1. Uvod

Opšta zaštita zaposlenih podrazumijeva ostvarivanje uslova rada u kojima se preduzimaju

određene mjere i aktivnosti u cilju zaštite života i zdravlja zaposlenih i drugih lica koji na to

imaju pravo. Interes društva, svih subjekata i svakog pojedinca je da se ostvari najviši nivo

zaštite zaposlenih, da se neželjene posljedice kao što su povrede na radu, profesionalne bolesti

i bolesti u vezi sa radom svedu na najmanju moguću mjeru, odnosno da se ostvare uslovi rada

u kojima bi zaposleni imao osjećaj zadovoljstva pri obavljanju svojih profesionalnih zadataka.

Za ostvarivanje ovakvog cilja neophodan je sistematski pristup u preventivnom djelovanju i

povezivanje svih subjekata koji su nosioci određenih obaveza i aktivnosti. Njihova je dužnost

da se staraju o sprovođenju utvrđenih pravila, mjera i standarda o uslovima rada i stalna briga

da ih mijenjaju i usaglašavaju sa tehnološkim i društveno-ekonomskim razvojem kako bi se

unaprijedila bezbijednost i očuvalo zdravlje zaposlenih kao jedan od najvažnijih elemenata

zaštite zaposlenih.

Potreba za preduzimanjem određenih aktivnosti sa ciljem zaštite učesnika u radu javlja se sa

prvim oblicima rada, jer je svaki rad praćen manjim ili većim opasnostima, ali se kao

organizovana djelatnost uspostavlja tek početkom 19. vijeka. Tada je uslovljena razvojem

industrije radnička klasa brojno ojačala, ali su se uslovi rada pogoršali te je sa pojavom

„industrijske revolucije“, došlo do naglog povećavanja broja povreda na radu. Nezadovoljstvo

uslovima rada raste do te mjere da dovodi do otvorenih istupanja radnika sa osnovnim

zahtjevom za njihovo poboljšanje. To dovodi do stvaranja snažnog radničkog pokreta i

radničkih udruženja koja vrše pritisak na državu i ona je prinuđena da ove odnose pravno

reguliše kako bi obijezbedila minimalnu zaštitu radnika te veću ekonomsku stabilnost i

socijalni mir. Od tada počinje intenzivan razvoj zaštitnog zakonodavstva, širenje socijalnih

prava i stvaranje međunarodnih organizacija koje u velikoj mjeri doprinose uspostavljanju

stabilnih sistema zaštite zaposlenih.

.

1

2. Uloga i značaj zaštite zaposlenih

Uloga bezbijednosti i zaštite zdravlja na radu određena je njenim ciljem i obimom prava i

obaveza poslodavca i radnika. Značaj bezbijednosti i zdravlja na radu se sagledava sa:

- humanog,

- socijalnog i

- ekonomskog stanovišta.1

Rad u humanim uslovima predstavlja zadovoljstvo za svakog pojedinca, ali i uspjeh i ponos

za organizaciju, poslodavca i za društvo u cjelini.

Socijalni značaj u najvećoj mjeri se izražava kroz veliki broj zaposlenih koji se povrijede ili

izgube život na radnom mjestu, obole od profesionalnih bolesti i drugih bolesti u vezi sa

radom o kojima, a često i o njihovim porodicama, preuzima brigu društvo.

I treća, ekonomska dimenzija bezbijednosti i zdravlja na radu sagledava se preko posljedica

povreda na radu, profesionalnih i drugih bolesti i iskazuje se određenim finansijskim

pokazateljima koji zavise od broja i težine takvih slučajeva. Naime, povrede na radu i

profesionalne bolesti, često su praćene havarijama, odsustvom sa rada čime se stvaraju

troškovi i izdaci zbog toga što radnik ne radi, zbog zastoja koji nastaje u proizvodnji i što se

znatna sredstva izdvajaju za liječenje radnika, nadoknadu njegove zarade i drugih troškova i

izdataka koji padaju na teret poslodavca i fondova socijalnog osiguranja. To znači da

bezbednost i zdravlje na radu utiču na produktivnost i ekonomičnost poslovanja u preduzeću,

kao i na kvalitet i konkurentnost proizvoda na tržištu, te da poslodavac ima neposredni interes

da ona bude što efikasnija. Zato je svako ulaganje u mjere zaštite za poslodavca korisna

investicija. Od stepena bijezbednosti zavisi zdravstvena i radna sposobnost zaposlenih a time i

produktivnost u okviru preduzeća, koja se na nacionalnom nivou odražava na visinu

nacionalnog dohotka. Istovremeno boljom zaštitom zdravlja na radu i smanjenjem broja

povreda na radu, profesionalnih i drugih bolesti, smanjuje se opterećenje fondova socijalnog

osiguranja što se neposredno odražava na visinu izdvajanja ovih sredstava po osnovu

doprinosa i iz nacionalnog budžeta. Dakle, od stepena bezbijednosti zavisi zdravstvena i radna

sposobnost zaposlenih a time i produktivnost u preduzeću ali i sposobnost radne populacije na

nacionalnog nivou što u krajnjem utiče na nacionalni dohodak i standard svih građana.

