Embed Size (px)
Citation preview
U povodu
22. ožujka 2013.
22. travnja 2013.
priča... Voda
Udruga Cjelovit život, Sinj, travanj 2013.
Izdavač: Cjelovit život - udruga za promicanje cjelovite dobrobiti čovjeka, društva i
prirode
Urednik: Mislav Cvitković, mag. phys.
Lektorica: Tatjana Kovač-Lovrić, prof.
Odgovara: Tanja Kodžoman-Križanac, dr. stom., predsjednica Udruge
Naslovna stranica: fotografija preuzeta s internetske stranice http://www.desktopap
er.com/popular-rainforest-waterfall-wallpaper/, obrada M. Cvitković
Izdano u travnju 2013. u Sinju.
Udruga za promicanje cjelovite dobrobiti čovjeka, društva i prirode
C j e l o v i t ž i v o t
Fratarski prolaz 4, 21 230 Sinj • tel. 021 824 042 • e-mail: [email protected]
Matični br.: 2679027 • OIB: 08574797496 • br. žiro-računa: 2390001-1100394861 (HPB)
Udruga Cjelovit život
Voda priča...
Zbirka tekstova učenika koji su sudjelovali u literarnom
natječaju Udruge Cjelovit život pod istim nazivom
Sinj, 2013.
5
Predgovor
Povodom obilježavanja Svjetskog dana voda i Dana planeta Zemlje, Udruga Cjelovit život 20.
ožujka 2013. objavila je na svojoj službenoj stranici i na sinjskom portalu Ferata literarni
natječaj na temu Voda priča..., koji je trajao do Uskrsa, 1. travnja 2013. Željeli smo tako
obilježiti ova dva važna datuma i upozoriti na vrijednost dara vode i Zemlje.
Na natječaj se javilo 11 učenika osnovnih škola (7. i 8. r.) i 9 učenika srednjih škola.
Pristigla su i dva rada učenice 5. razreda koji nisu ušli u izbor jer ne zadovoljavaju uvjete
Natječaja. Radove je ocijenilo stručno Povjerenstvo za vrjednovanje literarnih radova. Prema
prosudbi Povjerenstva dodijeljene su nagrade:
U kategoriji 7. i 8. razreda osnovnih škola:
1. nagrada: Julija Putnik, 8. razred, OŠ Ivana Lovrida, Sinj
2. nagrada: Marija Dadid, 7. razred, OŠ fra Pavla Vučkovida, Sinj
3. nagrada: Josip Grčid, 7. razred, OŠ Marka Marulida, Sinj
U kategoriji srednjih škola:
1. nagrada: Ivana Poljak, 2. razred, Franjevačka klasična gimnazija, Sinj
2. nagrada: Antonela Matas, 2. razred, Gimnazija Dinka Šimunovida, Sinj
3. nagrada: Ana Galid, 4. razred, Franjevačka klasična gimnazija, Sinj
Marina Milanovid-Litre, 2. razred, Franjevačka klasična gimnazija, Sinj
Branimir Mandac, 3. razred, SSŠ bana Josipa Jelačida, Sinj
Tredu nagradu dijeli troje učenika jer su prilikom vrjednovanja radova dobili jednak broj
bodova. Posebnu nagradu Povjerenstvo dodjeljuje Andrei Brčid, učenici 5. razreda OŠ Ivana
Mažuranida, Han – Obrovac Sinjski jer, iako zbog dobi ne zadovoljava formalne uvjete
natječaja, zbog svoje izuzetne kvalitete zaslužuje nagradu.
Čestitamo pobjednicima i svim sudionicima Natječaja. Čestitamo jer latinski je čovjek
rekao: scripta manat - napisano ostaje: ostaje na papiru, ostaje u srcima onih koji čitaju. Ova
je zbirčica zamišljena upravo kao taj papir - dar sudionicima na kojem de njihove misli ostati.
Udruga Cjelovit život
U Sinju 22. travnja 2013.
7
Briga o Zemlji - briga o budućnosti
Dan planeta Zemlje povod je da se podsjetimo i barem jednom na godinu razmislimo što
možemo učiniti kako bismo osobno utjecali na njeno očuvanje. Briga o planetu najprije znači
brigu o sebi, jer ako smo zdravi tjelesno i duhovno, napravit demo sve da tako bude i s
okruženjem u kojem živimo. Trebamo imati zdrave prehrambene navike, kretati se i što više
boraviti u prirodi te se baviti tjelovježbom. Živjeti u skladu s prirodom znači poštivati njene
zakonitosti.
Nažalost, čovječanstvo nije uvijek tako postupalo.
Klimatske promjene kojih smo svakodnevno svjesni nastale su zbog globalnog
zagrijavanja, velikog ispuštanja štetnih stakleničkih plinova, neracionalnog korištenja gnojiva
i uzgoja stoke. One izravno utječu i na proizvodnju hrane koja se mora prilagoditi
promjenama da bi se osigurale dovoljne količine za prehranu stanovništva. Dakle,
poljoprivreda utječe na stvaranje klimatskih promjena, ali može i mora čuvati okoliš te
ublažiti njihov negativan utjecaj.
Zbog toga je prijedlog Zajedničke poljoprivredne politike EU za programsko razdoblje
2014. - 2020. uključivanje mjera za očuvanje klime te ublažavanje klimatskih promjena, jer se
hrana mora proizvoditi, ali ne na štetu okoliša.
A što još svaki pojedinac može učiniti da bi dao svoj osobni doprinos očuvanju okoliša?
Preporuka je potaknuti mlade ljude da razmisle koliko otpada stvaraju kako bi ga mogli
smanjiti, razvrstati te u konačnici preraditi (reciklirati).
mr. sc. Ivana Župid
9
Princip svih stvari je
voda,
sve dolazi iz vode
i sve se pretvara u vodu.
(Tales).
Svjetski dan voda
Ponekad nam se čini da pretjerujemo s obilježavanjem nekih datuma koji „nešto“ ili
„nekoga“ slave. No, teško je pretjerati s veličanjem i slavljenjem vode, pa ma kako se nama
to činilo bezvezno, bezvrijedno, bespredmetno. Ta vode ima svuda oko nas! Zašto joj treba
davati toliku važnost? Još je uspoređivati sa zlatom, naftom,... tekudinom za koju de se
ratovati. (Ujedinjeni narodi imaju scenarije sukoba na tristotinjak mjesta na planetu zbog
vode.)
Često zaboravljamo da je sva hrana velikim dijelom načinjena od vode, i naša tijela čini
60% - 70% vode, a cijeli naš metabolizam se odvija u vodenom okružju. Život je nastao iz
vode i bez vode nema života. Pa neki se ipak pitaju: čemu Svjetski dan voda?
Upravo zato da se svijetu skrene pozornost na probleme vezane za vodu i vodne resurse.
Svjetski dan voda (eng. World Water Day) obilježava se svake godine 22. ožujka. Ovu odluku
donijela je Opda skupština UN svojom rezolucijom A/RES/47/193 od 22. veljače 1993. Svake
godine taj dan se obilježava pod drugim motom. Tako je npr. 1995. godine obilježen pod
motom: Žene i voda, 2004. godine: Voda i katastrofe, 2007. godine: Kako se nositi s
oskudicom, 2010. godine: Čista voda za zdravi život, a 2012.godine: Voda i hrana.
Ovogodišnji Svjetski dan voda obilježava se pod motom: Međunarodna godina suradnje na
području voda. Zanimljivo je to da svake godine druga agencija UN-a koja ima veze s vodama
sudjeluje kao koordinator proslave za cijeli svijet.
Slap
Teče i teče, teče jedan slap; Što u njem znači moja mala kap?
Gle, jedna duga u vodi se stvara, I sja i dršće u tisuću šara.
Taj san u slapu da bi mogo sjati, I moja kaplja pomaže ga tkati.
Dobriša Cesarić
Svjetski dan voda i Dan planeta Zemlje 2013.
10
Prema podatcima Ujedinjenih naroda više od milijardu ljudi na Zemlji nema stalan pristup
zdravoj vodi. Stoga je, da bi se još više istaknulo značenje brige o vodi, razdoblje od 2005. do
2015. proglašeno Desetljedem vode za život s ciljem da se do 2015. godine upola smanji broj
onih koji nemaju pristup čistoj i pitkoj vodi.
Manjak pitke vode je i dalje glavni uzrok bolesti i smrti u vedini zemalja u razvoju. Čak i
stanovništvo razvijene Europe nije lišeno problema u opskrbi pitkom vodom, te preko 40
milijuna Europljana nema zadovoljavajudi pristup pitkoj vodi. I dok se svake godine oko
tisudu novih kemikalija nudi na tržištu, zamjene za vodu nema.
Hrvatska se po bogatstvu dostupnosti vodnih izvora nalazi na 5. mjestu u Europi, a na 42.
mjestu u svijetu i zacijelo je poželjna „modernim imperijalistima“.
Vode su opde dobro i imaju osobitu zaštitu RH, stoji u aktualnom hrvatskom Zakonu o
vodama. Stoji, također, da voda nije komercijalni proizvod kao neki drugi proizvodi nego je
naslijeđe koje treba čuvati, štititi te mudro i racionalno koristiti.
Usprkos takvome slovu zakona, u posljednje vrijeme duhovi su (i) u Hrvatskoj, kad su
vodni resursi u pitanju, uznemireni, a ne može se redi da nemaju zašto biti.
Nedavno je, naime, njemački Bundestag izglasao zakon koji omoguduje privatizaciju vode,
odnosno vodoopskrbnih sustava, što znači da njima više nede upravljati (isključivo) lokalna
vlast u interesu građana, nego privatne tvrtke (prodajom ili privatno-javnim partnerstvom)
za koje je teško očekivati da de im interes građana biti ispred interesa kapitala.
Javnost je, osobito „zelena“, i ne samo u Njemačkoj, odluku Bundestaga teško prihvatila
nazivajudi takav ishod glasovanja suspendiranjem vode kao opdeg dobra prema Opdoj
deklaraciji o ljudskim pravima UN-a iz 1948. godine. Za pravo redi, u toj deklaraciji voda (kao
ni zrak) nisu izrijekom spomenuti, ali samo zato što se u to vrijeme podrazumijevao status
vode i zraka kao resursa koji nam svima jednako pripadaju.
U međuvremenu, stvari su se izmijenile: širom svijeta voda se našla na meti velikih
korporacija. Rezultati privatizacije posvuda su isti: voda je poskupjela, ponegdje i do 400%, te
izgubila na kvaliteti. Europska Unija (kao i Međunarodni monetarni fond te Europska
centralna banka), prezaduženim zemljama - Grčkoj i Portugalu, na primjer, nude mogudnost
da do novca dođu prodajom svojih vodoopskrbnih sustava.
Europske zemlje nadziru svoje vodoopskrbne sustave, no u nekim velikim gradovima -
Londonu, Budimpešti, Sofiji, Parizu, Berlinu... - sustavi su posve ili djelomično privatizirani.
Rezultati su gotovo uvijek povedanje cijene i pad kvalitete vode bududi da vlasnicima nije u
interesu ulagati u održavanje sustava, a novac je ionako pritjecao. U Parizu je čak gradska
vlast otkupila prodane dionice kako bi ponovno mogla sama nadzirati vodoopskrbu. I sve to
usprkos tezi Europske komisije da je „privatni sektor učinkovitiji“.
Voda priča...
