Vlaho Bukovac Seminar

8/13/2019 Vlaho Bukovac Seminar

1/14

1

1. Vlaho Bukovac- ivotZanimljiv ivot naeg poznatog slikara zapoeo je 4. srpnja 1855. godine u Cavtatu.

Bukovac se rodio kao Biagio Fagioni. Jo uvijek nije sigurno kako se tono pisalo njegovo

prezime. U dokumentima je navedeno Fagioni, no Bukovac jepri pohrvaivanju svoje

prezime promijenio u Bukovac, pri emu je na talijanskom jeziku bukva- faggio. Naime,

njegov djed talijanskog podrijetla, doao je u Cavtat i oenio slikarevu baku. Od tada

Bukoveva obitelj tamo i ivi.

Kao djeak, Bukovac je mnogo crtkarao. ak je svoje crtee i prodavao djeci iz kole.

Jednom je prilikom nacrtao Gospu od 7 alostiu namjeri da mu je sam biskup posveti. No,

kada je biskup to odbio, Bukovca je to tako rastuilo da

se zainatio i obeao sebi da e mu se ta elja jednog

dana ostvariti.

Ve s11 godina, Bukovac putuje u New York kod

strica i strine. To ga je iskustvo jako oblikovalo kao

izdrljivu osobu. Nakon strieve smrti, Bukovca alju u

ameriku kolu, neto slino internatu. Tada nijeznao

engleski, upadao je u razne nevolje, no kada jenapravio jedan crte, prepoznali su njegov talent.

Skupio je neto novaca i nakon 5 godina boravka u

Americi vratio se u Cavtat.

Dvije godine kasnije, 1873. Bukovac odlazi zajedno s bratom u Peru, u potrazi za boljim

ivotom. Nakon nekoliko mjeseci zajednikog ivota i niza anegdota,tonije 1874.Bukovac

sam odlazi u San Francisco. Tamo se amaterski bavi slikanjem. U ovom boravku u Americi

radio je kao liilac, soboslikar ioslikavao vagone. Ipak je nostalgija za domom pobijedila, te

se 1877. ponovo vraa u Cavtat.

U Cavtatu upoznaje pjesnika Medu Pucia. On je bio oduevljen Bukovevim djelima te

mu je preporuio da se koluje na inozemnom sveuilitu. Bukovac je eliootii u Rim, no

Puci mu je ipak savjetovao da to bude Pariz, tonije cole des Beaux Arts. To je i uinio, no

prije negoli se uputio u Pariz, po nagovoru istog pjesnika pohrvatio je svoje ime iz Biagio

Fagioni u Vlaho Bukovac. Odlaskom u Pariz poinje Bukovevo plodno razdoblje. Na


2/14

2

Akademiji se usavrio, bio pod utjecajem mnogih slikara, a ponajvie svog profesora

Alexandrea Cabanela.

2. Opus Vlahe Bukovca- umjetnika razdoblja

Iako je Bukovac slikao od svog djetinjstva, ta djela ne mogu mu se uzeti u obzir kao

umjetnika. Prva zapaena djela ostvario je za drugog boravka u Americi, tonije u San

Franciscu od 1874. do 1877. godine. Iz tog je razdoblja sauvano nekoliko portreta koje je

izraivao prema fotografijama. U tim je djelima jo uvijek vidljiva nestrunost, odnosno jo

uvijek nije svladan volumen tako da su ta lica plona. Za njegov je rukopis u tom razdoblju

karakteristinapreciznost u promatranju detalja, naglaene obrisne linije i areni spektar boja.

Najzapaenije djelo koje je tamo nastalo je Sultanijaiz 1877. godine. Na djelu je vidljivo da

ga je inspirirao orijentalizam i crnogorske teme te se ta slika uzima kao slubeni poetak

Bukovevog ranog opusa.

Sultanija, 1877.


3/14

3

2.1. PARIKA FAZA 1877.-1893.Po povratku iz San Francisca u Cavtat, Bukovac se nije mogao nadovezati ni na jednog

domaeg slikara te se po nagovoru pjesnika Mede Pucia uputio u Pariz. Pripremajui se za

Akademiju, poeo je slikati po ivim modelima svoje roditelje, sestre i bliske prijatelje.Vremenom kvaliteta djela raste, tijela su voluminoznija zahvaljujui efektima svjetla i sjene.

