1
Koja mo preostaje ovjeku na umoru? Njegova posljednja volja. Isaac van
der Byl umire, a svojom e oporukom suprotstaviti svoga sina, Benedicta van
der Byla, i Johnnyja Lancea, svoga posinka. Njih su dvojica odrasli zajedno
kao braa, ali ih je otkrie dijamantne ile i stvaranje financijskog carstva
Van der Byl Diamonds dovelo na protivnike strane, sve do konanog
obrauna koji se odvija izmeu Londona i Cape Towna, izmeu pustinjskih
pjeanih oluja June Afrike i pobjenjelog ledenog valovlja junog Atlantika.
Kao u svim Smithovim pustolovinama, i u ovoj prevladavaju akcija i
dojmljiva karakterizacija likova.
Roman Lovci na dijamante ije se itanje nevoljko prekida. Romani Wilbura
Smitha prevedeni su na dvadeset i sedam jezika i prodani u vie od sto
milijuna primjeraka.
http://www.e-articles.mehttp://www.e-articles.me
http://www.e-articles.mehttp://www.e-articles.me
2
U Nairobi su stigli s tri sata zakanjenja i kad je napokon Boeing na
interkontinentalnom letu sletio u London, unato etiri dupla whiskyja
Johnny Lance je bio odspavao tek nekoliko kratkih tura, i to loe.
Osjeao se kao da su mu bacili aku zemlje u oi. Na kraju, nakon
zamornog pregleda putovnica, pojavio se u ekaonici meunarodne
zrakoplovne luke Heathrow loe volje. Londonski agent tvrtke Van Der
Byl Diamonds bio je tamo i ekao ga. "Ugodno si putovao, Johnny?"
On gunajui odgovori: "Kao da sam skoknuo do pakla." "Posluilo ti je
kao priprema." Agent se nasmija. Njih su se dvojica odavno znali i
svata su zajedno proivjeli. I Johnny se nasmija, no nevoljko. "Jesi li
mi sredio hotel i automobil?" "Dorchester i Jaguar." Agent mu prui
kljueve automobila. "A rezervirao sam ti i povratni let za Capetown.
Dva mjesta, sutra na veer u devet. Karte su na recepciji hotela."
"Bravo." Johnny gurne kljueve Jaguara u dep kaputa od kamira i
uputi se prema izlazu. "Zna li gdje je Tracey van der Byl?" Agent
slegne ramenima. "Otkad sam ti posljednji put pisao, nestala je,
doslovce kao da je u zemlju propala. A ne uspijevam niti zamisliti
odakle bi je mogao poeti traiti." "Divno, doista prekrasno." Johnny je
bio ljut. Stigli su na parkiralite. "To znai da u krenuti od
Benedicta." "Stari zna za Tracey?" Johnny odmahne glavom. "ovjek je
bolestan, nisam mu nita rekao." "Evo tvog auta." Agent se zaustavio
pred sedefastim Jaguarom. "Ima li vremena za jedno pie, Johnny?"
"Naalost, ovoga puta ne." Johnny je sjeo za upravlja. "Moda sljedei
put." "Raunam na to." Agent pozdravi i ode. Kad je Johnny stigao do
nadvonjaka Hammersmith, vlana i tmurna veer ve se bila spustila,
a kad je uao u labirint etvrti Belgravia, nekoliko se puta izgubio prije
no to je pronaao neugledan ulaz u dvorite iza trga Belgrave.
Parkirao je. Od posljednjeg puta kad je bio tu obnovili su proelje kue
ne tedei novce. Njegov se izraz lica promijeni, iskrivi usne. Taj se
dragi Benedict nije ba previe trudio da zaradi novce, ali se oito
svojski trudio da ih potroi. U kui su svjetla bila upaljena. Udari
snano nekoliko puta bronanim zvekirom. Unutra je odjekivalo kao
da je kua prazna i uinilo mu se da u tiini koja je uslijedila uje
apat glasova iza navuenih zavjesa. Opazi i jednu sjenu. Prieka tri
minute, a onda se odmakne od vrata, stane nasred dvorita i pone
vikati: "Benedicte van der Byl, prokletstvo! Brojim do deset, nakon
ega u nogom razvaliti ova vrata!" Udahne i nastavi vikati: "Ja sam,
3
Johnny Lance, Benedicte! I zna da uvijek uinim ono to kaem!"
Vrata se ponu otkljuavati gotovo istog asa i on uleti unutra irom ih
otvorivi udarcem ramena. Ne obrati panju na Benedicta, koji je bio
iza vrata jo uvijek drei rukom kvaku, ve krene pravo prema
dnevnom boravku. Benedict potra za njim. "Dragi Boe, Lance! Ne
moe ui tamo unutra!" Johnny jedva da ga je i pogledao. "Zato ne?
Stan je ionako u vlasnitvu tvrtke, a ja sam predsjednik uprave." Prije
no to je Benedict stigao odgovoriti, on je ve uao kroz vrata. Jedna
djevojka pokupila je odjeu s poda i gola potrala prema vratima
spavae sobe. Druga je na brzinu navukla kaftan dug do glenja i
pogledala Johnnyja sa srditim izrazom na licu. Kosa joj je bila
raupana i kruti su joj uvojci oko glave oblikovali grotesknu aureolu.
"Lijepa zabavica, kako vidim." Johnny baci pogled na projektor na
nonom ormariu uz krevet, zatim na platno rastegnuto na suprotnom
zidu. "S filmiima i svime." Djevojka upita: "Jesi li drot?" "Zbilja ima
potplat umjesto obraza, Johnny Lance." Benedict van der Byl stajao je
pored njega i jo je vezivao pojas svilenog ogrtaa. Djevojka opet upita:
"Je li drot?" Benedict je umiri: "Ne. Radi za mog oca." Ta reenica kao
da mu je vratila samopouzdanje. Ispravi se cijelim tijelom i, proavi
desnicom kroz dugu crnu kosu, produi: "tovie, zapravo je njegov
sluga." I razvueni glas opet je postao glupo izvjetaen. Johnny se
okrene prema njemu, no obrati se, ne gledajui je, djevojci: "Gubi se,
droljo. Pridrui se prijateljici." Djevojka je oklijevala. "Brii!" Johnnyjev
glas bio je praskav poput vatre od suharaka. On i Benedict sada su
stajali suelice jedan drugome. Bili su iste dobi, neto preko tridesete, i
obojica su bili visoki i tamnokosi, a svejedno nisu mogle postojati dvije
meusobno razliitije osobe. Johnny je bio irokih ramena, uskoga
struka i bokova te sjajne, od pustinjskoga sunca preplanule puti.
Obris velike i izboene vilice bio je istaknut i jasan, a njegove su oi
bile oi ovjeka naviklog da promatra iroke obzore. U glasu su mu
odzvanjali svi akcenti jezika koji se govori tamo dolje. "Gdje je Tracey?"
Arogantno hinei iznenaenje, Benedict podigne obrve. Bio je blijedo
maslinaste puti jer ve mjesecima nije stupio nogom u Afriku, pa je
izgubio ten. Usne su bile jako crvene, gotovo kao da su naminkane, a
klasine crte lica bile su oteale pretjeranom debljinom. Imao je male
mlohave depie pod oima, a mekan i ugodan svileni ogrta nije
uspijevao prikriti gojaznost tijela osobe odane vie jelu i piu no
kretanju i vjebi. "Ljepotane moj, a to te to vraga navodi na pomisao
da ja znam gdje je moja sestra? Ne vidim je ve tjednima." Johnny mu
4
okrene lea i proe sobom. Priblii se jednoj slici na suprotnom zidu.
Soba je bila puna djela dobrih junoafrikih slikara, od Alexisa Prellera
i Irme Stern do Tretchikoffa: neobina mjeavina tehnika i stilova, ali
netko je bio uvjerio Staroga da se radi o izvrsnom ulaganju. Napokon,
Johnny se opet okrene prema Benedictu. Promotri ga kao to je
promotrio slike, usporeujui ga s gipkim sportaom kakav je mladi
van der Byl bio do prije nekoliko godina. U svom je sjeanju imao sliku
Benedicta kako skladno poput leoparda tri po zelenom igralitu pred
dupke punim gledalitem i kako nezaustavljivo, uzdignute glave, slijedi
iroki i streloviti let ovalne lopte da bi je naposljetku uhvatio u toci
pada i krenuo opet u polje gradei igru. Prozbori gotovo sikui:
"Deblja se, ampione." Benedictu od srdbe navre krv u obraze, koji
pjegavo pocrvene. Zarea: "Gubi se, iz ovih stopa!" "Iz ovih stopa,
naravno. No prvo e mi rei o Tracey." "Ve sam ti rekao, ne znam
gdje je. Kurva se negdje. Chelsea, pretpostavljam". Johnnyja smjesta
obuzme drhtaj bijesa, ali se obuzda. "Odakle joj novac, Benedicte?" "Ne
znam... Stari..." Johnny ga odmah prekine: "Od Staroga dobija tek
deset funta tjedno, a prema onome to sam uo, ona troi i rasipa."
"Nebesa, Johhny!" Benedictov glas postao je pomirljiv. "Ne znam. Ne
tie me se, uostalom... Moe biti da joj Kenny Hartford..." Johnny ga
opet nestrpljivo prekine. "Kenny Hartford ne daje joj ama ba nita.
Tako su se dogovorili kad su se rastali. Sada, elim znati tko joj plaa
ta putovanja u zaborav. I onda, pizdo od brata, ne zna ba nita o
tome?" Benedict je sada bio ve uvrijeen. "Ja? Dobro zna da ne
umiremo od ljubavi jedno za drugoga." "Moram li ti ba sve do kraja
odslovkati? No dobro. Stari umire, ali nije izgubio ni mrvu svog
potpunog prezira za svaki oblik slabosti i poronosti. Ako Tracey bude
postala drogirana beskunica, onda e se moda naem vrlom
Benedictu ukazati iznimna prilika da opet bude u milosti staroga oca.
Stoga, za njega bi bilo izvrsno ulaganje izvadi li sada koju tisuu funta
i poalje Tracey u pakao. Udalji li je nepovratno od oca... i svih onih
lijepih milijunia." Benedict provali: "Tko je ikada govorio o drogi?"
Johnny stane pred njega. "Ja sada govorim o njoj. Benedicte, ti i ja
imamo jedan mali nerijeeni raun i bio bi mi veliki uitak razbiti te da
vidim kako funkcionira tvoj unutarnji sklop." Dugo je prodorno gledao
Benedicta, sve dok ovaj, i dalje se poigravajui pojasom ogrtaa, nije
oborio pogled. "Gdje je Tracey, Benedicte?" "Isuse Boe, ne znam!"
Sporim korakom Johnny se pribliio projektoru i uze jedan kolut s
oblinjeg nonog ormaria. Odmotao je nekoliko metara trake i
5
pogledao ju prema svjetlu. S izrazom gaenja primijeti: "Draesno."
Benedict zarea: "Ostavi to!" "Ti zna to Stari misli o ovim
svinjarijama, zar ne?" Benedict u tren problijedi. "Ne bi ti vjerovao."
"Oh, vjerovao bi mi, itekako." Johnny baci kolut na noni ormari i
okrene se opet prema njemu. "Uvijek vjeruje onome to kaem jer mu
nikada nisam lagao." Benedict je oklijevao. U jednom trenutku
uzrujanim pokretom nadlanice obrie usne. "Ne vidim je vie od dva
tjedna. Posljednji put ivjela je u iznajmljenom stanu u etvrti Chelsea,
u ulici Stark. Na broju dvadeset i tri. Dola me posjetiti." "Kako to?"
"Trebao joj je novac. Posudio sam joj nekoliko funta." "Nekoliko?" "No
dobro, nekoliko stotina. Jo uvijek mi je sestra, unato svemu." "Lijepa
gesta, tako uljudna i puna ljubavi s tvoje strane. Hajde, napii tu
adresu." Benedict ode do stola s konom podlogom i napie adresu na
posjetnicu, pa se vrati do Johnnyja i prui mu je. Premda tih, glas mu
je pucao i drhtao od bijesa. "Ti voli smatrati sebe monim i opasnim,
Lance. Ali i ja, na neki svoj nain, mogu biti opasan. Stari nee ivjeti
dovijeka, Lance: istoga dana kad on sklopi oi, rastrgat u te." "Ve
drhtim od straha, Benedicte." Johnny se nasmije i vrati do automobila.
