I.
SAETAK
Zavoji proizvode od pamuka zbog njegovih prirodnih odlika,
elastinosti, slabe provodljivosti topline i svojstva upijanja
(hidrofilnosti). Zavoji se dijele u vie skupina, prema
postavljanju, prema primjeni, prema trajanju, te prema njihovim
osobnostima. Zavojni materijal slui za previjanje rana i za druge
sline svrhe pri operacijskim zahvatima u veterini kao i u medicini.
Imamo nekoliko vrsta zavojnog materijala kao to su vate, gaze,
kaliko i mul povoji. Zavoji u uem smislu su povojne trake razliite
irine i duljine namotane u obliku valjka. Pod zavojima se u irem
smislu razumjeva sve to se primjenjuje i privruje na bolesno ili
ozlijeeno mjesto radi lijeenja ili zatite. Zavoji se postavljaju na
nekoliko razliitih naina, te s obzirom na primjenu dijele se u
nekoliko skupina. Zavoje koje postavimo na ranu je potrebno i
previjati po tono odreenim pravilima koji se takoer odreuju prema
vrsti zavoja koju koristimo i prema obiljejima rane na koju
postavljamo zavoj. Poto postoji vie naina postavljanja zavoja tako
postoji i vie naina previjanja, te skidanja tih zavoja.
1
II. UVODZavoji su poznati jo od razdoblja pretpovijesti kada su
se radili od listova biljaka te ivotinjske koe i krzna. U drevnom
se Egiptu zavoji opisuju u dosta radova, a umijetnost njihova
postavljanja prenijeli su ljudi ljudi koji su se bavili
balzamiranjem tijela (mumije su se omatale zavojima da bi se
sprijeilo njihovo propadanje). Francuski kirurg A. Pare u 16.
stoljeu odbacio kauterizaciju rana jer je uoio da u tom sluaju one
sporije cijele. Rane je tretirao raznim uljima, a potom bi ih
zatitio zavojem. Tri stoljea kasnije J. Lister tretira rane
zalijevanjem karbolnom kiselinom nakon ega ih zatiuje zavojem da bi
sprijeio daljnju kontaminaciju mikroorganizmima. Samoljepljivi
flasteri prvi put se opisani 1830. godine u SAD-u. P. Beiersdorf je
1882. godine opisao flasterom prekriven zavoj nazvan Hansaplast,
naziv koji je i danas u upotrebi.
2
III. ULOGA ZAVOJA Zatita rane od sekundarne infekcije i traume
Trajni dodir lijeka i oboljelog podruja Spreavanje i zaustavljanje
krvarenja Imobilizacija Upijanje sekreta rane
3
IV. VRSTE ZAVOJNOG MATERIJALA4.1. VataVata se dobiva obradom
sirovog pamuka. ista je i bijela, mekana, vlaknata masa, bez mirisa
i okusa. Razlikuje se hidrofilna, mehanika i fizikalno-kemijski
oiena vata (bijeli pamuk) i obina bolnika vata, koja je samo
mehaniki obraena (crni pamuk). Hidrofilnom vatom neizravno se
pokrivaju rane s jakom sekrecijom i zatiuju rane nastale pritiskom
ili sluajnim naknadnim ozljeivanjem. Nadalje, hidrofilna vata slui
za ienje okoline rane ili podruja tijela prije davanja injekcija,
punkcija i dr. Obina (bolnika) vata upotrebljava se iskljuivo kao
podloga pri imobilizaciji radi zatite i utopljavanja pojedinih
dijelova tijela ivotinje. Gaza, kaliko i mul su vrste pamunih
tkanina.
4.2. GazaGaza je rahlo tkana i poput fine guste mree, pa upija i
zadrava tekuinu. Kao ni hidrofilna vata, ni hidrofilna gaza ne
smije imati nikakve primjese koje bi mogle iritirati ili ozlijediti
ranu. Gaza slui za izradu zavoja i ostalog zavojnog materijala koji
se upotrebljava pri operacijama.
4.3. Povoj Kaliko je gusto tkana pamuna tkanina. Mul je pamuna
tkanina koja se upotrebljava za izradu zavoja i imaprednost pred
drugim pamunim tkaninama zbog elastinosti i mekoe, ali je i
dovoljno vrsta pa se ne oteuje pri upotrebi.
4
V. GRAA ZAVOJAZavoj kojim prekrivamo rane nainjen je od tri
osnovna sloja:1. Kontaktni (primarni) 2. Srednji (sekundarni) 3.
Vanjski (zavrni, tercijarni)
5.1. Kontaktni sloj zavoja
Slika 1. Materijali kojima se koristimo prilikom postavljanja
zavoja.
Karakteristike idealnog kontaktnog sloja ili obloge rane jesu
upijanje eksudata, odravanje umjerene vlanosti povrine rane, zatita
od kontaminacije i djelovanja vanjskih imbenika, ugodnost noenja,
odravanje uvjeta vlanog cijeljenja, jednostavna upotreba i nizak
troak. Kontaktni sloj zavoja dolazi u neposredan dodir s povrinom
rane, te moe biti sljepljujui (adherentni) ili nesljepljujui
(neadherentni).
5.1.1. Sljepljujui kontaktni sloj zavojaSljepljujui (adherentni)
kontaktni sloj zavoja vee se, odnosno sljepljuje s povrinom rane, a
prilikom previjanja, tj. Skidanja prethodnog i postavljanja novog
zavoja dolazi do mehanikog ienja povrine rane od suvika sekreta,
nekrotinog tkiva, stranih estica i mikroorganizama. Mehaniko ienje,
u ovom sluajupovrine rane, nazivamo debridman (debridement). Zbog
irokoga tkanja pamunog materijala (Slika 1.) od kojeg je nainjena
gaza, tupfer i tampon dobro veu strane estice, sekret i nekrotino
tkivo. Zahvaljujui omoguenom
5
isparavanju kroza slojeve gaze, suenje rane i stvaranje kraste
moe se neometano zbivati ako je i zavrni sloj zavoja paropropustan.
Primjenjuje se kao vlano-suhi, vlano-vlani ili suho-suhi zavoj.
Vlano-suhi zavoj najee je koriten, a primjenjuje se u prisutnosti
jae viskoznog, gustog eksudata na povrini rane. Na ranu postavljamo
tupfer (upija) koji prethodno natopimo sterilnom infuzijskom
kristaloidnom otopinom ili katkad otopinom antiseptika ija je zadaa
razrijediti viskozni sekret, kako bi se razrijeen mogao osmozom
upijati u sloj gaze i, dalje, u sekundarni upijajui sloj, najee
pamune vate. Zatim dolazi do suenja sekreta te njegova lijepljenja
za kontaktni sloj zavoja. Prilikom uklanjanja kontaktnog sloja
zavoja uklanja se i zalijepljeni sekret rane te nekrotino tkivo.