U Parizu upoznaje profesora Cabanela. Bukovac se eli upisati u njegov razred, no naalost

ga Cabanel nije mogao primiti jer je klasa ve bila puna. Bukovac tada sklapa dogovor: u

zadanom roku napravit e neko djelo i ako se ono Cabanelu svidi, ovaj e ga primiti u svoj

razred. Tako je i uinio. Za tu prigodu

naslikao jeRuku (svoju lijevu ruku). Ta

je slika oduevila Cabanela te ga je ovaj

primio na cole des Beaux Arts. Za

Bukovca je poetak boravka u Parizu

bilo razdoblje velikih kontrasta i

previranja. esto se kolebao oko pitanja

na koji nain slikati. Ulogu u njegovom

stilu igrala je i velika izloba

impresionista 1877. godine. U to doba oni djeluju veoma intenzivno i to se postupno reflektira

u Bukovevu opusu. S druge strane, u skladu s uenjem na Akademiji slikao je sakralne teme,

teme romantinog Orijenta i bavio se historijskim slikarstvom. Pejsai i portreti su na

Akademiji bili potpuno degradirani i zanemareni. Meutim, profesor Cabanel je bio izvrstan

crta, konvencionalan, ali i akademski hladan- taj je akademizam prenio i na Bukovca stoga

on i jest pripadnik naeg akademskog realizma. Slikari akademskog realizma (poznato i kao

salonsko slikarstvo) su slikali po graanskom ukusu, u duhu romantizma i neoklasicizma.

Voljeli su sakralne i mitoloke teme, a odlikuje ih elegantna linija. Nastojali su se pribliitiprirodi otkrivajui njene koloristike vrijednosti i bogatstvo motiva. Radili su po principu da

je korektan crte temelj umjetnosti, a harmonija antikog tijela najvee savrenstvo.

Bukovac je na Akademiji veoma brzo napredovao. Uskoro je preao na ive modele, a po

njima su slikali najizvrsniji studenti. U to je vrijeme on bio razapet izmeu akademizma, koji

je traio elegantnu liniju i definiranu formu,i intimnog slikarskog osjeaja. Tada su mu ipak

bolje leali impresionisti nego akademizam.


4/14

4

Svake se godine u Parizu odravala izloba

poznata kao Pariki salon. Na tu izlobu dospijevala

su djela suvremenih umjetnika, prethodno pomno

birana. Bukovca je to jako zainteresiralo te je i on

poeo slikati s namjerom da neki svoj rad poalje na

tu zapaenu izlobu. Nakon nepune dvije godine

studija naslikao je Crnogorku na obrani i ona je

primljena na Salon . To je prvi put u povijesti

slikarstva da je neki hrvatski slikar uao u anale

europske umjetnosti. Time je Bukovac zapravo bio

priznat gotovim umjetnikom. Na Salonu je izlagao od

1878. do 1893. Veinom su to bile slike crnogorskog

ciklusa, akademski aktovi i portreti. No, najzapaeniji

uspjeh na Salonu zabiljeila je Le grande Iza. Ona je

nastala jo uvijek u duhu akademizma, to je

realistino tretirana naga ena. Naglaen je naturalizam i senzualnost. Iza mu je osigurala

uspjeh u parikim kulturnim

krugovima.

Bukovac je diplomirao 1880.

godine. Ve potkraj svog

studiranja sve je ee slikao u

pleneru, uglavnom je odlazio

slikati u umu. Tako su nastali

njegovi poznati pejsai: ciklus

slika koje prikazuju umu u

Fontaineblauu. Priroda je za

njega bila nadahnue. U

razdoblju od 1878. pa do 1880. na njegovih je djelima viena odreena doza romantike, potez

kista mu postepeno postaje slododniji i uoljiviji da bi se na kasnijim pejsaima vidjeli gusti

namazi boje i brzi pokreti. Slikanje u pleneru je dakako utjecalo na njegovu paletu- ona se

postupno rasvjetljava i svjetlost sve vie ulazi u njegove slike, postaje znaajna karakteristika

njegovih djela.


5/14

5

Ubrzo nakon naputanja Akademiije, Bukovac negira i osobine akademizma te se deklarira

kao predstavnik moderne francuske ralistine kole. Naputajui te karakteristike, svoj

osobni izriaj oslobaa pa osim pejsaa, koji su na

Akademiji bili zanemarivani, slika i portrete. Priliku

za to dobiva upravo na Balkanu. Najprije odlazi na

srpski dvor i radi Portret kraljice Natalije. Za tu je

sliku odlikovan Takovskim krstom 5.stepena.