Na trgu Sloane bio je zastoj u prometu i dok je pokuavao izvesti
Jaguara iz njega kako bi se zaputio u Chelsea, imao je dovoljno
vremena za razmiljanje. U umu mu oivi uspomena na prisnost koja
je neko povezivala njih troje, Tracey, Benedicta i njega. Kao tri mlada
divljaka, zajedno su razuzdano trali planinama, plaama,
visoravnima, beskonanim prostranstvima Namaqualanda koja su za
njih bila ogromno, beskrajno igralite. To prije nego to je Stari doivio
zapanjujui nenadani uspjeh u pothvatu na rijeci Slang, odnosno kad
jo nije bilo novaca niti za kupnju cipela, kad je Tracey nosila haljine
saivene od platna vrea za brano, kad su njih troje svaki dan zajedno
ili u kolu na jednom neosedlanom poniju, poredani na hrptu kao tri
tamna i goludrava vrapca na ogradi. Sjeao se dugih sunanih
tjedana kad bi Stari bio odsutan i kad bi se oni, smijui se sretno,
preputali svojim tajnim igrama, uspinjui se potom svake veeri na
vrh stoga iza kolibe od blata. Od tamo su motrili na sjever, onstran
onog bezgraninog prostranstva koje se u suton utapalo u crvenim
tonovima krvi i purpura, nadajui se da e tamo u daljini ugledati
oblak praine koji najavljuje povratak Starog. I prisjeao se gorueg,
poticajnog uzbuenja kad bi se iznenada pranjav i raskliman Fordov
kamion, s blatobranima privrenim eljeznom icom, pojavio u
6
dvoritu te kad bi Stari, sa zabaenim eirom umrljanim od znoja i s
bradom pokrivenom prainom i neobrijanom tko zna koliko dana,
izaao iz kabine. Uhvatio bi Tracey, koja bi veselo zaciala, i bacao bi je
u zrak; zatim bi svoju panju posvetio Benedictu i napokon njemu,
Johnnyju. Uvijek tim redom: Tracey, Benedict, on. A ipak, nikada se
nije bio upitao zato barem jednom nije krenuo od njega. Uvijek taj
nepromjenjivi redoslijed: Tracey, Benedict, on. Isto tako, nikada se nije
bio upitao zato se on zove Lance, a ne van der Byl. Zatim je, iznenada,
taj svijetli sunani djeji san zavrio, naglo se prekinuo. "Johnny, ja
nisam tvoj pravi otac. Tvoji otac i majka umrli su kad si ti bio jo jako
malen." On ga je gledao s nevjericom. Stari nastavi: "Razumije,
Johnny?" "Da, tata". U tom je trenutku Tracey, topla i njena
ivotinjica, pod stolom svojom rukom potraila njegovu. On ju je hitro
izmaknuo. "Moda bi bilo bolje da me vie tako ne zove, Johnny." Jo
se sjeao tog smirenog odlunog glasa dok je mrvio u krhotine njeni
kristal njegova djetinjstva. Bio je to poetak samoe. Pritisne na
papuicu gasa i Jaguar poskoi naprijed, prema King's Roadu. udno
kako su uspomene mogle jo uvijek nanositi toliku bol, ipak ju je
vrijeme trebalo ublaiti, smiriti. Od tada njegov ivot nije bio nita
drugo no neprekidno, uporno takmienje kako bi si priskrbio
odobravanje Starog. U iju se ljubav nije usudio polagati ni najmanju
nadu. Potom, vrlo brzo, uslijedile su daljnje promjene. Tjedan dana
kasnije stari Fordov kamion neoekivano se pojavio brujei iz tame
pustinjske noi i gromki smijeh Starog munjevito ih je izbacio snene iz
njihovih postelja. Upalivi svjetiljku Petromax, Stari ih je posjeo na
kuhinjske stolice oko klimavog brijestovog stola, a zatim je, s
urotnikim izrazom lica, poloio na sredinu stola neto slino velikom
komadu kristala. A njih troje, sneni, sjedili su pogleda uprta u taj reklo
bi se oblutak ne shvaajui. Otra acetilenska svjetlost kao da je bila
zatoena u unutarnjosti kristala: bila je zarobljena, pojaana i vraala
im se kao plameni i plavi odbljesak. Stari je u meuvremenu likovao.
"Dvanaest karata. Bijelo plav i savren. I tamo gdje sam naao ovoga,
ima ih jo mnogo." Od tog asa bilo je nove odjee i automobila,
uslijedila je selidba u Cape Town, nova kola, velika kua na
breuljku, ali i dalje je stalno bilo prisutno ono takmienje koje mu nije
pribavljalo, kako je trebalo, odobravanje Starog, ve prije ljubomoru i
mrnju Benedicta van der Byla. Lien poleta i poriva koji su njega
poticali, Benedict ni u snu nije mogao dostii Johnnyjevu razinu ni u
uenju ni u sportu. U razredu i na igralitu nije mogao drati korak s
7
Johnnyjem... i zato ga je mrzio. to se pak ticalo Starog, on nije nita
primjeivao jer je tada ve rijetko bio s njima. U velikoj kui njih su
troje ivjeli praktino sami s guvernantom, jednom mravom i
utljivom enom. Stari je tamo navraao vrlo rijetko i svaki se put sve
manje zadravao. I uvijek je izgledao rastreseno i umorno. Ponekad bi
iz Londona, Amsterdama, Kimberleya donosio darove koji su njima
tada ve vrlo malo znaili. Oni bi bili vie voljeli da sve opet bude kako
je bilo prije, tamo u pustinji. U praznini koju je Stari ostavio za sobom
neprijateljstvo i bijesno suparnitvo izmeu Johnnyja i Benedicta doli
su do te toke da je Tracey bila prisiljena birati izmeu njih dvojice.
Odabrala je njega, Johnnyja. U svojoj su se samoi vezali jedno za
drugoga. Ona, djevojica zatvorena u se, i on, suh i mrav djeak,
postupno su podigli svoju tvravu protiv samoe. Za njih je to bilo
svijetlo sigurno mjesto u kojemu ih tuga nije mogla dostii i iz kojega je
Benedict bio iskljuen. Skrenuvi, napustio je prometni tok i uao u
Chelsea, u ulicu Old Church u srcu etvrti, te se uputio prema rijeci.
Vozio je bezvoljno, dok su mu se uspomene gomilale u umu. Potrudi se
da opet osvoji i zauzme tu tvravu topline i ljubavi koju su on i Tracey
bili izgradili prije mnogo vremena, ali na um mu je odmah navrla
uspomena na no u kojoj se ona sruila. Jedne noi, u staroj kui na
Wymberg Hillu, probudio ga je daleki pla. Ustao je te, bosih nogu i u
pidami, krenuo prema tim jecajima to su parali srce. A bilo ga je
strah. Imao je samo etrnaest godina i bilo ga je strah mraka u velikoj
kui. Tracey je plakala, glave uronjene u jastuk, i on se nagnuo nad
nju. "Tracey? to je, Tracey? Zato plae?" Ona skoi na koljena i,
kleei nasred kreveta, baci mu ruke oko vrata. "Oh, Johnny! Usnula
sam uasan san, pravu moru. Zagrli me, molim te, zatiti me. Nemoj
otii, ne putaj me samu." Njen je glas bio sveden na apat pun suza.
On se uvukao u postelju s njom i drao ju je zagrljenu dok nije
zaspala. Od tada je svaku no dolazio u njenu sobu. Nevin i posve
djetinjast in: jedna dvanaestgodinjakinja i jedan djeak koji joj je ako
ne imenom, onda po prirodi stvari bio brat. Leali su zagrljeni u
postelji, razgovarali apui i tiho se smijali dok ih san ne bi svladao i
odnio daleko. Zatim je jedne noi iznenada zaiskrila ivahna svjetlost
lustera usred sobe. Na pragu Traceyne spavae sobe stajao je Stari. Iza
njega Benedict, u pidami, uzbueno skakutajui i neprestance
pobjedonosno ponavljajui: "Rekao sam ti, tata, rekao sam ti!"
Razjaren, s onim velikim busenom bijele kose nakostrijeene poput
grive ranjena lava, Stari je zgrabio Johnnyja i izvukao ga iz kreveta,
8
doslovce ga istrgnuvi iz Traceynih ruku koje su ga grlile. "Mala
kurvo!" Grmio je dok se, drei bez ikakve potekoe prestravljenog
djeaka jednom rukom, nagnuo nad ker i slobodnom rukom udario je
posred lica. Nakon toga, ostavivi je u suzama i lica uronjena u jastuk,
odvue Johnnyja cijelim hodnikom do radne sobe u prizemlju. Gurne
ga unutra tako silovito da ga odbaci do pisaeg stola u koji djeak
udari. Zatim ode do police i uze jedan lagan i savitljiv bambusov tap,
vrati se natrag, zgrabi Johnnyja za kosu i pritisnu mu lice na plohu
pisaeg stola. Bio ga je ve vie puta istukao, ali nikada tako, nikada s
toliko srdbe i okrutnosti. Van sebe od bijesa, udarce je zadavao
nasumice, ali mnogi su pogodili cilj. ak i u agoniji tog muenja za
Johnnyja je bilo pitanje asti ne ispustiti ni krik, ne odati se ni
najmanjim jaukom. Ugrize si usne sve dok ne osjeti slani i metalni
okus krvi. "Ne smije me uti kriati!" Ugui svaki jauk i osjeti kako mu
se hlae pidame ve natopljene krvlju lijepe za noge. Ali taj njegov
tvrdoglavi muk posluio je samo kao izazov neobuzdano raspirenoj
srdbi Staroga. Bacivi tap, podigne ga i stane ga udarati rukama,
odbacujui mu glavu s jedne na drugu stranu nezaustavljivim
zausnicama koje su mu protresale modane uz zasljepljujue
bljeskove. No ipak, on nikako da padne. Razbijenih i nadutih usana i
oteenog lica punog modrica, stajao je na nogama grevito se drei za
rub pisaeg stola i taj je tvrdokorni otpor nagnao Staroga onstran
granica razuma. Naposljetku stisne pest i opali njome posred lica
momka, koji s udesnim osjeajem olakanja napokon doeka
munjeviti nestanak bola u toploj bujici tmine. Prvo zauje glasove.
Jedan je bio nepoznat: "...kao da ga je napala zvijer. Zamalo ga je
rastrgao. Morat u obavijestiti policiju." Zatim drugi, za koji mu se
inilo da ga poznaje, ali mu je trebalo vremena da ga smjesti negdje.
Pokuao je otvoriti oi, ali kao da su bile zatvorene katancem. Osjeao
je da mu je lice oteklo i u plamenu. S naporom uspije otvoriti kapke i
prepozna Michaela Shapira, tajnika Staroga. Razgovarao je s onim
drugim. Zrak je bio ispunjen mirisom antiseptika, a na nonom
ormariu pored kreveta bila je lijenika torba. Otvorena. "Sluajte,
doktore. Znam da e vam to moda izgledati nekorektno od mene, ali
priekajte s pozivom policiji. Ne bi li bilo bolje prije porazgovarati s
djeakom?" Oba su gledala prema krevetu. "Osvijestio se." Lijenik se
odmah priblii krevetu. "to ti se dogodilo, Johnny? Hoe li nam rei
to se dogodilo? Obeavam ti, tko god je to uinio, bit e kanjen." To
nije smio izgovoriti: nitko na ovome svijetu nije mogao kazniti Staroga.
9
Pokua progovoriti, ali usne su mu bile otekle i teke. Pokua ponovo.
"Pao sam. Pao. Nitko nije to uinio. Nitko. Pao sam i gotovo." Nakon to
je lijenik otiao, Mike Shapiro priblii se krevetu i nagne se nad njega.
One njegove tamne idovske oi bile su pune suosjeanja... i drugoga.
Srdbe, moda, ili ak divljenja. "Vodim te svojoj kui, Johnny. Brzo
e se oporaviti." Ostao je dva tjedna, povjeren na brigu Shapirovoj
supruzi Helen. Kraste su otpale s rana, modrice su poblijedile
pretvorivi se u ukaste kolobare, ali nosna je kost ostala nepovratno
kriva. Prouavao je novi nos u ogledalu i gotovo da mu se dopadao: bio
je nalik boksau, tovie piratu. No trebalo je proi mnogo mjeseci da
nestane osjetljivost i da si moe bezbrino dodirnuti nos. "Sluaj,
Johnny. Ti e sada ii u novu kolu. U jedan odlian koled u
Grahamstownu." Michael Shapiro svojski se trudio da mu glas zvui
oduevljeno. Grahamstown je bio udaljen pet stotina milja. "Za
praznike e odlaziti u Namaqualand, ii e tamo da bi nauio sve ono
to valja nauiti o dijamantima i njihovu vaenju. Svidat e ti se, vidjet
e. to kae?" , On je razmiljao o tome, promatrajui u
meuvremenu Michaelovo lice i iitavajui s njega stid koji je svakako
morao proivljavati.! "Dakle, vie se neu vratiti kui?^ Pod kuom
on je podrazumijevao onu na Wynberg Hillu. Michael odmahne glavom.
