1

Koja mo preostaje ovjeku na umoru? Njegova posljednja volja. Isaac van

der Byl umire, a svojom e oporukom suprotstaviti svoga sina, Benedicta van

der Byla, i Johnnyja Lancea, svoga posinka. Njih su dvojica odrasli zajedno

kao braa, ali ih je otkrie dijamantne ile i stvaranje financijskog carstva

Van der Byl Diamonds dovelo na protivnike strane, sve do konanog

obrauna koji se odvija izmeu Londona i Cape Towna, izmeu pustinjskih

pjeanih oluja June Afrike i pobjenjelog ledenog valovlja junog Atlantika.

Kao u svim Smithovim pustolovinama, i u ovoj prevladavaju akcija i

dojmljiva karakterizacija likova.

Roman Lovci na dijamante ije se itanje nevoljko prekida. Romani Wilbura

Smitha prevedeni su na dvadeset i sedam jezika i prodani u vie od sto

milijuna primjeraka.

http://www.e-articles.mehttp://www.e-articles.me

http://www.e-articles.mehttp://www.e-articles.me

2

U Nairobi su stigli s tri sata zakanjenja i kad je napokon Boeing na

interkontinentalnom letu sletio u London, unato etiri dupla whiskyja

Johnny Lance je bio odspavao tek nekoliko kratkih tura, i to loe.

Osjeao se kao da su mu bacili aku zemlje u oi. Na kraju, nakon

zamornog pregleda putovnica, pojavio se u ekaonici meunarodne

zrakoplovne luke Heathrow loe volje. Londonski agent tvrtke Van Der

Byl Diamonds bio je tamo i ekao ga. "Ugodno si putovao, Johnny?"

On gunajui odgovori: "Kao da sam skoknuo do pakla." "Posluilo ti je

kao priprema." Agent se nasmija. Njih su se dvojica odavno znali i

svata su zajedno proivjeli. I Johnny se nasmija, no nevoljko. "Jesi li

mi sredio hotel i automobil?" "Dorchester i Jaguar." Agent mu prui

kljueve automobila. "A rezervirao sam ti i povratni let za Capetown.

Dva mjesta, sutra na veer u devet. Karte su na recepciji hotela."

"Bravo." Johnny gurne kljueve Jaguara u dep kaputa od kamira i

uputi se prema izlazu. "Zna li gdje je Tracey van der Byl?" Agent

slegne ramenima. "Otkad sam ti posljednji put pisao, nestala je,

doslovce kao da je u zemlju propala. A ne uspijevam niti zamisliti

odakle bi je mogao poeti traiti." "Divno, doista prekrasno." Johnny je

bio ljut. Stigli su na parkiralite. "To znai da u krenuti od

Benedicta." "Stari zna za Tracey?" Johnny odmahne glavom. "ovjek je

bolestan, nisam mu nita rekao." "Evo tvog auta." Agent se zaustavio

pred sedefastim Jaguarom. "Ima li vremena za jedno pie, Johnny?"

"Naalost, ovoga puta ne." Johnny je sjeo za upravlja. "Moda sljedei

put." "Raunam na to." Agent pozdravi i ode. Kad je Johnny stigao do

nadvonjaka Hammersmith, vlana i tmurna veer ve se bila spustila,

a kad je uao u labirint etvrti Belgravia, nekoliko se puta izgubio prije

no to je pronaao neugledan ulaz u dvorite iza trga Belgrave.

Parkirao je. Od posljednjeg puta kad je bio tu obnovili su proelje kue

ne tedei novce. Njegov se izraz lica promijeni, iskrivi usne. Taj se

dragi Benedict nije ba previe trudio da zaradi novce, ali se oito

svojski trudio da ih potroi. U kui su svjetla bila upaljena. Udari

snano nekoliko puta bronanim zvekirom. Unutra je odjekivalo kao

da je kua prazna i uinilo mu se da u tiini koja je uslijedila uje

apat glasova iza navuenih zavjesa. Opazi i jednu sjenu. Prieka tri

minute, a onda se odmakne od vrata, stane nasred dvorita i pone

vikati: "Benedicte van der Byl, prokletstvo! Brojim do deset, nakon

ega u nogom razvaliti ova vrata!" Udahne i nastavi vikati: "Ja sam,

3

Johnny Lance, Benedicte! I zna da uvijek uinim ono to kaem!"

Vrata se ponu otkljuavati gotovo istog asa i on uleti unutra irom ih

otvorivi udarcem ramena. Ne obrati panju na Benedicta, koji je bio

iza vrata jo uvijek drei rukom kvaku, ve krene pravo prema

dnevnom boravku. Benedict potra za njim. "Dragi Boe, Lance! Ne

moe ui tamo unutra!" Johnny jedva da ga je i pogledao. "Zato ne?

Stan je ionako u vlasnitvu tvrtke, a ja sam predsjednik uprave." Prije

no to je Benedict stigao odgovoriti, on je ve uao kroz vrata. Jedna

djevojka pokupila je odjeu s poda i gola potrala prema vratima

spavae sobe. Druga je na brzinu navukla kaftan dug do glenja i

pogledala Johnnyja sa srditim izrazom na licu. Kosa joj je bila

raupana i kruti su joj uvojci oko glave oblikovali grotesknu aureolu.

"Lijepa zabavica, kako vidim." Johnny baci pogled na projektor na

nonom ormariu uz krevet, zatim na platno rastegnuto na suprotnom

zidu. "S filmiima i svime." Djevojka upita: "Jesi li drot?" "Zbilja ima

potplat umjesto obraza, Johnny Lance." Benedict van der Byl stajao je

pored njega i jo je vezivao pojas svilenog ogrtaa. Djevojka opet upita:

"Je li drot?" Benedict je umiri: "Ne. Radi za mog oca." Ta reenica kao

da mu je vratila samopouzdanje. Ispravi se cijelim tijelom i, proavi

desnicom kroz dugu crnu kosu, produi: "tovie, zapravo je njegov

sluga." I razvueni glas opet je postao glupo izvjetaen. Johnny se

okrene prema njemu, no obrati se, ne gledajui je, djevojci: "Gubi se,

droljo. Pridrui se prijateljici." Djevojka je oklijevala. "Brii!" Johnnyjev

glas bio je praskav poput vatre od suharaka. On i Benedict sada su

stajali suelice jedan drugome. Bili su iste dobi, neto preko tridesete, i

obojica su bili visoki i tamnokosi, a svejedno nisu mogle postojati dvije

meusobno razliitije osobe. Johnny je bio irokih ramena, uskoga

struka i bokova te sjajne, od pustinjskoga sunca preplanule puti.

Obris velike i izboene vilice bio je istaknut i jasan, a njegove su oi

bile oi ovjeka naviklog da promatra iroke obzore. U glasu su mu

odzvanjali svi akcenti jezika koji se govori tamo dolje. "Gdje je Tracey?"

Arogantno hinei iznenaenje, Benedict podigne obrve. Bio je blijedo

maslinaste puti jer ve mjesecima nije stupio nogom u Afriku, pa je

izgubio ten. Usne su bile jako crvene, gotovo kao da su naminkane, a

klasine crte lica bile su oteale pretjeranom debljinom. Imao je male

mlohave depie pod oima, a mekan i ugodan svileni ogrta nije

uspijevao prikriti gojaznost tijela osobe odane vie jelu i piu no

kretanju i vjebi. "Ljepotane moj, a to te to vraga navodi na pomisao

da ja znam gdje je moja sestra? Ne vidim je ve tjednima." Johnny mu

4

okrene lea i proe sobom. Priblii se jednoj slici na suprotnom zidu.

Soba je bila puna djela dobrih junoafrikih slikara, od Alexisa Prellera

i Irme Stern do Tretchikoffa: neobina mjeavina tehnika i stilova, ali

netko je bio uvjerio Staroga da se radi o izvrsnom ulaganju. Napokon,

Johnny se opet okrene prema Benedictu. Promotri ga kao to je

promotrio slike, usporeujui ga s gipkim sportaom kakav je mladi

van der Byl bio do prije nekoliko godina. U svom je sjeanju imao sliku

Benedicta kako skladno poput leoparda tri po zelenom igralitu pred

dupke punim gledalitem i kako nezaustavljivo, uzdignute glave, slijedi

iroki i streloviti let ovalne lopte da bi je naposljetku uhvatio u toci

pada i krenuo opet u polje gradei igru. Prozbori gotovo sikui:

"Deblja se, ampione." Benedictu od srdbe navre krv u obraze, koji

pjegavo pocrvene. Zarea: "Gubi se, iz ovih stopa!" "Iz ovih stopa,

naravno. No prvo e mi rei o Tracey." "Ve sam ti rekao, ne znam

gdje je. Kurva se negdje. Chelsea, pretpostavljam". Johnnyja smjesta

obuzme drhtaj bijesa, ali se obuzda. "Odakle joj novac, Benedicte?" "Ne

znam... Stari..." Johnny ga odmah prekine: "Od Staroga dobija tek

deset funta tjedno, a prema onome to sam uo, ona troi i rasipa."

"Nebesa, Johhny!" Benedictov glas postao je pomirljiv. "Ne znam. Ne

tie me se, uostalom... Moe biti da joj Kenny Hartford..." Johnny ga

opet nestrpljivo prekine. "Kenny Hartford ne daje joj ama ba nita.

Tako su se dogovorili kad su se rastali. Sada, elim znati tko joj plaa

ta putovanja u zaborav. I onda, pizdo od brata, ne zna ba nita o

tome?" Benedict je sada bio ve uvrijeen. "Ja? Dobro zna da ne

umiremo od ljubavi jedno za drugoga." "Moram li ti ba sve do kraja

odslovkati? No dobro. Stari umire, ali nije izgubio ni mrvu svog

potpunog prezira za svaki oblik slabosti i poronosti. Ako Tracey bude

postala drogirana beskunica, onda e se moda naem vrlom

Benedictu ukazati iznimna prilika da opet bude u milosti staroga oca.

Stoga, za njega bi bilo izvrsno ulaganje izvadi li sada koju tisuu funta

i poalje Tracey u pakao. Udalji li je nepovratno od oca... i svih onih

lijepih milijunia." Benedict provali: "Tko je ikada govorio o drogi?"

Johnny stane pred njega. "Ja sada govorim o njoj. Benedicte, ti i ja

imamo jedan mali nerijeeni raun i bio bi mi veliki uitak razbiti te da

vidim kako funkcionira tvoj unutarnji sklop." Dugo je prodorno gledao

Benedicta, sve dok ovaj, i dalje se poigravajui pojasom ogrtaa, nije

oborio pogled. "Gdje je Tracey, Benedicte?" "Isuse Boe, ne znam!"

Sporim korakom Johnny se pribliio projektoru i uze jedan kolut s

oblinjeg nonog ormaria. Odmotao je nekoliko metara trake i

5

pogledao ju prema svjetlu. S izrazom gaenja primijeti: "Draesno."

Benedict zarea: "Ostavi to!" "Ti zna to Stari misli o ovim

svinjarijama, zar ne?" Benedict u tren problijedi. "Ne bi ti vjerovao."

"Oh, vjerovao bi mi, itekako." Johnny baci kolut na noni ormari i

okrene se opet prema njemu. "Uvijek vjeruje onome to kaem jer mu

nikada nisam lagao." Benedict je oklijevao. U jednom trenutku

uzrujanim pokretom nadlanice obrie usne. "Ne vidim je vie od dva

tjedna. Posljednji put ivjela je u iznajmljenom stanu u etvrti Chelsea,

u ulici Stark. Na broju dvadeset i tri. Dola me posjetiti." "Kako to?"

"Trebao joj je novac. Posudio sam joj nekoliko funta." "Nekoliko?" "No

dobro, nekoliko stotina. Jo uvijek mi je sestra, unato svemu." "Lijepa

gesta, tako uljudna i puna ljubavi s tvoje strane. Hajde, napii tu

adresu." Benedict ode do stola s konom podlogom i napie adresu na

posjetnicu, pa se vrati do Johnnyja i prui mu je. Premda tih, glas mu

je pucao i drhtao od bijesa. "Ti voli smatrati sebe monim i opasnim,

Lance. Ali i ja, na neki svoj nain, mogu biti opasan. Stari nee ivjeti

dovijeka, Lance: istoga dana kad on sklopi oi, rastrgat u te." "Ve

drhtim od straha, Benedicte." Johnny se nasmije i vrati do automobila.