Nedostatak ove vrste zavoja je vlaenje koe. Vlano-vlani zavoj
postavlja se kao i vlano-suhi, kontaktnog postavljanjem ali sloja
se ne doputa To u se suenje postie teSlika 2. Postavljanje tampona
na ranu u svrhu debridmana rane.
zavoja.
cijevice
zavoj
ubrizgavanjem neke od otopina koje vlae zavoj svakih 4 do 6 sati
bez skidanja zavoja. Vlano-vlani zavoj poveava uklanjanje sekreta
kapilarnou kroz kontaktni sloj, ali slabo uklanja nekrotino tkivo
debridmanom (Slika 2.) Ova se vrsta zavoja rabi u rana gdje je
velika koliina gustog viskoznog sekreta, a mala koliina nekrotinog
tkiva. Nedostatak ove vrste zavoja je maceracija koe zbog stalnoga
vlaenja zavoja te prolazak mikroorganizama iz okolia kapilarnou u
samu ranu. U rana koje obiluju slabo viskoznim, rijetkim eksudatom
koji nema tendenciju zgunjavanja primjenjujemo suho-suhi odnosno
kontaktni sloj. Neposredno na ranu postavljamo suh tupfer koji
osmozom upija sekret te se zatim isui. On se tada previjanjem
uklanja, odnosno ponovno zamjenjuje suhim.
6
Intenzitet previjanja ovisi o koliini sekreta, brzini upijanja i
zasienja tupiera sekretom. Kada je tupfer potpuno vlaan, odnosno
nakon to je iscrpio kapacitet upijanja, poinje ometati daljnje
evakuiranje sekreta, a time i napredovanje cijeljenja rane. Stoga
je iznimno vano potovati pravilan ritam previjanja. U poetku
cijeljenja rane, kada je koliina sekreta velika, ritam previjanja
moe biti dva, tri pa i etiri puta na dan. Napredovanjem cijeljenja
tijekom prva dva do tri dana koliina sekreta se smanjuje, pa i
ritam previjanja postupno smanjujemo. U daljnjem tijeku lijeenja
najee se zadravamo na jednom previjanju na dan tijekom etiri do est
dana. Pojavom novostvorenoga granulacijskog tkiva prelazimo na
uporabu neadherentnih kontaktnih slojeva. Nedostatak adherentnih
zavoja je pojava bola prilikom previjanja, odnosno uklanjanja
adherentnog kontaktnog sloja zavoja s povrine rane, pri emu se esto
oteuje mlado granulacijsko tkivo, ako se ono poelo razvijati. Moe
doi i do prevelikog isuivanja tkiva, ili, u obrnutom sluaju, do
maceracije tkiva, a prodre li tekuina do vanjskoga sloja zavoja,
mogua je i infekcija rane mikroorganizmima koji ulaze u zavoj iz
okolia, tzv. infekcija nozokomijalnim bakterijama. Stoga je iznimno
vano osigurati zavoj od prodora vanjske vlage i neistoe.
5.1.2. Nesljepljujui kontaktni sloj zavojaVlano okluzivno
cijeljenje rana primjenom suvremenih obloga pospjeuje brzo
cijeljenje. Mehanizmi povoljnoga djelovanja na povrinu rane su
poticanje angiogeneze, proliferacija fibroblasta, endotelnih i
epitelnih stanica (epitelizacija), autoliza nekrotinog tkiva,
oslobaanje imbenika rasta i sprjeavanje rasta i razvoja
mikroorganizama. Neadherentni ili nesljepljujui kontaktni sloj
(semiokluzivni i okluzivni) primjenjujemo kad je ve formirano
granulacijsko tkivo na povrini rane, tj. u
7
granulacijsko tkivo na kasnijoj fazi cijeljenja, kada je
sekrecija manjega intenziteta (esto etiri do pet dana nakon
nastanka rane). S obzirom na to da je mlado granulacijsko tkivo
veoma osjetljivo na mehanike utjecaje, sljepljivanje adherentnoga
kontaktnog sloja zavoja prilikom previjanja neizbjeno bi dovelo do
traumatiziranja, tj. znatnoga ometanja cijeljenja povrine rane. Iz
tog je razloga primjena adherentnih kontaktnih slojeva zavoja
kontraindicirana. Neadherentni kontaktni sloj ne sljepljuje se s
povrinom rane, pa tako prilikom previjanja uvamo osjetljivi
novostvoreni epitel i granulacijsko tkivo. U kasnijim fazama
cijeljenja rane, kada se razvija granulacijsko tkivo koje popravlja
defekt, tj. nadomjeta uklonjeno i propalo tkivo, a s rubova rane
napreduje epitelizacija mladim epitelom, postojanje umjerene
vlanosti omoguuje bolje uvjete za preivljavanje i bre razmnoavanje
tog tkiva. Ovaj tip kontaktnog sloja nepotpuno (semiokluzivni tip)
ili potpuno (okluzivni tip) zadrava vlagu, podrijetlom od sekreta,
nalazi se na povrini rane i tako omoguuje bolje uvjete za rast i
razvoj granulacijskog tkiva i, osobito, epitela.
1. Semiokluzivni zavojSemiokluzivni zavoj nepropustan je za
mikroorganizme i vodu iz okolia, proputa plinove, doputa evakuaciju
eksudata s povrine rane, a istodobno odrava vlanost povrine. To je
najee primjenjivan zavoj u veterinarskoj praksi. Primjenjujemo ga
kao:
sterilnu gazu (tupfer, kompresa) impregniranu nekom neutralnom
mau (petrolatska mast) ili antibiotikom mau; gazu impregniranu
antibiotikom i parafinom; hidrokoloid; poliuretansku pjenu -
savitljiv sloj koji prati konture rane;
8
alginat (od smeih morskih algi) - ima veliku mo upijanja
sekreta.
2. Okluzivni zavojOkluzivni zavoji su nepropusni za zrak, zato
se primjenjuju na neeksudativnim (suhim) ranama kasne faze
cijeljenja, kad omoguuju odravanje vlanosti povrine rane i
ubrzavaju epitelizaciju. Primjenjuju se u kasnoj fazi cijeljenja
rane odravajui njezinu vlanost te na taj nain ubrzavaju
epitelizaciju. Rane cijele bez formiranja kraste. Primjer ovakvih
kontaktnih slojeva je poliuretanska folija ili transparentni film
koji je otporan na vodu, proputa zrak i omoguuje vizualnu kontrolu
rane. Hidrokoloid je okluzivni, samoljepljivi kontaktni sloj
sastavljen od elatine, pektina i celuloze. Najee se naziva
Granuflex*. U tretiranju rana sa slabijom eksudacijom potie
stvaranje granulacijskog tkiva i epitelizaciju. Obino se mijenja
dva puta tjedno. Previjanje je potpuno atraumatsko i bezbolno.