"Ali, onda, kada u ih...".; Zastane, traei prave rijei. "Kada u ih
opet vidjeti?" Mike odgovori do kraja iskreno: "Ne znam, Johnny." Kao
to je Michael Shapiro rekao, radilo se o odlinom koledu. Prva
nedjelja nakon njegova dolaska: poslije mise krenuo je za drugim
djeacima u razred, nedjeljom se obavezno pisalo doma. Svi su odmah
poeli urno pisati svoja pisma i pisamca roditeljima, a on je tamo
nepomino sjedio sa svojom tjeskobom sve dok se deurni profesor nije
zaustavio kraj njegove klupe. Brino ga upita: "A ti, Lance? Ne pie?
Siguran sam da tvoji ele znati kako ti je ovdje." Posluno uzme
nalivpero i neko vrijeme nastavi piljiti u bijeli i prazan list papira,
Naposljetku napie Gospodine, ..... nadam se da Vam je drago doznati
da se sada nalazim u koledu. Hrana je dobra, ali kreveti su vrlo tvrdi.
Svaki dan idemo u crkvu i igramo ragbi. ' I Va JOHNNY...... ....... Od
tada pa sve dok, tri godine kasnije, nije napustio koled kako bi
krenuo na studij, pisao je Starome bez izuzetka jedno pismo svaki
tjedan i u svakome mu se obraao oslovljavajui ga s Gospodine,
zapoinjui uvijek na isti nain: Nadam se da vam je drago doznati
da... Ni na jedno od tih pisama nikada nije dobio odgovor. 17 Jednom
na tromjeseje dobivao je, meutim, pismo napisano pisaim strojem u
10
kojemu bi ga svaki put Michael Shapiro obavijestio o odlukama
donoenim glede njegovih praznika. Obino je to podrazumijevalo
stotine milja dugo putovanje vlakom kroz Karoo, do nekog zabaenog
sela u toj prostranoj i jalovoj pustoi, gdje bi ga doekao mali zrakoplov
Van Der Byl Diamondsa kako bi ga poveo jo dublje u pustinju, sve do
neke od tvrtkinih koncesija. Tamo je, kako mu je Michael Shapiro bio
najavio, poeo uiti sve o dijamantima i njihovu vaenju. Kad se na
kraju upisao na sveuilite, izgledalo mu je zato potpuno prirodno da
izabere studij geologije. U meuvremenu, i dalje je bio izopen iz
obitelji van der Byl. Nikada vie nije vidio nikoga od njih, ni Tracey, ni
Benedicta ni, ne daj Boe, Staroga. Onda ih je, neoekivano, vidio sve
troje jednog nezaboravnog popodneva. Bio je na zadnjoj godini studija i
bilo je vie no izvjesno da e diplomirati: ve od prve godine bio je
uvijek najbolji u svim predmetima i na elu svih ljestvica ispitnih
ocjena, tako da je na kraju bio imenovan studentom prorektorom
sveuilita Stellenbosch; sada ga je pak ekao dodatni lovorov vijenac.
U narednih deset dana Nacionalna ragbijaka liga ' trebala je objaviti
sastav odabrane momadi za utakmicu protiv novozelandskih Ali Black
na turneji i izbor Johnnyja kao krila bio je izvjestan koliko i diploma iz
geologije. Sportski tisak nadjenuo mu je nadimak Jag Hond, po imenu
krvolonog afrikog grabeljivca, kapskog divljeg psa, ivotinje
nevjerojatne snage, otpornosti i surovosti koja svoju lovinu izmori
trkom. Nadimak je imao uspjeha i Johnny je postao ljubimac iroke
sportske javnosti. U momadi sveuilita Cape Town, pak, bio je drugi
veliki ljubimac navijaa, ije je mjesto u nacionalnoj vrsti koja se imala
susresti s Ali Black bilo sigurno koliko i ono Johnnyja Lancea. Sa svog
mjesta u treoj liniji Benedict je vladao cijelim igralitem s otmjenou
i finoom boanskog izabranika. Postao je ljudina irokih ramena i
snanih nogu, tamnokos i lijepe vanjtine. Johnny je doveo gostujuu
momad do sredine zelenog polja i, dok je skakutao i izvodio zgibove i
pregibe, svrnuo je pogled gore prema krcatom gledalitu kako bi bio
siguran da su svi vrhovni sveenici ragbijake lige nazoni. Tamo gore
ugleda doktora Daniea Cravena zajedno s drugim lanovima odbora u
za njih rezerviranom sektoru, ispod novinarskog. Pred njim je sjedio
premijer, koji se nagnuo i okrenuo unazad kako bi mu se obratio. Taj
susret izmeu dva sveuilita bio je najvei dogaaj ragbijakog
prvenstva i ljubitelji su prevalili tisue milja da bi mu mogli
prisustvovati. Premijer se smijao i kimao glavom u znak potvrivanja,
potom se nagnuo naprijed i potapao po ramenu veliku spodobu sijede
11
glave koja je sjedila u redu ispod njega. Kad se ta velika sijeda glava
okrenula i pogledala pravo u njegovu smjeru, Johnny osjeti kako ga
proima doslovce strujni udar. Bio je to prvi put u sedam godina, prvi
put od one uasne noi, da vidi Staroga. Podigne ruku u znak
pozdrava i Stari je dugo gledao u njegovu smjeru prije no to se
okrenuo i poeo razgovarati s premijerom. U tom su trenutku u
igralite ule maoretkinje. Prole su visoko podiui noge u svom
spektakularnom mimohodu. Sve do jedne lijepe djevojke, mlade i
rumene od uzbuenja i napora, nosile su boje sveuilita Cape Town i
bile su odjevene u bijele izme, kratku suknjicu i visoki eir. Vrisak
gomile odjekivao je u Johnnyjevim uima poput zaglunih udaraca
bubnjeva koji su bili u ritmu s otkucajima bila: u prvom je redu
ugledao Tracey van der Byl. Odmah ju je prepoznao iako je ve bila
izrasla u djevojku. Ruke i noge bile su preplanule, a crna i sjajna kosa
padala joj je na ramena. Koraala je u ritmu s druicama, visoko
podiui noge i isputajui uobiajene poklike bodrenja, vrckajui
stranjicom u nevinom preputanju dok je gomila vikala i komeala se,
a opa pomama postajala neobuzdana. Nastavi je gledati potpuno
nepomian u svoj toj uskomeanosti. Bila je najljepa ena koju je
ikada vidio. Zatim je spektakl zavrio, maoretkinje su se povukle
smjestivi se pored ulaza u svlaionice, a domaa je momad
trkarajui izala na igralite. Benedict van der Byl stigne na svoje
mjesto i okrene se. Iz arape koja mu je dosizala do koljena izvue
ealj i proe njime kroz tamnu kosu. Oarana tom malom teatralnom
gestom, gomila pone vikati i zviditi. On vrati ealj u arapu i,
zauzevi arogantnu pozu s jednom rukom na boku i podignutom
bradom, promotri protivniku momad. U jednom trenutku susretne
Johnnyjev pogled i brzo promijeni pozu, sputajui pogled i lagano
kopkajui jednom nogom po tlu. Zauje se zviduk i utakmica pone.
Odmah se pokazala onakvom kakvom se gomila nadala da e biti: bio
je to veliki susret s igrom koja nije mogla a da ne ushiti sve i koja im je
zasigurno trebala ostati u sjeanju. Siloviti i dobro osmiljeni jurii
napadaa, dugi i brzi prodori tree linije u kojima je ovalna lopta
skakala od ruke do ruke sve dok kostolomnim branikim zahvatom
onaj koji je u tom trenutku bio u njenom posjedu ne bi bio baen na
tlo. Tvrda, ali unato tome ista igra odvijala se u visokom ritmu od
jedne do druge strane terena. Nebrojeno puta gomila je u pomamnoj
napetosti skoila na noge razrogaenih oiju i isputajui krik iz
ustiju, da bi opet uz reanje sjela nakon to je oajnika intervencija
12
obrane uspjela zaustaviti loptu na samo nekoliko centimetara od crte
polaganja. Tri minute prije kraja utakmice jo uvijek nije bio postignut
pogodak. Na koncu jedne guve Cape Town je preao u napad
iskoristivi pukotinu u protivnikoj obrani i ispucavi odmah zatim
loptu u zrak, u jedan dugi izbaaj. Uhvatio ju je u letu, ni najmanje ne
pomijenivi ritam svog brzog trka, krilni igra Cape Towna ije kopake
kao da su 20 bacale iskre ak i po zelenoj travi. Gomila opet ushieno
skoi na noge. Johnny se baci i srui ga uhvativi ga nisko, neto
iznad koljena, i udarivi ga ramenom. Oba se otkotrljaju van igralita
otkidajui busenje trave s bijele crte dok se gomila, uz gromki uzdah,
vratila na sjedalice. Dok je ekao ubacivanje iz auta, Johnny uputi
brze i promukle naredbe. Smee uti dres bio je natopljen znojem, a
mlaz krvi iz ogrebotine na boku umrljao mu je bijele hlaice. "Ubaci,
brzo! Nemoj je drati. Dodaj Dawieu. Dawie, ispucaj je uvis i naprijed!"
Zatim, kad je lopta ubaena u igru, skoi u zrak i u letu je dohvati
akom aljui je tono u Dawieve ruke. Istovremeno se okrenuo da bi
blokirao protivnike napadae. Dawie se povue dva koraka i ispuca.
Snaga kojom je to uinio bila je takva da mu se desna noga digla iznad
glave, dok ga je zamah ponio naprijed i zarotirao ga. Lopta se penjala
sve vie, letei poput strelice, bez najmanjeg titraja. Stigla je do
vrhunca putanje tono iznad sredine igralita i nakon toga poela je
padati. Dvadeset tisua glava slijedilo je taj let, dok su igralite i
gledalite utonuli u iznenadni muk. A u toj neprirodnoj tiini Benedict
van der Byl poeo se polako povlaiti u svoju polovicu polja i varljivo
sporim korakom, a ipak pravodobno, kako to ine veliki sportai,
stigao je tono do mjesta gdje je lopta imala pasti. Lopta mu je uletjela
tono u ruke i on je mirno krenuo prema sredini terena, otvorivi si
kut za uzvratni udarac. Nad igralitem se jo uvijek nadvijala ona
nadnaravna tiina: sva panja bila je usredotoena na Benedicta van
der Byla. "JagHond!" Usamljeni glas u gomili dade znak za uzbunu i
dvadeset tisua glava okrene se prema suprotnoj strani igralita. Sada
se ve orilo. "JagHond!" Johnny se odvojio od skupine napadaa i
skladnim pokretima ruku i nogu krenuo je odluno prema Benedictu.
Suvian pokuaj i napor: nije se mogao nadati da e presresti igraa
Benedictova kalibra s tako velike udaljenosti. No on se svojski trudio,
troei u tom juriu i zadnju preostalu snagu. Njegovo je lice bilo
sjajna i znojna krinka odlunosti i u svom je sumanutom juriu
kopakama upao itave grude zemlje. U jednom trenutku dogodi se
neto neponovljivo i nevjerojatno. Benedict van der Byl bacio je pogled
13
iza sebe, vidio je Johnnyja i promijenio korak: usporio je i dvama se
nespretnim koracima okrenuo oko svoje osi, pokuavajui se povui na
svoju polovicu igralita. Sva sigurnost kao da je iznenada netragom
nestala zajedno s vjetinom i elegancijom. Spotakne se, samo to ne
padne, a lopta mu pobjegne iz ruku i otkotrlja se daleko. Tada
nezgrapno potri za njom, ispruivi nasumice ruke, i dalje
pogledavajui iza sebe. Johnny je bio jako blizu: svakim korakom sve
tee diui poput lava ranjena u stomak, ogromnih ramena ve
nagnutih naprijed za hvatanje, usana razvuenih u podrugljiv kez.
