi povjerim, srce tebi povjerim, svoje trude i sve mukesvoje trude i sve mukepolaæem u tvoje ruke.polaæem u tvoje ruke.

Majko sveta, moje pouzdanje,Majko sveta, moje pouzdanje,Sina svoga ti zamoli za me,Sina svoga ti zamoli za me,povedi me na put svijetlapovedi me na put svijetlaiz magle i tame.iz magle i tame.

Uzdanje se moje pozlatilo,Uzdanje se moje pozlatilo,ufanje se meni isplatilo, ufanje se meni isplatilo, zdravljem, miromzdravljem, miromi dobrim se vratilo!!!i dobrim se vratilo!!!

Vinka TOKIΔ BUROLOVinka TOKIΔ BUROLO

n a d o b u d n i m l a d i

106 - ”MARIJA” 3/2012.

Na kraju svoga æivota sv. Franjo Asiπki napisao je Oporuku, spis koji je svje-doËanstvo o sveËevu ponaπanju i namje-rama, a sadræi i neke upute za njegove sljedbenike. Svoj æivot dijeli u Oporuci na dva dijela: æivot u grijesima i æivot u pokori. I Franjino Prvo pismo vjernicima podijeljeno je na dva dijela: O onima koji Ëine pokoru i O onima koji ne Ëine pokoru. Osim toga, on u svim svojim spisima potiËe na pokoru. U njegovu shvaÊanju krπÊanskog æivota ona zauzi-ma povlaπteno mjesto. I u æivotu svakog krπÊanina ona bi trebala imati vaænu ulogu. ©to je s nama?

UNUTARNJA I VANJSKA POKORA©to je pokora? »ini mi se da je s njom kao i s mnogim drugim stvarnostima ljudskog æivota - brojni je spominju, a da i ne znaju πto je. „Unutarnja pokora je korjenito preusmjerenje cijelog æivota, povratak i obraÊanje Bogu svim srcem, raskid s grijehom, odvraÊanje od zla, zajedno s osudom zlih djela koja smo poËinili. Ona istodobno obuhvaÊa æelju i odluku za promjenom æivota s nadom u Boæje milosre i pouzdanjem u pomoÊ njegove milosti“ (KKC, br. 1431).Pokora postoji na dvije razine: unutarnja i izvanjska. Potrebna je najprije unu-tarnja. Moæemo slobodno reÊi da je to obraÊenje (metanoja), odnosno Ëovje kov korjenit zaokret u æivotu, odvraÊa nje od grijeha i zla te usmjerenje prema Bogu i

æivotu s njim. No, ono πto je u srcu, treba se vidjeti i naizvan, u obra Êe -nikovu ponaπanju i djelovanju: „unu-tarnje obraÊenje, naprotiv, teæi da izra zi taj stav vidljivim znakovima, kretnjama i djelima pokore“ (KKC, br. 1430). Dakle, pokora je obraÊenje Ëovje ka Bogu u nutrini svoga biÊa, πto se oËituje i odreenim izvanjskim djelima.

RAZLIČITI OBLICI PKOREKorizma je u Crkvi obiljeæena kao po kor niËko vrijeme (ZKP, kan. 1250). Spo menimo oblike pokore. Najprije post, ali on nije jedini naËin pokore. Na æalost, Ëini se da posljednjih godina korizmeni postovi postaju nekakvom modom, od nosno stvarnoπÊu koju svi Ëine jer je vri jeme za to: svi poste, pa Êu i ja. Krπ Êanin ne bi smio postiti - Ëiniti pokoru - zato πto to svi Ëine, nego iz svojih pravih vjerniËkih motiva. Sveto pismo i tradicija uz post spominju moli-tvu i milostinju. Tako u zbornoj molitvi za misnog slavlja na Pepelnicu molimo: „Gospodine, zapoËinjemo korizmu posta,

Preusmjerenjesvim bićem

”MARIJA” 3/2012. - 107

molitve i bratske ljubavi.“ Te tri stvarno-sti izraæavaju obraÊenje u odnosu prema sebi, Bogu i bliænjima.Valja istaknuti da post redovito shvaÊa-mo preusko, tj. samo kao uzdræavanje od uzimanja hrane. No, postiti se moæe od mnogoËega: gledanja televizije, surfa-nja na internetu, koriπtenja facebooka i ostalih druπtvenih mreæa, izlazaka u kafiÊe i disko-klubove, puπenja, pijenja alkoholnih piÊa, kave i tome sliËno. Postiti, dakle, znaËi odreÊi se neËega u svom æivotu u potpunosti ili djelomi Ëno. Zaπto, iz kojih razloga?