Njegova se primjena preporuuje u konja za vrijeme nastanka mladoga
granulacijskog tkiva, iako je uoena vea uestalost prekomjernog
stvaranja mladoga granulacijskog tkiva u konja u kojih je ovaj
zavoj koriten. Okluzivni zavoj moe se sastojati od poliuretanske
folije koja je prozirna te je na taj nain omoguena vizualna
kontrola rane. Njegovi su nedostatci teko uklanjanje s koe te
mogunost uzrokovanja maceracije tkiva. Sam hidrokoloid ometa
re-trakciju tkiva (rane) svojom prisutnou na rubovima rane.
5.2.
Srednji sloj zavoja
Glavna uloga srednjega (sekundarnoga) sloja ili podloge zavoja
je apsorpcija tetnih agensa (krv, serum, eksudat, debris,
bakterije, enzimi) s povrine rane i njihova evaporacija. Takoer,
titi tkivo od traume, imobilizira ranu i dri kontaktni sloj
prislonjen na ranu i uz nju. Podloga sredinjeg sloja zavoja
omoguuje9
ravnomjerniju raspodjelu pritiska zavojne trake zavrnoga sloja
zavoja i bolje prianjanje zavoja. Slui kao amortizer izmeu zavojne
trake i povrine tkiva. (Slika 3.) Kao podlogu najee rabimo:
pamunu vatu, stanievinu, sintetiku vatu.Slika 3. Postavljanje
sekundarnog sloja zavoja.
Materijal podloge mora imati svojstvo vrlo dobroga upijanja i
formiranja zatitne mekoelastine strukture.
5.3.
Vanjski sloj zavoja
Vanjski (tercijarni, zavrni) sloj zavoja uvruje prethodne
slojeve, formira i titi od vanjske kontaminacije. Za zavrni se sloj
koristimo razliitim zavojnim materijalima:
zavojna traka od gaze (Slika 4.), elastina zavojna traka,
elastina ljepljiva zavojna traka, elastina samoprianjajua zavojna
traka (Vetrap*).Slika 4. Postavljanje zavojne trake od gaze.
Zavojna traka od gaze ne sadrava elastine elemente. Traka gaze
pri povijanju ne prianja itavom povrinom na podlogu. Ukoliko je jae
zateemo (to je potrebno pri postavljanju zavoja u svrhu
imobilizacije i kompresije zbog10
krvarenja), ili zavoj promijeni poloaj, stvaraju se zone
pojaanog pritiska na pojedinim tokama povrine koja se povija. Ova
je pojava veinom prisutna na mjestima pregiba oko zglobova. Zavojne
trake s elastinim elementima imaju sposobnost ravnomjernoga i
potpunog prianjanja na podlogu. Zahvaljujui elastinosti, mijenjaju
svoj opseg u ovisnosti o opsegu tkiva koje je povijeno. trajno se
Ovo svojstvo prilagouje nazivamo dinamika tkivu, omoguena jeSlika
5. Postavljanje samoprijanjajue elastine zavojne trake.
kompresija elastinog zavoja. Kompresija zavoja ravnomjerna
raspodjela tlaka zavoja po povrini tkiva, ime je izbjegnuta
potencijalna komplikacija ugroavanja krvnoga optoka. Meu elastinim
zavojnim trakama razlikujemo elastine trake s elastinim vlaknima
utkanim u pamuno predivo (traka gaze s elastinim vlaknima) na koju
moe dodatno biti nanesen sloj ljepila (ljepljiva elastina traka).
Trake od sintetikih elastinih i meusobno prianjajuih vlakana
nazivaju se samoprianjajue elastine zavojne izrazito iroko tkana,
stoga je veoma prozrana.
Slika 6. Zavoj na ekstremitetu konja.
trake. One se vrlo dobro formiraju u zavoj koji prianja uz
povrinu tkiva. Traka je
Zbog nerijetko prisutne potrebe za evakuacijom suvinoga sekreta
s povrine rane vaan je odabir prozrane zavojne trake i postavljanje
zavrnoga sloja zavoja s primjerenim brojem slojeva koji omoguuju
evaporaciju tekuine iz zavoja. U takvim sluajevima primjenjujemo
zavojnu traku nainjenu od gaze ili samoprianjajuu elastinu traku
(Slika 5.) u dva do tri sloja. Kada elimo postii jai i ravnomjeran
pritisak na tkivo, koristimo se elastinim, elastinim ljepljivim ili
samoprianjajuim trakama. Ljepljive zavojne trake omoguuju
postavljanje zavoja11
kojima dulje vrijeme elimo zadrati fizioloki ili eljeni poloaj
ekstremiteta (Slika 6.). Primjeri takvih zavoja su Ehmerov zavoj
Velpeauov zavoj i zavoj karpalne fleksije.
VI. PODJELA ZAVOJA6.1. Podjela prema nainu postavljanja: 6.1.1.
Kruni (cirkularni)Postavlja se tako da povojna traka prekrije vrak
poetne trake. Takav nain povoja koristi se na ogranienom podruju
jednakog promjera. Krunim povojem poinju svi ostali povoji. (Slika
7.)
6.1.2. SpiralniPrimjenjuje se na ekstremitetima ivotinja. Poetni
dio povoja uvrsti se s nekoliko krunih zavoja na periferiji
ekstremiteta i zatim se povoj postupno vodi prema gore tako da
zavoji donjim rubom prekrivaju polovicu nieg zavoja. (Slika 8.)
6.1.3. Preklopni (obratni)Primjenjuje se pri povijanju nogu kad
se povijaju dijelovi razliitog promjera, odnosno kad manji promjer
prelazi u vei. On se obino izvodi krunim zavojima, uz pravljenje
pregiba na jednoj strani. Pregib se izvodi tako da se palcem jedne
ruke privruje dio povoja koji se eli previti, a za to se vrijeme
drugom rukom povoj zavije za 180 tako da unutarnja povrina doe
izvana, a gornji rub nakon pregiba postane donji rub. Povija se i
dalje na isti nain, tako da gornji zavoj prekrije 2/3 donjega.
(Slika 9.)
6.1.4. Osmica
12
Slui za povijanje zglobova i dijelova tijela oko njih. Povija se
tako, da se ispod zgloba uini nekoliko krunih zavoja, a zatim se
povoj vodi koso prema gore, prema suprotnoj strani iznad zgloba.
(Slika 10.)