Na trgu Sloane bio je zastoj u prometu i dok je pokuavao izvesti

Jaguara iz njega kako bi se zaputio u Chelsea, imao je dovoljno

vremena za razmiljanje. U umu mu oivi uspomena na prisnost koja

je neko povezivala njih troje, Tracey, Benedicta i njega. Kao tri mlada

divljaka, zajedno su razuzdano trali planinama, plaama,

visoravnima, beskonanim prostranstvima Namaqualanda koja su za

njih bila ogromno, beskrajno igralite. To prije nego to je Stari doivio

zapanjujui nenadani uspjeh u pothvatu na rijeci Slang, odnosno kad

jo nije bilo novaca niti za kupnju cipela, kad je Tracey nosila haljine

saivene od platna vrea za brano, kad su njih troje svaki dan zajedno

ili u kolu na jednom neosedlanom poniju, poredani na hrptu kao tri

tamna i goludrava vrapca na ogradi. Sjeao se dugih sunanih

tjedana kad bi Stari bio odsutan i kad bi se oni, smijui se sretno,

preputali svojim tajnim igrama, uspinjui se potom svake veeri na

vrh stoga iza kolibe od blata. Od tamo su motrili na sjever, onstran

onog bezgraninog prostranstva koje se u suton utapalo u crvenim

tonovima krvi i purpura, nadajui se da e tamo u daljini ugledati

oblak praine koji najavljuje povratak Starog. I prisjeao se gorueg,

poticajnog uzbuenja kad bi se iznenada pranjav i raskliman Fordov

kamion, s blatobranima privrenim eljeznom icom, pojavio u

6

dvoritu te kad bi Stari, sa zabaenim eirom umrljanim od znoja i s

bradom pokrivenom prainom i neobrijanom tko zna koliko dana,

izaao iz kabine. Uhvatio bi Tracey, koja bi veselo zaciala, i bacao bi je

u zrak; zatim bi svoju panju posvetio Benedictu i napokon njemu,

Johnnyju. Uvijek tim redom: Tracey, Benedict, on. A ipak, nikada se

nije bio upitao zato barem jednom nije krenuo od njega. Uvijek taj

nepromjenjivi redoslijed: Tracey, Benedict, on. Isto tako, nikada se nije

bio upitao zato se on zove Lance, a ne van der Byl. Zatim je, iznenada,

taj svijetli sunani djeji san zavrio, naglo se prekinuo. "Johnny, ja

nisam tvoj pravi otac. Tvoji otac i majka umrli su kad si ti bio jo jako

malen." On ga je gledao s nevjericom. Stari nastavi: "Razumije,

Johnny?" "Da, tata". U tom je trenutku Tracey, topla i njena

ivotinjica, pod stolom svojom rukom potraila njegovu. On ju je hitro

izmaknuo. "Moda bi bilo bolje da me vie tako ne zove, Johnny." Jo

se sjeao tog smirenog odlunog glasa dok je mrvio u krhotine njeni

kristal njegova djetinjstva. Bio je to poetak samoe. Pritisne na

papuicu gasa i Jaguar poskoi naprijed, prema King's Roadu. udno

kako su uspomene mogle jo uvijek nanositi toliku bol, ipak ju je

vrijeme trebalo ublaiti, smiriti. Od tada njegov ivot nije bio nita

drugo no neprekidno, uporno takmienje kako bi si priskrbio

odobravanje Starog. U iju se ljubav nije usudio polagati ni najmanju

nadu. Potom, vrlo brzo, uslijedile su daljnje promjene. Tjedan dana

kasnije stari Fordov kamion neoekivano se pojavio brujei iz tame

pustinjske noi i gromki smijeh Starog munjevito ih je izbacio snene iz

njihovih postelja. Upalivi svjetiljku Petromax, Stari ih je posjeo na

kuhinjske stolice oko klimavog brijestovog stola, a zatim je, s

urotnikim izrazom lica, poloio na sredinu stola neto slino velikom

komadu kristala. A njih troje, sneni, sjedili su pogleda uprta u taj reklo

bi se oblutak ne shvaajui. Otra acetilenska svjetlost kao da je bila

zatoena u unutarnjosti kristala: bila je zarobljena, pojaana i vraala

im se kao plameni i plavi odbljesak. Stari je u meuvremenu likovao.

"Dvanaest karata. Bijelo plav i savren. I tamo gdje sam naao ovoga,

ima ih jo mnogo." Od tog asa bilo je nove odjee i automobila,

uslijedila je selidba u Cape Town, nova kola, velika kua na

breuljku, ali i dalje je stalno bilo prisutno ono takmienje koje mu nije

pribavljalo, kako je trebalo, odobravanje Starog, ve prije ljubomoru i

mrnju Benedicta van der Byla. Lien poleta i poriva koji su njega

poticali, Benedict ni u snu nije mogao dostii Johnnyjevu razinu ni u

uenju ni u sportu. U razredu i na igralitu nije mogao drati korak s

7

Johnnyjem... i zato ga je mrzio. to se pak ticalo Starog, on nije nita

primjeivao jer je tada ve rijetko bio s njima. U velikoj kui njih su

troje ivjeli praktino sami s guvernantom, jednom mravom i

utljivom enom. Stari je tamo navraao vrlo rijetko i svaki se put sve

manje zadravao. I uvijek je izgledao rastreseno i umorno. Ponekad bi

iz Londona, Amsterdama, Kimberleya donosio darove koji su njima

tada ve vrlo malo znaili. Oni bi bili vie voljeli da sve opet bude kako

je bilo prije, tamo u pustinji. U praznini koju je Stari ostavio za sobom

neprijateljstvo i bijesno suparnitvo izmeu Johnnyja i Benedicta doli

su do te toke da je Tracey bila prisiljena birati izmeu njih dvojice.

Odabrala je njega, Johnnyja. U svojoj su se samoi vezali jedno za

drugoga. Ona, djevojica zatvorena u se, i on, suh i mrav djeak,

postupno su podigli svoju tvravu protiv samoe. Za njih je to bilo

svijetlo sigurno mjesto u kojemu ih tuga nije mogla dostii i iz kojega je

Benedict bio iskljuen. Skrenuvi, napustio je prometni tok i uao u

Chelsea, u ulicu Old Church u srcu etvrti, te se uputio prema rijeci.

Vozio je bezvoljno, dok su mu se uspomene gomilale u umu. Potrudi se

da opet osvoji i zauzme tu tvravu topline i ljubavi koju su on i Tracey

bili izgradili prije mnogo vremena, ali na um mu je odmah navrla

uspomena na no u kojoj se ona sruila. Jedne noi, u staroj kui na

Wymberg Hillu, probudio ga je daleki pla. Ustao je te, bosih nogu i u

pidami, krenuo prema tim jecajima to su parali srce. A bilo ga je

strah. Imao je samo etrnaest godina i bilo ga je strah mraka u velikoj

kui. Tracey je plakala, glave uronjene u jastuk, i on se nagnuo nad

nju. "Tracey? to je, Tracey? Zato plae?" Ona skoi na koljena i,

kleei nasred kreveta, baci mu ruke oko vrata. "Oh, Johnny! Usnula

sam uasan san, pravu moru. Zagrli me, molim te, zatiti me. Nemoj

otii, ne putaj me samu." Njen je glas bio sveden na apat pun suza.

On se uvukao u postelju s njom i drao ju je zagrljenu dok nije

zaspala. Od tada je svaku no dolazio u njenu sobu. Nevin i posve

djetinjast in: jedna dvanaestgodinjakinja i jedan djeak koji joj je ako

ne imenom, onda po prirodi stvari bio brat. Leali su zagrljeni u

postelji, razgovarali apui i tiho se smijali dok ih san ne bi svladao i

odnio daleko. Zatim je jedne noi iznenada zaiskrila ivahna svjetlost

lustera usred sobe. Na pragu Traceyne spavae sobe stajao je Stari. Iza

njega Benedict, u pidami, uzbueno skakutajui i neprestance

pobjedonosno ponavljajui: "Rekao sam ti, tata, rekao sam ti!"

Razjaren, s onim velikim busenom bijele kose nakostrijeene poput

grive ranjena lava, Stari je zgrabio Johnnyja i izvukao ga iz kreveta,

8

doslovce ga istrgnuvi iz Traceynih ruku koje su ga grlile. "Mala

kurvo!" Grmio je dok se, drei bez ikakve potekoe prestravljenog

djeaka jednom rukom, nagnuo nad ker i slobodnom rukom udario je

posred lica. Nakon toga, ostavivi je u suzama i lica uronjena u jastuk,

odvue Johnnyja cijelim hodnikom do radne sobe u prizemlju. Gurne

ga unutra tako silovito da ga odbaci do pisaeg stola u koji djeak

udari. Zatim ode do police i uze jedan lagan i savitljiv bambusov tap,

vrati se natrag, zgrabi Johnnyja za kosu i pritisnu mu lice na plohu

pisaeg stola. Bio ga je ve vie puta istukao, ali nikada tako, nikada s

toliko srdbe i okrutnosti. Van sebe od bijesa, udarce je zadavao

nasumice, ali mnogi su pogodili cilj. ak i u agoniji tog muenja za

Johnnyja je bilo pitanje asti ne ispustiti ni krik, ne odati se ni

najmanjim jaukom. Ugrize si usne sve dok ne osjeti slani i metalni

okus krvi. "Ne smije me uti kriati!" Ugui svaki jauk i osjeti kako mu

se hlae pidame ve natopljene krvlju lijepe za noge. Ali taj njegov

tvrdoglavi muk posluio je samo kao izazov neobuzdano raspirenoj

srdbi Staroga. Bacivi tap, podigne ga i stane ga udarati rukama,

odbacujui mu glavu s jedne na drugu stranu nezaustavljivim

zausnicama koje su mu protresale modane uz zasljepljujue

bljeskove. No ipak, on nikako da padne. Razbijenih i nadutih usana i

oteenog lica punog modrica, stajao je na nogama grevito se drei za

rub pisaeg stola i taj je tvrdokorni otpor nagnao Staroga onstran

granica razuma. Naposljetku stisne pest i opali njome posred lica

momka, koji s udesnim osjeajem olakanja napokon doeka

munjeviti nestanak bola u toploj bujici tmine. Prvo zauje glasove.

Jedan je bio nepoznat: "...kao da ga je napala zvijer. Zamalo ga je

rastrgao. Morat u obavijestiti policiju." Zatim drugi, za koji mu se

inilo da ga poznaje, ali mu je trebalo vremena da ga smjesti negdje.

Pokuao je otvoriti oi, ali kao da su bile zatvorene katancem. Osjeao

je da mu je lice oteklo i u plamenu. S naporom uspije otvoriti kapke i

prepozna Michaela Shapira, tajnika Staroga. Razgovarao je s onim

drugim. Zrak je bio ispunjen mirisom antiseptika, a na nonom

ormariu pored kreveta bila je lijenika torba. Otvorena. "Sluajte,

doktore. Znam da e vam to moda izgledati nekorektno od mene, ali

priekajte s pozivom policiji. Ne bi li bilo bolje prije porazgovarati s

djeakom?" Oba su gledala prema krevetu. "Osvijestio se." Lijenik se

odmah priblii krevetu. "to ti se dogodilo, Johnny? Hoe li nam rei

to se dogodilo? Obeavam ti, tko god je to uinio, bit e kanjen." To

nije smio izgovoriti: nitko na ovome svijetu nije mogao kazniti Staroga.

9

Pokua progovoriti, ali usne su mu bile otekle i teke. Pokua ponovo.

"Pao sam. Pao. Nitko nije to uinio. Nitko. Pao sam i gotovo." Nakon to

je lijenik otiao, Mike Shapiro priblii se krevetu i nagne se nad njega.

One njegove tamne idovske oi bile su pune suosjeanja... i drugoga.

Srdbe, moda, ili ak divljenja. "Vodim te svojoj kui, Johnny. Brzo

e se oporaviti." Ostao je dva tjedna, povjeren na brigu Shapirovoj

supruzi Helen. Kraste su otpale s rana, modrice su poblijedile

pretvorivi se u ukaste kolobare, ali nosna je kost ostala nepovratno

kriva. Prouavao je novi nos u ogledalu i gotovo da mu se dopadao: bio

je nalik boksau, tovie piratu. No trebalo je proi mnogo mjeseci da

nestane osjetljivost i da si moe bezbrino dodirnuti nos. "Sluaj,

Johnny. Ti e sada ii u novu kolu. U jedan odlian koled u

Grahamstownu." Michael Shapiro svojski se trudio da mu glas zvui

oduevljeno. Grahamstown je bio udaljen pet stotina milja. "Za

praznike e odlaziti u Namaqualand, ii e tamo da bi nauio sve ono

to valja nauiti o dijamantima i njihovu vaenju. Svidat e ti se, vidjet

e. to kae?" , On je razmiljao o tome, promatrajui u

meuvremenu Michaelovo lice i iitavajui s njega stid koji je svakako

morao proivljavati.! "Dakle, vie se neu vratiti kui?^ Pod kuom

on je podrazumijevao onu na Wynberg Hillu. Michael odmahne glavom.