Benedict van der Byl pade na koljena i pokrije si glavu rukama
presamitivi se na travi. Johnny ga okrzne ne usporavajui i, sagnuvi
se u trku, lagano pokupi loptu to se kotrljala. Kad je Benedict, jo
uvijek na koljenima, spustio ruke i pogledao u vis, Johnny je bio deset
jarda daleko, uspravan izmeu vratnica vrata, i gledao ga. Potom se, i
dalje smireno, sagnuo i poloio loptu meu noge postigavi tako i
slubeno pogodak. Zatim su u istom asu, kao po dogovoru, on i
Benedict okrenuli glavu prema centralnoj tribini i pogledali Staroga:
bio je ustao i polaganim je korakom iao prema izlazu i probijajui se
kroz zablenutu gomilu. Dan nakon utakmice Johnny se vratio u
pustinju. Stajao je na dnu jednog pokusnog kopa otvorenog u
stjenovitom terenu i tamo dolje, u toj dubokoj rupi, vruina je bila
nepodnoljiva. Imao je na sebi par bijednih utosmeih hlaica i
preplanule miice bile su sjajne od znoja, a ipak je ustro radio na
uzimanju uzoraka. Slijedio je granicu i profil drevnog morskog
terasastog sedimenta koji su ere zakopale pod pijesak. I oekivao je da
e tamo, na toj stjenovitoj podlozi, nai tanki sloj dijamantnog ljunka.
Zauje brujanje dipa koji se pribliavao i utanje koraka na rahloj
zemlji tamo gore iznad sebe. Ustane i protrlja si bolne miice lea. Na
rubu iskopa stajao je Stari i gledao ga. U ruci je imao presavijene
novine. Bio je to prvi put tijekom svih tih godina da ga Johnny vidi
izbliza. Ostao je iznenaen promjenom. Bujna kosa bila je skroz bijela i
crte lica bile su izraene i duboke kao u mastifa. Veliki orlovski nos jo
se vie isticao, ocrtavajui se na licu poput rta. No na tijelu nije bilo
znaka debljanja ili omlohavljenja, dok su plave oi bile jo uvijek
nepokolebljive i ledene. Baci novine u jarak. "itaj!" Ne skidajui
pogleda s njega, on ih pokupi. Novine su bile otvorene na sportskoj
stranici i naslov je bio velik i upadljiv: JAG HOND IZABRAN. VAN DER
BYL OTPAO Iznenaenje je bilo ugodno koliko i skok u planinski
potok. Izabran je! Nosit e zeleno uti dres i na depiu na grudima
14
jakne nosit e springbocks antilopu! Gledao je gore ponosan i sretan,
dok mu je sunce udaralo u nepokrivenu glavu, ekajui da Stari
progovori. I on napokon tiho progovori: "Sada odlui. eli li igrati
ragbi ili raditi za Van Der Byl Diamonds? Obje stvari ne moe." Nakon
toga se vratio u dip i otiao je. Sljedeeg je dana telegrafirao i javio
svoju odluku da se povlai iz sporta. Eksplozija prosvjeda i optuba u
svom nacionalnom tisku i stotine otrovnih pisama koje je dobio i u
kojima su ga optuivali za izdaju, kukaviluk i jo gore stvari naveli su
ga da barem jednom blagoslovi samou u pustinji. On i Benedict nisu
vie odigrali nijednu utakmicu. Razmiljajui sada, nakon toliko
vremena, o tome, osjetio je kako ga izjeda al: svim je srcem elio onaj
zeleno uti znak. Stane uz nogostup da bi prouio plan grada Londona:
ulica Stark bila je polusakrivena malo dalje od King's Roada. Opet
upali auto i u sjeanju mu oivi ono to je osjetio kad ga je Stari liio
tog znaka, jedva podnoljiva tjeskoba. U pustinji su njegovo jedino
drutvo bili ljudi iz plemena Ovambo koji su se spustili sa sjevera i oni
malobrojni utljivi bijelci koje te divlje pustoline proizvode, nedostupni
kao njihovi planinski lanci i nesalomljivi kao njihovo raslinje. Pustinje
Namib i Kalahari dva su mjesta meu najsamotnijim i najzabitnijim na
svijetu, a noi su u pustinji jako duge. No niti neprekidan i iscrpljujui
cjelodnevni teki rad nije uspijevao Johnnyja dovoljno umoriti da bi ga
sprijeio da sanja jednu lijepu djevojku u bijeloj suknjici i visokim,
takoer bijelim izmama, odnosno staru sijedu kosu iznad granitnog
lica. S tim su dugim danima i jo duim noima bila povezana dva
pothvata predodreena da kao meai oznae njegov hod do uspjeha.
Otkrio je novo nalazite dijamanata, malo ali bogato, u podruju u
kojemu nitko nije vjerovao da postoje dijamanti i osigurao si je
koncesiju za nalazite urana koje je potom Van Der Byl Diamonds
prodao za dva i pol 24 milijuna. Ali njegov trud dao je i druge plodove,
jednako dragocjene premda manje upadljive. U dvadeset i petoj godini
njegovo ime, Johnny Lance, aputalo se u zatvorenim i nedostupnim
krugovima industrije dijamanata kao ime briljantnog mladia u
usponu. Stigle su stoga ponude, mjesto manjinskog partnera u jednoj
tvrtki za geoloko savjetovanje, mjesto direktora radova u jednoj maloj
tvrtki koja se ilavo borila radei na sekundarnim koncesijama u
Murderers' Karroou, te druge ponude: sve ih je odbio. Bile su to dobre
ponude, ali on je i dalje bio vjeran Starome. Zatim ga je zapazila Velika
Kompanija. Prva dragocjena ila junoafrikog Blue Grounda otkrivena
je prije jednog stoljea na kamenitom zemljitu farme jednog starog
15
Bura, nekog De Beera. On je prodao farmu za est tisua funta niti ne
sanjajui da se pod slojem jalove zemlje nalazi blago vrijedno tristo
milijuna funta. Otkrie je dobilo ime New Wave De Beers: nahrupile su
horde tragaa, rudara, malih poduzetnika, svatara, probisvijeta,
lopua i varalica koji su kupovali i iskoritavali male, beznaajne
koncesije, dimenzijama ne vee od neto prostranije sobe. U tome su
se lijepome drutvu pustolova dva ovjeka istaknula i izdvojila iz njega
u tolikoj mjeri da su njih dvojica zajedno posjedovali najvei dio
koncesija New Wavea. Kad su ta dva gospodina, Cecil John Rhodes i
Barney Barnato, naposljetku ujedinili svoje snage, iz saveza je izraslo
financijsko poduzee bez premca na svijetu. Od jadnih poetaka tvrtka
je stigla do najviih vrhunaca tovanja i asti. Njeno je bogatstvo
danas bajoslovno, njen utjecaj neizmjeran, njen obrt sredstava
astronomski. Ona nadzire proizvodnju dijamanata u cijelom svijetu;
povrh toga, u velikom dijelu june i srednje Afrike nadzire rudarske
koncesije nad stotinama tisua etvornih kilometara i nemogue je
izraunati njene zalihe temeljnih minerala za obradu dragog kamenja
koji jo nisu iskopani. Male tvrtke u industriji dijamanata uspijevaju
se odrati uz velike sve dok ne dostignu neku odreenu veliinu,
nakon ega ih ove u trenu prodru kao to bilo koju malu ribu fanfana
koja postane odve velika i smiona proguta psina tigar. Velika
Kompanija moe si priutiti najbolja istraivanja, najbolju opremu,
najbolje ljude. Upravo se tako jedan od njenih nebrojenih pipaka
pokuao omotati i oko Johnnyja Lancea. Ponueni iznos bio je triput
vei od njegovih tadanjih primanja i dvaput vei od onoga to se
mogao nadati da e ikada zaraivati. A ipak, Johnny Lance odbio je
bez puno premiljanja. Moda Stari o tome nije nikada nita doznao i
moda je ponuda koju je nakon toga Johnny dobio, da rukovodi
radovima u Operaciji Uzmorje, bila puka podudarnost, no injenica je
da je ponudu dobio. Operacija je nazvana Sijedi Kralj. Tvrtka Van Der
Byl Diamonds imala je koncesiju za istraivanje nekih ezdesetak
kilometara obale. Radilo se o tankom uzmorskom pojasu, irokom
nekih etrdesetak metara sjedne i druge strane vodene crte. Koncesije
za prostranstvo u zaleu tog pojasa posjedovala je Velika Kompanija,
koja je otkupila sve podruje, zajedno s tucetom velikih raneva, s
jedinim ciljem da si priskrbi prava na istraivanje i iskoritavanje. I
pomorske koncesije, koje su obuhvaale teritorij koji se pruao
dvanaest milja na puinu, pripadale su Velikoj Kompaniji. Bile su joj
dodijeljene vladinom uredbom dvadeset godina ranije. Tvrtki Van Der
16
Byl Diamonds pripao je pak pojas zvan Oceanskim i zadaa je Sijedoga
Kralja bila upravo njegovo iskoritavanje. Poput oblaka praine, s
hladnih voda Benguelske struje stizala je u velikim zapusima morska
izmaglica, a s njom su stizali, napredujui polagano, valovi koji su se
lomili na utom alu i na visokim i izlokanim hridima Namaqualanda.
Visoki i moni, valovi bi narasli prije no to bi se sruili na obalu, a
njihovi bi grebeni uzburkano zadrhtali i nakon toga bi poprimili sjajnu
zelenu boju i rasprili se u oblaak kapljica noenih vjetrom. Na kraju
bi se u luku prelili i valjali jedni preko drugih, uz huktanje
uskljualoga i bijeloga povratnog vala.
Johnny je sjedio za upravljaem otvorenog Land Rovera. U zatitu od
hladnoe maglovite zore odjenuo je konu jaknu, ali glava mu nije bila
pokrivena i vjetar mu je po elu nosio pramen crne kose. Izboio je
snanu vilicu, a stisnute pesti drao je u depovima jakne. Dok je
procjenjivao snagu i visinu valova, izraz njegova lica bio je izrazito
agresivan. S onim krivim nosom bio je nalik boksau koji eka gong za
poetak prve runde. Iznenada, nezgrapnom srditom kretnjom naglo
izvue lijevu ruku iz depa i baci pogled na sat koji je nosio na
zapeu. Bila su jo dva sata i tri minute do plime. Ugurao je opet
stisnutu pest u dep i okrenuo se na sjeditu kako bi pogledao
buldoere iza sebe. Bilo ih je jedanaest, jedanaest ogromnih, jarko
utih Caterpillara D8, poredanih du pojasa loma valova. Na visokim
sjeditima pomaknutim unazad vozai sa zatitnim naoalama sjedili
su iekujui u velikoj napetosti. Gledali su u njega napetih ivaca.
Neto dalje, na sigurnoj udaljenosti bili su gliboderi, runi i veliki
strojevi s trbuhom nadutim kao u trudne ene i prevelikim gumama
viim od ovjeka. U prikladnom asu dat e se na posao brzinom od
pedeset kilometara na sat, spustit e elina sjeiva koja imaju pod
trbuhom i zastrugati njima po tlu. Svaki e put skupiti i natovariti
petnaestak tona pijeska i kamenja i potom odjuriti iskrcati tovar na
suho, da bi se odmah okrenuli oko svoje osi i pourili natrag kako bi
zagrizli novi gargantuovski zalogaj zemlje. U oekivanju pravog
trenutka kada da poalje etvrt milijuna funta strojeva u Atlantski
ocean, u nadi da e staviti ruke na pregrt bljetavih oblutaka, Johnny
je obuzdavao svoju naglost. Naposljetku je taj trenutak doao, a on je
izgubio jo pola minute dragocjenoga vremena prije no to je krenuo u
akciju. Tada vikne u megafon: "Naprijed!" Rukom napravi iroku
kretnju svojstvenu onome tko zapovijeda pokret naprijed. "Naprijed!"