11
Europska komisija priprema direktivu o koncesijama nad vodnim sustavima prema kojima
je samo „osigurala da njezin prijedlog direktive o dodjeli ugovora o koncesiji podržava
autonomiju lokalnih vlasti, a one de modi birati hode li pružati usluge izravno ili preko trede
strane, odnosno privatne tvrtke“. Zar to nije ulazak privatizacije na stražnja vrata, odnosno
otvaranje prostora malo po malo privatnicima?
Gdje je u svemu tome Hrvatska?
Domade „zelene“ udruge upozoravaju da je hrvatska Vlada pod pritiskom Europske
komisije koja želi omoguditi privatiziranje vodoopskrbe na području cijele EU, te da
predloženi hrvatski Zakon o strateškim investicijama omoguduje Vladi da lako, jednim
potezom, vodi ukine status javnog dobra.
To bi kod nas bilo puno gore i teže nego u Njemačkoj.
Zanimljivo je da se puno življe i otvorenije rasprave o ovoj temi vode po „rubnim“
medijima, po forumima, Facebooku i slično, nego u „velikim“ medijima iako je riječ o pitanju
od prvorazrednog značaja za sve nas. Odatle i sumnje da je Zakon o strateškim investicijama
skrojen kako bi se zaobilaznim putem - a ne, recimo, izravnom izmjenom Zakona o vodi -
pogodovalo interesu krupnog kapitala koji je, u potrazi za ekstraprofitom, bacio oko na vode
u Hrvatskoj.
Nizozemska je prije desetak godina donijela zakon o zabrani privatizacije svojih vodnih
resursa i vodoopskrbnih sustava. Donošenjem takvog zakona Hrvatska bi, recimo, pokazala
da nisu u pravu oni koji sumnjaju da su naše vode pred prodajom, umirila bi javnost i
osigurala suverenitet nad golemim bogatstvom.
Jesmo li kao narod svjesni toga golemog i neprocjenjivog bogatstva, a time i odgovornosti
za njegovo očuvanje? Jesu li oni koji odlučuju u državi svjesni tog bogatstva i kada donose
odluke „kapitalne važnosti“? Ako su zbog nekoliko desetaka milijuna dolara godišnje,
obedanih od strane stranih financijera spremni na posljedice a time ugroziti ovo po život
naroda neprocjenjivo bogatstvo.
Samo loši državnici, te needuciran i neinformiran narod mogu zbog kratkoročnog profita
ugroziti svoj opstanak. Ne smijemo ponavljati iste grješke koje su činile nestale civilizacije
nekada davno iz neznanja ili koje svjesno čine postojede industrijske zemlje zapada danas.
„Voda je opde nasljedno dobro, čiju vrijednost moraju svi poznavati. Zadatak je svakog da
njom gospodari i da je brižljivo koristi.”
Tko je taj koji de u ime opstanka, prije nego što postane kasno, biti spreman prihvatiti
realnost i otkloniti te opasnosti?
Što u njem znači moja mala kap?
Mirjana Jagnjid-Dadid, dipl. ing.
12
Čudesna kapljica (igrokaz)
Nebom se šetao veliki oblak. Imao je čak 1001 kapljicu. Sve su kapljice mirno sjedile, samo je
tisudu prva kapljica bila uznemirena. Neprestano je mrmljala:
Kapljica: „Ah, što sam umorna... Baš bih se malo prošetala!“
Druge kapljice su se čudile i upozoravale je:
Kapljice: „Ne čini to! To nije dobro!“
Ali usprkos upozorenjima, kapljica se primakla rubu oblaka. Promatrala je prostor pod
oblakom. Sunce se primicalo zapadu i spuštao se sumrak. Promatrala je polja i livade.
Činili su joj se poput velikih zelenih i žutih kvadratida. Divila se crvenim krovovima seoskih
kuda. Odjednom, samo uzviknu:
Kapljica : „Juhuuuuuuuuuu! - Juhuuuuuuuuuu!“
Kapljica se spuštala prema zemlji. Skok je bio veoma opasan. Lako se moglo dogoditi da
padne na tvrdo tlo. Ali ona se spretno uhvatila za laticu bijelog cvijeta. Cvijet se
obradovao dolasku male kapljice:
Cvijet: „Dobro mi došla. Odmori se kod mene!“
Voda priča...
13
Premorena kapljica se ljubazno zahvali i udobno smjesti. Nedugo zatim zatvori oči i zaspa.
Bijeli cvijet skupi svoje velike latice i zajedno utonuše u san. Ranim jutrom do lijepog
cvijeta dođe plavi leptir. Divio se glasno:
Plavi leptir: „Oh divote! Kako je lijepa ova kapljica!“
Leptir je zastao na trenutak uživajudi u ljepoti i gostoljubivosti lijepog bijelog cvijeta.
Sunce je bilo sve toplije i toplije. Nastade vrudina, a zabrinuti cvijet reče kapljici:
Cvijet: „Baš sam žedan. Molim te, idi, jer du te morati popiti ili du uvenuti.“
Kapljica: „Cvijete moj dragi, ti si tako dobar i ja te mnogo volim. Hvala ti! Želim još putovati i
vidjeti svijet. Nadam se da deš ujutro dočekati kapljice rose koje de te vratiti u život.“
Potom kapljica nježno skliznu niz peteljku cvijeta. Zaustavi se tek na zelenom listidu
trave. Tu sjede da razmisli. Bilo joj je žao cvijeta. Morala je mala kapljica sama donijeti
odluku. Razmišljala je koja odluka je prava. Sada je brinula sama o sebi. Pažljivo je
prelazila s lista na list i na kraju se našla na obali rijeke. U trenu dođe u rijeku. Ostale
kapljice su se čudile:
Kapljice: „Odakle si stigla? Mi te ne poznajemo! A tko si ti?“
Kapljica: „Došla sam s velikog oblaka.“
Na svom putu kapljice ugledaše nekog vola koji je pio vodu. Neke od njih je popio, a neke
su uspjele protedi. Samo što su odahnule povikaše:
Kapljice: „Mlin, juhuuuuuuu! Eno mlinaaa!“
Stari vodeni točak se okretao sporo. Škripedi podizao je kapljice vode, a onda ih ponovo
spuštao u rijeku. Stari mlin ih je ispradao riječima:
Stari mlin: „Idite dalje, drage moje kapljice... Sretan vam put!“
Riječni tok je naišao pored šume. Kapljica je radoznalo promatrala ljude koji su pilama i
sjekirama sijekli drva. Radili su bez predaha. Ogromna stabla su gurali u rijeku. Rijeka ih je
bez poteškoda prihvadala i nosila sa sobom. Naše kapljice su ovaj posao radile složno uz
pomod tisudu drugih kapljica koje su također tekle ovom rijekom.
Dan se bližio kraju. Stabla su ved stigla do jednog tjesnaca. Tu je voda brzo protjecala, a
neki drugi radnici su spretno izvlačili stabla na tlo. Odatle su ih slagali na velike kamione.
Iznosedi drva iz vode, radnici su i nekoliko kapljica odvojili od rijeke.
Naša mala kapljica se vještim skokom nađe na listu procvalog maslačka. Mnogobrojni
doživljaji su je zamorili. Željela se odmoriti i u miru promatrati plavo nebo.
A nebom je klizio plavi oblak, teški oblak. Razgledala je okolinu. Životinje su se
spremale na počinak. Svatko je išao prema svome gnijezdu. Bila je usamljena i umorna od
lutanja. Ali, umor ju je ipak svladao...
Ranog jutra, čim je otvorila oči, ugledala je neku veliku ribu koja je vješto hvatala
kukce. Skočila je da ulovi komarca i uspjela je. Ali... to je bio mamac nekog skrivenog
ribara. Riba je kasno shvatila... Ved se bespomodno pradakala na zraku. Kapljica je bila
uplašena. Skoči ponovo u rijeku. Uskoro rijeka postade troma, velika i spora. Njome su
sada plovili namrgođeni veliki brodovi. Neki su čak plovili uz rijeku, a za sobom su vukli
male brodove. Kapljica je bila veoma zbunjena. Sve joj je bilo novo i nepoznato. Pod
velikim željeznim mostom pitala je druge kapljice gdje se nalazi.
Svjetski dan voda i Dan planeta Zemlje 2013.
14
Njene nove prijateljice su joj rekle da je to grad. Mala kapljica je bila iznenađena jer je
voda, obala i sve na obali bilo veoma prljavo.
Druge kapljice su joj predložile da uđe u jednu od uskih cijevi ako želi vidjeti grad
izbliza. Umorne kapljice nastavile su put ne maredi više za našu malu kapljicu i veliki prljavi
grad.
Mutne kapljice koje su se upravo vradale iz grada pričale su, opet, svoju priču.
Kapljica 1: „Drage moje, samo da znate, svašta sam vidjela...!“
Kapljica 2 (skoro bez daha): „Izišla sam iz slavine u nekoj kuhinji. Oprala sam povrde koje se
tu našlo.“
Kapljica 3: „Ja sam oprala ruke jednom dječaku!“
Ljubičasta kapljica je pričala svoju priču... Čak su i nodu nastavljale put želedi što prije otidi
iz ovog ružnog mjesta. Kad se razdanilo, našle su se u moru. Mala kapljica se radovala iz
sveg srca.
Kapljica (tiho šapude): „Oh, dobro je. Šetnji je ovdje kraj. Kako se samo želim vratiti svom
velikom oblaku!“
Kapljice: „Pozovi sunce.“
Kapljica: „Sunce, sunce, hodu natrag!“
Mala kapljica je dozivala veliko užareno sunce. Sunce je šutilo, ali njegove zrake su postale
veoma tople i odjednom kapljici postade vrude. Zbog toga joj se činilo da je sve lakša i
lakša... Poput mjehurida se penjala sve više i više... Bila je svakog trena sve bliža i bliža
velikom oblaku.
Iskreno se radovala ponovnom susretu sa svojih 1000 kapljica.
(preuzeto iz edicije Kraljica od Sabe)
15
Voda priča...
(radovi učenika srednjih škola za Svjetski dan voda i Dan planeta Zemlje 2013.)
(preuzeto s: http://totallycoolpix.blogspot.de/2012/05/top-10-best-nature-scene-hd-wallpaper.html)
Svjetski dan voda i Dan planeta Zemlje 2013.
16
Voda priča...
Gledao sam je dok se igrala na slapu, divio se
zlatnim uvojcima s kojima sam se i sam poželio
igrati. Bila je sretna. Osvajala me svojim
osmijehom i sjajnim, modrima očima u kojima
sam se gubio, plovio snovima, gledao sredu. O,
kako de mi samo nedostajati moj mali zaigrani
anđeo!
Vrijeme nam polako istječe. Znao sam da se
trebamo oprostiti, onako junački, filmski kako
zaslužuje moja zvijezda. Samo nisam znao kako
da to izvedem. Nisam ja nikakav junak, jedino u
njenim očima, očima koje nisam smio rastužiti.
Sjela je do mene i zajedno smo gledali kako se
posljednje zrake sunca tog proljetnog dana
kupaju u vodi. Stavila je svoju malu ručicu u
moju, naslonila glavu na moje rame i tiho
šapnula da du joj nedostajati. Došao je red i na
mene da nešto kažem. Počeo sam zamuckivati,
pomalo mudrovati, a to nikako nisam htio.
Utihnuo sam i zagledao se u rijeku ispred nas .
Rijeka putuje, žuri u nepoznato kao da me prati.