ZNAK I SREDSTVOPonajprije jer je pokora znak i sredstvo obraÊenja. Ako Ëovjek u svom srcu i pameti spozna da se grijehom udaljio od Boga, nastojat Êe se njemu vratiti svim svojim silama. To postiæe i djelima pokore, jer ono πto je u srcu, treba se vidjeti i naizvan, u promjeni govora i ponaπanja. PokorniËki Ëini (npr. post) trebaju biti onomu koji ih Ëini znak da se treba obraÊati, ostaviti grijeha i greπnih navika i prionuti uz Boga. Ujedno su oni sredstvo po kojima vjer-nik hodi Boæjim putem.Nadalje, pokora je πkola æivotnih vrijed-nosti. OdriËuÊi se neËega, moleÊi se Bogu kao izvoru svakog dobra i vrπeÊi djela ljubavi, vjernik uËi u Ëemu se æivot stvarno sastoji: ni u posjedovanju niti u uæivanju dobara ovoga svijeta, nego u zajedniπtvu s Bogom. Dakle, pokora u svim svojim oblicima pouËava Ëovjeka da je sretan i ispunjen jedino æivot s Bogom.Zatim, pokora je zadovoljπtina za grije-he i sredstvo u borbi protiv njih. Da bi sakrament ispovijedi bio cjelovit, traæi se

i izvrπenje pokore. Ona je najprije zadovoljπtina za grijehe. Istina, Ëovjek ne moæe nikad „isplatiti“ Bogu oproπtenje i „nadoknaditi“ πtetu nastalu grijehom, ali pokorom pokazuje da je svjestan teπkih posljedica svojih grijeha i izraæava Bogu zahvalnost za oproπtenje. S druge strane, pokorom se vjernik bori protiv grijeha. Ako spoznaje svoje grije-he, zna i kako se boriti da ponovno u njih ne upadne - najbolji je naËin za borbu protiv grijeha pokora kojom se Ëuva od greπnih prigoda.

NAČIN JAČANJA VOLJENa kraju, pokora je naËin jaËanja volje. Vjerujem da svatko od nas ima iskustvo slabosti svoje volje: toliko puta stvorimo dobre odluke, isplaniramo divne æivotne programe, ali slabo ili nikako ostvarimo ono πto smo odluËili ili planirali. Pogotovu je tako na duhovnom podruËju. Svaki put u ispovijedi donosi-mo odluku da viπe neÊemo grijeπiti, ali opet padamo u grijehe, paËe iste. Pokora je sredstvo za jaËanje volje da ne ostanemo samo na rijeËima, nego da ih provedemo u djelo.Pokora je nuæna sastojnica krπÊanskog æivota. Opasno je nju ostaviti jedino za korizmu, a zapostaviti u ostalom dijelu godine. Smisao je korizmene pokore da postanemo ljudi pokore, da svaki dan, Ëitave godine, u svakom razdoblju æivota vrπimo pokoru, pravu pokoru koja Êe biti put naπeg obraÊenja Bogu. „O kako li su blaæeni i blagoslovljeni oni i one dok to Ëine i u tome ustraju, jer Êe na njima poËinuti duh Gospodnji i k njemu Êe doÊi i kod njega se nastaniti“, piπe sv. Franjo vjernicima koji Ëine pokoru.Kristian STIPANOVIΔ

n a d o b u d n i m l a d i

p r i g o d e

108 - ”MARIJA” 3/2012.