"Ali, onda, kada u ih...".; Zastane, traei prave rijei. "Kada u ih

opet vidjeti?" Mike odgovori do kraja iskreno: "Ne znam, Johnny." Kao

to je Michael Shapiro rekao, radilo se o odlinom koledu. Prva

nedjelja nakon njegova dolaska: poslije mise krenuo je za drugim

djeacima u razred, nedjeljom se obavezno pisalo doma. Svi su odmah

poeli urno pisati svoja pisma i pisamca roditeljima, a on je tamo

nepomino sjedio sa svojom tjeskobom sve dok se deurni profesor nije

zaustavio kraj njegove klupe. Brino ga upita: "A ti, Lance? Ne pie?

Siguran sam da tvoji ele znati kako ti je ovdje." Posluno uzme

nalivpero i neko vrijeme nastavi piljiti u bijeli i prazan list papira,

Naposljetku napie Gospodine, ..... nadam se da Vam je drago doznati

da se sada nalazim u koledu. Hrana je dobra, ali kreveti su vrlo tvrdi.

Svaki dan idemo u crkvu i igramo ragbi. ' I Va JOHNNY...... ....... Od

tada pa sve dok, tri godine kasnije, nije napustio koled kako bi

krenuo na studij, pisao je Starome bez izuzetka jedno pismo svaki

tjedan i u svakome mu se obraao oslovljavajui ga s Gospodine,

zapoinjui uvijek na isti nain: Nadam se da vam je drago doznati

da... Ni na jedno od tih pisama nikada nije dobio odgovor. 17 Jednom

na tromjeseje dobivao je, meutim, pismo napisano pisaim strojem u

10

kojemu bi ga svaki put Michael Shapiro obavijestio o odlukama

donoenim glede njegovih praznika. Obino je to podrazumijevalo

stotine milja dugo putovanje vlakom kroz Karoo, do nekog zabaenog

sela u toj prostranoj i jalovoj pustoi, gdje bi ga doekao mali zrakoplov

Van Der Byl Diamondsa kako bi ga poveo jo dublje u pustinju, sve do

neke od tvrtkinih koncesija. Tamo je, kako mu je Michael Shapiro bio

najavio, poeo uiti sve o dijamantima i njihovu vaenju. Kad se na

kraju upisao na sveuilite, izgledalo mu je zato potpuno prirodno da

izabere studij geologije. U meuvremenu, i dalje je bio izopen iz

obitelji van der Byl. Nikada vie nije vidio nikoga od njih, ni Tracey, ni

Benedicta ni, ne daj Boe, Staroga. Onda ih je, neoekivano, vidio sve

troje jednog nezaboravnog popodneva. Bio je na zadnjoj godini studija i

bilo je vie no izvjesno da e diplomirati: ve od prve godine bio je

uvijek najbolji u svim predmetima i na elu svih ljestvica ispitnih

ocjena, tako da je na kraju bio imenovan studentom prorektorom

sveuilita Stellenbosch; sada ga je pak ekao dodatni lovorov vijenac.

U narednih deset dana Nacionalna ragbijaka liga ' trebala je objaviti

sastav odabrane momadi za utakmicu protiv novozelandskih Ali Black

na turneji i izbor Johnnyja kao krila bio je izvjestan koliko i diploma iz

geologije. Sportski tisak nadjenuo mu je nadimak Jag Hond, po imenu

krvolonog afrikog grabeljivca, kapskog divljeg psa, ivotinje

nevjerojatne snage, otpornosti i surovosti koja svoju lovinu izmori

trkom. Nadimak je imao uspjeha i Johnny je postao ljubimac iroke

sportske javnosti. U momadi sveuilita Cape Town, pak, bio je drugi

veliki ljubimac navijaa, ije je mjesto u nacionalnoj vrsti koja se imala

susresti s Ali Black bilo sigurno koliko i ono Johnnyja Lancea. Sa svog

mjesta u treoj liniji Benedict je vladao cijelim igralitem s otmjenou

i finoom boanskog izabranika. Postao je ljudina irokih ramena i

snanih nogu, tamnokos i lijepe vanjtine. Johnny je doveo gostujuu

momad do sredine zelenog polja i, dok je skakutao i izvodio zgibove i

pregibe, svrnuo je pogled gore prema krcatom gledalitu kako bi bio

siguran da su svi vrhovni sveenici ragbijake lige nazoni. Tamo gore

ugleda doktora Daniea Cravena zajedno s drugim lanovima odbora u

za njih rezerviranom sektoru, ispod novinarskog. Pred njim je sjedio

premijer, koji se nagnuo i okrenuo unazad kako bi mu se obratio. Taj

susret izmeu dva sveuilita bio je najvei dogaaj ragbijakog

prvenstva i ljubitelji su prevalili tisue milja da bi mu mogli

prisustvovati. Premijer se smijao i kimao glavom u znak potvrivanja,

potom se nagnuo naprijed i potapao po ramenu veliku spodobu sijede

11

glave koja je sjedila u redu ispod njega. Kad se ta velika sijeda glava

okrenula i pogledala pravo u njegovu smjeru, Johnny osjeti kako ga

proima doslovce strujni udar. Bio je to prvi put u sedam godina, prvi

put od one uasne noi, da vidi Staroga. Podigne ruku u znak

pozdrava i Stari je dugo gledao u njegovu smjeru prije no to se

okrenuo i poeo razgovarati s premijerom. U tom su trenutku u

igralite ule maoretkinje. Prole su visoko podiui noge u svom

spektakularnom mimohodu. Sve do jedne lijepe djevojke, mlade i

rumene od uzbuenja i napora, nosile su boje sveuilita Cape Town i

bile su odjevene u bijele izme, kratku suknjicu i visoki eir. Vrisak

gomile odjekivao je u Johnnyjevim uima poput zaglunih udaraca

bubnjeva koji su bili u ritmu s otkucajima bila: u prvom je redu

ugledao Tracey van der Byl. Odmah ju je prepoznao iako je ve bila

izrasla u djevojku. Ruke i noge bile su preplanule, a crna i sjajna kosa

padala joj je na ramena. Koraala je u ritmu s druicama, visoko

podiui noge i isputajui uobiajene poklike bodrenja, vrckajui

stranjicom u nevinom preputanju dok je gomila vikala i komeala se,

a opa pomama postajala neobuzdana. Nastavi je gledati potpuno

nepomian u svoj toj uskomeanosti. Bila je najljepa ena koju je

ikada vidio. Zatim je spektakl zavrio, maoretkinje su se povukle

smjestivi se pored ulaza u svlaionice, a domaa je momad

trkarajui izala na igralite. Benedict van der Byl stigne na svoje

mjesto i okrene se. Iz arape koja mu je dosizala do koljena izvue

ealj i proe njime kroz tamnu kosu. Oarana tom malom teatralnom

gestom, gomila pone vikati i zviditi. On vrati ealj u arapu i,

zauzevi arogantnu pozu s jednom rukom na boku i podignutom

bradom, promotri protivniku momad. U jednom trenutku susretne

Johnnyjev pogled i brzo promijeni pozu, sputajui pogled i lagano

kopkajui jednom nogom po tlu. Zauje se zviduk i utakmica pone.

Odmah se pokazala onakvom kakvom se gomila nadala da e biti: bio

je to veliki susret s igrom koja nije mogla a da ne ushiti sve i koja im je

zasigurno trebala ostati u sjeanju. Siloviti i dobro osmiljeni jurii

napadaa, dugi i brzi prodori tree linije u kojima je ovalna lopta

skakala od ruke do ruke sve dok kostolomnim branikim zahvatom

onaj koji je u tom trenutku bio u njenom posjedu ne bi bio baen na

tlo. Tvrda, ali unato tome ista igra odvijala se u visokom ritmu od

jedne do druge strane terena. Nebrojeno puta gomila je u pomamnoj

napetosti skoila na noge razrogaenih oiju i isputajui krik iz

ustiju, da bi opet uz reanje sjela nakon to je oajnika intervencija

12

obrane uspjela zaustaviti loptu na samo nekoliko centimetara od crte

polaganja. Tri minute prije kraja utakmice jo uvijek nije bio postignut

pogodak. Na koncu jedne guve Cape Town je preao u napad

iskoristivi pukotinu u protivnikoj obrani i ispucavi odmah zatim

loptu u zrak, u jedan dugi izbaaj. Uhvatio ju je u letu, ni najmanje ne

pomijenivi ritam svog brzog trka, krilni igra Cape Towna ije kopake

kao da su 20 bacale iskre ak i po zelenoj travi. Gomila opet ushieno

skoi na noge. Johnny se baci i srui ga uhvativi ga nisko, neto

iznad koljena, i udarivi ga ramenom. Oba se otkotrljaju van igralita

otkidajui busenje trave s bijele crte dok se gomila, uz gromki uzdah,

vratila na sjedalice. Dok je ekao ubacivanje iz auta, Johnny uputi

brze i promukle naredbe. Smee uti dres bio je natopljen znojem, a

mlaz krvi iz ogrebotine na boku umrljao mu je bijele hlaice. "Ubaci,

brzo! Nemoj je drati. Dodaj Dawieu. Dawie, ispucaj je uvis i naprijed!"

Zatim, kad je lopta ubaena u igru, skoi u zrak i u letu je dohvati

akom aljui je tono u Dawieve ruke. Istovremeno se okrenuo da bi

blokirao protivnike napadae. Dawie se povue dva koraka i ispuca.

Snaga kojom je to uinio bila je takva da mu se desna noga digla iznad

glave, dok ga je zamah ponio naprijed i zarotirao ga. Lopta se penjala

sve vie, letei poput strelice, bez najmanjeg titraja. Stigla je do

vrhunca putanje tono iznad sredine igralita i nakon toga poela je

padati. Dvadeset tisua glava slijedilo je taj let, dok su igralite i

gledalite utonuli u iznenadni muk. A u toj neprirodnoj tiini Benedict

van der Byl poeo se polako povlaiti u svoju polovicu polja i varljivo

sporim korakom, a ipak pravodobno, kako to ine veliki sportai,

stigao je tono do mjesta gdje je lopta imala pasti. Lopta mu je uletjela

tono u ruke i on je mirno krenuo prema sredini terena, otvorivi si

kut za uzvratni udarac. Nad igralitem se jo uvijek nadvijala ona

nadnaravna tiina: sva panja bila je usredotoena na Benedicta van

der Byla. "JagHond!" Usamljeni glas u gomili dade znak za uzbunu i

dvadeset tisua glava okrene se prema suprotnoj strani igralita. Sada

se ve orilo. "JagHond!" Johnny se odvojio od skupine napadaa i

skladnim pokretima ruku i nogu krenuo je odluno prema Benedictu.

Suvian pokuaj i napor: nije se mogao nadati da e presresti igraa

Benedictova kalibra s tako velike udaljenosti. No on se svojski trudio,

troei u tom juriu i zadnju preostalu snagu. Njegovo je lice bilo

sjajna i znojna krinka odlunosti i u svom je sumanutom juriu

kopakama upao itave grude zemlje. U jednom trenutku dogodi se

neto neponovljivo i nevjerojatno. Benedict van der Byl bacio je pogled

13

iza sebe, vidio je Johnnyja i promijenio korak: usporio je i dvama se

nespretnim koracima okrenuo oko svoje osi, pokuavajui se povui na

svoju polovicu igralita. Sva sigurnost kao da je iznenada netragom

nestala zajedno s vjetinom i elegancijom. Spotakne se, samo to ne

padne, a lopta mu pobjegne iz ruku i otkotrlja se daleko. Tada

nezgrapno potri za njom, ispruivi nasumice ruke, i dalje

pogledavajui iza sebe. Johnny je bio jako blizu: svakim korakom sve

tee diui poput lava ranjena u stomak, ogromnih ramena ve

nagnutih naprijed za hvatanje, usana razvuenih u podrugljiv kez.