Kasnije odlazi i na crnogorski dvor te slika portrete

kneeve obitelji.U godinama 1884. i 1885. boravi u

Dalmaciji. 1884.godine bila je njegova prva

samostalna izloba u Zadru gdje se predstavio iroj

javnosti. Tamo su bili predstavljeni njegovi porteti i to

dva tipa: portreti bliskih prijatelja, te portreti vieg

stalea. U rodnom kraju takoer mnogo portretira, i to

bliske prijatelje, roake pa ak i pripadnike visokog

graanstva. Ove potonje portretira i u Splitu. Za

njegove je portrete karakteristino da vjeto prenosi fiziku slinost na platno. Na enskim

portretima izbjegava monotoniju i ima vie prostora za varijacije, tei slobodnom tretmanu


6/14

6

odjee. Na mukim portretima nema veih varijacija, ali nikad ne ponavlja impostaciju lika.

Moe se rei da u Dalmaciji Bukovac sazrijeva; najvie naginje francuskim impresionistima.

S vremenom sve vie tei rasvjetljavanju tamne pozadine, to jest portretirana osoba nije vie

uronjena u neutralan tamni prostor ve reljefno odudara, a tako i volumen dobiva naplasticitetu.


7/14

7

Osim Pariza i Dalmacije, u ovom je razdoblju Bukovac slikao i u Engleskoj. Za engleske

trgovce, Vicars brothers slikao je pastoralne teme s djevojkama i mladiima, smjetenima u

romantinom pejsau. Najpoznatija slika koju je naslikao za njih bila jeIsus prijatelj malenih.

2.2. ZAGREBAKA FAZA 1893.-1898.

Vlaho Bukovac u Zagreb dolazi 1893.godine. Tih je godina on bio kreator hrvatske

umjetnike scene te sudjeluje u stvaranju temelja hrvatske moderne. Otvara radionicu, tzv.

zagrebaku arenu kolu u kojoj su uili danas poznati umjetnici kao Bela iko Sessija,

Ivekovi, Tiov, Frange, Valdec i Auer. Za tu je kolu karakteristian svijetliji kolorizam, k

tome je jo Bukovac upuivao na vanost slikanja u prirodi.Tako Bukovac postupno naputa

tonsko slikarstvo i trai svjetlosno-koloristike efekte.

Veina tih umjetnika 1896.godine, na elu s Bukovcem, izlae na Milenijskoj izlob i u

Budimpeti. Osim te izlobe, 1898.godine su organizirali veliku izlobu u Umjetnikom

paviljonu u Zagrebu na kojoj su se prvi put reprezentativno predstavili hrvatski umjetnici.

Bukovac je jo sudjelovao i na II. i IV. Bienallu u Veneciji, zatim na Prvoj izlobi beke

secesije (1898.) i na Svjetskoj izlobi u Parizu (1900.).

U Zagrebu je Bukovac mnogo suraivao s biskupom Strossmayerom. Za njega je napravio

veliku kompoziciju Gunduliev san, 1894.godine. Na toj je slici prikazao vlastito vienje

kako Gunduli zamilja

Osmana, tonije deveto

pjevanje. Ovdje se

Bukovac koristiopastelnim bojama,

upotrijebio je lagani

sfumato i panju

usmjerio na detalje.

Osim za biskupa,

Bukovac je imao jo

narudbi velikih kompozicija. Meu njima su Dubravka (1894.) i ivio kralj(1896.).


8/14

8

Dubravka je specifina zbog razrade detalja. Bukovac je prema starim litografijama naprije u

sadri izradio svaki pojedini lik, a zatim ih ukomponirao u prostor i stavio u meusobne

odnose. Na slici su samo etiri osobe u realnim dimenzijama, i to one u prvom planu. Najbolje

izvedena grupacija nalazi se u prednjem planu, to su izvrsni portreti: Sebastijan Dolci (pisac

iz Dubrovake Republike, poznati i kao Sebastijan Slade), Dinko Ranjina (dubrovaki

pjesnik), Benedikt Stay (takoer pjesnik, isusovac), Junije Palmoti, Marko Galjuf i Ruer

Bokovi na stubama. Sam Gunduli nalazi se na povienom mjestu sa Cvijetom Zuzori,

dubrovakom pjesnikinjom, Nikolom Bonom, Dinkom Zlatariem i Ilijom Cervom, a ispod

njih se nalaze dubrovaki velikani. Osim njih, Bukovac je naslikao sebe i svoju enu. Sebe je

smjestio na prozor ispod luka sa svojim bliskim prijateljima, a enu pored Gundulia, s

perikom i u zelenkastoj haljini kako uspostavlja kontakt s promatraem.