Tamo du i ja gledati tu istu rijeku u kojoj se zrcali
mjesec baš kao ovdje sada, u kojoj se ogledaje
naše nebo. Sve je u redu dok smo ispod istog
neba. Kad me poželiš opet ovako uhvatiti za
ruku, samo je stavi u vodu i osjetit deš moju
ruku. I nemoj biti tužna, nemoj plakati jer deš
tako zagaditi rijeku. Šapneš li ovdje nešto slapu,
ja du čuti, rijeka de donijeti do mene. Odjednom
me prekine njen dječji glasid: „Tata, voda priča!“
Nisam se mogao ne nasmijati na to. Dječja
mašta sve pojednostavni. Samo sam se složio s
njom sretan jer nisam više trebao tražiti riječi,
smišljati filmske rastanke ili iznijeti zrnce
mudrosti. Uzeo sam je u naručje, snažno utisnuo
na svoje grudi, poljubio u rumeni obraščid i
šapnuo: „Voda priča...“
Otišao sam. Često sam razmišljao o njoj
zamišljajudi je kako se igra na slapu, traži moju
ruku, šapude slapu. Nisam mogao odoljeti.
Našao sam rijeku, gledao mjesec u vodi i
osluškivao njene riječi. Našao sam svoje mjesto,
zapravo, naše mjesto. Tu sam joj bio najbliže, tu
sam bio najtužniji, tu sam bio najsretniji.
Prošlo je mnogo vremena, moja djevojčica je
odrasla, ali nije zaboravila moje riječi. Priznala
mi je da se često igrala na slapu tražedi mene.
Rekla mi je da me ondje zaista i pronašla, u
našoj rijeci. Ponosno je istaknula da je nikada
nije zagadila, ni najmanjom suzom. Nasmijala
se. Još uvijek je bila moj mali anđeo. Ponovila je:
„Tata,voda priča!“ Imala je pravo,i sam sam se
uvjerio u to. Voda priča... Nisam je htio
razočarati pa sam prešutio da sam ja taj koji je
zagadio rijeku, ali rekao sam joj za naše mjesto.
Rekao sam joj za mjesto na kojem sam bio
najtužniji i najsretniji. Ponosan na sebe što su
njene oči još uvijek vidjele junaka, rekao sam joj:
„Voda priča...“
Ivana Poljak
2.b, Franjevačka klasična gimnazija, Sinj
(1. nagrada za srednje škole)
Voda priča...
17
Voda priča...
Jednom davno živjela je malena djevojčica Nora.
Vjerojatno se pitate po čemu je bila toliko
posebna da je zaslužila biti glavni lik ove moje
priče. Pa evo u čemu leži odgovor.
Prije njenog rođenja, liječnik je rekao
roditeljima kako ne postoji nada da de se dijete
roditi zdravo. Međutim,roditelji se nisu htjeli
pomiriti s tom činjenicom te su tražili dodatna
mišljenja i savjete. Na njihovu žalost, za malenu
djevojčicu nije bilo dobrih vijesti ni u jednoj
bolnici. Ipak,roditelji su živjeli u nadi i vjeri da de
dijete biti zdravo i živahno baš kao sva druga
djeca.
Pri porodu majka je imala grozne muke.
Nakon dugog, mukotrpnog porađanja, na svijet
je došla malena Nora. Golema sreda i
ispunjenost obuzeli su njene roditelje, ali
nekoliko minuta nakon poroda, roditelji su se
sjetili dijagnoza kako dijete nede biti zdravo.
Odmah su svoj maleni dar s neba poslali na
pregled kako bi vidjeli kakvog je zdravstvenog
stanja. I tada se dogodilo golemo čudo. Naime,
djevojčica je bila potpuno zdrava, bez ikakvih
tragova bolesti, kao od Boga poslana.Doduše
bila je pomalo čudno dijete, isticala se od samog
rođenja, kao da je imala mod koju drugi nisu
imali, nekakav skriveni dar.
Prolazili su tako dani, mjeseci pa i godine.
Nestašna Nora bila je poput druge djece, ali ipak
posebna. Uvijek je cijenila prirodne
ljepote,uvijek je bila posebno vezana za
prirodu.Jedne večeri njeni roditelji su doživjeli
prometnu nesredu. Majka je preživjela, ali za
oca je to bio kraj. Malena Nora bila je shrvana.
Dok je majka bila u bolnici, sasvim slučajnim
pregledom ustanovljen joj je rak. Smatrali su da
je neizlječiv i da joj ne preostaje mnogo dana.
Naravno, Nora nije znala za to. To je bila
majčina posljednja želja-da Nora ne sazna.
Majka ju je odviše voljela da bi je toliko
razočarala.
Djevojčica je svakog dana sjedila uz rijeku
pored koje je šetala s majkom i ocem prije
nezgode i baš svaki put kad bi sjela, sjetila bi se
očevih riječi: “Ne približavaj se vodi,s vodom
nikad ne znaš.“ Noru su te riječi uvijek čudile jer,
kao što sam vam ved ispričala, voljela je prirodu
i bila povezana s njom na čudan, neobjašnjiv
način.
Nora bi sjela uz rijeku, i samo neutješno
plakala i plakala. Isto je činila svakog popodneva
jer je bila shrvana i nije znala kako krenuti dalje.
Ipak je bila samo malo dijete koje se nesretnim
okolnostima našlo u bujici života. Dani su
prolazili, majka je slabila, rak je napredovao.
Rijeka je tekla svojim tokom, a Nora plakala na
onoj strani rijeke.
Jedne večeri djevojčica je došla sva uplakana,
nesretnija nego inače. Sjela je pored rijeke i
samo si ponavljala: „Ne vjeruj liječnicima, s
njima nikad ne znaš.“
Djevojčica kao da je slutila da je te nodi sve
krenulo naopako. Naime, te nodi njena majka je
prešla na drugi svijet,k Norinom ocu.
Nora se primaknula vodi, a njena jedna suza
kapnula u rijeku. Nora se uplašila jer je sve
utihnulo. Odjednom priroda kao da se
probudila, kao da se sve uznemirilo. Začula je
glas. Nije znala otkud glas dolazi. Činilo se da je
rijeka progovorila, al´ ni sama Nora nije bila
sigurna. Djevojčica je utihnula da čuje riječi, a
glas je samo ponavljao: „Ne budi žalosna, Nora.
Svjetski dan voda i Dan planeta Zemlje 2013.
18
Što se mora dogoditi, ne može se izbjedi.
Ponekad se nadaš čudu, ali ono zakasni.
Ponekad se ne nadaš ničemu, pa sve ispadne
dobro.“ Nora se prestrašila, ali glas je samo
nastavio dalje: „Kako god ide ova rijeka, tako ide
i vrijeme. Kako god su se dogodile ove ružne
stvari, tako de i dobre. I zapamti, malena, da je
sve na ovom svijetu promjenjivo te da ne mora
biti sve po našim očekivanjima. Nekad se neke
stvari jednostavno dogode.“
Tad je djevojčica prestala plakati. Shvatila je
da mora ostati jaka iako je toliko malena, jer
sreda i nesreda ne biraju, jednostavno te
pogode. Tko ima srede, ozari mu se lice, a tko
nema, mora nadi snage da iziđe iz oluje kao
pobjednik.
Kako je vrijeme prolazilo,naša hrabra
djevojčica je sve više odrastala. Upisala se na
ekološki fakultet kako bi njegovala svoju ljubav
prema prirodi,a nakon što je završila fakultet,
Nora je napisala priču „Voda priča“ koja je u vrlo
kratkom vremenu postala omiljena, kako kod
djece, tako i kod odraslih.
Za kraj, Nora vam poručuje da obrišete suze,
da krenete dalje. Onaj koji stoji na mjestu, na
mjestu i ostaje.
Antonela Matas
2.a, Gimnazija Dinka Šimunovida, Sinj
(2. nagrada za srednje škole)
Voda priča...
19
Voda priča...
Bila je ona obična, uvijek nasmijana i pozitivna
djevojka. Spremna na zabavu i pomod bilo komu
u bilo koje doba dana. Pomalo svojeglava,
pravdom vođena izigravala je snažnu, hrabru i
nadasve mudru osobu koja se nije dala prevariti,
a ni smesti u svojim ciljevima. Bila je i sanjar i
to onaj najgore vrste, sanjala je o beskonačnosti
svemira, o raznim putovanjima, o prekrasnim
gradovima i blještavilu koje de jednog dana
posjetiti. Sjededi na prozoru svoje sobe,
gledajudi u sunce dok pruža svoje tople zrake
kao ruke koje grle sav svijet, dugo bi sama
sjedila, držedi u ruci list papira na starim
koricama neke ljubavne priče, ne baš poznatog
naslova, al’ zato njoj vrlo važne.
Promatrala bi tako sve one oblake što
nekamo putuju kao kakvi nebeski putnici,
neraspoznatljivi, čudnih oblika, bezimeni i tako
gledajudu u njih zamišljala bi sebe na jednom od
njih… Takva bjelina, tako nešto kao od pamuka,
ma mora da su jako mekani, pomislila bi i
osmjehnula se na kratko, dovoljno da joj se na
obrazima stvore rupice što krase njen osmijeh.
Bila je ispunjena, njena sreda mogla se iščitati iz
njenih sjajnih očiju koje su uvijek razigrano
pozdravljale susjede i prijatelje. Često je odlazila
i na obližnje jezero gdje bi pronalazila svoj
unutarnji mir, tamo je uvijek imala inspiraciju za
pisanje i sve što bi tamo napisala, činilo joj se
nekako ljepše, drugačije , puno emocija, nekako
joj je to bilo važnije i bolje od ostaloga. Nije
mogla opisati riječima zašto, nije ni sama sebi
uspjela pojasniti, no u svakom slučaju, jezero je
na nju djelovalo jako inspirativno.
Sve ovo zvučalo je kao jedna obična, pomalo
idilična priča o djevojci koja sanjari, koja uživa u
životu i iskorištava svaki svoj dan kako najbolje
može, koja živi punim pludima, baš kao ti, kao ja.
I onda pomisliš, pa zašto o njoj pišem, kad
takvih ima danas oko nas na tisude. Jer, čemu
sad pisati o nečemu svakodnevnom, onom što
nas neprestano okružuje, onom što zapravo i ne
izgleda tako zanimljivo. Zašto je ta djevojka
glavni lik ove priče ako je obična i ako si ti baš
kao ona? Da, i ja bih pomislila isto. I možda ved
na prvu rečenicu ove priče, možda bih se oštro
pobunila, no iz znatiželje, neke moje lude želje
da saznam kraj, jer čemu čitati početak ako ne
znaš kraj, čemu početi čitati ako ne želiš svoje
misli usredotočiti na tu priču, unijeti se misaono
i postati dio tog svijeta, svijeta koji nam pružaju
nečije nespretno poslagane riječi koje nam se
čine jako pametnima, mudrima, i na kraju mi ih
razumijemo, donose nam pouku.
Djevojka o kojoj pričam bila je upravo
ovakva, potpuno bezbrižna i vesela duha, sve
dok se, kako to uvijek u životu biva i njoj nije
dogodila smrt u obitelji. Nakon smrti njene
majke jednostavno sve se promijenilo. Ona više
nije bila ona ista, osmijeh joj nisu mogli izmamiti
ni najbolji prijatelji, lice joj je dobilo odbojan
izraz, a njene oči bi se svako malo napunile
gorčinom koja bi naposljetku prerasla u krupne
suze koje bi se spuštale niz blijede joj obraze.