Benedict van der Byl pade na koljena i pokrije si glavu rukama

presamitivi se na travi. Johnny ga okrzne ne usporavajui i, sagnuvi

se u trku, lagano pokupi loptu to se kotrljala. Kad je Benedict, jo

uvijek na koljenima, spustio ruke i pogledao u vis, Johnny je bio deset

jarda daleko, uspravan izmeu vratnica vrata, i gledao ga. Potom se, i

dalje smireno, sagnuo i poloio loptu meu noge postigavi tako i

slubeno pogodak. Zatim su u istom asu, kao po dogovoru, on i

Benedict okrenuli glavu prema centralnoj tribini i pogledali Staroga:

bio je ustao i polaganim je korakom iao prema izlazu i probijajui se

kroz zablenutu gomilu. Dan nakon utakmice Johnny se vratio u

pustinju. Stajao je na dnu jednog pokusnog kopa otvorenog u

stjenovitom terenu i tamo dolje, u toj dubokoj rupi, vruina je bila

nepodnoljiva. Imao je na sebi par bijednih utosmeih hlaica i

preplanule miice bile su sjajne od znoja, a ipak je ustro radio na

uzimanju uzoraka. Slijedio je granicu i profil drevnog morskog

terasastog sedimenta koji su ere zakopale pod pijesak. I oekivao je da

e tamo, na toj stjenovitoj podlozi, nai tanki sloj dijamantnog ljunka.

Zauje brujanje dipa koji se pribliavao i utanje koraka na rahloj

zemlji tamo gore iznad sebe. Ustane i protrlja si bolne miice lea. Na

rubu iskopa stajao je Stari i gledao ga. U ruci je imao presavijene

novine. Bio je to prvi put tijekom svih tih godina da ga Johnny vidi

izbliza. Ostao je iznenaen promjenom. Bujna kosa bila je skroz bijela i

crte lica bile su izraene i duboke kao u mastifa. Veliki orlovski nos jo

se vie isticao, ocrtavajui se na licu poput rta. No na tijelu nije bilo

znaka debljanja ili omlohavljenja, dok su plave oi bile jo uvijek

nepokolebljive i ledene. Baci novine u jarak. "itaj!" Ne skidajui

pogleda s njega, on ih pokupi. Novine su bile otvorene na sportskoj

stranici i naslov je bio velik i upadljiv: JAG HOND IZABRAN. VAN DER

BYL OTPAO Iznenaenje je bilo ugodno koliko i skok u planinski

potok. Izabran je! Nosit e zeleno uti dres i na depiu na grudima

14

jakne nosit e springbocks antilopu! Gledao je gore ponosan i sretan,

dok mu je sunce udaralo u nepokrivenu glavu, ekajui da Stari

progovori. I on napokon tiho progovori: "Sada odlui. eli li igrati

ragbi ili raditi za Van Der Byl Diamonds? Obje stvari ne moe." Nakon

toga se vratio u dip i otiao je. Sljedeeg je dana telegrafirao i javio

svoju odluku da se povlai iz sporta. Eksplozija prosvjeda i optuba u

svom nacionalnom tisku i stotine otrovnih pisama koje je dobio i u

kojima su ga optuivali za izdaju, kukaviluk i jo gore stvari naveli su

ga da barem jednom blagoslovi samou u pustinji. On i Benedict nisu

vie odigrali nijednu utakmicu. Razmiljajui sada, nakon toliko

vremena, o tome, osjetio je kako ga izjeda al: svim je srcem elio onaj

zeleno uti znak. Stane uz nogostup da bi prouio plan grada Londona:

ulica Stark bila je polusakrivena malo dalje od King's Roada. Opet

upali auto i u sjeanju mu oivi ono to je osjetio kad ga je Stari liio

tog znaka, jedva podnoljiva tjeskoba. U pustinji su njegovo jedino

drutvo bili ljudi iz plemena Ovambo koji su se spustili sa sjevera i oni

malobrojni utljivi bijelci koje te divlje pustoline proizvode, nedostupni

kao njihovi planinski lanci i nesalomljivi kao njihovo raslinje. Pustinje

Namib i Kalahari dva su mjesta meu najsamotnijim i najzabitnijim na

svijetu, a noi su u pustinji jako duge. No niti neprekidan i iscrpljujui

cjelodnevni teki rad nije uspijevao Johnnyja dovoljno umoriti da bi ga

sprijeio da sanja jednu lijepu djevojku u bijeloj suknjici i visokim,

takoer bijelim izmama, odnosno staru sijedu kosu iznad granitnog

lica. S tim su dugim danima i jo duim noima bila povezana dva

pothvata predodreena da kao meai oznae njegov hod do uspjeha.

Otkrio je novo nalazite dijamanata, malo ali bogato, u podruju u

kojemu nitko nije vjerovao da postoje dijamanti i osigurao si je

koncesiju za nalazite urana koje je potom Van Der Byl Diamonds

prodao za dva i pol 24 milijuna. Ali njegov trud dao je i druge plodove,

jednako dragocjene premda manje upadljive. U dvadeset i petoj godini

njegovo ime, Johnny Lance, aputalo se u zatvorenim i nedostupnim

krugovima industrije dijamanata kao ime briljantnog mladia u

usponu. Stigle su stoga ponude, mjesto manjinskog partnera u jednoj

tvrtki za geoloko savjetovanje, mjesto direktora radova u jednoj maloj

tvrtki koja se ilavo borila radei na sekundarnim koncesijama u

Murderers' Karroou, te druge ponude: sve ih je odbio. Bile su to dobre

ponude, ali on je i dalje bio vjeran Starome. Zatim ga je zapazila Velika

Kompanija. Prva dragocjena ila junoafrikog Blue Grounda otkrivena

je prije jednog stoljea na kamenitom zemljitu farme jednog starog

15

Bura, nekog De Beera. On je prodao farmu za est tisua funta niti ne

sanjajui da se pod slojem jalove zemlje nalazi blago vrijedno tristo

milijuna funta. Otkrie je dobilo ime New Wave De Beers: nahrupile su

horde tragaa, rudara, malih poduzetnika, svatara, probisvijeta,

lopua i varalica koji su kupovali i iskoritavali male, beznaajne

koncesije, dimenzijama ne vee od neto prostranije sobe. U tome su

se lijepome drutvu pustolova dva ovjeka istaknula i izdvojila iz njega

u tolikoj mjeri da su njih dvojica zajedno posjedovali najvei dio

koncesija New Wavea. Kad su ta dva gospodina, Cecil John Rhodes i

Barney Barnato, naposljetku ujedinili svoje snage, iz saveza je izraslo

financijsko poduzee bez premca na svijetu. Od jadnih poetaka tvrtka

je stigla do najviih vrhunaca tovanja i asti. Njeno je bogatstvo

danas bajoslovno, njen utjecaj neizmjeran, njen obrt sredstava

astronomski. Ona nadzire proizvodnju dijamanata u cijelom svijetu;

povrh toga, u velikom dijelu june i srednje Afrike nadzire rudarske

koncesije nad stotinama tisua etvornih kilometara i nemogue je

izraunati njene zalihe temeljnih minerala za obradu dragog kamenja

koji jo nisu iskopani. Male tvrtke u industriji dijamanata uspijevaju

se odrati uz velike sve dok ne dostignu neku odreenu veliinu,

nakon ega ih ove u trenu prodru kao to bilo koju malu ribu fanfana

koja postane odve velika i smiona proguta psina tigar. Velika

Kompanija moe si priutiti najbolja istraivanja, najbolju opremu,

najbolje ljude. Upravo se tako jedan od njenih nebrojenih pipaka

pokuao omotati i oko Johnnyja Lancea. Ponueni iznos bio je triput

vei od njegovih tadanjih primanja i dvaput vei od onoga to se

mogao nadati da e ikada zaraivati. A ipak, Johnny Lance odbio je

bez puno premiljanja. Moda Stari o tome nije nikada nita doznao i

moda je ponuda koju je nakon toga Johnny dobio, da rukovodi

radovima u Operaciji Uzmorje, bila puka podudarnost, no injenica je

da je ponudu dobio. Operacija je nazvana Sijedi Kralj. Tvrtka Van Der

Byl Diamonds imala je koncesiju za istraivanje nekih ezdesetak

kilometara obale. Radilo se o tankom uzmorskom pojasu, irokom

nekih etrdesetak metara sjedne i druge strane vodene crte. Koncesije

za prostranstvo u zaleu tog pojasa posjedovala je Velika Kompanija,

koja je otkupila sve podruje, zajedno s tucetom velikih raneva, s

jedinim ciljem da si priskrbi prava na istraivanje i iskoritavanje. I

pomorske koncesije, koje su obuhvaale teritorij koji se pruao

dvanaest milja na puinu, pripadale su Velikoj Kompaniji. Bile su joj

dodijeljene vladinom uredbom dvadeset godina ranije. Tvrtki Van Der

16

Byl Diamonds pripao je pak pojas zvan Oceanskim i zadaa je Sijedoga

Kralja bila upravo njegovo iskoritavanje. Poput oblaka praine, s

hladnih voda Benguelske struje stizala je u velikim zapusima morska

izmaglica, a s njom su stizali, napredujui polagano, valovi koji su se

lomili na utom alu i na visokim i izlokanim hridima Namaqualanda.

Visoki i moni, valovi bi narasli prije no to bi se sruili na obalu, a

njihovi bi grebeni uzburkano zadrhtali i nakon toga bi poprimili sjajnu

zelenu boju i rasprili se u oblaak kapljica noenih vjetrom. Na kraju

bi se u luku prelili i valjali jedni preko drugih, uz huktanje

uskljualoga i bijeloga povratnog vala.

Johnny je sjedio za upravljaem otvorenog Land Rovera. U zatitu od

hladnoe maglovite zore odjenuo je konu jaknu, ali glava mu nije bila

pokrivena i vjetar mu je po elu nosio pramen crne kose. Izboio je

snanu vilicu, a stisnute pesti drao je u depovima jakne. Dok je

procjenjivao snagu i visinu valova, izraz njegova lica bio je izrazito

agresivan. S onim krivim nosom bio je nalik boksau koji eka gong za

poetak prve runde. Iznenada, nezgrapnom srditom kretnjom naglo

izvue lijevu ruku iz depa i baci pogled na sat koji je nosio na

zapeu. Bila su jo dva sata i tri minute do plime. Ugurao je opet

stisnutu pest u dep i okrenuo se na sjeditu kako bi pogledao

buldoere iza sebe. Bilo ih je jedanaest, jedanaest ogromnih, jarko

utih Caterpillara D8, poredanih du pojasa loma valova. Na visokim

sjeditima pomaknutim unazad vozai sa zatitnim naoalama sjedili

su iekujui u velikoj napetosti. Gledali su u njega napetih ivaca.

Neto dalje, na sigurnoj udaljenosti bili su gliboderi, runi i veliki

strojevi s trbuhom nadutim kao u trudne ene i prevelikim gumama

viim od ovjeka. U prikladnom asu dat e se na posao brzinom od

pedeset kilometara na sat, spustit e elina sjeiva koja imaju pod

trbuhom i zastrugati njima po tlu. Svaki e put skupiti i natovariti

petnaestak tona pijeska i kamenja i potom odjuriti iskrcati tovar na

suho, da bi se odmah okrenuli oko svoje osi i pourili natrag kako bi

zagrizli novi gargantuovski zalogaj zemlje. U oekivanju pravog

trenutka kada da poalje etvrt milijuna funta strojeva u Atlantski

ocean, u nadi da e staviti ruke na pregrt bljetavih oblutaka, Johnny

je obuzdavao svoju naglost. Naposljetku je taj trenutak doao, a on je

izgubio jo pola minute dragocjenoga vremena prije no to je krenuo u

akciju. Tada vikne u megafon: "Naprijed!" Rukom napravi iroku

kretnju svojstvenu onome tko zapovijeda pokret naprijed. "Naprijed!"