Slika ivio kralj perspektivno nije najsretnije rjeena, ali je najslobodnije izvedena i ima

puno slikarskih detalja. Pozornost nije usmjerena na temu kompozicije. Kralj je smjeten u

pozadini i ne primjeti ga se lako, dok su u prvom planu i u sreditu pozornosti djeca.

Jojedna velika kompozicija koja je nastala u zagrebakom razdoblju je zastor za

Hrvatsko narodno kazalite. Tema te slike je Hrvatski narodni preporod. Kada se traio

umjetnik koji e napraviti tu kompoziciju, jedino su Bukovac i Mai bili smatranisposobnima naslikati takvo neto, ali kako je Mai ve bio slijep, tu odgovornost preuzeo je


9/14

9

Bukovac. Za tu sliku, nastalu 1895.godine, postoje dvije skice, meusobno sline, ali jako

razliite od originala. Slika prikazuje hrvatske velikane, a u pozadini je panorama

Dubrovnika. Slika se odlikuje laganim sfumatom i pastelnim bojama.

Izuzev velikih kompozicija, Bukovac je u ovom razdoblju isto slikao portrete. Njih ve

radi veoma brzo i oni nastaju u veoma kratkom razdoblju, te su veinom slikani u pleneru.

Takoje prikazan i okoli- lie je zagasite boje, bez refleksa svjetla. Ne eli da mu pobjegnekakav luministiki efekt, kakva promjena tona, bljesak oiju ili izraz lica, stoga portrete i radi

dosta brzo. Zanimljivo je da esto mijenja tehniki postupak i nain slikanja; ponekad su to

gusti namazi, ponekad sitne mrljice, a ponekad kombinacija oba naina. Preferira portrete

intimnog karaktera. Tako nastaje Portret Stjepana Miletia i slika Moje gnijezdo, koja

prikazuje njegovu obitelj.


10/14

10

Taje slika dobila najvee simpatijepublike. Slika se odlikuje dematerijalizacijom, naroito

enskog tijela. Karakteristian je sfumato i brzi potezi kista.

Jo jedan od zapaenih portreta je Portret barunice Rukavine. Koristio je dinaminu

obrisnu liniju, a plonu siluetu pak odvaja od pozadine. Bouri pored barunice su naslikani

impresionistiki dok je sam lik barunice u secesijskom stilu.

U ovom razdoblju slika i aktove (1897.-1898.). Bukovac je bio opsjednut svjetlosnim i

koloristikim mijenama na ljudskoj puti, pa je zato i volio aktove. Gotovo svi njegovi aktovi

su slikani u prirodi, a kada ih slika u interijeru na njima se odraava odsjaj vatre iz kamina.

2.3. CAVTATSKI INTERMEZZO (1898.-1902.)

Trzavice meu umjetnicima u Zagrebu su Bukovcu bile preveliki stres. Jo je k tome Izidor

Krnjavi bio protiv Bukovca u svakom pogledu, nije volio njegov kozmopolitizam pa su se

stalno prepirali. Bukovca je to psihiki iscrpilo pa je stoga odluio otii u rodni Cavtat na

neko vrijeme, traei samou i mir. Sada, oslodoen od svih utjecaja i slobodan od raznih

zahtjeva, Bukovac eksperimentira, trai nova izraajna sredstva, mijenja svoju skalu boja.

Sada preferira tehniku tankog uljnog namaza, boju degradira i potpunu prednost daje svjetlu,


11/14

11

stoga su portreti gotovo bijeli. Primjenjuje nov nain

suhe tehnike: platno grube strukture prekriva krednom

podlogom koja brzo upija boje i oduzima im sjaj tako da

se kasnije posebno dobro vide potezi kista.

U ovom razdoblju uglavnom slika pejsae i portrete.

Pejsai su mu u hoch ili quer formatu (vodoravno,

odnosno okomito poloeni pravokutnik), u omjeru 1:2.

Portreti su mu suzdrnih boja ili neobino svijetli, a lik

eli posebno pribliiti prirodi. esto slika isti portret vie

puta mijenjajui

nain slikanja ili aktehniku (Portret oca).

Nakratko boravi i u Beu. Godine 1903. u Beu je

organizirana velika samostalna izloba Vlahe Bukovca.