Tijekom godine Crkva razvija Ëitavo Kristovo otajstvo: od utjelovljenja i roenja, preko muke, smrti i uskrsnu-Êa... sve do duhovskog dana i dolaska Gospodnjega (usp. Sveti sabor, 7). Kristovo otajstvo je otajstvo spasenja, ostvareno u njegovu zemaljskom æivotu, a Crkva ga razvija i proæivljava tijekom liturgijske godine. To i jest smisao crk-vene godine, ne da parira graanskoj godini nego da vrijeme pretoËi u milost Kristovu za Ëovjekovo spasenje.Tijekom korizme Crkva razvija nadasve Kristovo otajstvo muke i trpljenja dok sve ne dovede do uskrsne pobjede. Prikazuje nam Ëovjeka boli, viËna pat-njam... Janje koje vode na zaklanje, a da ono ni ne otvara svojih usta, kako ga zorno i potresno opisuje prorok Izaija... U tom otajstvu Kristove boli i patnje naj -viπe je sudjelovala njegova majka Ma rija, prva Kristova suradnica i su-patnica. TrpeÊem Sinu Bog je pridruæio Majku supatncu! To je bio njegov plan i njego-va volja! Stoga Crkva zahvalno pjeva:S Kristom Spasom svoga pukaispila si kaleæ muka.Muke tvoje i tvog Sinaneka budu na spas svima!

BOLI NOVOGA RAĐANJA“TrudnoÊi tvojoj muke Êu umnoæit, u mukama djecu Êeπ raati“ (Post 3, 16), reËe Bog prvoj æeni - Evi. U boli i mukama raa se Ëovjek na ovaj svijet.

U mukama i bolima Kristovim i Marijinim Ëovjek se preporaa na novi, nadnaravni æivot. „Kad si mudro naumio obnoviti ljudski rod, htio si da nova Eva stoji uz Kriæ novoga Adama...“ (pred-slovlje). Uza Sina πto umire na kriæu blaæena je Djevica „sluæbenica spasenja i majka supatnica“, zdruæena sa ærtvom Sina, vrhovnog SveÊenika, da doprinese æivotu, kao πto je Eva doprinijela smrti...Put Isusove muke i patnje nezamisliv je bez Marije. Kad je u trnutku navjeπtenja odgovorila anelu „Neka mi bude“, najviπe se to odnosilo na njezinu spre-mnost da bude Majka boli, da u muka-ma i patnjama svoga æivota raa novu djecu Boæju, rod Boæji: novo ËovjeËanstvo! Upravo je stoga πtujemo posebno pod tim vidom: kao æenu koja u bolima raa! Trajno je trudna i trajno raa... Kao takva Ona je vjeËni znak, znak na nebu, kako je prikazuje knjiga Otkrivenja (12, 1). Sv. Pavao dovikuje: “DjeËice moja, koju ponovno u trudovi-ma raam dok se Krist ne oblikuje u vama!“ (Gal 4,19). Kako bi i πto bi tek mogla reÊi Marija, Majka naπega duhov-nog raanja i oblikovanja u Kristu?!

Gospinespasonosne boli

p r i g o d e

”MARIJA” 3/2012. - 109

PUNINA MARIJINIH BOLIMeu nama uvrijeæio se naziv Gospa Æalosna. PrecizirajuÊi njezine æalosti, kaæemo: Gospa od Sedam æalosti. Sedam je broj punine, koji u hebrej-skom duhu i poimanju izriËe puninu neËega, da viπe od toga ne moæe biti. To je zapravo maksimum! Marija je tako ljubila svijet da je toliko trpjela da viπe nije mogla! Podnijela je najveÊe boli i æalosti, trpljenja i patnje. Osim Isusa, a on je Bog, nitko nije toliko trpio i patio koliko ona! „O svi vi πto putem prolazi te, pogledajte i vidite ima li boli kakva je bol moja?“ (Tuæ 1,12). Te rijeËi krπ Êan ska tradicija primjenjuje jednako na Majku-Supatnicu kao i na Sina-Patnika.

