Upload
maja-cepanec
View
131
Download
4
Embed Size (px)
Citation preview
Zdravstveni aspekti bazena za kupanje
uvod
1. Uvod
Upotreba bazena, rekreacija i relaksacija čine veliku dobrobit za zdravlje
stanovništva. Svako vodeće turističko središte nastoji pratiti trendove u svjetskom turizmu te
svojim gostima, kao i domaćem stanovništvu pružiti i određene rekreativne mogućnosti u čiju
se svrhu koriste i bazeni. Osim rekreativnog aspekta bazeni se koriste i za lječilišne i
rehabilitacijske svrhe. Svaki javni bazen za plivanje, koji se koristi u hotelima, wellnes
centrima smatra se objektom u javnoj upotrebi. Osim rekreativnog aspekta, bazeni se koriste i
za lječilišne i rehabilitacijske svrhe. S obzirom na veliku fluktuaciju ljudi raznih dobnih
skupina, bolesti, higijenskih standarda te navika pojedinaca vrlo je važno osigurati sanitarno-
tehničke i higijenske uvjete na javnim mjestima, pa tako i na bazenu i popratnim prostorijama
radi zaštite zdravlja pučanstva, što je propisano Zakonom o zaštiti pučanstva od zaraznih
bolesti.
2. Povijest javnih kupališta
Na obalama rijeke Inda, u današnjem Pakistanu, pojavila se i cvala jedna od najstarijih
svjetskih civilizacija između 2700. i 1750. pr. Kr. Njezina središta su bili gradovi Mohendžo
Daro, Harappa i Lothal, sa po 40.000 stanovnika. Goleme javne građevine, građene od opeka i
od blata pokazuju da je ova civilizacija bila veoma napredna. Kupalište je bilo jedna od
najvećih i najvažnijih građevina u Mohendžo Daru. Malena kupališta bila su smještena u
građevinama nedaleko od glavnog kupališta, središnja kupališta su se koristila za vjerske
namjene, primjerice obredno pranje prije svetkovine.
Olimpija je najpoznatija kao mjesto na kojem su se održavale Olimpijske igre staroga
doba. U helenističko doba, oko 300.god. pr. Kr. podignuta su prva kupališta čija je svrha bila
održavanje olimpijskih igara.
U Rimu su kupališta bila iznimno popularna, jer osim što su nudila užitak kupanja,
bila su mjesta za izlazak i prilika za druženje. Rimljani su bili su prvi narod koji je gradio
terme i javna kupališta, te koji je njegovao kulturu kupanja što se kasnije proširilo na čitavu
Evropu. Terme (latinski, preko grčkog “thermos”: topao) su javna kupališta u starom Rimu.
Velike terme su bili kompleksi u čijem se arhitektnskom sklopu nalazili bazeni, vježbaonica,
knjižnica, egzedre, šetališta, trijemovi i dr. Kupališni prostor je obuhvaćao svlačionice
(apodyteria), prostorije s ugrijanim zrakom (tepidaria), kupališta (loutra), tople kupelji
(caldaria), hladne kupelji (frigidaria), parne kupelji (laconica), bazene za plivanje (piscinae)
i dr., sve to bogato ukrašeno kipovima i ukrasima. Terme su grijane podnim sustavom
hipokaustike (hypokausterion), tj. glinenim cijevima ispod podova i cijevima prizidanima u
zidove kojima je strujao topao zrak iz središnjeg ložišta. Prve terme u Rimu su nastale u 3. st.
pr. Kr., ali su bile jednostavne i zvale su se balnea. Prvi termalni monumentalni kompleks
izgradio je konzul Agripa (19. pr. Kr.), a imale su pored velikog kupališta i okolni perivoj.
Glavne terme u Pompejima još nisu bile dovršene 79. godine kada su se našle u djelu De
Architectura, genijalnog vojnog arhitekta Vitruvija. U Rimu su u 4. stoljeću postojale 354
terme, a najpoznatije i najveće, bile su Karakaline, Trajanove i Dioklecijanove terme.
Karakaline terme (211.-217.), sa svojom veličinom od 130,000 m² ili 325 ha, one su bile
najveća rimska građevina svih vremena. Voda u bazenima se neprestano mijenjala pomoću
protoka kroz akvaduktalni sustav.
