zkvh

.org.r

s

Dragi čitatelji, jedan sam od(mnogih) nekarizmatičnih sveće-nika koji nema na raspolaganju „po-sebne“ sile i darove Duha Svetog.Shodno tome zaslužno nosim zvanjesvećenika opće prakse, kako bi se iz-razio jedan moj kolega. Moja misa jejedna od onih običnih – prema rub-rikama iz misala; ruke su mi propis-no raširene – nikad iznad glave,nikad s gitarom u ruci; padanje namojoj misi događa se tek uslijednedostatka zraka ili propovijediskromnijih decibela; Isus u mojojpokaznici ne izaziva navalu klanjate-lja kao što bi Isus učinio u pokaznicinekog ne-običnog karizmatika. Uprilog mojoj običnosti govori još iljubav prema pučkim pjesmama igregorijanskom koralu. Slabo diva-nim u egzotičnim jezicima i, napos-ljetku, možda kao najveći „dokaz“mojoj nekarizmatičnosti – smatramda Duh Sveti puše i u institucijama(hijerarhiji) Crkve a ne isključivomimo njih. Plašim se da ću u svijetusve izraženijeg traganja duhovnogiskustva kroz izvanjsku spektaku-larnost ostati na birou za zapošlja-vanje. Jedini „kec u rukavu“ koji mije još ostao jest Riječ Božja i euha-ristijski kruh. Pih, to ionako možesvaki i najobičniji svećenik… Jakastvar!

S druge pak strane, niste li se ivi, (naj)obični(ji) vjernici, zateklikatkad pred neatraktivnom svako-dnevicom kojoj manjka izvanrednihduhovnih turbulencija te eksklu-zivnih mističnih iskustava? Na ras-polaganju vam je tek standardni,„nekarizmatični“ župnik koji u „po-nudi“ ima (samo) svetu misu, redo-vitu ispovijed i poneku pobožnost? Spravom se pitamo gdje prepoznatitog silnog Duha u našem svako-dnevnom iskustvu…

Dragi čitatelji, posvetili smoovaj broj Zvonika promišljanjima oDuhu Svetom, kojega će teologijaod milja nazvati „Nepoznatim Bo-gom“ upravo radi te njegove „neu-

hvatljivosti“ (puše gdje hoće, čuješmu šum a ne znaš odakle dolazi ikamo ide…). Teolozi od početkaimaju „muke“ s Njim jer se ne dasistematizirati, nadilazi proraču-natost, monopoliziranje, kako odstrane hijerarhije tako i karizmatika.S Njim nikad nismo „načisto“. Uvi-jek možemo očekivati neočekivano.Zapravo, na konto svega rečenog, aradi utjehe nama „običnima“, zaštoo njemu ne bismo razmišljali kao osnazi koja vodi prema novoj kvalitetionog redovitog, svakidašnjeg, obič-nog? Da li bismo se usudili u DuhuSvetom prepoznati snagu koja ospo-sobljava da i ono najobičnije, svaki-dašnje, neznatno izvedemo na iz-vanredan, pa i junački način? Neruši li to naše fantastične predodžbeo djelovanju Duha koji nam se, pri-kazan na ovakav način, čini gotovo„nekarizmatičnim“?

Na koncu, usudio bih se reći dasmo (ipak!) svi mi kršćani nužno ikarizmatici, smatrali se makar i „naj-običnijima“. Živimo na način daro-vanosti (od Boga, roditelja, prijate-lja…), ali i druge obdarujemo. Sv.Pavao bi nam mogao ponovno odr-žati bukvicu koju je onomad nado-budnim Korinćanima: badava vamdari i karizme ako ljubavi nemate!Najveći dar među svima je ljubav! Aona je dohvatljiva i pristupačna sva-kom… Možda najviše onima obič-nima…

Iz sadržaja

Biskupova poruka povodom izbora................5

Tema broja:Iskustvo Duha Svetogaizmeđu zaboravai eksplozije ........................6

Intervju:Preč. Josip Leist ............24

Reportaža:Obilježena 100. obljetnicarođenja Ante Jakšića .....27

Moralni kutak:Abortirani fetusiu kozmetici i hrani .........35

Mladi:Uskrsfest 2012. ...............40

Vjernici pitaju:Što Crkva kaže o samoubojstvu ...............47

Kršćanski stav:Biram Izbor.....................49

Zvonik � 4/2012 3

Riječ urednika / Iz sadržaja

Nekarizmatični Duh SvetiApologija običnosti i neatraktivne duhovnosti

zkvh

.org.r

s

Teško je naći čovjeka koji se ne raduje daru. Dar jeznak pažnje, ljubavi – pokazuje da je nekome stalo do nas.Sjećam se svojih prvih darova u ranom djetinjstvu. Bili suto: lopta (plava s bijelim krugovima), vodeni pištolj i smeđavesta (cveter) s tri jelena na grudima. S loptom sam nekovrijeme bio glavni u sokaku među vršnjacima. Zbog vode-nog pištolja izvukao sam dobre batine od nane. Polijevaosam koga sam stigao. Poslije nisam smio ni pitati gdje jepištolj. Vesta je bila dar u širem smislu. Sva tri brata nosilasu ju prije mene. Nisu ju uspjeli pocijepati, oštetiti... Kaonova stigla je do mene. S ponosom i radošću sam je obla-čio.

Problem nastaje ako dar laže. Dar – znak blizine, dob-rih želja, pomoći, ljubavi, može se pretvoriti u nešto drugo.Darom možemo nekoga zarobiti, poniziti, vezati uz svojeinterese. Sjećam ih se, kao mladići, bili su vrijedni, aktivniu crkvi i kulturnim udrugama. U doba ženidbe prijatelj-stvo su potvrdili kumstvom. A onda je nešto puklo. Jed-nom, ubrzo nakon vjenčanja, brak se raspao. Došlo je dovraćanja darova. Došlo i do tužnih pitanja – tko je komuviše darovao? Tko je oštećen? Dar ih je otuđio.

Razmišljajući o daru ne mogu ne spomenuti i Trojan-skog konja. Grci su ga sagradili i ostavili da sliči daru. Ušlisu u Troju, otvorili vrata (konja), pustili vojnike i savladalisuparnike. Od tada živi poslovica „Čuvaj se Grka i kad da-rove nose.“ I ne samo njih...

Biblija, naša sveta i mjerodavna knjiga, na više mjestagovori o daru. Svakako je najvažnija tvrdnja da Bog obda-ruje čovjeka. Dar je stvaranje, život, plodovi zemlje, utje-lovljenje Isusa... I zato apostol Jakov poučava: „Svaki dobardar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlilau kome nema promjene ni sjene od mijene“ (Jak 1,17).

Bog je u svojoj ljubavi ljude darivao. Abraham je nje-gov izabranik. Sluša njegovu riječ i odlazi u nepoznato.Obećano mu je potomstvo i zemlja. Sina je dobio, a u zem-lju obećanja ući će njegovi potomci.

Život, djeca, sinovi i kćeri spadaju u najveći Božji dar.Oni su potvrda budućnosti, nade u sutra. To je potvrdio istarozavjetni psalmist kada kaže: „Sinovi su Jahvin dar,plod utrobe njegova je nagrada“ (Ps 127,3). Stari su govo-rili – nije bogat tko ima volova već onaj koji ima sinova.Znamo li se radovati životu? Novim životima? Vjerujemo liu Boga darovatelja i podržavatelja života?

Kao vrhunski dar Bog narodu daje Zakon, ploče Sa-veza. One ga žele utvrditi na pravom putu. Žele ga učinitisretnim. I doista, sretni smo dok čuvamo i vršimo Božjezapovjedi. Nesreća i mrak dolaze onda kada ih kršimo, za-boravljamo.

Isus je za zemnoga života ljude poučavao, tješio, hrab-rio i promatrao. U hramu gleda kako posjetitelji ubacujudar u hramsku blagajnu. Najviše od svih ubacila je siro-mašna udovica jer je ubacila sav svoj žitak (usp. Lk 21,1-4).

Kršeći ondašnje običaje i pro-pise, razgovara sa ženom Samarijan-kom. I njoj i njezinima želi donijeti ra-dosnu vijest spasenja. Želi je obdaritinajvrednijim i zato joj kaže: „Kad bi tiznala dar Božji i tko je onaj koji ti veli:daj mi piti, ti bi od njega zaiskala i onbi ti dao vode žive“ (Iv 4,10).

Vrhunac Isusova dara je sam ži-vot koji je dragovoljno predao za svojeprijatelje i za spasenje svakoga čovje-ka. Uz taj žrtveni dar ostao je s namau znakovima kruha i vina da bi bionaš suputnik, supatnik i suvremenik.Uskrsli Krist je obećao i dar DuhaSvetoga svojima. Na rastanku kažesvojim učenicima: „Primit ćete snaguDuha Svetoga koji će sići na vas i bitćete mi svjedoci u Jeruzalemu, posvoj Judeji i Samariji i sve do krajazemlje“ (Dj 1,8).

Duh Sveti je najizvrsniji dar Isusapobjednika. On čisti, prosvjetljuje i vo-di Crkvu. Zajednicu i pojedince obda-ruje darovima – karizmama. Tradi-cija nabraja sedam darova a u stvar-nosti ih ima puno više. Molimo za no-ve Duhove, novu evangelizaciju, novoproljeće naše subotičke Crkve!

4/2012 � Zvonik4

Meditacija

DarPiše: preč. Lazar Novaković

Temeljno načelo socijalnog na-uka Katoličke crkve jest odgovornostpojedinca i zajednice za izgradnjudruštva u duhu istine, pravde, soli-darnosti i slobode, kao i za očuvanjestvorenog svijeta. Ta odgovornost seizražava na različite načine, a osobitoputem demokratskih političkih iz-bora. Pozvani smo na taj način sudje-lovati na izgradnji pravednijih druš-tvenih struktura u našoj zemlji. Istinaje da te strukture nikada neće biti sa-vršene, zbog čega ih uvijek treba ob-navljati i osuvremenjivati. Njih trebavoditi politički i ljudski etos, na čijojprisutnosti i djelotvornostije potrebno uvijek raditi.Ustvari, Božja prisutnost isvjetlo njegove Riječi, te-meljni su uvjeti za prisutnosti učinkovitost pravednosti isolidarnosti u ljudskomdruštvu.

Sveta Majka Crkva neželi izravno sudjelovati u vo-đenju politike i uređivanjudruštvenih struktura, jer tonije njezina zadaća. No, nje-zino poslanje jest naučavatitemeljna načela i neupitnevrijednosti, upućivati savjesti i ponu-diti životnu opciju koja nadilazi pukopodručje politike. Formirati savjesti,biti zagovornicom pravednosti i is-tine, odgajati za individualne i poli-tičke vrline, temeljni je poziv Crkve uovom sektoru.

Laici katolici stoga trebaju bitisvjesni svoje odgovornosti u javnomživotu. Oni su pozvani aktivno sudje-lovati u formiranju potrebnih druš-tvenih dogovora i u opredjeljenju pro-tiv nepravde. Dostojanstvo i dobrosvake ljudske osobe temeljni je krite-rij tog djelovanja, koje vodi ka očuva-nju osobnog, vjerskog i kulturnogidentiteta, te obiteljskih vrijednosti istvaranju preduvjeta za bolju buduć-nost.

Zato Crkva mora govoriti o te-mama koje se tiču izgradnje praved-

nijeg društva s ljudskim licem. Uskladu s čovjekovom društvenom na-ravi, dobro svakog pojedinca nužno jeu vezi s dobrom cijele društvene za-jednice ili općim dobrom. Za to dobrobitno je sljedeće: ono pretpostavljapoštivanje i promicanje temeljnihprava svake osobe kao takve; potomtraži blagostanje i razvitak duhovnih ivremenitih dobara zajednice; te ko-načno uključuje osiguravanje mira isigurnosti skupine i njezinih članova,odnosno stabilnost i sigurnost pra-vednog društvenog poretka. Ustvari,opće dobro temelji se na istini, izgra-

đuje u pravdi, a oživljava solidarnošćuili biblijski rečeno ljubavlju premabližnjima. Načelo solidarnosti, ozna-čeno i imenom prijateljstva i socijalneljubavi, izravan je zahtjev ljudskog ikršćanskog bratstva. Ono pretpostav-lja zalaganje za pravedniji društveniporedak. Krepost solidarnosti nadi-lazi područje materijalnih dobara i ot-vara se i duhovnim dobrima. Takopostaje jasno da ljudska osoba pred-stavlja posljednji cilj društva, a nje-zino poštovanje iziskuje poštovanjeprava koja proistječu iz ljudskog dos-tojanstva samim time što je biće stvo-reno na Božju sliku i priliku.

Razlike koje postoje među ljud-skim osobama jesu u Božjem planu,On ustvari hoće da budemo upućenijedni na druge. Tako različitosti ve-zane s dobi, s fizičkom moći, s umnimi moralnim svojstvima, s naslijeđenim

društvenim položajem, s raspodjelombogatstva, potiču, a često i obvezujuosobe na velikodušnost, na dobrohot-nost i uzajamnost. No, ima i nepra-vednih nejednakosti koje izazivaju sab-lazan i protive se društvenoj praved-nosti, pravičnosti, dostojanstvu ljud-ske osobe kao i društvenom miru,protiv kojih smo se dužni boriti svimlegitimnim sredstvima.

Svi smo dakle pozvani sudjelo-vati u promicanju spomenutog općegdobra, svatko prema položaju kojizauzima i zadaći koju vrši. Ta je duž-

nost najuže povezana s dos-tojanstvom ljudske osobe.Osobnom odgovornošću pre-ma onomu što mu je povje-reno u obitelji i na radnommjestu čovjek sudjeluje nadobru drugih i društvauopće, a koliko je moguće,svatko je dužan sudjelovati ujavnom životu. Sudjelovanjena ostvarivanju općeg dobrauključuje neprestano obnav-ljano osobno obraćenje Bogu,na temelju kojeg se poje-dinci i skupine, kojima je topovjereno, brinu o napretku

ustanova koje služe boljitku uvjetaljudskog života.

Zato smo mi vjernici pozvani 6.svibnja 2012. izići na izbore, te po sa-vjesti dati glas onima koji najviše po-državaju spomenute kršćanske vri-jednosti. Neizlaženjem na izbore iliubacivanjem „praznih listića“ u gla-sačke kutije negiramo svoju odgo-vornost za društvo u kojem živimo.Takvo vladanje pretvara se u sterilniprotest, u propuštanje vlastitog udjelau izgradnji pravednijeg i demokrat-skijeg društva, te se tako odričemoprava da pridonesemo formiranjuvlastite budućnosti. Sudjelovati, da-kle, u političkome životu i pridonositiopćemu dobru osnovno je pravo idužnost svakog čovjeka kao društve-nog bića, pa ga stoga kao takvog iiskoristimo.

Mons. dr. Ivan Pénzes,subotički biskup

Zvonik � 4/2012 5

AktualnoU povodu predstojećih izbora 6. 05. 2012. u Republici Srbiji

Odgovoran glasKršćanska braćo i sestre

zkvh

.org.r

s

Jedna poznanica postavila mi je za-nimljivo pitanje koje je isprovociralo pi-sanje ovih redaka: „Gdje i na koji načinprepoznati djelovanje Duha Svetoga usvom životu?“ Čini mi se da ovo pitanjene zaslužuje brzinski odgovor koji bi ti-me više osiromašio nego bio na traguistinskog prepoznavanja „pravog“ Du-ha. Tko se želi snaći i orijentirati u na-šem unutarcrkvenom govoru i propovi-jedanju, često se nađe u nedoumici baškad je riječ o Duhu Svetom i njegovudjelovanju. Ima ih koji iza svakog uglanaslućuju i mirišu djelovanje Duha takoda se s pravom možemo pitati, gdje jeostalo sve ono što se u kršćanskoj tra-diciji iskusilo i reklo o razlikovanju du-hova, odnosno o prepoznavanju DuhaKristova. S druge pak strane, čovjekmože naići i na one koji bi mirne dušemogli reći, poput onih Efežana koje jePavao pitao jesu li primili Duha Svetogakad su povjerovali: „Ta ni čuli nismo daima Duh Sveti!“ (S. Kušar, Vihor i oganjDuha)

Teološka literatura prijašnjih i zad-njih godina oskudijevat će sustavnijimgovorom o Duhu Svetom, no s drugestrane, gotovo usporedo s tim, dogoditće se iznenadna eksplozija Duha u re-dovitom propovijedanju i katehezi,barem u nekim sredinama ili zajedni-cama. To pak na drugoj strani izazivamožda sumnjičavost i nepovjerenje, anerijetko i omalovažavanje koje se po-kazuje u etiketi „duhovnjaka“. Sve to, pai sama narav djelovanja Duha koji pušegdje hoće, čuješ mu šum, ali ne znaš oda-kle dolazi i kamo ide (usp. Iv 3,8) ote-žava smiren i argumentiran govor o Du-hu Svetom i njegovu djelovanju i iskus-tvu Crkve.

Nepredvidivi – neuhvatljiviBog

Iako svake nedjelje na svetoj misi„molimo“ Vjerovanje i ispovijedamo vje-ru u Duha Svetoga, Gospodina i Živo-tvorca i častimo ga u bogoslužju Crkve,ostaje nam nekako uvijek na „trećem“mjestu. Poteškoća je možda u samojnašoj predodžbi; Sin je došao u obličjučovjeka, o Ocu si možemo stvoriti nekusliku, ali o Duhu Svetom jedva da je tomoguće. Iskustvo Duha se ne da siste-matizirati, zatvoriti u kavez simbola ipojmova. Neuhvatljiv je i tjera nas dauvijek iznova promišljamo staro i uvijekbudemo otvoreni za ono nenadano, no-

vo, za iskorak u ono što je nepoznato,daleko. On je slobodan i u odnosu pre-ma svim društvenim i crkvenim struk-turama, ne samo kad su one slabe i ne-dovoljne, nego i onda kad se nama činida su savršene u svojoj složenosti ifunkcioniranju. Kada smo kao vjerniciupušteni u „igru“ s Njim, lako možemoočekivati da nam progovara i na zaobi-laznim putovima, gdje bismo ga najma-nje očekivali, kao što je, na primjer, Duhprogovorio Crkvi kroz novovjekovniateizam (usp. GS 19-21). Tako Duh po-kazuje svoju nepredvidivu slobodu u lju-bavi i ljubav u slobodi. Stoga Crkva isvaki vjernik moraju očekivati ono ne-očekivano.

Kad Duh Sveti postane „neugodni“ nebeski gostRado nastojimo promišljati o Duhu

Svetom kao onome koji gradi, stvara,čini novim, dijeli darove, karizme… No,iscrpljuje li se samo u tim pozitivnimstvarnostima djelovanje Duha? Prolis-tamo li samo početak Novoga zavjeta,uviđamo da je taj isti Duh onaj koji brkaljudske planove, želje, donosi nemir, nes-hvaćanje. Konkretno, Marijin i Josipovživot izokreće za 360 stupnjeva, odvodiih u nepoznato, neshvatljivo, ljudski ne-moguće, remeti njihov mir. Lako jeprihvatiti Duha Svetoga koji nam dajedarove, karizme, koji nas oduševljava,zanosi, ali kad nam oduzima nešto, kadmijenja naše putanje, pravi bolne rezoveu našem životu, odvodi nas u nepoz-nato? Takvog Duha nam je malo težeprihvatiti. On nije samo „dragi nebeskigost“ kako to pjeva Himan Duhu Sve-

tom, nego je on također neugodan gostkoji nas može bolno zasmetati u našimosobnim i crkvenim uhodanostima i na-vikama. On je napad Božji na vjerničkusamodopadnost, na ukrućenost i skle-rotičnost crkvenih struktura te ne ma-nje i napad na svaku „duhovnjačku“proizvoljnost i pobožni egzibicionizam.Takav Duh nema respekta prema entu-zijastima koji se pokazuju isključivimapozivajući se baš na njega, još manjeprema ukočenim pravilnicima i ustano-vama koje su postale svrhom samimasebi.

Kada doživljavamo Duha Svetoga?

Ovdje želim biti na tragu postavlje-nog pitanja na samom početku članka.Kada Duh Sveti iz svoje neuhvatljivosti,netematičnosti ulazi u ograničenostnašeg života? Kako ga prepoznati akounatoč svemu to iskustvo redovno iz-miče svakom dokazivanju i izrecivosti?U traženju odgovora pomoći ću se sjaj-nom meditacijom S. Kušara Vihor ioganj Duha.

– Kad smo prihvatili odgovornostu slobodi te nosimo i podnosimo tu od-govornost, a da ne možemo ni vidjeti nipokazati neki znak koji nam jamči us-pjeh i korist;

– Kad nam se u srcu probudila ilinam se darovala velika i obuhvatna na-da, pouzdanje koje natkriljuje sve poje-dinačne ciljeve naših nadanja te drži svenaše padove, neuspjehe i promašaje teje sve to obuhvaćeno blagim, šutljivim,nenametljivim i jedva primjetnim nedo-kazivim obećanjem u srcu: „Bit će dobro“;

– Kad smireno prihvaćamo pad utamu smrti i sigurni smo da nam baš tusviće zora nedokučivog obećanja no-voga života;

– Kad smo mirno i vedro podnijelii izdržali svoj svagdan koji nas tjera uočaj i prijeti osjećajem prevarenosti iuzaludnosti naših nadanja i napora – ito sve dokraja, bez bijega, hranjeni ne-kom čudnovatom snagom koja nam jepritjecala iz nama nedokučivog izvorakoji nam izmiče kad si ga god hoćemoučiniti raspoloživim.

– Kad smo se odvažili moliti u tamii šutnji, neizrecivo i neobjašnjivo si-gurni da naša molitva nailazi na skri-veno „uho“ premda nam se čini daodande ne dolazi nikakav odgovor o

4/2012 � Zvonik6

Tema

Iskustvo Duha Svetoga između zaborava i eksplozijePiše: Dragan Muharem

kojem bismo još jednom mogli mudro-vati i raspravljati;

– Kad smo ispustili sami sebe iz gr-čevitoga kruženja oko sebe i grabljenjaoslonca te smo se bezuvjetno predališutljivoj Tajni koja nas okružuje – i do-živjeli to kao pobjedu, izvor mira i radosti;

– Kad smo prihvatili svoj ili tuđiočaj, odbijajući svaku jeftinu utjehu ipritom u skrivenim dubinama svojegabića osjetili pouzdanje i sigurnost, a dato nismo mogli izreći;

– Kad smo sva svoja pitanja i spoz-naje, umor i zlovolju povjerili šutljivojTajni koja nas okružje te sve prima ičuva, koju više volimo negoli sve našespoznaje koje nam obećavaju moć i vla-danje;

– Kad se u svojem svagdanu uvjež-bavamo u umiranju tako da nastojimoonako živjeti kako bismo željeli u smrtii umrijeti: mirno i predano – kao što di-šemo, mirno uzimajući i predavajućidah;

– Kad smo se nečega odrekli, a dato nismo morali, mirno, bez zahvale ipriznanja, čak i bez onog unutarnjegosjećaja zadovoljstva koji nas „nagra-đuje“ kad nas nitko ne nagrađuje.

– Kad smo bili poslušni, ne stogašto bismo to morali biti ili bismo inačeimali neugodnosti, nego jednostavnozbog onog otajstvenog, šutljivog i ne-uhvatljivog što smijemo nazvati „Bož-jom voljom“ i što se kao takvo ne možejoš jednom iskazati, a pogotovo ne do-kazivati;

– Kad smo jednostavno šutjeli ma-kar smo se mogli braniti i makar smodoživjeli nepravdu; šutjeli smo, a dasvoju šutnju nismo, još jednom, doži-vjeli kao svoj trijumf i nedodirljivost;

– Kad smo bili uljudni i dobri pre-ma nekome, a da od njega nismo osjetilini trunka zahvalnosti ni priznanja, a usamima sebi nismo čak ni osjetili kakosmo pritom nesebični, dobri, „bolji“ itd.;

– Kad smo nešto odlučili slušajućiglas svoje savjesti, a da to nikomenismo mogli dostatno obrazložiti te smopritom iskusili onu skrajnju osamlje-nost u kojoj sazrijevaju i padaju odlukekoje nam nitko ne može pomoći nositiili preuzeti na sebe i koje za svu vječ-nost moramo sami opravdavati svojimživotom;

– Kad smo izvršili svoju dužnost uzosjećaj da smo sami sebe zanijekali i uzosjećaj da nas drugi zbog toga drženaivnima ili možda čak glupima, a mismo bili samo vjerni svojoj savjesti;

– Kad smo primijetili da se potočićnašega života mučno probija i vijugakroz pustinju banalnosti svagdana iljudskih gluposti, naših i tuđih, kao da

je bez cilja i u strahu da će presušiti – aipak živimo u nedokazivom pouzdanjuda će taj potočić naći svoje široko more,makar ga mi još ne vidjeli jer nam jeobzor zastrt oblacima i pješčanim di-nama ljudskih gluposti, prevarenih na-danja, trpljenja i slabosti;

– Kada nastojimo voljeti Bogapremda imamo osjećaj da iz njegove –šutljive nedokučivosti ne dopire do nasnikakav odgovor ljubavi i premda nasne nosi nikakav val čuvstva i oduševlje-nja jer nam ta naša ljubav izgleda kaoskok u prazno gdje naše oči ništa nevide niti uho išta čuje niti srce osjeća;

– Kada…

Kriteriji prepoznavanja „drugoga“ duha

S druge pak strane, potrebno je ta-kođer navesti neke općenite kriterije spomoću kojih se u pravilu može spoz-nati da neki poticaji ne dolaze od DuhaBožjega:

– Što idem preko mojih snaga, teme u svojoj zahtjevnosti neprestanopreopterećuje;

– Što se dade postići samo skraj-njim naprezanjem, na silu i u grču te jepovezano s nemirom, žurbom i izazivatjeskobu;

– Što na nas i na druge djeluje pre-tjerano, senzacionalistički i preuzetno;

– Što se može izvesti samo uz traj-nu mučninu, nelagodu i rađa zlovoljom;

– Što se pokazuje grubim, ružnim,primitivnim i odbojnim;

– Što djeluje sitničavo, cjepidlačar-ski i smušeno;

– Što nije i ne može postati kon-kretnim nego je „daleko od zemlje“ jerne poštuje načelo utjelovljenja i poniz-nosti.

– Što je bez ljubavi te razorno dje-luje na mene i na druge i guši život ipolet.

– Što se ne slaže s Isusovim nači-nom djelovanja i ponašanja kako to mo-gu razaznati iz evanđelja;

– Što mi umanjuje ili odnosi osje-ćaj za molitvu i radost u njoj kao i željuza sudjelovanjem u bogoslužju zajed-nice.

Mjesto zaključka – molitva Tko dakle vjeruje u Duha Svetoga

kao u Božju oživljavateljsku moć te u tojvjeri moli za njegov dolazak, taj moli zato da ga Bog smeta u ponašanju, go-voru, osjećajima, kršćanskom životu.Tko moli: „Dođi Duše Presveti!“ tajmoli, a da možda i nije toga svjestan:„Dođi Duše Presveti i smetaj me gdje jeto potrebno, gdje ja to ne vidim, a nužnoje… Dođi i smetaj Crkvi, mojoj zajed-nici, mojoj obitelji, u njezinim udobnos-tima, trulim kompromisima i okošta-lim navikama koje prikrivaju i oslabljujusnagu Božje riječi“.

Zvonik � 4/2012 7

Tema

zkvh

.org.r

s

Peta korizmena duhovna večeru Somboru

Predavač na petoj korizmenoj du-hovnoj večeri u Somboru, održanoj 26.ožujka, bio je o. Franjo Podgorelec, sve-ćenik karmelićanin iz samostana MajkeBožje Remetske u Zagrebu i profesorduhovnosti na Katoličkom bogoslovnomfakultetu u ovom gradu. Njegova temabio je jedanaesti članak Apostolskog vje-rovanja „Vjerujem u uskrsnuće tijela“.

Otac Franjo rekao je kako je teško vje-rovati da će tijelo uskrsnuti, ali apostoli sudodirivali uskrslog Isusa i samim tim moralisvjedočiti o istinitosti uskrsnuća tijela. Bib-lijska antropologija kaže da je tijelo perspektiva pod kojom sepromatra čitavog čovjeka, a kada se o tijelu govori u Bibliji,misli se na čovjeka u cjelini (duša i tijelo). Kod apostola Pavlase javlja i sukob između duha i tijela: „Jer tijelo žudi protiv

Duha, a Duh protiv tijela“ (Gal 5,17). Otac Franjo kaže kakoje duhovan čovjek onaj koji ne podleže duhovnim vredno-tama, dok ima i onih koji žive po tijelu, dakle, teže za tjeles-

nim.O ovoj dosta kompliciranoj temi o. Franjo

Podgorelec govorio je kroz tri pristupa: pneu-matološki, kristološki i eshatološki. Tumačećipneumatološki pristup, o. Franjo kaže da je Božjiživot u nama zalog našega uskrsnuća, te govori odinamičkom smislu uskrsnuća tijela, o duhov-nom, odnosno moralnom uskrsnuću, te o Kris-tu kao prvini usnulih, dok kod kristološkog pri-stupa govori kako je život učenika bio silno po-vezan sa životom Učitelja. Kod eshatološkog pri-stupa razmatran je odnos između ovozemaljskogi budućeg uskrslog tijela. Govoreno je ovdje oidentitetu tijela koje se svakodnevno stječe, ali io duhovnom tijelu koje je u potpunosti u službiduha. Otac Franjo Podgorelec zaključuje kako

kršćanstvu nije problem tijelo nego egoizam, te da će tijelo imaterija biti preobraženi novome životu.

