Sa virusom korone, stigli su i lešinari u posrnulu firmu Aluminij ?

Piše: Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija !

predsjednik M. T. Abraham Grupacije;Amir Gross Kabiri: „ Želimo Aluminij vratiti na pravi put, naš krajnji cilj je sprječavanje bankrota, spašavanje radnih mjesta i očuvanje jednog od zlatnih dragulja Federacije „

Koji to novi i pravi put, na koji treba povratiti firmu, koja je izgrađena i proizvodila u mnogo boljem sistemu, upravljanja i poslovanja, poštivanja osnovnih ljudskih prava i garantovala egzistenciju hiljadama ljudskih duša, građana i naroda ?

Zar je i trebao i kome je to bio potreban neki novi put, ako ne i ovaj sa pristioglim virusima, radi uništenja svega dobrog, ako je i nešto ostalo dobro ?

Na koji se to bankrot misli, ako kriminalci i lopovi iz HDZ-a, nisu već ostvarili gubitke od pola milijarde. Ove im ulizice i prodane duše u vlasti od Bošnjaka, uništavajući i državni kapital i dalje čine ustupke u udruženom kriminalnom privrednom poduhvatu?

Pitajmo se, ko to više j..e, ovu posranu, odnosno, posrnulu državu, bez pravnoga sistema, u kojoj miševi i pacovi hodaju i prenose nam novonastali COVID19 ?

Na koga li to misli, ovaj lucidni predsjednik sačuvati radna mjesta, da li za sve ove radnike hrvatske populacije, koji su inače protjerali i sve Srbe iz bivše zajedničke firme?

Da li misli i na obespravljene radnike, uglavnom srpskoga nacionalnog korijena, koji nisu mogli dobiti ni „ nulu „ dionica?.

Onemogućili su, na taj način, da i ovi radnici, kao dioničari, odlučuju o njihovom dolasku, razgovorima i dogovorima, sa agresorskim recidivima i istinskim okupatorima firme i postrojenja, uz diskriminaciju radnika nehrvata.

Očito je, da gospodin Kabiri, kao potomak, nažalost miliona žrtava holokausta i nije ništa čuo ili naučio od svojih roditelja ili svoga naroda, o djelovanju lažne informativne mašinerije Gebelsove, te i on spominje neki „ zlatni dragulj „ u Federaciji, misleći na neki zaostali ustaško- fašistički ili ovaj okupatorski „ aluminijski „ ?

Otuda, na ovome njegovom pravom i novom putu, nikada se više u budućnosti neće nalaziti slični dragulji ili raznobojni ružičasti karanfili, koji su se nekada zasijavali i nicali na ovim prostorima?

Razmišljanja o pokrivanju gubitaka od pola milijarde maraka, veoma je upitno, iako se o njegovim analizama,da li stečaj ili drugi vidovi riješenja ovoga teškoga problema može stručno i naširoko rezonovati;

„ Pregovarat ćemo sa svim kreditorima. Uspjeh ovih pregovora je izvediv, jer ako će sadašnja tvrtka podnijeti stečaj, dugovi kreditora, ako se ikad djelomično otplate, neće se vratiti u doglednoj budućnosti. Prema našem dubinskom izučavanju vrijednost strojeva, zemljišta i ostale imovine tvornice procjenjuje se na 5-8% trenutnog duga. Stoga je realnije kreditorima osigurati brzu nagodbu kao i njihove buduće prihode kroz nastavak rada s tvornicom. Mi to vidimo kao „win-win“ rješenje koje će biti u najboljem interesu svih stranaka.

Trenutno vodimo preliminarne rasprave o dugu s nekoliko kreditora, ali ne može se postići znatan napredak prije nego što Vlada odobri naš prijedlog.Svim akterima, uključujući i kreditore, jasno je da bi pogrešno vođenje situacije, koje bi dovelo do zatvaranja i bankrotiranja Aluminija, opteretilo cjelokupno gospodarstvo i ostavilo neizbrisiv trag na FBiH.“ / citat iz intervjua / ?

Svakako da u ovome domenu razgovora i dogovora, stoji jako mnogo nepoznanica i nedoumica, u odnosu na tehničko- tehnološka riješenja pokretanja proizvodnje u Aluminiju.