Slika 7. Kruni zavoj Slika 10. Osmica
Slika 8. Spiralni zavoj
Slika 9. Prijeklopni zavoj
6.1.5. LepezastiSlui za povijanje kopita. Slobodni kraj zavoja
privrsti se iznad krune i zatim se preko petnog dijela povoj vodi
po tabanu prema nokatnom dijelu nosilnog ruba, a odatle preko
kopitne stijenke i krune opet do putita. Tada se povoj presavije i
opet vodi preko tabana. To se ponavlja sve dotle dok cijeli taban
na bude prekriven zavojem. (Slika 11.)
13Slika 11. Lepezasti
6.2. Podjela prema nainu primjene: 6.2.1. Zatitni (jednostavni,
obini) zavojRana se prekrije tankim slojem sterilne gaze, a prije
toga se na nju stavi lijek (praak, mast, otopina). Gaza mora
potpuno pokrivati cijelu ranu i njezinu okolinu. Iznad gaze stavlja
se sloj higroskopne vate, kojom se mora pokriti cijela gaza, a sve
se to uvrsti povojem. Povoj se uzima u jednu ruku, njegov slobodni
kraj uhvati se drugom rukom, namjesti na vatu i zapoinje povijati,
dajui povoju potreban pravilan smjer. Zavoj mora biti poloen tako
da stoji vrsto i da cijelo podruje ravnomjerno pritie, ali ne smije
stezati ni spreavati normalan optok krvi. U pravilu, povoj se na
ekstremitetu postavlja od periferije prema centru. Malim ivotinjama
najprije se povijaju prsti, a izmeu njih se umetne vata kako se ne
bi prekinula cirkulacija, to moe uzrokovati edem, a ak i
nekrozu.
6.2.2.
Kompresivni zavoj (povoj koji tlai)
Stavlja se kada se pojedini dio tijela (ranu, kopito, papak)
mora pritisnuti da se sprijei bujanje granulacije, krvarenje i dr.
Obino se postavlja na ekstremitete da sprijei njihovo oticanje. Pri
tome treba paziti da pritisak ne bude prejak, kako ne bi izazvao
stazni edem ili nekrozu. Tehnika zavijanja zavojem na pritisak
izvodi se vrstim i elastinim pletenim zavojem bez podloge,
pravljenjem pregiba i osmica da povoj bolje lei.
14
6.2.3.
Fiksacijski zavoj
Fiksacijski zavoj je zavoj koji odreeni dio tijela ili
ekstremiteta dri u eljenom poloaju i tako pospjeuje izljeenje. Za
postavljanje fiksacijskih zavoja slue drvene, metalne ili plastine
udlage i sredstva koja imaju sposobnost da brzo ovrsnu (gips ili
sadra, krob). Nakon namjetanja ekstremiteta ili mjesta koje se
fiksira (npr. frakture, uganua, iaenje) najprije se postavlja
podloga (vata, stanievina) koja mora biti izdana, izravna se pomou
zavoja, a zatim se postavljaju udlage koje takoer moraju biti
podloene slinim materijalom i koje se privrste zavojem. Zavoj se
natopi krobom ili sadrom. Sadru se prethodno mora otopiti u vodi.
Nakon to se zavoj natopi, pokrije ga se jo suhim zavojem koji se
jae stegne da dobije konani oblik. Zatim se prieka petnaest do
trideset minuta da zavoj ovrsne ili ga se posui suilicom i tek
nakon toga oblijepi flasterom.
6.2.4.
Ekstenzijski (istezni) zavoj
Ekstenzijski (istezni) zavoj ima funkciju da odreeno mjesto,
najee krajeve slomljene kosti, dri u odvojenom poloaju i na taj
nain omoguava njihovo zaraivanje. Za to najee slui Thomasova udlaga
ili ina.
6.3. Zavoji za imobilizacijuImobilizacija odreenih dijelova
tijela, a najee su to dijelovi ekstremiteta, postie se
postavljanjem klasinoga gipsanog zavoja, zavoja sastavljenog od
posebnih vrsta smole i staklenih vlakana ili postavljanjem udlaga,
tj. longeta. Primjenjuje se za imobiliziranje najee dvaju susjednih
zglobova pri lijeenju prijeloma dugih cjevastih kostiju ili kao
potpora ekstremitetu nakon uinjene
15
osteosinteze, te za imobiliziranje zglobova nakon njihova uganua
ili repozicije iaenja. Imobilizacijski zavoj moemo primijeniti kao
udlagu ili gipsani (sadreni) zavoj.
Razlikujemo:
gips, tj. sadreni zavoj (kalcijevim sulfatom impregnirane
zavojne trake gaze) koji je danas u veterinarskoj traumatologiji
naputen zbog prevelike teine, osjetljivosti na vlagu i
nepropusnosti za rentgenske zrake;
zavoj nainjen od staklenih vlakana (fiberglas) impregniranih
smolama (ast) pod raznim tvornikim nazivima, primjerice Delta ast*;
udlage (longeta), i to sadrene udlage, trake staklenih vlakana
impregiranih smolama, termiki modelirajue plastine trake (X-lite9),
aluminijske lice i aluminijsko-gumene udlage.
Iznimno je vano poznavati mogue komplikacije nakon stavljanja
zavoja za imobilizaciju. Najtee su komplikacije poremeaji krvotoka
uda zbog prejakog pritiska ili strangulacije zavoja. Naknadna
oteklina zbog upalne reakcije nakon ozljede ili kirurkog
zbrinjavanja ortopedskog problema moe dovesti do nekroze distalnih
dijelova ekstremiteta. Zbog toga je prijeko potrebno imati izravan
uvid u stanje prstiju zavijenog ekstremiteta tako da tree falange
treeg i etvrtog prsta ostanu izvan zavoja. Unato prednostima
imobilizacije pri uspostavljanju uvjeta mirovanja i stabilnosti
potrebnih za cijeljenje kotanoga tkiva i potpornih vezivnotkivnih
struktura, u suvremenoj se ortopediji ipak nastoji izbjei njezina
primjena gdje god16
je to mogue. tetnost imobilizacije oituje se ponajprije u
atrofiji miija i kontrakturi zglobova s posljedinim poremeajem
funkcije.
6.3.1. Gipsani zavojMehaniki vrst zavoj, otporan na deformacije,
koji poprima oblik dijela tijela koji se povija, tj. formira kalup,
naziva se gipsani zavoj. Tradicionalno koriten gipsani zavoj
sastavljen je od opsene mekane podloge (najee pamuna vata) oko koje
se cirkularno povija zavojna traka gaze impregnirana sad-rom. Sadra
kao materijal ima veliku (za manje ivotinje preveliku) masu,
osjetljiva je u dodiru s vlagom, osobito tekuinom, i slabo je
propusna za rentgenske zrake. Zbog ovih nepoeljnih osobina sadreni
zavoj izbjegava se u veterinarskoj traumatologiji.