Z. Gorjanac

4/2012 � Zvonik8

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Zaručnički vikendHrvatska zajednica bračnih susreta organizirala je

od 30. ožujka do 1. travnja Zaručnički vikend u duhov-nom centru Domus Pacis kod Horgoša.

Zaručnički susret vodili su tim parovi iz Zagreba, Mir-jana i Ivica Topčić te Zrinka i Zlatko Gregov s p. JosipomSremićem. Vikend je prošlo pet mladih parova zaručnika, odkojih će se neki od njih ubrzo i vjenčati. Zaručnički vikend jeulaganje u budućnost svakog mladog zaručničkog para, vodi-telji vikenda svoja iskustva prenose mladima i pomažu im dase međusobno još bolje upoznaju i zbliže, kao i da razmijenesvoja mišljenja i osjećaje o nekim pitanjima o kojima do tadanisu niti smjeli govoriti. Vjerujemo da će mladim zaručnicima ovo iskustvo ostati dugo u sjećanju, želimo im obilje Božjegablagoslova, ljubavi i mira u budućem zajedničkom životu. /Marina i Mirko Šokčić/

Uskrsna izložba u HKUD „Vladimir Nazor“ u Somboru Klub ljubitelja cvijeća „Za sreću veću“ HKUD-a „Vladi-

mir Nazor“ organizirao je u subotu 31. ožujka, Uskrsnu iz-ložbu i razmjenu cvijeća.

Prikazani su prigodni aranžmani sa zečevima, uskrsnim jajimai drugom zanimljivom dekoracijom. Posebno su zanimljiva bila jajaoslikana slamom. U kutku rezerviranom za burzu cvijeća mogle suse razmijeniti sadnice proljetnog cvijeća za vrtove i balkone. Pri-godnim riječima izložbu je otvorila Klara Karas Šolaja, pročelnicaKluba. „Ovo je treća godina zaredom da prije Uskrsa organiziramoizložbu i besplatnu razmjenu cvijeća. Naše članice koje za svojekuće pripremaju uskrsne aranžmane to pokažu i na izložbi, pa je toprigoda da se prije Uskrsa okupimo na prigodnom druženju. Ovegodine dio programa namijenili smo djeci, našim malim folklora-šima koje je zeka obradovao darom“, kazala je Klara Karas Šolaja.Gošće na Uskrnoj izložbi bile su članice Udruge žena „Zlatne rukeSomborke“, a voditeljica ove udruge Katarina Dmitruk kaže da sučlanice priredile prigodne uskrsne i proljetne aranžmane – cvjetićeod slame, male žardinijere za cvijeće od kamenčića, uskrsna jaja.Posebno zanimljiva bila su uskrsna jaja ukrašena slamom, djelovještih ruku slamarke Ilonke Bogišić.

Z. Vasiljević

Bogat duhovni program Velikogatjedna i Uskrs u župi sv. RokaVeliki tjedan i Uskrs u župi sv. Roka u Subotici bio

je iznimno bogat, a okupio je brojne vjernike koji su seokupljali kako na molitvu Križnoga puta tako i na sve-čane obrede.

Na Veliku srijedu bilo je prvo javno izvođenje novog knji-ževnog djela Tomislava Žigmanova „Bunjevački put križa“.Taj Put križa predmolili su mladi, muževi i žene obučeni u bu-njevačku narodnu nošnju. Iako se radi o književnom djelu,mnogi sudionicu su taj Križni put doživjeli kao istinsku molitvua mnogi su bili i vidno ganuti.

Već godinama Sveto trodnevlje je vrijeme intezivne pri-prave za primanje sakramenata katekumena i drugih odraslihvjernika koji se u župi pripremaju za sakramente. Po tradiciji,svim muškim kandidatima za sakramente na Veliki četvrtakžupnik pere noge. Svi kandidati sudjeluju u činu štovanja Kris-tova križa a u Vazmenom bdjenju primaju svete sakramente.

Već godinama župnik mons. Andrija Anišić i njegov du-hovni pomoćnik mons. Marko Forgić, podjele uloge u pred-vođenju pojedinih obreda kao i u prigodnim propovijedima.

Župljani župe sv. Roka u Vazmenom bdjenju ove su godinepostali bogatiji za dvije novokrštenice – Ivanu i Tanju. One suujedno u vazmenoj noći prvi put blagovale Tijelo Kristovo usvetoj pričesti kao i Mišo, Luka, Snežana, Nina i Jovica. Uistoj noći u „Silu odozgor“ po sakramentu sv. Potvrde obukle suse: Tajana, Mirela, Sanela, Daniela, Nataša i Anita.

U slavljima Svetoga trodnevlja ove je godine sudjelovaoveći broj vjernika nego prethodnih godina.

Na sam Uskrs slavljene su četiri svete mise, a misa udevet sati je bila posebno zanimljiva, jer je župnik kroz razgo-vor s djecom pokušao svima prenijeti poruku Uskrsa, tog naj-većeg blagdana kršćanskih Crkava. On je istaknuo da su su-sreti s uskrslim Gospodinom tako ispunili radošću sve koji suga vidjeli da se čitav Uskrs i uskrsno vrijeme pretvorilo u jednuradosnu „trku“ kako bi što više ljudi što prije saznalo za rados-nu vijest njegovog uskrsnuća. Svi kršćani koji su se očima vjerei srca susreli s Uskrslim ne bi smjeli mirovati dok „svima“ neispričaju što su doživjeli, kako su uskrslog Krista susreli i pre-poznali i kakav im je mir i koliku radost darovao. U toj važnojzadaći pomaže nam nova evangelizacija koja je bila tema čita-voga korizmenog vremena u toj župi, a kojoj je cilj pomoćisvima da još više zavole Isusa i potpuno povjeruju njegovuevanđelju kako bi mogli postati i njegovi svjedoci, što je Isustražio od svih koji su se s njim susreli poslije uskrsnuća, za-ključio je župnik.

Za djecu uvijek veliku radost pričinja i podjela uskrsni da-rova koje su im župnik i članovi Pastoralnog vijeća ove godinepodijelili u lijepo obnovljenom dvorištu župe.

Uskrsnu radost župnika i nekih vjernika povećala je i tro-dnevna duhovna obnova za mlade u „Kući mira“ kod Horgoša.Aleluja. /Zv/

Praizveden Bunjevački Put križaMolitveni tekst Bunjevački Put križa čiji je autor

Tomislav Žigmanov praizveden je na Veliku srijedu usubotičkoj crkvi svetoga Roka.

Pridržavajući se stroge forme i teoloških sastavnicaPuta križa, Žigmanov je unosom etnografskih, krajolikih ipovijesnih sadržaja bunjevačkih Hrvata sačinio djelojedinstvena sadržaja.

„Budući da je ova pobožnost veoma popularna, usadržaju se veoma razlikuje od mjesta do mjesta. Krozpovijest je poznat relativno veliki broj sadržaja Putovakriža, tj. samih molitava. U jednom trenutku mi se rodi-la ideja kako bi se moglo pozabaviti i Putem križa koji biimao i jednu našu lokalnu sliku“, kaže autor. BunjevačkiPut križa je pisan na ikavici, narodnom govoru bunje-vačkih Hrvata. „Trebalo je konzultirati veći broj posto-jećih križnih putova i starih molitvenika kako bi se vi-djelo na koji način su, u ono vrijeme, biskupi Ivan Antu-nović, Lajčo Budanović ili Blaško Rajić, u jezičnom isadržajnom smislu pokušali oblikovati jednu teološkunaraciju. Na tome, i tragu svakodnevnog bunjevačkog

govora, uobličio sam u jezičnom smislu ovu izvedbu Putakriža“, kaže Žigmanov.

Bunjevački Put križa čitali su Lazar i Slavica Cvijin,Lazo Jaramazović, Ðula Milodanović, Zoltán Baka,Marija Dulić, Nikola Bašić, Marija Jaramazović, Sil-vester Bašić i Željka Zelić. Između postaja pjevao je Zboržupe sv. Roka. /S. J./

Zvonik � 4/2012 9

Događanja u Subotičkoj biskupiji

zkvh

.org.r

s

4/2012 � Zvonik10

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Uskrs u PlavniZa najradosniji kršćanski blagdan Uskrs, vjernici

župe sv. Jakova u Plavni pripravljali su se tijekom ko-rizme, obavljajući u crkvi svakoga petka pobožnostKrižnoga puta. Kako se blagdan približavao, župljani suu sve većem broju na-zočili svetim misama,a središnji je događajbila uskrsna ispovijed28. ožujka, kada su imna raspolaganju bilačetiri svećenika: bačkidekan Marijan Dej,Josip Kujundžić, Fran-tišek Gašparovski tedomaći župnik JosipŠtefković, koji je nakonispovijedi predslaviosvetu misu.

Ponukani poticajnimpropovijedima i riječimaiz Ivanova evanđelja, da će Bog i nas poput Isusa, ako ustra-jemo u vjernosti, uslišati i izbaviti iz vlasti tame i smrti, vjer-nici su u lijepom broju nazočili obredima Svetog trodnevlja, ana sam su Uskrs potpuno ispunili crkvu.

Nakon krize koja se nazirala prije pet do šest godina uovoj župi, već smo se više puta uvjerili da Duh Sveti ne na-pušta ovaj kraj i intervenira onda kada se najmanje tome na-damo. Tako nam je naš župnik Josip priredio i za ovaj Uskrsugodno iznenađenje. Poslije završenog oslikavanja crkve i

otkrića dvije stare zidne slike sv. Stjepana i sv. Apolonije,ovoga puta postavio je u crkvi dvije najstarije slike na ovomepodručju, sada potpuno obnovljene i stručno restaurirane tesačuvane od propasti. To su slika sv. Jakova, zaštitnika Plav-ne, iz 1721. i slika Brnske Gospe iz 1730. godine. One čekajuna daljnje istraživanje, ali je posve vjerojatno da su krasileprethodnu crkvu sagrađenu 1721., a na čijem mjestu danas

stoji kameni križ i svjedočio njenom postojanju. Oneće od sada krasiti sadašnjucrkvu koja iduće godine na-vršava dvjestotu obljetnicuod kako je sagrađena u sre-dištu sela, i od sada će po-novno privlačiti pozornostposjetitelja i vjernika ovogamjesta.

Nakon svečane uskrs-ne mise koja je bila oboga-ćena velikim brojem mini-stranata, recitatora i čitača,vlč. Josip je podijelio uskrs-ne paketiće svoj djeci kojihje ove godine bilo više nego

što je uobičajeno.Na drugu Uskrsnu nedjelju župnik je blagoslovio još

jednu sliku „Božanskog milosrđa“ koja je u vlasništvu obite-lji Klinovski, a izradio ju je domaći slikar Željko Adamović.Misom za Andrića, Jakšića i Matoša, u subotu, 28. travnja,vjernici Plavne sjetili su se hrvatskih velikana na čijim trago-vima i zaslugama mogu graditi svoju budućnost.

Zvonimir Pelajić

Na Uskrs obijena crkva sv. Križau Somboru a potom osvijetljena

U noći između Velike subote i Uskrsa obijena jecrkva Svetog Križa na Velikom katoličkom groblju uSomboru, što je bio dobarrazlog da se postavi osvjetlje-nje oko crkve.

Pričinjena je materijalnašteta jer su obijena vrata, razba-cane su i ispreturane stvari, obi-jene su kase za priloge vjernikau crkvi i razbacane hostije. „Zašest godina, koliko sam ovdježupnik, ovo je deseti put da seobija crkva. Samo od Božića ovoje četvrti slučaj. Sada na Uskrs, aslično se dogodilo i na Božić, pana drugi dan Božića misu nismoni mogli održati u crkvi, kažežupnik“, vlč. Marinko Stantić idodaje da počinitelji nikada nisuotkriveni. On također ističe da jeveć nekoliko puta podnosio za-htjeve Mjesnoj zajednici da sepostavi osvjetljenje oko crkve, alibezuspješno. Odmah po prijaviovog kaznenog djela, u crkvu sustigli načelnik Policijske uprave

Sombor Saša Dmitrašinović, gradonačelnik Sombora Ne-manja Delić i predsjednik Skupštine grada Siniša Lazić. Po-činitelja kaznenog djela policija je otkrila još isti dan. „Kao po-činitelj identificiran je Duško B. (23) iz Sombora i protivnjega će biti podnesena kaznena prijava u redovitom pos-tupku. „Riječ je kaznenom djelu teške krađe, a motiv je kori-stoljublje. Inače, policija je preventivno pojačala ophodnju

svih vjerskih objekata uočiuskrsnih blagdana i na sre-ću ovo je bio jedini eksceskoji se dogodio u Zapadno-bačkom okrugu“, kaže na-čelnik Dmitrašinović.

Poslije obijanja crkveSvetog Križa, postavljeno jeosvjetljenje oko crkve.„Grad je je financirao po-stavljanje osvjetljenja i ras-vjeta je postavljena s tristrane, tako da su osvijet-ljene bočne strane i crkvaotraga. Osvjetljenje je rije-šeno poslije niza provala ucrkvu i lopov je uhićen pos-lije desete provale“, kažežupnik crkve Svetog Križavlč. dr. Marinko Stantić.

Z. V.

Uskrsni koncert zbora „Albe Vidaković”

Desetak dana nakon Uskrsa, 18. travnja, u subotič-koj katedrali bazilici, vjerna publika katedralnog zbora„Albe Vidaković” imala je priliku čuti uskrsni koncert,koji je upriličen upravo na dan 48. obljetnice smrtiAlbe Vidakovića.

U punim klupama publika je ponovno došla razgalitidušu uskrsnim ugođajem, koji je priredio dobar izbor skladbai izvođača, starih prijatelja katedralnoga zbora. Među njimaje Subotički tamburaški orkestar, poznati orguljaš Alen Ko-punović Legetin, i solisti Franjo Vujković Lamić, AntonijaPiuković i Marija Jaramazović. Iz vremenskog raspona odnekoliko tisuća godina, počevši od Citare octohorde do pje-sama koje su napisane u novije doba, od velikogBacha do naših sugrađana kao autora, moglo sečuti puno različitih skladba. Za ovaj izbor, uvjež-bavanje zbora i okupljanje ovih ljudi zaslužna jes. Mirjam Pandžić.

Moćni zvuk orgulja u kompoziciji DandreuFilii et filiae, začuo se na samom početku u fan-tastičnoj izvedbi dragog nam gosta Alena. Veli-čanstveni zvuk orgulja najbolje potvrđuje uskrsnoraspoloženje. Zatim su se nizale pjesme hrvatskihautora: Lešćana, Pintarića i Odaka. Kako Alenuspijeva ući u doba velikog Bacha i tajnu njegovaorguljaštva čuli smo kroz Koncert u d molu. Kon-cert zbora ne bi bio potpun da se ne otpjevajuskladbe Albe Vidakovića i Milana Asića. Antonijai Marija su nam omogućile da čujemo pjesme no-

vijeg vremena, uz pratnju tambura. Tambure se u našoj kate-drali čuju od 1986. kada se slavila 300. obljetnica od dolaskaHrvata-Bunjevaca na ove prostore. Ova suradnja sa Stipa-nom Jaramazovićem i Subotičkim tamburaškim orkestromtraje punih 25 godina. I zbor je pjevao s tamburašima poznateuskrsne pjesme i neke još ne izvođene, za koje je aranžmanenapisao Stipan Jaramazović, izvučene iz starih pjesmarica, sjednostavnim ali prelijepim melodijama i testovima koji po-ručuju: „Isuse naš mili, grješnima se smili, daj o Bože sveti,sretno nam umrijeti, ALELUJA!“.

Cijeli koncert pratio je neki poseban mir između publikekoja nije pljeskala do samoga kraja i izvođača koji su nizaliglazbene točke. U tom miru mogli smo potražiti mir u svojojduši i odgovoriti na brojna pitanja koja se nižu u glavi kada seprobude osjećaji. Jesmo li u ovoj glazbenoj večeri uspjeli od-govoriti na sve nejasnoće i životne nedoumice, pokazat će vri-jeme, melem koji nam Bog daje za sva životna pitanja.

Marina Piuković

Tradicionalno hodočašće

pod Jurićev križPo jedanaesti put održano je

ovo godine tradicionalno okuplja-nje vjernika na Bikovu pod Juri-ćevim križem. Misno slavlje povo-dom početka korizmenoga posta užupi Uznesenja Djevice Marije,predslavio je župnik Julije Bašić.

Župnik je skupa s vjernicimamolio križni put i održao obred pepe-ljanja. Sveto misno slavlje uzveličali sugosti iz Generalnog konzulata Re-publike Hrvatske u Subotici, kao ipredsjednik Skupštine grada Subotice.Nakon misnoga slavlja i pepeljanjagosti su se okrijepili suhom pogačom ikokicama, a samo se mali broj vjernikausudio po dubokom snijegu hodočas-titi do Jurićeva križa, časteći Isusa i sv.Mariju moleći krunicu.

Kata

Uskrsni koncert folkloraca HKC „Bunjevačko kolo“ iz Subotice

U povodu Uskrsa, članovi Folklornog odjela Hrvatskog kulturnog cen-tra „Bunjevačko kolo“ iz Subotice priredili su koncert u subotu 14. trav-nja, u prepunoj dvorani Centra.

U programu koji je trajao gotovo dva sata, plesom, pjesmom i narodnim noš-njama predstavile su se sve uzrasne skupine „Bunjevačkog kola“, pri kojem dje-luju i ogranci u Žedniku, Bikovu i Bajmaku.

Osim bunjevačkih plesova, koji su se mogli vidjeti u izvedbama sviju ansam-bala, na repertoaru su se našli i vlaški plesovi, koreografija „Šokadija“, te plesoviiz Slavonije, Banata, Makedonije, Ukrajine i Mađarske. Ovakav program i izvedbuplesača publika je nagrađivala ovacijama i burnim pljeskom. Folklorce su za ovajnastup pripremili Andrija Bašić Palković, Filip Mesaroš, Aleksandra Lipo-zenčić i Miljana Bojić. /D. B. P./

Zvonik � 4/2012 11

Događanja u Subotičkoj biskupiji

zkvh

.org.r

s

Prikaz knjige fra Josipa Špehara„Franjevački samostan Bač:

kronološki pregled“ Samo ako čovjek do-

bre volje traži u prošlostivjerodostojno zasvjedoče-ne istine, istina će gaosloboditi od mnogih zala:historija će mu tada biti„magistra vitae et lux ve-ritatis“ (učiteljica života isvjetlo istine). (Cicero, DeOratore 1.II c.9.). Ovommišlju, koju je citirao uuvodu svoje nove knjige,predstojnik franjevačkogsamostana u Baču fra Jo-sip Špehar naznačio jesvoj pristup u želji za ob-

jektivnim prikazom povijesne kronologije najstarijegafranjevačkog samostana u Bačkoj. Pri tome je dodaokako su u današnje vrijeme još uvijek prisutne predra-sude i prikazivanje franjevaca kao onih koji su oteli ovajsamostan, te je ovaj povijesni pregled svojevrsni odgo-vor na takve krive predodžbe.

Fra Josip Špehar predstojnik je franjevačkog samostanau Baču i do sada je objavio više knjiga od kojih su najpozna-tije „Franjevački samostan u Baču“ i „Zlato kojim se nebo ku-puje: zbirka izreka o molitvi i duhovnom životu“. U zadnje vri-jeme održao je u ovom samostanu niz predavanja o duhovnimtemama, identitetu Šokaca, te o samom bačkom samostanu.

„Franjevački samostan Bač: kronološki pregled“ njegova jenova knjiga u nakladi ovoga samostana, izišla iz tiska u ožujku2012. godine, u kojoj je obrađena predfranjevačka povijestbačkog samostana od rimskih vremena do danas.

Sukladno skromnom životu franjevaca, kao i samoga au-tora, ova vrijedna knjiga ima svega 60 stranica, tiskana je mi-nimalnim sredstvima, a ilustracije i grafičku pripremu uradioje Jovica Ilić. Knjiga sadrži, osim onoga što je do sada napi-sano, i najnovije spoznaje nakon arheoloških istraživanja tedokumente koji do sada nisu bili dostupni javnosti (Spisi Taj-nog vatikanskog arhiva). Priređivač je prvi puta obradio ipredfranjevačku povijest bačkoga samostana od rimskih vre-mena, kada je ovdje po nekim mišljenjima bila katedrala i sje-dište biskupa. Treba pripomenuti, da ništa u ovom sažetomdjelu nije navedeno iz neke usmene predaje, priče ili legende,nego se autor služio isključivo dokumentima, literaturom i ar-gumentima relevantnih znanstvenika i istraživača. Ovaj ćepregled biti poticajan za nova istraživanja što će još više upot-puniti postojeći prikaz fra Špehara. Iako autor naglašava danije imao novinarske, literarne i istraživačke pretenzije, nitimu je bila želja izraziti vlastite poglede, te da je u ovoj knjizisamo priređivač, on je metodski uspješno i znalački uobličioknjigu i prilagodio je široj javnosti. Knjiga je podijeljena usedam poglavlja s kratkim uvodom te navedenim izvorima i li-teraturom. Pri tome treba istaknuti da su u literaturi navedenii priznati srpski, odnosno pravoslavni autoriteti.

Najnoviju knjigu fra Josipa Špehara čini osobito vrijed-nom činjenica da je njezin autor, poznat kao vrsni kroničar,dokumentarist i tragatelj za istinom, naveo obimnu literaturui izvore koje je koristio u ovom radu, a što će biti poticajno zanova istraživanja i proučavanja ljubiteljima povijesti. Stogaovu knjigu preporučamo svima koje ova oblast zanima, a staloim je do povijesnih činjenica i prave istine o franjevačkom sa-mostanu u Baču.

Zvonimir Pelajić

Preč. Jakob Pfeifer 35 godina župnik u Odžacima

Budući da je 1. travnja prije 35 godina dekretombiskupa Matiše Zvekanovića župnikom župe sv.Mihovila u Odžacima imenovan preč. Jakof Pfeifer,16. travnja svečanom svetom misom proslavljen je uistoimenoj župi taj značajni jubilej.

Čestitajući župniku na velikom jubileju, načelnikPastoralnoga vijeća istaknuo je kako upravo njemu moramobiti zahvalni za duhovni rast koji nam daje smisao, puninuživota i odgovor na mnoga životna pitanja. U njegovim smomislima i molitvama prisutni svakoga dana i sata, svih ovih,za nas kratkih 35 godina. Čestitam jubilej našem učitelju, kojinas uči da bit naše vjere nije da pobijedimo i ponizimo neisto-mišljenike, već da pobijedimo sebičnost, samozaljubljenost iizolacionizam. Čestitam jubilej našem učitelju koji je ovih 35godina, među ostalim, našu djecu učio poslušnosti, našu mla-dost učio kontrolirati strasti, ljude zrele dobi da budu pošteni astariju generaciju da budu dobri savjetodavci. Čestitam jubi-lej svećeniku za kojega vjernici drugih župa kažu da bi galako, mada ga po liku ne znaju, prepoznali po glasu, jer tu-mači riječ Božju na Radio Mariji, na veoma jednostavan irazumljiv način za nas „obične“ vjernike, kršćane, rekao jenačelnik PV-a. /I. Majić/

Korizmeni razgovor u Baču o postu i pokoriU nedjelju 25. ožujka u Franjevačkom samostanu

u Baču, održan je drugi otvoreni korizmeni razgovor natemu „Post i pokora danas“.

Što je post, a što nemrs, kada i kako postiti, što je pokorai zašto je potrebna, nazočnima je pojasnio župnik vlč. JosipŠtefković. „U svakom vremenu Bog poziva ljude na zajedniš-tvo s Njime. Taj poziv dobiva osobit značaj i težinu u vremenupriprave za blagdane koji slave otajstvo čovjekova otkupljenja.Obraćenje i pokora zauzimaju značajno mjesto u životu vjer-nika. Ma koliko velika bila patnja, molitvom i pokorom lakše ćese svladati. Bog nikada ne stavlja pred nas onoliko patnje i te-reta koliko ne možemo podnijeti...“, između ostalog naglasioje vlč. Štefković. /Stanka Čoban/

Uređuje se groblje u Bačkom MonoštoruU Bačkom Monoštoru, nakon proljetnog ozelenjivanja i

sadnje cvijeća u parku, eko-centru ispred zgrade Mjesne za-jednice, došao je red i na finalno uređenje platoa oko novoiz-građene kapele, te nedaleko od pravoslavnog križa.

Osigurane su behaton ploče koje su postavljene ispredspomenute kapele, te je ovaj prostor doista postao funkciona-lan, a i estetski čini cjelinu s okolnim objektima. Radove je izvo-dila JKP „Čistoća“ iz Sombora u suradnji s Mjesnom zajedni-com Bački Monoštor i lokalnim poduzetnicima. /Z. M./

4/2012 � Zvonik12

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Rezultati natječaja Hosanafesta 2012.

Sedmi Festival hrvatskih duhov-nih pjesama - HosanaFest 2012.,održat će se u Dvorani sportova uSubotici, u nedjelju, 23. 09. 2012.godine.

Slogan ovogodišnjega festivala je„Jer kada sam slab, onda sam jak!“ (2Kor 12,10). HosanaFest je natjecateljskifestival dobrotvornoga karaktera s ci-ljem pomoći Humanitarno-terapijsku za-jednicu za pomoć ovisnicima – Hosana,koja djeluje na području Subotičke bis-kupije.

Na natječaj je pristiglo ukupno 28skladbi. Pjesme koje su izborile pravosudjelovanja na HosanaFestu 2012., po-redane abecednim redom naziva sklad-be, su:

Glasnici BožjiJeškaKrila ljubaviKristov mirLjubi Boga svogaNek Mu pjeva svijet

Otvori očiPo Duhu SvetomPrema NebuPrepoznajem Te, KristeRuka spasaSluga TvojTvoj Sveti DuhUtisni lik svoj IsuseUzdam se u Tebe

Čestitamo!

Izvođači, čije su skladbe uvršteneu program Festivala, trebaju studijskusnimku dotične skladbe te njenu mat-ricu dostaviti Organizacijskom odborunajkasnije do 20. 05. 2012.

Zahvaljujemo svima koji su seodazvali prijaviti pjesmu na natječaj Ho-sanaFesta 2012.

Organizacijski odbor

Zamolba za dopisnike ZvonikaPoštovani i cijenjeni suradnici i dopisnici Zvonika!

Zahvaljujemo Vam na dugogodišnjoj suradnji te što stesvojim pisanjem i prilozima učinili da naš Zvonik „zvoni“ ši-reći Radosnu vijest svih ovih 18 godina postojanja, ne samona području Subotičke biskupije nego i šire.

Kako bismo i ubuduće nastavili uspješnu surad-nju, a izbjegli eventualne propuste ili poteškoće kadaje kreiranje našega lista u pitanju, molimo Vas da namubuduće radi lakšega prijama i selektiranja Vaših pri-loga, iste (vijesti i izvješća s određenih događanja, raz-mišljanja i sl.) zajedno s fotografijama šaljete isključivoe-mailom na jednu od sljedećih adresa:

zvonik@tippnet.rszeljaprijevod@gmail.comUkoliko pak to niste u mogućnosti, priloge možete

slati i poštom na adresu: Župni ured sv. Roka, Beo-gradski put 52, 24000 Subotica.

Kako bismo Vaše podatke mogli imati na jednom mjesturadi kreiranja baze podataka zbog eventualne potrebe kon-zultacija ili pak organiziranja susreta, molimo sve naše du-gogodišnje dopisnike, ali i one koji to žele postati, da namsvoje podatke (kućna i e-mail adresa te broj telefona/mobi-tela) pošalju na gore spomenute adrese.

Rok za slanje tekstova

Rok za slanje vijesti i izvješća za rubrike „Događanja uSubotičkoj biskupiji“ i „Katolička crkva u regiji“ u 2012. go-dini je do 20. u mjesecu (odnosno tjedan dana prije izlaskanovoga broja), budući da Zvonik ove godine izlazi svake čet-vrte nedjelje u mjesecu.