Svoje priče, pjesme, onu gomilu papira
stavila je u jedan kut svoje sobe gdje ved
mjesecima skupljaju prašinu. Nije ju bilo briga,
nije se osjedala živom, nije razgovarala i samo bi
gledala one oblake koji nekamo putuju i
ponekad bi zamišljala da ima krila pa da i ona
odleti poput ptice daleko od svih problema. No,
vrativši se u realnost svog života i sjetivši se
majke, samo tiho zajeca da nitko ne čuje i ne
primijeti njenu bol, što ju je iz dana u dan sve
Svjetski dan voda i Dan planeta Zemlje 2013.
20
više obuzimala. Osjedala je prazninu u srcu,
neizlječivu ranu, i samim sjedanjem na majku
oštra bol prostrijelila bi joj srce i onda bi bila
potpuno izgubljena. Tako je jednog dana lutajudi
sama, ne razmišljajudi kamo de i koliko je sati,
došla do onog jezera kamo se nekod osjedala
najsretnijom…sjela je uz rub, skupila se,
kapuljaču od jakne prebacila preko glave da je
nitko ne vidi i satima samo gledala u jezero i
razmišljala o svim lijepim uspomenama na
majku. Činilo joj se da je unatoč svemu, ipak
premalo provela u njenom društvu, kao da je
nikad nije baš ni razumjela, kao da su se udaljile
kako je ona odrastala. I onda, sjetivši se toga
opet brizne u plač i poželi snažno, samo na tren
da ju vidi, ali naravno, to je bilo nemogude. I s
tom mišlju se vratila kudi. Te nodi po prvi put
nakon majčine smrti mirno i bez suza utonula je
u san… Cijelu je nod sanjala jezero i vodu, neke
čudne boje i jednu ženu u bijelom. Ujutro kad se
probudila taj san ju je cijeli dan pratio, zarobio
joj je misli i nikako nije mogla prestati misliti o
tome. No snovi ko snovi, pomislila je. Tog istog
dana, bolje rečeno, večeri, išla se prošetati na
jezero, ali kao se pomalo i bojala. Neka
unutarnja sila kao da ju je tjerala da ode do
onog jezera. Ovoga puta bila je udaljenija od
vode i sjela je na klupicu koja je stajala
nedaleko. Odjednom je vjetar snažno zapuhao,
na nebu su se mogle vidjeti bezbrojne zvijezde,
a iz jezera se začuo neki čudan glas,
neraspoznatljiv šum… Zastala je. Pogledala
ispred sebe i sva uplašena približila se jezeru…
Srce joj je snažno kucalo i sva je drhtala što
od hladnode, što od straha… Zagledala se u
prekrasno jezero što je bljeskalo pod okriljem
nodnih nebeskih putnika, mjeseca i zvijezda. No
na njeno iznenađenje nije ništa vidjela osim te
beskrajne nodne čarolije. Razočarana, sjela je
pokraj vode. Misli su joj se vratile u sretne dane
s majkom, dane njihovih bezbrižnih šetnji
ulicama grada. Sjetila se majčina sramežljivog
osmijeha… U tom trenutku duh njene majke se
ukazao kao odraz u jezeru. Ona žena iz njenog
sna, žena u bijelom- bila je njena majka. Stajala
je pred njom poput anđela, potpuno u bijelom,
blijedog lica, ali sretnog pogleda i nešto joj je
govorila… „Nemogude!” -pomislila je i počela
trljati umorne i snene oči… “Mama, moja
majčice!“- povikala je kroz suze. Majka ju je milo
pogledala i rekla da dugo ne može ostati, da ona
mora podi, ali da se ne brine, ona de zauvijek biti
pokraj nje, štititi je, dok je god u njenom srcu,
ona de živjeti u njoj. „Obriši suze mila, iskoristi
svaki trenutak, budi ponosna i znaj da te mama
zauvijek voli i čuva. Bit du tvoj anđeo s neba, i
kad ti je teško, kad te sustignu životne nedade,
pogledaj u nebo, ja du ti mahati i slati nadu u
bolje sutra, milo moje dijete.“ Bile su to
posljednje majčine riječi.
Djevojka je ostala uplakana, ali nekako
mirnija, praznina u srcu joj se sad ispunila,
osjetila je da njena majka, iako mrtva i dalje živi
u svakoj njenoj uspomeni na nju, u njenim
mislima, u njenom srcu. Ona je njena majka, to
ništa i nitko nede promijeniti, jer ona je njen
anđeo koji je gleda i štiti s nebeskih visina. I
svaki put kad pogleda u nebo, kad pogleda u
ovo jezero koje joj je oduvijek bilo tako
posebno, ona de vidjeti lice svoje majke.
Ana Galid
4.b, Franjevačka klasična gimnazija, Sinj
(3. nagrada za srednje škole)
Voda priča...
21
Voda priča...
Tonem. Hvatam onu posljednju zraku svjetlosti,
no predaleko je. Ruka je ne može dohvatiti i koči
se jer se boji. Bojim se svog postojanja, prizna-
nja da sam suviše ponosna da se prepustim vodi
da me vodi. Zbilja se čini nevino, no znam da
nije. Svaki put postaje dug kada si sam i uvijek
dolazi nova patnja i bol zbog stare. Još sam
ovdje, ali nosi me u točku gdje mi voda muti
razum činedi valove osjedaja. Sada koliko htjela
dosegnuti dno ipak ne želim da bude kraj. Pa sav
taj život oko mene. Sva ta dobrota, ljepota i
istina u vodi mi se čine nedostižnim. Onaj svijet
na površini, brojni ljudski banalni ciljevi, želja za
vanjskim sjajem učinili su moj život ispraznim.
Moje su kosti ostale same, a hladnoda dolazi da
me ugasi. No zaista vjerujem. Vjerujem da ima
nešto u vodi, ono tajanstveno koje tjera misli o
čudesnoj građi svijeta. Tu najsjajniju ljepotu
priča mi voda u najjednostavnijim oblicima.
Govori mi o vječnosti života u prirodi i daje mi
nadu. Šapde mi da se prepustim i ojačam svoju
vjeru jer dno nije kraj, ono je samo još jedna
postaja na putu uspinjanja prema Bogu.
Marina Milanovid-Litre
2.b, Franjevačka klasična gimnazija, Sinj
(3. nagrada za srednje škole)
Svjetski dan voda i Dan planeta Zemlje 2013.
22
Voda priča...
Teče polako i tiho nosi bujicu mojih misli koje
me vode u dane djetinjstva uz moju Cetinu. Bilo
je jedno mjesto meni posebno – moj kutak
prirode i ja. Tu sam želio dodi slušati što de mi
danas ispričati. Ljepota prirode oko mene, a ona
se zrcali i komeša kao da jedva čeka početi.
Smjestio sam se udobno u travu, zatvorio oči i
počeo slušati.
„Davno je to bilo... Bezbroj djece se igralo i
veselilo, bacajudi kamenčide, tko de dalje, a ja
sam guštala veseledi se njihovoj razdraganosti, a
onda bi se umorili i zasukali rukave i pili, pili,
polijevajudi se i trčkarajudi unaokolo. Mlade
djevojke su čuvale krave i pjevale o rijeci. Njive
su rađale plodovima, žito je klasalo, čula se cika i
smijeh. A danas... Nijemo promatram oko sebe,
nema djece ni djevojaka, ni obrađenih njiva...
Pokoji prilaznik dođe i nemilice baca otpad i
onečišduje me, a ja sam ionako tužna i čeznem
za društvom. A onda odlaze, i neznajudi da me
ranjavaju svojom bezobzirnošdu. Osjedaj
divljenja je nestao, a ja čekam i čekam da se
nekome povjerim.“
Još sam mnogo toga želio čuti, ali ved je
padao mrak i morao sam se uputiti kudi – sretan
jer sam opet doživio najljepšu priču i istinu o
Vodi koja stvarno priča i meni i tebi i svima
nama da ju ozbiljno shvatimo i da se prenemo
oda sna hvaledi i blagoslivljajudi svaku njenu
kaplju koja bududnost znači. Voda priča...
Poslušajmo je!
Branimir Mandac
3.a, SSŠ bana Josipa Jelačida, Sinj
(3. nagrada za srednje škole)
Voda priča...
23
Voda priča...
Modro more i zvjezdano nebo, što još možemo
poželjeti? Možda vodu? Naravno, vodu koja
nam gasi žeđ koju bi bilo poželjno dovesti na vrh
skale koja sadrži elemente koji nam čine život
kvalitetnijim i ugodnijim.
Možemo biti odgovorni kad bismo shvatili
važnost vode. U nama ima humanosti. To treba
samo pokazati pravim načinima. Ta što smo mi
ako na svijetu nema vode? Uz to čovjekov
organizam se sastoji od velikog dijela vode.
Mogao bi netko redi da smo vodeni organizmi
što bi metaforički bilo ispravno jer i sami znamo
da se više od pola našeg organizma sastoji od
vode koja je neophodna za život živih bida.
Vjerojatno bismo prepustili dušu nebu u slučaju
kad kroz naš jednjak ne bi prošle molekule
sastavljene od dva atoma kisika, bitnog
elementa za čovjekovo postojanje te jednog
atoma vodika koji se nalazi u zladanim
zvjezdama poput zvijezde Sunca koja doprinosi
kruženju tvari u prirodi te padalina na ovome
divnome svijetu gdje nas oblaci prate ,ali nam i
tople zrake sunca miluju obraze. Za vodu
kažemo da je klica života jer su prve oceane
nastanjivali različiti organizmi koji su se
evolucijom razvili do čovjeka.
Danas je za nas važan dan, 22. ožujka koji se
službeno smatra Danom voda.
Vode govore koliko je zemlja razvijena. Što
vrijedi ako imaš milijune ,a ne možeš omoguditi
sebi čistu,bistru vodu? Često smatramo Afriku
suhim kontinentom ,ali trebali bismo se sjetiti
Viktorijinih slapova koji se nalaze u srcu Afrike.
Viktorijini slapovi uljepšavaju opis, ali i izgled
Afrike. Vodu na ovome svijetu nalazimo u tri
agregacijska stanja od kojeg je nama
najkorisnije tekude stanje iako se znamo dosta
puta diviti i kristalima leda. Važno je naglasiti
kako danas mnogi s nerazumijevanjem
onečišduju vodu. Trebali bismo paziti na vodu.
Ona nam je dana, ali dana kao dar koji trebamo
znati dijeliti. Što de budude generacije piti, od
čega de živjeti ako voda ved sad zbori: „ Nisam
više za vas! Polako vas se odričem i tako du vas
kazniti za sve neumjerene uporabe.“
Ljudi smo, griješimo, ali potrebno je shvadati
granice korištenja vode, a posebno razloge
korištenja vode. Veliki postotak današnje vode
čine morske vode koje nismo u mogudnosti piti
jedino u slučaju da soli uklonimo procesom
desalinizacije poput Saudijske Arabije koja ima
slabe prihode pitkih voda. Nestašica vode za
vodoopskrbu je danas jedan od poznatijih
problema. Kada ju ugledamo ona nam svojim
sjajem govori: „Pij me!“ Sreda je zahvatila
Hrvatsku što se tiče vode jer se nalazi na
samome vrhu europske ljestvice čistih voda.