6.3.2. Zavoj nainjen od fiberglasa i smolaGipsani zavoj je
zamijenio tzv. sintetiki gips (Slika 12.), materijal sastavljen od
razliitih smola impregniranih na mreu staklenih vlakana. Takve
zavojne trake pakirane su u foliju koja ne proputa zrak ni vodu.
Prethodno mekane, lako modelirajue zavojne trake smole u kontaktu
sa zrakom odreeSlika 12. Postavljanje zavoja nainjenog od
fiberglasa i smola.
nim kemijskim reakcijama poprimaju izrazito vrstu, snanu
strukturu, otpornu na mehanike utjecaje. Materijal je lagan, ima
malu masu, otporan je na vlagu, nereaktivan s vodom, proputan za
rentgenske zrake. Ova svojstva omoguuju postavljanje zavoja koji
teinski ne optereuje pokrete ekstremiteta i koj je odriv
17
unato esto neizbjenom dodiru s vlagom i vodom (lokve, kia,
snijeg, vlaga u tali, lizanje zavoja itd.), a omoguena je i
rentgenska kontrola sanacije prijeloma.
6.3.3. UdlagaNaziva se i longeta ili ortoza. Zavoj je mehaniki
ojaan umetanjem vrstih uloaka postavljenih uzdu osovine
ekstremiteta. Udlage (Slika 13.) najee polaemo s dviju strana,
kranijalno i kaudalno ili lateralno i medijalno. Postavljaju se na
zavojnih traka tercijarnog, tj. zavrnoga sloja zavoja. Udlage
moraju biti teinski lagane, lako modelirajue, to znai da
modeliranjem mogu lako i brzo poprimiti konture ekstremiteta koji
se povija. Kao materijal za udlage rabimo aluminijske plosnate
profile podstavljene gumom ili spuvom, aluminijske polukrune
profile za distalne dijelove ekstremiteta, tzv. lice, te izrezane
trake sintetikoga gipsa. Rabe se i vrste plastine udlage ve
formirane u kalup koji oblikom samo priblino odgovara prednjem ili
stranjem ekstremitetu. Proizvode se u raznim veliinama, no unato
tome ovaj tip udlaga najee ne odgovara u potpunosti konturama
tijela koje se imobilizira. Znatno su bolje udlage nainjene od
termolabilne plastine mase, impregnirane na razne tkanine.
Termolabilna plastika u kontaktu s toplom vodom (proizvoaki naziv
X-lite udlaga) postaje prikladna za modeliranje prema konturama
tijela, a suenjem i hlaenjem ponovno se stvrdnjava i zadrava formu
kalupa oko povijenog dijela tijela. Imobiliziranje s pomou udlaga
indicirano je nakon svjeih, akutnih ozljeda tkiva, kada se oekuje
upalna reakcija popraena edemom. Zbog opasnosti ugroavanja krvnog
optoka te pojave staze krvi zbog pritiska tkiva, cirkularno
postavljen gipsani zavoj predstavlja ozbiljnu opasnost. Tek kada
popusti upalni odgovor, tj. edem tkiva, udlagu moemo zamijeniti
gipsanim zavojem.Slika 13. Postavljanje aluminijske udlage.
podlogu zavoja, odnosno na sredinji sloj zavoja ili se pak umeu
izmeu slojeva
18
6.4. Robert-Jonesov zavojRobert-Jonesov zavoj (Slika 14.) najee
je koriten zavoj u veterinarskoj potporu i ortopediji. tkiva,Slika
14. Robert-Jonesonov zavoj.
Omoguuje
vanjsku
zatitu
smanjuje pojavu otekline (edema), kao i dodatnoga oteivanja
tkiva kotanim fragmentima na mjestu i u okruju rane, te u podruju
prisutne frakture kostiju ekstremiteta ili uinjene osteosinteze.
Obuhvaa ekstremitet tako da povijanje obvezno zapone od prstiju pa
do iznad zgloba (najee lakta ili koljena) koji se nalazi iznad
mjesta ozljede. Robert-Jonesov zavoj sastavljen je od ljepljivih
traka postavljenih uzduno na kou u distalnom dijelu ekstremiteta.
Nazivamo ih stremen. Postavljaju se s prednje i stranje strane ili
s unutarnje i vanjske strane ekstremiteta, od karpu-sa, tj. tarzusa
do 10 do 15 cm ispod prstiju. Neslijepljeni, slobodni dio stremena
nakon postavljenog prvog sloja zavojne gaze prebacuje se i umee
izmeu slojeva zavojne gaze ili izmeu zavojne gaze i zavrne zavojne
trake. Time se postie vra veza zavoja s povrinom tijela, tj.
smanjena mogunost klizanja, odnosno skidanja zavoja. Robert-Jones
zavoj sastoji se od:
kontaktnog sloja zavoja ukoliko postoji rana na povrini koe;
opsene pamune podloge (najee vata u roli) koja se polae od prstiju
do sredine humerusa, odnosno femura. Na donjem dijelu zavoja
slobodno, nepokriveno stre nokti sredinjih dvaju prstiju zbog uvida
u stanje ekstremiteta ispod zavoja.
elastine zavojne gaze koja prileeu podlogu oblikuje prema
povrini ekstremiteta, prekriva je i povezuje u cjelinu. Postavlja
se u dva do tri
19
sloja koja se meusobno prekrivaju prilikom polaganja u polovici
irine trake.
zavrne elastine zavojne trake kojom se postie odgovarajua
dinamika kompresija tkiva pod zavojem.
Prilikom zatezanja potreban je osobit oprez i pravilno doziranje
pritiska trake na zavoj, kako prejaka kompresija tkiva ne bi
uzrokovala krvnu stazu. Elastinu zavojnu gazu i zavrnu elastinu
traku moemo zamijeniti samoprianjajuom elastinom zavojnom trakom.
Radi postizanja vee imobilizacije i stabilnosti ekstremiteta moemo
izmeu podloge i zavojne trake, ili izmeu zavojne gaze i zavrne
elastine trake umetnuti udlagu kao mehaniko ojaanje. Najee rabimo
aluminijske ipke ili spuvom, odnosno gumom podstavljene aluminijske
trake koje su lagane i mogu se savijati prema konturama
ekstremiteta. Kao udlage rabe se i izrezane trake smolama
impregniranih zavojnih traka (cast). Robert-Jonesovim zavojem
postiemo blagu, a izbjegavamo prejaku kompresiju koja moe ugroziti
krvni optok. Vlasnik se stoga uvijek upozorava na kontrolu
vidljivih treih falangi treega i etvrtog prsta koji stre iz zavoja.
U sluaju pojave razmicanja prstiju zbog edema, crvenila ili
bolnosti obvezna je brza promjena zavoja te manji pritisak prilikom
zatezanja tercijarnog sloja.