Također Vas molimo ukoliko se u Vašem mjestu planiraneki značajniji događaj, da nam to unaprijed najavite, kakobismo s Vama skupa mogli isplanirati predviđeni prostor nastranicama našega lista.

Uredništvo

Zvonik � 4/2012 13

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Kirbaj u VajskojNa blagdan sv. Jurja mučenika, 23.

travnja, proslavljen je dan zaštitnikacrkve i sela u Vajskoj. Svetu misu pred-slavio je mons. Stjepan Beretić, kate-dralni župnik iz Subotice u zajedništvu sjoš dvanaestoricom svećenika te mješta-nima i župljanima Vajske.

U svojoj homiliji mons. Beretić ocrtaoje lik mučenika rane Crkve, sv. Jurja, koji jesvoj život dao za Krista. I naš svakodnevniživot zahtijeva ponekad mučeničku strplji-vost i predanje, stoga je divno imati takvoguzora i zaštitnika, istaknuo je misnik. Nakraju mise zahvalio se i župnik domaćin, vlč. Josip Kujun-džić, najprije svećenicima na zajedništvu oko stola Gospod-njega, zatim župnom zboru i orguljašici Mariji Ihas, mini-

strantima, odbornicima i svima onima koji su pridonijeli lje-poti ovoga slavlja.

M. D.

zkvh

.org.r

s

Blagoslov žita na MarkovoBlagoslov mladoga, zelenog žita svake je go-

dine prvi događaj u okviru Dužijance. Blagoslov je,prema tradiciji, obavljen na blagdan sv. Marka evan-đeliste 25. travnja 2012. godine na Verušiću, na sa-lašu Martina Gabrića koji je ovogodišnji domaćinNatjecanja risara.

Zbog kišnog vremena i blokade putova odstrane poljoprivrednika, sveta misa ovoga puta nijeslužena. Obred blagoslova predvodio je preč. SlavkoVečerin u zajedništvu s mons. Andrijom Anišićem.Usprkos lošim vremenskim uvjetima na blagoslovumladog žita okupio se lijep broj ljudi. Ovim blago-slovom započela je Dužijanca 2012. godine. /Zv/

Naša crkva svetoga Jurja

Kućo Božja, ti predvorje Raja,Crkvo naša mučenika Jurja,odavno si postala nam mjestoBožjeg mira, grijeha opraštanja.

Gradili te graditelji marni,obnavljali mnogi ljudi radni.Postala si prava ljepotica,i za oči, još više za srca!

Slavila si već jedno stoljećeu senćanskom pitomome kraju,pozivala sve župljane svoje,da ti dođu, hvalu Bogu daju.

Očuvajmo ovo divno zdanje,da nam služi još mnogo godina!Ispunimo sva slobodna mjestai slavimo Boga na misama.

Dođi, brate, pred oltarom stanii dragom se Bogu tu pokloni.Sve župljane sa Prozivke zovi,dobit će tu blagoslov Božji.

Svetom Jurju, brate, se pomoli,da on za te i za sve nas moli.Zagovor taj svima nama treba,milost Božja da nam siđe s neba.

Mir i sloga nek nas svuda prati,da nas Božja ljubav obogati,te nosimo svud radosne vijesti,a u nebu Bog dragi nas smjesti!

Dragom Bogu nek je vječna slava,slavimo Ga u predvorju Rajai vjerujmo svetom Evanđelju,da živimo sretni u veselju!

Franjo Ivanković, stariji

4/2012 � Zvonik14

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Uskrsnu Isus doista...Značajni su obredi Velikoga tjedna, koji počinju na

Cvjetnicu spomenom na svečani ulazak Isusov uJeruzalem. U Srednjem Banatu je običaj da se na tajdan blagoslove grančice odnosno mačice. Na obredimaVelikoga tjedna bilo je više ljudi nego na obične radnedane. Najviše ih je ipak došlo na najveći kršćanski blag-dan, na Uskrs, kada slavimo Isusovo uskrsnuće, kojeoznačava pobjedu pravde nad nepravdom, dobra nadzlom, krijeposti nad grijehom.

Isus nam je time otvorio vrata raja i zatvorio vrata pakla.Vječno spasenje je dakle omogućio svima onima, koji želesurađivati s njegovom spasonosnom milošću. U selima, u koji-ma upravljaju sinovi svetog Ivana Bosca, bila je procesija us-krsnuća već na Veliku subotu, tako u Belom Blatu i Lukinomselu. U Belom Blatu su za vrijeme vigilije sijevale munje,grmjelo je i padala je obilata kiša na suhu zemlju. Na krajumise navečer ipak je prestala da smo mogli ići u procesiji poobližnjim ulicama i parku na veliku radost nazočnih i takoodati počast Uskrslome. Slično je bilo i u Lukinom selu, gdje

se održava procesija po crkvenom dvorištu. Najsvečanije jeipak bilo u Mužlji, gdje je održana tradicionalna procesija pomužljanskim ulicama. Neka Uskrsli okrijepi svojom milošćusve dobronamjerne ljude. Procesiju su uzveličali vatrogasci temlađi i stariji pjevački zbor. /Janez Jelen/

Katolička crkva u regiji

Cvjetnica u Laćarku i Staroj Binguli

U župnoj crkvi sv.Ane u Laćarku i ove je go-dine 1. travnja Cvjetnicaproslavljena svečano. Bla-goslovne obrede, proce-siju i svečano misno slav-lje predvodio je župnivikar, srijemskomitro-vački vlč. Mario Paradžik,koji vodi pastoralnu brigui za ovu župnu zajednicu.

Župni vikar Paradžik zasvoje dosadašnje kapelanskeslužbe u Srijemskoj Mitro-vici sudjelovao je u slavljimaVelikoga tjedna, kako u žu-pama Srijemska Mitrovica iLaćarak, tako i u filijali Stara Bingula. Blagoslovni obredi i po-djela blagoslovljenih grančica održani su ispred crkve u La-

ćarku, nakon čega je krenula procesija predvođena župnim vi-karom do crkve. Potom je slijedilo čitanje Muke Isusa Kristakoju su čitali mladi župe Laćarak sa svećenikom koji je i pred-vodio misno slavlje. Euharistijsko slavlje je animirao crkvenizbor predvođen orguljašom Ivanom Cingelijem koji redovito

sudjeluje u nedjeljnim i blag-danskim slavljima u ovoj župi.

Cvjetnica je ove godinesvečano proslavljena i u Sta-roj Binguli, filijalnoj crkvi sv.Petra, apostola župe Laćarak.Po prvi puta vjernici Staro-bingulci su blagoslovomgrančica i svečanim ophodomoko crkve te čitanjem MukeGospodnje obilježili spomenna Kristov svečani ulazak uJeruzalem i njegovu muku ismrt. Ova mlada zajednica,koja ima novu crkvu, brzo jeprepoznala Božje darove terado sudjeluje u životu i radu

na Božjoj njivi, što se pokazalo i ovogodišnjom proslavom Ne-djelje Muke Gospodnje.

Tomislav Mađarević/Mario Paradžik

Uskrs u ZemunuVeliki tjedan, uvod u najveći kršćanski blagdan Uskrs, ove godine je

u zemunskoj župi Uznesenja Blažene Djevice Marije protekao u istinskisvečanoj atmosferi. To se moglo zaključiti po župljanima koji su prisus-tvovali trodnevnim, preduskrsnim obredima, a i po vlč. Jozi Duspari kojinije štedio riječi kojima bi iskazao svoje zadovoljstvo.

Na Veliki četvrtak, obred koji simbolizira uspostavljanje svete euharistijeupotpunjen je činom pranja nogu dvanaestorici odabranih župljana kao prisjećanjena večer kada je Isus nakon svog posljednjeg obreda učenicima oprao noge. Usvojoj homiliji, župnik je istaknuo koliko je važno da vjernici razmišljaju o tome štoje zapravo euharistija, tko su svećenici i što je njihova zadaća, ali isto tako i što jezadaća njihovih župljana. Na Veliki petak, u iznimno mističnoj atmosferi koja jedoista oslikavala događaj Isusove muke, otpjevana je muka po Ivanu. GospodinIvan Figl, mladi župljanin Marko Šalić i zbor „Svete Cecilije“ učinili su da nazoč-ni župljani kroz tekst i melodiju ove muke istinski dožive obred Velikoga petka iSpasiteljeva stradanja. Svetu misu obilježilo je i pobožno klanjanje izloženom križuuz pjesmu „Puče moj“. Na Veliku subotu, u kasnim večernjim satima započeo jeobred koji simbolizira iščekivanje uskrsnuća i pobjede svjetla nad tamom. U svo-joj homiliji vlč. Jozo je na ovoj svetoj misi istaknuo da bi svatko od nas trebao bitinositelj toga svjetla koje je danas simbolizirala svijeća u rukama župljana. Zadaćasvih nas je, nastavio je župnik, da nas ljudi po njemu prepoznaju i da time svjedo-čimo svoju vjeru. Velika subota ove godine ostat će upamćena i po tome što je baštoga dana župa Uznesenja BDM primila u svoje okrilje još jednog novokrštenika,Mariju, mladu osobu koja se dugo i vrijedno pripremala za ovaj trenutak.

Na sam dan Uskrsa, 8. travnja, prijepodnevna svečana sveta misa protekla jeu doista veličanstvenoj atmosferi. Snažna poruka koju je prečasni Jozo uputio svo-jim župljanima na Veliku subotu upotpunjena je homilijom na ovoj svetoj misi ukojoj on naglašava da je poruka Uskrsa zapravo poruka da se treba otvoreno i bezstraha istinski radovati životu. Na kraju ovog euharistijskog slavlja župnik je, kaoi svih prethodnih dana kroz Veliki tjedan, izrazio svoju zahvalnost svima koji su nabilo koji način doprinijeli da crkva bude veličanstveno okićena, posebno spomi-njući tom prigodom sestru Ozanu koja je uvijek najviše angažirana na uređenjucrkve. Župnik je također izrazio svoje veliko zadovoljstvo što su misi nazočilimnogi pripadnici sestrinske Srpske pravoslavne crkve i pročitao je nekoliko če-stitki upućenih od strane zemunske vlasti i od bivšeg župnika, mons. AntunaKolarevića. Nakon svečane svete mise, uz puno razmijenjenih iskrenih najljep-ših želja i čestitki, župljani su nastavili druženje u crkvenom dvorištu.

Danijela Lukinović

Zvonik � 4/2012 15

Katolička crkva u regiji

Uskrs u Novom BečejuVeliki tjedan u Novom Bečeju za-

počeli smo Cvjetnicom, a nastaviliposvetom ulja na Veliki četvrtak, aistoga dana navečer proslavili smosjećanje na Posljednju večeru. Na Ve-liki petak obilježili smo sjećanje naIsusovu muku i smrt na križu.

Velika subota bila je dan šutnje svedo Vazmenoga bdijenja u subotu navečer,koje je vrlo bogato obredima, budući da jepriprema za Veliki tjedan i Uskrs najljepšapriprema ponajprije kroz pristupanje sve-toj pričesti na Veliki četvrtak ili na neki oddana u uskrsno vrijeme. Zato se po mno-gim krajevima diljem katoličkog svijetaodržavaju takozvani ispovjedni dani ilitrodnevnice. Sličan običaj vlada i u Ba-natu. Ove godine ispovjedni dan u NovomBečeju bio je 30. ožujka. Područje kojimupravlja generalni vikar Zrenjaninske bis-kupije preč. József Mellár, obuhvaćadvije župe: župu sv. Klare u Novom Be-čeju (Törökbecse) te župu sv. Stjepana,ugarskoga kralja u naselju Vranjevo(Aracs). Budući da su obje crkve lijepo ob-novljene nastojanjem prijašnjeg župnikadr. Jánosa Sótija, ima još više razloga zaobnovu duša u korizmeno i uskrsno vri-jeme. Za tu priliku na raspolaganju je biloviše ispovjednika: László Suhajda, Lász-ló Bővíz, János Halmai i Jelen Janez.U obje crkve je bila i sveta misa, nakončega je slijedila večera. Neka Bog blago-slovi sve vjernike, da se i nadalje tako li-jepo pripremaju za velike blagdane.

Janez Jelenzkvh

.org.r

s

Uskrs u Srijemskim KarlovcimaSvetkovina Uskrsa proslavljena je 8. travnja u crkvi

Presvetog Trojstva u Srijemskim Karlovcima, uskrsnimeuharistijskim slavljem koje je predslavio Ivan Rajkovićžupnik župe Srijemski Karlovci, uz mnoštvo vjernikažupe i mnogobrojnih gostiju među kojima je bio i grado-načelnik Srijemskih Karlovaca. Svečanost je pjesmamauzveličao crkveni zbor župe Presvetoga Trojstva u Sri-jemskim Karlovcima.

U homiliji župnik Rajković je naglasio da nam je uskrs-nuće Isusa Krista donijelo proljeće u duše, puni smo radosti.Kristovo uskrsnuće zahvatilo je kršćane, tako da se njihov životobnavlja. Bog zauzima središnje mjesto u životu kršćana. Tre-bamo težiti za onim što je gore, gdje se nalazi Krist koji sjedi sdesne Bogu Ocu, a ne težiti za zemaljskim. Krist nas nije htioodvojiti od zemlje nego nas je ostavio ovdje da može pozvati svena spasenje, ne samo spasenje ljudi nego i spasenje cijelog uni-verzuma, rekao je vlč. Rajković.

Župnik je na kraju posebno zahvalio gradonačelniku Mi-lenku Filipoviću te Općini Srijemski Karlovci na donaciji od200.000,00 dinara za potrebe Kapele Gospe od Mira.

Tomislav Mađarević

Cvjetnica u Lukonom SeluVeliki tjedan je vrhunac liturgijske godine, ti dani

nas podsjećaju na muku, smrt i uskrsnuće Gospodinanašega Isusa Krista. U Srednjem Banatu je običaj da sena taj dan blagoslove grančice odnosno mačice, što jeučinjeno 1. travnja.

Na obredima Velikoga tjedna bilo je više ljudi nego naobične radne dane, osobito na Cvjetnicu. Tomu je doprinijelododuše vjetrovito, ali jasno sunčano vrijeme, makar je danpočeo hladno i tmurno. U selima, u kojima upravljaju sinovisvetog Ivana Bosca, bio je blagoslov grančica, nakon čega jeuslijedila kratka procesija do crkve gdje je slavljena sveta misa.Blagoslov grančica obavljen je i u Lukinom selu, gdje se odr-žava blagoslov grančica na crkvenom dvorištu, a zatim slijediprocesija u crkvu Marijina rođenja. Stječe se dojam da našiljudi ne zaslužuju ukor, koji je nekim vjernicima, govoreći oVelikome tjednu, za Vatikanski radio uputio kardinal FrancisArinze. /Janez Jelen/

4/2012 � Zvonik16

Katolička crkva u regiji

Od Tabora do Cvjetnice u IriguNa II. korizmenu nedjelju 4. ožujka, osim u Irigu, svete

mise slavljene su i na filijalama Šatrinci, za pok. Stevana i Ka-ticu Novak te u Dobrodolu, za pok. Mariju i Matu Putica.Župnik se upitao i odgovorio: Zašto smo ovdje? Ovo je nedjeljaTabora. Da doživimo lijepe trenutke koji nam daju da zabora-vimo svakidašnjicu, da budemo bliže Bogu i čujemo ga u riječi igledamo u kruhu, da se ojačamo za svakidašnjicu, da razmiš-ljamo o nama samima, gdje moramo promijeniti pravac. To jedar Božjega susreta u kojem spoznajemo: odakle dolazimo – gdjestojimo i što tražimo! Danas je dan i zadržimo ga. Učini ga svo-jim najboljim danom, poručio je župnik Blaž Zmaić.

Sutradan, 5. ožujka, srijemski svećenici okupili su se namjesečnu duhovnu obnovu u Petrovaradinu, gdje su s p. Ká-rolyem Harmathom razmišljali o svojem pozivu u korizmi. Utri škole u Irigu i u Vrdniku gdje župnik radi kao vjeroučitelj,zajedničkim „koktelom kolektiva“ obilježen je 8. ožujka, Danžena. Na III. korizmenu nedjelju, 11. ožujka, u Vrdniku je slav-ljena sveta misa za Mariju Pančiško i njezina supruga, tesedmo dijete i suprugu jednog sina. Sva su djeca, njih šestero,nazočila svetoj misi. Sutradan je župnik krenuo na trodnevneduhovne vježbe koje su upriličene u prostorijama srijemskogordinarijata u Petrovaradinu zajedno sa svećenicima naše i Su-botičke biskupije a voditelj je bio o. Willim Klein, misionarZajednice Krvi Kristove. Župnik je 13. ožujka nazočio ukopusvećenika rodnog mjesta Stari Perkovci (RH), vlč. Mate Soč-kovića, a ispratilo ga je 60 svećenika zajedno s mons. ÐuromHranićem, pomoćnim biskupom i generalnim vikarom, te do-

maćim i vjernicima župe Gunje i Josipovac. Vrijedno je spo-mena da je ovo selo dalo sedam svećenika, od kojih su četvo-rica živi. Kao i svake godine, 15. ožujka sjetili smo se suprugeOlge i majke Marice, župnikova prijatelja Dragana iz Užica islavili svetu misu, a on to čini svake godine. Na IV. korizmenunedjelju, 18. ožujka, posebno slavlje za župu i filijale Šatri-nci/Dobrodol. U goste su nam došli djelatnici Radio Marije izSubotice i Novog Sada te uz prijenos svete mise iz Iriga i pro-mociju RM u župi i ove dvije filijale. Blagdan sv. Josipa 19.ožujka, slavili smo samo u župi Irig. U subotu, 24. ožujka oku-pili smo se u lijepom broju na svetoj misi za pokojnu MarijuKarčaš, u kojoj smo željeli odgovoriti na pitanje: Tko je Isus zamene? Što znače njegove riječi? Na V. korizmenu nedjelju, 12.ožujka, u posebnom ozračju slavljena je sveta misa u Vrdniku,uz nakanu Marije Škoberne. Na Blagovijest, 26. ožujka sla-vili smo misu za pokojnu Zoru Radanović i obitelji Radano-vić, Batarilo i Varga u kojoj smo pozvani da smijemo danasprimiti, jer nam je navješteno, rekao je župnik.

U utorak, 27. ožujka, u Irigu je bio dan uskrsne ispovijediuz pobožnost križnoga puta. Nakon pojedinačne ispovijedi sli-jedila je sveta misa za pok. Branka i Maru Aničić, roditeljedviju sestara Ljubice i Zorice. U srijedu, 28. ožujka, župnik jeispovijedao u Nikincima i predslavio misu za pok. BlaženkuHegediš s porukom da je istina u ljubavi. Bog je istina i mismo pozvani živjeti u istini. Lijepo je živjeti u istini: dati svjedo-čanstvo za istinu, rekao je župnik. Kao vjeroučitelj, župnik je30. ožujka zajedno s kolektivom osnovne škole u Irigu nazočioakademiji i zajedničkom koktelu u povodu Dana škole, na kojojje novoj ravnateljici darovao svoju knjigu „Župa Irig“. /f. f./

Duhovna obnova na TekijamaPo preporuci Papinskog vijeća za promicanje nove evan-

gelizacije, 14. i 15. travnja održana je u Srijemskoj biskupijina Tekijama u svetištu Gospe Snježne duhovna obnova podgeslom „Gospodine, umnoži nam vjeru!” koju je predvodio o.Arkadiusz Krasicki, svećenik Ðakovačko-osječke nadbisku-pije, član Družbe Duha Svetoga, studentski kapelan na Osječ-kom sveučilištu i voditelj studentske zajednice Duhos.

Program duhovne obnove u subotu sastojao se od pobožnostiGospi Tekijskoj i Svete mise. Nakon svete mise se pristupilo Euha-ristijskom klanjanju i duhovno-animacijskom programu. Koncelebri-ranu svetu misu i tzv. Otvaranje Tekija slavio je biskup srijemskiÐuro Gašparović uz sudjelovanje o. Arkadiusza Krasickog i uz kon-celebraciju svećenika Petrovaradinskog dekanata.

Prigodnom propovijedi o. Arkadiusz Krasicki je potaknuo sveprisutne da se otvore Duhu Svetom s ljubavlju. Euharistijsko slavljei duhovnu obnovu uzveličali su mladi pjevači Petrovaradinskog deka-nata. Program drugoga dana duhovne obnove u nedjelju sastojao seod pobožnosti Gospi Tekijskoj i Svete mise koju je predvodio o. Ar-kadiusz Krasicki, svećenik Ðakovačko-osječke nadbiskupije. Nakonsvete mise pristupilo se duhovno animacijskom programu. Nakonove duhovne obnove vjernici i ljudi dobre volje su otišli promijenjeni,novi ljudi, ojačani u svome identitetu i samosvijesti, ohrabreni i po-taknuti na rad za Isusovu stvar, za projekt života prema njegovoj za-misli u Kraljevstvu Božjemu. Završetak duhovne obnove protekao jeu zajedništvu razgovora i veselja svih nazočnih uz prigodni domje-nak u prostorijama Svetišta Gospe Snježne u Petrovaradinu.

Tomislav Mađarević

Zvonik � 4/2012 17

Katolička crkva u regiji

Cvjetnica u Srijemskoj MitroviciNedjelja muke Gospodnje – Cvjetnica, svečano je pro-

slavljena u Srijemskoj Mitrovici 1. travnja, blagoslovomgrančica, procesijom i euharistijskim slavljem u katedralisv. Dimitrija, đakona i mučenika.

Obred blagoslova grančica i svetu misu predvodio je biskupsrijemski mons. Ðuro Gasparović u zajedništvu sa župnikomžupe Svetog Dimitrija, đakona i mučenika u Srijemskoj Mitrovicii generalnim vikarom Srijemske biskupije mons. EduardomŠpanovićem, te velikim brojem vjernika, ponajviše djece.

Slavlje je započelo u dvorištu uz katedralu gdje su se okupilivjernici držeći u rukama cvjetne zelene grančice, koje je blago-slovio biskup Gašparović. Nakon evanđelja koje je pročitao vlč.Mario Paradžik, župni vikar, mons. Španović je uveo nazočnevjernike u značenje današnjega slavlja spomena Gospodinova me-sijanskog ulaska u Jeruzalem koje je bilo znak mesijanskog Isu-sova poslanja. Evanđelje Muke Gospodina Isusa Krista pjevali sukatedralni župnik Španović i voditeljica katedralnog zbora „SvetaCecilija“, s. Cecilija Tomkić, čiji su članovi predvodili pjevanjete sudjelovali u interpretaciji Muke. /Mario Paradžik/TomislavMađarević/

Veliki četvrtak u Srijemskoj Mitrovici

Na Veliki četvrtak, 5. travnja, srijemski biskupÐuro Gašparović predvodio je u srijemskomitrovač-koj katedrali misu posvete ulja. Na slavlju je uz sve-ćenike Srijemske biskupije sudjelovao i đakon ŽeljkoŠtimac.

U homiliji biskup Gašparović je primjenjujući porukudanašnjega slavlja pozvao svećenike na još veće zalaganjei velikodušnost. Na koncu je pozvao i poručio svećenicimada rade u zajedništvu s biskupom i međusobno i da pomažujedni drugima i vjernicima koji su im povjereni.

Nakon euharistijskog slavlja svećenici su se okupili užupnoj dvorani, gdje je biskup predstavio pastoralne bis-kupijske planove za ovu pastoralnu godinu. Povjerenici zapojedine kategorije vjernika iznijeli su programe rada i to smladima, s obiteljima, duhovnih obnova u župama a pose-bno na Tekijama, planove hodočašća i drugo. Direktor„Radio Marije Srbije“ dr. Ivica Čatić predstavio je djelo-vanje ovog Udruženja Radio Marije u Srijemskoj biskupiji,zahvalio dosadašnjim suradnicima u programu radija i po-zvao svećenike-župnike na suradnju u budućnosti tim višešto je postavljen odašiljač u biskupiji u Vrdniku koji pokrivaveći dio Srijema. Na Veliki Četvrtak slavila se u župama Sri-jemske biskupije Misa Večere Gospodnje. U katedrali-ma-njoj bazilici u Srijemskoj Mitroivici misu je slavio župnikEduard Španović, prelat, začasni kanonik i generalnivikar uz sudjelovanje velikog broja vjernika.

Na kraju svete mise Presveti oltarski sakrament je pre-nesen na pokrajnji oltar gdje su, klanjajući se i razmišljajućikroz molitvu i pjesmu, nazočni vjernici probdjeli s Gospo-dinom. /Tomislav Mađarević/ zk

vh.or

g.rs

„Djed Papa“ - čestitke Svetome Ocu za 85. rođendan

„Svetosti … čudno mi zvuči tako Vasnazivati, jer ste Vi u našoj obitelji, zanaše četvero djece ‘djed Papa’“, napisalaje talijanska novinarka Costanza Mi-

riano, u jednomu od brojnih pisama čestitke za 85. ro-đendana pape Benedikta XVI.

Gledajući potpise, ima tu stručnjaka za masovne medije,nakladnika, povjesničara, parlamentaraca, redovnika i redov-nica, liječnika, pjesnika, kritičara umjetnosti, odvjetnika i mi-sionara.

„Ne možete si za-misliti koliko puta dnev-no, ovdje u Rimu, pogle-dam prema bazilici Sve-toga Petra, postojanijojjer ste Vi tamo kakobiste štitili sveto bora-vište vjere, i dali nam si-gurnost da sve ono u štovjerujemo nije plod našemašte, nego možemouložiti život u to“, napi-sala je Costanza. Prihva-ćajući da dadete život zanas, svoju djecu i braću,preuzimajući na sebeudarce koji dolaze iz svi-

jeta, napomenula je novinarka, i žena poput mene otkriva ra-dost svojega posebnog poziva. Ni u jednom feminističkomgeslu, ni u jednim feminističkim novinama, kao ni u jednomglasu ženskoga ponosa, nisam nikada čula riječi poput onihkoje ste Vi uputili ženama, a koje obuhvaćaju našu pravu lje-potu, i govore nam istinu, napisala je novinarka. /RV/

Započela osma godina pontifikata pape Benedikta XVI.

Započela je osma godina pontifikata pape Bene-dikta XVI., koji je proteklih dana proslavio i svoj 85 ro-đendan i tako postao najstariji Papa u posljednjih sto-tinu godina.

Sigurno njegovo zdravlje nije najbolje te je tražio od vjer-nika nazočnih jučer na općoj audijenciji molitvenu potporukako bi uz pomoć Duha Svetoga mogao ustrajati u službiKristu i Crkvi. Jedne njemačke novine su ga opisale kao vrloljubaznoga, smirenog, vedrog, naobraženog i vrlo pobožnog.Ono što najviše dotiče ljude je njegova dosljednost, mudrosti smirenost, premda je svjestan svih problema s kojima sesuočava Crkva i čovječanstvo. Papa Benedikt nije izoliran kaošto mnogi vjeruju i kako ga prikazuju obavijesna sredstva.Sve više dolazi do izražaja njega učenost, mudrost, iskrenosti nježnost.

Sada je njegova djelatnost usmjerena na Godinu vjere iobilježavanje Drugoga vatikanskog sabora, što bi trebalo do-vesti do novog kršćanskog doba i obnove Crkve u svijetu.Papa mnogo računa i s mladima te nastoji uspostaviti noveodnose s mladim naraštajima. Možda najveći dar kojeg je pri-mio ovih dana je prihvaćanje sljedbenika raskolničkog bis-kupa Lefevrea uvjeta kojeg im je postavio za povratak u krilokatoličke Crkve, premda mnogi biskupi nisu bili s time su-glasni. Njegov tajnik Georg Gaesnwein smatra da mediji pre-

često prikazuju Papu kao karikaturu, ali se on navodno na toprivikao, jer je sličnim kritikama bio izložen još kao kardinalte se toliko ne obazire na kritike, već ide naprijed ostvarujućisvoju zamisao papinske službe i braneći Crkvu pred napa-dima i omalovažavanjima. /IKA/

Papa naložio Kongregaciji za nauk vjere dapreispita neokatekumenska misna slavlja

Papa Benedikt XVI. naložio je Kongregaciji zanauk vjere, u pismu osobno upućenom njezinu pre-fektu kardinalu Williamu Levadi, da istraži jesu li neo-katekumenske mise u skladu s liturgijskim učenjem ipraksom Katoličke crkve.

Ovaj nalog ima svoju pretpovijest u događanjima s po-četka ove godine. U siječnju je naime Papinsko vijeće za laikebilo pripremilo tekst kojim se odobravaju sva liturgijska iizvan-liturgijska slavlja Neokatekumenskog puta, a koji je tre-bao biti objavljen 20. siječnja prigodom susreta članova Neo-katekumenskoga puta s Papom.