1 M.Ivanjac, S.Luković, D.Mišljenović, Bezbednost i zdravlje na radu, str.9-10, Beograd, 2005. godina

2

Zaštita zaposlenih regulisana je zakonom i obuhvata opštu zaštitu kao pravo na bezbijednost i

zaštitu života i zdravlja, zatim posebne vrste zaštite, kao što su zaštita ličnih podataka, zaštita

omladine, materinstva, pravo na porodiljsko odsustvo i odsustvo sa rada radi njege djeteta ili

druge osobe, zaštita invalida, pravo na odsustvo sa rada zbog privremene spriječenosti uslijed

bolesti, kao i posebnu zaštitu određenih kategorija zaposlenih od otkaza ugovora o radu:

zaposlene žene za vrijeme trudnoće, porodiljskog odsustva, roditelja za vrijeme odsustva sa

rada zbog posebne njege djeteta, člana savjeta zaposlenih i predstavnika zaposlenih u

upravnom i nadzornom odboru, predsjednika sindikata kod poslodavca i imenovanog ili

izabranog sindikalnog predstavnika.

U nastavku rada ćemo objasniti odgovornosti poslodavaca ali i zaposlenih u cilju postizanja i

obezbjeđivanja zaštite zaposlenih te ćemo objasniti svaku od kategorija zaštite kako bi se

stvorila što jasnija predstava o sistemu zaštite zaposlenih.

3. Obaveze i odgovornosti poslodavca

Poslodavac je nosilac svih obaveza i odgovornosti u uspostavljanju bezbijednih uslova rada i

zaštite zdravlja zaposlenih. U tom smislu opšta obaveza poslodavca je da zaposlenom

obezbijedi rad na radnom mestu i u uslovima u kojima su sprovedene mjere bezbijednosti i

zaštite zdravlja, odnosno da prilikom organizovanja rada i radnog procesa (prije početka rada

i u toku rada) primijeni preventivne mjere kao i da za njihovu primjenu izdvoji potrebna

finansijska sredstva. Pri izvršavanju ove obaveze poslodavac je dužan da se pridržava

osnovnih principa koji su sadržani u međunarodnim aktima, prije svega u Opštoj direktivi EU

i ugrađeni u član 12. Zakona a koji se odnose na:

- izbjegavanje rizika;

- procjenu rizika koji se ne mogu izbjeći;

- otklanjanje rizika na njihovom izvoru primjenom savremenih tehničkih

rešenja;

- prilagođavanje rada i radnog mjesta zaposlenom, naročito u pogledu izbora

opreme za rad i metoda rada, kao i izbora tehnološkog postupka da bi se

izbjegla monotonija u radu i smanjio njihov uticaj na zdravlje zaposlenog;

- zamjenu opasnih tehnoloških procesa ili metoda rada bezopasnim ili manje

opasnim;

3

- davanje prednosti kolektivnim nad pojedinačnim mjerama bezbijednosti;

- odgovarajuće osposobljavanje za bezbijedan rad i izdavanje uputstava za rad

na bezbijedan način.2

Navedeni principi predstavljaju osnovu za djelovanje poslodavca pri čemu je njegova obaveza

da aktivnosti usmjerava prevashodno na eliminisanje rizika ili svođenje na najniži mogući

nivo. U tom cilju poslodavac ima posebne obaveze u pogledu uređivanja prava i obaveza

zaposlenih, procjene rizika, osposobljavanja radnika za bezbijedan rad, ostvarivanja prava

zaposlenih, obavljanja stručnih poslova zaštite na radu, informisanja zaposlenih, stvaranja

mogućnosti za učešće zaposlenih i njihovih predstavnika i preduzimanja drugih preventivnih

mjera kako bi se zaštitio fizički i psihički integritet radnika na radnom mjestu. Prilagođavanje

rada i radnog mjesta zaposlenom i zamjena opasnih tehnoloških procesa i metoda rada

bezopasnim ili manje opasnim predstavljaju mjere kojima se eliminiše ili smanjuje rizik.

3.1. Procjena (profesionalnog) rizika

Europski propisi iz područja sigurnosti i zaštite zdravlja na radu zahtijevaju procjenu rizika.

Međutim, čak i ako to nije zakonski zahtjev, provođenje procjene rizika dobra je praksa

budući da omogućava poduzimanje djelotvornih mjera za zaštitu zdravlja radnika.

Najčešće opasnosti na radnom mestu su:

- mehaničke (npr. rotirajući ili pokretni delovi mašina ili opreme),

- električne (direktan ili indirektan kontakt sa dijelovima elektroizolacija) i

opasnosti vezane za karakteristike radnog mesta (npr. rad na visini ili dubini).

Štetnosti deluju u dužem vremenskom i izazivaju različita profesionalna oboljenja odnosno

oboljenja u vezi sa radom. Štetnosti se mogu grupisati na:

• Štetnosti koje se pojavljuju u procesu rada (hemijske, fiziče, biološke);

• Psihički i psihofizički napori (stres, monotonija, položaj tijela u radu, rad sa strankama);

• Štetnosti vezane za organizaciju rada (prekovremeni rad, rad noću, rad po smjenama);

• Ostale štetnosti (nasilje na radnom mestu, rad sa životinjama.3

2 M.Ivanjac, S.Luković, D.Mišljenović, Bezbednost i zdravlje na radu, str.18, Beograd, 2005. godina3 J.Starčević, M.Ilić, Priručnik za procjenu rizika, str.15, Beograd,2010.

4

Slika br.1.

Procjenom rizika se:

- utvrđuju opasnosti

- utvrđuje koji su radnici izloženi riziku od tih opasnosti

- procjenjuje uključeni rizik;

- procjenjuje mogu li se navedeni rizici ukloniti ili ne,

- odlučuje o dodatnim mjerama koje su potrebne za prevenciju ili smanjivanje

rizika.