6.5. Ehmerov zavojNamjena Ehmerova zavoja ili Ehmerova poveza
jest sprjeavanje oslanjanja, odnosno optereivanja stranje
repozicije kirurkog stranjom Najea zavoja nakon nogom, kao i za ili
odravanje unutarnje rotacije kuka i abdukcije noge. kuka indikacija
je postavljanje ovoga lijeenja odravanje Unutarnjom20
konzervativnoga
iaenja.
Slika 15. Ehmerov zavoj.
rotacijom kuka glava femura smjeta se dublje unutar acetabula,
to pridonosi stabilnosti i sprjeava ponovno iaenje. Ehmerov zavoj
postavlja se i nakon operacija osteosinteze u podruju kuka.
Zapoinje postavljanjem manje koliine podloge zavoja oko metatarzusa
(obino dva namotaja vate), kako bi se sprijeile tekoe s
cirkulacijom i nekrozom koe toga podruja. Kao zavojna traka
preporuuje se elastina ljepljiva traka. Zavojnom trakom okruuje se
metatarzus, s vanjske strane metatarzusa prelazi se na stranju i
medijalnu stranu koljena i natkoljenice uz istodobno odravanje
fleksije tarzusa i koljena. Zavojnom trakom nastavlja se s prednje
k lateralnoj strani koljena, odravajui traku to je mogue vie
dorzalno, da bi zatim okruila tarzus s medijalne strane k dorzumu.
Navedeni smjer zamatanja ponavlja se nekoliko puta. U enki i u
maaka zavojnom se trakom flektirana noga dodatno ornata i oko
abdomena kako bi se poveala stabilnost zavoja. Postavljen Ehmerov
zavoj (Slika 15.) odrava se obino dva do tri tjedna uz obveznu
viekratnu kontrolu zbog moguih komplikacija ozljeivanja i nekroze
tkiva na mjestima pojaanog pritiska s kranijalne strane
natkoljenice i oko tarzusa.
6.6. Velpeauov zavojNamjena je Velpeauova zavoja (Slika 16.)
odravanje karpusa, lakatnog i ramenog zgloba u fleksiji te
sprjeavanje oslanjanja, odnosno optereivanja prednjom nogom. Najee
indikacije za postavljanje ovoga zavoja jesu odravanje repozicije
ramenoga zgloba nakon konzervativnog ili kirurkog lijeenja iaenja,
potreba imobilizacije ramena zbog bolesti tetiva, u sklopuSlika 16.
Velpeauov zavoj.
konzervativnog ili kirurkog lijeenja fraktura skapule ili
proksimalnog dijela humerusa. Postavljanje Velpeauova zavoja izvodi
se dok je ivotinja u stojeem
21
stavu. Podlogom zavoja najprije se obavijaju karpus, metakarpus
i prsti, uz istodobnu blagu fleksiju prednje noge. Zatim se
podlogom obavija prsni ko i potpuno flektiran ekstremitet.
Elastinom zavojnom trakom flektirana se noga zamata uz prsni ko.
Podlogom i zavojnom trakom prolazi se naizmjenino ispred i iza
suprotne noge. Dobro je izrezati mali procijep s lateralne strane
apa kako bi se omoguio uvid u stanje prstiju i ape.
6.7. Zavoj karpalne fleksijeZavojem karpalne fleksije (Slika
17.) onemoguuje se oslanjanje prednjom nogom i sagibanje karpusa.
Najea indikacija za postavljanje ovoga zavoja je potreba
rastereenja fleksornih tetiva prstiju, kao i imobilizacija nakon
ortopedskih zahvata u distalnom dijelu prednje noge. Uz flektiran
karpus podlogom zavoja omataju se prsti, metakarpus, karpus i
distalni dio podlaktice. Elastinom zavojnom trakom odrava se
fleksija karpusa krunim zamatanjem prstiju i distalnoga dijela
radijusa.
Slika 17. Zavoj karpalne fiksacije.
6.8. 6.8.
Zavoj
prevezivanjem (Tie-over)Na pozicijama gdje je onemogueno
postavljanje konvencionalnog zavoja, kontaktni sloj na povrini rane
odravamo u poziciji postavljanjem omi u okruenju rane kroz koje se
provlai gumena traka i prevezuje preko tupfera koji nalijee na ranu
(Slika22Slika 18. Zavoj prevezivanjem.
18.). Rabimo ga na dijelovima tijela gdje je nemogue ili
nepraktino postavljanje zavoja (glava, bedro, prsni ko, itd.).
VII.
ISPIRANJE RANE
Ispiranje (lavaa) rane podrazumijeva primjenu raznih tekuina na
njezinoj povrini radi mehanikoga ienja (debridman), uklanjanja
mikrooiganizama i poticanja cijeljenja rane. Za tu se namjenu najee
koristimo fiziolokom otopinom i Ringerovom otopinom. Ove tekuine
mehaniki iste ranu i podupiru stvaranje granulacijskog tkiva i
epitela. Lijekovi kojiim moemo ispirati ranu su antiseptici i
antibiotici. Tekuine s kemijskim antimikrobnim djelovanjem za
primjenu na ivom tkivu nazivamo antisepticima (sredstva kojima se
sluimo za zaustavljanje rasta i razmnoavanja mikrorganizama u
rani). Najee koriteni antiseptici za ispiranje rana su 0,05%-tni
klorheksidin (Plivasept glukonat), 1%-tni povidon-jod (Betadine),
0,01%-tni Rivanol i 3%-tni vodikov peroksid. Klorheksidin je vrlo
uinkovit i snaan antiseptik pri suzbijanju gotovo svih vrsta
mikroorganizama, a najee ga rabimo u koncentraciji od 0,05%.
Zadrava antimikrobno djelovanje u rani do 48 sati i uz prisutnost
nekrotinog tkiva i sekreta. Povidon-jod je takoer snaan antiseptik,
no u kontaktu s veom koliinom organskih tvari u raspadanju (gnoj,
nekrotino tkivo) relativno brzo gubi antimikrobna svojstva.
Antimikrobno djelovanje otopine povidon-joda traje 4 do 8 sati. U
koncentraciji veoj od 0,5% toksian je za fibroblaste. Rivanol je
blai antiseptik. Sve se rjee rabi u medicini. Vodikov peroksid u
koncentraciji od 3% je antiseptik prvoga izbora u tretmanu rana u
kojih postoji opasnost od razvoja anaerobnih infekcija (duboke,
ubodne i ugrizne rane), kao i pri ienju prljavih rana i onih
optereenih nekrotinim tkivom. Za lokalno lijeenje rana katkad se
rabe i antibiotici. Njihovo antimikrobno djelovanje treba nadjaati
njihove citotoksine nuspojave. Rane moemo mazati
23
antibiotikom mau ili ispirati otopinom koja sadrava antibiotik.