17
Ponovljeni povik izgubi se zajedno s hukom valova u velikoj zaglunoj
tutnjavi dizel motora. Sputajui svoje velike eline ralice, buldoeri
su napredovali poredani u vrstu kao udovine eline balerine i pred
tim se ralicama zlatnouti pijesak odmah popustljivo nameurao poput
maslaca pred sjeivom noa, gomilajui se pred mehanikim
udovitima i oblikujui prvo hrpu, a na koncu visoki zid. Gurajui,
kopajui, nanosei i podiui, buldoeri su poeli pomicati taj pjeani
zid. Ruke vozaa hitro su se kretale po komandama, poput ruku
poludjelih konobara u nakani da uas napune stotine vreva toenim
pivom, dok su motori rikali, reali, opet rikali. Pjeani zid susreo se s
prvim polaganim dotokom vala koji je upravo uzlazio uz obalu i
zaustavio ga je. I more se, u neemu to je bilo nalik uenju i
neizvjesnosti, povuklo kljuajui i pjenei se pred tom pokretnom
pjeanom branom. Zatim su buldoeri zapoeli sloen, ali dobro
smiljen ples, poskakujui i napredujui, podiui i sputajui ralice,
uzmiui i napredujui po redateljskim uputama velikoga koreografa
Johnnyja Lancea. Land Rover jurio je as na jednu as na drugu
stranu du ruba golemog prokopa koji se postupno oblikovao dok je
Johnny u megafon izvikivao naredbe i upute. Malo pomalo, polagano,
srpolika brana napredovala je prema moru dok su iza nje ralice
buldoera prodirale u popustljiv uti pijesak do dva ili tri, a potom do
etiri ili pet metara dubine. Na koncu, neoekivano naiu na ostriku
crtu, tanak sloj fosiliziranih koljka i ostriga koji u jugozapadnoj Africi
esto pokriva dijamantni ljunak. Johnny uoi promjenu oblika
prokopa i ugleda koljke kako padaju s ralica buldoera. Izvikujui u
sav glas naredbe i maui rukama, dade buldoerima poravnati rampe
na oba kraja prokopa kako bi bageri mogli pristupiti. Potom ih vrati na
podupiranje brane protiv valova. Pogleda na sat. Promrmlja: "Sat i
trinaest minuta. Prespori smo." Procijeni obavljeni posao. Prokop je bio
dug neto manje od dvjesto metara i dubok desetak, nanos pijeska bio
je u cijelosti izguran van njega, ostrika crta jasno se ocrtavala i
bijeljela na sunevoj svjetlosti, a buldoeri su napustili dno prokopa i
drali su podalje valove. "Dobro. A sada, da vidimo na to smo stavili
ruke." Okrene se prema dvama bagerima koji su nepomino ekali
iznad plimnog pojasa. "Ponite tovariti!" Poprati povik mahanjem
rukom. Jedan za drugim, dva stroja krenue naprijed tutnjei, uinie
iroki luk na ulazu u prokop i potom se spustie niz rampu prema
dnu. Skupili su na gomilu tovar koljaka i ljunka ne smanjujui
brzinu i uspeli su se stenjui suprotnom rampom. Doavi na vrh,
18
ubrzaju i odu odloiti svoj tovar u podnoje stjenovite litice, povie od
pojasa loma valova. Nakon toga vrate se nazad, a onda opet gore i opet
dolje u prokop, jedan za drugim, dok su buldoeri drali na odstojanju
more koje je poelo bjesniti i koje je slalo svoje ete u izvidnicu du
brane, u potragu za slabom tokom gdje napasti. Johnny opet pogleda
na sat. Nasmije se. "Tri minute do plime. Uspjet emo... nadam se!"
Pripali cigaretu napokon se opustivi. Sjedne za upravlja i odveze se
Land Roverom du obale kako bi parkirao onstran brda materijala koji
su bageri nagomilali. Izae i sagne se da uzme aku ljunka. "Izvrsno!
Oh, lijep, prekrasan!" Bio je onakav kakav je oekivao da bude.
Izgledao je odlino i u toj jednoj aci ljunka otkrio je mali granat i
neto vei ahat. Uzme jo jednu aku. Likovao je. "Jaspis! I prugasti
siderit!" Radilo se o vrstama kamenja koje prate dijamante: gdje ima
dijamanata, ima i njih. I oblik je bio onaj pravi, kamenje je bilo oblo i
glatko, bljetavo poput staklenih kuglica, nije bilo spljoteno i nalik
kovanicama kao kad je izlokano samo s jedne strane. Oblo kamenje
ukazivalo je na utjecaj i djelovanje valova, odnosno na dijamantni ep.
"Nali smo krinju, svu u je ostrugati." Od ezdesetak kilometara
obale bio je odabrao pojas dug dvije stotine metara i pogodio je. Ne
sluajna srea, ve paljivo prouavanje konfiguracije obale i valovitih
oblika i obrisa morskog dna na fotografijama iz zraka, briljiva analiza
pjeanog ala i naposljetku onaj neodredivi osjeaj za teren koji dobar
traga za dijamantima uvijek ima. Stoga je, vraajui se prema Land
Roveru, bio jako zadovoljan. Gliboderi su sastrugali sve do stjenovite
podloge, dakle njihova je zadaa bila zavrena. I doista, izali su iz
prokopa i sada su stenjui stajali pored goleme hrpe ljunka koji su
skupili. Johnny se prodere: "A sada, dno!" Strpljiva vojska Ovamboa
koji su uureni ekali na obali sie poput mrava dolje u prokop.
Njihova je zadaa bila da ostruu i oiste njegovo dno jer je veliki dio
dijamanata mogao propasti kroz ljunak u usjekline i meu izboine
stjenovite podloge. U meuvremenu je more promijenilo ud. Razjareno
nasiljem izvrenim nad njegovim plaama, sada je bijesno i
gromoglasno nasrtalo na pjeanu branu. Plima je dodavala svoju
snagu i buldoeri su morali udvostruiti napore ne bi li je drali pod
nadzorom. U meuvremenu Ovamboi su u prokopu bjesomuno radili,
ograniavajui se na to da svako malo bace tjeskobni pogled na
pjeani zid koji je zadravao Atlantik. Sada je Johnny bio opet veoma
napet. Naredi li im da izau prije vremena, zasigurno je ostavljao neto
dijamanata u prokopu, ostavi li ih tamo do posljednjeg trenutka,
19
postojala je opasnost da more odvue sve strojeve zajedno s ljudima.
Znalaki je odabrao trenutak, ak odve znalaki. Povue ljude istog
trenutka kad je more nahrupilo preko brane i poelo se probijati ispod
nje... Zatim povue buldoere: njih deset, jedan je jo bio unutra.
Povlaio se nepodnoljivo sporo, posrui po dnu praznoga prokopa.
Zatim more nahrupi u nutra istovremeno na dva mjesta, uskljualo se
prelijevajui u prokop valom visokim do struka. Voza buldoera vidio
ga je kako stie, kratko je oklijevao i tada ga je hrabrost napustila pa je
skoio dolje s vozakog sjedita. Preputajui stroj moru, potra
preplaeno pred probojnim valom ravno prema najbliemu strmomu
boku prokopa. Johnny opsuje vidjevi vozaa kako u bijegu trai spas.
"Gad! Bio bi uspio izai." Ali ljutio se i na sebe. Previe je odugovlaio s
naredbom za povlaenje i sada je rtvovao stroj vrijedan dvadeset
tisua funta. Ubaci raesteno u brzinu i krene Land Roverom prema
prokopu. Veliki dip skoi preko njegova ruba kao skija na padini i
sjuri se dolje ka dnu. Pad je bio ublaen pjeanom kosinom pa Land
Rover doe sebi i poskoi naprijed, ususret vodenoj bujici. Ona silovito
nahrupi preko haube i gotovo zavrti dip oko njegove osi, ali Johnnyju
poe za rukom okrenuti ga u prijanjem smjeru i jo jednom krene
prema naputenom buldoeru. Budui da je u predvianju takvih
mogunosti motor bio potpuno vodonepropustan, Land Rover je sada
bez potekoa napredovao podiui na bokovima dva visoka mlaza
vode. Ali njegov zamah gubio je snagu postupno kako je druga voda
nasrtala na njega. Zatim iznenada cijela pjeana brana popusti pred
uspjenjenim bijesom i Atlantik zagospodari. Visoki val zelene vode koji
se sruio u prokop pogodio je Land Rover prevrnuvi ga i odbacio
Johnnyja daleko u uskljualu vodu koja je odnosila prevrnuti veliki
dip, s etiri kotaa okrenuta u zrak kao u znak predaje. Johnny
potone, ali se odmah vrati na povrinu. Plivajui i hodajui
istovremeno, bacan od uskljuale vode, vukao se prema otoku od utog
elika. Jo se jedan val srui i on ponovo potone. Na trenutak nae
uporite, zatim opet bude odvuen. No iznenada se ipak nae na
buldoeru i pone se verati prema vozakom sjeditu. Iskaljavajui i
bljujui slanu vodu, stavi ruke na upravlja. Prikovan tamo dolje, za
tvrdu stjenovitu podlogu prokopa, buldoer je sa svojih dvadeset i est
tona teine nepomino srastimice stajao unato vode koja se obruila
na njega grizui ga za gusjenice. Vida zamagljena od slane vode i suza,
Johnny provjeri na tren plou s instrumentima: pritisak ulja i obrtaji
bili su u redu, visoko iznad njegove glave ispuna cijev pone isputati
20
plavkasti dim. On opet zakalja. Slana voda iz eluca popela mu se do
grla u toplom i ukom mlazu, ali on naglo dadne gas, otpusti kvailo i
gurne naprijed polugu. Zadivljujue velik stroj krene gurajui gotovo s
prezirom vodu u stranu. S boka nije imao prepreka, ali iza njega more
je izlijevalo jo vode u prokop. Val se srui na njega i Johnny se sav
protrese, poput panijela, zatim pogleda iza sebe u potrazi za
spasonosnim izlazom. Tada, zadrhtavi od iznenaenja, ugleda
Staroga. Mislio je da je etiri stotine milja daleko, u Cape Townu, no
evo ga tamo gore, na rubu jarka, bijele kose koja se sjajila poput
svjetla svjetionika. Nagonski usmjeri buldoer prema njemu
napredujui kroz uskljualu vodenu stihiju. Stari je u meuvremenu
vodio manevar drugih dvaju buldoera. Dao ih je smjestiti na sam rub
prokopa, dok je s kamiona s opremom parkiranog pod stjenovitom
liticom jedna skupina Ovamboa izvlaila i rastezala veliki lanac.
Posrtali su pod teinom i svakim korakom propadali u pijesak sve do
glenja. Stari ih je tjerao nalozima koji su bili rika, ali rijei su se
gubile nadjaane tutnjavom dizela, zavijanjem vjetra i hukom mora.
Naposljetku se okrene prema Johnnyju. Stavivi ruke na usta, vikne:
"Prii! Dobacit u ti lanac!" Johnny dade znak da je shvatio i kad je
sljedei val nasrnuo i protresao divovski stroj, on zgrabi komande i po
prvi put osjeti da motor posustaje: voda mu je stigla do srca, premda je
bio vodonepropustan. Johnny se napokon nae u podnoju strme
padine od uta pijeska visoke dvadeset stopa i skoivi na haubu,
pone se s mukom uspinjati ususret Starome. On je stajao na samom
rubu drei na ramenima kraj lanca smotan u omu. Bio je pognut
pod teinom i kad je krenuo naprijed, pijesak mu se izmrvio pod
nogama i on sklizne dolje niz stvoreni odron tonui do struka u pijesak
dok je veliki lanac plazio za njim. Procijenivi prvo silinu vode, Johnny
skoi dolje da mu pomogne. I tako, dok ih je voda bacala i udarala,
zajedno odvukoe lanac do buldoera. Stari vikne: "Privrsti ga za
ralicu!" Omotae lanac oko velikog elinog kraka. Johnny vikne:
"Viticu!" Dok je Stari odvezivao ue kojim mu je o struku bila privezana
elina vitica, on pogleda prema odronu pijeska koji se prijetei nadvio
nad njih. "Kriste!" Johnnyju se otme tihi usklik: more je podrivalo i
njega. Podrhtavao je mrvei se nad njima i samo to nije popustio i
prekrio ih. Stari mu doda ogromnu viticu pa on utrnulim prstima
pone njome osiguravati kraj lanca. Morao je provui veliku kuku kroz
dvije karike i potom je zatvoriti uglavljujui je u leite: Heraklova
muka u tim uvjetima, dok su mu se valovi prelijevali preko glave, dok
21
mu je razjarena voda upala lanac iz ruke, a odron pijeska prijetio da
e svaki as kliznuti i zatrpati ih. Dvadeset stopa iznad njih Johnnyjev
je predradnik nespokojno pratio to rade, spreman da dvama
buldoerima na ekanju naredi da svim svojim udruenim snagama
povuku lanac. Kuka vitice zatvori se nakon pet est pokuaja i sve je
napokon bilo spremno da se buldoerima izda zapovijed da ponu vui.
Dajui Starome znak glavom, Johnny vikne: "Ok! Mogu poeti vui!"