17

Ponovljeni povik izgubi se zajedno s hukom valova u velikoj zaglunoj

tutnjavi dizel motora. Sputajui svoje velike eline ralice, buldoeri

su napredovali poredani u vrstu kao udovine eline balerine i pred

tim se ralicama zlatnouti pijesak odmah popustljivo nameurao poput

maslaca pred sjeivom noa, gomilajui se pred mehanikim

udovitima i oblikujui prvo hrpu, a na koncu visoki zid. Gurajui,

kopajui, nanosei i podiui, buldoeri su poeli pomicati taj pjeani

zid. Ruke vozaa hitro su se kretale po komandama, poput ruku

poludjelih konobara u nakani da uas napune stotine vreva toenim

pivom, dok su motori rikali, reali, opet rikali. Pjeani zid susreo se s

prvim polaganim dotokom vala koji je upravo uzlazio uz obalu i

zaustavio ga je. I more se, u neemu to je bilo nalik uenju i

neizvjesnosti, povuklo kljuajui i pjenei se pred tom pokretnom

pjeanom branom. Zatim su buldoeri zapoeli sloen, ali dobro

smiljen ples, poskakujui i napredujui, podiui i sputajui ralice,

uzmiui i napredujui po redateljskim uputama velikoga koreografa

Johnnyja Lancea. Land Rover jurio je as na jednu as na drugu

stranu du ruba golemog prokopa koji se postupno oblikovao dok je

Johnny u megafon izvikivao naredbe i upute. Malo pomalo, polagano,

srpolika brana napredovala je prema moru dok su iza nje ralice

buldoera prodirale u popustljiv uti pijesak do dva ili tri, a potom do

etiri ili pet metara dubine. Na koncu, neoekivano naiu na ostriku

crtu, tanak sloj fosiliziranih koljka i ostriga koji u jugozapadnoj Africi

esto pokriva dijamantni ljunak. Johnny uoi promjenu oblika

prokopa i ugleda koljke kako padaju s ralica buldoera. Izvikujui u

sav glas naredbe i maui rukama, dade buldoerima poravnati rampe

na oba kraja prokopa kako bi bageri mogli pristupiti. Potom ih vrati na

podupiranje brane protiv valova. Pogleda na sat. Promrmlja: "Sat i

trinaest minuta. Prespori smo." Procijeni obavljeni posao. Prokop je bio

dug neto manje od dvjesto metara i dubok desetak, nanos pijeska bio

je u cijelosti izguran van njega, ostrika crta jasno se ocrtavala i

bijeljela na sunevoj svjetlosti, a buldoeri su napustili dno prokopa i

drali su podalje valove. "Dobro. A sada, da vidimo na to smo stavili

ruke." Okrene se prema dvama bagerima koji su nepomino ekali

iznad plimnog pojasa. "Ponite tovariti!" Poprati povik mahanjem

rukom. Jedan za drugim, dva stroja krenue naprijed tutnjei, uinie

iroki luk na ulazu u prokop i potom se spustie niz rampu prema

dnu. Skupili su na gomilu tovar koljaka i ljunka ne smanjujui

brzinu i uspeli su se stenjui suprotnom rampom. Doavi na vrh,

18

ubrzaju i odu odloiti svoj tovar u podnoje stjenovite litice, povie od

pojasa loma valova. Nakon toga vrate se nazad, a onda opet gore i opet

dolje u prokop, jedan za drugim, dok su buldoeri drali na odstojanju

more koje je poelo bjesniti i koje je slalo svoje ete u izvidnicu du

brane, u potragu za slabom tokom gdje napasti. Johnny opet pogleda

na sat. Nasmije se. "Tri minute do plime. Uspjet emo... nadam se!"

Pripali cigaretu napokon se opustivi. Sjedne za upravlja i odveze se

Land Roverom du obale kako bi parkirao onstran brda materijala koji

su bageri nagomilali. Izae i sagne se da uzme aku ljunka. "Izvrsno!

Oh, lijep, prekrasan!" Bio je onakav kakav je oekivao da bude.

Izgledao je odlino i u toj jednoj aci ljunka otkrio je mali granat i

neto vei ahat. Uzme jo jednu aku. Likovao je. "Jaspis! I prugasti

siderit!" Radilo se o vrstama kamenja koje prate dijamante: gdje ima

dijamanata, ima i njih. I oblik je bio onaj pravi, kamenje je bilo oblo i

glatko, bljetavo poput staklenih kuglica, nije bilo spljoteno i nalik

kovanicama kao kad je izlokano samo s jedne strane. Oblo kamenje

ukazivalo je na utjecaj i djelovanje valova, odnosno na dijamantni ep.

"Nali smo krinju, svu u je ostrugati." Od ezdesetak kilometara

obale bio je odabrao pojas dug dvije stotine metara i pogodio je. Ne

sluajna srea, ve paljivo prouavanje konfiguracije obale i valovitih

oblika i obrisa morskog dna na fotografijama iz zraka, briljiva analiza

pjeanog ala i naposljetku onaj neodredivi osjeaj za teren koji dobar

traga za dijamantima uvijek ima. Stoga je, vraajui se prema Land

Roveru, bio jako zadovoljan. Gliboderi su sastrugali sve do stjenovite

podloge, dakle njihova je zadaa bila zavrena. I doista, izali su iz

prokopa i sada su stenjui stajali pored goleme hrpe ljunka koji su

skupili. Johnny se prodere: "A sada, dno!" Strpljiva vojska Ovamboa

koji su uureni ekali na obali sie poput mrava dolje u prokop.

Njihova je zadaa bila da ostruu i oiste njegovo dno jer je veliki dio

dijamanata mogao propasti kroz ljunak u usjekline i meu izboine

stjenovite podloge. U meuvremenu je more promijenilo ud. Razjareno

nasiljem izvrenim nad njegovim plaama, sada je bijesno i

gromoglasno nasrtalo na pjeanu branu. Plima je dodavala svoju

snagu i buldoeri su morali udvostruiti napore ne bi li je drali pod

nadzorom. U meuvremenu Ovamboi su u prokopu bjesomuno radili,

ograniavajui se na to da svako malo bace tjeskobni pogled na

pjeani zid koji je zadravao Atlantik. Sada je Johnny bio opet veoma

napet. Naredi li im da izau prije vremena, zasigurno je ostavljao neto

dijamanata u prokopu, ostavi li ih tamo do posljednjeg trenutka,

19

postojala je opasnost da more odvue sve strojeve zajedno s ljudima.

Znalaki je odabrao trenutak, ak odve znalaki. Povue ljude istog

trenutka kad je more nahrupilo preko brane i poelo se probijati ispod

nje... Zatim povue buldoere: njih deset, jedan je jo bio unutra.

Povlaio se nepodnoljivo sporo, posrui po dnu praznoga prokopa.

Zatim more nahrupi u nutra istovremeno na dva mjesta, uskljualo se

prelijevajui u prokop valom visokim do struka. Voza buldoera vidio

ga je kako stie, kratko je oklijevao i tada ga je hrabrost napustila pa je

skoio dolje s vozakog sjedita. Preputajui stroj moru, potra

preplaeno pred probojnim valom ravno prema najbliemu strmomu

boku prokopa. Johnny opsuje vidjevi vozaa kako u bijegu trai spas.

"Gad! Bio bi uspio izai." Ali ljutio se i na sebe. Previe je odugovlaio s

naredbom za povlaenje i sada je rtvovao stroj vrijedan dvadeset

tisua funta. Ubaci raesteno u brzinu i krene Land Roverom prema

prokopu. Veliki dip skoi preko njegova ruba kao skija na padini i

sjuri se dolje ka dnu. Pad je bio ublaen pjeanom kosinom pa Land

Rover doe sebi i poskoi naprijed, ususret vodenoj bujici. Ona silovito

nahrupi preko haube i gotovo zavrti dip oko njegove osi, ali Johnnyju

poe za rukom okrenuti ga u prijanjem smjeru i jo jednom krene

prema naputenom buldoeru. Budui da je u predvianju takvih

mogunosti motor bio potpuno vodonepropustan, Land Rover je sada

bez potekoa napredovao podiui na bokovima dva visoka mlaza

vode. Ali njegov zamah gubio je snagu postupno kako je druga voda

nasrtala na njega. Zatim iznenada cijela pjeana brana popusti pred

uspjenjenim bijesom i Atlantik zagospodari. Visoki val zelene vode koji

se sruio u prokop pogodio je Land Rover prevrnuvi ga i odbacio

Johnnyja daleko u uskljualu vodu koja je odnosila prevrnuti veliki

dip, s etiri kotaa okrenuta u zrak kao u znak predaje. Johnny

potone, ali se odmah vrati na povrinu. Plivajui i hodajui

istovremeno, bacan od uskljuale vode, vukao se prema otoku od utog

elika. Jo se jedan val srui i on ponovo potone. Na trenutak nae

uporite, zatim opet bude odvuen. No iznenada se ipak nae na

buldoeru i pone se verati prema vozakom sjeditu. Iskaljavajui i

bljujui slanu vodu, stavi ruke na upravlja. Prikovan tamo dolje, za

tvrdu stjenovitu podlogu prokopa, buldoer je sa svojih dvadeset i est

tona teine nepomino srastimice stajao unato vode koja se obruila

na njega grizui ga za gusjenice. Vida zamagljena od slane vode i suza,

Johnny provjeri na tren plou s instrumentima: pritisak ulja i obrtaji

bili su u redu, visoko iznad njegove glave ispuna cijev pone isputati

20

plavkasti dim. On opet zakalja. Slana voda iz eluca popela mu se do

grla u toplom i ukom mlazu, ali on naglo dadne gas, otpusti kvailo i

gurne naprijed polugu. Zadivljujue velik stroj krene gurajui gotovo s

prezirom vodu u stranu. S boka nije imao prepreka, ali iza njega more

je izlijevalo jo vode u prokop. Val se srui na njega i Johnny se sav

protrese, poput panijela, zatim pogleda iza sebe u potrazi za

spasonosnim izlazom. Tada, zadrhtavi od iznenaenja, ugleda

Staroga. Mislio je da je etiri stotine milja daleko, u Cape Townu, no

evo ga tamo gore, na rubu jarka, bijele kose koja se sjajila poput

svjetla svjetionika. Nagonski usmjeri buldoer prema njemu

napredujui kroz uskljualu vodenu stihiju. Stari je u meuvremenu

vodio manevar drugih dvaju buldoera. Dao ih je smjestiti na sam rub

prokopa, dok je s kamiona s opremom parkiranog pod stjenovitom

liticom jedna skupina Ovamboa izvlaila i rastezala veliki lanac.

Posrtali su pod teinom i svakim korakom propadali u pijesak sve do

glenja. Stari ih je tjerao nalozima koji su bili rika, ali rijei su se

gubile nadjaane tutnjavom dizela, zavijanjem vjetra i hukom mora.

Naposljetku se okrene prema Johnnyju. Stavivi ruke na usta, vikne:

"Prii! Dobacit u ti lanac!" Johnny dade znak da je shvatio i kad je

sljedei val nasrnuo i protresao divovski stroj, on zgrabi komande i po

prvi put osjeti da motor posustaje: voda mu je stigla do srca, premda je

bio vodonepropustan. Johnny se napokon nae u podnoju strme

padine od uta pijeska visoke dvadeset stopa i skoivi na haubu,

pone se s mukom uspinjati ususret Starome. On je stajao na samom

rubu drei na ramenima kraj lanca smotan u omu. Bio je pognut

pod teinom i kad je krenuo naprijed, pijesak mu se izmrvio pod

nogama i on sklizne dolje niz stvoreni odron tonui do struka u pijesak

dok je veliki lanac plazio za njim. Procijenivi prvo silinu vode, Johnny

skoi dolje da mu pomogne. I tako, dok ih je voda bacala i udarala,

zajedno odvukoe lanac do buldoera. Stari vikne: "Privrsti ga za

ralicu!" Omotae lanac oko velikog elinog kraka. Johnny vikne:

"Viticu!" Dok je Stari odvezivao ue kojim mu je o struku bila privezana

elina vitica, on pogleda prema odronu pijeska koji se prijetei nadvio

nad njih. "Kriste!" Johnnyju se otme tihi usklik: more je podrivalo i

njega. Podrhtavao je mrvei se nad njima i samo to nije popustio i

prekrio ih. Stari mu doda ogromnu viticu pa on utrnulim prstima

pone njome osiguravati kraj lanca. Morao je provui veliku kuku kroz

dvije karike i potom je zatvoriti uglavljujui je u leite: Heraklova

muka u tim uvjetima, dok su mu se valovi prelijevali preko glave, dok

21

mu je razjarena voda upala lanac iz ruke, a odron pijeska prijetio da

e svaki as kliznuti i zatrpati ih. Dvadeset stopa iznad njih Johnnyjev

je predradnik nespokojno pratio to rade, spreman da dvama

buldoerima na ekanju naredi da svim svojim udruenim snagama

povuku lanac. Kuka vitice zatvori se nakon pet est pokuaja i sve je

napokon bilo spremno da se buldoerima izda zapovijed da ponu vui.

Dajui Starome znak glavom, Johnny vikne: "Ok! Mogu poeti vui!"