Kad se govori o riziku na radu, podrazumijeva se rizik koji se javlja na radnom mjestu, koji

ugrožava život i zdravlje zaposlenog pri obavljanju poslova svog zanimanja (profesije), pa se

takav rizik definiše kao profesionalni rizik. Ovi rizici su različiti po vrsti i intenzitetu te je

neophodna identifikacija i određivanje stepena mogućeg uticaja na zaposlenog što se utvrđuje

u postupku procjene profesionalnog rizika za svako radno mjesto. Činjenica je da se praktično

ne mogu eliminisati svi faktori rizika, što znači da na svakom radnom mjestu postoji neki

rizik, ali se on do određenog nivoa smatra prihvatljivim jer ne ugrožava neposredno zdravlje

zaposlenog. Procjenjuje se preostali rizik, onaj koji poslodavac nije mogao da izbjegne niti da

otkloni na njegovom izvoru te postoji opasnost i vjerovatnoća da ugrozi zdravlje zaposlenog.

Znači, u pitanju su radna mjesta na kojima se (zbog prirode posla), i pored preduzetih mjera,

rizik ne može otkloniti niti smanjiti (rad na visini, na otvorenom, pod vodom ili zemljom i

dr.), te je neophodno utvrditi pravo stanje, izvršiti analizu uticajnih faktora i procijeniti koje i

kakve štetne posljedice može da izazove i koje mere u svakom slučaju primijeniti da bi se

zaposleni zaštitio.

5

Procjena rizika predstavlja najznačajniju obavezu poslodavca. Vrši se prije početka rada, u

toku rada kao i u svakom slučaju kada zbog izmjena uslova rada može doći do pojave novog

rizika ili promene stepena utvrđenog rizika.

Koraci koji preduzimaju prilikom procjene rizika su:

- Utvrditi opasnosti –šta može poći po krivu?

- Procijeniti ko bi mogao trpjeti posljedice i kako ozbiljne, uključujući zaposlene

te javnost.

- Procijeniti koja je vjerojatnoća da se to dogodi.

- Odlučiti na koji se način rizici mogu ukloniti ili umanjiti –mogu li se

unaprijediti objekti, uvjeti rada, oprema ili obuka?

- Na temelju ozbiljnosti rizika, broja osoba na koje mogu utjecati, itd., utvrditi

prioritete djelovanja.

- Provesti kontrolne mjere.

- Revidirati, kako bi provjerili jesu li kontrolne mjere djelotvorne.

- Uključiti konzultacije sa zaposlenima u proces te im osigurati informacije o

procesu procjene rizika.4

Procjena rizika kao preventivna aktivnost značajna je zbog toga što se vrši za svako radno

mjesto na osnovu opasnosti utvrđenih na radnom mjestu i u radnoj sredini i mogućeg uticaja

na zaposlenog na tom radnom mjestu. Poslodavac je obavezan da donese poseban akt o

procjeni rizika u pisanoj formi koji sadrži podatke o stvarno utvrđenom stanju (procesu rada,

opasnostima i zaposlenima), procijenjenom riziku i predviđene mjere zaštite. Aktom o

procjeni rizika, a na osnovu ocjene službe medicine rada, poslodavac je obavezan da odredi

konkretne zdravstvene uslove koje mora da ispuni radnik da bi mogao da obavlja određene

poslove na radnom mjestu.

Procjena rizika je stručan, složen i odgovoran posao koji zahteva obrazovanje stručnog tima

za procjenu, izbor metodologije i odgovarajućih metoda, kvalitetne i tačne podatke o

uslovima rada i zaposlenom i dr. Zakon samo načelno određuje da u utvrđivanju i procjeni

rizika kao i prilikom sastavljanja akta o procjeni rizika učestvuje služba medicine rada i da u

pripremi akta o procjeni rizika učestvuje lice određeno da obavlja stručne poslove

4 J.Starčević, M.Ilić, Priručnik za procjenu rizika, str.22, Beograd,2010.

6

bezbijednosti i zaštite zdravlja na radu. Bliži uslovi, način i postupak procjene rizika propisani

su Pravilnikom o načinu i postupku procjene rizika na radnom mjestu i u radnoj okolini.

3.2. Normativno uređivanje

Poslodavac je obavezan da u skladu sa Zakonom utvrdi prava, obaveze i odgovornosti,

preventivne mjere i način njihovog sprovođenja u cilju ostvarivanja bezbijednosti i zaštite

zdravlja na radu sljedećim normativnim aktima:

- kolektivnim ugovorom ili opštim aktom,

- ugovorom o radu ako ima do 10 zaposlenih,

- aktom o procjeni rizika,

- pismenim sporazumom sa poslodavcem sa kojim izvodi radove na istom

prostoru,

- elaboratom o uređenju gradilišta

- i programom opostupnom otklanjanju nedostataka koji ne ugrožavaju teže

zaposlene.5

3.3. Organizovanje procesa rada i poslova bezbijednosti i zdravlja na radu (zaštite na radu)

5 M.Ivanjac, S.Luković, D.Mišljenović, Bezbednost i zdravlje na radu, str.23, Beograd, 2005. godina

7

Poslodavac je obavezan da organizuje proces rada u uslovima koji su bezbijedni za zaposlene

te da ne moraju da strahuju da će im u toku rada biti ugroženo zdravlje. Da bi uspešno obavio

ovaj zadatak, poslodavac je obavezan da preduzima i druge konkretne mjere u toku rada:

- da zaustavi svaki rad koji predstavlja opasnost po život i zdravlje zaposlenih,

da obezbijedi pružanje prve pomoći, spasavanje i evakuaciju u slučaju

opasnosti,

- da spriječi ulazak u krug objekta ili gradilišta lica i sredstava saobraćaja koji

nemaju osnova za to,

- da obezbijedi odgovarajuće obilježavanje opasnosti,

- da angažuje službu medicine rada za obavljanje poslova zaštite zdravlja

zaposlenog i

- da organizuje obavljanje poslova bezbijednosti i zdravlja na radu.