U Hrvatskoj su sačuvani ostaci u Solinu i Hadrijanovoj vili na Brijunima. U
Varaždinskim Toplicama, u kupališnom parku otkriven je kompleks rimske javne arhitekture
iz 1. – 4.st., površine 6000 četvornih metara. Ovaj sklop sastojao se od: kupališnog dijela koji
čine zgrade kupališta s bazenima i bazilikom, foruma s trijemovima smještenog oko glavnog
termalnog izvora. Na forumu je otkriven stari rimski bazen, koji se nekada nalazio, a i danas
se nalazi na prirodnom izvoru termalne vode dimenzija 8x13.5 metara i dubine je 2.6 metara.
Njime je bilo ograđeno prirodno izvorište termalne vode, građen je od velikih kamenih
blokova, a voda se odvodila u kupalište sustavom kanala.
Slika 1: Rimsko kupalište u gradu Bath u Engleskoj
Slika 2: Ostaci rimskih termi u Varaždinskim toplicama
Nakon početka modernih Olimpijskih igara 1896.godine u Ateni koje su uključivale i
utrke u plivanju, počela se širiti popularnost bazena za plivanje. Zanimanje za natjecanja u
plivanju posebno je poraslo nakon prvog svjetskog rata, a nakon drugog svjetskog rata
privatni bazeni postaju statusni simbol u Sjedinjenjim Američkim Državama. Više od pedeset
godina kasnije privatni i rezidencijalni bazeni postaju lako dostupni i cijenom prihvatljivi za
većinu zemalja.
Slika 3: Moderni Olimpijski bazen
3. Suvremeni bazeni za kupanje
Bazen je objekt s umjetno zatvorenom vodenom masom, koji se koristi za plivanje iz
sporta, razonode ili relaksacije. Postoji više standardnih veličina: najveći je olimpijski bazen,
dužine 50 m i širine 25 m. Dimenzije bazena mogu biti veće ili manje od toga, pravilnih ili
nepravilnih oblika, na otvorenom, u zatvorenom prostoru, u pokretnim objektima, najčešće
putničkim brodovima i luksuznim jahtama, i od raznih materijala: metala, plastike,
stakloplastike ili betona.
Prema namjeni, bazeni također se dijele na javne (na usluzi građanima) i privatne (koje koristi
samo vlasnik i njegovi gosti). Bazene je moguće naći u brojnim zdrastvenim ustanovama,
klubovima, hotelima, centrima ljepote. Također, bazeni sa grijanom vodom ili podvodnim
vodenim mlazom koriste se za masažu ili terapije. Bazeni se koriste i za vježbe ronilaca te
spasilačkih službi.
3. 1. Javni bazeni
Bazeni za javnu uporabu mogu biti za sportsku upotrebu, mogu biti dio većeg
rekreacijskog objekta, vodenog parka , wellness centra ili pri hotelima za turističko-
rekreacijsku uporabu. Bazeni takvog tipa mogu biti također vanjski, unutranji, bazeni za
djecu, terapijski bazeni, hidromasažni. Mogu biti punjeni slatkom vodom ali i morskom ili
termalnom. U ovoj grupi bazena su i olimpijski bazeni kao i oni za razna sportska natjecanja
koji moraju biti definirani točnim dimenzijama prema međunarodnim sportskim standardima.
Slika 4: Javni bazeni
Veliki bazeni, najčešće oni za natjecanja ili u sklopu škola i sveučilišta imaju i daske
za skakanje na tri visine, ali tada bazen, naravno, mora biti dovoljno dubok da ne bi došlo do
ozljede skakača. Javni bazeni sportskog tipa obično su pravokutnog oblika, dužine 25m ili
50m, ali mogu biti u bilo kojoj veličini i obliku.
Javni bazeni mogu posjetiteljima pružiti razne zabavne sadržaje. U njima se može
surfati, uživati u fontanama, vodopadima, različitim dubinama, mostovima, umjetnim
stijenama, piratskim brodovima, raznim vodenim igrama i sl. Najčešće imaju svlačionice i
kupaonice, u kojima klijenti mogu odložiti svoje stvari i prije i poslije korištenja bazena se
istuširati. Na većini javnih bazena, tuširanje prije korištenja je obavezno.
Jako je bitno da je osoblje koje radi na ovim bazenima dobro educirano i da redovito
vrši održavanje bazenske vode i strojarnice da ne bi došlo do neželjenih posljedica za zdravlje
korisnika. Ovi bazeni također zahtijevaju spasioca i službu za medicinsku i hitnu pomoć kako
bi u slučaju nezgode mogli pravovremeno reagirati. Za što sigurnije i ugodnije korištenje
javnog bazena, korisnici moraju poštivati pravila za korištenje i pravila ponašanja na bazenu.