Antibiotiki prakovi esto djeluju kao strano tijelo ime usporavaju
cijeljenje rane. Medu antibioticima za lijeenje rana najee rabimo
gentamicin, peniciline, tetracikline, kanamicin, neomicin,
bacitracin, polimiksin, cefalosporine, srebrni sulfadiazin itd.
Gentamicin se vrlo esto primjenjuje u lijeenju rana. Ima dobro
antimikrobno djelovanje prema G- bakterijama te potie kontrakciju
rane. Srebrni sulfadiazin antibiotik je irokog spektra, prodire
kroz krastu te nekrotino tkivo i potie epitelizaciju. Najee se
primjenjuje u lijeenju opeklina, ali utjee na fibroblaste i
smanjuje kontrakciju rane. Preporuuje se lokalna primjena
antibiotika u prva tri sata nakon nastanka rane, a nakon toga, kada
je ve dolo do infekcije rane, koagulum sprjeava ulazak antibiotika
u samu ranu. Prednost primjene antibiotika u odnosu na antiseptike
je selektivno djelovanje na oekivane sojeve bakterija te
uinkovitost i pri prisutnosti nekrotinog tkiva. Nedostatci primjene
antibiotika u odnosu prema antisepticima su cijena, ui antimikrobni
spektar, bakterijska rezistencija na antibiotike, preosjetljivost
na antibiotike te sistemska ili lokalna toksinost antibiotika.
24
VIII.
PREVIJANJE RANE
Skidanje zavoja nakon odreenog vremena te njegovo ponovno
postavljanje je previjanje. Obini zatitni zavoj skida se 3-5 dana
nakon operacije. Ako se pojave specifini simptomi, kao to je
povienje tjelesne temperature, izrazita bolnost i izbezum-ljenost
ivotinje u pokuaju da zavoj skine i izgrize ga, neugodni miris koji
se iri iz zavoja, otjecanje dijelova ispod zavoja i promoenost
zavoja sekretom rane, hitno se mora obaviti previjanje. Zavoj treba
skidati oprezno i lagano, a ako je gaza prilijepljena za ranu, ne
valja je trgati, nego je bolje priekati da se odmoi pomou tople
vode ili nekog dezinficijensa. Ako je zavoj promoen gnojem ili
oteen, skida se karama, a ako je suh i cijel moe se odmotati.
krobni i sadreni zavoji skidaju se posebnim karama i pilama.
25
IX. KIRURKI DRENOVIKirurki drenovi su veinom privremeni
implantati koji imaju zadatak uklanjanja neeljenog sekreta ili
plina iz podruja rane ili tjelesne upljine te sprjeavanja stvaranja
tzv. mrtvih prostora. U novije vrijeme u humanoj medicini upitna je
prednost dreniranja u odnosu na poveanu mogunost nastanka
infekcije, poveanu bolnost, vrijeme oporavka te dehiscenciju rane.
U veterinarskoj medicini dreniranje se preporuuje u podrujima gdje
nije mogue zatvoriti mrtvi prostor, ili u podrujima gdje je
prisutna jaka pokretljivost (proksimalni dio ekstremiteta, baza
repa, podruje vrata). Dreniranjem sekreta iz rane smanjuje se
mogunost nastanka infekcije rane te posljedine dehiscencije. U
onkolokih pacijenata koji e nakon operacije biti podvrgnuti
zraenju, serom ometa sam postupak zraenja te usporava cijeljenje
rane. Razlikujemo pasivne i aktivne drenove. Pasivni drenovi
uklanjaju sekret zahvaljujui djelovanju sile gravitacije i
eventualno prirodno prisutne razlike u tlakovima izmeu drenirane
upljine i vanjske okoline te kapilarnosti. Aktivni drenovi djeluju
zbog postojanja umjetno prisutne razlike u tlakovima koritenjem
razliitih tehnika i ureaja koji stvaraju vakuum ili podtlak.
IX.1
Pasivni drenovi
Pasivni drenovi (Slika 19.) se rade najee od mekog cjevastog
materijala, nainjenog od gume, silikona ili najee lateksa pod
nazivom Penrose-dren, prema26Slika 19. Postavljanje pasivnog drena
i av rimske sandale.
amerikom ginekologu koji ga je izumio poetkom dvadesetog
stoljea. Penrosedren je zbog mekoe materijala plosnat. Dreniranje
se uspostavlja pojavom kapilarnosti uzdu unutarnjeg i vanjskog
dijela Penrose-drena, a uinkovitost je izravno vezana uz veliinu
povrine samog drena. Otvaranje perforacije stijenci ili prozora na
Penrose-drenu je nepotrebno jer smanjuje povrinu, ometa silu
kapilarnosti i tako smanjuje njegovu uinkovitost. Uinkovit je u
malim ranama gdje se ne oekuje prevelika koliina sekreta. Ukoliko u
lumen Penrose-drena postavimo gazu dobivamo tzv. cigareta-dren.
Tada je potrebno na nekoliko mjesta napraviti prozore u cjevici ime
se poveava sila kapilarnosti umetnute gaze i tako ubrzava
evakuacija sekreta. Cjevasti drenovi su vrste cjevice nainjene od
gume, silikona ili plastike koje zadravaju svoj lumen. U tih je
drenova potrebno napraviti perforacije stijenci. Sifon-dren nainjen
je od cjevice s dva lumena. Obino se rabi odrezani zavretak
Foleveva katetera. Otjecanje sekreta provodi se kroz vanjski, vei
lumen, a kroz manji unutarnji lumen omoguen je ulazak zraka
zahvaljujui atmosferskom tlaku, smanjivanje negativnog tlaka, ime
se pospjeuje uinkovitost drenae. Pasivni drenovi moraju izlaziti na
najniem dijelu rane, kako bi sila gravitacije mogla djelovati.
Izlazno mjesto drena se postavlja ubodnim rezom skalpela uvijek
izvan mjesta saivene incizije ili povrine rane, da se ne
kompromitira cijeljenje i sprijei nastup dehiscencije rane.
9.2. Aktivni drenoviAktivni drenovi (Slika 20.) koriste se
umjetnim izvorom negativnog tlaka izvan podruja rane. Dreniranje je
uinkovitije i moe se provesti protiv
27Slika 20. Aktivni dren.
sile gravitacije. Uz komercijalne ureaje sustav aktivnog drena
moe se ostvariti postavljanjem vakuum-epruvete na iglu na koju se
nastavlja cjevica drena ili prikapanjem vanjskog kraja cjevice
drena na trcaljku u kojoj je vakuum ostvaren izvlaenjem klipa i
njegovim uvrenjem poprjeno postavljenom iglom. Posudicu za
nakupljanje sekreta preporuuje se isprazniti kad je napunjena
se-kretom do pola. To se radi sterilnim rukavicama.