Poslodavac se opredjeljuje za način organizovanja ovih poslova u zavisnosti od: tehnološkog

procesa, organizacije, prirode i obima procesa rada, broja zaposlenih, broja radnih smijena,

procenjenih rizika, broja lokacijski odvojenih jedinica, vrste djelatnosti. Poslodavac može sam

da obavlja navedene poslove u djelatnostima utvrđenim Zakonom, koje po prirodi nisu

rizične, i ako pri tome nema više od 10 zaposlenih. U ostalim slučajevima, kada se poslodavac

bavi „opasnom“ djelatnošću i kada rizik i pored preduzetih mjera ne može eliminisati ili ako

ima više od 10 zaposlenih, ove poslove može da obavlja zaposleni, odnosno lice sa položenim

stručnim ispitom, a koje poslodavac pismeno odredi.

I treća mogućnost je da poslodavac angažuje pravno lice ili preduzetnika sa licencom za

obavljanje poslova bezbijednosti i zdravlja na radu. Za obavljanje poslova zaštite zdravlja na

radu precizirane angažuje se služba medicine rada. Pored obavljanja prethodnih i periodičnih

ljekarskih pregleda, službi medicine rada se obezbjeđuje veće učešće u preventivnim

aktivnostima. Služba daje mišljenje sa stanovišta zdravstvene zaštite o izboru drugog

odgovarajućeg posla (koji se određuje prema zdravstvenoj sposobnosti), izboru novih

sredstava za rad, opasnih materija i sredstava i opreme za ličnu zaštitu na radu. Ova služba se

posebno angažuje na upoznavanju zaposlenih sa rizicima po zdravlje kao i pri utvrđivanju

uzroka nastanka profesionalnih bolesti i bolesti u vezi sa radom, identifikaciji i proceni rizika

na radnom mestu. Ocenjuje i utvrđuje posebne zdravstvene sposobnosti koje moraju da ispune

zaposleni za obavljanje određenih poslova na radnom mjestu sa povećanim rizikom. U ovim

aktivnostima, služba medicine rada neposredno sarađuje sa licem za bezbijednost i zdravlje na

8

radu. Lične podatke o zaposlenom utvrđene u toku ljekarskih pregleda kao i podatke o

povredama na radu, profesionalnim bolestima i oboljenjima u vezi sa radom služba medicine

rada čuva kao povjerljive i može ih dostavljati nadležnim subjektima na način propisan

zakonom.

Posebno se ističe obaveza poslodavaca da, u slučaju kada više njih rade na istom prostoru ili

dijele isti prostor, sarađuju u primjeni mjera bezbijednosti i koordiniraju svoje aktivnosti. Pri

tome su obavezni da utvrde način saradnje pismenim sporazumom kojim se određuje i lice

zaduženo da koordinira rad na sprovođenju predviđenih mjera. Ova obaveza značajna je

naročito za bezbijednost na gradilištu gde često rade više izvođača, a poznato je da se u

građevinarstvu dešava veliki broj povreda.

3.4. Obaveze poslodavaca u sistemu zaštite zaposlenih

Obaveze poslodavca definisane su Zakonom o bezbijednosti i zdravlju na radu, istovremeno

predstavljaju prava zaposlenih u vezi sa sprovođenjem mjera bezbijednosti i zdravlja na radu.

Poslodavac je dužan da obezbedi zaposlenom rad na radnom mjestu i u radnoj okolini u

kojima su sprovedene mjere bezbijednosti i zdravlja na radu te se poslodavac ne oslobađa

obaveza i odgovornosti u vezi sa primjenom mjera bezbijednosti i zdravlja na radu

određivanjem drugog lica ili prenošenjem svojih obaveza i odgovornosti na drugo lice.

U slučaju nastanka povrede na radu zbog neuobičajenih i nepredvidivih okolnosti koje su

izvan kontrole poslodavca ili zbog izuzetnih događaja čije se posljedice uprkos svim

nastojanjima nisu mogle izbjeći, poslodavac nije odgovoran.

Radni proces treba da bude prilagođen tjelesnim i psihičkim mogućnostima zaposlenog, a

radna okolina, sredstva za rad i sredstva i oprema za ličnu zaštitu na radu budu uređeni,

odnosno proizvedeni i obezbijeđeni, da ne ugrožavaju bezbijednost i zdravlje zaposlenog.

9

Prilikom organizovanja rada i radnog procesa neophodno je obezbijediti preventivne mere

prije početka rada zaposlenog, u toku rada, kao i kod svake izmjene tehnološkog postupka,

izborom radnih i proizvodnih metoda kojima se obezbjeđuje najveća moguća bezbijednost i

zaštita zdravlja na radu, zasnovana na primjeni propisa u oblasti bezbijednosti i zdravlja na

radu, radnog prava, tehničkih propisa i standarda, propisa u oblasti zdravstvene zaštite,

higijene rada, zdravstvenog i penzijskog i invalidskog osiguranja, i dr.

Poslodavac je dužan da donese akt o procjeni rizika u pismenoj formi za sva radna mesta u

radnoj okolini i da utvrdi način i mjere za njihovo otklanjanje te da se aktom o procjeni rizika,

na osnovu ocjene službe medicine rada, odredi posebne zdravstvene uslove koje moraju

ispunjavati zaposleni za obavljanje određenih poslova na radnom mjestu u radnoj okolini ili

za upotrebu pojedine opreme za rad.