Svi smo mi jedno tijelo koje čuva svijet kao
što vi čuvate svoj dom i svoju kudu. Trebamo se
samo udružiti i zaželjeti da nam voda kaže
blistave riječi: „Ja sam tu za vas i uvijek du biti,
samo me znaj cijeniti.“
Anđelko Kažimir
2.a, Gimnazija Dinka Šimunovida, Sinj
Svjetski dan voda i Dan planeta Zemlje 2013.
24
Voda priča...
Svi znamo da bez vode ne bi bio mogud život,
znamo da još nerođeno dijete svojih prvih devet
mjeseci provodi u vodi, znamo da ona krasi
prirodu, da čini više od 50% čovjekova tijela, ali
svi ne znamo da ona također zna pričati.
Iz čovjekovih očiju ponekad teče gorka voda
koja se slijeva niz njegovo lice, tada nam voda
priča o čovjekovu raspoloženju, o njegovoj tuzi i
boli koju proživljava. Voda nas tada upuduje na
to da pomognemo tom čovjeku, da mu vratimo
osmijeh na lice, a tu vodu s njegova lica da
ocijedimo. Osim čovjeka i nebo plače. Plače,
baca tuču na nas, jer ono vidi sva čovjekova
zlodjela, uništavanje prirode I tada nam voda
priča, govori nam da se promijenimo, da
počnemo cijeniti ono što imamo. Ona nas
također upozorava i na naše zdravlje, jer kada
se neprestano javlja potreba, čežnja za vodom i
tu čežnju nismo u stanju utažiti, voda nas tada
upozorava da preispitamo naše zdravlje, da
vidimo bolujemo li od dijabetesa.
Mi ljudi zapravo i ne vidimo koliko voda
razgovora s nama, koliko ona nama želi pomodi.
Svi uvijek mislimo da je njena funkcija gasiti
požare, čistiti okoliš, odjedu itd. Istina je da ona
čini to, ali ne samo to, ona želi ono što je
najbitnije, razgovarati s nama. Zato poslušajmo
je i dopustimo joj da uđe u naše živote!
Marina Plazibat
4.b, Franjevačka klasična gimnazija, Sinj
Voda priča...
25
Voda priča...
Svaka od njih priča neku svoju priču. Možemo je
zatedi u pjesmi ili dok oplakuje svoju sudbinu.
(…) Probudila sam se iz dubokog sna, kao da
sam godinama bila zatočena u njemu, obuzeta
nekom čudnom melodijom u zraku. Činilo se kao
pjev šumskih vila koje su me vodile i kazivale mi
put. Hodajudi u sjenama gorostasnih topola ,a
ponegdje i divljeg šaša ,osjedala sam se sigurno.
Ta glazba, ta simfonija… odakle dopire taj glas
što mi priča? Možda me čak i instinkt vodio
putovima tim, naposljetku sam znala da je
instinkt. Kao vječnost bijaše taj put. Svaki korak
se činio bliži cilju. Osjetila sam što nijedan
smrtnik na ovom svijetu ne bi osjetio. Bilo je to
kao raj, znajte.
Bijah sasvim sigurna da sam tu. Glas je bio
točno ispred mene… pa samo zažmirih na
trenutak, kao da ponovno sanjam, ali ne… ugle-
dah Nju. Nju koja se u tisudama boja ljeska na
suncu, pjeva najljepšu pjesmu i priča svoju
priču. Priča mi o šumi, o tom šumskom putu,
mitove i legende koji su se tu zbili. Krv koja je
potekla na njenim njedrima još i danas piše tu
priču, priču koju svaka voda tisudljedima nosi. I
kao da sanjam ja uranjam u nju, opijena bojom i
mirisima davnina, kao u majčinu krilu ja se na
rukama njenim smirujem. I nije samo estetika ta
koja je čini posebnom. Čak i u svojoj srdžbi ona
ne gubi smisao i kao da duboko i polako diše
svaki put kad je pogledam, kao da teret nosi. Tu
pronašla sam ju, tu mi Ona priča legendu koju
de zauvijek tkati njene kapi. Kada odem bit du i
ja samo jedna njena kap koja de s milijunima
drugih činiti Nju, pričati beskrajnu priču i pjevati
melodiju u vječnost.
Mirna Romac
4.b, Franjevačka klasična gimnazija, Sinj
Svjetski dan voda i Dan planeta Zemlje 2013.
26
Voda priča...
Od pamtivijeka, čovjek osjeda posebnu
povezanost s vodom. Dvije tredine ljudskog
tijela sačinjava voda, prva naselja izgrađena su
na obalama rijeka i mora... ukratko, život bez
vode naprosto je nezamisliv. Voda je izvor i
simbol života. Upravo zbog toga je ironično to
što je voda toliko često i ono što okonča život.
Svake godine, s Golden Gate Bridgea se u
prosjeku baci 37 osoba i tako počini samo-
ubojstvo. Mafijaši iz loših starih američkih
filmova redovito su utapali ljude bacajudi ih u
vodu s kamenim blokom privezanim uz nogu.
Jedna od najvedih tragedija u povijesti bila je
potonude Titanika kad je poginulo čak 1502
ljudi. Navedeni primjeri samo su mali dio
nepregledne hrpe smrti izazvanih vodom. Time
se najbolje može ilustrirati kako se lako prirodna
sila o kojoj toliko ovisimo okrene protiv nas.
Uzmimo za primjer kišu. Povremene padaline
pozitivno utječu na razvoj poljoprivrede. Među-
tim, dugotrajan izostanak padalina, odnosno
suša, praktički izaziva krah poljoprivrede na
čitavih godinu dana, a svi znamo koliko se teško
oporaviti od toga. S druge strane, pretjerane
padaline izazivaju poplave. U mnogim
područjima s lošim sistemima zaštite od
poplave, to znači odnošenje nebrojenih života u
nemilosrdnim bujicama vode. Dakle, još jedan
odličan primjer okretanja osnovnog sredstva za
život protiv nas samih.
Unatoč tome svemu, malo tko se boji vode.
Ta izjava apsurdno zvuči i kad je kažemo naglas.
Jer, kako zamisliti život bez vode? Nikako.
Nemogude je prodi kroz čitav dan bez da popi-
jemo čašu vode. Ne možemo zamisliti kako bi
užasno bilo tjednima ne dodi do tekude vode
kako bismo se mogli okupati. Nismo ni svjesni
da je takva užasna svakidašnjica prisutna među
brojnim nesretnicima koji nisu imali tu
privilegiju roditi se u obitelji u čijem je kudan-
stvu topla tekuda voda sasvim normalna pojava.
Isto tako olako zanemarujemo činjenicu da pitke
vode nema baš toliko puno koliko mi možda
mislimo da ima. Stoga je olako prolijevamo,
nemarno trošimo i ne pomišljamo na to da
demo možda, samo možda, jednog dana biti
žedni, a vode nede biti. Jednostavno rečeno,
uzimamo je zdravo za gotovo.
Isto tako, redovito uživamo u plivanju i
kupanju, bilo da je to u rijekama, morima ili
jezerima. Veliki dio ljudi zna plivati, što se
također smatra nečim sasvim uobičajenim.
Razlog tome je jednostavan: lako je naučiti
plivati jer se čovjek u vodi osjeda ugodno i
prirodno. Međutim, nije tako svima. Poznajem
mnoge ljude koji imaju iracionalan strah od
vode dublje od metra. Oni to često drže za sebe
jer priznavanjem te fobije nailaze na podsmijeh
drugih ljudi. Okolina ih ne shvada jer tu okolinu
sačinjavaju osobe koje zapravo nikad nisu
razmišljale o tome koliko plivanje ponekad može
biti opasno. Zanemarimo sada strah od morskih
pasa i sličnih morskih nemani, jer njihovi napadi
su znatno rjeđi nego što se misli. Pogledajmo
samo najobičnije utapanje. Recimo, bezbrižno
plivate, sami i opušteni, sretni što se možete
neometano kretati tim predivnim vodenim
plavetnilom... i dobijete grč u nozi. Ili padnete u
nesvijest. Ili neka stota stvar koja se može
dogoditi bilo kome od nas. Zatekne vas takva
situacija, ne možete se snadi i ne možete se
održati na površini. Pokušavate se smiriti, ali ne
možete, i ved počinjete paničariti. Padate
dublje, glava vam je teška i pluda vam se polako
Voda priča...
27
pune vodom. Ne možete dodi do zraka koji vam
tako očajnički treba. Gubite razum, sasvim ste
dezorijentirani i ošamudeni. Za nekoliko minuta
kratke, grčevite borbe, popuštate. Tonete dublje
i dublje, u crnilo iz kojeg nikad nedete modi
isplivati na površinu, i tiho nestajete. Možda de
vam se učiniti da je priča o ovakvom događaju
znanstvena fantastika, ali iznenadili biste se
koliko su takvi događaji česti. Iznenadili biste se
kad biste shvatili koliko se lako i vama može tak-
vo nešto dogoditi.
Stoga ne uzimajte vodu zdravo za gotovo. Jer
jednog dana bit de je premalo... ali još ranije,
možda vam je bude i previše. Znam, voda priča.
Nagnite se, poslušajte je ako se usudite. Ali ne
naginjite se preblizu ruba, jer tama koja vreba s
dna bliže je nego što to mislite. Budite oprezni
kad slušate vodu. Možda vam se ne svidi ono što
ima redi.
Gabrijela Grubišid-Čabo
3.b, Gimnazija Dinka Šimunovida, Sinj
28
Voda priča...
(radovi učenika osnovnih škola za Svjetski dan voda i Dan planeta Zemlje 2013.)
(preuzeto s: http://www.hdwallpaperspk.com/wp-content/uploads/2013/03/00660_splash_1920x1200.jpg)
Voda priča...
29
Voda priča...
Kada je Gospodar stvarao svijet nastadoše četiri
elementa koji se sukobljavahu zbog prevlasti:
zemlja, vatra, zrak i voda. Nakon duge borbe
među njima, voda je dobila prevlast. Tada joj se
obrati Gospodar: „Dakle, ti si pobijedila. Bit deš
majka cijelog ovog svijeta, bez tebe se nitko
nede održati na životu.” Opisavši svoj slavan
početak, voda se uzburka od ponosa i nastavi
stanovnicima Hrvatske, zemlji poznatoj po
čistodi vode, pričati: „I zbog toga mi je dodijeljen
naziv – eliksir života.”
Jedan je dječak upita: „Što te uistinu čini tako
posebnom?”
Voda reče: „Kao što svaku kraljicu krasi
kruna, mene krasi obilaženje svijeta u tri oblika:
led, koji pokazuje moju odvažnost i čvrstodu,
vodena para koja omogudava pogled s visina i
putovanje beskrajem neba te moj najdraži oblik
– tekude stanje koje pokazuje tok života. Moj
izvor- vaše rođenje, moje ušde – vaš prelazak u
novo stanje. Stalno se obnavljam, neprestano
kružim i nadzirem ljudski život.” Odjednom
počne padati obilna kiša... Stanovnici ostadoše
začuđeni. Uočili su da ju je Gospodar uistinu
obdario energijom koja se očitovala u snažnim
udarcima valova i snazi izvora rijeka. Tada je
zapuhao snažan vjetar, ali udarci valova
Sjevernog ledenog mora o stijene bili su jači te
su stanovnike obarali s nogu. Mladid koji je
osjedao žeđ uzeo je plastičnu bocu napunjenu
vodom i počeo piti, a taj prizor nadahnuo je
vodu te je nastavila pripovijedati: „Svaka moja
kap je jednako važna jer je i ona dio cjeline koja
kruži ,a ta cjelina bila bi manja da nije te kapi.
