UNOS NOTA

Note se u program mogu unositi na više različitih načina. Najjednostavniji, ali i najsporiji način je uz pomoć miša.U donjem desnom uglu obično se nalazi prozorčić po nazivom Keypad. 

Klikom miša na notu određene vrednosti u Keypad-u kursor postaje plave boje što znači da je spreman odabranu notu preneti. Mišom jednostavno notu prenesemo do željenog mesta, kliknemo i nota je tamo. Ako nam se dogodilo da smo notu ispustili na krivo mesto, kursorom na tastaturi (up-down) notu mičemo gore ili dole. Krivo ispuštenu notu možemo i pomoću miša povući gore ili dole, samo prethodno treba stisnuti Escape (esc) kako bi kursor poprimio svoju standardnu funkciju, tj. da ne bude plave boje.Drugim rečima, kliknemo li četvrtinsku notu na keypadu ili broj 4 na numeričkom delu tastature aktiviramo unos nota pomoću miša.Ako unosimo notu s tačkom ili pauzu, potrebno je odabrati 2 tipke: osnovnu dužinu note i znak tačke odnosno pauze. Pauza se sa tastature - stisnemo nulu ( 0 ).U gornjem redu Keypad-a vidimo 5 tipki kojima menjamo njegove funkcije.Osnovna funkcija je ova na slici, za unos nota. Ostalim funkcijama se unose razni pomoćni znakovi kao ukrasne note, korone, dvostruke povisilice i snizilice, ili se određuje grupiranje kraćih nota (osminki, šesnaestinki) u grupe od 2,3,4 note.

Ručno unošenje nota moguće je obaviti i tastaturom. U tom slučaju prvo mišem treba odabrati prvu pauzu gdje želimo početi upisivati note, zatim odabrati dužinu note i pritisnuti slovo koje određuje visinu note. Znači, ako želimo u prvom taktu na prvoj liniji staviti osminu G, odaberemo pauzu u prvom taktu, stisnemo broj 3 da dobijemo osmine i stisnemo slovo G.Ako je naš dokument već postavljen u A-duru, dobi ćemo tom GIS, jer je u A-dur lestvici ton G povišen.Da smo u Des duru, dobili bismo  Ges... u C ili G duru ton G...Važno je napomenuti da za dobiti ton H moramo stisnuti tipku B, jer je Sibelius prilagodjen anglo-američkom načinu nazivanja tonova. Dakle: H=B; B= Bb.Pretpostavimo da iza tona A želimo upisati ton D. Sibelius će automatski upisati ton D koji je po

lestvici bliže prethodnom tonu, a to je višlji D od prethodnog A. Za dobiti dublji D moramo taj visoki D označiti i onda pomoću kombinacije tipki ctrl+down spustiti ga za oktavu.

Sve ovo se čini nespretno i sporo, ali s malo vježbe stekne se rutina i ide lakše, samo ipak ne toliko lako kao kad imamo midi klavijaturu za unos nota u program. Svatko tko se želi iole ozbiljnije baviti pisanjem nota, svejedno da li u Sibeliusu ili nekom drugom programu morao bi imati nekakav midi instrument. 

Postoje 2 načina unosa nota pomoću klavijature. Korak po korak ili Step by Step unos je način pri kojem unosimo notu ili akord jedan po jedan.

Drugi način je tzv. Flexi Input. I ovde odaberemo odakle krećemo sa snimanjem, na playback prozoru kliknemo na crveno dugme za početak snimanja i pričekamo ubrojavanje metronoma koji odbroji 1 takt pre mesta gdje počinjemo snimanje. Na prvu liniju drugog takta metronoma krenemo sa sviranjem deonice. Flexi time input je dobro usklađen s ljudskim greškama kod sviranja, pa će upisati tačne note i kod manjih kašnjenja ili upadanja svirača ispred metronoma. Čak je prilagodljiv i nežnijim promjenama tempa.Na izboru Notes > Flexi Time Options se mogu podesiti razni parametri koji određuju način zapisivanja odsviranih nota, kao najkraća nota koja se zapisuje, tačka deljenja između gornjeg i donjeg linijskog sistema kod zapisivanje klavirske deonice i slično.