Stari podigne glavu i rikne u smjeru odrona. "Vuci!" Predradnik
odgovori potvrdnim znakom. "Ok!" Njegova glava nestala je onstran
ruba kad je potrao prema buldoerima. U tom trenutku jedan visoki
val udari u lanac. Taj je trzaj bio dovoljan da uklijeti lijevi Johnnyjev
kaiprst izmeu dvije karike. Stari uoi izraz njegova lica, zatim
primijeti kako se trza u uzaludnom pokuaju da se oslobodi. "to se
dogodilo?" U tom trenutku voda se povue, nudei trenutak primirja, i
Stari je mogao vidjeti to se zbilo. Priao je posrui kako bi mu
pomogao, ali s vrha je doprla mukla tutnjava motora i lanac se poeo
micati krivudajui i plazei uz procijep poput zmije. Stari stigne do
Johnnyja i zgrabi ga za ramena kako bi ga pridrao. Meusobno se
pridravajui, gledali su uasnuto zarobljenu Johnnyjevu ruku. Potom
se lanac uz trzaj zategne i kao noem odsjee mu kaiprst. Uas ikne
crveni mlaz i Johnny padne unazad, u zagrljaj Staroga, dok se velika
uta masa buldoera polako uspinjala gore uz kosinu, tono iznad
njihovih glava. Svaki se as mogao sunovratiti i zgnjeiti ih. Stoga,
iskoristivi trenutak kada se voda povukla, Stari odvue Johnnyja van
putanje buldoera. Johnny je pritisnuo ranjenu ruku na grudi, ali
crveno ikljanje i dalje je bojalo vodu svuda uokolo. Zatim vie nita
nije vidio jer je potonuo. Slana voda ula mu je u usta i na kraju u
plua. Uini mu se da e se utopiti i osjeti kako ga snaga naputa. Ali
vratio se na povrinu i premda su ga oi pekle, vidio je da je sjajan i
mokar buldoer s kojeg se cijedila voda stigao ve do polovice pjeane
kosine. Trenutak potom osjetio je zagrljaj Staroga, koji ga je stiskao
rukama oko grudi, i opet je potonuo. Na kraju mu tama obuze oi i
mozak i on joj se prepusti. No iznenada se mrak raspri i oi opet
progledaju: bio je ispruen na obali, na suhome pijesku, i prvo to je
ugledao bio je Stari prignut nad njim, njegovo izborano, izbrazdano lice
s podonjacima i bijela mokra kosa jo sljepljena na elu.
Nerazgovijetno upita: "Jesmo li uspjeli?" Stari mu odgovori: "Da. Izvukli
smo ga." Ustao je, poao prema dipu i otiao, prepustivi da se za
Johnnyja pobrine predradnik. Nasmija se prisjeajui se sada toga.
22
Makne ljevicu s upravljaa i polie sjajni batrljak kaiprsta. "Svakako
je vrijedilo jednog prsta." Promrmljao je na glas i nastavio polagano
voziti drei na oku putokaze. Zatim se nastavi smijeiti, osjeajui se
sada bolje i gotovo razdragano maui glavom prisjetivi se razoaranja
i nezadovoljstva koje je doivio kad je vidio Staroga kako se udaljava,
kako ga naputa tamo na obali. Nije dakako oekivao da mu osloni
glavu na rame, da mu grcajui iskae svoju zahvalnost i da ga plaui
zamoli za oprost zbog svih onih godina proivljenih u tjeskobi i samoi.
Ne, zapravo je oekivao mnogo vie. Nakon putovanja od tristo
kilometara dipom, nou, kroz pustinju do najblie bolnice kako bi mu
zalijeili i povili batrljak, sljedee je jutro bio opet na poslu kako bi
nadgledao dolazak prvog tovara ljunka s obale. U njegovoj odsutnosti
ljunak je bio prosijan kako bi se uklonio otpad i veliko kamenje, zatim
je proputen kroz blatnu silikonsku smjesu kako bi na povrinu
isplivao sav materijal specifine teine ispod 2,5 i, napokon, ono to je
preostalo proslijeeno je do rvnja ili mlina s kuglama. On se sastojao
od jednog dugog elinog cilindra u kojemu su bile eline kugle
veliine bejzbolskih loptica: okretanjem cilindra one su mrvile i
pretvarale u prah sve predmete tvrdoe manje od 4 stupnja Mohsove
ljestvice. Sada je od svog ljunka otetog moru ostao samo tisuiti dio i,
ako je bilo dijamanata, morali su se nalaziti upravo u tom ostatku.
Kad je stigao do barake od drva i lima na vrhu okomite litice, u kojoj je
bilo postrojenje za odvajanje, Johny se jo osjeao pomalo oamueno
zbog manjka sna i djelovanja anestetika. Bilo mu je udaralo uporno i
ritmino poput svjetionika, oi su bile crvene, a obrazi pokriveni
gustom crnom kuinom. Stane pored stola s masti koji je sam
ispunjavao pola barake. Lagano je teturao dok je, gledajui uokolo,
pratio pripreme: velika bava na kraju stola bila je napunjena
koncentratom dijamantnog ljunka, ploe su bile namaene i ljudi su
ve bili spremni. "Kreni!" Kimanjem glave zapovijedio je predradniku,
koji odmah povue polugu. Stol se pone tresti kao drhtavi starac.
Stol se sastojao od niza blago nakoenih metalnih ploa pokrivenih
debelim slojem tamno ute masti, na koje se iz bave na kraju stola
koji je podrhtavao stala sada izlijevati mjeavina vode i ljunka, iji je
tok i gustou predradnik paljivo regulirao i koja se odmah poela
razlijevati poput melase, pretaui se s jedne ploe na drugu sve do
bave za otpad na drugom kraju stola. Dijamant se, poznato je, ne da
smoiti, ve uronjen u vodu i proliven njome ostaje suh. Sloj masti na
metalnoj ploi takoer ne zadrava vodu pa tako mokri ljunak, voen
23
vibracijama i nagibom stola, klizi po njemu, dok se dijamant u dodiru
s masti zalijepi za plou, kao napola posisani bombon za dlaice
vunene deke. U tom trenutku nemira i uzbuenja imao je osjeaj da
njegov umor nestaje, a ak je i bol u batrljku bio zaboravljen. Oi i sve
njegovo bie usredotoili su se na taj uti i sjajan sloj masti. Dragulji
teine manje od karata i bortovi, to jest crni industrijski dijamanti,
nisu vidljivi na stolu jer ih skriva odve brzo titranje stola i ustreptali
protok drugog kamenja. On je bio tako duboko zagledan u stol da je
prolo nekoliko sekunda prije no to je uoio da mu netko stoji uz bok.
Naglo okrene glavu. U svom tipinom poloaju, uspravan i rairenih
nogu, Stari je stajao tamo pored njega. Ali nakon to je prvo tu masu
pored sebe tjelesno osjetio kao drhtaj koji mu je proao tijelom, sada je
osjetio drugi drhtaj, ovoga puta uzbune. A to ako taj protok ljunka
ne da rezultata? Hitno su mu trebali dijamanti, i to kako mu nikada
nita u njegovu ivotu nije trebalo. Promotrio je vibrirajue namaene
ploe u potrazi za kamenom koji bi mu vratio potovanje Staroga, ali
usitnjeni ljunak proticao je ne ostavljajui tragova na stolu pa njega
obuze panika. Ali upravo tada s druge strane stola predradnik krikne i
pokae rukom. "Eno ga tamo!" Njegov pogled pomakne se odmah
prema kraju stola i tamo, ba ispod vodopada koji se sputao iz bave,
vrsto usidren dok je bezvrijedni ljunak tekao dalje, bio je jedan
dijamant dopola utonuo u mast od vlastite teine. Kamen od nekih pet
karata koji je zablistao uto i ivo poput divlje ivotinje koja se opire
zarobljenitvu. Ispusti lagani uzdah i krajikom oka baci pogled na
Starog koji je ravnoduno, bezizraajno gledao stol. Morao je osjeati
poglede na sebi, ali svejedno nije okrenuo glavu. Naposljetku je
Johnnyjev pogled bio opet neodoljivo privuen na stol. udnovatom
podudarnou upravo je u tom trenutku jo jedan dijamant iz bave
pao ravno na drugog uronjenog u mast. Kad dijamant udari u drugi
dijamant, odskoi kao loptica za golf na asfaltu. I uistinu, drugi
dijamant, lijep i velik kao kotica breskve, udari u prvoga i odskoi
visoko. Njemu i predradniku, zadivljenima ljepotom te poskakujue
kapljice koncentrirane i krute suneve svjetlosti, otme se smijeh. On
isprui zdravu ruku i uhvati ga u zraku dok je padao. Protrlja ga meu
prstima, uivajui u ljepljivom osjeaju, zatim se okrene i prui ga
Starome. On pogleda kamen i zadovoljno kimne glavom u znak
odobravanja, zatim pomakne orukvicu jakne i baci pogled na runi sat.
"Kasno je, moram se vratiti u Capetown." "Neete ostati do kraja
protoka ljunka, gospodine?" On sam osjeti nemir u vlastitu glasu.
24
"Poslije bismo mogli neto zajedno popiti." Netom to je to izrekao, sjeti
se da Stari mrzi alkohol. Stari odmahne glavom. "Ne. Moram se vratiti
do veeri." Zatim ga pogleda ravno u oi. "Zna, sutra popodne Tracey
se udaje i ne mogu izostati." I nasmijei se stalno ga netremice
gledajui. Nitko na svijetu nije bio u stanju protumaiti znaenje
osmjeha na tim usnama... jer nikada nije bilo njegovog odgovarajueg
odraza u oima. "Nisi znao?" Jo uvijek se smijeio. "Mislio sam da si
dobio poziv." Izae iz kolibe i poe prema dipu koji ga je ekao na
suncu kako bi ga odveo do sletne staze utabane meu pjeanim
dinama. Te su mu noi bol u ruci i rijei Staroga oduzele san koji je
oajniki trebao. U dva odbaci pokrivae i upali svjetiljku pored
lealjke. "Rekao je da sam pozvan i, tako mi Boga, otii u." Vozio je
cijeli preostali dio noi i cijelo sljedee jutro. Prvih tristo kilometara
vozio je pjeanim i kamenitim putem, a u zoru je napokon stigao do
asfaltirane ceste i krenuo na jug preko prostrane visoravni i gore, kroz
planine. Bilo je ve podne kad je ugledao zdepasti oblik planine Stol
koji se ocrtavao na nebu iznad grada izraslog u njenom podnoju.
Smjesti se u hotelu Vinevard i otri gore u sobu da se okupa, obrije i
presvue. Drvored stare kue bio je pun luksuznih automobila, a drugi
su bili parkirani vani, s obje strane ulice, ali on je uspio pronai mjesto
za pranjavi Land Rover. Proe kroz bijela eljezna vrata i prijee
zelenu tratinu. Iz kue su kroz otvorene balkone salona dopirali
glazba, glasovi i smijeh. Ue na pokrajnja vrata. Gosti su se tiskali ak
i po hodnicima pa si on prokri put traei meu mukarcima koji su
gestikulirali i naglas priali i enama koje su se smijale barem jedno
poznato lice. Na koncu ga nae. "Michaele." Michael Shapiro se okrene,
prepozna ga i na njegovu se licu odmah pojave zadovoljstvo i
iznenaenje, ali prije svega uzbunjenost. "Johnny. Kakvo zadovoljstvo
vidjeti te." "Je li obred ve gotov?" "Da, a i govori, hvala Bogu." Michael
ga uhvati pod ruku i povede ga ukraj. "Dopusti da ti pribavim au
ampanjca." Dade znak jednom konobaru i stavi mu kristalnu au u
ruku. Johnny prije no to e otpiti, promrmlja: "Za nevjestu." "Stari
zna da si ovdje?" Pitanje je zapalilo Michaelove usne i kad je on
kimnuo glavom, Michaelov izraz lica postane zamiljen. "Kakav je,
Michaele? Mu?" "Kenny Hartford?" Michael se zamisli. "U redu,
vjerujem. Lijep momak pun novca." "Kako zarauje kruh?" "Tatica mu
je ostavio veliki hljeb, ali da bi ubio vrijeme, radi kao modni fotograf."
Na to se on namrgodi. A Michael se namrti. "U redu je, Johnny. Stari
ga je briljivo odabrao." "Stari?" Vilica mu postade izraenija. "Svakako,
25
ta poznaje ga, zar ne? Ne bi nikada drugome prepustio da donese
neku vanu odluku." On utke ispije ampanjac dok ga je Michael
nemirno promatrao. "Gdje je ona? Jesu li ve otputovali?" "Ne. Jo su
tamo, u salonu." "Hvala, Michaele. Idem estitati mladenki." "Johnny."