4. Zdravstvena zaštita zaposlenih

10

Jedan od veoma bitnih faktori koji doprinosi prosperitetu i jačanju cjelokupnog kolektiva i

organizacije jeste i obezbjeđivanje fizičkog i mentalnog zdravlja zaposlenih. Pojmovi zdravlje

i sigurnost su blisko povezani ali se ipak među njima pravi određena razlika ističući da je

pojam zdravlja znatno širi od pojma sigurnosti. Pod pojmom zdravlje podrazumijeva se u

najopštijem obliku odsustvo bolesti, povreda, mentalnih ili emocionalnih poteškoća koji mogu

da utiču na normalnu aktivnost ljudi dok s druge strane sigurnost se više odnosi na fizičko

nego na mentalno blagostanje pojedinca.

Odgovornost za zdravlje kao i sigurnost zaposlenih povjerena je menadžeru za ljudske resurse

odnosno krajnjim poslovođama koji kroz podsjećanje zaposlenih da koriste zaštitnu opremu,

savjetovanje pri korištenju alata i mašina te posmatranje zaposlenih u cilju uočavanja da li su

prisutni alkohol i narotici na radnom mjestu, može u velikoj mjeri da doprinesu povećanju

stepena zdravstvene zaštite zaposlenih.

Postoje četiri osnovna problema koja su povezana sa zdravljem zaposlenih a to su:

1. fizičko zdravlje i bolesti,

2. emocionalne bolesti,

3. alkoholizam i

4. zloupotreba droga.6

4.1. Fizičko zdravlje zaposlenih

Fizička oboljenja i bolesti zaposlenih mogu u velikoj mjeri da smanje radnu sposobnost

zaposlenih stoga bi svaka organizacija trebalo da razvije programe zdravstvene zaštite

zaposlenih te da obezbijedi svakom zaposlenom zdravstveno osiguranje i liječenje. Posebnu

pažnju potrebno je posvetiti profesionalnim oboljenjima koja su već ranije pomenuta

profesionalna oboljenja. Profesionalna oboljenja su dugotrajni zdravstveni problemi

prouzrokovani supsatancama koje se apsorbuju kroz kožu, udišu iz atmosfere ili uzimaju kroz

usta ili utiču na neko od čula. Pretjerana buka ili slabo osvjetljenje takođe mogu da imaju

negtivne efekete na zdravlje zaposlenih. Radno okruženje je glavni uzrok nastanka

profesionalnih oboljenja. Radnici koji rade u dodiru sa azbestom, rudari i radnici u hemijskoj

industriji predstavljaju jednu od najrizičnijih grupa.

6 B.Suša, Menadžment ljudskih resursa, Novi Sad, 2009

11

Redovno sprovođenje ljekarskih i sistematskih pregleda za sve zaposlene je vrlo važna

investicija u cilju očuvanja opšte zdravstvene sposobnosti zaposlenih. Poslodavci mogu

uticati na fizičko zdravlje zaposlenih i kroz obezbjeđivanje programa za održavanje fizičke

kondicije u koje mogu biti uključeni i programi i savjetovanja u vezi zdrave prehrane,

odvikavanja od pušenja i slično.

U cilju sprječavanja bolesti i nezgoda koje su posljedica pušenja u proizvodnim halama, veliki

broj poslodavaca se odlučio na primjenu sljedećih mjera kako bi se rizici sveli na minimun:

- određuju se posebna mjesta na kojima je dozvoljeno pušenje,

- zaposlenima se nude programi za odvikavanje od pušenja;

- obezbjeđuju se ponosi za radnike koji su se uspješno odviknuli od pušenja i sl.

4.2. Briga za mentalno zdravlje zaposlenih

Pritisci savremenog načina života pojačani zahtjevima posla mogu da dovedu do niza emocionalnih i mentalnih problema koji su kolektivno označeni kao stres. Jednu od najboljih defnicija stresa dao je psiholog Ali ster Ostel kojiga je opisao kao “stanje koje postoji kad način na koji ljudi pokušavajuda zahvate probleme pritiska ili prevazilazi njihove sposobnosti”. Stres dakle ne potiče od spoljnog problema već od načina na koji pojedinac zahvata problem. Odnosno to je, u stvari, disfunkcionalni način razmišljanja onama samima i o problemima koji nas uznemirava više nego nedostatak tehničke kompetencije da se problemi zahvate i riješe.7

U okviru organizacije moguće je prepoznati četiri ključne oblastikoje predstavljaju okvir za nastanak stresa na radnom mestu:činioci okruženja kao što su: buka, loše osvjetljenje, loša kontrola temperature, neprijatni gasovi, pušenje na radnom mjestu, preveliki broj ljudi na jednom mjestu, izolacija, vibracije i sl.)

1. činioci projektovanja posla kao što su: sukobljenost ciljeva, sukobljenost uloga,

monoton posao, potcijenjenost posla, previše ili premalo nadzora, neadekvatne pauze,

neuključenost u proces donošenja odluka,

2. činioci iz ugovora u radu kao što su: mala plata, rad u smjenama, prekovremen rad,

nedostatak priznanja, nepoštovanje stavki ugovora ,

3. međuljudski odnosi kao što su: loš odnos sa kolegama, loša komunikacija, bilo koji

oblik diskriminacije, žalbe klijenata i kupaca i sl. 8

7 B.Suša, Menadžment ljudskih resursa, Novi Sad, 2009

8 B.Suša, Menadžment ljudskih resursa, Novi Sad, 2009

12

Stres dovodi do mnogobrojnih poremećaja i nosi sa sobom mnogobrojne posljedice a neke od

njih ćemo prikazati u nastavku rada.

Psihološke posljedice stresa su jedne od najznačajnijih i one se ogledaju u sljedećem:

- anksioznost,

- visok nivo razdražljivosti,

- frustracija,

- agresija,

- apatija,

- depresija i sl.