Stari podigne glavu i rikne u smjeru odrona. "Vuci!" Predradnik

odgovori potvrdnim znakom. "Ok!" Njegova glava nestala je onstran

ruba kad je potrao prema buldoerima. U tom trenutku jedan visoki

val udari u lanac. Taj je trzaj bio dovoljan da uklijeti lijevi Johnnyjev

kaiprst izmeu dvije karike. Stari uoi izraz njegova lica, zatim

primijeti kako se trza u uzaludnom pokuaju da se oslobodi. "to se

dogodilo?" U tom trenutku voda se povue, nudei trenutak primirja, i

Stari je mogao vidjeti to se zbilo. Priao je posrui kako bi mu

pomogao, ali s vrha je doprla mukla tutnjava motora i lanac se poeo

micati krivudajui i plazei uz procijep poput zmije. Stari stigne do

Johnnyja i zgrabi ga za ramena kako bi ga pridrao. Meusobno se

pridravajui, gledali su uasnuto zarobljenu Johnnyjevu ruku. Potom

se lanac uz trzaj zategne i kao noem odsjee mu kaiprst. Uas ikne

crveni mlaz i Johnny padne unazad, u zagrljaj Staroga, dok se velika

uta masa buldoera polako uspinjala gore uz kosinu, tono iznad

njihovih glava. Svaki se as mogao sunovratiti i zgnjeiti ih. Stoga,

iskoristivi trenutak kada se voda povukla, Stari odvue Johnnyja van

putanje buldoera. Johnny je pritisnuo ranjenu ruku na grudi, ali

crveno ikljanje i dalje je bojalo vodu svuda uokolo. Zatim vie nita

nije vidio jer je potonuo. Slana voda ula mu je u usta i na kraju u

plua. Uini mu se da e se utopiti i osjeti kako ga snaga naputa. Ali

vratio se na povrinu i premda su ga oi pekle, vidio je da je sjajan i

mokar buldoer s kojeg se cijedila voda stigao ve do polovice pjeane

kosine. Trenutak potom osjetio je zagrljaj Staroga, koji ga je stiskao

rukama oko grudi, i opet je potonuo. Na kraju mu tama obuze oi i

mozak i on joj se prepusti. No iznenada se mrak raspri i oi opet

progledaju: bio je ispruen na obali, na suhome pijesku, i prvo to je

ugledao bio je Stari prignut nad njim, njegovo izborano, izbrazdano lice

s podonjacima i bijela mokra kosa jo sljepljena na elu.

Nerazgovijetno upita: "Jesmo li uspjeli?" Stari mu odgovori: "Da. Izvukli

smo ga." Ustao je, poao prema dipu i otiao, prepustivi da se za

Johnnyja pobrine predradnik. Nasmija se prisjeajui se sada toga.

22

Makne ljevicu s upravljaa i polie sjajni batrljak kaiprsta. "Svakako

je vrijedilo jednog prsta." Promrmljao je na glas i nastavio polagano

voziti drei na oku putokaze. Zatim se nastavi smijeiti, osjeajui se

sada bolje i gotovo razdragano maui glavom prisjetivi se razoaranja

i nezadovoljstva koje je doivio kad je vidio Staroga kako se udaljava,

kako ga naputa tamo na obali. Nije dakako oekivao da mu osloni

glavu na rame, da mu grcajui iskae svoju zahvalnost i da ga plaui

zamoli za oprost zbog svih onih godina proivljenih u tjeskobi i samoi.

Ne, zapravo je oekivao mnogo vie. Nakon putovanja od tristo

kilometara dipom, nou, kroz pustinju do najblie bolnice kako bi mu

zalijeili i povili batrljak, sljedee je jutro bio opet na poslu kako bi

nadgledao dolazak prvog tovara ljunka s obale. U njegovoj odsutnosti

ljunak je bio prosijan kako bi se uklonio otpad i veliko kamenje, zatim

je proputen kroz blatnu silikonsku smjesu kako bi na povrinu

isplivao sav materijal specifine teine ispod 2,5 i, napokon, ono to je

preostalo proslijeeno je do rvnja ili mlina s kuglama. On se sastojao

od jednog dugog elinog cilindra u kojemu su bile eline kugle

veliine bejzbolskih loptica: okretanjem cilindra one su mrvile i

pretvarale u prah sve predmete tvrdoe manje od 4 stupnja Mohsove

ljestvice. Sada je od svog ljunka otetog moru ostao samo tisuiti dio i,

ako je bilo dijamanata, morali su se nalaziti upravo u tom ostatku.

Kad je stigao do barake od drva i lima na vrhu okomite litice, u kojoj je

bilo postrojenje za odvajanje, Johny se jo osjeao pomalo oamueno

zbog manjka sna i djelovanja anestetika. Bilo mu je udaralo uporno i

ritmino poput svjetionika, oi su bile crvene, a obrazi pokriveni

gustom crnom kuinom. Stane pored stola s masti koji je sam

ispunjavao pola barake. Lagano je teturao dok je, gledajui uokolo,

pratio pripreme: velika bava na kraju stola bila je napunjena

koncentratom dijamantnog ljunka, ploe su bile namaene i ljudi su

ve bili spremni. "Kreni!" Kimanjem glave zapovijedio je predradniku,

koji odmah povue polugu. Stol se pone tresti kao drhtavi starac.

Stol se sastojao od niza blago nakoenih metalnih ploa pokrivenih

debelim slojem tamno ute masti, na koje se iz bave na kraju stola

koji je podrhtavao stala sada izlijevati mjeavina vode i ljunka, iji je

tok i gustou predradnik paljivo regulirao i koja se odmah poela

razlijevati poput melase, pretaui se s jedne ploe na drugu sve do

bave za otpad na drugom kraju stola. Dijamant se, poznato je, ne da

smoiti, ve uronjen u vodu i proliven njome ostaje suh. Sloj masti na

metalnoj ploi takoer ne zadrava vodu pa tako mokri ljunak, voen

23

vibracijama i nagibom stola, klizi po njemu, dok se dijamant u dodiru

s masti zalijepi za plou, kao napola posisani bombon za dlaice

vunene deke. U tom trenutku nemira i uzbuenja imao je osjeaj da

njegov umor nestaje, a ak je i bol u batrljku bio zaboravljen. Oi i sve

njegovo bie usredotoili su se na taj uti i sjajan sloj masti. Dragulji

teine manje od karata i bortovi, to jest crni industrijski dijamanti,

nisu vidljivi na stolu jer ih skriva odve brzo titranje stola i ustreptali

protok drugog kamenja. On je bio tako duboko zagledan u stol da je

prolo nekoliko sekunda prije no to je uoio da mu netko stoji uz bok.

Naglo okrene glavu. U svom tipinom poloaju, uspravan i rairenih

nogu, Stari je stajao tamo pored njega. Ali nakon to je prvo tu masu

pored sebe tjelesno osjetio kao drhtaj koji mu je proao tijelom, sada je

osjetio drugi drhtaj, ovoga puta uzbune. A to ako taj protok ljunka

ne da rezultata? Hitno su mu trebali dijamanti, i to kako mu nikada

nita u njegovu ivotu nije trebalo. Promotrio je vibrirajue namaene

ploe u potrazi za kamenom koji bi mu vratio potovanje Staroga, ali

usitnjeni ljunak proticao je ne ostavljajui tragova na stolu pa njega

obuze panika. Ali upravo tada s druge strane stola predradnik krikne i

pokae rukom. "Eno ga tamo!" Njegov pogled pomakne se odmah

prema kraju stola i tamo, ba ispod vodopada koji se sputao iz bave,

vrsto usidren dok je bezvrijedni ljunak tekao dalje, bio je jedan

dijamant dopola utonuo u mast od vlastite teine. Kamen od nekih pet

karata koji je zablistao uto i ivo poput divlje ivotinje koja se opire

zarobljenitvu. Ispusti lagani uzdah i krajikom oka baci pogled na

Starog koji je ravnoduno, bezizraajno gledao stol. Morao je osjeati

poglede na sebi, ali svejedno nije okrenuo glavu. Naposljetku je

Johnnyjev pogled bio opet neodoljivo privuen na stol. udnovatom

podudarnou upravo je u tom trenutku jo jedan dijamant iz bave

pao ravno na drugog uronjenog u mast. Kad dijamant udari u drugi

dijamant, odskoi kao loptica za golf na asfaltu. I uistinu, drugi

dijamant, lijep i velik kao kotica breskve, udari u prvoga i odskoi

visoko. Njemu i predradniku, zadivljenima ljepotom te poskakujue

kapljice koncentrirane i krute suneve svjetlosti, otme se smijeh. On

isprui zdravu ruku i uhvati ga u zraku dok je padao. Protrlja ga meu

prstima, uivajui u ljepljivom osjeaju, zatim se okrene i prui ga

Starome. On pogleda kamen i zadovoljno kimne glavom u znak

odobravanja, zatim pomakne orukvicu jakne i baci pogled na runi sat.

"Kasno je, moram se vratiti u Capetown." "Neete ostati do kraja

protoka ljunka, gospodine?" On sam osjeti nemir u vlastitu glasu.

24

"Poslije bismo mogli neto zajedno popiti." Netom to je to izrekao, sjeti

se da Stari mrzi alkohol. Stari odmahne glavom. "Ne. Moram se vratiti

do veeri." Zatim ga pogleda ravno u oi. "Zna, sutra popodne Tracey

se udaje i ne mogu izostati." I nasmijei se stalno ga netremice

gledajui. Nitko na svijetu nije bio u stanju protumaiti znaenje

osmjeha na tim usnama... jer nikada nije bilo njegovog odgovarajueg

odraza u oima. "Nisi znao?" Jo uvijek se smijeio. "Mislio sam da si

dobio poziv." Izae iz kolibe i poe prema dipu koji ga je ekao na

suncu kako bi ga odveo do sletne staze utabane meu pjeanim

dinama. Te su mu noi bol u ruci i rijei Staroga oduzele san koji je

oajniki trebao. U dva odbaci pokrivae i upali svjetiljku pored

lealjke. "Rekao je da sam pozvan i, tako mi Boga, otii u." Vozio je

cijeli preostali dio noi i cijelo sljedee jutro. Prvih tristo kilometara

vozio je pjeanim i kamenitim putem, a u zoru je napokon stigao do

asfaltirane ceste i krenuo na jug preko prostrane visoravni i gore, kroz

planine. Bilo je ve podne kad je ugledao zdepasti oblik planine Stol

koji se ocrtavao na nebu iznad grada izraslog u njenom podnoju.

Smjesti se u hotelu Vinevard i otri gore u sobu da se okupa, obrije i

presvue. Drvored stare kue bio je pun luksuznih automobila, a drugi

su bili parkirani vani, s obje strane ulice, ali on je uspio pronai mjesto

za pranjavi Land Rover. Proe kroz bijela eljezna vrata i prijee

zelenu tratinu. Iz kue su kroz otvorene balkone salona dopirali

glazba, glasovi i smijeh. Ue na pokrajnja vrata. Gosti su se tiskali ak

i po hodnicima pa si on prokri put traei meu mukarcima koji su

gestikulirali i naglas priali i enama koje su se smijale barem jedno

poznato lice. Na koncu ga nae. "Michaele." Michael Shapiro se okrene,

prepozna ga i na njegovu se licu odmah pojave zadovoljstvo i

iznenaenje, ali prije svega uzbunjenost. "Johnny. Kakvo zadovoljstvo

vidjeti te." "Je li obred ve gotov?" "Da, a i govori, hvala Bogu." Michael

ga uhvati pod ruku i povede ga ukraj. "Dopusti da ti pribavim au

ampanjca." Dade znak jednom konobaru i stavi mu kristalnu au u

ruku. Johnny prije no to e otpiti, promrmlja: "Za nevjestu." "Stari

zna da si ovdje?" Pitanje je zapalilo Michaelove usne i kad je on

kimnuo glavom, Michaelov izraz lica postane zamiljen. "Kakav je,

Michaele? Mu?" "Kenny Hartford?" Michael se zamisli. "U redu,

vjerujem. Lijep momak pun novca." "Kako zarauje kruh?" "Tatica mu

je ostavio veliki hljeb, ali da bi ubio vrijeme, radi kao modni fotograf."

Na to se on namrgodi. A Michael se namrti. "U redu je, Johnny. Stari

ga je briljivo odabrao." "Stari?" Vilica mu postade izraenija. "Svakako,

25

ta poznaje ga, zar ne? Ne bi nikada drugome prepustio da donese

neku vanu odluku." On utke ispije ampanjac dok ga je Michael

nemirno promatrao. "Gdje je ona? Jesu li ve otputovali?" "Ne. Jo su

tamo, u salonu." "Hvala, Michaele. Idem estitati mladenki." "Johnny."