3. 2. Privatni bazeni
Privatni bazeni se u prosjeku kreću od 4x 6 m do do 6 x12m veličine budući se smatra
da su te dimenzije dovoljne za obiteljsko korištenje ali i za kvalitetni trening sportskih
članova obitelji. Pored toga, bazeni iznad 12 m2 zahtjevaju već i profesionalniju tehniku
tretmana bazenske vode sa kojom se ulazi i u područje značajnijih ulaganja i financiranja.
Prema važećem Zakonu o gradnji, bazeni do 24m2 ne trebaju imati građevinsku dozvolu što
znači da oni veći moraju imati svu potrebnu pripadajuću dokumentaciju za ishođenje
dozvole. Bazeni za privatnu upotrebu mogu biti betonski ili montažni; dok su betonski bazeni
najčešće ugradbeni, montažni mogu biti ugradbeni i nadgradbeni. Neki od ovih modela mogu
se čak tokom zime i razmontirati pa ponovo na početku proljetno-ljetne sezone montirati i
pustiti u rad.
Slika 5: Privatni bazen
Privatni bazeni najprije su se počeli graditi i montirati na mjestima koja se nalaze na
višim nadmorskim visinama i u područjima gdje je tokom godine jako vruće. Danas su bazeni
vrlo popularni te se grade svugdje gdje investitori požele, a imaju sve potrebne uvjete za to.
Oni se mogu instalirati ispred kuća ali i unutar kuća; mogu biti pokriveni različitim kupolama
ili sjenicama . Ukoliko se u vanjski bazen ugradi i grijanje tada se može koristiti tokom cijele
godine. U europskim gradovima ljudi najčešće iskorištavaju prostore garaža i u njima grade
male bazene za vlastitu upotrebu.
U nekim zemljama postoje regulative i zakoni o sigurnosti djece na bazenima, koji
nalažu da bazen mora biti ograđen ogradom ili u posebnom dvorištu tako da tuđa djeca, mlađa
od 6 godina ne mogu bez nadzora ući u bazen. U svakom slučaju se preporuča da bazen bude
postavljen na vidljivo mjesto, mjesto koje se može vidjeti iz kuće, tako da se djeca zaštite od
bilo kakve opasnosti. Na tržištu postoje mnogobrojni alarmi, video nadzori, specijalne ograde
ali i ostali oblici zaštite.
3. 3. Rezidencijalni bazen
Rezidencijalni bazen je bazen namijenjen isključivo nekomercijalnom korištenju.
Ovakve bazene najčešće nalazimo ispred zgrade ili većeg broja zgrada, gdje njeni stanari
dijele jedan ili više bazena. Ovi objekti ne zahtjevaju osoblje za nadgledanje i spašavanje.
Bazeni iz ovoga tipa mogu također biti postavljeni ispred apratmana te služe i za privatnu i za
ograničenu turističku uporabu. Ovakve bazene najčešće koriste obitelji i njihovi gosti te mogu
biti različitih dimenzija koje se određuju uglavnom prema broju budućih korisnika, prema
želji i planiranom investicijskom okviru investitora. Ovim se bazenima može ugraditi, osim
nužne tehničke opreme za tretman i obradu vode i razna druga oprema za skakanje, igranje i
razonodu. Pri tome projektant bazenske tehnike mora sve te činjenice imati u vidu radi
pravilnog dimenzioniranja. Turistički bazeni za razliku od rezidencijalnih služe najčešće samo
za komercijalnu upotrebu u turizmu. Nalaze se unutar ili ispred hotela, hotelskog resora,
unutar kampova, ispred apartmanskog naselja i slično. U ovisnosti o tome koliko je veliki broj
njegovih korisnika, takav bazen može se smatrati od polujavnog do vrlo zahtjevnog javnog.
Ovaj broj očekivanih korisnika je vrlo važan jer upravo on uvjetuje i nivo odnosno
zahtjevnost bazenske tehnike za tretman i obradu vode.
Slika 6: Primjer rezidencijalnog bazena
Pravila za održavanje kvalitete vode u privatnim i rezidencijalnim bazenima jednaka
su pravilima za javne bazene.Voda mora uvijek biti pitka da bi se korisnici mogli bez
opasnosti kupati u bazenu. Stoga je jako važno da vlasnici bazena budu upoznati sa pravilnim
održavanjem vode u bazenu, odnosno ukoliko nemaju mogućnosti da se osobno o tome brinu,
nužno bi bilo da u tu svrhu angažiraju nekog stručnjaka.