Tuširanje iznutra jest kada se mnome
opsrkbljujete kao pidem, no nadam se da ste
shvatili da sam više nego samo pide. U srcu
Zemlje u velikim morskim dubinama žive bida
mnogo veda i snažnija od vas, ali vi ste bida koja
je Gospodar obdario razumom i u vašim rukama
je svijet, a vi ste u rukama prirode.” Nakon toga
ponovi ključne riječi: „Od izvorske kapljice pa do
oceana, svaka moja kap jednako je važna, stoga
je cijenite i priroda de vam biti zahvalna.”
Svjesna svoje važnosti voda se uzburka i
uzdahne: „Ovaj planet trebao se zvati VODA.”
Julia Putnik
8.b, OŠ Ivana Lovrida, Sinj
(1. nagrada za osnovne škole)
Svjetski dan voda i Dan planeta Zemlje 2013.
30
Voda priča...
Nedavno je moj omiljeni band One Direction
posjetio jednu malu zemlju u Africi. Neko
vrijeme proveli su s djecom oboljelom od
malarije, AIDS-a, tripansone i mnogih drugih
bolesti koje su tipične za taj dio svijeta. Puno
sam čitala o tom susretu i iznenadilo me je da
tamošnji ljudi po vodu pješače i po nekoliko
kilometara, da djeca imaju samo jedan obrok
dnevno te da moji vršnjaci rade naporne
poslove da bi prehranili svoje mnogobrojne
obitelji. Ove činjenice su me natjerale na
razmišljanje o problemu nedostatka pitke vode i
tako sam usnula jedan san.
U tom sam snu kao i obično ustala oko 10 h,
odjenula se i otišla u kupaonicu. Pustila sam
vodu da teče jer se grozim umivanja u hladnoj
vodi, zatim sam počela prati zube. Voda je kao i
obično cijelo vrijeme tekla jer se meni nije dalo
svako malo puštati i zaustavljati vodu u slavini.
Kad su moji zubidi bili savršeno bijeli, uputila
sam se u kuhinju jer mi je želudac davao vrlo
glasne zvučne signale koji su signalizirali očajnu
potrebu za jelom. Svjetlo u kupaonici sam po
običaju ostavila upaljeno jer sam znala da du se
za sat-dva ponovno vratiti. Tad je na dnevnom
rasporedu bio doručak. Ulila sam mlijeko u
šalicu i stavila ga u mikrovalnu pednicu da se
zagrije. U međuvre-menu sam upalila TV tek
toliko da osjetim njegovu prisutnost i napravila
sam si sendvič. Servirala sam doručak na stol i
okusila mlijeko. Bio je prevrude pa sam vrisnula.
Mislim stvarno, odakle mu pravo da se
pregrije!? Pojurila sam do hladnjaka te iz njega
izvadila kockicu leda koja mi je trebala poslužiti
kao oblog. Prislonila sam led na usnicu, a poslije
par sekundi sam začula dubok i promukao glas.
- Cijeli svoj život veliki dijelom duguješ nama,
a prolijevaš nas, zagađuješ i uzalud trošiš.
Smatraš se gospodaricom cijelog svijeta, a ne
posjeduješ ni svoje tijelo jer čak 70% njega
zauzima voda.
- Što? - upitah - Zacijelo sam počela
halucinirati!
- Znaš ti dobro o čemu ja pričam – odsječe.
- Tko si ti? - pitah ponovno, ali ovaj put s
dozom straha koji se mogao čuti u mojem glasu.
- Kap vode i molim te ne gnječi me tim
svojim ogromnim prstima - odgovori mi - a glas
je bivao sve blaži.
- Razgovaram s kapljicom vode koja je
zapravo led - izgovorih uz podrugljiv smijeh.
- Da, upravo tako. Čuj, život bez mene i mojih
prijateljica kapljica bio bi katastrofa. Nakon 3-4
dana na cijeloj Zemlji ne bi postojalo ni jedno
živo bide (osim možda kaktusa, a i oni bi uskoro
uvenuli.) Život bez vode jednostavno je
nemogud.
- Da... slažem se - promucah pomalo
posramljena svojim arogantnim ponašanjem.
- U početku je vode bilo u izobilju, no praljudi
nisu shvadali zašto. Nisu je znali iskorištavati.
Vodu su koristili samo za osnovne potrebe.
Uskoro se pojavila nekolicina mudraca koji su
mislili da su jako jakooo pametni. Oni su izmislili
tvornice, vodovode, automobile, zrakoplove,
otkrili naftu i zemni plin. Uvjerili su ljude da je
sve što koristi dobro i zdravo. Ljudi su u to
povjerovali i poslije mnogo godina mi vidimo
posljedice toga: narušena je bioraznolikost,
brojne vrste su izumrle, milijarde ljudi umiru
Voda priča...
31
zbog nedostatka osnovnih ljudskih potreba dok
se drugi prejedaju i vodu baš kao i ti troše
uzalud.
Sada kada se trebaju opet pojaviti ti mudraci
da spase Zemlju od uništenja nitko se ne javlja. I
dalje se ljudi razmedu vodom te je prolijevaju
dok je drugi nemaju dovoljno za život.- glas
male kapljice koji je u početku bio dubok i
hrapav sad je postao tih i piskutav
- Ja vjerujem da se još uvijek u prirodi može
uspostaviti ravnoteža. Znam kako spriječiti
preveliku potrošnju vode. Za početak ti sama
nemoj vodu nepotrebno prolijevati, nemoj
ostavljati upaljeno svjetlo, namoj bacati otpad u
prirodu i trudi se činiti samo najbolje za planet
Zemlju. Nemoj raditi ono što si radila jutros jer
tako nanosiš nepopravljivu štetu planetu. I
vjeruj, pojedinac može učiniti mnogo toga, a
najvedu pogrešku je učinio onaj koji nije učini
ništa jer je smatrao da pojedinac može učiniti
malo.
Tada je glas utihnuo. Led se rastopio, ja sam
se probudila i počela vikati: „Vode ima premalo
da bi se uzalud prolijevala, voda je blago koje
premalo cijenimo.“
Marija Dadid
7.d, OŠ fra Pavla Vučkovida, Sinj
(2. nagrada za osnovne škole)
Svjetski dan voda i Dan planeta Zemlje 2013.
32
Voda priča...
Šetam zelenim livadama.
Tračak sunca koji je nakon nekoliko tmurnih
dana provirio skrivajudi listide visokih, ispruženih
grana jablana među kojima se skriva grdelin te
svojim pjevom remeti tišinu proljetnog jutra.
Došao sam do rijeke.
Umočio sam ruku i oprao svoje umorno lice
te nadvio glavu da čujem što mi danas kaže.
Svaki je dan tražila pomod i govorila: „Moje srce
sve slabije kuca, hranim se nekim odurnim
stvarima. Venama mojim ne teče krv, zgrušala
se ona, a i sve teže dišem. Brzo de dodi čas kad
du zadnji put vrisnuti i zato vas molim, spasite
me i oslobodite ovog otpada.“
Ja sam je ignorirao.
Danas rijeka ništa ne zbori, a ja mislim na
ono najgore.
Tužan se vradam kudi, a na svakom koraku
voda mi maše i budi tužno sjedanje na rijeku,
plavu ljepoticu koja je samo tražila da joj netko
pomogne.
Oka nisam mogao sklopiti, cijelu me nod
morilo sjedanje na rijeku i u ušima mi
odzvanjalo: „Spasi me! Spasi me!“
Probudila me grmljavina i kišnica koja se
slijevala niz oluk, a ja sam stao na prozor i
briznuo u plač gledajudi kako kiša rosi travu i
teškim kapljama lupa po staklu mog prozora.
Josip Grčid
7.c, OŠ Marka Marulida, Sinj
(3. nagrada za osnovne škole)
Voda priča...
33
Voda priča...
Naslonjena na kamen gledam kako teče rijeka
bistra, brza, prolazna poput života. Slušam šum
njen, osluškujem glas i očekujem... Naviru
sjedanja, tako svježa, sjetna, prelijepa, bolna...
sjedanja na tebe, na nas. Kroz šum vode čujem ti
glas, smijeh tvoj odzvanja u ovom kanjonu
sjedanja, dok stojim naslonjena osjedam kao da
si tu. I voda kao da priča našu priču.
Bio si moja prva ljubav, a kako ono kažu prva
ljubav zaborava nema. Ništa nije bilo važno,
sami sebi smo bili na prvom mjestu, svijet je
prestao postojati, prkosili smo svima i nitko nas
nije mogao rastaviti. Tajni sastanci, ukradeni
poljupci, nježne riječi, sljepoda za sve ostalo,
samo naša ljubav je bila najvažnija. A kad to
počinje nestajati, kad se ljubav izgubi, treba li se
nadati, kako dalje krenuti, za što se više boriti i
za što živjeti?
Čekala sam ga i onog popodneva na našem
tajnom mjestu, pokraj Cetine hladne kao led sa
srcem vrelim od iščekivanja. Dotrčao je do mene
s vjetrom u svojoj zamršenoj plavoj kosi, a oči
plave kao odraz vode sjale su se na ljetnom
suncu. Sjeo je pokraj mene, poljubio me vrelim
usnama i izgovorio mi dvije najčarobnije riječi.
Ostali smo cijelo popodne jedno uz drugo, na
obali Cetine koja je donosila miris svježine i
ljubavi. Dok sam odlazila kudi, ved sam željno
iščekivala naš ponovni susret, našu malu tajnu.
Ali čini se da nam nije bilo suđeno opet se
sresti u ozračju ljubavi, možda i ostarjeti
zajedno. Sljededeg dana nije došao, a ni dan
nakon toga. Nakon nekoliko dana sva
uznemirena, otišla sam ga potražiti nadajudi se
njegovom osmijehu i toplom zagrljaju.
A na putu do njegove kude, moje srce se
razbilo u tisude djelida. Ugledala sam ga s
drugom, na mjestu gdje sam trebala biti ja,
mjestu koje je uništilo moje snove. I prišao mi
je, pričao skoro nečujno, ali to nisu bile riječi
koje sam željela čuti, to nije bio život kojeg sam
željela. Uostalom zar je važno što je rekao,
slomio mi je srce, uništio snove i nisam mogla ni
htjela ga shvatiti.
Pobjegla sam na obalu naše rijeke tražedi
utjehu. Nisam mogla u odrazu vode vidjeti one
najsjajnije oči, u njenom huku čula nisam onaj
topli smijeh, izgubila sam ljubav svog života i
srce mi je postalo kamen kojeg oplakuje hladna
Cetina.
Kako nastaviti dalje bez njega, gdje pronadi
smisao, smrskano srce sastaviti i potražiti utjehu
u nekim drugim očima?
Napuštam kamen, ostavljam rijeku sjedanja,
dok suze klize, voda i dalje teče, baš kao i moj
život bez tebe ljubavi moja...
Anamaria Vidid
8.b, OŠ „Don Lovre Katid“, Solin
Svjetski dan voda i Dan planeta Zemlje 2013.
34
Voda priča...
Najvede bogatstvo ovog planeta stane u jednu
riječ: VODA. Voda je izvor života. Zemlju često
nazivamo plavim planetom, upravo zbog nje.
Mora, rijeka, potočida...
