Naše, aluminijsko ogledalce, pokaži nam istinitu sliku ?

Piše; Mr Milan Jovičić, mostarski sarajlija i Bosanski Srbin ?

„ NAROD KOJI IZABERE KORUMPIRANE, PREVARANTE, KRIMINALCE, LOPOVE, ULIZICE I IZDAJNIKE, NIJE ŽRTVA, VEĆ SAUČESNIK „/ Orwell George /?

U ovim današnjim vremenima, slijedom informacija iz Gebelsove mašinerije ili njegovog sljedbenika Mije Brajkovića, o lažnom i slavnom velikom „ hercegovačkom divu „, koji je eto, konačno posrnuo, na tome lažnome putu svoga razvoja i postojanja ?

Za neupućene, nezainteresovane i ravnodušne, ništa čudno i moguće, u ovoj zemlji punoj sadržaja apsurda i tzv. Apsurdistanu ?

Zamislimo sebe, ispred jednog ogledalca na kojem je ispisano Aluminij i Bosna i Hercegovina, sa pojavom sopstvene slike, pozražimo odgovore na dva pitanja;¸ 1. Šta je Aluminij i 2. Šta je država Bosna i Hercegovina ?

Recimo; „ Ogledalce, ogledalce daj nam odgovore ?

Dakle, naše svemoćno ogledalce , ispriča nam neispričanu priču, istinitu i trajnu, nedovršenu, ali veoma poučnu i intresantnu i za gore nezaintresovane ili neupućene ?

Aluminij je firma, ni nalik, na onu stvorenu i zamišljenju, po scenariju uma i razuma, njegovog velikog stvoritelja, gospodina Emerika Bluma, velikog direktora , svjetskoga giganta, „ Energoinvest „-a iz Sarajeva.

Stvaran je i razvijan, koncept aluminijskog industrijskog postrojenja, fabrika po faznoj tehno-tehnološkoj nužnoj razvojnoj niti, od rudnika boksita, tvornice glinice, elektrolize, livnice, tvornice anoda, preko zacrtane valjaonice, do brojnih fabrika finalne proizvodnje, po cijeloj teritoriji naše države.

Nemili događaji, agresija sa istoka i zapada, učinili su svoje, prije svega u okončanju razvoja, ove zamišljene tehnološke realizacije, završetka aluminijskoga kompleksa i ekonomsko finansijske valorizacije, uticaja svih cijena ulaznih sirovina, a posebno utroška velikih količina električne energije.

Ovaj mostarski aluminijski kombinat, stvaran je za sve građane i radnike, ove nam domovine, sa stručnim i školovanim kadrovima i njihovom stručnom specijalizacijom, u drugim Evropskim firmama, sve u cilju uspješnog vođenja proizvodnih procesa u izgrađenim fabrikama.

Nažalost, u ovim zlim vremenima, crv sumnje i pritajeni nacionalistički porivi, uz pojavu i djelovanjem, brojnih „ gamadi i rušilačkih elemenata“, učinili su od 1997 godine, početak i nastavak realizacije, nove proizvodnje, razvoja i djelovanja, u ovoj firmi Aluminij, sa totalno iskrivljenim i postojećim razvojnim konceptom ove industrije, na ovim prostorima ?

Šta se to dešava u firmi Aluminij, mnogo je toga govoreno i ispisano, ali ponavljanje spoznaje, nikada nije suvišno, posebno za dolazeće generacije.

Po istom zločinačkom scenariju, agresije od strane Hrvatske i njihovim bojovnika, pod vodstvom „ oca nacije „ Franje Tuđmana i njihovih trabanata istih nacionalističkih i ustaških ciljeva, još iz doba NDH, domaćih HDZ-ovih stranačkih struktura, sa Mijom Brajkovićem, Ivom Bradvicom, Draganom Čovićem i inim njihovim saradnicima i istomišljenicima, pristupa se realizaciji pokretanja ove proizvodnje u firmi Aluminija u Mostaru.

Prije svega, u startu je uveden i primjenjen koncept diskriminacije radnika na nacionalnoj osnovi, zabranjen je pristup bivšim radnicima iz reda Srba, Bošnjaka i nepodobnih Hrvata.

Iste godine, 1997, dijle se i neke dionice radnicima hrvatske naciopnalnosti, veoma obilato, jednom broju Bošnjaka po mizernih sedam, a Srbima „ nula dionica „ ?

Gle3dajući u moje ogledalce, razmišljajući o mojoj bivšoj firmi Aluminij, za koju sam, još početkom 1997 godine, kao inžinjer stručnjak, došao u nju na polaganje kamena temeljca, zaboravih na vlast i moju državu, Bosnu i Hercegovinu ?.

Upravo je Aluminij, slika i prilika, moga ogledalca, slike pravnoga sistema, odnosno sudstva i tužilaštva, kao i parlamentarne ujdurme, kada je u pitanju stanje, tretman i problematika Aluminija ?