Međutim, Papa je naložio da se odobrenje iznova napišei da se iz njega izostavi odobrenje misnih slavlja. Tako se de-kret koji je objavljen 20. siječnja ograničio na odobrenjeisključivo izvan-liturgijskih slavlja koja označavaju katehet-ske stupnjeve Puta.

Neokatekumenski put je itinerarij katoličke formacije uvidu kateheza za odrasle čiji je cilj ponovno otkriće i istinskoživljenje sakramenta krštenja. Osnovan je 1964. godine u Špa-njolskoj, a njegovi osnivači su vjernici laici Kiko Argüello iCarmen Hernández. Odvija se pod vodstvom biskupa kaojedan od načina kršćanske inicijacije i permanentnog odgojau vjeri. Donio je mnogo dobrih plodova u Crkvi (obitelji kojedoista žive vjeru i otvorenost životu, misionari, brojna duhov-na zvanja), a najčešće zamjerke koje mu se upućuju jesu izo-liranost neokatekumenskih zajednica i specifična misna li-turgija. /bitno.net/

Vatikan objavio Papin program za predstojeće mjesece

Papa Benedikt 13. svibnja putuje u pastoralni pohod tos-kanskom gradu Arezzu. Dva tjedna kasnije sudjelovat će od1. do 3. lipnja na Svjetskom susretu obitelji u Milanu. To susamo neka od događanja iz Papina liturgijskog programa zapredstojeće mjesece, objavljenog u subotu, 21. travnja, u Va-tikanu.

Program pape Benedikta XVI. predviđa i svećeničko re-đenje 29. travnja u Bazilici sv. Petra, na ovogodišnji Svjetskidan molitve za zvanja. Na Duhove, u nedjelju, 27. svibnja, u

4/2012 � Zvonik18

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetuUredio: Dragan Muharem

istoj Bazilici Papa će slaviti svečanu blagdansku euharistiju.Deset dana kasnije, 7. lipnja, nakon mise u Lateranskoj bazi-lici, predvodit će tijelovsku procesiju ulicama grada.

Na blagdan sv. Petra i Pavla, 29. lipnja, Papa će predvo-diti misu pod kojom će u Bazilici sv. Petra podijeliti palije nad-biskupima koje je u posljednjih godinu dana imenovao met-ropolitima, postavivši ih na čelo pojedinih crkvenih pokrajina.Među njima je i berlinski nadbiskup, odnedavno i kardinal,Rainer Maria Woelki. /IKA/

Njemački biskup o bogoslužjima na Facebooku

Njemački katolički medij-ski biskup Gebhard Fürst gledana virtualna bogoslužja puteminternetske platforme Face-book vrlo skeptično.

„Istinsko bogoslužje zahtijevaprisutnost osobe u cijelosti. Mi sevidimo, doživljavamo i pronalazimou ukupnom ugođaju bogoslužja“,rekao je Fürst. Zbog toga bogo-služje zahtijeva okupljanje vjernika. Virtualno zajedništvopuno je manje intenzivno.

Početkom travnja u Njemačkoj je održano prvo katoli-čko bogoslužje na Facebooku. Evangelička Crkva održavatakva slavlja već dvije godine. U osvrtu za novine tim povo-dom rottenburški biskup kritički se osvrnuo i na internetskumrežu Twitter. „Tamo se informacije mogu izložiti u najkra-ćem tekstualnom obliku. No, Twitter ne nosi nikakve dodat-ne mogućnosti. Ne vidim se u tome“. Umjesto toga biskupsvoja stajališta želi odvagnuti i objasniti, te „njegovati govornukomunikaciju, i uz rizik da zbog toga djelujem staromodno“.

Prema riječima biskupa Fürsta, Katolička crkva trebabiti prisutna na Internetu bez straha i cenzure i organiziratipoštenu komunikaciju. Do sada se, dodaje, Crkva teško sna-lazila s Internetom. Biskupi koji su se na mreži izražavali kaoslužbene osobe, brzo su odbačeni kao dosadni i nije ih seshvaćalo ozbiljno. Srećom, Sveta Stolica na nove medije gledapozitivno. „Rim ohrabruje mjesne Crkve da koriste nove pu-tove komunikacije, i vidi u njima priliku“, rekao je Fürst./IKA/

Diskriminiranje kršćana u Europi ne smije se prešućivati

„Izvješće 2011“, koje je objavio bečki ured zaproučavanje i dokumentiranje diskriminacije kršćanadonosi podatke o povećavanju pravne diskriminacijekršćana i o sve većoj netrpeljivosti prema kršćanima u

više europskih zemalja.D o k u m e n t a c i j s k i

centar za godinu 2011.istražio je i dokumentirao180 slučajeva nesnošlji-vosti i diskriminacije, pri-kazavši ih u izvješću. Istra-živanje je pokazalo da je 85% svih takozvanih „zločinaiz mržnje“ izvršeno protivkršćana. Navodi se da su u84% vandalskih čina uFrancuskoj ciljevi bili krš-ćanski objekti, groblja i

crkve. Škotska vlada nedavno je objavila da su kršćani biližrtve u 95 % nasilnih čina. U istraživanju u Engleskoj 74% ispi-tanika izjavilo je da su kršćani diskriminirani češće od dru-gih. Više od 60% anketiranih izjavilo je da se isključivanje krš-ćana iz javnosti, medija i politike povećava, tako da se mnogiviše ne usude javno govoriti o svojoj vjeri.

Prema izvješću u nekim europskim zemljama masovnose krši pravo na slobodu savjesti. Tako na primjer u Nizo-zemskoj i u Engleskoj službenici matičnih ureda obvezni susklapati brakove i istospolnih parova. U Francuskoj farma-ceuti moraju propisivati i abortivne preparate, a u Španjolskojsu liječnici i bolničko osoblje prisiljeni obavljati ili organiziratipobačaje, istaknula je Kugler.

U nekoliko zemalja široki antidiskriminacijski zakoni iodredbe protiv govora mržnje dovode do sve većeg broja sud-skih sporova protiv kršćana, osobito kršćanskih propovjed-nika i službenika. Također je sve više slučajeva pravnog pro-gona u školama, ograničavanja prava roditelja, prava govorai slobode okupljanja, stoji u priopćenju.

Dok se u Engleskoj bar javno raspravlja o tim pitanjima,u većini drugih zemalja još uvijek se o diskriminaciji kršćanašuti. Javna rasprava hitno je potrebno „jer svijest o proble-mima prvi je korak da se oni i riješe“.

Kao politički „pozitivan primjer“ izvješće navodi Rezolu-ciju Parlamentarne skupštine OESS-a iz srpnja 2011. u kojojstoji da se pozivaju sve države članice da ispitaju svoje zakonei istraže njihov mogući negativan učinak na kršćane. /IKA/

Malezija: Tečaj obrane od kršćanstva Ministarstvo izobrazbe malezijske savezne države

Johor, prema medijskom izvješću, natjeralo je više od100 islamskih vjeroučitelja na tečaj protiv kršćanskogamisijskog djelovanja.

Obuka se provodi i na nagovor nadležnog muftije. Oče-kuje se da će u Maleziji biti raspisani prijevremeni izbori.Vlada premijera Najiba Razaka proziva se zbog korupcije izbog loših gospodarskih pokazatelja, a očekuje se da bi po-bjedu na izborima mogli odnijeti glasovi muslimanskih ma-lajskih birača.

U Maleziji muslimani čine 60% stanovništva, dok je bu-dista oko 20%, a kršćana tek 10%. /IKA/

Zvonik � 4/2012 19

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetu

IzdanjaPoezija kršćanskog nadahnuća za svaki danPrva zbirka pjesama autora Marka Jukića uizdanju Glasa Koncila

„Youcat – Molitvenik za mlade“

Knjiga u izdanju Verbuma

„Dođi, Duše Presveti“ Knjiga Josepha Ratzingera – pape BenediktaXVI. u izdanju Verbuma

„Tajne Karola Wojtyle“Knjiga u izdanju Verbuma

zkvh

.org.r

s

† Alojzije Vukosavljević Nakon duge i teške bolesti u 78. godini ži-

vota 7. ožujka 2012. u Subotici je umro naš ne-zaboravni, dobri, uvijek vedri prijatelj AlojzijeVukosavljević. Uz samohranu majku i staricubaku, više gladan nego sit teško se probijaokroz život. U dječačakoj dobi dugo godina bioje revni ministrant u franjevačkoj crkvi, „Starojcrkvi“ u Subotici. Kad je uznapredovao u kari-jeri komercijaliste uvijek je rado, samozatajnoi obilato pomagao potrebnima. Rado je čitao li-teraturu, a bio je zaljubljenik poezije Ante Jak-šića, našeg gimnazijskog razrednika. Priličanbroj Jakšićevih pjesama znao je naizust, i čestonam pričao o susretima s Jakšićem u poznatojsubotičkoj kavani „Spartak“. Nogomet mu jebila posebna strast i zato je ponedjeljak u raz-redu vrlo često bio začinjen nogometnom ras-pravom s jednim profesorom iz suprotnog ta-bora. Njegova duhovitost, ali i britke primjedbeurezane su u naše pamćenje učeničkog doba.

Školske kolege Više mješovite gimnazijeVIII. a razreda u Subotici položili su vijenac naodar i izrazili iskrenu sućut njegovoj supruziMariki, kćeri Ljiljani i unucima. Sahranjen je 9.ožujka 2012. na Bajskom groblju u Subotici, asvetu misu zadušnicu održao je župnik njegoverodne župe velečasni Bela Stantić u „Malojcrkvi“ u Subotici. Hvala Gospodinu što nam jepodario takvog prijatelja.

Luka Štilinović

Put k TebiKriste na križu raspeti i mojim grijesimaokrunjene i pognute glave otajstveno šutiš, a ipakglasno me dozivaš k sebi. Na mojem križu ležeskriveni, bolni strahovi bolesti, al’ tek oni otvaraju mi oči, um i dušu,oni upućuju me k Tebi.Na tome daru iskreno zahvalan,skrušen molim Te opet i opet, čvrsto me zagrli, još bliže, privuci me k sebi.Raskajan neka još više,još puno, puno više,čistoga srca opraštam svimapa čak i samome sebi.Priznajem smjerno bez toga i svoga križai pomoći Tvoje, preslabe bi bile baš sve snage moje. Zato ti danas radosno kličemi klanjam se Tebi,jer si me makar i malobliže primaknuo k sebi.Gospode milosni, još Te usrdno molimneka riječi ove postanu maleni tračak svjetlaonom tko se također kreće teškim putem koji vodi k Tebi.

U Zagrebu, 28. travnja 2008. Luka Štilinović

† Lozika BogešićNa Vazmeni ponedjeljak, 9. travnja Uskrsnuli naš Gospodin je iz ovoga ži-

vota u bolji pozvao gospođu Loziku Bogešić. Lozika se rodila u Subotici 19.srpnja 1930. godine kao jedino dijete Ðure i Terezije Valiček. Bila je izuzetnoponosna što je dio svoga školovanja završila u zavodu časnih sestara NašeGospe u Subotici. Sprovod je bio 12. travnja iz kapele svetoga Josipa na subo-tičkom Bajskom groblju svetoga Petra i Pavla. Istoga jutra je u katedrali bilasvečana sveta misa, a pogrebne obrede je vodio katedralni župnik, Stjepan Be-retić u pratnji župnog vikara, vlč. Tibora Szöllősija, te župnika mons. IstvánaKoncza, Józsefa Leista, Károlya Szungyija i đakona Ferenca Sótanyija. Na spro-vodu je bio i bogoslov Péter Monár Szipán te malobrojna rodbina iz Mađarskei Subotice. Njezin je sprovod okupio veliki broj župljana, prijatelja i poznanika.

Lozika je, kao umirovljenica, gotovo punih 18 godina bila službenica žup-nog ureda i odbora groblja katedralne župe u Subotici. Kratko je vrijeme slu-žila župniku Franji Vujkoviću, a onda i župniku Stjepanu Beretiću. Služila jedokle god je imala snage. Radila je samo na Božju slavu. Nikada nije htjela pri-miti plaću – ni simboličnu. Jedne godine za Božić sam joj poslao knjigu i uknjizi nešto novca. Bile su ratne godine. Svi su oskudijevali. Lozika je novacostavila u škrabicu svetoga Ante, jer ona ima svega... Biciklom ili pješke raz-nosila je poštu Odbora groblja. Ni poštu za Palić nije predavala na pošti, većje sama – obično biciklom odlazila i raznosila poštu. Samo da svojoj župi sa-čuva što više.

Lozika nije pričala o sebi. Uvijek je bila okrenuta drugima. Samo dragiBog zna koliko je vrata otvarala da odnese hranu, da odnese pomoć, da utješi,da pomogne. Znala je putovati u Beograd, da i tamo pomogne. Uvijek je bilaokrenuta potrebama drugih ljudi.

Lozika je umrla na Uskrs. Taj je blagdan jako voljela. Govorila je: svatkomože slaviti rođendan, ali uskrsnuće slavimo samo mi s našim Gospodinom.Lozika je bila Isusova vjernica, za koju se bez pretjerivanja može reći: DilexitEcclesiam – voljela je Crkvu. Dvorila je s velikom ljubavlju i odanošću svoje ro-ditelje. Dvorila ih i pripravila ih na put Gospodinu.

I njezin otac Ðuro je bio vjerni suradnik župnika Matiše Zvekanovića užupi Isusova Uskrsnuća. A kad je dočekao mirovinu pomagao mu je i u uredubiskupskoga doma. Gospodin je bio za Loziku oslonac i štit, a od sada će živjetiu domu Gospodinovu. Tražila je lice Gospodinovo u bolesnima i siromašnima.Neka je Gospodin bude velika nagrada.

Župnik Stjepan

4/2012 � Zvonik20

Naši pokojnici

† Jela Prćić(1926.-2012.)

U 86. godini života, 30. siječnja, preminula je JelaPrćić, naša voljena mama, svekrva, baka, prabaka, sestrai snaja. Sahranjena je 31. siječnja na Senćanskom groblju.

Čuvaju je u srcima i očekuju ponovni susret s njom:sinovi Grgo, Stipan i Pere, snaje Ana i Ildiko, unuci Branko, Adriana,Vesna, Andreja, Daniella, Simona, Izabella, Stevan i Martin, praunučadMišel i Jasmin-Eugen, sestra Dominika, zaova Cilika, snaje Tilka i Marta.

† Stipan Dulić(1929.-2012.)

Našeg voljenog didu Gospodin je pozvao u svoj ne-beski stan u 83. godini života, 16. travnja 2012. Zajednos uskrslim Isusom usnuo je u Gospodinu. Ispratili smoga 18. travnja na Bajskom groblju, a sprovod je predvo-dio župnik mons. Andrija Anišić.

Sveta misa zadušnica na šest tjedana bit će 26. 05. 2012. godine u 8sati u crkvi sv. Roka u Subotici.

Za njim tuguju i zauvijek će ga nositi u mislima: supruga Rozika, sinIvan, kćer Marija, snaha Ljiljana, zet Silvester i unuci Marko i Nikola.

Tko vjeruje, ima život vječni.

6. 05. 2012.5. uskrsna nedjelja

Dj 9,26-31;Ps 22,26-27. 28.30. 31-32;

1 Iv 3,18-24;Iv 15,1-8

Usporedbom s trsom i lo-zama Isus nam objavljuje dasvi koji smo s njime vjerom po-vezani živimo s njime u pravojsimbiozi. Kako se loza rađa iz trsa i iz njega crpi životne so-kove, tako smo i mi kršćani životno vezani za Krista u za-jednici Crkve. Ta životna snaga i milost, koje nam Kristdaje, u nama mogu donijeti dobre plodove jer On svakulozu čisti od suvišnih izdanaka, kako bi bila zdrava, teostala u plodnoj životnoj simbiozi s trsom.

Krist nas je po krštenju primio u svoju zajednicu, tenas po svojoj milosti očistio. Ta ista njegova milost u namadjeluje samo ukoliko joj mi to dopustimo. Svojom provid-nošću Bog bdije nad nama, ali ukoliko čvrsto ne ostanemona Trsu, ukoliko svjesno ne živimo kao članovi KristoveCrkve, ne možemo donositi plodove vjere. Isus je zatorekao: Bez mene ne možete učiniti ništa. Onaj tko ga jespoznao, upoznao i zavolio, zacijelo moli za snagu i ustraj-nost da ostane plodan u vjeri i ljubavi.

20. 05. 2012.7. uskrsna nedjelja

Dj 1,12-14;Ps 27,1. 4. 7-8;1 Pt 4,13-16;Iv 17,1-11°

Poslanjem Crkve pred-sjeda uskrsli Krist, koji je uza-šao na Nebo i sjedi s desneOcu. Isusovo uzašašće i posla-nje apostola nerazdvojno su povezani. Među jedanaestori-com, koje je Isus poslao i učinio baštinicima vjernog obe-ćanja, nalaze se njihovi nasljednici i cijela Crkva. Isus nasšalje i prati svojom snažnom potporom. Mi vjernici nismotek spontani volonteri, nego njegovi poslanici. Isusovapobjeda nad smrću naš je oslonac za poslušnost njegovunalogu, kojim nas šalje u svijet, i to u miru i nadi.

Apostoli su vjesnici Riječi koja ljude dotiče u središtenjihovih života. Evanđelje, povjereno Crkvi, daje nam jasniodgovor: ako vjerujemo, spašeni smo, a ako odbijemo vje-rovati, izgubljeni smo. Vjerom Bogu izgovaramo svoje ži-votno da, te od njega zauzvrat primamo vječni život, kojimveć ovdje ostvarujemo njegov poziv da budemo jedno.

13. 05. 2012.6. uskrsna nedjelja

Dj 10,25-26. 34-35. 44-48;Ps 98,1. 2-3. 3-4;

1 Iv 4,7-10;Iv 15,9-17

Isus i nama govori dasmo njegovi prijatelji, jer mupripadamo po vjeri i krštenju.Ustvari, toliko nas je privukaok sebi, da nas je učinio sudionicima vječnog zajedništvapresvetoga Trojstva. Zato kaže: Kao što je Otac ljubiomene, tako sam i ja ljubio vas. Silna je ova njegova riječ. Toje veliki Božji dar, a mi koji ga u vjeri primamo činimo sveda budemo dostojni Isusova prijateljstva: Ostanite u mojojljubavi.

Isusu je jako stalo da se njegovi prijatelji uzajamnoljube, baš kao što je On ljubio svoje učenike. Najuzvišenijiizraz te njegove ljubavi bilo je njegovo predanje u smrt nakrižu za nas grešnike. Njegovim uskrsnućem, plod te lju-bavi za učenike jest: Mir vama! Kao što je Otac poslaomene i ja šaljem vas… Primite Duha Svetoga! (Iv 20,21-22). Onima koji u njega vjeruju i koji su po krštenju pos-tali njegovim prijateljima, postali Crkvom, Isus daruje miri radost. Tko uđe u ljubav Božju po Sinu njegovu, zacijeloima istinski razlog uvijek biti sretan.

Zvonik � 4/2012 21

Priredio: mr. Mirko Štefković Liturgija

29. 04. 2012.4. uskrsna nedjelja

Dj 4,8-12;Ps 118,1.8-9. 21-23. 26.29;

1 Iv 3,1-2;Iv 10,11-18

Antiteza između dobrogaPastira i najamnika vrlo zornogovori o tomu tko je zapravoIsus. Dvije figure se ne razli-kuju po naizgled istoj ulozi.Razlikuje ih njihov nutarnji odnos prema ovcama. Radi seo pripadnosti. Najamnik se ne suprotstavlja vuku, ne iz-laže se opasnosti radi ovaca. Ta on ih uopće ne poznaje,jer nisu njegove. Po čemu se vidi da ovce pripadaju Pas-tiru? On daje svoj život za njih, ne prepušta ih propasti.

Isus daje svoj život za nas. On sam ga daje – i to na-glašava – nitko mu ga ne oduzima. Isus je toliko silan dase može učiniti nemoćnim. U toj snazi on se radi nas dra-govoljno predao u smrt.

Isusa možemo nasljedovati samo snagom ove njegovemoći. Po njoj poznajemo njegov glas, prepoznajemo veli-činu njegove nazočnosti u Euharistiji, te se upućujemo zanjim. Samo ukoliko prepoznajemo njegovu Pripadnostpostajemo i sami sposobni svoje živote založiti za druge, tekao kršćani bivamo vjerodostojni svjedoci te Božje prisut-nosti.

zkvh

.org.r

s

U svom apostolskom pismu bla-ženi papa Ivan Pavao II. spominje Isu-sovo pitanje: „Možete li piti čašu kojuja pijem, ili krstiti se krstom kojim seja krstim? Oni mu rekoše: ‘Možemo‘“(Mk 10, 38). Potaknuta božanskommilošću i djevojka Petrina Morosini jeod svoje djetinje dobi nastojala nesamo marljivo provoditi evanđeoskezapovijedi, i baviti se djelima aposto-lata i dobrotvornosti, već je željela iprolijevanjem krvi posvjedočiti vjer-nost prema Gospodinu, da se krstikrstom kojim se Isus krstio. U svemuje htjela činiti Božju volju.

U biskupiji Bergamo 7. siječnja1931. godine se bračnom paru RokaMorosinija i Sare Noris kao prvo di-jete rodila djevojčica Petrina. S veli-kom ju je ljubavlju odgajala njezinapobožna mati. Lijepo je naučila mo-litve i zavoljela rad usred nevolja i si-romaštva. Sakrament svete Potvrde jeprimila 1937. godine, a prvu svetu Pri-čest godinu dana kasnije. Unatoč či-njenici da je bila marljiva i uspješnaučenica, Petrina se nije mogla dalješkolovati, već je radom morala dopri-nositi za uzdržavanje siromašne obi-telji. Postala je krojačica, pa je već udobi od petnaest godina radila u ra-dionici za obradu pamuka. Svaki jedan pješačila u susjedno selo. Bila jesretna što je mogla koristiti obitelji.Na radnom mjestu je bila vrlo mar-ljiva, lijepoga vladanja, blaga, ali i svaprožeta vjerom i ljubavlju. Zbog togasu je cijenili njezini poslodavci, ali iradnice. Primjer njezina života je uve-like privlačio sve oko nje. Svojom jejednostavnošću živjela ono što je pro-glasio Drugi vatikanski sabor: „Onikoji često rade teške poslove treba daljudskim djelima sebe usavršavaju,pomažu sugrađane, da prema bo-

ljemu stanju unapređuju cijelo druš-tvo i sav svijet, ali i da djelatnom lju-bavlju nasljeduju Krista, čije su rukeradile tesarske poslove i koji uvijek sOcem radi na spasenju svih. Nekabudu veseli u nadi, noseći terete je-dan drugomu i – napokon da se sa-mim svojim svagdanjim radom dignudo više pa i do apostolske svetosti.(Lumen Gentium, 41). Osim posla u

radionici, rado se prihvaćala i kućnihposlova. Nije držala do igre i zabavesvojih vršnjakinja, već se sva dala naslužbu sestrama i braći. Bila im je kaodruga majka. Tim se svojim svagda-njim radom digla do apostolske sve-tosti. Sudjelovala je u apostolatu svoježupe. Bila je marljiva i u tome rados-na, uvjerena da bližnjemu treba služitikao Božji Sin, koji „nije došao danjemu služe, već da on služi, i životsvoj dade za mnoge“ (Mk 10, 45).

Rado je pomagala svima. Nadahnućeza takav život nalazila je u bogoslužju,dnevnoj pričesti, razmatranju evanđe-lja i neprestanoj molitvi. Bila je du-boko pobožna prema blaženoj Gospi.Čuvala se grijeha. Nepokolebivo sedržala Božje Riječi. Odlučila je da ćesvetost života ostvariti ne u samo-stanu, već djelujući u svijetu. Uz po-dršku duhovnoga vođe sa 16 godinaje položila privatni zavjet čistoće, a ka-snije i zavjet poslušnosti i siromaštva.Nije uzaludno primala Božju milost,već ju je uz pomoć Duha Svetogaumnažala za Crkvu. Osim u Katolič-koj akciji i u misijskom djelu, podu-pirala je i biskupsko sjemenište. Uč-lanila se i u Marijine kćeri Franjevač-kog svjetovnog reda. Osobito je što-vala svetu Mariju Goretti, te je željelado kraja nasljedovati njezin primjer,da i ona krvlju posvjedoči svoju vjer-nost. Mnogo je puta rekla, da bi vo-ljela umrijeti kao Marija Goretti. Željajoj se uskoro ispunila. Bilo je jutro, 4.travnja 1957. godine. Kao i obično,bila je na svetoj misi i pričestila se, aonda je otišla na posao. Kad se popod-ne vraćala s posla, u šumovitom krajuputa joj je prišao neki mladić, koji nijetajio svoje besramne namjere. Uzaludje Petrina pokušavala uvjeriti mladićada je to teški grijeh. Odlučno se su-protstavila udarcima mladića, koji juje pokušavao prisiliti na grijeh. Izgo-varala je riječi vjere i junačke ljubaviprema Bogu sve dok se nije onesvijes-tila. Njezini su je rođaci pronašli namjestu njezina mučeništva. Primila jebolesničku pomast. Više nije dolazilasebi. Prenijeli su je u bolnicu, gdje je6. travnja umrla. Svi koji su znali nje-zinu čestitost i pobožnost, smjesta suje počeli častiti kao mučenicu.

4/2012 � Zvonik22

Svetac mjeseca

6. travnja

Blažena Petrina Morosini(*7. siječnja 1931. + 4. travnja 1957.)

� Prva od devetero djece � završila samo osnovnu školu � radnica od malih nogu � u svemu vršiti volju Božju�� othranila mlađu braću i sestre � ugledna župljanka � svaki se dan hranila svetom Pričešću �

� sa 16 godina položila zavjet čistoće � odlučila je ostati u svijetu � u Katoličkoj akciji �� u Franjevačkom svjetovnom redu � štovala svetu Mariju Goretti � za djevojačku čast položila život �

� zaštitnica djevojaka, krojačica i radnica �

Piše: Stjepan Beretić

Biti „junačko dijete junačke Maj-ke Marije“, bila je tema u prethodnomprikazu u Zvoniku. Time se ne iscrp-ljuje sve što je o. Gerard htio reći označenju „junaštva“ u štovanju MajkeMarije. On želi rasti u štovanju MajkeBožje ali ne da bi se zatvorio u sa-moga sebe nego da rastom u ljubavi,Marijinim zagovorom, osposobi sebeza junaka kako bi ljubio bližnjega „pu-ninom junaštva“ te postao za bliž-njega „tvornicom šećera“. Sljedećinavod iz njegove pismene ostavštinesvjedoči o kvaliteti ljubavi po kojojželi Marijinom ljubavlju biti kao„šećer“ bližnjemu u svojoj pastoralnojdjelatnosti. Zapisuje: „Smiluj nam se,Isusova Majko! Tvoje je lice ogledaloda naše lice bude bistro. Ti si vidjelaIsusa umirati pa si zacijelo, zbog svojekrotkosti, mogla kazati: nemoj SinkoIsuse, sve ove koji te muče zaboraviti.Da se treba i zlotvorima smilovati.Mjesto da si kazala: Sinko moj, ilimene ubij ili daj mi mač da ubijemTvoje krvnike. To nisi učinila jer si,po Isusu, svako čeljade rodila. Svismo mi braća, i članovi moralnog(otajstvenog) tijela koje treba sve nje-govati u bolima“.1

U svjetlu ovog navoda, riječi „bititvornica šećera“ nisu „sladunjave“ ri-ječi, nego su slika ljubavnog iskustva,kojom Gerard želi ljubiti bližnjega lju-bavlju kojom Bogorodica ljubi to tijelozato što je: „Majka koja je svako če-ljade rodila…“!

Gerard, riječima navedenog za-pisa, otkriva kvalitetu svoje apostol-ske ljubavi koja se temelji na otajstvuKristova otajstvenoga Tijela, na uni-verzalnosti ponude spasenja. Isuso-vim i Marijinim srcem želi voljeti sveljude. U toj logici Gerard kliče: „Isusei Marijo, kad na vas mislim samo do-bro činim… Moram djelovati kakome vi upućujete“. Isusova i Marijinaljubav prelazi u njegovo srce te njiho-vom ljubavlju nastoji voljeti ljude ko-jima je poslan. Želi biti sladak kao

šećer, jamačno sličan po ljubavi Isusui njegovoj Majci, te „osladiti“ okre-pom ljubavi život vjernika. „Želim bititvornica šećera da po volji drugoga(jamačno Isusa i Majke), u meni nađušećera“.2

U vlastoručnom zapisu Gerardotkriva da Majka Božja vodi brigu zazajednicu otkupljenih po svojoj soli-darnosti (biti šećer) s Kristom Isu-som, Marijinim Sinom, da u toj soli-darnosti ima poticaja i za njegovo pos-lanje kao svećenika Crkve a to je lju-bav. Gerard nastoji svoju ljubav pre-ma dušama temeljiti na ljubavi MajkeBožje koja je puna majčinske ljubaviza duše te ima stoga posebno mjestou Crkvi. Temelji se na istini da se po-vijest spasenja ne događa ekskluzivnosamo između nas i Boga nego se u tupovijest uključuju i drugi. Gerardprihvaća Majku Božju kao preljub-ljeni Isusov učenik Ivan, kako bimogao služiti vjerno Isusu u svetojCrkvi jer Marija nije samo svako „če-ljade rodila“, nego vodi neprestanubrigu za djecu u čijem je spasenju su-djelovala kao Majka Božja. To je zna-čenje, ovog Gerardovog zapisa kadaželi biti „šećer za duše“.