NADOPUNJAMO ŠTO NEDOSTAJE„U svom tijelu dopunjam πto nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu“ (Kol 1, 24), piπe Apostol tuma-ËeÊi spasonosnu vrijednost trpljenja i potiËuÊi na spremno trpljenje s Kristom. Krist nas poziva da trpimo s njime i traæi da svaki od nas u kaleæ njegovih muka doprinese svoj udio, svoju kap. Bl. Ivan Pavao II. veli: „Krist je djelo otkupljenja izvrπio potpuno, sve do kra ja, no on ga istodobno nije zatvorio: u toj otkupitelj-skoj patnji kojom je izvrπe no otkupljenje svijeta, Krist se od poËe tka otvorio i traj-no se otvara ljudskoj patnji. Doista se Ëini da Kristovo otkupi teljsko trpljenje po svojoj biti zahtijeva da bude neprestano nadopunjano“ (Spa sonosno trpljenje, 24) u nama i po nama, po naπim patnjama i trpljenjima. I sam nam je u tom pruæio nenadmaπan primjer! Kad je doæivio straπni atentat, nakon lijeËniËke interven-cije, u postelji boli i patnje na poliklinici

Gemelli, naËi nio je odluku: Svoju patnju namjenjujem za Crkvu i svijet! I tako je svoje papinstvo proæivio u strpljivu podnoπenju boli i patnje: za Crkvu i svi-jet. To je bila njegova najsnaænija propo-vijed i „æiva okruænica“ napisana vlasti-tom patnjom!

NEIZMJERNA VRIJEDNOSTKoliko se patnje provlaËi svakim ljud-skim æivotom i cjelokupnim ljudskim rodom! Ima li koga koji bi to mogao izmjeriti?! »ovjek na ovom svijetu poput grËkoga je giganta Laokonta koji sa svojim sinovima, sapet zmijama ljuti-cama, trpi i pati od njihovih ujeda. Tako i Ëo vjeka od postanka svijeta, Adama i sve njegove sinove, sapinju i steæu ljutice zmije, a to su boli i patnje. A rjeπenje? Gdje je izlaz? Jedino u Kristu! „Krist nije doπao ukloniti patnju, nego je ispuniti svojom prisutnoπÊu”, lijepo je rekao veliki francuski filozof, katolik G. Bernanos.To je jedino pravo rjeπenje problema patnje: Po Kristu, s Kristom i u Kristu! Unijeti Krista u svoju patnju, svoju pat-nju sjediniti s njegovom i Marijinom: eto svjetla na kraju æivotnog tunela! Trpljenje s Kristom naπ je neizmjerni kapital za vjeËni æivot! Sjedinimo stoga svoje patnje s Kristom i prikaæimo ih svakog dana za svoje spasnje i za spa-senje Ëitavoga svijeta. Moæemo i ovim rijeËima:Boæe, naπ OËe, prikazujem ti sav svoj dan... Prikazujem ti svoje molitve, misli, rijeËi, djela i trpljenja u jedinstvu s tvojim Sinom Isusom Kristom koji se tebi u Euharistiji trajno prikazuje za spasenje svijeta!Maksimilijan HERCEG

z r n c a g o s p i n e k r u n i c e

110 - ”MARIJA” 3/2012.

Dok se pripravljamo na proslavu Kristove smrti i uskrsnuÊa, pozvani smo kroz korizmu postajati πto sliËniji Kristu, kako bismo s njime za Uskrs uskrsnuli na novi æivot. Stoga nam korizmeno vrijeme moæe biti od velike koristi da πto dublje zaronimo u Krista: da idemo njego-vim putem koji je zapravo put prihvaÊanja kriæa drugih ljudi i πto obilatije proæimanje njegovim Duhom ljubavi i sebedarja.

1. MOLITVA U MASLINSKOM VRTU Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je spreman, ali je tijelo slabo.(Mt 26, 41)Pribliæava se Ëas. Veliki petak je na domaku. Isusu je teπko. »eka ga sutra kriæ i na njemu smrt. Tko Êe to izdræati?! Stoga se povlaËi u Maslinski vrt i moli.Hrvatska domovina naπla se u gospodar-skoj krizi. Nije zgodno tolikima koji su bez radnog mjesta, joπ gore je onima koji su, uslijed krize, bez njega ostali, a onda onima u kreditima, zatim umirov-ljenicima i siromaπnijima... No, za gos-po darski oporavak nema brza rjeπenja, jer je on povezan s loπim gospodarskim stanjem u Ëitavomu svijetu.Po Marijinu zagovoru molimo za sve koji, uslijed gospodarske krize,

proæivljavaju teπke trenutke: da se znaju pouzdati u ljubav Boæju i krijepiti se u trenucima molitve kako ne bi izgubili volju za æivot.OËenaπ, 10 Zdravomarija i Slavaocu