Michael ga uhvati za lakat. "Ne ini gluposti... molim te." Na vrhu

mramornih stuba Johnny zastane: salon pod njim bio je pun parova

koji su plesali i glazba je snano i veselo odzvanjala. Mladenka i obitelj

sjedili su za stolom s druge strane salona. Benedict van der Byl prvi je

primijetio Johnnyja. Pocrvenio je i nagnuo se kako bi neto priapnuo

Starome, potom je napravio pokret kao da e ustati. Stari zadri sina

rukom na ramenu i njemu Johnny uputi iroki osmijeh. Tada sie

stubama i probije se kroz parove koji su plesali. Tracey ga jo nije bila

vidjela, razgovarala je s nekim mladiem plave valovite kose s licem

gospodiia koji je sjedio pored nje. "Bog, Tracey." Ona okrene glavu,

ugleda ga i zadri dah. Bila je ljepa no to se sjeao. Gotovo mucajui,

odgovori: "Bog, Johnny." "Hoe plesati?" Problijedi i pogledom potrai

Staroga, ne supruga. Velika bijela i sjajna griva kimne u znak privole

koju joj je otac dao pa ona ustane. Uspjeli su napraviti samo krug prije

no to je orkestar prekinuo. U meuvremenu je on, koji je imao na

pameti najmanje stotinu stvari koje joj je elio rei, ostao nijem. Sada

kad je orkestar prekinuo, prilika je propala. Tada joj u tih nekoliko

trenutaka koji su jo preostajali na mah ree: "Nadam se da e biti

sretna, Tracey. No bude li ti trebala pomo... uvijek, u svakoj prigodi,

dotrat u. Obeavam ti." "Hvala." Glas je bio promukao i na trenutak

ona je opet bila nalik djevojici koja je one noi plakala. Odvede je do

mua. To je obeanje bio dao prije pet godina i sada je doao u London

da bi ga odrao. Zgrada na broju dvadeset i tri u ulici Stark bila je

dvokatnica uska i visoka proelja. Parkira pred njom. Bio je ve mrak i

na oba su kata svjetla bila upaljena. Ostane sjediti u Jaguaru:

iznenada je osjetio neku odbojnost da pree preko praga, osjeao je da

je Tracey tamo, u toj kui, ali je takoer osjeao da stvar nee biti

ugodna. Na trenutak se prisjeti njena lika koji je jo uvijek uvao u

sjeanju, lik mlade i lijepe Tracey u bijeloj svilenoj vjenanoj haljini, pa

nakon toga izae iz auta i uspne se ulaznim stepenicama. Spremao se

pokucati kad je s iznenaenjem primijetio da su vrata samo pritvorena.

Otvori ih gurnuvi ih i nae se u malom dnevnom boravku ureenom s

izuzetnim enskim ukusom. Prostorija je bila u neredu, jedna je

zavjesa bila otrgnuta i prostrta po tlu, a na nju su bile nabacane knjige

i razne druge stvari. Slike su bile poskidane sa zidova i skupljene na

26

hrpu kako bi bile odnesene. Uzme jednu knjigu i otvori je. Na prvoj je

strani bilo rukom ispisano ime: Tracey van der Byl. Zauje koraanje

niz stube pa odbaci knjigu na gomilu. Niz stube se sputao neki

ovjek. Imao je na sebi prljave hlae od zelenog samta, kone

podstavljene izmice i stari kaput vojnikog kroja ukraen pletenim

pozlaenim pervazom. Preko ruke nosio je hrpu enskih haljina. Kad je

ugledao Johnnyja, naglo je stao i stisnuo crvenkaste usne u priglupi

izraz uenja. Pod razbaruenim pramenima plave kose oi su bile

plamene i sjajne. "Zdravo." Johnny se uljudno nasmijei. "to je,

selidba?" Polagano se pribliio neznancu i ne trepnuvi odmjerio ga je

od glave do pete. Iznenada, s gornjeg kata zauje se jauk koji odjekne

dolje niz stube. udan jauk, niti bola niti neeg drugog, gotovo dahtaj,

poput isputanja pare iz cijevi, jedva ljudski. Johnny se ukoi, a ovjek

na stubama baci uznemiren pogled iza sebe. Johnny tiho upita: "to si

joj napravio?" Glas nije bio prijetei. "Nita. Ba nita. Samo se

puknula. Runo se puknula." ovjek se uznemireno pourio s

odgovorom. "To joj je prvi put da je uzela trip." "A ti si se u

meuvremenu dao na veliko spremanje, je li tako?" Johnnyjev glas bio

je jo uvijek smiren. "Duguje mi brdo love, a nema ni centa. Obeala je,

ali nije u stanju odrati." Johnny nastavi: "Oh. To je onda isto druga

stvar. Mislio sam da isti kuu." Stavio je ruku u dep i izvadio

novanik. Pokae snop novanica. "Ja sam joj prijatelj. Koliko ti

duguje?" "Pedeset funta." Vidjevi novac, ovjeku su zasjale oi. "Dao

sam joj na kredit." Johnny izbroji deset novanica od pet i prui mu ih.

ovjek odloi hrpu haljina na rukohvat i urno sie niz posljednje

stepenice. "Jesi li joj ti prodao dop? Trip?" ovjek zastane na korak od

njega i sumnjiavo ga pogleda. "Hajde, daj." Johnny se nasmijei.

"Nismo djeca. Znam kako idu te stvari." Ponudi novanice. "Jesi li joj ti

nabavio drop?" U odgovor ovjek se nasmijei i potvrdno kimne,

ispruivi ruku prema novcu. Johnny mu tada naglo drugom rukom

zgrabi tanko zapee i okreui ga oko njegove osi, savije mu ruku na

lea. Vrati novac u dep i gurne ga uz stepenice. "Idemo pogledati?" Na

eljeznom krevetu bio je duek, a preko njega je bio prostrt sivi vojniki

pokriva. Tracey je sjedila na njemu prekrienih nogu. Imala je na sebi

samo tanke pamune gaice, a neuredna kosa koja nije bila sjajna kao

inae sizala joj je do struka. Ruke prekriene na grudima bile su tanke

i bijele poput krede. Lice je bilo boje zemlje, a pod sirovom svjetlosti

gole arulje koa kao da je bila prozirna. Ljuljala se gore dolje jaukajui

tananim glasom dok se u ledenoj sobi dah pretvarao u paru. Ali ono

27

to je naroito potreslo Johnnyja, bile su oi. Bile su ogromne, preko

mjere poveane i upale u podonjake tamne poput modrica. Zjenice su

bile iroke i sjajne, blistale su kao neobraeni dijamanti. Te sjajne

zelene oi piljile su u Johnnyja i neznanca koji su zastali na pragu, a

onda se iznenada jauk pretvorio u krik. Zatim uslijedi muk, a ona se

presamiti pokrivi si lice i oi rukama. Johnny promuca: "Tracey.

Boe,Tracey!" Otimajui se, ovjek prostenja: "Oporavit e se. Bit e

kao nova. To joj je prvi put. Oporavit e se." "Doi ovamo." Johnny ga

je izvukao van iz sobe zatvorivi nogom vrata za sobom. Gurne ovjeka

na zid. Lice mu je bilo blijedo i napeto, a pogled beutan, ali progovori

smireno, snoljivo, kao da neto objanjava djetetu: "Sad u ti nanijeti

bol. Veliki bol, to vei mogu a da te ne ubijem. Ne zato jer mi se to

dopada, nego zato jer ova djevojka meni neto znai. Zato u uiniti

sve da se, kad ubudue odlui dati otrov nekoj djevojci, sjeti ovoga

to u ti sada napraviti." Ljevicom ga je drao priklijetena za zid, a

desnicom je udario ciljajui malo ispod rebara kako bi mu rastrgao

miie stomaka. Prve tri ili etiri ake udarile su previsoko i zaulo se

kripanje i pucanje rebara. Kad se povukao i pustio ga, ovjek se

stropotao licem na dolje i on ga je u padu udario po ustima izbivi mu

nekoliko zubi i razbivi mu usne njene poput cvjetnih latica. ovjek je

proizveo buku pa Johnny ode u Traceynu sobu provjeriti nisu li je

moda uznemirili: jo je uvijek bila presamiena naprijed i ritmino se

ljuljala gore dolje. Potrai kupaonicu i navlai maramicu kako bi

obrisao krv s ruku i prednjice kaputa. Zatim se vrati u hodnik i sagne

nad ovjeka bez svijesti da bi mu opipao bilo. Otkucaji su bili jaki i

pravilni. Osjeti olakanje, zatim odmakne ovjekovo lice od lokve krvi

pomijeane s rigotinom kako se ne bi uguio u njoj. Vrati se kod

Tracey pa je, premda se divlje otimala, umota u prljavi vojniki

pokriva i odnese na rukama do Jaguara. Ona se napokon primirila i

sjedila je tamo, na sjeditu od crne koe, nepomino kao usnula

djevojica dok ju je on sa svih strana zavijao u pokriva. Naposljetku

se vratio u kuu. Nazvao je hitnu slubu, dao adresu i odmah spustio

slualicu. Stigavi u Dorchester, ostavio je Tracey u autu i otiao

porazgovarati s vratarom. Nakon nekoliko minuta prebace je u

invalidskim kolicima do apartmana na drugom katu koji je imao dvije

spavae sobe. Petnaest minuta kasnije stigao je lijenik. Kad je i on

otiao, Johnny se okupa i nakon toga s aom Chivasa u ruci ode u

Traceynu sobu i stane uz njeno uzglavlje. to god da joj je lijenik dao,

djelovalo je: spavala je ispruena, blijeda i mrava, no svejedno jo

28

uvijek lijepa, a tu krhku i udnu ljepotu tamni podonjaci nisu

izobliavali, ve su je gotovo isticali. Sagne se da bi joj razmaknuo

kosu s obraza i na ruci osjeti lagan i topao dah. Osjeti za nju, kako

nikada prije nije osjetio ni za koga na svijetu, beskrajnu njenost iji je

intenzitet iznenadio i njega samoga. Jo se vie sagne i lagano joj

dodirne usne svojim usnama: bile su suhe i ispucane. Gotovo bijele.

Grube poput staklenog papira. Uspravi se i ode do naslonjaa

nasuprot krevetu. Baci se umorno u njega i pone pijuckati whisky sve

dok ne osjeti kako mu se iz stomaka die val topline koji mu odmah

opusti napete miice. Nastavi gledati to blijedo i iscrpljeno lice.

"Nalazimo se u gadnoj neprilici. Oboje." Rekao je to naglas i opet

osjetio kako ga obuzima bijes. Nekoliko dugih minuta taj bijes nije

nalazio cilj, a zatim se malo pomalo usredotoio na jednu odreenu

toku. Po prvi put u svome ivotu bio je bijesan na Staroga. Okrenut

prema djevojci u krevetu ree: "On te doveo do ovoga. A i mene."

Reakcija je bila trenutana, odanost je ve bila postala sastavni dio

njegova bia. Uvijek se trudio vjerovati da je Stari u svojim spletkama

pravedan i mudar premda, to se njega ticalo, tu pravednost nije

nikada imao prilike iskusiti. Ali smrtnici nikada ne sumnjaju u svemo

bogova. Razjaren vlastitom izdajom, poeo je u ivom svjetlu razbora

prosuivati djela Staroga i njegove porive. Zato je, na primjer, poslao

Michaela Shapira da mu ponudi povratak kad je bio u pustinji?

Michael mu je objasnio: "Stari te hoe u Cape Townu, Johnny.

Benedict nije dorastao. Povjerio mu je ured u Londonu, to je neka

vrsta izgnanstva, i sada je odabrao tebe da vodi tvrtku. Tracey nema, i

ona je s muem u Londonu, pa zato Stari misli da je uputno vratiti te u

Cape Town." Michael je tada uoio njegovu radost, premda dobro

zatomljenu, pa je nastavio: "Moda govorim nepromiljeno, ali za mene

je van der Byl doista udan svat. Osobit, ako ne drugo. Znam to

osjea za njega, Johnny, jer nikada mi nita nije promaklo... ali ti si

sada u prilici da ini ono to hoe, i to za svoj raun. Mnoge bi te

tvrtke htjele..." Uoio je promjenu izraza njegova lica i prekinuo se.