Možemo definirati smisao nje-gove djelatnosti, po kojoj želi biti„šećer za duše“, riječima blaženogpape Ivana Pavla II. u pobudnici „Ot-kupiteljeva Majka“. Gerard uvodi Ma-riju u svekoliki prostor svog nutar-njeg i djelatnog života, to jest svojljudski i kršćanski (redovnički i sve-ćenički) „ja“: „Uze je k sebi“. Na tajnačin on nastoji (slično sv. Ivanuapostolu), ući u ozračje djelovanjaone „majčinske ljubavi“ s kojom seMajka Otkupiteljeva „brine za djecusvoga Sina“, te „materinskom ljubav-lju surađivati u njihovu rođenju i od-goju“ prema mjeri dara koja je sva-kome navlastita, u snazi KristovaDuha… Možemo reći da, i prema o.Gerardu, Marija ponavlja svima isteriječi koje je izgovorila u Kani Gali-

lejskoj: „Što god vam rekne činite“.3

Gerard te riječi, i u suglasju s tim ri-ječima, želi primijeniti na svoj život itako djelovati za spasenje duša. Jed-nom riječju, Marija je za Gerardameđu najdražim osobama i kao uzoru djelotvornoj ljubavi kojom želi po-noviti gestu ljubljenog učenika Ivanameđu svoje najdraže stvari: povjeritiGospi vlastiti život da bi mogaovjerno služiti svome Gospodinu u spa-šavanju duša.

Da je takvo Gerardovo nastoja-nje, svjedoče njegovi zapisi. Gerard,primjerice, kao da čuje riječi Isusa iMarije: „Ako nama služiš samo ondaživiš“ i kada na te riječi daje odgovor:„Tako će biti jer vi ste Bogu najboljeslužili“.4 „Marija se zove Ona koja jeBoga rodila. Marija je ime najmoć-nijega zbora jer je Majka Božja. Nje-zinu želju Isus ne može odbiti. Dakle,njezina želja je želja svemogućegaIsusa želja. Svemogućemu je sve mo-guće. Iz toga slijedi vesela istina: tkoMariju zaziva, svemoguću pomoć na-bavlja. Da će se Ona odazvati to je si-gurno jer inače ne bi nosila ime kojenosi. Zovni malo dijete imenom i onće se odazvati. Majka će Marija bašhitati kad ju dijete zazove. Mariju namje sam Isus dao za Majku. Stoga sveimamo ako nju štujemo. Ona će nambiti kao cvijeće, slatko voće, lijek,hrana i obrana“.5 „Ti si Majko protiv-nica sotone, daj da takva budu i Tvojadjeca“.6 Zar to nije isto što i tvrditi daako je kao Majku nasljedujemo u ži-votu i djelovanju, postat ćemo „šećerza duše“!

---------------------------1 Razgovor s Isusom, 003849.2 Ondje, 004142.3 Redemptoris Mater (Otkupiteljeva

Majka) KS, 1987., 45, 46.4 Razgovor s Isusom i Majkom, 003986.5 Th. pastoralis, 002795.6 Ondje, 002673.

Zvonik � 4/2012 23

Naš kandidat za svecaGovori vam sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić

Ljubiti ljude Marijinom ljubavlju te biti „tvornica šećera“

Piše: o. Ante Stantić, OCD

zkvh

.org.r

s

Zv.: Budući da svako svećeničkozvanje u sebi nosi neku posebnu pričui poticaj, kako i na koji ste se načinodlučili na svećenički poziv kojemu stena slavu Božju vjerni punih 40 godina?Kako je izgledao početak Vašega ško-lovanja, s obzirom na to da ste bili prvageneracija učenika subotičkog sjeme-ništa Paulinum, te kasnije na bogoslo-viji.� Početak mojega zvanja zbio se na

prašnjavim ulicama mojega rodnogakraja. Još tada je bio običaj da skupa sroditeljima idemo u crkvu, mi djeca na-prijed, a roditelji bi nas pratili. I takosmo svake nedjelje, kao i sav ostali vjer-ni puk, odlazili na svetu misu. Kao mali,promatrao sam mojega župnika, pok.Stjepana Tumbasa u njegovoj poodmak-loj dobi, a kod kojega sam otišao zbogpriprave za Prvu svetu pričest. Budućida sam odrastao u obitelji u kojoj se mo-lilo, dobio sam priliku biti među prvo-pričesnicima. Nakon toga došle su pro-mjene, župnikova smrt, kojega je kas-nije na kratko vrijeme zamijenio IvanVizentaner a nakon njega je kratko bioAntun Gabrić. Kao mladi svećenik svo-jim ponašanjem i vedrinom pridobio jepuno ljudi oko sebe. Tako sam se i ja naneki način priključio kao ministrant.Dobro se sjećam da je te godine crkvabila u skelama zbog obnove motivimakoji su i danas u toj crkvi. Sveta misa

nije se služila na glavnom oltaru, negona oltaru Lurdske Gospe. Pored sebesam imao ministranta Ivana Filipovićastarijeg od sebe nekoliko godina, kojime je odmah poučavao prvim koracimasluženja na oltaru. Tako je zapravo za-počeo moj ministrantski život, a nakonkratkoga vremena u župu je došao novižupnik Ivan Topalić. Godine 1971. zavr-šio sam osmogodišnju školu, a te go-dine 25. obljetnicu misništva slavila supetorica svećenika naše biskupije. Bu-dući da se tada nije slavila koncelebri-rana sveta misa, svaki od njih misu jemorao slaviti posebno. Tako je na glav-nom oltaru misu slavio župnik Ivan To-palić, na oltaru Lurdske Gospe dr. Ma-rin Šemudvarac, na oltaru sv. Josipa bioje Marko Kovačev, na oltaru sv. AntunaAntal Csajkás, dok je na oltaru sv. Flori-jana bio preč. Johann Lorbach. Gost tevelike svečanosti bio je biskupov kan-celar Pavao Bešlić komu me je predsta-vio moj župnik te sam se s njime imaoprilike upoznati kao novi sjemenišnikandidat. Te godine sam se, dakle, javiobiskupu Matiši Zvekanoviću koji me jes ostalim mojim kolegama poslao u in-terdijecezansko dječačko sjemenište naŠalati u Zagrebu. Tako je počelo s jed-nim pogledom u budućnost, nepoznatubudućnost, budućnost koja je obećavalapuno, s istim onim svetopisamskim mis-lima kada je Gospodin pozvao svoje

učenike, ali oni nisu znali što znači po-ziv „Dođi, slijedi me“. Nezaboravna je umom srcu rečenica iz pisma koje je uono vrijeme svaki sjemeništarac na po-četku školovanja dobivao od biskupa, au kojoj je stajalo: „Tko metne svojuruku na plug i okrene se natrag, nijemene dostojan“. Nikada to neću zabo-raviti jer me je upravo ta misao potak-nula i privezala uz plug kojega jedansvećenik uvijek mora držati čvrsto, oratiduboko da bi urod bio veći te da Bogbude proslavljen. To je slava Božja u lju-dima koji ga čekaju.

Što se tiče početka mojega školo-vanja, po završetku prve godine sjeme-ništa na zagrebačkoj Šalati, otvoreno jeu Subotici sjemenište Paulinum sa dvarazreda, a u jednom od njih bio sam isam te sam se na taj način priključioprvoj generaciji maturanata ovoga sje-meništa.

Zv.: Za svakoga je svećenika samčin ređenja poseban doživljaj ali i do-gađaj koji obilježava početak rada nanjivi Gospodnjoj. Kako ste ga vi osobnodoživjeli te što ste uzeli za geslo svo-jega svećeništva?� Prije nego se osvrnem na sam čin

ređenja, htio bih se osvrnuti na razdob-lje prije samoga ređenja, budući da pri-padam onoj skupini svećenika koji suzavršavali tzv. „dugu karijeru crkvenehijerarhije“. Naime, nekada je u crkvisvećenička služba započinjala subđako-natom, te spadam među zadnje koji suprimili subđakonat po rukama đakovač-kog biskupa Stjepana Bauerleina, na-kon čega je slijedio đakonat, odnosnoređenje za đakona u đakovačkoj kate-drali 1970. godine. Tako sam sa svojimkolegom Györgyem Juhászom godinu ipol dana bio u đakonskoj službi, da bime na blagdan sv. Josipa 19. ožujka 1972.godine, biskup Matiša Zvekanović za-redio za svećenika. Nakon toga, u us-krsnom raspoloženju uslijedila je Mladamisa koju sam slavio na Bijelu nedjeljuu rodnom Baču, 9. travnja 1972. godine.Geslo mojega svećeništva bilo je i os-talo: „Gospodine daj da te ljubim ljubećiljude, i da ti služim služeći ljudima“.Mislim da sam se na tom putu trudio, a

4/2012 � Zvonik24

IntervjuRazgovor s preč. Josipom Leistom, župnikom župe BDM Kraljice svijeta na Paliću

Gospodine, daj da te ljubim ljubeći ljude, i da ti služim služeći ljudima!

Razgovarao: Grgo Kujundžić

Preč. Josip Leist rođen je 6. ožujka 1947. godineu Baču, gdje je završio pučku školu. Sa 14 godina odlaziu Zagreb u dječačko sjemenište na Šalati. Otvaranjemsjemeništa „Paulinum“ 1962., vraća se u Suboticu gdjeje maturirao 1965. godine. Bogosloviju završava u Ða-kovu i po rukama subotičkog biskupa Matiše Zveka-novića za svećenika je zaređen 19. ožujka 1972. Mladumisu slavio je u rodnom Baču 9. travnja 1972. godine.Tri mjeseca potom službovao je u Adi, a devet mjeseciu župi sv. Roka i sv. Jurja u Subotici. Dvije i pol godinebio je upravitelj župe u Plavni sa filijalom Novo Selo.Od 22. kolovoza 1975. imenovan je upraviteljem župeBDM Kraljice svijeta na Paliću, gdje je ove godine proslavio 40. obljetnicu sveće-ništva, od čega je 37 godina župnik na Paliću. Od 22. listopada 1975. član je Ko-misije UCS-a, od 25. studenoga 1994. je upravitelj dobara Biskupijskoga sjeme-ništa „Paulinum“ u Subotici, a od 11. ožujka 1996. do 7. ožujka 2006. član je Prez-biterijanskoga vijeća. Dekan Dekanata Subotica – Novi grad sa 9 župa je od 20.studenoga 2005. godine. Trenutačno je i župnik mlade župe Svete Obitelji u Ve-likom Radanovcu.

koliko sam to uspio i jesu li moje ljud-ske slabosti negdje zatajile to će vri-jeme pokazati. Molim da mi uskrsli Spa-sitelj dade novoga svjetla da mogu svojusvećeničku službu završiti upravo tim mis-li ma Bogu na slavu, a ljudima na spasenje.

* Svećenik plug uvijek moradržati čvrsto, orati duboko dabi urod bio veći te da Bog budeproslavljen. To je slava Božja uljudima koji ga čekaju.

Zv.: Iznimno je teško bogati sve-ćenički život i djelovanje sažeti u neko-liko rečenica, ali kada promatrate sove vremenske distance svoju sveće-ničku službu, kako ocjenjujete proteklih40 godina Vašega svećeništva?� Kao mlad svećenik, čovjek pred

sobom ima izvjesna očekivanja, ali je uono vrijeme bilo važno što će biskupodlučiti nakon ređenja. Za mnoge sve-ćenike onoga vremena, strah i trepetbila je župa Ada, te sam od toga i samstrahovao. Međutim, biskup me je pos-lao biti kapelanom baš u Adi, gdje samstigao na spomendan sv. Jurja, 23. trav-nja 1972. godine. Ondje sam, dakle, za-počeo prve korake svojega svećeništvai moram reći da sam bio oduševljen.Župnik je sa mnom, a i ja s njim bio jako

zadovoljan te nikada nismo imali nesu-glasica. Pri odlasku iz Ade, župnik jebio iznimno žalostan zbog mojega od-laska, ali se dobro sjećam da mi je tadarekao: „Biskup s tobom sigurno imaveće planove kada te poziva da odeš izAde“. Nakon toga službovao sam u su-botičkoj župi sv. Roka i sv. Jurja. NaUskrs 1973. godine imenovan sam žup-nikom u Plavni te filijali Novo Selo, temi je konačno na raspolaganje, ali i naodgovornost stavljeno to da budem up-ravitelj stada Božjega. Najljepše i najra-

dosnije razdoblje bilo mi jeupravo službovanje u tommalom mjestu gdje su mevjernici tako rado dočekali,podsjećajući će me na bogo-slovske dane kada nam jeduhovnik rekao da ćemodoživjeti veliku radost kadaosjetimo da nas vjernici če-kaju. Ono malo vjernika uNovom Selu na vratima meje čekalo jer su imali mo-gućnost svake nedjelje sla-viti svetu misu, a dobrotuplavanjskih vjernika nikadaneću zaboraviti jer sam uznjihovu pomoć obnovio žup-ni stan i crkvu. Ipak, Gospo-din je htio te sam na blag-dan sv. Križa, 14. rujna 1975.godine, došao za župnikažupe BDM Kraljice svijetana Paliću gdje sam evo većpunih 37 godina.

Zv.: Sastavni dio Vašegpastoralnoga rada jest iodgoj u vjeri tj. vjeronauk.Prošlo je više od desetljećaod uvođenja vjeronauka uškole. Je li Vam sada lakše

odgajati djecu u vjeri nego prije kadaste vjeronauk imali samo u župi tekakav je vaš odnos u radu s djecom,mladima, starima?� Škola je jedan izazov, jer se ondje

čovjek susreće s mnogim razmišljanji-ma i stavovima ljudi, budući da oko se-be imaš i one koji razmišljaju drukčije,što djecu zna zbunjivati. Meni je osobnoulazak u školu označavao ulazak u mi-sijski dio života. Radosnu vijest čovjektreba naviještati najprije svojim primje-rom i ponašanjem, ljudskošću, kršćan-skim načinom života da bismo na tajnačin započeli kršćanski odgoj. Ne mis-lim da je sada lakše nego je to bilo prije,jer upravo sada, kada po načelu demo-kracije svatko ima pravo izbora, susre-ćemo se s mogućnošću izbora roditelja,djece. Ići na vjeronauk znači obvezu, amnogi danas obveze ne prihvaćaju te jeto uzročno-posljedično poteškoća za svevjeroučitelje, župnike i one koji se dje-com bave. Tako danas čovjeka zadovo-ljava samo izvanjski odnosno običajnidio sakramenata, ali mi vjernici ne ži-vimo od običaja nego imamo Svetopismo koje je temelj naše vjere i Crkvukoja nas uči i poučava kako nam je ži-vjeti da budemo oni koji smo po kršte-nju postali, pravi sljedbenici Kristovi iliapostoli današnjega vremena. Kada jeriječ o radu s djecom na župi, moramreći da je raditi s njima lijepo. Međutim,djeca imaju i roditelje te upravo u tomsegmentu znamo nailaziti na manje iliveće poteškoće da se sjeme koje je ba-čeno s druge strane uguši, jer nemadrugoga da ga zalijeva. Svećenik je onajkoji sije, a roditelji su oni koji trebaju za-lijevati. U današnje vrijeme mnogi go-vore kako su obitelji u krizi, a ja ću pakjavno reći da nisu u krizi obitelji negoljudi, jer su izgubili vjeru, napustili su

Zvonik � 4/2012 25

Intervju

zkvh

.org.r

s

Boga, ostali su sami, postali prazni, i na-ravno kriza se javila. Zašto se ne bismoupitali nije li u nama samima kriza, kojuukoliko razriješimo sami u sebi, ondaće biti razriješena kriza i u obitelji i sastarijima i mlađima. Zato sam se sa sta-rima rado susretao i posjećivao ih, kaošto to činim i danas, osobito na prvipetak i blagdane kada obilazim boles-nike. Nažalost, moram primijetiti daobitelji koje žive sa starima i bolesnimačesto zanemaruju svoje stare i bolesnekoji su željni Boga, te su nažalost vrataza Boga zatvorili upravo njihovi najbliži.Raditi sa starima je apostolat, i uvijek jepreda mnom duhovnikova uputa da sustari naša radost koji nas uvijek rado po-slušaju.

* Svećenik je onaj koji sije, aroditelji su oni koji trebaju za-lijevati. U današnje vrijememnogi govore kako su obiteljiu krizi, a ja ću pak javno rećida nisu u krizi obitelji negoljudi, jer su izgubili vjeru, na-pustili su Boga, ostali su sami,postali prazni, i naravno krizase javila. Zašto se ne bismoupitali nije li u nama samimakriza, koju ukoliko razriješimosami u sebi, onda će biti raz-riješena kriza i u obitelji i sastarijima i mlađima.

Zv.: Zbog velikih obveza kojeimate kao župnik, s kime surađujete užupi i na koji način uspijevate usuglasitisve obveze?� Poteškoće čovjek pred sebe stavlja

sam. Ja pak ne želim pred sebe stavljatiprepreke jer pred sobom imam misaoda svećenik ne smije biti umoran, neza-dovoljan i onaj koji će odgađati obvezeza sutra, nego mora biti onaj koji je uvi-jek spreman dati sve od sebe. Zato po-teškoća nemam i dokle god mi Bogbude dao zdravlja radit ću koliko godmogu više, jer onda znam da sam neštoi učinio.

Zv.: Poznati ste i izvan granicanaše zemlje. Pomažu li vam iskustvasvećenika i ljudi iz drugih krajeva i bis-kupija?� Drago mi je da sam iskoračio iz

ovih naših krajeva i ušao u život drugihljudi. To je jedan veliki dar Božji. Punihosamnaest godina mogu reći da sampravi župnik u jednoj austrijskoj župi,jer me oni drukčije i ne zovu, budući daje kada ondje nema imenovanog sveće-nika sve predano meni. Zato uvijek gle-

dam što od onoga što iskusim ondjemogu prenijeti u naš kraj. Tako samondje imao više svečanosti, mise u ško-li, na Tijelovo, Krista kralja i u drugimzgodama. U tim zgodama pomaže mi daznam svoje misli i pozitivne dojmove iztoga kraja darovati domaćim vjernicimajer im na taj način mog donijeti radost.

Zv.: Kaki su vaši planovi za daljnjirad?� Prije godinu i više dana u službu

sam dobio i filijalu Radanovac. Ne bihvolio zapostaviti matičnu župu Palić teću nastaviti tako djelovati da vjernici nipo čemu ne osjete da imam još jednuobvezu. Želim ovu župu podignuti natakvu razinu da svatko tko navrati unašu zajednicu osjeti da je ovdje doistalijepo i da se ovdje njeguje duhovnostkoja čovjeka približava k Bogu. Stojimpred novim izazovom gradnje crkve uRadanovcu te zato pred sobom imamgeslo „Ora et labora“. Suradnici su vje-rujem uvijek pripravni, u prvom reduđakon József Koleszár koji mi pomažeu svemu onomu što pripada crkvenimpotrebama. U župi djeluje i kantoricaGabrijela Milodanović koja vodi sakris-tiju, zbor te radi s djecom. Kao sveće-nik, smatram da uvijek moram biti prvii dati sve od sebe.

Zv.: Živite na Paliću, u divnom tu-rističkom mjestu i prirodnom okruženjute ste čak dobili i nagradu za uređe-nost vaše župe i okruženja. Kako do-življavate ovu nagradu i s kime ju mo-žete podijeliti?� Možemo li sada u nekoliko reče-

nica nabrojati koliko je samo biskupa pai kardinala posjetilo našu župu? Na na-

šoj se župi redovito održavaju rekolek-cije… Ako ovomu pridodamo i da jenašu župu posjetio kardinal Vinko Pu-ljić, nadbiskup Nikola Eterović, kardi-nal Paskay, biskupi domaćih biskupija,svećenici stranih biskupija, onda jejasno da uvijek imamo s kime podijelitiradost što se naša župa nalazi u divnomturističkom mjestu i prirodnom okru-ženju. Moram ovdje spomenuti i našegadomara Andrása Vargu, koji radi natomu da najljepšu sliku za oko mnogidožive dolaskom upravo u ovaj naš am-bijent u kojem se sada nalazimo.

4/2012 � Zvonik26

Intervju

Sjemeništarcima i bogoslovimaporučujem da svećenik nije onaj kojimisli je odabran da bude onaj ko-jemu će se služiti, jer Krist nijedošao da bude služen nego da onsluži. Svećenik, dakle, mora bitisluga! I zato je poruka mladim sje-meništarcima i bogoslovima da seokrenu od onoga što svijet nudiprema onomu što svijet ne nudi, ašto Bog nudi – da je duša čovjekovanajveća vrijednost i da je čovjekovaduša koja se susretne s Bogom naj-sretnija duša. To svijet ne može dati,čovjeku samo Bog može dati da imaradost koja nema kraja. Vjernicimabih poručio da se mole za svoje sve-ćenike. Dok budu za njih molili bitće svećenika i imat će svećenika. Smolitvom Bog daruje nove sveće-nike i s molitvom Bog daje dobresvećenike. S molitvom daje Bog us-trajne svećenike, radnike svećenikei radosne svećenike. A ako su ra-dosni svećenici bit će radosni i vjer-nici, a to je Uskrs!

Pjesnik, pripovjedač, romanopisac,novelist Ante Jakšić, sin je Antuna i Ma-rije, rođ. Pivar. Rođen je 22. travnja 1912.godine u Beregu. U rodnom je mjestuzavršio šestogodišnju osnovnu školu.Nakon što je napustio školovanje za bra-varski obrt, upisao se u sjemenište uBaču. Ispite je, skupa s ostalim sjemeniš-tarcima, polagao privatno u državnojgimnaziji u Subotici. Gimnazijsko školo-vanje nastavio je u Nadbiskupskoj kla-sičnoj gimnaziji u Travniku te u Som-boru, gdje ga je i završio. Studirao je hr-vatski jezik i romanistiku na Filozof-skom fakultetu u Zagrebu, a nakon zavr-šetka studija 1937. radio je kao profesorhrvatskoga jezika u Nadbiskupskoj kla-sičnoj gimnaziji u Travniku, potom uFranjevačkoj gimnaziji na Badiji na Kor-čuli, u državnoj gimnaziji u Tuzli, zatim uOsijeku, Belom Manastiru, SlavonskomBrodu, Gospiću, u mješovitoj gimnaziji uSubotici, u osnovnoj školi u Karlovcu i usrednjoj ekonomskoj školi u istom gradute u Zagrebu od 1962. kao odgojitelj uOmladinskom muškom prihvatilištu,odakle je otišao u mirovinu 1970. Premi-nuo je u bolnici Sestara milosrdnica uZagrebu. Prema vlastitoj želji, pokopanje 4. prosinca 1987. na seoskom grobljuu rodnom Beregu.

U književnosti se javlja još u gim-nazijskoj dobi. Svoju je prvu pjesmu ob-javio 1929. u gimnazijskom listu Travnič-ko smilje. Ubrzo nakon toga, 1930-ih go-dina priključuje se krugu književnikabliskih Katoličkoj crkvi, okupljenih okočasopisa s kojima tada i sam uspostavljasuradnju i u kojima objavljuje do kraja ži-vota.

Osim u periodici, pjesme je za ži-vota objavio u 12 zbirki, od kojih je ve-ćina izdana u vlastitoj nakladi. U povijestije hrvatske književnosti zabilježen kaojedan od „istaknutijih pjesnika katoličkeusmjerenosti“ u XX. stoljeću, a uz AleksuKokića jedan je od najvažnijih pjesnikavjerskog nadahnuća među bačkim Hr-vatima. Pjesme su mu prevođene na nje-mački, španjolski, slovenski i češki.

U prozi se pojavljuje 1937. sa zbir-kom pripovjedaka Marija: lirska novela.Za života je objavio četiri romana koji subili iznimno popularni i omiljeni kod či-tatelja: Šana se udaje (imao tri izdanja,1939. i 1940., 1943. i 1980.), Maturant:roman samoprijegora i ljubavi (1944.),Pod teretom ljubavi: roman iz života bač-

kih Hrvata (1944.) te Neugasivi plamen(1969.), a u rukopisu su mu ostala još tri:Niz tamne stube iz 1940., Pod bičem spoz-naje iz 1943. i Kći sunčanih žala iz 1944.Njegovo djelo Dječak sa žitorodnih ravnitakođer je ostalo neobjavljeno.

Bio je član Hrvatskoga književnogadruštva sv. Ćirila i Metoda, Društva hr-vatskih književnika i član uredništva Hr-vatske književne revije Marulić od osnut-ka 1968. U Zagrebu jedna ulica nosi nje-govo ime, a u rodnom je Beregu 4. srp-nja 2004. na njegovu rodnu kuću u uliciIve Lole Ribara 23 postavljena spomen-ploča koju polako nagriza zub vremena.U povodu 70. obljetnice života i 50. ob-ljetnice stvaralaštva 1982. u rodnom Be-regu uručena mu je povelja pape Ivana

Pavla II. kojom mu se odaje priznanjekao uglednom katoličkom djelatniku.

Zvonik � 4/2012 27

ReportažaUz 100. obljetnicu rođenja književnika Ante Jakšića

Pjesnik nije zaboravljen

Nova knjiga poezije Ante Jakšića „Duše zemlje“

U nakladi Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvatai Novinsko izdavačke ustanove „Hrvatska riječ“ iz tiskaje izašla knjiga zavičajne poezije Ante Jakšića „Dušezemlje“ u izboru Marine Balažev.

Knjiga sadrži 54 pjesme, svrstane u dva poglavlja:Brazde i sjećanje i Zavičaj to su ljudi.

U povijesti hrvatske književnosti u Vojvodini odsamih je početaka postojano i bogato pjesništvo religijske provenijencije, u kojemuje jedan od najupečatljivijih opus Ante Jakšića.

Obimom značajno, motivski raznoliko i sa zavidnim umjetničkim postignu-ćima, tematski je usidreno u sadržaje kršćanske slike svijeta i okovano pratećimvrednotama i simbolikom. Jedan je dio Jakšićevih pjesama snažno navezan na nje-gov zavičaj – Bereg, Podunavlje, Šokadiju, svakodnevni život seljaka… – što nampoetiku ovoga pjesnika kršćanskoga procedea čini još bližom.

Ovaj izbor Marine Balažev iz njegova pjesništva – uvelike zatomljenom i ne-poznatom u Vojvodini – hoće ga približiti ovdašnjim čitateljima, a objavljuje se u po-vodu 100. obljetnice njegova rođenja.

Marina Balažev, Ivan Karan i Tomislav Žigmanov zkvh

.org.r

s

Svetom misom, molitvom na grobui polaganjem vijenaca, izložbom knjiga,svečanom akademijom i predstavlja-njem knjige poezije „Duše zemlje“ Be-režani su oživjeli uspomenu na književ-nika bačke ravnice, rođenog BerešcaAntu Jakšića

Zajedničkim snagama Bački Breg – Bereg na dostojan-

stven je način obilježio stotu obljetnicurođenja pjesnika, pripovjedača, roma-nopisca i prevoditelja u nedjelju 22. trav-nja bogatim programom koji su pripre-mile udruge Hrvatsko kulturno-pros-vjetno društvo „Silvije Strahimir Kranj-čević“ i Udruženje građana Hrvata Šo-kaca „Ante Jakšić“ u suradnji sa župni-kom vlč. Davorom Kovačevićem a uzpotporu Zavoda za kulturu vojvođan-skih Hrvata i Novinsko izdavačke usta-nove „Hrvatska riječ“. Tako je Ante Jak-šić povezao udruge i ljude, dušama jedao „Duše zemlje“ na kojoj je rođen.

Program u crkviPredsjednik udruge koja nosi ime

„Ante Jakšić“, Željko Kolar započeo jeriječima pozdrava program u crkvi ukojem je izabrane stihove Ante Jakšićagovorila Vesna Balatinac, a ravnateljGradske knjižnice iz Slavonskog BrodaIvan Stipić podsjetio je prisutne naživot i djelo slavljenika koji je jedno vri-jeme bio profesor u Slavonskom Brodu.Svoj ponos upravo na to što potječe izgrada u kojem je Jakšić predavao, izra-zio je na misi župnik Kovačević te pro-čitao novelu „Kad su zvonila zvona“ čijase radnja odvija u Beregu i posvećena jeJakšićevim suseljanima.