2. ISUSOVO BIČEVANJETada Pilat uze i izbiËeva Isusa.(Iv 19, 1)Pilat se gleda izvuÊi. Ne æeli preuzeti odgovornost za Isusovu smrt, ali se vla-sti ne odriËe. A nisu li oni koji su vlast preuzeli duæni voditi brigu o onima koji su povjereni njihovoj skrbi?!Gospodarsko stanje u naπoj domovini uglavnom se predstavlja kao jedini pro-blem, a u isto vrijeme kao da se æeli re Êi kako Êe njegovim rjeπenjem doÊi tre-nutak u hrvatskom druπtvu u kojemu Êe svi ljudi biti zadovoljni i sretni. Za bo ra-vlja se pritom da je Ëovjek neπto daleko viπe od svoga materijalnog stanja, jer njegova sreÊa nadilazi materijalno.Po Marijinu zagovoru molimo za one koji su na vlasti: da budu svjesni gospo-darskih teπkoÊa u kojima se narod nalazi i uloæe sve snage kako bi ih πto prije rijeπili na dobrobit svih.OËenaπ, 10 Zdravomarija i Slavaocu

3. KRUNJENJE TRNOVOM KRUNOMSpletoπe krunu od trnja, staviπe mu je na glavu, a u desnicu mu staviπe trsku.(Mt 27, 29)Kao da je sramotna smrt na kriæu izmeu dvojice razbojnika koja je Isusa Ëekala bila malo. Treba ga joπ i ruglu izvrgnuti. Zar on, kao i svaki drugi Ëovjek, nema i svoje dostojanstvo?!

Po križu do sreće

z r n c a g o s p i n e k r u n i c e

”MARIJA” 3/2012. - 111

Osim da æivi u dostojanstvu, svaki Ëovjek æeli biti sretan. Usprkos tome, Ëinjenica je da na zemlji ima malo sret-nih ljudi. »ini se da je tome jedan od glavnih razloga πto Ëovjek, zbog ranje-nosti zlom i sebiËnoπÊu, lako promijeni smjer kojim mu je iÊi k cilju. Sretan je, naime, onaj koji malo treba, a ne koji puno ima.Po Marijinu zagovoru molimo za one koji danas imaju dovoljno, da mogu pri-stojno æivjeti: da zamijete druge kraj sebe koji nemaju i pruæe im prema svo-jim moguÊnostima.OËenaπ, 10 Zdravomarija i Slavaocu

4. ISUS NOSI KRIŽ NA KALVARIJUOni na to uzmu Isusa. A on, noseÊi svoj kriæ, uzie na mjesto zvano Lubanja, hebrejski Golgota...(Iv 19, 17)Bez kriæa nema æivota. On nije mimoi-πao ni naπeg UËitelja, pa neÊe ni nas. Ako od kriæa Otac nije poπtedio ni

svoga Jedinoroenca, odakle nam i pomisao da bi poπtedio nas?!SreÊu u punini nije moguÊe dohvatiti na zemlji. Mjeru toga poznajemo jer nas je Bog stvorio kao osobe koje moæe ispu-niti i usreÊiti jedino ljubav. No, nje nema bez kriæa. Kao πto nema ni ruæe bez trnja. Tako Ëovjek u potpunosti moæe biti sretan jedino u Bogu.Po Marijinu zagovoru molimo za one koji nose teπke kriæeve bolesti, nemoÊi, osamljenosti i zapuπtenosti: da se osjete poduprti ljubavlju i blizinom svojih ukuÊana, rodbine i prijatelja.OËenaπ, 10 Zdravomarija i Slavaocu