Dakle, važno je da Srbi nisu dobili dionice, jer kako to tumače, ovi ustaški elementi iz firme, Srbi su granatirali sa podveležja i sa Čobanovog polja, ne zaslužuju te dionice, a to što su te iste ustaše u udruženom zločinačkom poduhvatu, uništili cio Mostar, zatvarali i ubijali Bošnjake i ostale, progonili i pljačkali iste, to i nije bitno ?

Evo, šta tumači pravni sistem države ; „Popis dioničara Aluminija konačan je i pravomoćan te ga nije moguće pobijati“, tumači pravnik i veliki kriminalac, poslije Brajkovića, Ivo Bradvica ?

„Ponukani velikim brojem pojedinačnih upita u svezi s dionicama i popisom dioničara Aluminija d.d. Mostar, koje smo zaprimili posljednjih dana, iz Službe

za pravne poslove Društva podsjećaju javnost na činjenicu da je popis dioničara načinjen 1997. godine, kada je i predan na Viši sud u Mostaru glede registracije Aluminija kao dioničkoga društva.

S obzirom na to da je od trenutka predaje popisa do danas proteklo šesnaest godina i da su istekli svi rokovi za moguće pobijanje valjanosti upisa, popis dioničara Aluminija više nije moguće zakonski pobijati odnosno mijenjati jer je pravomoćan. Služba za pravne poslove Aluminija ovim javnosti ustupa cjelovitu i točnu informaciju i po ovomu pitanju više ne će davati pojedinačne odgovore!“/ završen citat, kriminalca i lopova, direktora Ive Bradvice / ?

Postavlja se i normalno pitanje, zar je moguće da kriminalno- lopovske radnje, mogu biti verifikovane od vlasti, bez preispitivanja i sankcionisanja njihovih aktera ?

Parlamentarci u Federaciji i državnom parlamentu, normalno su vodili i prihvatili i lažne priče o Aluminiju, njihovo poslovanje i ponašanje, kako kažu, sve u duhu zakona Herceg Bosne.

Kažu, nema Herceg Bosne, lažu i obmanjuju građane, jer je, istinski, Herceg Bosna na svakome koraku u Hercegovini, Mostaru i evo u Aluminiju ?

Ovi naši parlamenti i parlamentarci, činjenično je stanje i saznanje, da su izjednačili i partizane, ustaše, četnike, handžar diviziju, te sve patriote i neprijatelje, ove nam naše, jadne i bijedne domovine, Bosne i Hercegovine, odnosno Apsurdistana ?

Za to vrijeme, vlast u Federaciji, sve vlade i njihovi ministri, su poput nojeva, zabadali glave jedni drugima u njihove stražnjice, čuvajući ih od hemeroida, nisu radili svoja posla i evo, dozvoljavali su i da se po zakonima Herceg Bosne, Agencije vrijednosnih papira i lukavog menadžmenta latina u Aluminiju, na ovaj način registruju i sve ove nakaradne dionice, bez Srba, dijela Bošnjaka i nepodobnih Hrvata ?

Glavni vinovnici stanja, kriminala i gubitaka u Aluminiju, sa diskriminacijom na nacionalnoj osnovi, upravo su svi akteri ovoga „ aluminijskog lanca „ od menadžera, Mije Brajkovića, Ive Bradvice i inih saradnika, do svih premijera u

vladi Federacije, od Edhema Bičakčića, Hadžipašića, Brankovića, do Nermina Nikšića i Fadila Novalića, sa njihovim ministrima ?

Svi su oni „ ulizice „ po Meši Selimoviću iz romana „ Tvrđava „, za ovo što su činili ili nisu činili, a trebali su i morali, za dobrobit svih radnika i njihovih radničkih prava ?

U ova današnja vremena, premijer Fadil Novalić i njegovi ministri Nermin Džindić i Jelka Miličević, idu i dalje na svome kriminalnom putu, jer ih nema ko u ovoj državi zaustaviti. Uzurpiraju vlasti i troše državni ili građanski novac, da bi zadovoljili propalu hrvatsku strukturu u firmi Aluminij, bez nužnog i jedinog potrebnog stečajnog postupka u firmi.

Nikakva finansijska policija, niti stranačko tužilaštvo, posebno kantonalno sa vlasti HDZ-a, mogu na vidjelo izbaciti sav kriminal i lopovluke u firmi Aluminij, bez, upravo ozbiljnog stečajnoga upravnika ?

Potrebno je prikupiti i pokupiti sva govna i smeće, sa površine ovoga procesa, pa se onda razumno pristupiti, planovima i programima za aluminijski

kompleks, a dotle, neka svi brojni direktori mirno spavaju, sa putovnicama, lijepe njihove Hrvatske, do Zagreba i Pantovčaka ?