Sav program praćen je ugodnomglazbom koju su izveli: na flauti Ivana

Antunić, za orguljama vlč. GaborDrobina, župni vikar župe PresvetogTrojstva iz Sombora i Sanja Gorjanac,te na primu Milica Lerić.

Molitva na grobuNa mjesnom groblju, na grobu

Ante Jakšića župnik Kovačević predvo-dio je molitvu a potom su položeni vi-jenci u znak poštovanja prema književ-niku u ime Hrvatskoga nacionalnog vi-jeća, Zavoda za kulturu vojvođanskihHrvata, i Generalnog konzulata Repu-blike Hrvatske u Subotici.

Izložba knjiga U mjesnom Domu kulture, nakon

pjesme posvećene Beregu u izvedbi pje-vača Društva, program je započeo otvo-renjem izložbe knjiga, fotografija i dru-gih dokumenata Ante Jakšića koju je uime Matice hrvatske Zagreb priredionjezin dopredsjednik Stjepan Sučić.Rekavši kako je „sudbina BačkogBrega, sudbina vaših predaka, onih koji

su natopili ovu zem-lju znojem i radom iosunčali ju vedri-nom, preko djelaAnte Jakšića prene-sena u sav hrvatskikulturni prostor“, onje ustvrdio kako su„svi koji su bili prije70 godina u doticajus knjigama, došli suu doticaj i s djelimaAnte Jakšića“. Ovomprigodom Sučić je

udruzi „S. S. Kranjčević“ darovao sto-tinu knjiga za stoti Jakšićev rođendan.Mnogi su se zadržali pred školskimdnevnikom u kojem je i Ante bio upisan.

Svečana akademija i nova knjiga

Radosna što može pred punomdvoranom pozdraviti predstavnike iz po-litičkog i kulturnog života, predsjednicaHKPD „Silvije Strahimir Kranjčević“Tamara Lerić je podsjetila na dugu pri-premu za ovako velik i značajan događaju suradnji sa Zavodom te zahvalilasvima koji su pomogli da stoti rođendanvelikana Bačkog Brega i Vojvodinebude na dostojanstven način proslav-ljen.

Predstavljajući novu knjigu zavi-čajne poezije Ante Jakšića „Duše zem-lje“, priređivačica prof. Marina Bala-žev, je izrazila svoje dojmove o tome ko-liko je Jakšić volio svoj zavičaj i kolikomu je on nedostajao, što se vidi u nje-govim pjesmama. „Čitatelji su Jakšićaponajbolje upoznali kroz njegove roma-ne, posebice po romanu ‘Šana se udaje’.Međutim, Jakšić je prije svega bio pjes-nik. Kada je u pitanju njegovo pjesniš-tvo, nažalost, za njegova života nije bioosobito priznat. Razlozi tome su bili raz-ličiti. Njegovo pjesništvo moglo bi seokarakterizirati kao kršćansko, što uvremenu u kom je živio nije bio najpo-pularniji način pjesničkog izričaja i stilpisanja“, rekla je na kraju Marina Bala-žev.

Ravnatelj Zavoda za kulturu vojvo-đanskih Hrvata Tomislav Žigmanov

4/2012 � Zvonik28

ReportažaU Beregu proslavljena stoljetnica rođenja književnika Ante Jakšića

„Duše zemlje“ dušama današnjim Piše: Katarina Čeliković „Ante Jakšić je jedan od najvećih

i najznačajnijih pisaca bačkih Hrvata,a svoj katolički svjetonazor najbolje jeočitovao u svojoj poeziji. On je samojedan u nizu velikana hrvatskog rodakoji su svojim djelovanjem u područjukulture i umjetnosti zadužili ovu zem-lju i kraj iz kojega potječu. Upravo jeto bio i razlog što je GK RH u Suboticiiz sveg srca podržao ovaj vrijedan pro-jekt Zavoda za kulturu vojvođanskihHrvata koji će nas tijekom cijele ovegodine podsjećati na one hrvatske ve-likane u Vojvodini koji su svojimradom ostavili trajan pečat u svojoj za-jednici, a i šire i koji su zaslužili da onjima znaju nešto više i generacijekoje dolaze“, rekla je konzulica GKRH u Subotici Vesna Njikoš Pečkaj.

podsjetio je kako u „ovoj godini obilje-žavamo okrugle obljetnice sedam osobakoje su dale vidne doprinose kulturiprostora država u kojima su živjeli, akoji su potekli s područja Vojvodine. Tosu ljudi o kojima se u prostorima gdjesu rođeni, živjeli i odrastali malo zna“.Budući da je Jakšićeva knjiga posljednjiput objavljena prije 57 godina, on jerekao: „Svjesni potrebe za izdavanjem ipopulariziranjem djela ljudi čiji su opusiostavili traga ne samo u zavičaju, nego iu širim društvenim i kulturnim sredi-nama, Zavod za kulturu vojvođanskihHrvata zato je skupa s NIU ‘Hrvatskariječ‘ odlučio objaviti izbor iz poezijeAnte Jakšića. Tiskali smo 600 primje-raka, a stotinu ćemo darovati Društvu‘Silvije Strahimir Kranjčević’“.

Da ova proslava ne bi smjela bititek sporadičnim sjećanjem na našeg ve-likana, potvrđuju i planovi Zavoda o ko-jima Žigmanov kaže: „Djelo Ante Jak-šića bit će predstavljeno i na drugimkulturnim skupovima. U subotu će oJakšiću biti riječi na Danima AntunaGustava Matoša i Josipa Andrića u Plav-ni, bit će predstavljen i na Danima Ba-linta Vujkova, a želja je da se ova knjigapredstavlja i u Mađarskoj kod šokačkihHrvata u Santovu“. On je zaključio: „Že-limo učvrstiti u svijesti ono što namčesto izmiče, a to je da potječemo s kul-turnih prostora koji su imali velikanečiji su doprinosi bili od značaja za cijelekulture pojedinih naroda i država“.

Stihovi obogatili programProgram je bio protkan izabranim

Jakšićevim stihovima koje su govorili:Sara Horvat, Vanja Forgić, TamaraGloginja, Anastasija Balatinac i Vlat-ko Krizmanić. U živopisnoj šokačkojnošnji, djeca su svjedočila svoj ponospripadanja istom narodu i mjestu ko-jemu je pripadao Ante Jakšić. Izloženusliku koju Društvo čuva naslikao je fraIvan Vinkov.

Glazba na darTamburaški orkestar Hrvatske

glazbene udruge „Festival bunjevačkipisama“ iz Subotice izveo je pod ravna-njem prof. Mire Temunović zanimljivprogram i oduševio publiku. Na početkuglazbenog dijela programa Jakšićevupjesmu „Šokica“ kazivala je TamaraLerić koja je potom bila i solistica u or-kestru.

Zvonik � 4/2012 29

Reportaža

„Radosnasam što su mo-ji sumještani utolikom brojubili na sveča-noj akademiji išto su ipakprepoznali važ-nost lika i djelaAnte Jakšića.On je to zavri-jedio, jer ovo je

samo dio što smo mi učinili da njegovlik ne izbljedi. Još bismo ga bolje sa-čuvali od zaborava da čitamo njegovadjela, da djeci dajemo čitati djela AnteJakšića jer tako bi on bio stalno prisu-tan među nama, a ne samo kad je ob-ljetnica. Posebno me raduje zajedniš-tvo u organizaciji jer se samo na tajnačin može lakše raditi i onda mani-festacija dobiva na kvaliteti i jačini“,kaže predsjednica HKPD „S. S. Kranj-čević“ Tamara Lerić.

Proslavi u Beregu prisustvovali su: potpredsjednik Hrvatskoga nacionalnogvijeća Mata Matarić i predsjednik IO Darko Sarić Lukendić, konzulica General-nog konzulata Republike Hrvatske u Subotici Vesna Njikoš Pečkaj, ravnatelj Za-voda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov, ravnatelj NIU „Hrvat-ska riječ“ Ivan Karan, potpredsjednik Matice hrvatske Zagreb Stjepan Sučić,predsjednik Skupštine grada Sombora i potpredsjednik pokrajinske vlade SinišaLazić, predsjednik Savjeta Mjesne zajednice Bački Breg Zvonko Benić, ravnate-ljica OŠ „Moša Pijade“ Renata Koporan i mnogi drugi.

U crkvi koja pamti duga stoljeća,sazidanoj 1729., s prekrasnim oltarimasv. Josipu, sv. Antunu, Gospi Lurdskoji jednom od najljepših propovjedao-nica u biskupiji, kršten je Ante Jakšić.Župa datira iz daleke 1503. godine, odtada stalno ima župnika a danas je natom mjestu vlč. Davor Kovačević, za-ljubljenik u tradicijsku kulturu i njezinčuvar.

zkvh

.org.r

s

Bdijenje mladih u PaulinumuSvake godine mladi Subotičke biskupije proslav-

ljaju Svjetski dan mladih bdijenjem u sjemenišnoj ka-peli. Nakon križnog puta započelo je bdijenje na kojemje sam papa Benedikt progovorio – naravno prekosvoje tradicionalne poruke mladima uoči Cvjetnice.Biskup Ivan je uputio nekoliko prigodnih riječi te po-dijelio maslinove grančice prisutnima te ih sve blago-slovio. Bdijenje je uljepšalo pjevanje našeg VIS-a „Pro-roci“. Ovim bdijenjem ušli smo u slavlje Velikog tjednau kojem smo razmatrali Isusovu muku i smrt.

T. M. V.

Nastup zbora u Gradskoj biblioteciNa Veliki ponedjeljak sjemenišni zbor Schola Cantorum Pauli-

num nastupio je u Gradskoj biblioteci gdje je priređen tradicionalniglazbeni program u vidu priprave za nadolazeću svetkovinu Uskrsa.Program je ove godine moderirao p. Horvát Árpád, isusovac izBudimpešte, koji je inače nekada bio i đak naše gimnazije. Nasamom početku večernjeg susreta zbor sjemeništa otpjevao je ne-koliko skladbi korizmene tematike, napose Velikog tjedna. Zboromje ravnao mons. Josip Miocs, rektor, za orguljama je svirao vlč.László Baranyi, prefekt, a solisti su bili Erik Sztefánovity i JácintTolnay, učenici trećeg razreda. /T. M. V./

Prezentacija gimnazijena sajmu obrazovanja

U dvorani za tjelesni odgoj sred-nje škole „Ivan Sarić“ u Subotici, većpo sedmi put održan je Sajam obrazo-vanja. Trajao je dva dana, 19. i 20.travnja. Cilj ovoga sajma je povećatirazinu informiranosti o obrazovnimponudama koje nude srednje, višeškole i fakulteti u Subotici. Već poustaljenoj tradiciji, i Klasična bisku-pijska gimnazija „Paulium“ je sudje-lovala na ovom sajmu. Kako se živi,što se uči, što je potrebno za upis imnoge druge informacije mogle suse doznati na štandu koji je bio re-zerviran za gimnaziju Paulinum, akojeg su uredili i „čuvali“ učeniciškole. Podijeljene su brošure, razmi-jenjena poznanstva, i nadamo se dasmo uspjeli probuditi nečiju želju zadolaskom u Paulinum. /M. M./

Posjet subotičkoj džamijiMeđu zanimljivijim programom naše gimnazije svakako je upoznavanje s dru-

gim religijskim zajednicama. Kako u našoj sre-dini postoji i islamska zajednica, te nedavno iz-građena džamija, iskoristili smo prigodu posje-titi je. Srdačan doček naših domaćina uveo nas jeu sasvim drugačiji svijet. Nakon kratkog razgle-danja glavni efendija islamske zajednice u Su-botici upoznao nas je s poviješću, pravilima, kul-turom, ali i mnogim zanimljivostima islamske re-ligije. Također nas je upoznao i sa životom islam-ske zajednice u Subotici. Ovo iskustvo nas jedoista obogatilo. U Subotici se susreću sve trimonoteističke religije i drago nam je da možemojedni druge upoznavati i obogaćivati. /M. M./

4/2012 � Zvonik30

Paulinum – za duhovna zvanja Uredili: Paulinci

Poziv na glazbeno-meditativni program Na Nedjelju Dobroga Pastira slavi se Dan duhovnih zvanja i to je nakon proš-

tenja drugi najvažniji dan u Biskupijskoj klasičnoj gimnaziji i sjemeništu „Paulinum“.Tom prigodom učenici gim-nazije priredit će glazbenumeditaciju na kojoj će su-djelovali pjevači, svirači i re-citatori. Radost ovogodiš-njega Dana duhovnih zva-nja još je veća jer Paulinumslavi 50. obljetnicu postoja-nja i djelovanja. Stoga pozi-vamo sve čitatelje da svo-jom nazočnošću uzveličajuovu proslavu koja će se odr-žati u nedjelju 29. travnja u17.30 sati u subotičkoj kate-drali. /Paulinci/

„Možda će tada sivi školski dan malo zablistati,možda će se pojaviti radost zbog nečeg novog.“

U slobodno vrijeme djeci i mladima igra (sport, igrana ulici ili društvena igra) je često u prvom planu. Igra jeuvijek povezana sa slobodom, samoodređenjem i stvara-laštvom. Pritom pravila imaju važnu ulogu. Ona, međutim,ne smiju ograničavati ili priječiti radost igre. Izazov je sva-kom igraču, da u nju unese nešto od samoga sebe. Zašto sene igrati i u školi? Autori knjige „212 metoda za nastavuvjeronauka“ Franz Werner Niehl (direktor Katehetskog in-stituta u Trieru) i Arthur Thömmes (vjeroučitelj i školskidušobrižnik) odgovaraju, pored mnogih drugih, i na ovopitanje.

Za nastavu vjeronauka posebno su prikladne „druš-tvene igre“ bez pobjednika i gubitnika. Cilj treba biti –„igrati jedni s drugima“, a ne „jedni protiv drugih“. Važanuvjet je ležerna atmosfera, slobodna od zapreka i strahova.Tko se na nastavi vjeronauka igra s učenicima, postiže dvo-struki cilj: uživanje u igri, ali i promicanje procesa učenja ikomuniciranja. Zadatak je voditelja igre (koji ne mora uvi-jek biti vjeroučitelj) animirati, pratiti i razmišljati. Prena-glašeno pedagogiziranje povezano s ciljem suprotstavlja setemeljnoj misli igre. Igra bi po mogućnosti trebala biti oslo-bođena od primjene i manipulacija. Kod mnogih igara uči-telj treba pažljivo promatrati proces grupne dinamike kojije u tijeku. Čak i kad igre nisu natjecateljskog karaktera,određene karakterne značajke (npr. snaga i slabost) djecei mladeži često dolaze do izražaja. One za skupinski pro-ces unutar razredne zajednice imaju značenje koje ne trebapodcijeniti. Kad tijekom odvijanja igra ne izaziva, odnosnone jača nikakve predrasude, neda da se razvije natjecanjei stvarno pridonosi zadovoljenju potrebe za igrom, igra jepedagoški smislena. Igranje na vjeronauku omogućuje dase prekine svakodnevica i da ju se ipak igrajući obradi.Znanstvenici su već odavna otkrili blisku srodnost igre ireligije („Liturgija kao igra“), a neki crkveni oci su čitavcrkveni život razumijevali kao „igru ljudi pred Bogom“.

Niehl i Thömmes predlažu više vrsta igara. Sve igre,kao i svih 212 metoda za nastavu vjeronauka u ovoj knjizi,sadrže cilj, dob za koju je predviđena igra, trajanje koje igrazahtijeva, opis igre, upute i inačice, korisne kada igra pos-tane omiljena, pa traži ponavljanje. Igre upoznavanja ikontakta (Svjetlo bljeskalice, Pregled tiska, Intervju part-nera, Radiointervju i Mjesto desno od mene je prazno) ko-riste kod mnogih pitanja koja imaju djeca i mladi kad dođuu novi razred: „Tko sve pripada mom razredu? Koga nevolim? Koga bih htio bolje upoznati? Bih li mogao drugedobro podnositi?“ Riječ je o odnosima – dok tu postoji ne-sigurnost, bit će teško stvoriti ugodno i povjerljivo ozračjeučenja. Pomoću igre upoznavanja i kontakta („warmingup“ = „zagrijavanje“) smanjuju se početni strahovi. Vjerou-

čenici – ali i vjeroučitelji – moraju se pouzdati jedni u dru-ge, kao i u novu situaciju i okolinu. Igranje uloga (Uvlaku, Programirano konfliktno igranje uloga i Pričaonica„Talkshow“) pomaže vježbanje ponašanja, bolje upoznava-nje samih sebe, bolje shvaćanje „protivnika“ i pronalaženjesvog vlastitog položaja. Igranje uloga daje radost vlastitogpredstavljanja i uključivanja, zadovoljstvo zbog kretanja,mimike, gestikuliranja i govora, želju da se upoznaju situa-cije i rješenja problema i želju da se igra određena uloga itako pomaže suočavanju s problemskim i životnim situaci-jama. Igra u kojoj se glumi (Javna rasprava, Improvizi-rana predstava, Pantomima i Igra s uživljavanjem) je onagdje vjeroučenici glume određene uloge – kao i u prethod-nim igrama – ali ovaj put pred publikom i za publiku. Ovasituacija može biti poticajna, ali i ograničavajuća, jer gle-datelji reagiraju pljeskanjem, smijehom ili negodovanjem.Treba naglasiti da nije prije svega riječ o tome da se pos-tigne savršenstvo, nego zabava kroz igru koja se treba pro-širiti na publiku. Igre komuniciranja i interakcije (Igračvorova, Igra povjerenja I. i II., Darujem ti lijepu riječ, Raz-redni ugovor, Postavljanje izloga, Izrada skulptura, Telefo-niranje, Plemenita vježba i Vezanje mreže) umanjuju poteš-koće pri komuniciranju, strahove i zapreke tako što se od-nosi jedni s drugima obnavljaju i što se o njima razmišlja,te se ne ide za ocjenjivanjem djelovanja, nego za promica-njem odnosa. Igre raspravljanja pomažu da se vjerouče-nici kroz igru (Unutarnji krug, Pobijediti i izgubiti, Dvijestolice, Izvještaj o radionici, Vruća stolica i Kuglični ležaj)suoče s određenom temom uz pomoć dokaza i tehnika do-kazivanja. Igre planiranja posebno su prikladne za pre-poznavanje ovisnosti o skupini, kao i utjecaju skupine i in-stitucije, te za doživljavanje konfliktnih svakodnevnih si-tuacija kroz igru. Igre savjetovanja (Pitanje-odgovor i Kri-žaljka) pomažu da se kroz igru nauče određene teme i dase zajednički priprave za rad u razredu, što je osobito ko-risno učenicima kojima je problem naučiti određeno gra-divo. Igre upoznavanja samoga sebe pomažu odgovo-riti na važna, a veoma osjetljiva pitanja: „Tko sam ja? Kakodoživljavam samoga sebe: svoje tijelo, osjećaje, oblik inačin svog govora i kretanja?“ Upoznati samoga sebe značipostaviti se pred zrcalo, dobro se pogledati u njemu i istin-ski sebe prihvatiti onakvim kakvi doista jesmo. Igre Natragu svojih osjećaja, Karta vlastitog tijela, Kamo idem svi-jetom i Moj grb promiču traganje za vlastitim identitetom,a budući da igre mogu izazvati različite učinke, vjerouči-telj treba biti vrlo pažljiv i odmjeren. Najvažnije je kodsvake vježbe naknadno vrednovanje. Igra pisanja (Abe-cedni popis, Parada hitova, Slagalica (puzzle), Životinjskiglasovi, Salata od pjesama i Računalna igra) pokazuju dapisanje može biti i kreativno i kako se može provesti uobliku igre.

Zvonik � 4/2012 31

Uređuje: Tim kateheta Kutak za katehete

Igra u nastavi vjeronaukaDrage katehete! Osvježeni našim radnim susretom, započnimo osnivanje timova kateheta!

Na Internetu www.nadbiskupija-split.com/katehetski/kateheze/radni_list potražite zanimljiv model vjetrenjače s natpisom DUH SVETI PUŠE I U MOM ŽIVOTU. U iščekivanju događaja Duhova,

za našu suradnju molimo blagoslov Uskrsloga Gospodina!

zkvh

.org.r

s

Čuvajte se pismoznanaca, onih kojirado idu u dugim haljinama, vole poz-drave na trgovima, prva sjedala u sina-gogama i pročelja na gozbama, proždirukuće udovičke, još pod izlikom dugih mo-litava. Stići će ih oštrija osuda!

Obogaćivati se na račun socijalnougroženih udovica, najveći je zločinprema biblijskom mjerilu pravde. A torade oni koji mole duge molitve. Moleli oni uistinu? Sam evanđeoskitekst kaže: „pod izlikom dugihmolitava“. Njihova je molitvapretvaranje. Srce zatvoreno itvrdo za najosnovnije potrebepravde, zatvoreno je i za Bogai nesposobno je uzdići seiskrenom razgovoru s Bogom.Markov nas odlomak poučavada je nemoguće iskreno mo-liti, bez iskrene pobožnosti.Ne može se uzdignuti srcemolitelja Bogu, ako nije osjet-ljivo za potrebe Božjega kra-ljevstva i njegove pravde.Kada nedostaje ta vrednota,molitva se svodi na besmisaobaš kao i molitva „licemjera“koji časte Boga samo usnamai vanjskim činima, a srce im jedaleko od Boga.

U svjetlu odlomka (Mk12,38-40), uklapa se i odlomak(Mt 6,5-6) o obraćenju srca.Boga traži samo onaj koji ga jeveć našao čineći pravdu. Na-kana iskrenog molitelja treba bitiusmjerena na dobro, na osobno zajed-ništvo s Bogom, a to su sposobni uči-niti samo oni koji imaju srce usklađenos Bogom. Gdje ti je tvoje blago, ondje ćeti biti i srce (Mt 6,21). Tako se ostva-ruje ono jedinstvo čina i nakane moli-telja koje ukazuje na konkretnostiskrene molitve uzdignute k Bogu, kaoriječ srca, a time i izričaj same istine.Ovu pouku nalazimo u Ps 24: Tko ćeuzići na goru Gospodnju? Tko će stajatina svetom mjestu njegovu? Drugim rije-čima, tko je onaj koji prekoračivši praghrama stoji u prisutnosti Gospodinovojkao istiniti klanjatelj i izražava štovanje

Gospodinu? Psalmist odgovara: Onajkoji ima nedužne ruke i čisto srce.

Potrebna je iskrena pobožnost,krepost na djelu, čistoća srca sa svimzahtjevima pravde. Molitelj koji imasrce složno s Bogom može željeti i tra-žiti s istinom i iskrenošću dobro osob-nog zajedništva s Bogom. To potvrđujeredak 6. istoga Psalma: To je naraštajonih koji traže lice Boga Jakovljeva. Tko

ima nedužne ruke i srce čisto, jest čo-vjek koji proizlazi iz naraštaja onih kojitraže lice Božje, iz naraštaja iskrenihmolitelja. Takav je čovjek sposobanshvatiti u svojoj nutrini ono što njegovreligiozni čin pokazuje na vani. On nas-pram „licemjeru“ može drugovati sBogom očitujući istinu samoga sebepred Bogom.

Naraštaj iskrenih molitelja je onaj,koji moleći u hramu ili na javnim mjes-tima mole kao da su u „skrovitosti“vlastite sobe s jednom jedinom naka-nom, da uzdižu svoju dušu k Bogu. Nji-hovo čisto srce dozvoljava im da uistinu

govore s Bogom. I kada govore s Bo-gom to čine na onome mjestu gdje imje dano susresti Boga u „skrovitosti“,intimnosti njihova vlastitog srca, gdjeje već Bog drugovao s njima, bilo da sumolili ustima ili u tihom razmatranju.

Kad molite ne blebećite kao pogani(Mt 6, 7). Moleći Boga, molitelj mu setreba moliti kao Bogu. Naprotiv, poganimole njihovo božanstvo i misle da će

biti uslišani „snagom riječi“.To nije Bog, već idealiziranaslika čovjeka koji se moliidolu. U biblijskom rječniku„pogani“ su oni koji niječu isti-nitog Boga, Boga Objave, aoslanjaju se na štovanje „sli-ke“ izmišljenog božanstva.Budući da su istinitog Boga„počovječili“, oni molitvom že-le reći Bogu da im dade stvarikoje On ne zna da su im po-trebne, ili pak, žele promije-niti Božju volju na ono što onižele. Jednom riječju, oni moleBoga, kao što se to mi redo-vito obraćamo čovjeku, ili pri-jatelju: daj mi ovo, daj mi ono.A to je doista strašno! I rezul-tat takve molitve ostaje bezučinkovitosti, jer udaljuju mo-litelja od prave istine. Tipičanprimjer poganskog načinamoljenja pruža nam prva knji-ga Kraljeva (18,25-29), tj. mo-litva Baalovih svećenika nagori Karmelu, gdje im se iro-

nično obraća sv. Ilija prorok: Vičite jošjače, jer je on jedan bog. Možda spava,ili je zauzet, ili je na putu. To je tipičanprimjer pobožnosti koja negira Božjutranscendenciju, a pouzdaje se u teh-niku čisto ljudskih riječi i gesta. Takvamolitva je lažna molitva, jer ne izražavadijaloško zajedništvo s Bogom, s Onimkoji je Svet, neizmjerno savršen i kojinema potrebe biti poučavan od onogakoji ga moli. Ne budite kao oni, ne po-ganizirajte vašu molitvu obraćajući seBogu kao da je On stvorenje vašegauma, stvoren na „sliku“ zamišljenu odvas tako nesavršenu, kao što ste i visami nesavršeni. (nastavlja se)

4/2012 � Zvonik32

DuhovnostMolitva u Evanđeljima (2)

Istinita molitva i čistoća srca (Mk 12, 38-40)

Piše: mr. o. Mato Miloš, OCD

Polazna točka svakoga povijes-nog teksta trebala bi biti nekakvoiskustvo. Izrael nema iskustvo po-topa, samo svojega grijeha i babilon-skog sužanjstva. Izabrani znaju da jenjihova zajednica nastala u povijesti:„Moj je otac bio aramejski lutalac...“(Pnz 26,5). Zato iz svoje situacije upu-ćuju na početno stanje cijelog čovje-čanstva: „Ako smo mi kažnjeni zboggrijeha tako da smo morali otići u rop-stvo, onda je čovječanstvo moralo jošveću kaznu pretrpjeti“. Veći i starijinarodi teži su grijeh učinili kroz povi-jest, te je i osveta trebala biti veća.Ovdje nam se očituje način na koji jerazmišljao teolog, tj. pisac izvještajapotopa: on ni babilonsko sužanjstvo nipotop ne promatra pod vidom povi-jesnih datosti, kao neki arheolog,nego daleko dublje. On sve promatrau odnosu Boga i čovjeka. Povijestje osobni odnos, ne neki tijek doga-đaja u kojima mali čovjek nema nikak-vu ulogu.

Vrlo je zanimljivo da se u slučajupotopa Izrael može pozivati na iskus-tvo drugih naroda. U epu Gilgameštakođer je opisana ovakva drama.Različiti tekstualni ostaci (babilonski,asirski) mogu datirati u XI.-VIII. st. pr.Kr., a izvori ovih tekstova – po znan-stvenicima – dopiru čak do 1600 god.pr. Kr. U Mezopotamiji, na različitimmjestima, u krugu 200 km pronađenisu debeli slojevi riječnih nanosa, čak20 m ispod današnjeg tla. Babilonsketradicije opisuju istinu: tijekom III.milenija lokalno stanovništvo je pre-živjelo više velikih poplava. Dimenzijeovih kataklizma ne možemo točnoodrediti. No, u očima ondašnjega čo-vjeka, izoliranog na nekom brežuljku,okolna vodena površina od 30-40 kmsigurno se činila beskrajnim, tj. „pro-gutala“ je zemlju. Te neobično velikenesreće urezale su se u pamćenjeljudi koji su ih dalje predavali sljede-ćim generacijama. To iskustvo stigloje čak do Izraelaca. Ipak, Izabraninarod je sasvim drukčije interpretiraotaj događaj. O tomu ćemo kasnije go-voriti.

Biblijski izvještaj počinje ovako:„Vidje Jahve kako je čovjekova po-kvarenost na zemlji velika i kako jesvaka pomisao u njegovoj pameti uvi-jek samo zloća“ (Post 6,8). Što to na-vodi Jahve na uništenje čovječanstva?Na početku stvaranja sedam puta sekaže da je sve dobro što je Bog stvo-rio. Sada pak je „čovjekova pokvare-nost velika“. Božje djelo je proživjelomutaciju: krenulo je drugim putem,ne onakvim kako je to Stvoritelj odre-dio. Jahve želi vratiti originalno sta-nje, zato se grijeh mora uništiti. Po-top, ogromni valovi vode peru licezemlje, i ostaje samo pravednik Noasa svojom obitelji. Taj pravednik jeizvor novoga života.