Michael ga uhvati za lakat. "Ne ini gluposti... molim te." Na vrhu
mramornih stuba Johnny zastane: salon pod njim bio je pun parova
koji su plesali i glazba je snano i veselo odzvanjala. Mladenka i obitelj
sjedili su za stolom s druge strane salona. Benedict van der Byl prvi je
primijetio Johnnyja. Pocrvenio je i nagnuo se kako bi neto priapnuo
Starome, potom je napravio pokret kao da e ustati. Stari zadri sina
rukom na ramenu i njemu Johnny uputi iroki osmijeh. Tada sie
stubama i probije se kroz parove koji su plesali. Tracey ga jo nije bila
vidjela, razgovarala je s nekim mladiem plave valovite kose s licem
gospodiia koji je sjedio pored nje. "Bog, Tracey." Ona okrene glavu,
ugleda ga i zadri dah. Bila je ljepa no to se sjeao. Gotovo mucajui,
odgovori: "Bog, Johnny." "Hoe plesati?" Problijedi i pogledom potrai
Staroga, ne supruga. Velika bijela i sjajna griva kimne u znak privole
koju joj je otac dao pa ona ustane. Uspjeli su napraviti samo krug prije
no to je orkestar prekinuo. U meuvremenu je on, koji je imao na
pameti najmanje stotinu stvari koje joj je elio rei, ostao nijem. Sada
kad je orkestar prekinuo, prilika je propala. Tada joj u tih nekoliko
trenutaka koji su jo preostajali na mah ree: "Nadam se da e biti
sretna, Tracey. No bude li ti trebala pomo... uvijek, u svakoj prigodi,
dotrat u. Obeavam ti." "Hvala." Glas je bio promukao i na trenutak
ona je opet bila nalik djevojici koja je one noi plakala. Odvede je do
mua. To je obeanje bio dao prije pet godina i sada je doao u London
da bi ga odrao. Zgrada na broju dvadeset i tri u ulici Stark bila je
dvokatnica uska i visoka proelja. Parkira pred njom. Bio je ve mrak i
na oba su kata svjetla bila upaljena. Ostane sjediti u Jaguaru:
iznenada je osjetio neku odbojnost da pree preko praga, osjeao je da
je Tracey tamo, u toj kui, ali je takoer osjeao da stvar nee biti
ugodna. Na trenutak se prisjeti njena lika koji je jo uvijek uvao u
sjeanju, lik mlade i lijepe Tracey u bijeloj svilenoj vjenanoj haljini, pa
nakon toga izae iz auta i uspne se ulaznim stepenicama. Spremao se
pokucati kad je s iznenaenjem primijetio da su vrata samo pritvorena.
Otvori ih gurnuvi ih i nae se u malom dnevnom boravku ureenom s
izuzetnim enskim ukusom. Prostorija je bila u neredu, jedna je
zavjesa bila otrgnuta i prostrta po tlu, a na nju su bile nabacane knjige
i razne druge stvari. Slike su bile poskidane sa zidova i skupljene na
26
hrpu kako bi bile odnesene. Uzme jednu knjigu i otvori je. Na prvoj je
strani bilo rukom ispisano ime: Tracey van der Byl. Zauje koraanje
niz stube pa odbaci knjigu na gomilu. Niz stube se sputao neki
ovjek. Imao je na sebi prljave hlae od zelenog samta, kone
podstavljene izmice i stari kaput vojnikog kroja ukraen pletenim
pozlaenim pervazom. Preko ruke nosio je hrpu enskih haljina. Kad je
ugledao Johnnyja, naglo je stao i stisnuo crvenkaste usne u priglupi
izraz uenja. Pod razbaruenim pramenima plave kose oi su bile
plamene i sjajne. "Zdravo." Johnny se uljudno nasmijei. "to je,
selidba?" Polagano se pribliio neznancu i ne trepnuvi odmjerio ga je
od glave do pete. Iznenada, s gornjeg kata zauje se jauk koji odjekne
dolje niz stube. udan jauk, niti bola niti neeg drugog, gotovo dahtaj,
poput isputanja pare iz cijevi, jedva ljudski. Johnny se ukoi, a ovjek
na stubama baci uznemiren pogled iza sebe. Johnny tiho upita: "to si
joj napravio?" Glas nije bio prijetei. "Nita. Ba nita. Samo se
puknula. Runo se puknula." ovjek se uznemireno pourio s
odgovorom. "To joj je prvi put da je uzela trip." "A ti si se u
meuvremenu dao na veliko spremanje, je li tako?" Johnnyjev glas bio
je jo uvijek smiren. "Duguje mi brdo love, a nema ni centa. Obeala je,
ali nije u stanju odrati." Johnny nastavi: "Oh. To je onda isto druga
stvar. Mislio sam da isti kuu." Stavio je ruku u dep i izvadio
novanik. Pokae snop novanica. "Ja sam joj prijatelj. Koliko ti
duguje?" "Pedeset funta." Vidjevi novac, ovjeku su zasjale oi. "Dao
sam joj na kredit." Johnny izbroji deset novanica od pet i prui mu ih.
ovjek odloi hrpu haljina na rukohvat i urno sie niz posljednje
stepenice. "Jesi li joj ti prodao dop? Trip?" ovjek zastane na korak od
njega i sumnjiavo ga pogleda. "Hajde, daj." Johnny se nasmijei.
"Nismo djeca. Znam kako idu te stvari." Ponudi novanice. "Jesi li joj ti
nabavio drop?" U odgovor ovjek se nasmijei i potvrdno kimne,
ispruivi ruku prema novcu. Johnny mu tada naglo drugom rukom
zgrabi tanko zapee i okreui ga oko njegove osi, savije mu ruku na
lea. Vrati novac u dep i gurne ga uz stepenice. "Idemo pogledati?" Na
eljeznom krevetu bio je duek, a preko njega je bio prostrt sivi vojniki
pokriva. Tracey je sjedila na njemu prekrienih nogu. Imala je na sebi
samo tanke pamune gaice, a neuredna kosa koja nije bila sjajna kao
inae sizala joj je do struka. Ruke prekriene na grudima bile su tanke
i bijele poput krede. Lice je bilo boje zemlje, a pod sirovom svjetlosti
gole arulje koa kao da je bila prozirna. Ljuljala se gore dolje jaukajui
tananim glasom dok se u ledenoj sobi dah pretvarao u paru. Ali ono
27
to je naroito potreslo Johnnyja, bile su oi. Bile su ogromne, preko
mjere poveane i upale u podonjake tamne poput modrica. Zjenice su
bile iroke i sjajne, blistale su kao neobraeni dijamanti. Te sjajne
zelene oi piljile su u Johnnyja i neznanca koji su zastali na pragu, a
onda se iznenada jauk pretvorio u krik. Zatim uslijedi muk, a ona se
presamiti pokrivi si lice i oi rukama. Johnny promuca: "Tracey.
Boe,Tracey!" Otimajui se, ovjek prostenja: "Oporavit e se. Bit e
kao nova. To joj je prvi put. Oporavit e se." "Doi ovamo." Johnny ga
je izvukao van iz sobe zatvorivi nogom vrata za sobom. Gurne ovjeka
na zid. Lice mu je bilo blijedo i napeto, a pogled beutan, ali progovori
smireno, snoljivo, kao da neto objanjava djetetu: "Sad u ti nanijeti
bol. Veliki bol, to vei mogu a da te ne ubijem. Ne zato jer mi se to
dopada, nego zato jer ova djevojka meni neto znai. Zato u uiniti
sve da se, kad ubudue odlui dati otrov nekoj djevojci, sjeti ovoga
to u ti sada napraviti." Ljevicom ga je drao priklijetena za zid, a
desnicom je udario ciljajui malo ispod rebara kako bi mu rastrgao
miie stomaka. Prve tri ili etiri ake udarile su previsoko i zaulo se
kripanje i pucanje rebara. Kad se povukao i pustio ga, ovjek se
stropotao licem na dolje i on ga je u padu udario po ustima izbivi mu
nekoliko zubi i razbivi mu usne njene poput cvjetnih latica. ovjek je
proizveo buku pa Johnny ode u Traceynu sobu provjeriti nisu li je
moda uznemirili: jo je uvijek bila presamiena naprijed i ritmino se
ljuljala gore dolje. Potrai kupaonicu i navlai maramicu kako bi
obrisao krv s ruku i prednjice kaputa. Zatim se vrati u hodnik i sagne
nad ovjeka bez svijesti da bi mu opipao bilo. Otkucaji su bili jaki i
pravilni. Osjeti olakanje, zatim odmakne ovjekovo lice od lokve krvi
pomijeane s rigotinom kako se ne bi uguio u njoj. Vrati se kod
Tracey pa je, premda se divlje otimala, umota u prljavi vojniki
pokriva i odnese na rukama do Jaguara. Ona se napokon primirila i
sjedila je tamo, na sjeditu od crne koe, nepomino kao usnula
djevojica dok ju je on sa svih strana zavijao u pokriva. Naposljetku
se vratio u kuu. Nazvao je hitnu slubu, dao adresu i odmah spustio
slualicu. Stigavi u Dorchester, ostavio je Tracey u autu i otiao
porazgovarati s vratarom. Nakon nekoliko minuta prebace je u
invalidskim kolicima do apartmana na drugom katu koji je imao dvije
spavae sobe. Petnaest minuta kasnije stigao je lijenik. Kad je i on
otiao, Johnny se okupa i nakon toga s aom Chivasa u ruci ode u
Traceynu sobu i stane uz njeno uzglavlje. to god da joj je lijenik dao,
djelovalo je: spavala je ispruena, blijeda i mrava, no svejedno jo
28
uvijek lijepa, a tu krhku i udnu ljepotu tamni podonjaci nisu
izobliavali, ve su je gotovo isticali. Sagne se da bi joj razmaknuo
kosu s obraza i na ruci osjeti lagan i topao dah. Osjeti za nju, kako
nikada prije nije osjetio ni za koga na svijetu, beskrajnu njenost iji je
intenzitet iznenadio i njega samoga. Jo se vie sagne i lagano joj
dodirne usne svojim usnama: bile su suhe i ispucane. Gotovo bijele.
Grube poput staklenog papira. Uspravi se i ode do naslonjaa
nasuprot krevetu. Baci se umorno u njega i pone pijuckati whisky sve
dok ne osjeti kako mu se iz stomaka die val topline koji mu odmah
opusti napete miice. Nastavi gledati to blijedo i iscrpljeno lice.
"Nalazimo se u gadnoj neprilici. Oboje." Rekao je to naglas i opet
osjetio kako ga obuzima bijes. Nekoliko dugih minuta taj bijes nije
nalazio cilj, a zatim se malo pomalo usredotoio na jednu odreenu
toku. Po prvi put u svome ivotu bio je bijesan na Staroga. Okrenut
prema djevojci u krevetu ree: "On te doveo do ovoga. A i mene."
Reakcija je bila trenutana, odanost je ve bila postala sastavni dio
njegova bia. Uvijek se trudio vjerovati da je Stari u svojim spletkama
pravedan i mudar premda, to se njega ticalo, tu pravednost nije
nikada imao prilike iskusiti. Ali smrtnici nikada ne sumnjaju u svemo
bogova. Razjaren vlastitom izdajom, poeo je u ivom svjetlu razbora
prosuivati djela Staroga i njegove porive. Zato je, na primjer, poslao
Michaela Shapira da mu ponudi povratak kad je bio u pustinji?
Michael mu je objasnio: "Stari te hoe u Cape Townu, Johnny.
Benedict nije dorastao. Povjerio mu je ured u Londonu, to je neka
vrsta izgnanstva, i sada je odabrao tebe da vodi tvrtku. Tracey nema, i
ona je s muem u Londonu, pa zato Stari misli da je uputno vratiti te u
Cape Town." Michael je tada uoio njegovu radost, premda dobro
zatomljenu, pa je nastavio: "Moda govorim nepromiljeno, ali za mene
je van der Byl doista udan svat. Osobit, ako ne drugo. Znam to
osjea za njega, Johnny, jer nikada mi nita nije promaklo... ali ti si
sada u prilici da ini ono to hoe, i to za svoj raun. Mnoge bi te
tvrtke htjele..." Uoio je promjenu izraza njegova lica i prekinuo se.