5. ISUS UMIRE NA KRIŽU»im Isus uze ocat, reËe: ”Dovrπeno je!” I prignuvπi glavu, preda duh.(Iv 19, 30)Doπao je Ëas. Isus umire na kriæu iz lju-bavi prema Ocu i ljudima, Ëime pokazu-je vrhunac svoje ljubavi. Tek Êe nakon toga uslijediti sreÊa. I to zauvijek!Objava nas uËi: ”Bog je ljubav.” On je sreÊa, a ne materijalno za kojim toliki Ëeznemo, ali su mnogi danas to preo-krenuli pa su im ljubav i sreÊa postali bogom. Tako su se ograniËena ljudska iskustva pretvorila u svojevrsne idole za kojima toliki Ëeznu. Treba li se stoga Ëuditi da su mnogi meu nama nezado-voljni, paËe nesretni?!Po Marijinu zagovoru molimo za one koji su Boga odbacili, zaboravili ili æive kao da ga nema: da se Bogu obrate i velikoduπno se s pouzdanjem prepuste njemu u ruke.OËenaπ, 10 Zdravomarija i SlavaocuKAJO

n a i z v o r i m a d u h o v n e o b n o v e

112 - ”MARIJA” 3/2012.

VeÊ je prorok Izaija oko sedam stoljeÊa prije Isusova roenja prorokovao da Êe ”djevica zaËeti i roditi sina, i nadjenuti mu ime Emanuel” (Iz 7, 14). Bog je u svojoj promisli Mariju od vijeka oda-brao da bude djeviËanska majka Ema-nuelu, koji Êe biti ”Bog s nama”, kojega Êe po Duhu Svetom zaËeti, koja Êe Drugoj osobi Presv. Trojstva dati tijelo, tj. on Êe, kao vjeËni Bog, po Mariji pri-miti ljudsku narav. S ljudskom naravi uzeo je i razvitak ljudske svijesti, ljud-skog duha, imao je ljudsku razumnu duπu, ali koja mu je, zbog supstancijal-nog jedinstva osobe Logosa i ljudske naravi imala neposredno gledanje Bo ga. Zato je, dok je prolazio i propo-vijedao zemljom, a Ëesto bio okruæen svojim protivnicima, prodirao u njihove misli i tajne srca. Znao je sve πto se zbiva. Niπta mu se nije moglo skriti. A uzeo je ljudsku narav, da moæe u njoj trpjeti i umrijeti, jer to po boæanskoj naravi nije mogao. Æelio je jedno ljud-sko srce, koje Êe ga nadasve ljubiti i skupa s njime sudjelovati u tajni otku-pljenja ljudskog roda. Stoga je Marijino odabranje i dostojanstvo uzviπeno, zbog dostojanstva Sina Boæjega, πto Êe ona zanosno oËitovati u svome hvalo-spjevu VeliËa.Marija se svidjela Presv. Trojstvu po svojoj dubokoj poniznosti, po savrπe nu djeviËanstvu, po najdubljoj vjeri: u pot-

punu predanju svome Bogu. Njezino uzviπeno bogomaterinstvo proglaπeno je dogmom vjere. Sabor u Efezu g. 431. osudio je Nestorija koji ju je nijekao, a svemu krπÊanstvu donio veliku radost.U Boæjem promislu u kojem je Bog htio da njegov Sin postane Ëovjekom, bila je i Marija kao njegova majka, od koje Êe uzeti tijelo. Ona koja je oËuva na od istoËnoga grijeha, u prvom Ëasu zaËeÊa - zbog predvienih zasluga Isusa Krista - i svih osobnih krivnja. Bila je obasjano Nebo, Ëeænja vjeËnih bregova. Trajno je svojim molitvama i vapajima dozivala onoga kojega su oËekivali svi narodi, kao svoga spasitelja.Bijaπe iznenaena kad je preda nju stu-pio arkaneo Gabrijel i navijestio joj najveÊu milost Boæjeg odabranja njezi-noj duπi: ”Raduj se, milosti puna! Gospodin je s tobom! ... Ne boj se, Marijo, jer si naπla milost kod Boga...” (Lk 1, 28-31). I Aneo joj otkriva tajnu utjelovljenja i odabranja za majku Sina Boæjega, kojega Êe po Duhu Svetome poroditi, a ostati djevica. I Aneo Ëeka Marijin odgovor. U poniznosti i ljubavi prema svome Bogu, ona izgovara: ”Evo sluæbenice Gospodnje. Neka mi bude po rijeËi tvojoj!” (Lk 1, 38).Marija je postala æivo svetohraniπte, boraviπte vjeËnom Bogu. I mi joj posta-jemo sliËni kada primamo u svoju duπu Isusa, Sina Boæjega i njezina u presv. Oltarskom sakramentu, a pod prilika-ma kruha i vina. Postajemo njegovo svetohraniπte i moæemo mu se trajno klanjati, iskazivati mu ljubav i moliti za sav svijet.Predajmo se i mi potpuno Mariji, da bi nas ona predala Isusu.s. Marija OD PRESV. SRCA