9.3. Postupak nakon postavljanja drena i
komplikacije dreniranjaDrenovi se uvruju na izlaznom mjestu avom
rimske sandale ili kineske klopke koji ne smije perforirati sam
dren. Drugi kraj drena koji se nalazi unutar dorzalne upljine rane,
moe se uvrstiti povratnim avom na povrini koe udaljeno od mjesta
rane ili incizije. Najopasnija komplikacija drenae ranaje pojava
infekcije bakterijama koje se penju uzdu drena (ascendentna
infekcija). Infekcija je olakana reakcijom organizma na strano
tijelo i pritiskom drena na okolno tkivo. Ovako prijeteu infekciju
sprjeavamo aseptikim nainom pripreme mjesta postavljanja drena i
prekrivanjem drena sterilnim kontaktnim slojem zatitnog zavoja te
po mogunosti i ostalim slojevima zavoja. Preporuuje se postavljanje
elizabetanskog ovratnika da bi se sprijeilo upanje drena zubima.
Dren moe pojaati bol same rane pa se preporuuje primijeniti
analgetik. Uklanjanje drena se izvodi obino nakon 2-3 dana, rijetko
nakon 1-2 tjedna, odnosno kada sekrecija postane neznatna (< 2-4
mL/kg/dan). Sekrecija male koliine seroznog sukrvavog sadraja je
neizbjena pojava zbog reakcije tkiva
28
X. DODATNI MATERIJAL (SLIKE)10.1. Zavojni materijal raznih
vrsta
Slika 21. Zavojni materijal raznih vrsta.
29
10.2. Neki od naina postavljanja zavoja
Slika 22. Neki od naina postavljanja zavoja. Slika 22. Neki od
naina postavljanja zavoja.
XI. ZAKLJUAK30
Zavojni materijal slui za previjanje rana i za druge sline svrhe
pri operacijskim zahvatima. Primjenom zavojnog materijala rane se
zatiuju od vanjskih utjecaja odnosno od zagaenja i infekcije,
zaustavlja se krvarenje, stvaraju uvjeti za primjenu lijekova na
ranu i imobilizaciju ozlijeenih dijelova. Zavojni materijala
uglavnom je od pamuka, a moe biti i od umjetnih vlakana. Pamuk je
zbog svojih prirodnih odlika, elastinosti, slabe provodljivosti
topline i svojstva upijanja (hidrofilnost) nezamjenjiv. Zavoji
(povoji) u uem smislu su povojne trake razliite irine i duljine
namotane u obliku valjka. Gotove zavoje proizvode tvornice zavojnog
materijala, ali ih se moe prirediti i u samoj operacijskoj dvorani.
Zavoj se moe nainiti od hidrofilne gaze, kaliko ili mul pamune
tkanine i papira. Za primjenu su zbog mekoe najpovoljniji zavoji od
gaze i kaliko zavoji ako je potreban vrst povoj. Pod zavojima se u
irem smislu razumijeva sve to se primjenjuje i privruje na bolesno
ili ozlijeeno mjesto radi lijeenja ili zatite. Zavoj slui za: 1.
zatitu rane od sekundarne infekcije i traume, 2. trajni dodir
lijeka i oboljelog podruja, 3. spreavanje i zaustavljanje
krvarenja, 4. imobilizaciju, 5. upijanje sekreta rane. Prema
trajanju zavoji se dijele na privremene (provizorne), s kratkim
rokom djelovanja, i trajne, koji ostaju do izljeenja. Zavoj moe
biti suhi i vlani, ako je natopljen ljekovitom tvari. Oblozi mogu
biti topli, dezinficirajui, hladni i hipertonini. Moemo zakljuiti
da su zavoji nuni za pravilno lijeenje i cijeljenje rane. Koriste
se radi sprijeavanja kontaminiranja rane, kao na primjer zatita
rane od infekcije koja bi naruila ope stanje ivotinje. Zavoje osim
za zatitu koristimo i da bi
31
sprijeili procese bujanja vezivnog tkiva koji dovode do
komplikacija i poremeaja u cijeljenju rane. Uloga zavoja koji
prekriva ranu u meusobnoj je vezi sa fazom cijeljenja rane.
XII. LITERATURA
32
Matii Draen, Unuk Draen; Veterinarska kirurgija i
anestezijologija;Zagreb; Medicinska Naklada 2010.; 100-111 str.;
Prof. dr. sc. Darko Capak; Osnove veterinarske kirurgije; Zagreb;
kolska knjiga d.d. 1998.; 35-38 str.
http://www.dreveterinary.com/catalog/images/cohere_tape_sm.jpg
http://www.stockleyonline.co.uk/catalog/images/1200879810071873068399.gif
http://image.made-in-china.com/4f0j00FMUTsBpLZloq/VeterinaryPrinted-Bandage.jpg
http://s1.hubimg.com/u/198100_f520.jpg
http://us.123rf.com/168nwm/Cole123RF/Cole123RF0910/Cole123RF09
1000094/5792935-veterinary-care--miniature-dachshund-with-medicalbandage-around-waist.jpg
33
XIII. POPIS SLIKAREDNI BROJ SLIKE SLIKA 1. SLIKA 2. SLIKA 3.
SLIKA 4. SLIKA 5. SLIKA 6. SLIKA 7. SLIKA 8. SLIKA 9. SLIKA 10.
SLIKA 11. SLIKA 12. SLIKA 13. SLIKA 14. SLIKA 15. SLIKA 16. SLIKA
17. SLIKA 18. SLIKA 19. NAZIV Materijali kojima se koristimo
prilikom postavljanja zavoja Postavljanje tampona na ranu u svrhu
debridmana rane Postavljanje sekundarnog sloja zavoja Postavljanje
zavojne trake od gaze Postavljanje samoprijanjajue elastine zavojne
trake Zavoj na ekstremitetu konja Kruni zavoj Spiralni Prijeklopni
zavoj Osmica Lepezasti zavoj Postavljanje zavoja nainjenog od
fiberglasa i smola Postavljanje aluminijske udlage Robert-Jonesonov
zavoj Ehmerov zavoj Velpeauov zavoj Zavoj karpalne fiksacije Zavoj
prevezivanjem Postavljanje pasivnog drena i av rimske sandale
STRANICA 5 6 10 10 11 11 13 13 13 13 13 17 17 18 20 21 22 22 26
34
SLIKA 20. SLIKA 21. SLIKA 22.
Aktivni dren Zavojni materijal raznih vrsta Neki od naina
postavljanja zavoja
27 29 30
35