"Ok, Johnny, kao da nisam nita rekao. Govorio sam tako jer sam ti

sklon." Razmiljajui sada o tome, taj Michaelov savjet na koncu konca

nije uope bio neutemeljen. No, svakako, on je sada bio predsjednik

uprave Van Der Byl Diamondsa, ali zato nije bio nita blii Starome no

to je bio prije. Da, ivio je pod planinom koja je bila neosvojiva i on se

nije uspio uspeti ni njenim najblaim strminama. U Cape Townu ga je

doekala ista samoa kao u pustinji te je stoga bio lak plijen za pipke

29

prve privlane ene koju je sreo. Ruby Grange bila je visoka i tanana, s

kosom boje koja se kod dijamanta naziva Second Cape, to jest boje

sunca gledanog kroz kristalnu au punu ampanjca. Sada je

razmiljao o vlastitoj naivnosti, o lakoi kojom se dao upecati i estini

kojom si je namaknuo omu na vrat. Ruby je pokazala svoje pravo lice

tek nakon vjenanja, iskazujui hladnu i duboku gramzivost,

neutaivu ed za simbolima i materijalnim posjedovanjem, te takvu

posvemanju i krajnju samoivost da je on u svakoj takvoj prigodi

jedva uspijevao povjerovati vlastitim oima i uima. Mjesecima je

odbacivao tu rastuu izvjesnost, sve dok vie nije bilo mogue poricati

oiglednost, i tada je to bijedno i sebino stvorenje koje je oenio poeo

promatrati s prezirnim zaprepatenjem. Stoga se sve vie udaljavao od

nje, posveujui sve svoje snage Van Der Byl Diamondsu. To je, dakle,

bio njegov ivot: jedna potpuno prazna stvar, dokraja izdubena rukom

Staroga. Po prvi je put ustanovio da sumnja kako bi to mogla biti

dobro sraunata i sadistika osveta Staroga za neduno djelo jednog

ne jo dokraja sazrijelog momka. Gotovo kao da pokuava umaknuti

tim odve stranim, nepodnoljivim mislima, zaspi i aa mu isklizne

iz ruke. Jacobus Isaac van der Byl sjedio je u konom naslonjau, a

pred njim je bio zaslon za oitavanje radiolokih nalaza. Strah je

poremetio njegove granitne crte lica, inei ih pod gustom bijelom

grivom jo dubljima i mlohavijima, i premda su jo uvijek bile

prepoznatljive, ipak su bile pomalo promijenjene. Strah mu je bio i u

oima te se komeao pod povrinom, u ta dva plava zdenca, kao neko

sluzavo vodeno stvorenje. Dakle, s tim strahom u sebi, koji ga je skroz

ukrutio i ukoio mu sve udove, gledao je sada nejasne sjenke na

osvijetljenu zaslonu. Specijalist mu je u meuvremenu govorio tiho, s

odmakom, kao da dri predavanje u svojoj uionici: "...obavija prsnu

lijezdu, evo ovdje, i iri se preko dunika." Vrh zlatne olovke slijedio je

sablasni oris tamo na zaslonu. Stari je s mukom gutao. Dok je sluao,

inilo mu se da mu se ta boletina nadima u grlu pa mu i njegov

vlastiti glas odzvoni u uima promuklo i nerazgovijetno kad upita:

"Dade li se operirati?" Specijalist prekine objanjavanje i baci pogled

na kirurga s druge strane pisaeg stola. Razmijenie urotnike

poglede. Stari se okrene u naslonjau i pogleda kirurga. Grubo upita:

"No?" "Ne." Kirurg odmahne glavom, ali kao da se ispriava. "Sad je ve

prekasno. Da ste..." "Koliko? Koliko vremena?" Staroga objanjenja

nisu zanimala. "est mjeseci. Ne vie." "Jeste li sigurni?" "Da." Stari

zabije bradu u grudi i zatvori oi. U prostoriji je vladao potpuni muk

30

dok su kirurg i specijalist s mjeavinom profesionalnog zanimanja i

ljudksog saaljenja prisustvovali mirenju Jacobusa Isaaca van der Byla

s vlastitom smrtnom presudom. Na kraju je Stari otvorio oi i polagano

ustao. Pokuao se nasmijeiti, ali se osmjeh nije zadrao dugo na

usnama. Poprativi svoje rijei tom novom promuklou, proguna:

"Hvala, gospodo. Sada me, molim vas, ispriajte jer u ovom asu imam

mnogo stvari koje trebam srediti." Doe do Rollsa to je ekao pred

ulazom. Hodao je polako, gotovo vukui noge, i voza mu je jurnuo

ususret, ali je on odmah odgurnuo pruenu mu ruku i uao sam u

auto. Michael Shapiro ekao ga je u radnoj sobi velike kue. Odmah je

primijetio promjenu i dignuo se iz naslonjaa u kojemu je sjedio. Stari

je stajao na pragu: njegovo tijelo izgledalo je zgreno i smanjeno. "est

mjeseci. Dali su mi est mjeseci ivota." Ode do pisaeg stola i baci se

u naslonja iza njega. "Nakon svih novaca koje su mi uzeli." Rekao je

to kao da je oekivao da si je kupio drugi ivot, a da su ga oni prevarili.

Opet je zatvorio oi i kad ih je ponovo otvorio, u njima zaiskri bljesak

zlobe, a lice mu poprimi izraz koncentrirane prepredenosti. "Gdje je?

Jo nije stigao?" "Jest, zrakoplov je stigao jutros u devet. Sada je u

uredu." Michael je bio iznenaen i osupnut, bio je to prvi put da vidi

Staroga bez krinke. "A djevojka?" Od razvoda je vie nije zvao 'ki'.

"Johnny ju je smjestio u jednu privatnu kliniku." "Jeftina droljica."

Stari ju je potiho osudio, a Michael je zatomio prosvjed prije no to mu

je stigao do usana. "Uzmi blok, mora pisati." Gutne, hrapavo. Odmah

potom nastavi, i to zazvui kao prijetnja. "Vidjet emo. Vidjet emo!"

Lijenik je ve bio u zrakoplovnoj luci. "Povjeravam ti je, Robine. Izlijei

je i udebljaj. Puna je droge do trepavica i vjerojatno ne jede ve mjesec

dana." U Traceynim oima upali se prva iskra ivota: "Gdje to misli..."

Johnny je preduhitri: "U kliniku. I koliko god vremena bude potrebno."

"Ja ne..." "Ma zaboravi 'ja ne'." Podupirui je, on pod jednu a Robin

pod drugu ruku, otprate je sve do parkiralita dok je ona jo uvijek

slabano prosvjedovala. "Hvala, Robine, stari prijatelju, napravi joj

jednu dobru generalku." "Vratit u ti je kao novu." Nakon tog obeanja

Robin krene. On je stajao jo nekoliko trenutaka gledajui golemi

nezgrapni obris planine - ceremonija dobrodolice kui bila je svedena

na to - i nakon toga uputio se do Mercedesa u garai zrakoplovne luke.

Bio je neodluan hoe li doma ili u ured. Odlui da zasad nema volje

suoiti se s Rubynim ispitivanjem pa izabere ured. U svojoj privatnoj

kupaonici imao je uvijek istu koulju, pored pribora potrebnog za

brijanje. Tek to je proao kroz kristalna vrata luksuznog ulaza u

31

sjedite uprave Van Der Byl Diamondsa, jurnue na njega kao roj

muiteljica. Dvije draesne slubenice zapoee u zboru svoje

cvrkutanje: "Oh, gospodine Lance, imam ovdje cijeli snop poruka."

"Oh, gospodine Lance, vaa ena..." Suspreui korak da ne bi poeo

trati, gotovo je stigao do vrata svog ureda kad je tajnica Staroga kao iz

zasjede iskoila vani, iza one svoje ploe od neprovidna stakla.

"Gospodine Lance, gdje ste dovraga bili? ef vas cijelo vrijeme trai."

Ona prene Lettie Pienaar, njegovu osobnu tajnicu: "Gospodine Lance,

hvala nebesima, vratili ste se!" On stane i digne ruke u znak predaje.

"Jedna po jedna, djevojke. Imamo vremena, ne paniarite." To izazove

provalu cvrkutanja skupine slubenica i otjera van der Bylova psa

uvara iza ploe od neprovidna stakla podvijena repa. "to je doista

vano, Lettie?" Dok je iao prema svom pisaem stolu, upitao je

tajnicu. Zatim baci pogled na potu pa se, skinuvi kaput i otpustivi

kravatu, uputi u kupaonicu. Dok se on na brzinu brijao i tuirao,

Lettie ga je viui kroz otvorena vrata upoznala s posljednjim

novostima u poslovanju tvrtke i njegovim privatnim poslovima. "Vaa

je ena neprestance i uredno nazivala. Kad sam joj rekla da ste otili u

zaljev Cartridge, nazvala me laljivicom." Lettie naas uuti, a zatim,

dok je on izlazio iz kupaonice, upita: "Kad smo ve kod toga, gdje ste

bili?" "Nemojte sada i vi poeti." Nagne se nad pisai stol i preleti

pogledom po papirima koji su se na njemu nakupili. "Pozovite moju

enu, molim vas. Ne, priekajte. Vi razgovarajte s njom, recite joj da u

biti doma u sedam." Letti shvati da je skroz izgubila njegovu panju pa

izae iz prostorije. On se smjesti za pisaim stolom. Van Der Byl

Diamonds bio je neosporno u loim vodama. Unato njegovim

prosvjedima, Stari je malo pomalo bio povukao svoje rezervne fondove

kako bi ih uloio u druge poslove, u jednu tvrtku za trgovinu

nekretninama, u tvornicu konfekcije Van Der Byl Fisheries, u jedan

veliki projekt natapanja podruja oko rijeke Oranje. Blagajne su sada

bile prazne. Koncesije na obali u meuvremenu su stigle do kraja svog

kratkog, premda slavnog ivota: sada su doslovce radili rupe u vodi.

to se pak tie one u Huib Hochu, Stari ju je prodao Velikoj Kompaniji

radi brze dobiti, koja je potom odmah izmakla Johnnyjevu nadzoru.

Preostala je samo jedna koka koja nosi zlatna jaja, ali ih jo nije poela

nositi. Prije osamnaest mjeseci otkupio je dva nalazita na puini od

jedne tvrtke koja je na njihovom iskoritavanju prokockala vlastiti

opstanak. Drugim rijeima, uguila ju je vlastita neuinkovitost.

Vaenje dijamanata iz mora je otprilike osam puta skuplje i tee nego

32

vaenje iz nalazita na kopnu. Treba izvaditi ljunak s dna

nepredvidivog i neukrotivog mora pred Skeleton Coastom, natovariti ga

na splavi, dovui ih na neko sigurno mjesto, istovariti ih i zapoeti rad

na izdvajanju: to je bio postupak koji je slijedila propala tvrtka. Johnny

je pak skovao drukiji plan i nakon toga naruio jedan skroz

samodostatan brod. Mogao je ostati na puini, vaditi ljunak s dna i

obraivati ga, izbacujui opet u more sav otpadni ljunak jednakom

brzinom kojom ga je usisavao u svoju utrobu. Unutar oplate tog

vrstog oceanskog broda bilo je smjeteno sofisticirano, potpuno

automatizirano postrojenje za preradu, bila je potrebna jo samo

malobrojna posada i brod je mogao djelovati po svim vremenskim

prilikama osim tornada. Kingf isher se u tom trenutku nalazio u

brodogradilitu u Portsmouthu i njegova izgradnja bila je skoro gotova,

a probna vonja bila je predviena za poetak kolovoza. No financiranje

pothvata bilo je za njega prava mora. Stari nije odobrio ni najmanju

pomo, ako nije ak i bojkotirao poduhvat. Nikada o njemu nije govorio

bez ironinog smijeka na usnama i strogo je zabranio svako

ekonomsko ulaganje Van Der Byl Diamondsa, tako da je bio prisiljen

sam prikupiti dva milijuna funta van tvrtke. Kad ih je naao, vidio je

kako se na usnama Staroga opet javlja onaj smijeak. Kingfisher je

trebao biti u pogonu ve tri mjeseca i usisavati dijamante s dna mora,

budui da je s financijskog gledita projekt bio u cijelosti zasnovan na

dovretku broda unutar predvienih rokova. No radovi na ureenju

izazvali su ve tri mjeseca kanjenja i stoga je cijela graevina prijetila

ruenjem. Sjedei tamo, za pisaim stolom, Johnny se sada pitao kako

sprijeiti taj slom dok Kingfisher ne pone djelovati. Vjerovnici su

prijetili i pritiskali i da bi ih uutkao i primirio, on je sada mogao

raunati samo na svoj zanos. U tom trenutku nije mu preostalo drugo

no da zatrai odgodu plaanja na jo tri mjeseca. Podigne slualicu.

Sokolei se, izbacujui vilicu i gurajui aku u dep, ree: "Pozovite mi

Larsena u Credit