Evo, pokušali smo na na neki od opisanih načina uneti prvu frazu pjesme Ej salaši i dobili slijedeće:

Nešto nije u redu...Fraza se sastoji od taktova s mešovitom merom. Svaki treći takt je 6/4. Znači da moramo  menjati meru naknadno. Na alatnoj traci odaberemo (Create > Time Signature).Otvori se prozor gdje se može menjati mera takta.

Kako nema ponuđene 6/4 mere, kliknemo Other i iz padajuće liste odaberemo 6, provjerimo imamo li 4 kao jediničnu meru i kliknemo OK. Kursor je ponovo poplaveo i spreman je da oznaku 6/4 prenesemo na mjesto na koje kliknemo. Kliknuvši na početak takta kojeg želimo pretvoriti u 6/4  rešili smo stvar. Sledeći takt je ponovno 4/4, pa istim postupkom odaberemo 4/4... i tako nastavljamo dalje.Pri ovde opisanom postupku, Sibelius pita želimo li sve dalje taktove pretvoriti u 6/4. Preporučujem da se odgovori potvrdno iako ustvari ne želimo sve taktove menjati. Iz nekog nepoznatog razloga, ako odgovorimo sa NE, oznaka takta 6/4 će doduše biti postavljena, ali sam takt će i dalje imati prethodnu vrednost, dakle 4/4. Na analogan način mogu se menjati i ključevi (bas, violinski, tenorski ključ), oznake tonaliteta

Nakon ovih izmena, prva tema pesme izgleda ovako:

Kod unosa nota midi instrumentom, taktovi se automatski kreiraju kad se unese nova nota, dok kod ručnog unosa treba ručno napraviti novi takt, ili više njih.Jedvostavnik klikom na alatnu traku: Create > Bar > dobijamo izbor kreiranja takta na kraju, na označenom mjestu ili odabirom opcije "Other" otvorimo dijaloški okvir u kojem unesemo koliko taktova želimo kreirati, i na kojem mestu. Mesto se određuje označavanjem postojećeg takta ili taktne crte iza koje se kreiraju novi taktovi.

O označavanju pojedinih nota i taktova

Klikom miša na notu primetimo da nota postaje plave boje, dakle selektirana je. Ako držimo tipku ctrl i klikamo na druge note, svaka nota koju smo kliknuli bude selektirana, sa svim razmacima imeđu, ukoliko nismo klikali note redom.

 

Ako držimo tipku shift umjesto tipke ctrl, selektuje se celo područje između prve i druge označene note.Selektovano područje nije prikazano kao niz plavih nota, nego su te note uokvirene plavim okvirom. Područje se može selektovati unutar jedne deonice kao i između 2 ili više deonica odjednom. Ukoliko želimo selektovati celi takt, kliknemo mišem na prazno mesto u tom taktu i primetimo da je taj takt postao uokviren plavim okvirom. Dvoklikom na prazno mjesto u taktu selektiramo celi red na toj stranici, a trostrukim klikom selektiramo celu deonicu od prvog do zadnjeg takta.

Želimo li proširiti odabrano područje na više taktova, nakon što smo odabrali prvi takt, stisnemo tipku shift i kliknemo na zadnji takt željenog područja. Sad je celo područje uokvireno ljubičastim okvirom.

Ljubičasto područje možemo kopirati, a nakon postavljanja kopiranog na novo mesto u partituri, dobićemo 100% kopiju, sa svim detaljima, a ne samo kopiju nota kao kod kopiranja plavog okvira. Nadalje, stisnemo li tipku delete dok nam je deo partiture uokviren ljubičasto, taj deo će potpuno nestati iz partiture, za razliku od slučaja kad stisnemo delete dok je selektirano plavim okvirom kada nestaju samo note, a ostaju prazni taktovi.Ljubičastim okvirom možemo pobrisati i višak praznih taktova na kraju partiture, ako smo ih kreirali previše ili su sami nastali usljed menjanja mjere takta.