Tada on naputa secesiju i vie je naklonjen

impresionizmu, odnosno pointilizmu. Poznata slika iz tog

perioda je Adio, gdje koristi priguene boje, negira

konturu i tono se vidi njegov pointilizam. Ujedno je to

portret njegove gospoe. Iste godine Bukovac dobiva

poziv s prake Akademije da postane profesor. On taj

poziv prihvaa i zajedno s obitelji seli u Prag.

2.4. PRAKI PERIOD (1903.-1922.)

U Pragu Bukovac na svoje studente prenosi osjeaj za kolorizam, stoga se njegovi studenti

razlikuju od ostalih na Akademiji. Osim toga, na Akademiju je unio pointilizam. Boju ne

nanosi direktno, koristi se kombinacijom sitnih crtica i mrlja. Boja i svjetlo su pak njegove

glavne znaajke. Preferira likove u polusvjetlu i esto se koristi umjetnom rasvjetom. eljenu

boju sastavlja od sitnih mrlja, po mogunosti od istih boja. to se tie tematike, naputa

simbolizam. esto koristi motive orijentalnih sagova, pa stoga preteno slika u ateljeu. Unjegovu opusu karakteristini su ciklusi aktova i anr scena, obiteljski portreti, a u jednoj fazi


12/14

12

ak i sakralne teme. Njegov praki period moemo podijeliti na tri faze: onu prije 1908., kada

su njene boje bez jaeg kontrasta odlika njegovog slikarstva. Njegovi su interijeri tada u

smee-zelenom ugoaju, a postupno dolazi do sve tamnijih tonova. Sklon je

eksperimentiranju s istim motivom, kao u Dolce far niente, koji djeluje poput goblena.

U

svakoj verziji varira u koloritu, kadriranju i tehnikoj obradi, dok impostacija i motiv dakako

ostaju isti. Ipak, najbitnije djelo za tu fazu je Divan iz 1905.godine.

Interijer je u zemljanim tonovima, svjetlo je prigueno, a haljina ene preuzima svjetlosnu

ulogu. Druga faza je cijela godina 1908. kada nastaju najbrojnija djela, uglavnom aktovi.

Njegovi su aktovi specifini po tome to svakog prati bijela draperija. Jedan od najpoznatijih


13/14

13

jeProbuenagdje se vidi Bukovev interes za skladnim

oblicima tijela, te izbjegava svaku sluajnu deformaciju.

Trea faza je ona nakon 1908.godine pa do prvog

svjetskog rata. Tada nastupa stvaralako zatije. Bukovac

naputa slikanje aktova, ali samo na neko vrijeme.

Nastaje niz anr scena, religioznih slika i portreta, i to

onih starih ena gdje se karakter osobe vidi na licu.

Takoer radi i obiteljske portrete. Pointilizam polako

zamjenjuje irokim potezom kista, a boja postaje masnija

i bogatija, sjene prozirnije i meke, a svjetlo difuznije

(Autoportret). Oko

1916.godine ponovo

se vraa aktovima, te

je Ruiasti san jedan

od najuspjelijih u

cijelom opusu. Ta slika istie sav sklad i ljepotu tijela,

doarava mekou koe. Polako se vraa i davno

zanemarenoj crnogorskoj tematici, no takve slike slika u

malom formatu. Ne ponestaje mu inspiracije, no ipak

ponavlja prijanje teme, to jest slika njihove varijacije. Na

kraju, sebe pronalazi u portretu te se Bukovac openito

karakterizira kao slikar portreta.


14/14

14

3. ZAKLJUAKBukoveva stalna putovanja i poznanstva s razliitim ljudima utjecala su na njegovo

stvaralatvo. On je jednostavno bio tip ovjeka koji je uio cijeli ivot, umjetnik koji stalno

napreduje. Iako je praktiki proputovao pola svijeta, ipak je bio vezan za domovinu i rodni mu

Cavtat. Zbog toga je on na vaan slikar. Usadio je interes za likovnu umjetnost u najirim

slojevima puanstva, slikajui ne samo portrete vanih i bogatih ljudi, nego i ljudi slabijeg

imovinskog stanja.

Bukovac je ak 1918.godine napisao autobiografiju Moj ivot u kojoj prepriava vane

dogaaje u svom ivotu. Tu knjigu posvetio je svojoj djeci, svome gnijezdu kako ih je volio

zvati.

Godine 1922., Bukovac je fiziki oslabio. Te godine imao je i modani udar te je

naposlijetku 23. travnja napustio ovaj svijet. Hrvatska se tada oprostila s prvim slikarom koji

ju je predstavio u Europi, ali i svijetu.

Documents

Vlaho Bukovac Seminar