"Ok, Johnny, kao da nisam nita rekao. Govorio sam tako jer sam ti
sklon." Razmiljajui sada o tome, taj Michaelov savjet na koncu konca
nije uope bio neutemeljen. No, svakako, on je sada bio predsjednik
uprave Van Der Byl Diamondsa, ali zato nije bio nita blii Starome no
to je bio prije. Da, ivio je pod planinom koja je bila neosvojiva i on se
nije uspio uspeti ni njenim najblaim strminama. U Cape Townu ga je
doekala ista samoa kao u pustinji te je stoga bio lak plijen za pipke
29
prve privlane ene koju je sreo. Ruby Grange bila je visoka i tanana, s
kosom boje koja se kod dijamanta naziva Second Cape, to jest boje
sunca gledanog kroz kristalnu au punu ampanjca. Sada je
razmiljao o vlastitoj naivnosti, o lakoi kojom se dao upecati i estini
kojom si je namaknuo omu na vrat. Ruby je pokazala svoje pravo lice
tek nakon vjenanja, iskazujui hladnu i duboku gramzivost,
neutaivu ed za simbolima i materijalnim posjedovanjem, te takvu
posvemanju i krajnju samoivost da je on u svakoj takvoj prigodi
jedva uspijevao povjerovati vlastitim oima i uima. Mjesecima je
odbacivao tu rastuu izvjesnost, sve dok vie nije bilo mogue poricati
oiglednost, i tada je to bijedno i sebino stvorenje koje je oenio poeo
promatrati s prezirnim zaprepatenjem. Stoga se sve vie udaljavao od
nje, posveujui sve svoje snage Van Der Byl Diamondsu. To je, dakle,
bio njegov ivot: jedna potpuno prazna stvar, dokraja izdubena rukom
Staroga. Po prvi je put ustanovio da sumnja kako bi to mogla biti
dobro sraunata i sadistika osveta Staroga za neduno djelo jednog
ne jo dokraja sazrijelog momka. Gotovo kao da pokuava umaknuti
tim odve stranim, nepodnoljivim mislima, zaspi i aa mu isklizne
iz ruke. Jacobus Isaac van der Byl sjedio je u konom naslonjau, a
pred njim je bio zaslon za oitavanje radiolokih nalaza. Strah je
poremetio njegove granitne crte lica, inei ih pod gustom bijelom
grivom jo dubljima i mlohavijima, i premda su jo uvijek bile
prepoznatljive, ipak su bile pomalo promijenjene. Strah mu je bio i u
oima te se komeao pod povrinom, u ta dva plava zdenca, kao neko
sluzavo vodeno stvorenje. Dakle, s tim strahom u sebi, koji ga je skroz
ukrutio i ukoio mu sve udove, gledao je sada nejasne sjenke na
osvijetljenu zaslonu. Specijalist mu je u meuvremenu govorio tiho, s
odmakom, kao da dri predavanje u svojoj uionici: "...obavija prsnu
lijezdu, evo ovdje, i iri se preko dunika." Vrh zlatne olovke slijedio je
sablasni oris tamo na zaslonu. Stari je s mukom gutao. Dok je sluao,
inilo mu se da mu se ta boletina nadima u grlu pa mu i njegov
vlastiti glas odzvoni u uima promuklo i nerazgovijetno kad upita:
"Dade li se operirati?" Specijalist prekine objanjavanje i baci pogled
na kirurga s druge strane pisaeg stola. Razmijenie urotnike
poglede. Stari se okrene u naslonjau i pogleda kirurga. Grubo upita:
"No?" "Ne." Kirurg odmahne glavom, ali kao da se ispriava. "Sad je ve
prekasno. Da ste..." "Koliko? Koliko vremena?" Staroga objanjenja
nisu zanimala. "est mjeseci. Ne vie." "Jeste li sigurni?" "Da." Stari
zabije bradu u grudi i zatvori oi. U prostoriji je vladao potpuni muk
30
dok su kirurg i specijalist s mjeavinom profesionalnog zanimanja i
ljudksog saaljenja prisustvovali mirenju Jacobusa Isaaca van der Byla
s vlastitom smrtnom presudom. Na kraju je Stari otvorio oi i polagano
ustao. Pokuao se nasmijeiti, ali se osmjeh nije zadrao dugo na
usnama. Poprativi svoje rijei tom novom promuklou, proguna:
"Hvala, gospodo. Sada me, molim vas, ispriajte jer u ovom asu imam
mnogo stvari koje trebam srediti." Doe do Rollsa to je ekao pred
ulazom. Hodao je polako, gotovo vukui noge, i voza mu je jurnuo
ususret, ali je on odmah odgurnuo pruenu mu ruku i uao sam u
auto. Michael Shapiro ekao ga je u radnoj sobi velike kue. Odmah je
primijetio promjenu i dignuo se iz naslonjaa u kojemu je sjedio. Stari
je stajao na pragu: njegovo tijelo izgledalo je zgreno i smanjeno. "est
mjeseci. Dali su mi est mjeseci ivota." Ode do pisaeg stola i baci se
u naslonja iza njega. "Nakon svih novaca koje su mi uzeli." Rekao je
to kao da je oekivao da si je kupio drugi ivot, a da su ga oni prevarili.
Opet je zatvorio oi i kad ih je ponovo otvorio, u njima zaiskri bljesak
zlobe, a lice mu poprimi izraz koncentrirane prepredenosti. "Gdje je?
Jo nije stigao?" "Jest, zrakoplov je stigao jutros u devet. Sada je u
uredu." Michael je bio iznenaen i osupnut, bio je to prvi put da vidi
Staroga bez krinke. "A djevojka?" Od razvoda je vie nije zvao 'ki'.
"Johnny ju je smjestio u jednu privatnu kliniku." "Jeftina droljica."
Stari ju je potiho osudio, a Michael je zatomio prosvjed prije no to mu
je stigao do usana. "Uzmi blok, mora pisati." Gutne, hrapavo. Odmah
potom nastavi, i to zazvui kao prijetnja. "Vidjet emo. Vidjet emo!"
Lijenik je ve bio u zrakoplovnoj luci. "Povjeravam ti je, Robine. Izlijei
je i udebljaj. Puna je droge do trepavica i vjerojatno ne jede ve mjesec
dana." U Traceynim oima upali se prva iskra ivota: "Gdje to misli..."
Johnny je preduhitri: "U kliniku. I koliko god vremena bude potrebno."
"Ja ne..." "Ma zaboravi 'ja ne'." Podupirui je, on pod jednu a Robin
pod drugu ruku, otprate je sve do parkiralita dok je ona jo uvijek
slabano prosvjedovala. "Hvala, Robine, stari prijatelju, napravi joj
jednu dobru generalku." "Vratit u ti je kao novu." Nakon tog obeanja
Robin krene. On je stajao jo nekoliko trenutaka gledajui golemi
nezgrapni obris planine - ceremonija dobrodolice kui bila je svedena
na to - i nakon toga uputio se do Mercedesa u garai zrakoplovne luke.
Bio je neodluan hoe li doma ili u ured. Odlui da zasad nema volje
suoiti se s Rubynim ispitivanjem pa izabere ured. U svojoj privatnoj
kupaonici imao je uvijek istu koulju, pored pribora potrebnog za
brijanje. Tek to je proao kroz kristalna vrata luksuznog ulaza u
31
sjedite uprave Van Der Byl Diamondsa, jurnue na njega kao roj
muiteljica. Dvije draesne slubenice zapoee u zboru svoje
cvrkutanje: "Oh, gospodine Lance, imam ovdje cijeli snop poruka."
"Oh, gospodine Lance, vaa ena..." Suspreui korak da ne bi poeo
trati, gotovo je stigao do vrata svog ureda kad je tajnica Staroga kao iz
zasjede iskoila vani, iza one svoje ploe od neprovidna stakla.
"Gospodine Lance, gdje ste dovraga bili? ef vas cijelo vrijeme trai."
Ona prene Lettie Pienaar, njegovu osobnu tajnicu: "Gospodine Lance,
hvala nebesima, vratili ste se!" On stane i digne ruke u znak predaje.
"Jedna po jedna, djevojke. Imamo vremena, ne paniarite." To izazove
provalu cvrkutanja skupine slubenica i otjera van der Bylova psa
uvara iza ploe od neprovidna stakla podvijena repa. "to je doista
vano, Lettie?" Dok je iao prema svom pisaem stolu, upitao je
tajnicu. Zatim baci pogled na potu pa se, skinuvi kaput i otpustivi
kravatu, uputi u kupaonicu. Dok se on na brzinu brijao i tuirao,
Lettie ga je viui kroz otvorena vrata upoznala s posljednjim
novostima u poslovanju tvrtke i njegovim privatnim poslovima. "Vaa
je ena neprestance i uredno nazivala. Kad sam joj rekla da ste otili u
zaljev Cartridge, nazvala me laljivicom." Lettie naas uuti, a zatim,
dok je on izlazio iz kupaonice, upita: "Kad smo ve kod toga, gdje ste
bili?" "Nemojte sada i vi poeti." Nagne se nad pisai stol i preleti
pogledom po papirima koji su se na njemu nakupili. "Pozovite moju
enu, molim vas. Ne, priekajte. Vi razgovarajte s njom, recite joj da u
biti doma u sedam." Letti shvati da je skroz izgubila njegovu panju pa
izae iz prostorije. On se smjesti za pisaim stolom. Van Der Byl
Diamonds bio je neosporno u loim vodama. Unato njegovim
prosvjedima, Stari je malo pomalo bio povukao svoje rezervne fondove
kako bi ih uloio u druge poslove, u jednu tvrtku za trgovinu
nekretninama, u tvornicu konfekcije Van Der Byl Fisheries, u jedan
veliki projekt natapanja podruja oko rijeke Oranje. Blagajne su sada
bile prazne. Koncesije na obali u meuvremenu su stigle do kraja svog
kratkog, premda slavnog ivota: sada su doslovce radili rupe u vodi.
to se pak tie one u Huib Hochu, Stari ju je prodao Velikoj Kompaniji
radi brze dobiti, koja je potom odmah izmakla Johnnyjevu nadzoru.
Preostala je samo jedna koka koja nosi zlatna jaja, ali ih jo nije poela
nositi. Prije osamnaest mjeseci otkupio je dva nalazita na puini od
jedne tvrtke koja je na njihovom iskoritavanju prokockala vlastiti
opstanak. Drugim rijeima, uguila ju je vlastita neuinkovitost.
Vaenje dijamanata iz mora je otprilike osam puta skuplje i tee nego
32
vaenje iz nalazita na kopnu. Treba izvaditi ljunak s dna
nepredvidivog i neukrotivog mora pred Skeleton Coastom, natovariti ga
na splavi, dovui ih na neko sigurno mjesto, istovariti ih i zapoeti rad
na izdvajanju: to je bio postupak koji je slijedila propala tvrtka. Johnny
je pak skovao drukiji plan i nakon toga naruio jedan skroz
samodostatan brod. Mogao je ostati na puini, vaditi ljunak s dna i
obraivati ga, izbacujui opet u more sav otpadni ljunak jednakom
brzinom kojom ga je usisavao u svoju utrobu. Unutar oplate tog
vrstog oceanskog broda bilo je smjeteno sofisticirano, potpuno
automatizirano postrojenje za preradu, bila je potrebna jo samo
malobrojna posada i brod je mogao djelovati po svim vremenskim
prilikama osim tornada. Kingf isher se u tom trenutku nalazio u
brodogradilitu u Portsmouthu i njegova izgradnja bila je skoro gotova,
a probna vonja bila je predviena za poetak kolovoza. No financiranje
pothvata bilo je za njega prava mora. Stari nije odobrio ni najmanju
pomo, ako nije ak i bojkotirao poduhvat. Nikada o njemu nije govorio
bez ironinog smijeka na usnama i strogo je zabranio svako
ekonomsko ulaganje Van Der Byl Diamondsa, tako da je bio prisiljen
sam prikupiti dva milijuna funta van tvrtke. Kad ih je naao, vidio je
kako se na usnama Staroga opet javlja onaj smijeak. Kingfisher je
trebao biti u pogonu ve tri mjeseca i usisavati dijamante s dna mora,
budui da je s financijskog gledita projekt bio u cijelosti zasnovan na
dovretku broda unutar predvienih rokova. No radovi na ureenju
izazvali su ve tri mjeseca kanjenja i stoga je cijela graevina prijetila
ruenjem. Sjedei tamo, za pisaim stolom, Johnny se sada pitao kako
sprijeiti taj slom dok Kingfisher ne pone djelovati. Vjerovnici su
prijetili i pritiskali i da bi ih uutkao i primirio, on je sada mogao
raunati samo na svoj zanos. U tom trenutku nije mu preostalo drugo
no da zatrai odgodu plaanja na jo tri mjeseca. Podigne slualicu.
Sokolei se, izbacujui vilicu i gurajui aku u dep, ree: "Pozovite mi
Larsena u Credit