Fiziološke posljedice stresa iskazuju se nizom zdravstvenih oboljenja kao što su problemi:

1. kardiovaskulranog sistema: bolesti srca, moždani udar, glavobolje;

2. digestivnog sistema: muka, povraćanje, čir i sl.;

3. muskulatornog sistema: grčevi i bolovi u leđima;

4. ostala oboljenja: šećerna bolest, astma, alergije, poremećaji spavanja i sl.

Stres takođe dovodi i do poremećaja u ponašanju zaposlenih što dovodi do toga da zaposleni

postaju pasivni, zaboravni, pretjerano osjetljivi te gube sposobnost donošenja racionalnih

odluka. Stres u krajnoj mjeri dovodi do smanjenja stepena zadovoljstva poslom i

organizacijom što može da dovede do povećane stope fluktuacije radne snage te broja nesreća

na radu.

U cilju smanjenja nivoa stresa u organizaciji prije svega, mora se napraviti analiza problem koji dovode do

stresa u organizaciji. Neke od mjera koje su korisne pri reduciranju niova stresa su:

- pažljivo regrutovanje kategorija radnika kako bi se izbjegao problem negativne

slekcije;

- fleksibilno radno vrijeme;

- favorizovati navike zdrave hrane i ishrane u restoranu kompanije,

- ohrabrivati članostvo zaposlenih u klubovima za rekreaciju;

- sprovoditi ljekarske preglede;

- te posebnu pažnju posvetiti upravljanju stresa u timovima.

13

Suočeni s problemom stresa u organizaciji, mnogi poslodavci danas pokušavaju da pomognu

zaposlenima da prevaziđu teškoće koje izazivaju stres. Svakako, najvažnija pomoć

sastoji se u obrazovanju zaposlenih u vezi sa stresom.

Neke kompanije uvele su linije za pomoć zaposlenima koje im stoje na raspolaganju

u svako doba i strogo su poverljive. Posebno je važno obezbediti pristup članovima

porodice zaposlenih, budući da oni često najbolje prepoznaju simptome koji mogu da ukažu

na stres.

4.3. Alkoholizam

Alkoholizam je veoma ozbiljan i skup zdravstveni problem. Da bi se zahvatio problem

alkoholizma, menadžeri i nadzornici treba da ohrabruju zaposlene koji piju da se podvrgnu

lečenju. Pomaganje zaposlenima koji piju da prevaziđu ovaj problem  je deo dobrog

kadrovskog menadžmenta. Umesto da se ovi zaposleniodmah otpuste, mnogi zaposleni

stvaraju situaciju u kojoj se alkoholičarinavode da priznaju da postoji problem, nakon čega ih

nije teško ubediti da prihvate program lečenja.

4.4. Zloupotreba droga

Menadžeri moraju da prepoznaju promene koje se dešavaju kod osoba koje zloupotrebljavaju

droge. Moguć i s i gna l i su : preterani apsentizam, usporenost, loše izvršenje posla i

promene u ponašanju koje se ne mogu drugačije objasniti.

Organizacije treba da imaju razvijene politike suzbijanja ovakvih pojava u svom kolektivu

naručtio zbog činjenice da je posjedovanje narkotika krivično djelo.

5. Posebna zaštita zaposlenih

Zaposleni, omladina, žene i invalidi smatraju se posebno osetljivom, odnosno rizičnom

grupom sa stanovišta bezbednosti i zdravlja na radu. Zbog toga su utvrđena posebna prava i

propisane dodatne mere kojima se obezbeđuje njihova zaštita od profesionalnog rizika. Zakon

ih izdvaja time što predviđa posebnu obavezu urđivanja njihovih prava, obaveza i mera

zaštite: drugim propisima, kolektivnim ugovorom, opštim aktom i ugovorom o radu kao i

obavezu poslodavca da ih u pisanoj formi obavesti o rezultatima procene rizika na radnom

14

mestu i o merama kojima se ti rizici mogu otkloniti. Međutim, posebna zaštita ovih radnika,

koja obuhvata uslove rada, dužinu radnog vremena, dužinu godišnjeg odmora, noćni

rad,prekovremeni rad, lekarske preglede i druge konkretne mere, uređena je Zakonom o radu.

5.1. Zaštita žena

Prema Zakonu o radu poslodavac ne moze odbiti da zaposli zenu zbog njene trudnoce, ili joj

zbog tog stanja otkazati ugovor o radu te se ženi ne može narediti, niti se žena može

rasporediti da obavlja narocito teške fizičke poslove, radove pod zemljom ili pod vodom, te

druge po Zena za vrijeme trudnoce, odnosno dojenja djeteta, moze biti rasporedena na druge

poslove ako je to u interesu njenog zdravstvenog stanja koje je utvrdio ovlasteni lijecnik. Ako

poslodavac nije u mogucnosti da osigura rasporedivanje zene, zena ima pravo na odsustvo sa

rada uz naknadu place, u skladu sa kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu. slove koji, s

obzirom na njene psihofizičke osobine, ugrožavaju njen život i zdravlje.

Za vrijeme trudnoce, porodaja i njege djeteta, zena ima pravo na porodajno odsustvo od jedne

godine neprekidno, a za blizance, trece i svako slijedece dijete zena ima pravo na porodajno

odsustvo od 18 mjeseci neprekidno.

Na osnovu nalaza ovlastenog lijecnika zena moze da otpocne porodajno odsustvo 45 dana

prije porodaja, a obavezno 28 dana prije porodaja.