Kako iznose u ponudi, krenuli bi u proizvodnju sa livnicom, na bazi uvoznoga aluminija, koji bi se u livnici legirao i kao takav prodavao potencijalnim kupcima na svjetskom tržištu.

Kako navode; „  Prema podatcima koje smo prikupili, prosječna cijena isporučene električne energije prema ljevaonicama diljem svijeta je 27 eura po MWh. Zemlje s aktivnim topionicama aluminija na svojim teritorijima provode kredite, subvencije i prilagodbe cijena za održavanje aktivnosti topionica, sprječavajući ih da se zatvore. Bez ove podrške Vlade FBiH postojanje Aluminija nije održivo u bilo kojem tržišnom stanju“ / citat intervjua /.

Dakle, pitanje elektrolize sa stanovišta cijena i potreba električne energije, ostaje i dalje gorući problem, jer kako ponuđač i sam iznosi; „Bez podrške Vlade FBiH, postojanje Aluminija nije održivo u bilo kojem tržišnom stanju. 

Izgradnjom sospstvene termoelektrane na gasni pogon, koja se spominje i nudi, kapaciteta cca 300MW instalisane snage i proizvodnjom električne energije od cca 1.6oo GWh godišnje, teško bi se u konkretnom i ličnom aražmanu ovaj problem oko snabdjevanja povoljnom cijenom i nužnom količinom utroška električne energije i riješio

„ Svaka uspješna i stabilna elektroliza širom svijeta radi tako što je podržana od elektrane u vlasništvu ili u blizini.  Za potrošnju električne energije aluminija potrebno je postrojenje snage 300-350 MW, koje će postrojenju osigurati stabilnu električnu energiju koja nije podložna tržišnim promjenama cijene električne energije. Pretpostavljamo da će primjena ovog dugoročnog vitalnog rješenja biti izvediva u sljedećih 8-10 godina, uz sve relevantne suglasnosti Vlade „/ citat iz intervjua / ?

Takva termoelktrana bi prema Kineskoj ponudi iznosila cca 550 miliona Eura.

Zato bi i proizvodnja u sopstvenim 256 ćelija elektrolize, bilo još uvijek upitno i jasno nedefinisano, opet bez sigurne i konkretne podrške države, ali ne i Federacije , Bosne i Hercegovine ?

Imajući u vidu, da se bez finalne proizvodnje i izgradnje mnogih industrijskih postrojenja u finalnoj preradi ovoga domaćeg proizvedenog sirovog aluminija,

ne može niti sanjati, a kamo li dogovarati o povoljnoj cijeni utroška električne energije i njenoj valorizaciji .

S obzirom da firma Aluminij u Mostaru, kako je poznato, godinama uvozi sve uvozne sirovine potrebne za svoju proizvodnju, svakako je uticajan faktor i trenutnoga odnosa cijena na svjetskoj berzi, uvoznih sirovina i prodajne cijene sirovog aluminija.

“Ustoličio ih dragi Allah u takvoj aluminijskoj proizvodnji „ ?

Slavopojke su i dirljivr pričice u nadi i vjerovanjima za neku stabilnu Federaciju, kao da je ona država a ne entitet, kako to u svome intervjuu iznosi predsjednik gosp. Kadiri ; „Prema našem mišljenju neuspjeh u pronalaženju rješenja utjecat će i na status Federacije BiH kao stabilnog sudionika u globalnoj ekonomiji te će se postavljati pitanja o njezinim sposobnostima za

učinkovito rješavanje krize i traženje stranih ulaganja. Vjerujem da su ovoga svjesni i čelnici, ali i Vlada, koja još uvijek ima većinsko vlasništvo u Aluminiju, te da provode neprospavane noći pokušavajući pronaći izvedivu formulu kako spasiti ovaj aluminijski div od pada.“ / završen citat /?

Po našoj staroj i uobičajenoj izreci ; „ Da Bog da kćeri, da te aga uzme, kada .... „ lešinari iz nekih muzeja i kulturnih institucija, se motaju „ aluminijskom folijom „ ?