* * *

Podizanje i spuštanje kopiranih dionica za tercu, sekstu i oktavu obavljamo na vrlo jednostavan način. Uzmemo npr. deonicu prvog brača,  kopiramo je u linijski sistem 2. brača... Dobili smo 2 deonice 1. brača.

Sad označimo celu deonicu brača 2 i stiskanjem kursora na tastaturi prema dole, spuštamo označene note za jedno mjesto. Uočimo da se sve označene note pomiču svakim stiskom tipke za jedno mesto u i ostaju u tonalitetu u kojem su i napisane. Znači, neke note će se stiskom tipke spustiti za pola tona, neke za celi ton, zavisno od lestvice u kojoj se nalazimo. Treba pripaziti na alterirane tonove, koji imaju dodatnu povisilicu, snizilicu ili razriješilicu, jer će ovom metodom ta nota ostati van lestvice, ali se može dogoditi da ne bude pomaknuta kako mi želimo, nego pola ton više ili niže.

Sa 2 uzastopna stiska dobijemo pomak terce, s 5 dobijemo sekstu, sa 7 dobijemo oktavu.Sve ostale sitnije korekcije radimo mišem tako da vučemo notu gore-dole i kasnije na keypadu odaberemo njeno trajanje.

Drugi način podizanja ili spuštanja celih deonica ili partiture radi se pomoću operacije transpose.Kao što i samo ime kaže, tim se služimo ako želimo kompletan deo transponirati iz jednog tonaliteta u drugi.

Ovom metodom podižemo/spuštamo sve odabrane note za isti interval. Znači, ne ostajemo u istom tonalitetu kao kod prethodne metode, nego se sve podiže za odabrani interval, npr. Čistu kvartu, malu sekstu, zavisno od toga šta smo odabrali u izborniku.Tipičan primer korištenja ovakvog načina je kod nekih instrumentala gdje imamo temu u E-duru, pa  kasnije ponavljamo istu temu u A-duru.

Kao što vidimo na slici, odabirom Notes > Transpose  na glavnom meniju Sibeliusa otvara se dijaloški okvir gdje određujemo smer transpozicije (Up ili Down); zatim u levom padajućem meniju određujemo vrstu intervala za koji ćemo pomicati note (veliki, mali, povećani, čisti...); u desnom padajućem meniju se odabira sam interval – ponuđen je svaki interval do 2 oktave. 

O OSTALIM ELEMENTIMA NOTNOG ZAPISA

Osim samog linijskog sistema, nota i osnovnih elemenata partiture (naslov, ime kompozitora, tonalitet, mera, imena instrumenata...) pojavljuju se i ostali zahtevi, ako želimo da nam partitura bude kompletna.U Sibeliusu je to praktično i jednostavno rešeno.Prvi element koji se obično pojavljuje na početku svake partiture je oznaka tempa. Oznaka može biti opisna (moderato, andante, vivo...) ili brojčana, gdje je jediničnoj noti (najčešće četvrtina) pridružena brojčana vrijednost koja kazuje koliko jediničnih nota treba odsvirati u minuti.

Klikom na prvu notu od koje želimo postaviti određeni tempo određujemo i mjesto gdje će se takva oznaka pojaviti. To je obično i prva nota u partituri, ali ako imamo promene tempa kasnije u pesmi, možemo to isto napraviti bilo gdje.Sledeće odabiremo na glavnoj alatnoj traci: Create > Text > Tempo. Isto možemo učiniti i desnim klikom miša na prazno mjestu na papiru i odabirom iz padajućeg izbornika  Text > Tempo.Iznad označene note pojavljuje se blinkajući kursor za unos teksta. Ako smo se opredijelili za brojčanu oznaku tempa, odaberemo jediničnu vrednost note, a brojku unesemo ručno.

Rezultat izgleda ovako:

Pri reprodukciji upisanih nota, Sibelius će naravno poštovati naznačeni tempo.