Ako zena bez svoje krivice, na osnovu nalaza ovlastenog lijecnika, ne koristi porodajno

odsustvo 28 dana prije porodaja, ima pravo da te dane iskoristi poslije porodaja te za Za

vrijeme koristenja porodajnog odsustva, kao i odsustva iz clana 59. ovog zakona, zaposlenik

ima pravo na naknadu place, u skladu sa zakonom.

Ako zena rodi mrtvo dijete ili ako dijete umre prije isteka porodajnog odsustva, ima pravo da

produzi porodajno odsustvo za onoliko vremena koliko je, prema nalazu ovlastenog lijecnika,

potrebno da se oporavi od porodaja i psihickog stanja prouzrokovanog gubitkom djeteta, a

najmanje 45 dana od porodaja odnosno od smrti djeteta, za koje vrijeme joj pripadaju sva

prava po osnovu porodajnog odsustva.

5.2. Zaštita omladine

15

Zaštita mladih na radu uređena je Uputstvom Saveta 94/33/EZ. Njome se zabranjuje rad dece,

odnosno određuje se minimalna starost za rad ili zaposlenje, koja ne može biti niža od starosti

koja je potrebna da se u potpunosti završi obavezno školovanje ili 15 godina starosti u svakom

slučaju.

Takva lica treba zaštititi od ekonomskog iskorišćavanja i svakog rada koji bi ugrozio njihovu

bezbednost, fizičko ili mentalno zdravlje, moral ili društveni razvoj. Primenjuje se na lica

ispod 18 godina starosti, koja imaju ugovor o radu ili radni odnos. Potrebno je ograničiti

radno vreme dece na 8 sati dnevno i 40 nedeljno za kombinovani rad sa obukom; 2 sata po

školskom danu i 12 sati nedeljno kada se rad odvija pored nastave u školi, pri čemu ni pod

kojim uslovima rad ne sme da bude duži od 7 časova dnevno. Rad dece u periodu od 20 do 6

časova narednog dana treba zabraniti, a za adolescente zabrana treba da bude utvrđena za

vremenski period od 22 časa prethodnog, do 6 časova sledećeg dana ili od 23 do 7 časova.

5.3. Zaštita invalida

Zakonom o radu je zabranjena diskriminacija, direktna ili indirektna, pa su, s obzirom na

zdravstveno stanje, odnosno invalidnost, i invalidna lica u pogledu prava iz radnog odnosa

izjednačena sa ostalim licima. Međutim, praksa ponekad zaostaje za propisima. Poslodavci ne

samo da retko zapošljavaju invalide već se često događa da zaposleni, koji je zbog povrede na

radu ili profesionalne bolesti postao nesposoban za obavljanje posla na radnom mestu na

kome je radio, dobije otkaz. Zakon ne garantuje dovoljnu zaštitu ovim licima.

Zaposlenom invalidu rada poslodavac je, prema zakonu, dužan da obezbedi obavljanje

poslova prema preostaloj radnoj sposobnosti. Međutim, obično je to radno mesto sa nižim

primanjima jer, po pravilu, u sistematizaciji ne postoji odgovarajuće radno mesto, tako da

invalid rada, osim toga što mu je smanjena životna ili radna sposobnost, ima i manju zaradu, a

ako odbije da prihvati ponuđeni posao – poslodavac može da mu otkaže ugovor o radu .

Zloupotrebe su moguće jer nije propisana obaveza poslodavca da o svom trošku invalide rada

uputi na prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju za drugo radno mesto koje odgovara njegovoj

preostaloj radnoj sposobnosti. Zakon o radnom osposobljavanju i zapošljavanju invalida

reguliše radno osposobljavanje i zapošljavanje lica koja ne mogu da se prekvalifikuju i

dokvalifikuju, tj. zaposle pod opštim uslovima, uz mogućnost osnivanja posebnog preduzeća

16

za radno osposobljavanje i zapošljavanje invalida u kome mora biti najmanje 40 odsto

invalida od ukupnog broja zaposlenih.

Invalid rada ima pravo na novčanu naknadu po osnovu socijalnog osiguranja u svakom

slučaju kada telesno oštećenje iznosi najmanje 30 posto, a pouzrokovano je povredom na

radu, odnosno profesionalnom bolešću. Novčana naknada za telesna oštećenja isplaćuje se u

stalnom mesečnom iznosu. Od ovoga treba razlikovati jednokratnu naknadu štete koju je

poslodavac dužan da isplati u skladu sa opštim aktom, što poslodavci nerado čine, pa je

zaposleni primoran da prava ostvaruje pred sudom sa strahom da će kasnije dobiti otkaz.

6. Standard OHSAS 18000

OHSAS 18001:2007 predstavlja sistem upravljanja zaštitom zdravlja i bezbednošću na radu.

Pomaže u upravljanju rizicima koji imaju uticaj na zdravlje i bezbednost na radu zaposlenih i

posetilaca. Ovaj standard definiše organizacionu strukturu, aktivnosti planiranja,

odgovornosti, praksu, procedure i resurse za razvoj, primenu, ostvarivanje, preispitivanje i

održavanje politike zaštite zdravlja i bezbednosti na radu.

17

Implementacijom ovog standarda, preduzeće stiče poverenje zainteresovanih strana

uveravajući ih da je rukovodstvo opredeljeno da ispunjava zahteve iz politike zaštite zdravlja i

bezbednosti na radu, da je naglasak na preventivi, a ne na korektivnim merama, da je moguće

pružiti dokaze o tome da se OHSAS odnosi na celu organizaciju, a ne samo na procese za

koje postoje zakonski propisi ili zone velikih rizika, i da koncepcija OHSAS-a uključuje

proces stalnog poboljšavanja.