Međutim, ljudi nisu svjesni problema s kojim
se susredemo. Dok jedni žive u uvjerenju da de
voda uvijek biti prisutna i da de barem nje uvijek
biti, zaborave na ljude i djecu koja bi sve dala za
samo jedan gutljaj čiste i pitke vode. Nismo
svjesni koliko je ta tekudina zapravo bitna, za
zdravlje, čistodu, za život! Trebali bismo biti biti
sretni što imamo prelijepo plavo more, bistre
rijeke, jezera, pitku vodu... ali NE!! Uništavamo i
to, svojom nepažnjom i nebrigom. Pokušajmo se
staviti u poziciju onih koji si taj gutljaj vode ne
mogu priuštiti, koji piju bilo što jer bolje nemaju.
Umjesto da budemo zahvalni što nismo u takvoj
situaciji, nas nije briga, ali, nije voda bitna samo
u životu ljudi. Što je s biljkama i životinjama?
Biljkama je potrebna za hranu i rast. A životinje?
I one imaju osjedaje i njih to boli, jer žele uživati
u onome što im je priroda dala, a mi im to ne
dopuštamo. Nema ništa ljepše nego vidjeti neku
životinju kako pije vodu na bistrom potočidu u
šumi. Voljela bih da se u ljudima probudi svijest.
Da se zauzmu za zaštitu voda jer de tako spasiti
mnoštvo života na svijetu. Trebamo otvoriti oči,
probuditi se i živjeti u realnom svijetu. Prelijepo
je čuti šum slapova i žubor potoka u prirodi.
Izmami osmijeh svakom čovjeku. Uživajmo u
onome što nam je priroda omogudila i vratimo
joj dvostruko više, jer je s razlogom vedinu
planeta prekrila tom prelijepom tekudinom.
Možda baš kako bi vidjela kako demo se mi za
nju brinuti.
Iris Boškin
8.a, OŠ Ivana Lovrida, Sinj
Voda priča...
35
Voda priča...
Voda! Hmm…Što redi o vodi, a da to svi ved ne
znamo? Od početka naših života stariji nas uče
da štedimo vodu, da je voda zdrava,da vodu ne
zagađujemo. To je, naravno, istina, ali ja du vam
pokušati približiti važnost i značenje vode prema
mojim razmišljanjima.
Znate kako, kad izronimo iz mora, jezera,
bazena…, svi duboko udahnemo? Jer ne
možemo bez zraka? E, pa tako i naše tijelo
„udahne“ vodu i ne može bez nje! Jeste li znali
da više od polovice čovjekova tijela čini voda? E,
pa naravno da ste znali. No, za mene je voda
puno više od izvora života. To „bijelo zlato“ je
tekudina bez mirisa,okusa i boje,a opet najbolje
pide na svijetu! Nije li to čisti dokaz savršenstva?
Jer voda je upravo to - tekude savršenstvo.
Pokušajte ostaviti biljku bez vode! Što de se
dogoditi? Uvenut de, jer nema vode da joj pruži
život. Tako je sa svim što je živo na ovom našem
„vodenom planetu“. Kad crtamo našu Zemlju
prevladava plava boja, naravno za vodu. To
barem djelomično prikazuje njezinu važnost. Zar
jednostavno ne obožavate taj jedinstveni osjedaj
kada je „budkate“ u moru? Ja jesam, jer to je za
mene osjedaj slobode. U doticaju s morem ja se
osjedam kao da mogu biti bilo gdje, postidi bilo
što. Što ja još volim kod vode? Za razliku od
drugih pida (što nam danas kvare organizam)
voda klizi niz naše grlo poput najdragocjenije
svile. Također mi daje osjedaj svježine,ali i
sigurnosti jer znam da je ona dobra za mene.
Znam da mnogi ne cijene našu dragu vodicu,ali
ona je posebna, ona predstavlja čistodu. Ja vodu
smatram svojom prijateljicom koja ide kroz život
sa mnom. No, moja prijateljica je ugrožena!
Zato, svi vi koji bi pomogli svojim prijateljima,
pomognite meni da spasim svoju vjernu
prijateljicu!
Pokušajmo svi poslušati onu staru izreku koju
smo čuli stotinu puta,ali najčešde ne razumi-
jemo njezinu važnu u potpunosti i: „Čuvajmo
vodu!“
Vlatka Domjanovid
8.a, OŠ Ivana Lovrida, Sinj
Svjetski dan voda i Dan planeta Zemlje 2013.
36
Voda priča...
Voda je samo pide? Ne,voda je izvor života.
Voda, voda...neki de čak i pomisliti da se
Zemlja sastoji samo od vode, no to nije točno.
Voda.. to nije samo još jedna obična riječ u nizu.
No, to je mnogo više. Bez vode nema života!
Da bi smo shvatili značenje riječi voda,
trebamo duboko poviriti u svoju dušu. Jeste li
ikada osjetili kako vam srce brže lupa kad vidite
more ili neku rijeku? Zbog naše nepromišljenosti
pitke vode sve je manje, nažalost.
Sve više rijeka i jezera, pa čak i mora su
zagađeni. Neki izvori pitke vode kao da nikada
nisu ni postojali. Pokušajmo to spriječiti!
Kako?!Na mnogo načina. Prije nego što počnete
zagađivati okoliš i vodu, sjetite se da zapravo
sami sebi uništavate život. Sjednite malo
navečer na obalu našeg predivnog i beskrajnog
mora. Poslušajte šum valova,udaranje valova o
stijene. Čudesno, zar ne? Pogledajte kako
Mjesec svojim zrakama plete čipku po površini
mora koje svjetluca od odsjaja zvijezda. Srce
vam brže lupa, i osjedate se kao da sanjate, a
sad promislite kako bi to bilo još ljepše bez
stotine tona otpada koje bacamo u to
beskrajno, plavo more, koje je ujedno i nečiji
dom. Sjetite se svih životinja koje gube život
zbog zagađenosti. Tko de ih od nas nositi na
duši? A rijeke? Pa one su još više zagađene.
Jeste li ikada pratili izvor neke rijeke, ili samo
jedan mali dio? Zagledajte se u dno..što vidite?
Vidite tone smeda i otpada. Zar ne bi bilo lijepo
da vikendom dođete i sjednete uz rijeku? Malo
pustite svoje misli da odlepršaju daleko u
beskonačnost, slušanje žuborenja nas opčinjava
i na nas djeluje smirujude. Ne trgnemo li se
sada, sve de to nestati, sve te prirodne ljepote
koje je Bog stvorio, a čovjek uništio,
jednostavno de nestati. Ostat de samo tone
smeda i zagađena voda. Zato prije nego što
bacite otpad na livadu, u šumu, u rijeku ili
jezero, dobro promislite i zapitajte se što radite.
Zapravo sami sebi uništavate život.
Antonia Botica
8.a, OŠ Ivana Lovrida, Sinj
Voda priča...
37
Voda priča...
Voda mi je život dala, majka me u njoj prala.
Svako jutro pozdravi me ona, dok je nježno u
rukama držim.
Prelijeva se mojim dlanovima, a kapljice se s
osmijehom na licu natječu koja de brže skoknuti
u svjetlo života.
Gdje god da pogledaš u svemu je ima.
Protječe kroz vrijeme kao nijemi svjedok sredi i
patnji. Poput sunca tu je, nikada ne stari,
energijom svojom svako bide hrani.
Ona dolazi od prije, tj.od sinod i na kraju ovo.
A mi , čujemo li je dok poručuje nam stalno: “Ja
sam vrjednija od svega, vaše najvede blago.
Ne bacajte smede u korita moja i ne trujte mi
dušu raznim otrovima, jer ja protječem,
protječem vašim venama kao početak i kraj, alfa
i omega.“
Stojim na cesti, a lice mi peru prve kapi kiše.
Ispred mene lokve, blatnjave od zemlje, a ja ih
preskačem kao malo dijete.
Pljusak je sve jači, šum vode se čuje kako sa
strane traži svoj putak sredi. Ona je jača od
svega, sve pred sobom nosi, u trenu proguta
cijeli ljudski trud.
Prolaze godine i mijenja se vrijeme, ali život
poslije kiše je kao novo rođenje, kao prvo
kupanje ili naše krštenje.
Često sklopim oči, a ispred mene slike
kamenih bunara, ravnica i šuma. Na nebu su
ptice, cvrkudu u letu, uz rječicu ljudi obrađuju
polja.
„Što bi bilo da nemamo vode?“-pitam se
često. Ne bi bilo slika u najljepšim bojama,
nestao bi život, zamrlo bi sve.
Nestale bi zauvijek male kapi kiše, pahuljice
snijega, šareni svijet i sve što nam voda priča.
Josipa Petričevid
8.b, OŠ Ivana Mažuranida, Han - Obrovac Sinjski
Svjetski dan voda i Dan planeta Zemlje 2013.
38
Voda priča...
Kao dijete, uvijek me je fascinirala voda. Nisam
znala za što služi i što predstavlja. Jednog lijepog
proljetnog dana, počela je padati kiša. Zurila
sam u nju iz kude kroz prozor, jer vani nisam
smjela izadi. Te kapi, koje su predstavljale kišu,
neprekidno su padale. Pitala sam se zašto ih je
toliko. Stala sam. To je možda bio onaj trenutak,
trenutak kada uđemo duboko u svoje misli, u
svoju podsvijest i zaključimo neke stvari. Voda...
To nije samo obična voda. Ona predstavlja sve. I
kišu, lokve, jezera, rijeke, mora...Sve te prirodne
ljepote koje su nam dodjeljene. I shvatila sam
.Kiša pada,kap po kap. Jedna kapljica za drugom.
Nakon nekog vremena te kapljce, koje su ved
odavno pale, nisu više samo obične kapljice. Sad
su spojene. Sad su lokva. A što nakon lokve?
Hode li presušiti, ili prijedi u nešto vede, kao
maleno jezero, nakon duge, jake kiše, ovisi o
vremenu.Također, jezero ne treba nastati samo
tako, od kiše. Na našoj zemlji postoje rijeke koje
teku od izvora do ušda. Na izvoru izviru. Tada su
još malene, uske. Tada postaju jače, vede, ali da
dođu do ušda treba mnogo vremena, mnogo
prepreka, poput mnogih grana i stijena koje
pokušaju zaustaviti rijeku. Mnoge kapljice
posrnu, zabiju se u stijenu, nestanu, ali mnoge
druge kapljice, koje čine tu rijeku, idu dalje,
prema svome cilju. Ta rijeka je na trenutke uska,
na trenutke deblja. Na trenutke puna života, na
trenutke sama. I tako ide, žuri, s mnogo muke i
napokon dođe do ušda, do svoga cilja. Tada se
ulijeva u neko veliko jezero ili možda neko more
koje je puno života. I sve te kapljice koje su se
trudile da dođu do cilja, napokon su uspjele. Te
kapljice koje stvaraju rijeku sad su u prostra-
nome moru. To im je nagrada za trud. Nakon
toga, kada dođe sunce, kada uzavre, ta voda
isparava u nebo i gore ostaje sve do nove kiše, a
tada nove kapljice opet počinju padati, i tako
sve ponovo. I sad shvadam. Voda. Voda je kao
život. Voda priča. Priča svoju priču,a te kapljice
predstavljaju ljude. Svaka kapljica po jednog
čovjeka, jedno živo bide. A ta rijeka samo
pokazuje put. Put od rođenja do smrti. Izvor je
rođenje. Nakon što se rodi dijete raste. Postaje
vede i pokretljivije kao i rijeka. Nakon što čovjek
odraste, stekne mnoge probleme koje prelazi do
svog cilja kao i rijeka do svog izvora. Kako de
završiti, ovise o sebi samima. Neki ostanu, sruše
se i ne mogu dalje, ali neki se odupru i idu dalje,
bez obzira na išta, kao kapljice rijeke koje prođu
stijene. I tako čovjek ide dalje i nakon svih
prepreka, uspona i padova, dolazi do svog cilja.I
to se isplati. Tada nađe zadovoljstvo, sredu,
radost i ljubav, ne neprijatelje koji su ostali iza
njih, ved prave prijatelje koji su se držali s njima
na trnovitom putu, kao kada rijeka dođe do ušda
i uđe u more, među ostale kapljice. Ali s
vremenom, čovjek stari i na poslijetku umire i
odlazi na nebo, kao kapljice nakon sunčevog
grijanja. Nakon toga, tih ljudi više nema, ali
rađaju se nova djeca, nastaje novi život. Počela
je kiša i opet padaju nove kapi na tlo. I tako
uvijek istim tokom. I zato znam: Voda priča.