Nadalje ćemo morati modificirati taktne crte. Radi preglednosti partiture, potrebno je odvojiti teme duplom crtom,  staviti znak ponavljanja i slično.Za početak, napomena da sami biramo hoće li taktna crta spajati linijski sistem od prvog do zadnjeg instrumenta u partituri, samo grupe instrumenata ili taktna linija biti vidljiva. Klikom miša na sam kraj taktne crte, primetimo da sve taktne crte u toj deonici dobiju mali ljubičasti kvadrani okvir. Povlačenjem tog okvira mišem, taktne crte pojedinih instrumenata se spajaju.

Tako možemo grupirati deonice, npr. primove u jednu grupu, bračeve u drugu...

Moguće je i razdvajanje, vučenjem ljubičastog kvadratića u suprotnom smjeru.

Već spomenuta dupla crta, koja nam služi za razdvajanje dveju tema, dobije se klikom miša na odabranu taktnu crtu, koja postaje ljubičaste boje. Zatim odaberemo Create > Barline > Double. Umesto odabira u glavnom meniju možemo kliknuti i desnom tipkom miša nakon označavanja taktne crte, tu iz padajućeg menija odabrati duplu crtu.Na isti način odabiremo i crte znakova za ponavljanje teme, završnu crtu i sve ostale ponuđene mogućnosti.

Za upisivanje deonice kontre možemo se poslužiti raznim načinima zapisa. Kod pisanja nota rukom uobičajeno je staviti ritmičke simbole, a iznad simbola upisati naziv akorda. Ovdje možemo isto tako napraviti, ali ako tako radimo, nećemo imati reprodukciju (playback) te deonice, nego ćemo umesto celog akorda čuti samo jednu notu. Zato je bolje u dionicu kontre uneti sve tonove akorda. Mora ih biti barem 3, kako bi se akord mogao definisati. Za ćetveroglasne akorde treba unesti 4 tona.

Kad jednom imamo upisane akorde, označimo celu deonicu kontre (podsjetimo se: trostrukim klikom na prazno mjesto u taktu kontre) i na glavnom izborniku odaberemo: Plug-ins > Text > Add Chord Symbols

Otvori će se ovakav prozor:

Ključna stvar je odabrati najkraće trajanje note na kojoj će se analizirati akord i upisati njegov simbol. U slučaju ogledne pjesme, Ej salaši vidimo da kontra svira četvrtine, pa ćemo tu vrednost i odabrati.Inače, najčešće u tamburaškoj literaturi deonica kontre svira osmine. Treba voditi računa o tome.Kad smo odabrali ispravno trajanje nota, kliknemo OK i nakon kraće analize pojavi će se simboli akorda iznad selektovane deonice.Simboli se mogu obrisati ručno, tako da selektiramo celu deonicu kontre, zatim odaberemo Edit > Filter > Chord Symbols i stisnemo Delete... Upotrebom ovog filtera obrisali smo samo simbole akorda, a ne i note iz deonice kontre.

Ako harmonijske simbole unosimo ručno, jedan po jedan, tada treba označiti akord za kojeg stavljamo simbol, i na meniju odabiremo: Create > Text > Chord Symbol. Pojavljuje se kursor za unos teksta iznad akorda i jednostavno upišemo šta želimo...

* * *

Pomoću menija Create možemo u naše note ubaciti sve dopunske tekstualne oznake, kao što su oznake dinamike, oznake ponavljanja i poglavlja ( coda, segno, da capo...).Ako su oznake ispravno unesene, Sibelius će ih prigodom reprodukcije interpretirati.

Pod menijom Create važno je napomenuti i podmeni Line gde odaberemo oznake za višekratno ponavljanje i preskakanje u ponavljanju (prima i seconda volta), oznake za crescendo i decrescendo tj. pojačavanje i stišavanje izvedbe, oznake za ubrzavanje i usporavanje.Koliko će forte biti glasan, a piano tih, koliko će accelerando ubrzati tempo, koliko crescendo pojačati zvuk, sve se da podesiti. Princip je jednostavan. Označavanjem dela partiture ili deonice na kojem želimo raditi promene, zatim odabirom odgovarajuće opcije dobijemo defaultnu vrijednost za tu opciju, koju kasnije možemo mijenjati u prozoru "Properties", kojeg otvaramo u izborniku Window > Properties.