OHSAS 18001 pruža zaštitu zaposlenima; sistematski pristup identifikaciji opasnosti i

upravljanju rizicima doprinosi zdravijoj i sigurnijoj radnoj okolini, smanjuje nesreće i

probleme zaštite zdravlja na radu, čime se smanjuju gubici izazvani bolestima i povredama

zaposlenih. Tansparentan i efektivan proces zaštite i bezbednosti zaposlenih na radu

potpomaže komunikaciju i saradnju sa nadležnim inspekcijama.

Na svakom radnom mestu postoje određene opasnosti po zdravlje zaposlenih. Zato je

potrebno sistematsko praćenje i otklanjanje svih mogućih opasnosti na radnom mestu. Pored

toga, odštete u slučaju povrede na radu ili bolesti izazvane nepovoljnim uslovima za rad su

velike i mogu finansijski opteretiti kompanije.

Prednosti implementacije OHSAS 18001:

povrede na radnom mestu svodi na minimum ili ih potpuno eliminiše;

pruža zaštitu od mogućih povreda, kako zaposlenima, tako i posetiocima;

doprinosi spremnosti kompanije da pravovremeno otkloni opasnost;

usklađuje radne procese kompanije sa zakonskim propisima;

poboljšava opštu sliku kompanije;

privlači strane ulagače;

pruža prednost na lokalnom i međunarodnom tržištu;

smanjuje troškove kompanije;

uliva poverenje korisnicima/kupcima da postoji opredeljenost upravljanja zaštitom

zdravlja i bezbednošću na radu koja se može dokazati.

Osnova ovog sistema je sigurnost zaposlenih na radnom mestu koja se postiže uz pomoć

sledećih koraka:

18

određivanje opasnosti u skladu sa zakonskim propisima,

određivanje ciljeva,

obuka zaposlenih o opasnostima radnih mesta,

planiranje, razvoj i implementacija sistema zaštite zdravlja zaposlenih,

kontrola sistema,

periodična revizija sistema,

sertifikacija.

Implementacija i sertifikacija OHSAS 18001 sistema štiti firmu od neželjenih troškova,

omogućava povoljnije ugovore sa osiguravajućim društvima, poboljšava odnose sa državnim

organima, povećava produktivnost radnika smanjenjem povreda na radu, a samim tim i

dužinu bolovanja.

Prilikom sertifikacije posebna pažnja se pridaje određivanju stepena opasnosti na radnom

mestu i uspostavljanju zaštitnih mera radi smanjenja ili eliminisanja istih.

Za uspešno funkcionisanje OHSAS 1800, a samim tim i za sertifikaciju od velikog su značaja

obaveštenost zaposlenih o opasnostima, njihovo poznavanje zaštitnih mera i pružanje prve

pomoći.

Kompanije koje razmišljaju unapred gledaju dalje od usaglašavanja sa zakonodavstvom i

zauzimaju proaktivan pristup identifikaciji, proceni, kontroli i smanjenju rizika.

7. Zaključak

Briga o zdravlju i bezbednosti zaposlenih jedna je od značajnijih aktivnosti menadžmenta.

Reč je o funkciji koja se neposredno odražava na individualnu i organizacionu uspešnost,

troškove poslovanja i očuvanje ljudskih potencijala u organizaciji. Adekvatna briga i zaštita

zaposlenih povećava stepen zadovoljstva i sigurnosti radnika na radnom mjestu što dovodi do

smanjenja fluktuacije radne snage. Redovnim kontrolisanjem, praćenjem i eventualnim

19

otklanjanjem fizičkih i drugih mogućih rizika po život, zdravlje i bezbednost zaposlenog, daje

se konkretan i direktan doprinos zaštiti njegovog fizičkog i mentalnog zdravlja i njegove

sigurnosti na poslu. Takvim pristupom se smanjuju rizici od povređivanja i nesrećnih

slučajeva na poslu, kao i rizici od nastanka profesionalnih oboljenja uzrokovanih nepovoljnim

i po zdravlje štetnim uslovima rada. Iako ulaganje u zaštitu radnika nosi sa sobom određene

troškove možemo reći da su ipak ti troškovi zanemarljivi u odnosu na koristi koje organizacija

kao cjeline stiče. Osim toga, staranje o zaštiti na radu i zaštiti zdravlja zaposlenih doprinosi

većem zadovoljstvu zaposlenih, većoj produktivnosti i većoj zainteresovanosti za ostvarivanje

Organizacionih ciljeva i interesa.

Menadžment organizacije snosi punu odgovornost za obezbeđivanje neškodljivih i bezbednih

uslova rada i očuvanje fizičkog i mentalnog zdravlja svih zaposlenih. Takva odgovornost,

između ostalog, proizilazi i iz zakonskih propisa svake zemlje. Česte povrede i nesrećni

slučajevi na radu, sve veći broj invalida rada i profesionalnih oboljenja i slični razlozi,

doprineli su pooštravanju zakonskih i drugih propisa o zaštiti na radu, zaštiti zdravlja i

bezbednosti na radu, posebnoj zaštiti žena i omladine.

Imajući u vidu ubrzan način života današnjice te činjenicu da su zaposleni izloženi velikom

broju razlitih oblika stresa, borba sa stresom predstavlja izazov za većinu organizacija danas.

Organizacije nastoje da stvore zdravu radnu klimu za sve zaposlene kako bi se na taj način

pokušali spriječiti negativni efekti koje stres nosi sa sobom.

Na osnovu svega navedenog možemo zaključiti da svaka organizacija treba da ima izgrađen

sistem zaštite sigurnosti i zdravlja zaposlenih jer takav sistem utiče na povećavanje

produktivnosti i stepena zdovoljstva zaposlenih što implicira povećanje produktivnosti

cjelokupne organizacije.

20