Odbrambeni mehanizmi i općenito strategije suočavanja s kojima smo opremljeni, usvojili ih ili razvili u složenom procesu socijalizacije imaju prvenstveno protektivnu ulogu u mentalnom zdravlju ljudi. Rasprava o razlikama između mehanizama odbrane (nad kojima imamo manju kontrolu) i načina suočavanja (koje svjesno biramo), je manje važna od činjenice da nam psihiče odbrane pomažu da se lakše nosimo sa neuspjehom, frustracijama, stresnim situacijama i općenito životnim poteškoćama.

Od Freuda do današnjih dana perspektiva o odbrambenim 67 mehanizmima je promijenjena. Danas raspolažemo sa puno argumenata koji idu u prilog spoznajama da odbrambeni mehanizmi nisu samo lukavi izum ega u borbi protiv intrapsihičkih konflikata, već se zasnivaju na kognitivnim procesima usmjerenim na rješavanje problema, reduciranje negativnih emocija i održavanje pozitivnih emocija. Iz prikaza ovog konstrukta vidimo da među autorima postoji konsenzus s obzirom na mišljenje da se mehanizmi odbrane aktiviraju nesvjesno, te da je u većini slučajeva njihova upotreba neophodna za normalno funkcioniranje osobe. Pa tako imamo vise različitih mehanizama odbrane, poput zrelih mehanizama odbrane, neurotične odbrane, nezrelih mehanizama odbrane..itd.

O odbranbenim mehanizmima doznajemo na temelju ponašajnih obrazaca pojedinaca koji utječu na ishode u važnim životnim područijima. Dozirana upotreba odbrana ličnosti ima protektivnu ulogu i na tome bi se trebala temeljiti istraživanja na ovom području.