Ovaj događaj anticipira Isusovodjelo na križu. Kako? Usporedbe subezbrojne, npr. „Isus im se nije povje-ravao, jer ih je sve poznavao... sam odsebe je znao što ima u čovjeku“ (Iv2,24-25b). Božji Sin – kao Jahve – vidioje veliki grijeh u ljudskom srcu. Isusje također odlučio uništiti to smrtnozlo kao i Jahve. No, on je izabrao da-leko efikasnije sredstvo. Čovjeku nepomaže ako mu se oduzima život.Zato je Bog odlučio sebe prinijeti kaožrtvu: „Sin čovječji nije došao da musluže, nego da on služi i da dadnesvoj život kao otkup mjesto svih“ (Mt20,28). Grijeh se ne uništava brisa-njem čovječanstva, nego Božjom lju-bavlju. Nazarećanin je prihvatio onaj

križ koji je trebao uništiti čovjeka, kaoizvor grijeha. Kada je on na drvu sra-mote, Ivan ovako govori: „Jedan odvojnika kopljem probode bok paodmah poteče krv i voda“ (19,24). Nakrižu se događa potop u najdubljojrealnosti: iz Isusova boka potekli suvalovi vode i izbrisali grijehe čovje-čanstva. Ti valovi su njegova krv. Akoi povijesni potop nije obuhvatio cijeluzemlju, ovaj val krvi sigurno je utopiosav svijet u ljubav Boga. Čovjek jespašen od onoga zla u svome srcu.Onaj koji je stvorio Adama, ne dopuš-ta da on propadne. Ne traži ništa odstvorenja, Bog bezuvjetno žrtvuje zanjega svoj život. Time je sasvim oprančovjekov svijet: „Neprijatelj koji ćeposljednji biti uništen jest smrt, jersve je podložio pod njegove noge“ (1Kor 15,26-27). Otac po Sinu je takodobar da je krvlju s križa uništio i naj-veću ljudsku kaznu: smrt. Isus je pra-vednik iz kojega nastaje novi život.

Korizmeno vrijeme je služilo dati „valovi“ Otkupiteljeve krvi operu inaš život: u ispovijedi, u prakticiranjudobrih djela i odricanja. Za Uskrs,svaki je katolik trebao postati praved-nikom, Noom, još bolje drugim Kris-tom. Neka ovaj najveći blagdan po-takne i nas da s valovima ljubavi ope-remo naše brakove, obitelji, cijelodruštvo, jer ovaj svijet ne smije se uto-piti u grijehe, nego mora oživjeti naslavu Oca, Sina i Duha Svetoga.

Zvonik � 4/2012 33

Upoznajmo Bibliju

Uskrs i izvještaj potopaPiše: dr. sc. Tivadar Fehér

zkvh

.org.r

s

Svaki početak je težak. Prvi danu vrtiću rijetko prođe bez suza, prvidan na poslu je zastrašujući, prvi tre-ning je jako težak. No za sve te „prve“stisnemo zube i odradimo ih u nadida će sutra biti bolje. Zamislite slje-deću situaciju: primijetili ste da nisteu formi i odlučili ste od sutra početitrčati. Sutradan, oblačite trenerku ipatike i izlazite van. Poslije nekolikominuta ostajete bez daha i vraćate sedoma. Uskoro se ohrabrite i pokušateponovno. Ovoga puta uspijevate izdr-žati više od nekoliko minuta. Razmiš-ljate o svemu – disanju, držanju, boluu nogama, sve vam je neprirodno istrano i svaki pokret analizirate. Svakiput zastanete kad ostanete bez daha.Dani prolaze a vi ste uporni. Svakogadana uspijevate sve više i sve ste boljidok jednoga dana ne primijetite daviše ne razmišljate o svojim pokre-tima i znate unaprijed koliko ćete iz-držati. Ukratko, čitava radnja je pos-tala automatizirana.

Ukoliko vam je vježba strana, sje-tite se prvog puta kada ste pokušalivoziti automobil. Vožnja je na početkustrašna. Brojite kočnicu, kvačilo (mje-njač) i gas uvjereni da ste ih pomije-šali, pista na aerodromu vam se čini

premala za parking i auto vam se gasisvaki put kad promijenite brzinu ilistanete na kočnicu jer prebrzo puš-tate kvačilo. No, vremenom jedno-stavno prestanete o tomu razmišljati.Radnja je automatizirana, za nju nijepotrebna svijest i pažnja koju je zahti-jevala ranije.

Dakle, utvrđeno je da je svaki po-četak težak, ali što se događa kada do-đete do točke kada ste neku svojuvještinu savladali i sada želite biti jošbolji? Svatko tko je usavršavanje nekevještine uzeo zaozbiljno, reći će vamda vježba pomaže samo do određenerazine, poslije toga početno poboljša-nje u vještini staje.

Dugo je bilo uvriježeno mišlje-nje, a nažalost i dalje jest, da je po-boljšanje moguće samo do određenerazine i kada dođete do nje, to je jed-nostavno najbolje što možete uraditi.Recimo da vježbate umjetničko kliza-nje. U početku ste nesigurni i držitese za zid ringa, poslije nekog vre-mena se oslobodite i slobodno kli-žete, nakon toga se ohrabrite i napra-vite skok ili okret i konačno upadate urutinu treninga, vježbajući ono štoznate. U čemu je razlika između vas iprofesionalnih klizača? Ili, još bolje, u

čemu je razlika između prosječnognogometaša i recimo Messija?

Vjerojatno ste pomislili da je u pi-tanju talent, ali to je pogrešni odgo-vor. Razlika između prosjeka i profe-sionalaca je u tomu što prosječnisportaši upadaju u rutinu i vježbajusamo ono u čemu su najbolji, dok naj-bolji sportaši za isto vrijeme treningavježbaju korake i akcije i skokove ukojima su loši. Tjeraju sebe da sva-kodnevno doživljavaju neuspjeh ivježbaju ga kako nikako ne bi upadaliu rutinu i kako se radnja ne bi auto-matizirala, jer u trenutku kada dođedo automatizacije poboljšanje pres-taje. Ovaj način vježbe susreće se kodprofesionalca u svakom sportu, čak ikod šahista. Najbolji klizači vježbajuskokove koji im idu najteže, prosječniklizači vježbaju okrete koje su većsavladali, najbolji šahisti uzimaju naj-teže šahovske igre i analiziraju svakipokret razmišljajući kako bi oni došlido njega, prosječni šahisti samo igra-ju šah. Najbolji glazbenici vježbaju di-jelove kompozicija koje su posebnoteške, prosječni glazbenici vježbajukompozicije koje im dobro idu i znajuih napamet.

Sjetite se samo da se na svakojOlimpijadi obaraju rekordi, do te mje-re da rezultati s početka 20. stoljećadanas nisu dovoljni ni za kvalifikacijuza natjecateljski tim lokalnog sport-skog kluba. Nije u pitanju to da sesada rađaju bolji i spretniji sportašinego na početku stoljeća, već se gra-nica pomiče i kako bi je dostigli po-trebno je stalno usavršavanje i stalnoizbjegavanje one prijatne automatizi-ranosti.

Recimo da savladate vještinu sli-jepog tipkanja i prsti vam lete po tip-kovnici, sasvim sigurno je da možetei bolje. Tajna je u tomu da radite brženego što vam je prijatno, što će tre-nutačno dovesti do toga da u tipkanjugriješite, ali nakon toga analiziratezašto vam naglo povećanje brzine to-liko smeta, pređete tu barijeru i obo-rili ste ako ne svjetski, onda sasvim si-gurno, barem vlastiti rekord.

4/2012 � Zvonik34

Psihologija

Umjetnost vježbePiše: Antonija Vaci

Sedamdesetih godina prošloga stoljeća, mnoge a i menekao gimnazijalca šokirala je vijest tada objavljena u poznatomčasopisu „Start“. Naime, u tom je časopisu objavljen podatakda su dvije hladnjače pune ljudskih fetusa zaplijenjene na dr-žavnoj granici kod Horgoša. Abortirani fetusi bili su namije-njeni nekoj kozmetičkoj tvrtki u Švicarskoj. Sâm sam tu vijesti slične dostupne informacije prenosio mladima i drugima uraznim predavanjima, ističući da možda naše kreme za lice sa-drže stanice abortirane djece. Naravno, to je uvijek popraćenosa strane slušatelja s velikim gađenjem. No, nikada nisam tuistinu posebno istraživao. Nedavno sam, međutim, dobio čla-nak koji poziva: „Izbjegavajte proizvode koji sadrže staniceabortiranih fetusa!“ Prevela i uredila: Ljubica Šaran /MatrixWorld – www.matrixworld-hr.com/. Taj članak upućuje najedan drugi pod naslovom: „Biotehnološka kompanija se ne-potrebno koristi pobačenim ljudskim stanicama fetusa za tes-tiranje umjetnih aroma hrane“! /By Juba on 27/01/2012/ aovaj pak na izvor originalnog članka „Biotech company need-lessly uses aborted human fetal cells to test artificial food fla-vors. /www.naturalnews.com/.

Navedeni članci izazvali su u novije vrijeme različite de-bate o tome koliko je moralno koristiti proizvode široke po--trošnje u kojima se nalaze stanice kultivirane iz abortiranih fe-tusa. Bez obzira na različita stanovišta o abortusu, činjenica jeda postoje cijele grane industrije; prehrane, pića i medicinskihproizvoda koje rutinirano koriste tkiva abortiranih fetusa. Kaoi mnogi, i osobno smatram da bi takvo ponašanje uvelike tre-balo zabrinuti javnost. Stoga u svojoj rubrici za ovaj mjesec do-nosim dijelove spomenutih napisa. Svjestan sam da ovaj čla-nak, kao i mnogi glasovi Crkve glede moralnih problema udruštvu, neće doprinijeti značajnoj promjeni stava i ponašanjaglede toga, ipak nam je dužnost upozoravati i dizati glas gledesvakog nemorala i zla koje se čini kod nas i u svijetu. Ipak, vje-rujem da i mali koraci pojedinaca mogu dati doprinos u rješa-vanju velikih problema. Vjerujem da ništa nije maleno što jeučinjeno iz ljubavi a isto tako da sve ono što učini čovjek poje-dinac (mikrokozmos) ima odraza na čitavu ljudsku zajednicu(makrokozmos).

Fetalno tkivo – dobar „reporomaterijal“U medicinskoj je zajednici uvijek postojala velika uznemi-

renost glede korištenja fetalnog tkiva za transplantacije i stva-ranje cjepiva. Tehnologija fetalnog tkiva se razvila nevjerojat-nom brzinom u zadnja dva desetljeća, naročito na područjuliječenja različitih neuroloških i endokrinih bolesti. Pa ipak, po-stavljaju se ozbiljna etička pitanja o tome kako se dobavljaju ikoriste fetalna tkiva. Dok neki medicinski eksperti zagovarajubezgranične potencijale tehnologije fetalnih stanica, drugi suizrazili duboku zabrinutost načinom upotrabe istih i upozora-vali su na etičnu i moralnu dinamiku. Gdje možemo podvućicrtu?

Ekonomsko iskorištavanje abortusaSvjetska ekonomija se zasniva na odnosima ponude i po-

tražnje. Zbog takvog odnosa već je sada vjerojatno najvećistrah od dozvoljavanja istraživanja fetalnog tkiva i transplanta-nata od izabranih abortiranih fetusa. Dok se na sav glas objaš-njava kako abortiranih fetusa ima sasvim dovoljno – što je tra-gedija sama po sebi – drugi se brinu što ako znanstvenici ot-kriju da proizvodi s fetalnim stanicama mogu efektivno zado-voljiti široki asortiman bolesti i poremećaja. Što će se dogoditiako ne bude dovoljne količine abortiranih fetusa? Iako ovo pi-tanje nekima može izgledati preuveličano, ne smijemo zabora-viti na napredak medicinske tehnologije i moralnu posrnulostmodernog društva. Nekoliko takvih prijedloga je predstavljenoOdboru Nacionalnog zdravstvenog instituta da se u buduć-nosti zaštite bebe kako one ne bi postale motiv za bogaćenje ibrutalno iskorištavanje u ekonomske svrhe. S godišnjom za-radom od šest milijardi dolara unutar industrije iskorištavanjafetalnih tkiva, ovaj bi problem mogao i te kako postati stvar-nost, a da ne spominjemo poteškoće u zakonskom nadgledanjunabave takvih „materijala.“

S anticipacijom profitabilnosti industrija i znanost će po-većati istraživanja otkrivanja dobrobiti u liječenju bolesti s fe-talnim stanicama i tkivima, tada će se povećati pritisak za do-bavljanje „sirovina“ kako bi se zarada podijelila.

Vezano za samu nabavu fetusa, valja naglasiti da se radi osvježim i starijim fetusima. Tajming za abortus postaje ozbi-ljan predmet izučavanja medicinske znanosti naročito onimakoji ozbiljno profitiraju od starijih i razvijenih fetusa. Većinaabortusa se obavlja između šestog i jedanaestog tjedna trud-noće, no odgađanjem abortusa do 14.-16. tjedna dobiva se „ma-terijal“ koji koristi u transplantaciji pankreasa. Jednostavno re-čeno, što je stariji fetus, to je on profitabilniji!

Pojavljuje se još jedno pitanje, a to je briga prema majci.Fizički i psihički šok koji pogađa majku prigodom abortusa seznatno povećava kad se abortus čini u kasnijim stadijima dje-tetova fetalnog razvoja. Abortiranje djeteta koje ima četiri mje-seca za razliku od onog od 6 do 11 tjedana, stvara ozbiljan emo-cionalni udar na ženu nakon čega nastaju teške traume vezaneza sam abortus.

/U idućem broju: Izbjegavanje hrane, pića i cjepiva koji sadržavaju abortirane fetalne stanice/

Zvonik � 4/2012 35

Moralni kutak

Abortirani fetusi u kozmetici i hrani

Piše: mr. sc. Andrija Anišić

zkvh

.org.r

s

„Slama“ oduševila SplićaneIzložbeni prostor Gradske knjižnice Marka Maru-

lića zasjao je 2. travnja zlatnim bojama slame, materi-jala gotovo nepoznatog Splićanima, a koji ih je oduše-vio kako na slikama tako i na predmetima koji su pri-godno izloženi u povodu uskrsnih blagdana.

U ime domaćih organizatora, Gradske knjižnice MarkaMarulića i Hrvatske matice iseljenika, posjetitelje su pozdra-vile Ingrid Poljanić i Branka Bezić Filipović, upoznavšiprisutne s okolnostima koje su dovele izložbu slika od slameu Split. Na otvorenju izložbe govorile su i menadžerica kul-turnih aktivnosti Zavoda Katarina Čeliković te voditeljicaslamarske sekcije Hrvatskoga kulturno prosvjetnoga društva„Matija Gubec“ iz Tavankuta Jozefa Skenderović.

Izložbu je u 19 sati otvorila voditeljica kulturnih pro-grama splitske Gradske knjižnice Ingrid Poljanić, a otvore-nju su prisustvovali i predstavnici grada, šef službe protokolaGerard Denegri, i savjetnica gradonačelnika za društvenedjelatnosti Ðeni Vuković-Stanišić. Izložbu su zajednički or-ganizirali Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, podružnicaHrvatske matice iseljenika Split, Gradska knjižnica MarkaMarulića Split i Galerija Prve kolonije naive u tehnici slameTavankut. /zkvh.org.rs/

Treći broj Godišnjaka zaznanstvena istraživanja u tisku

Treći broj Godišnjaka za znanstvena istraživanjaZavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata pojavio se kra-jem travnja pred čitateljima.

Na 384 stranica, Godišnjak do-nosi 10 znanstvenih i stručnih rad-nji, koje za glavnu temu imaju nekiaspekt društvenog života Hrvata uVojvodini, bilo u povijesti bilo u sa-dašnjosti, te jednu radnju u kojojse prezentira dokument od značajaza aktualne prilike u ovdašnjih Hr-vata. Važno je istaknuti da se sveradnje po prvi puta objavljuju u 3.broju Godišnjaka ZKVH-a. Tek-stove u 3. broju Godišnjaka potpi-suju ukupno 24 osobe iz Vojvodine,

Hrvatske, Mađarske i Bosne i Hercegovine od kojih jedanbroj pripada skupini najeminentnijih znanstvenika koji pišuna teme vojvođanskih Hrvata (npr. Franjo Emanuel Hoško,Milana Černelić, Ladislav Heka i Robert Skenderović), jedan

značajan broj čine respektabilni autori mlađe generacije (npr.Petar Vuković, Mario Bara, Dominik Deman), a jedan broj sepo prvi puta pojavljuje svojim prilozima (npr. Marina Balažev,Ivana Andrić Penava, Ljubica Vuković Dulić i Vladan Čutura).Na taj način, čini se, dobili smo i više nego poželjnu kako au-torsku tako i dobnu reprezentaciju znanstvenika.

Održana izborna skupštinaHKC-a „Bunjevačko kolo“

Na godišnjoj skupštini Hrvatskog kulturnog cen-tra „Bunjevačko kolo“, održanoj 21. travnja u dvoraniCentra, izabrano je novo vodstvo ove udruge.

Na dnevnom redu je bilo izvješće o radu Centra za raz-doblje 2008.-2012. koje je podnio prethodni predsjednik IvanStipić, te izvješće Nadzornog odbora koje podnio predsjed-nik odbora Pajo Ðurasević.

Hrvatski kulturni centar„Bunjevačko kolo“ mora po-vratiti stare pozicije, ugled i iz-graditi novu, čvrstu i pozitivnupercepciju u javnosti, poručioje novoizabrani predsjednikove ustanove Josip Stipić. Naskupštini je izabran i noviUpravni odbor s 12 članova, tenadzorno i disciplinsko povje-renstvo. /S. M./

Preprekovo proljeće u Novom Sadu

U organizaciji HKUPD „Stanislav Preprek“ izNovog Sada, u subotu 21. travnja održana je četvrta poredu, sada već tradicijska, književno-pjesnička mani-festacija „Preprekovo proljeće“. Predstavljena je i trećazbirka pjesama „Preprekovo proljeće“, nastala kaoplod upravo ove pjesničke manifestacije.

Izvedbe zbora HKPD „Jelačić“ iz Petrovaradina bile suuvertira stihovima Stanislava Prepreka iz knjige „Pred tmi-nama“, koje je kazivao predsjednik društva Marijan Sabljak.Publici su se predstavili i autori čije su pjesme našle svojemjesto u trećoj zbirci. Jelisaveta Buljovćić, Branka Dače-vić, Manda Jakšić, Marko Kljajić, Bosiljko Kostić, Ma-rija Lovrić, Danijela Lukinović, Mila Markov Španović,Mladen Franjo Nikšić, Miroslav Cakić, Marijan Piljić iMladen Šimić čija je 91 pjesma predstavljena u zbirci. Nekiod njih kazivali su svoje pjesme dok je Ana Marija Kaluđe-rović kazivala pjesme Miroslava Cakića.

4/2012 � Zvonik36

Kultura Priredila: Katarina Čeliković

O knjizi su govorili vlč. Marko Kljajić i Marija Lovrić,članica UO Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata. /HR, M.Horvat/

Sanacija rodne kuće Bana Jelačića

Gradonačelnik Novog Sada Igor Pavličić otvorio jeu subotu 24. ožujka radove na obnovi rodne kuće banaJosipa Jelačića u Petrovaradinu.

Kuća, iako zaštićeni spomenik kulture, nalazi se u sta-nju propadanja. „S rodne kuće bana Jelačića nedavno se obru-šilo pročelje jer u nju desetljećima nije ulagano. Kuća imapuno suvlasnika a i imovinski odnosi su takvi da ni RepublikaSrbija, a ni Republika Hrvatska nemaju mehanizme kakobrzo riješiti stvar oko obnove kuće. Sada smo našli načinatako što sam naložio novosadskim inspekcijama da izađu ikonstatiraju zatečeno stanje jer su i prolaznici bili ugroženi.Gradsko vijeće donijelo je odluku i naložilo JP Poslovni pros-tor i Zavodu za zaštitu spomenika kulture da vode radove nasanaciji objekta što je naša zakonska obveza, budući da je ovospomenik kulture prve kategorije te je dio našeg zajedničkogkulturnog i povijesnog naslijeđa. To je kuća koja treba biti ituristička atrakcija, kako za hrvatske građane koji dolaze uposjet Novom Sadu, tako i za sve druge turiste. Meni je dragoda smo u dogovoru s Veleposlanstvom Republike Hrvatskekrenuli u ovaj posao i da ćemo u narednom razdoblju pratitikako napreduje obnova“, rekao je Pavličić.

Otvorenju radovanazočila je i generalnakonzulica Republike Hr-vatske u Subotici, LjerkaAlajbeg. „Nalazimo sepred povijesnim objek-tom u povijesnom tre-nutku početka obnovekuće bana Josipa Jela-čića koji je ovdje rođen.Novi Sad se može pono-siti takvim ličnostima ivjerujem da to i čini. Ovakuća godinama propada,a za nju su zainteresiranene samo institucije u No-vom Sadu, nego i hrvat-ska zajednica. Dragonam je da su gradonačel-nik Igor Pavličić i GradNovi Sad prepoznali po-trebu da se ovaj objektspasi i obnovi i zahvalju-jem im u ime RepublikeHrvatske, ali i u ime ci-jele hrvatske zajednice i

hrvatskog naroda“, rekla je konzulica. Istaknula je i nastoja-nja i pokušaje hrvatske zajednice i Hrvatskoga nacionalnogvijeća da spasu ovaj objekt kontaktirajući s raznim instituci-jama, kao i nastojanja predstavnika Republike Hrvatskeovdje, no, nažalost, to nije urodilo plodom.

/HR, M. Horvat/

Predstavljen projekt „Život i djelo Stjepana Adžića

(1730. – 1789.)“ u VajskojHKPU „Zora“ i MO DSHV-a Vajska organizirali su

u subotu, 24. ožujka, u prostorijama župnog ureda sv.Jurja u Vajskoj predstavljanje triju knjiga StjepanaAdžića objavljenih u sklopu kulturnoga, nakladničkogi znanstveno-istraživačkog projekta „Život i djelo Stje-pana Adžića (1730. – 1789.)“.

O proznim djelima, okružnicama i dopisima, te o pri-godnicama objavljenim u okviru sabranih djela ovoga vrsnogpisca, ali gotovo zaboravljenog i nepoznatog u hrvatskomkorpusu, govorili su: dipl. ing. Andrija Matić, inicijator pro-jekta, predsjednik Duhovnog hrašća, župnik i dekan Dreno-vačkog dekanata Marko Ðidara, voditeljica projekta dr. sc.Anica Bilić (Centar za znanstveni rad HAZU u Vinkovcima),te mons. Luka Marijanović, profesor u mirovini KBF-a uÐakovu. Izdanjem treće knjige zaokružena je edicija sabra-nih djela, a slijedi znanstveni skup o Stjepanu Adžiću iz Raje-vog sela, koji je gimnaziju završio u Iloku i Vukovaru, a ško-lovao se u Pečuhu, gdje je bio pitomac, svećenik, rektor, ka-nonik i vanjski vikar pečuškog biskupa za Slavoniju. Međubrojnom publikom iz Vajske i okolnih mjesta, ovom kultur-nom događaju, moderator je bio tajnik HNV-a Željko Pakle-dinac, koji je uz predsjednika „Zore“ Ivana Šimunovića biodomaćin skupa. U obraćanju publici ing. Mata Matarić jepohvalio mladu kulturnu udrugu „Zora“ kao i druge udrugekoje djeluju u ovome kraju, te dodao: „Aktivnosti Crkve, po-litike i kulture tri su kolosijeka koje nas, Hrvate u Vojvodiniobilježavaju, a koji vode do potrebnog jedinstva vjere, kulturei politike našega naroda“.

Prije nego što su gosti predstavili aktualni projekt, su-radnik „Zore“ iz Plavne, Zvonimir Pelajić podsjetio je na ve-liku prošlost grada Bača, ulogu franjevaca i franjevačkog sa-mostana u ovome kraju, te na društvene prilike u XVIII. sto-ljeću, vremenu kada je znameniti Stjepan Adžić, vjerojatno,boravio u ovome mjestu.

Na početku i završetku skupa publici se, svojim pjes-mama, obratio poznati pjesnik koji stvara na šokačkoj ikaviciJosip Dumendžić Meštar, te je na taj način uljepšao i osli-kao tijek ovog kulturnog događaja. Nakon službenog dijelagosti su ostali još neko vrijeme na domjenku, druženju i „raz-govoru ugodnom“. /Zvonimir Pelajić/

Zvonik � 4/2012 37

Kultura

zkvh

.org.r

s

Kakve pametne glavice!Što znaju najmlađi o Uskrsu? Ma sve!

Isus je otvorio vrata raja! Tako kaže MarijaMagdalena H. u vrtiću „Marija Petković“. Pro-čitajte što sve znaju te pametne glavice. Aneke druge pametnice su pokazale da znaju

odlično recitirati, čak su dobili zlatnu diplomu i sudjelovanjena republičkom natjecanju! Kako je puno pametne djece!Njima je dobri Bog dao puno talenata a oni ih pokazuju svimaoko sebe.

I svi vi možete biti pametnice, dovoljno je slušati najprijeBoga, pa onda roditelje i svoje učitelje/nastavnike. Ako stevrijedni, volite saznavati novosti o svijetu u kojem živimo, ot-vorite širom oči i uši i saznat ćete kako je lijep svijet. Dobra ipametna djeca zahvale najprije Bogu na svemu što im je dao,a potom i svojim roditeljima. A svi smo mi najprije Božjadjeca, pa njemu zahvaljujemo za naš život, za sve što imamo.

Dakle, pametne glavice, Bogu hvala – neka nam je sva-koga dana na početku dana a tako mu i zahvalimo na krajudana!

Vaša Zvončica

IVA M.: ... kada je Isus Uskrsnuo. Volim da mami po-mažem da skuplja jaja, da pravimo gnjezdo.

LUCIJA H.: Uskrs je kada je Isus uskrsnuo. Za Uskrspomažem mami da pere sudove.

ANDRIJA M. : ... to znači da je Isus živ. Za Uskrs po-mažem mami oko kuvanja.

LUCIJA V.: … kada se molimo, Isus je uskrsnuo. Stavilisu ga u grob, on je uskrsnuo i očo na nebo!

MARTINA V. T.: Uskrs je kada idemo u crkvu da se mo-limo Isusu jer je uskrsnuo.

MARIJA MAGDALENA H.: Isus je zbog nas uskrsnuoi otvorio raj!

MARIJA Š.: Uskrs je kada idemo da se molimo, Uskrsznači da je Isus bio mrtav i postao živ. Volim Uskrs jer ondakuvamo jaja i stavljamo sličice.

KRISTINA K.: Uskrs je kada je Isus uskrsnuo. Stavilisu ga na križ i on je uskrsnuo. Volim Uskrs zato što ću šaratijaja i lepiti sličice.

FILIP D.: Isus voli dobre ljude i loše, On želi da se lošipoprave. Uskrs znači da je Isus uskrsnuo. Doneli su mu križ,ubili su ga ekserima, padala je kiša...

DAVID Š.: Isus je Uskrsnuo, ubili su ga i posle tri danaje bio živ, i onda su se radovali puno njih.

IVA G.: Isus je uskrsnuo. Stavili su ga na križ, pa je umroi bio živ...

IVANA M.: Uskrs je kad je Isus uskrsnuo, zakačili su gana križ... Volim Uskrs, šaram s mamom jaja i stavljamo sličice.A u gnjezdo stavimo kupus za zeku.

TEODORA S.: Isus je uskrsnuo, prva ga je vidila Ma-rija i poklonila mu se i Marija Magdalena ga je vidila. Isus jerekao da odu zvati apostole. Volim Uskrs zato što šaramo jajai idemo u crkvu. U gnjezdo stavimo šargarepu za zeku.

TIJANA V. L.: Volim da pomažem mami da stavimo ukorpu šargarepu, travu i salatu za zeku, i da šaramo jaja.Uskrs je kad je Isus uskrsnuo, Marija ga je srela i poklonilamu se.

TEREZIJA S.: Uskrs je kada je Isus uskrsnuo. VolimUskrs zato što dobijem od zeke poklon!

PETRA M.: Isus je uskrsnuo. Razapeli su ga i počela jeda pada kiša. Stavili su ga u grob. Marija ga je srela kada jeuskrsnuo.