Priča svoju priču, svoj nastanak, put i nestanak.
Voda... To je najlakši primjer života, nas ljudi .Ne
bacajte smede u naše rijeke ,ne uništavajte naša
jezera, maknite grane i kamenja, olakšajte im
put. Cijenite naše rijeke. Čuvajte naše vode.
Brinite se za njih kao da su živo bide, kao da su
život. Pa one to i predstavljaju, zar ne?
Smiljana Durid
8.b, OŠ Ivana Lovrida, Sinj
Voda priča...
39
Davno ljetovanje (voda priča...)
Gledajudi izblijedjelu fotografiju s posljednjeg
ljetovanja prisjedam se divnih večeri provedenih
na Jadranskoj obali. Pa poželim da se ponovi…
Tako sam se jedne večeri zaputila u šetnju
gradom. Bilo je vrlo mirno, toplo i zaogrnuto
nekakvim plaštem tajanstvenosti. Oko mene
kamene ulice i kudice sa šarenim prozorima.
Mnoštvo cvijeda na predivnim, prostranim
terasama s kojih ljudi (uglavnom domadi) sada
ispijajaju osvježavajude napitke. Sparno je, ali ja
volim takvo vrijeme. Volim osjetiti tu toplinu na
koži.
Večer je predivna. U zraku osjetim miris soli.
I u kosi mi je sol. Osjeti se i svježa riba, čini mi se
kako ribari imaju Ribarsko vede, pa se turisti
ondje okupljaju.
Atmosfera je divna. Osjetim miris Medite-
rana.
Po cijelom su trgu ovješene lampice, čuje se
glazba, mila melodija gitare. Valovi polagano i
tiho udaraju o hridi dok im se vesela djeca
izmiču.
Sjela sam na kamen, a oko mene se
prostirala kamena obala. Uz sav taj žamor
naroda osjetila sam tišinu i spokoj velebnog
mora koje me doticalo svojim krakovima i
močilo mi tople ruke i noge. Smočila sam nove
sandalice. Prepustila sam se ljepoti ove nodi,
zvuku gitare i šapatu vode, tihom glasu mora.
Kakve li samo krasne stihove pjeva, što li je
sve proživjelo, kakve li samo priče zna… Stotine
sušnih ljeta, olujnih bura, tisude brodica, umor-
nih putnika i staklenih boca s pismima.
Koliko je samo ljudi po prvi puta zaplivalo
njime. Nakon dugo vremena, odugovlačenja i
straha ljudi su zaplivali i otisnuli se od plidaka
idudi prema novim širinama, sredudi nove vidike.
Djedovi i unuci godinama su čvrstili svoje
veze, spone svojih srdaca ispod srebrnog neba u
malenim, drvenim čamcima s mrežom u
rukama.
Djevojčice su oduvijek skupljale školjke koje
bi plima izbacila na žal pa su slagale različite
mozaike i pravile nakit.
Meni je more oduvijek bila inspiracija. Kao
što slikar ima muzu, ja imam more i njegov bes-
kraj, šapat, miris i okus na usnama. Sol u kosi.
Sva ta čarolija ima i svoju crnu stranu. More
mi se požalilo i na mnoštvo otpadaka, na smede
i zle ljude koji ne mare za druge, za život unutar
vode i udisaje malenih i velikih škrga. Valjda de
se i to promijeniti… Valjda de čovjek shvatiti da
nije sam, da postoji nešto što ga hrani i uvese-
ljava tijekom ljeta, jeseni, zime, proljeda… Nešto
veličanstveno, snažno i itekako dobronamjerno.
Savršeno!
Lake drvene brodice zaplovile su nošene
povjetarcem.
Palme puštaju svoje miomirise.
Mjesec se zrcali na površini modrog mora
koje odiše tajanstvenošdu i spokojem.
Mjeseče, povedi me svojom stazom u još
jedno ljetno veče. Povedi me da ponovno
osjetim miris soli, da promrsim zamršenu kosu.
Da ponovno čujem zvuk gitare. I vidim nasmije-
šenog starca u svojem udobnom stolcu.
Mjeseče, budi moj pratitelj ovo veče…
Antonija Tušek
8.r, OŠ Stjepana Radida, Čaglin
(Požeško-slavonska županija)
Svjetski dan voda i Dan planeta Zemlje 2013.
40
Voda priča...
- Evo mene, ime mi je Voda, kraljica sam
prirode i života!
- Snivala sam i tekla u miru, slušala skladni
pjev malenih ptica i poigravala se na suncu.
Mnogi su se divili mojoj ljepoti ,a ja sam se
pjenila, poskakivala i pravila važna. Poželjela
sam da tako bude zauvijek.
Moju vječnu sredu uništili su ljudi. Oni surovi
ljudi kojima sam posvetila svoj život, kojima sam
bila uvijek na usluzi, koji su me nekada voljeli.
Bacali su u mene ispijene boce, zahrđalo željezo,
stara auta, poderanu odjedu... Malo po malo
prolazili su dani. Postajala sam sve zagađenija.
Nitko me više nije obilazio. Ostala sam sama.
No,nisam bila zla. Svaki put sam im davala novu
priliku, da se osvijeste i shvate da imaju ono
najdragocjenije, mene. Nikad do sada nisam
znala što je to bol. Samo sam željela svoju staru
sredu. Željela sam opet potedi ponosno, vinuti
se i dokazati svima da sam u svemu i da sam
sve.
- Zato, molim vas brinite se o meni i zaštitite
me jer sam ja vaše najvede blago, vaš ŽIVOT!
Mirela Bogdanovid
7.b, OŠ fra Pavla Vučkovida, Sinj
Voda priča...
41
Blještavilo sunca i rijeke
Natječu se Sunce i rijeka.
Sunce blista, ali ni rijeka se ne da, ljeska se i
blista kao i Sunce.
Oko njih smiljuje se brežuljci, rugaju im se
crno-žute pčele.
Cvrčci pucaju od smijeha.
Žarko Sunce i blistava, prozirna rijeka
posrame se.
Sunce se skrije iza pjenastog, mekanog
oblaka, a rijeka se zavuče pod hrapavi, ali nježni
kamenčid.
Uvidje mlada, zelena trava da Sunce započe
plakati, a rijeka obijesno tudi sve pred sobom,
hvaledi se.
No, nestade sjaj rijeke, jer se Sunce skrilo iza
oblaka. Nestade riječno zrcalo u koje se Sunce
ogledavalo.
I uvidje Sunce da ne može bez rijeke. I uvidje
rijeka da ne može bez Sunca.
Postadoše oni najbolji, sjedinjeni prijatelji.
Utihnu crno-žute pčele, posrame se brežuljci
koji su se prije tek nekoliko minuta smijali Suncu
i rijeci.
Zašumori stari, naborani jablan divedi se slozi
i združenosti nerazdvojnih prijatelja!
Andrea Brčid
5.a, OŠ Ivana Mažuranida, Han - Obrovac Sinjski
(rad nagrađen posebnom nagradom izvan kategorija Natječaja)
Svjetski dan voda i Dan planeta Zemlje 2013.
42
Pjeva Zemlja potocima
Pjeva Sunce oblacima,
Pjeva Zemlja potocima.
Prostrite mi skute vaše,
Po poljima Lijepe naše.
Hrlite u žitna polja,
Hrlite gdje god vas volja!
Makar bilo oštrih stijena,
čeka vas sva ljubav njena.
Ljubav našeg rodnog kraja,
Ljubav našeg zavičaja.
Dok god izvor ne presuši,
Nek je Zemlja blizu duši.
Pjeva Zemlja potocima,
Bježite ka otocima.
Očuvajte svoje halje,
Tecite nam dalje, dalje.
Nek vam mati bude Drava,
Nek vam ušde bude Sava!
Andrea Brčid
5.a, OŠ Ivana Mažuranida, Han - Obrovac Sinjski
(rad nagrađen posebnom nagradom izvan kategorija Natječaja)
43
Sadržaj
Predgovor ................................................................................................................................... 5
Briga o Zemlji - briga o bududnosti (mr. sc. Ivana Župid) .......................................................... 7
Svjetski dan voda (Mirjana Jagnjid-Dadid, dipl. Ing.) ................................................................. 9
Čudesna kapljica (igrokaz) ....................................................................................................... 12
Voda priča... (radovi učenika srednjih škola za Svjetski dan voda i Dan planeta Zemlje 2013.) .. 15
Voda priča... (Ivana Poljak, 1. nagrada SŠ) ........................................................................ 16
Voda priča... (Antonela Matas, 2. nagrada SŠ) .................................................................. 17
Voda priča... (Ana Galid, 3. nagrada SŠ) ............................................................................ 19
Voda priča... (Marina Milanovid-Litre, 3. nagrada SŠ)....................................................... 21
Voda priča... (Branimir Mandac, 3. nagrada SŠ) ............................................................... 22
Voda priča... (Anđelko Kažimir) ......................................................................................... 23
Voda priča... (Marina Plazibat) .......................................................................................... 24
Voda priča... (Mirna Romac) ............................................................................................. 25
Voda priča... (Gabrijela Grubišid-Čabo) ............................................................................. 26
Voda priča... (radovi učenika osnovnih škola za Svjetski dan voda i Dan planeta Zemlje 2013.) .. 28
Voda priča... (Julia Putnik, 1. nagrada OŠ) ........................................................................ 29
Voda priča... (Marija Dadid, 2. nagrada OŠ) ...................................................................... 30
Voda priča... (Josip Grčid, 3. nagrada OŠ) ......................................................................... 32
Voda priča... (Anamarija Vidid) .......................................................................................... 33
Voda priča... (Iris Boškin) ................................................................................................... 34
Voda priča... (Vlatka Domjanovid) ..................................................................................... 35
Voda priča... (Antonia Botica) ........................................................................................... 36
Voda priča... (Josipa Petričevid) ........................................................................................ 37
Voda priča... (Smiljana Durid) ............................................................................................ 38
Davno ljetovanje (voda priča...) (Antonija Tušek) ............................................................. 39
Voda priča... (Mirela Bogdanovid) ..................................................................................... 40
Blještavilo sunca i rijeke (Andrea Brčid, posebna nagrada izvan kategorija Natječaja) .... 41
Pjeva Zemlja potocima (Andrea Brčid, posebna nagrada izvan kategorija Natječaja) ...... 42
Sadržaj ...................................................................................................................................... 43