Živo svetohranište

Obrisane suzeBila je bez volje i nade za novi, bolji æivot. Plakala je gotovo svakog dana.- Znam da si izgubila svoje najdraæe, ali sada imaπ domovinu za koju je tvoj suprug dao æivot! Budi ponosna krπÊanka, koja nije izgubila nadu u bolji i dostojanstveniji æivot! Tu smo mi koji Êemo ti biti pri ruci, a s nama je i Bog. Majka Marija, koja je izgubila sina u najljepπim godinama, uvijek se nadala boljemu i æivjela od nade za sretniju buduÊnost.- Sve to dobro znam, ali...Nagovorila sam je da poe s nama u Meugorje. Bilo je za nju jedno mje-sto. Rado se odazvala. I doπla napo-kon k sebi. Konac djelo krasi! Nek i ona kaæe kako je bilo na kraju:- Kad je voditelj autobusa upitao: ”Tko Êe posvjedoËiti πto je Gospa danas uËinila za vas?”, neπto me potjeralo do mikrofona, da glasno kaæem Gospi veliko hvala, πto je uËi-nila za mene danas. Nikad neÊu zaboraviti ono mnoπtvo koje sam vidjela pred Gospinim kipom, a onda u redu za ispovijed... Jedno stavno sam i ja neodoljivom snagom poπla u ispovjedaonicu, a vratila se iz nje sva zaplakana od radosti i sreÊe. Bile su to moje zadnje neisplakane suze. U moju duπu i srce uπao je napokon mir. U njima je zavladala neoËekiva-na radost, koju ne mogu opisati i za koju ne mogu dovoljno zahvaliti div-noj Majci, koja mi je obrisala i posljednju suzu s oËiju. Hvala ti, Tjeπiteljice æalosnih!Ana VR»EK

”MARIJA” 3/2012. - 113

Tvoje mile očiZaπto si me ostavila, Majko,Na cesti pustojU noÊi tamnojGdje puta ne poznam...Samo crna noÊNebo je crno...Zaπto?Zaπto si me ostavila, Majko?!

Tenkovi tresu zemljuA ja krvarim i zovem...Samo æeljezne oËi zjape pred

mojim oËima.I Ëekam ta æeljezna usta, da

me proædru...Zaπto?Zaπto si me ostavila, Majko,Na crnim brodovima...Na crnim valovima...Gdje me Ëekaju razjapljena

usta dubina morskih...Zaπto?A ja sam sanjao cvijeÊeI svijeÊe o blagdanimaZaπto si me ostavila, Majko,na ovoj zemlji krvi, krikova,

jauka...Zaπto?Ja znam, Majko!Ja vjerujem u Tvoju pomoÊJer na kraju puta smijeπe mi seTvoje mile oËi!Mila KAVELJ

n a i z v o r i m a d u h o v n e o b n o v e

114 - ”MARIJA” 3/2012.

Kod Gospe Brze pomoćiÆeleÊi vrednovati doprinos u stvaranju Hrvatske, æupa Gospe Brze pomoÊi u Slavonskom Brodu spomenula se 20. sijeËnja 20. obljetnice osnivanja 157. bri-gade HV. Misu zaduπnicu predvodio je æupnik I. LeniÊ. Pod geslom Propo vije-dao je RijeË posvuda... proslavljen je u Gospe Brze pomoÊi 24. sijeËnja spo men roenja i krπtenja sl. Boæjega J. Sta dlera, a slavlje je predvodio A. »eËatka. (BL)

Mariološki planoviPod predsjedanjem mons. V. KoπiÊa, u Zagrebu su se 24. sijeËnja okupili Ëlanovi Hrvatskoga marioloπkog instituta KatoliËkoga bogoslovnog fakulteta SveuËiliπta u Zagrebu (HMI) i razgovara-li o pripremama za Meunarodni maroloπko-marijanski kongres koji Êe se odræati od 6. do 9. rujna 2012. na Papinskomu franje