EMIL S.: ... kada su se pripremali za Pashu, Juda jeizdao Isusa. Zvali su vojnike. Zarobili su Isusa i doveli su gau Sudnicu. Stavili su mu bodljikavu krunu na glavu i curilamu je krv. Zakucali su ga na križ. Jedan čovjek je rekao izbavinas a drugi je rekao da Isus nije ništa kriv. Počela je da padakiša, zemljotres i Isus je rekao: „Oče što si me ostavio?“. Ondasu ga stavili u pećinu-grobnicu. U nedjelju Marija i MarijaMagdalena su sreli Isusa. Isus je bio živ! One su otišle da kažunjegovim učenicima... Šimun Petar je poverovao a druginisu...

4/2012 � Zvonik38

DjecaUredila: Katarina Čeliković

Što je Uskrs?(zapisale odgajateljice u vrtiću „Marija Petković“

u Subotici, ostavljeno izvorno, dječje)

Zvonik � 4/2012 39

Djeca

Veliki uspjeh hrvatskih recitatoraDva su recita-

tora Hrvatske čitao-nice na hrvatskomjeziku, Dona Karani Davorin Horvac-ki, osvojila zlatnu di-plomu i plasman narepubličko natjeca-nje u Valjevu, na 43.Pokrajinskoj smotrirecitatora pod nazi-vom „Pjesniče na-roda mog“, održanojod 20. do 22. travnjau Sečnju ove godine.Ovo je veliki uspjeh za učenike koji poha-đaju nastavu na hrvatskom jeziku, a koji su svojim talentom

osvojili žiri i tako zaslužili otići i na republičko natjecanje.Osim njih, na smotri su na hrvatskom jeziku nastupili

Lucija Ivanković Radaković i Filip Nimčević. Sam nastupna Pokrajinskoj smotri recitatora je već veliki uspjeh te imsvima čestitamo.

Svakoga je da-na od šezdesetak re-citatora proglašenopo 18 recitatora kojisu dobili zlatnu dip-lomu, a između njihje devetero najboljihkoji će predstavljatiVojvodinu na repub-ličkom natjecanju uValjevu, 18. i 19.svibnja ove godine.

Polivači u akcijiNa Vodeni ponedjeljak momci su krenuli u obilazak svo-

jih prijateljica, djevojčica iz razreda i kod rodbine s parfe-mima, ili običnom vodom. Običaj je lijep, ali i vrlo zanimljiv.Okitile su djevojčice svoje polivače, neke i vrlo modernim

cvjetovima, koje su izradili „Biseri Očeva milosrđa“ u crkvisv. Roka u Subotici. To je cvijeće koje ne vene – od papira, nakvačicama za rublje! I naravno, svakomu po jaje, naranča ineki slatkiš! Veselje je trajalo cijeloga dana i svi jedva čekajuiduću godinu. /Zv/

Natječaj „Moj lijepi zavičaj“ Hrvatsko nacionalno vijeće, Zavod za kulturu vojvo-

đanskih Hrvata i NIU „Hrvatska riječ“ raspisuju nagradni li-terarni i likovni natječaj za učenike osnovnih i srednjih školakoji pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku ili predmet Hr-vatski jezik s elementima nacionalne kulture, kao i za uče-nike – članove hrvatskih udruga kulture u Vojvodini na temu„Moj lijepi zavičaj“, u čast 100. obljetnice rođenja pisca AnteJakšića i 150. obljetnice rođenja pjesnika Ante Evetovića Mi-roljuba.

Literarni radovi (pjesma, proza u obliku kratke priče ilisastavka) mogu biti pisani hrvatskim standardnim jezikom,te u mjesnim hrvatskim govorima (bunjevačka i šokačkaikavica). Likovni radovi mogu biti rađeni u svim tehnikama,na formatima maksimalne veličine bloka 5.

Radovi trebaju sadržavati sljedeće podatke: ime i pre-zime učenika, razred, naziv škole i mjesta, ime i prezime uči-telja, nastavnika ili profesora (mentora).

Radove je potrebno poslati na adresu: Preradovićeva13, 24000 Subotica.

Rok za predaju radova je 20. svibnja 2012. godine.Autori najboljih radova bit će nagrađeni na završnoj sve-

čanoj akademiji za najuspješnije učenike u lipnju 2012. go-dine.

Dodatne informacije mogu se dobiti kod Anđele Hor-vat, članice IO HNV-a zadužene za obrazovanje na telefon:+381/64-6590-686 ili putem elektroničke pošte na adresuobrazovanje@hnv.org.rs

DonaLucija

Filip

Davorin

zkvh

.org.r

s

Hajdemo!Djeluje kao da se s proljećem i mi bu-

dimo iz začaranog zimskog sna. Krv seugrijala, k’o provrela! Nemir se uselio u sto-pala i ganja snagu u tijelo i maštu u logič-

nost razuma.Lako je vaditi se na vremenske prilike i njima oprav-

davati svoja raspoloženja osobito kada nam je potrebanalibi (sveta Mala Terezija je izrazito negodovala takvomnačinu razmišljanja). No, priznajmo, ono što je lijepo i pri-jatno budi i u nama samima dobra i ugodna raspoloženja.Ali što bi bio čovjek da ne pretjeruje, da se u napokonopuštajućoj atmosferi ne zaboravi, da ne previdi obveze idogovore, da ne zakomplicira svojim reflektivnim crnimbubašvabama grohote smijanja, da ne pogriješi!? Ova uro-đena simpatičnost može jednom ili dva puta poslužiti svrsispašavanja, ali ne bi trebala postati proljetni niti stalni tečajičijega života. Pozivam vas na trijeznost usred prirodneraspasanosti i ljudske opijenosti.

Uskoro će se krenuti na vožnje biciklima, u duže šet-nje do Palića, možda i na bliže ili dalje bazene, na svirke i

koncerte na otvorenom. Hajdemo, i trebamo se družiti ida nam bude lijepo! Na narednim stranicama donosimovam poveći broj najava za nadolazeće događaje koji moguobogatiti i upotpuniti naš duhovni i vjernički život: puto-vanja, sport, koncerte, radionice, itd. Ovdje se ne nalazisve što je u ponudi, ali vjerujem da će se za svakoga naćiponešto.

Ono što bi svakako bilo tužno je da na svu organizi-ranu ponudu za tvoju duhovnost odmahneš rukom ili da uvrevi svih drugih aktivnosti propustiš i zapustiš svojudušu. Neće Isus biti tužan (ma kakvi!) nego ćeš ti, vjerujmi, prije ili kasnije osjetiti prazninu. Nakon obilja prirodnihi umjetnih ponuda neutaživa žeđ u tebi nići će tugom ne-ispunjenosti i usamljenosti. Voljela bih da ovo ne shvatiškao prijetnju ili kletvu, nego, naprotiv, kao savjet prijateljakoji želi spriječiti bol.

Nisu vjernici, katolici najbolji ljudi na svijetu, ali tonastoje biti. Možda katolici nisu najbolje društvo na svi-jetu, ali svim srcem traže najbolje društvo na svijetu –Isusa. Hajdemo, dajmo sami sebi šansu ovoga proljeća!

Nevena Mlinko

P. S. Ne zaboravi na svoju dužnost i savjesno jeizvrši – iziđi na izbore.

Uskrsfest 2012.Najstariji festival duhovne glazbe na ovim prostorima – Uskrs-

fest održan je u Zagrebu na nedjelju Božanskoga milosrđa, 15. trav-nja, u organizaciji Ureda HBK za mlade i Hrvatskog katoličkog ra-dija, pod visokim pokroviteljstvom HBK.

Festival se sastojao iz dva dijela. Prvi dio se odigrao u subotu,kada su se okupili svi izvođači na molitvu. Tom je prilikom povjere-nik za pastoral mladih Varaždinske biskupije vlč. Damjan Koren upu-tio nekoliko prigodnih riječi vezanih za pjevanje i slavljenje Gospo-dina. Nakon toga je uslijedio zabavni dio programa, a to su bile ka-raoke s poznatim pjesmama prethodnih Uskrsfestova.

Drugi dio festivala bila je festivalska večer 15. travnja, u dvorani„Vatroslava Lisinskog“, koja je okupila mlade izvođače iz Zagreba,Rijeke, Varaždina, Mađareva, Ðakova, Rovinja, Kostrene, DugogSela, Županje, Požege, Josipovca, Velike Mlake, Vrpolja, Splita i Su-botice. Na samom festivalu su se čula i mnoga lokalno poznataimena. Marija Jaramazović i VIS Proroci izveli su pjesmu „Slavit ćuGospodina“ za koju je tekst napisala Mirjana Jaramazović, a čijuglazbu i aranžman potpisuje Vitkor Kesler. Josipa Dević je napisalatekst za pjesmu „Osloni se na Krista“ koju je izveo Zvonimir Kalić, aaranžman i glazbu za pjesmu uradio je Viktor Kesler.

Uskrsfest 2012. završio je himnom 7. susreta hrvatske kato-ličke mladeži pod nazivom „U svjetlosti hodimo“ u izvedbi Zbora mla-dih Sisačke biskupije. /Petar G./

Osloni se na Krista

U danima kada grijesi nižu pobjede,a moderna koplja traže iste ciljevei kada te bol baca na tla,na tla ledena,praštaj i voli kao Ljubav raspeta!

Kada te prijatelj u nevolji ostavi,kada te izdaja u samoći prigrli,samo na tren osvrni se i zastani,mjesta za vjeru u Krista ostavi!

Osloni se na Krista kad oluje nose te,osloni se na Krista kada snovi ruše se.Pusti nek’ te grle ranjene ruke,nek’ te vodi u sigurne luke.Na Krista osloni se!

Nasmij se jutru kada kiše padaju,neka sve duge u tvom srcu stanuju.Raduj se danu u kom križ te voli,pruži mu ruke, na Krista se osloni.

Osloni se na Krista kad oluje nose te,osloni se na Krista kada snovi ruše se.Pusti nek’ te grle ranjene ruke,nek’ te vodi u sigurne luke.Na Krista osloni se!

Josipa Dević

4/2012 � Zvonik40

MladiUredila: Nevena Mlinko

Od 11. do 13. travnja 40 mladih prisustvovalo jeduhovnoj obnovi u Domus Pacisu u Horgošu. Obnovuje predvodila Katarina Rablovsky, a tema je bila Ljubav– kako romantična, tako i ona ljubav u zajednici.

Kroz tri predavanja, Katarina je govorila o tri dimenziječovjekova bića: o tjelesnom, psihičkom i duhovnom. Nagla-sila je kako se nama mladima danas o ljubavi i seksualnostigovori samo kroz tjelesno i psihičko dok se duhovno zane-maruje. Temeljem svojega dugogodišnjega iskustva govorilaje o hodanju između mladića i djevojke na način kako je toBog zamislio. Najupečatljiviji dio predavanja bio je kad jeuzela smotuljak koji je predstavljao čovjeka i počela ga od-motavati, razne tkanine predstavljale su našu vanjštinu, izra-njenosti, predrasude koje ljudi imaju o nama. Kako je sve višeodmotavala i otkrivala čovjeka, ulazila u njegove dubine, čo-vjek je postajao nešto svilenkasto i nježno, a na samom kraju,kad je sve otkrila, ostala je hostija, koja predstavlja Krista usvima nama koji smo Božje slike. Među brojnim aktivnostimabile su tu i radionice na kojima je svatko mogao iskazati svojukreativnost i pokazati da je pravi Božji original, kako je Kata-rina rekla u svom predavanju, a još se i pjevalo, plesalo i igraose sport.

U radu u skupinama mladi su razgovarali o svojim sta-vovima o ljubavi, pa su se mogla čuti mnoga mišljenja o tomešto za njih predstavlja ljubav i koje mane bi im smetale kodosobe s kojom bi hodali te vrline koje cijene.

Vrhunac obnove bili su sveta misa i klanjanje. Vjernijuatmosferu s ove obnove opisat će iskustva nekih mladih čijaće svjedočenja, nadamo se, privući još više ljudi Kristu. Nakraju, želimo zahvaliti Američkoj biskupskoj konferenciji, pre-davačici Katarini Rablovsky, vlč. Andriji Anišiću koji je biotu za nas za ispovijed i u svetim misama i klanjanju, te doma-ćinima u Domusu Pacisu za odlično gostoprimstvo.

Vedrana Cvijin

Zvonik � 4/2012 41

Mladi su o duhovnoj obnovi rekli…

... Najviše me „pogodilo“ klanjanje. Bilo je jako dirljivo.Toliko mladih sa svojim molitvama je otvorilo srce Gospodinu,neki su čak i zaplakali od radosti jer su spoznali Gospodina.S obzirom na to da sam prvi put bila na duhovnoj obnovi,puna sam neopisivih dojmova i osjećam se ponovno rođe-nom. Shvatila sam da čovjek nikada nije sam, Isus je uz nasuvijek. Prelijepe su mi i zajedničke molitve, svi koji smo djecaBožja zajedno molimo Oca za sve nas… NEOPISIVO. ☺ Pre-davanja su bila doista poučna, a ljudi nasmijani i druželjubivi.Sve pohvale animatorima. /I. J. K., 19 g./

** *** **Bilo mi je extra!!! Predavanje je bilo zanimljivo i sve je

ok. Društvo je fenomenalno. Obvezno dolazim sljedeći put!/B. B. B., 16 g./

** *** **Nisam htjela doći na duhovnu obnovu, jer nisam osoba

koja voli razgovarati s ljudima. Ali po nagovoru prijatelja ipaksam došla. Svi dani su mi bili posebni, svaki trenutak je bioposeban i jedinstven. Najdivniji trenutak bio je susret s Isu-som u četvrtak navečer kada je bila sveta misa, a nakon togaklanjanje. Klanjanje je bilo predivno. Ustvari, ni ne mogu opi-sati osjećaj... /A. S., 19 g./

** *** **Na klanjanju sam se najbliže i najiskrenije povezala s

Isusom. Osjetila sam ga, bio je pored mene. I baš zato senisam stidjela pred svima otvoriti se i reći svoje molitve.Shvatila sam koliko mi znače roditelji, koliko sam vezana zanjih. Shvatila sam da trebam biti bolja i iskrenija s njima i daih poštujem, jer svaka moja gruba riječ ih zaboli, a oni nisu zato da ih vrijeđamo nego da ih volimo i poštujemo. Shvatilasam da čovjek nije potpun bez obitelji i Boga. Oni su uvijek tuza nas i zato prema njima trebamo biti najiskreniji i najpažlji-viji. /B., 18 g./

** *** **Poslije ove duhovne obnove mogu slobodno reći da mi

je Isus bliži i da mi je pomogao učvrstiti vjeru. /S. I., 17 g./

** *** **Ova duhovna obnova me doista ispunila! Sve te molit-

ve, jutarnje, misa klanjanje (koje je bilo prekrasno), predava-nje, sve je to potrebno mladima, da osjete da imaju potporui da uvijek idu putem vjere, ljubavi i nade. /G. LJ., 19 g./

** *** **Prvi put sam na duhovnoj obnovi, ovo što sam doživio u

ovakvom zajedništvu ova tri dana je ostavilo jaki dojam Isu-sove prisutnosti na mene. /N. N., 16 g./

Obnova (o) ljubavi

zkvh

.org.r

s

U stalnoj sam žurbi. Ne stignem izvršiti sve što bi tre-balo, tako je malo vremena. Imam toliko neostvarenih želja.Bojim se da čak ni one dobre planove i ciljeve neću ostvariti.Bojim se gubitka, neuspjeha. Neprestano nekamo jurim ižurim, zaboravljam na druge, zaboravljam na sebe.

I onda, kada na trenutak zastanem, kada nađem vremenaza mir, sjetim se Boga. Da, nažalost, uglavnom se samo u tak-vim trenucima sjetimo Njega. Kada osjetimo da nam trebaNjegova pomoć. Ali čak i onda, kada ne mislimo na Njega, Onzna da bez Njega ne možemo. I čeka. Čeka da Ga pozovemo,da Mu posvetimo makar djelić sekunde.

I zato sada, stani u Božju sjenu. Osjeti: zaštićen si. Oda-bran si. Povjeren ti je život u ovom trenutku. Da, baš sada.Ne sutra ili za koji dan. Ne! Upravo sada, dok čitaš ove retke.Neprocjenjivo. Znaš li zahvaliti, znaš li kolika je veličina togdara?! I zato, upravo sada stani pred Isusa. Ako si rastresen,ponavljaj Njegovo ime i vrati se opet u Njegovu blizinu. OstaviMu slobodan prostor da ti može prići i šaputati, da te dotakne,da ti izliječi rane, da ozdraviš – sve Mu pokaži, sve Mu pri-kaži. Razmišljaj kako ćeš na taj način doći do radosti, kakoćeš na kraju poći sa susreta s Njim raspjevan.

On svima pruža mogućnost da izaberu: Njegov plan ilinastavak po svom. Daje nam slobodu da biramo. Marija je pri-

stala na Plan (pogledaj: Lk 1, 26-38). Činio se čudnim, ne-predviđenim, pomalo nevjerojatnim, pa rekla bih možda i opa-snim. Ali Ona je rekla svoje FIAT. Rekla je: Evo me, evoslužbenice. Hoću. Izlažem se Tvojoj ljubavi. Vođena ljubavlju iponiznošću, Marija je pristala. Vjerojatno je osjetila silu priv-lačnosti poziva koji joj je bio upućen. I prihvaćajući Njegovplan, uspjela je ostvariti svoje planove i ciljeve. Postavlja sepitanje – pristajem li ja na Božji plan? Jesam li ga stvarnospremna prihvatiti? Ili samo trčim ostvariti samo SVOJE pla-nove? Jesam li spremna nasljedovati Majku koja je u savrše-nosti najsavršenija?

Mislim da se cijeli život možemo učiti poniznosti, ali jesteli pomišljali da najviše možemo naučiti upravo od Nje – odnaše Majke Marije? Vjerujem da većina nikada nije posebnoni razmišljala o njezinu životu, a i kada smo razmišljali nismobaš „promišljali“. Jer, kada razmišljamo, u pozadini svega subrige i planovi kojima se redovito klanjamo cijeli tjedan i nenalazimo vremena za molitvu i Boga. Opet iznova tražimo odljudi da budu Bog i naravno da to neće uroditi plodovima.

U duhu Gospina mjeseca (svibanjska pobožnost), nećuduljiti s mojim mislima, nego te potičem: PRISTANI NABOŽJI PLAN!

Marina Gabrić

Na rajska vrata svaki dan stiže nepregledni broj pi-sama. Stižu sa svih strana svijeta i na svim jezicima. Go-tovo svako pismo sadrži neku potražnju. Anđeli ih razvr-stavaju: svako pismo ima svoju naslovnicu. Po običaju, Ma-rija ih ima više nego svi ostali zajedno.

Radoznali anđeli jednoga dana otvore neko-liko pisama i ostadoše veoma razočarani, jer susva otvorena pisma sadržavala zemaljske želje:„Sveta Marijo, ozdravi me…“, „…povrati zdravljemome sinu“, „…pomozi mi naći posao“, „… po-mozi mi pronaći pravog zaručnika“, „…oslobodinas od rata i gladi“. To su čitave litanije potraž-nja na koje anđeli daju svoje primjedbe: „Je li mo-guće da ljudi na zemlji imaju samo usta, trbuh inovčanik?! Čini se da nitko nema dušu!“. KadaBlažena Djevica Marija pročita preostala pisma,dade upute anđelima kako će postupiti.

Napokon, naiđe na jedno sirotinjsko pismokoje je sa svom pozornošću čitala, jer je u njemubila jedna jednostavna molitva: „Blažena Djevice,

samo te molim za jedno: daj da iz dana u dan budem štosličnija Tvome Sinu Isusu!“. Nakon čitanja toga pisma, nalicu Blažene Djevice opazi se suza zadovoljstva. Nadodaanđelima: „Na ovo pismo ja ću odgovoriti.“

P. Righetto, Jesus Mater(Priča preuzeta sa http://bogoslovi.ofmconv.hr/)

4/2012 � Zvonik42

Mladi – naša tema

Pristaješ li na…

Gospina POŠTA

Misa mladihMisa mladih u mjesecu svibnju bit će slavljena pr-

voga petka, 4. svibnja, s početkom u 20 sati u crkvi naKelebiji. Okupimo se da svi zajedno molimo za DejvidaSiča i družimo se s Gospodinom!

Obavještavamo mlade da je organiziran prijevoz za odla-zak u crkvu Razlaza apostola na Kelebiji. Autobus polazi ispredkatedrale u 19.30 sati i košta 50 dinara.

Radujte se u Gospodinu uvijek!

Bač 2012.12. svibnja 2012.

Priprave za ovogo-dišnji susret mladih Su-botičke biskupije su u ti-jeku. Jednodnevni sus-ret bit će održan 12. 5.u Baču pod motom kojije preuzeti naziv Papineporuke upućene mladi-ma za 27. Svjetski danmladih 2012. i glasi:Radujte se u Gospodinuuvijek! (Fil 4,4).

Uz tumačenje Papinih misli koje ćemo ove godine slu-šati od prefekta subotičkog sjemeništa, vlč. Dragana Mu-harema, biti će upriličeni radovi po skupinama i radionice,ručak, bogat sportski i kulturni program. Možeš se prijavitido 1. svibnja kontakt osobama u svojim župama. (Subotica iokolica: Uskrsnuće Isusovo 063-18-26-997; Sv. Terezije Avil-ske 069-15-05-995; Presveto Trojstvo 061-30-96-808; MarijaMajka Crkve 063-70-82-280; Josip Radnik 064-49-97-685; Sv.

Juraj 064-21-75-741; Presveto Srce Isusovo 064-39-00-160; Uz-nesenje Blažene Djevice Marije 065-42-88-105; Sv. MarkoEvanđelist 064-30-25-275; Sv. Rok 064-33-81-048). Cijena or-ganiziranog odlaska je 200 dinara. Prijavi se što prije, povedisvoje prijatelje i ne zaboravi poslati svoje radove na natječaj!Dođi da zajedno naučimo i iskusimo kako je to radovati se uGospodinu!

Za sva pitanja, možete se informirati na stranici mladihSubotičke biskupije na Facebook-u i na broj 0643381048.

Veliki broj slušatelja okupio se u Katoličkom kruguna ovomjesečnoj subotičkoj Tribini za mlade koja jeodržana u nedjelju, 22. travnja, na kojoj su mladi Fo-kolari iz raznih dijelova Srbije predstavili nadolazeći X.međunarodni Genfest pod sloganom „Let’s bridge“(Gradeći mostove) koji će biti održan od 31. 8. do 2. 9.u Budimpešti.

Genfest je prvi put održan 1973. i svaki put je privukaodesetine tisuća mladih, ne računajući one mlade koji su prekomedija pratili ovaj događaj. Mladi najrazličitijih naroda, vjerai kultura naći će se u prijestolnici Mađarske. Zajednički ciljovoga susreta kao i drugih, brojnih aktivnosti Pokreta Foko-lara je izgradnja jedinstvenog i solidarnijeg svijeta, što je ujed-no odskočna daska i odraz svakodnevnog truda i društvenihaktivnosti mladih vjernika. Program će biti održan u Budim-peštanskoj sportskoj areni, ali i na drugim mjestima glavnogagrada.

Subotičani su na tribini imali priliku vidjeti promotivnispot Genfesta i na taj način osjetiti barem dio atmosfere kojaih tamo očekuje. Za mlade iz Srbije organiziran je zajedničkiodlazak na ovaj događaj i prijave su u tijeku na brojeve:011/305-92-08 i 011/323-12-77.

Također, više informacija možete dobiti i putem e-maila:yuw.serbia@gmail.com, a više o samom Genfestu saznajte nasiteu: www.genfest.org.

Youcat → Katekizam katoličke crkve za mlade! Od prvenedjelje Adventa skupina mladih na valovima Radio Marijeredovito prelistava, čita i analizira kroz prizmu suvremenihdogađanja i osobnih iskustava u kojima se svaka mlada osobamože pronaći. Nije kasno da se priključiš i postaneš čitalačkidio svjetski najaktualnijeg štiva. [Subotom u 10 sati, reprizasrijedom u 22 sata, www.radiomarija.rs]

Najnovije u prodaji: Youcat→ Molitvenik za mlade!

Zvonik � 4/2012 43

Mladi Usu s re t

U svjetlosti hodimo…SHKM 2012.5. i 6. svibnja 2012.,SisakHrabro krenimou svjetlosti hodimo!Na tom putu Bog namsnagu dajeotvara nam stazeza nove korake.

Dragi mladi, u Sisak krećemo 5. svibnja u 6 sati izjut-ra, polazak je ispred subotičke katedrale. Subotička bisku-pija opravdat će izostanak iz škole prijavljenima s obziromna to da je ta subota radna. Informacije za one koji nisumogli prisustvovati katehezi mogu se naći na stranici mla-dih Subotičke biskupije na Facebook-u, a možete se infor-mirati i na broj: 0643381048.

Pos l j edn jebrojke govore dase Youcat prodaou više od 1.7 mili-juna primjerakadiljem svijeta isada se nalazi na

prvom mjestu najpro-davanijih katoličkihknjiga u svijetu, pre-ma riječima njemač-kog izdavača Bernar-da Meusera

(Catholic NewsAgency, CNA).

zkvh

.org.r

s

Biti Radnik...Dragi čitatelji! Pred nama je još jedan – ako Bog da – lijepi svibanj, u koji

ulazimo Praznikom rada. Za svečane povorke tim povodom sve je manje inte-resenata. Godine degradiranja rada, pa i radništva, uzele su maha: koliko smosamo puta u životu čuli „Daj samo nađi vezu za dobar posao u nekoj državnojfirmi, pa nikad nećeš morati raditi i mučit se...“! Mnogi su, i ne htijući – prezreliradništvo: „Nemoj, kćeri, hodat s njim, on će ti biti tek radnik... Bolje gledaj stu-dente – oni će biti liječnici, odvjetnici...“. Kada bismo bili potpuno iskreni, nitko ne bi želio da u tvornici radi niti on sam, nitinjegova djeca. Previše je to povezano sa slabijim obrazovanjem, niskim plaćama, trosmjenskim radom, zaprljanim rukama,pa sve do predrasuda o nezainteresiranosti za kulturu, znanost, umjetnost, duhovnost. Naravno, sve te razlike „radnika“ i„ostalih“ nisu svugdje u svijetu tako velike. Kao radničko dijete, neka ponosna i prkosna ljubav me veže uz radničku klasu,koja u 21. stoljeću, koje proizvodi posebnu hranu za sterilizirane mačke, živi bjednije nego ikada i gladuje! Gladuje zbogštrajka glađu na koji je prisiljena ili zbog plaće od koje se može (kad platiš dažbine državi, što radnici nagonski prvo rade)samo gladovati ili zbog otkaza. Gladna je i priznanja i poštivanja svog poštenog i vrijednog rada... Ponosna sam što sam i su-pruga radnika, a najponosnija – što sam vjernica najvećem Radniku, i samom radničkom sinu. Isus je bio Radnik, ne profe-sor i ne dipl. ing., nego – radnik... Čovjek koji ga je odgojio, njegov zemaljski otac, bio je Radnik. Ne trgovac i ne umjetnik,već radnik. To nije slučajno... Josip Radnik i Isus Radnik – odjednom, iz sve bijede, radništvo uzdižu k sebi. Rane na žuljavimrukama posvećuju. Umor i teškoće blagoslivljaju... Rade i dalje! Sretan Praznik! (lvh)

Današnji školski sustavi u svojim standardima sve ranijetraže usvajanje i određena matematička, jezična, informatičkai znanja stranih jezika, ocjenjujući pri tome i stupanj samo-stalnosti u svemu tomu. S time se mi kao roditelji možemoslagati ili ne, ali, ukoliko želimo školski uspjeh svojedjece, moramo se pobrinuti za što bolje ocjene, štočesto traži puno rada i kod sve više djece dodatne sa-tove iz različitih oblasti. Dodamo li tomu jedan sport,jedan strani jezik, glazbenu ili plesnu školu, župnukatehezu, neki hobi, možemo se pitati – koliko našadjeca zapravo imaju obveza, a koliko slobodnog vre-mena za igru, druženje ili odmor? Gdje je granica ubroju aktivnosti naše djece i kako se odnositi prematome, odgovaraju poznati stručnjaci John i LindaFriel:

Upitajte se je li vaše dijete uravnoteženo.Sposobnost i samopoštovanje proizlaze iz borbe i napora, aline iz tetošenja i razmaženosti. Ako su vaša djeca u vrtlogu ak-tivnosti od jutra do kasno navečer, pokušajte primijeniti jed-nostavno pravilo: ukoliko vaše dijete uspijeva dobivati odličneocjene, ide na tri aktivnosti, ne razbolijeva se često (ovo uklju-čuje emocionalna oboljenja kao što je depresija, ovisnost iupadanje u destruktivne ve-ze), ima vremena za druš-tveni život i za obitelj – tadase vaše dijete vjerojatno sa-svim dobro snalazi. S drugestrane, ako je dijete stalnobolesno, nema društvenogživota, ni društvene snalaž-ljivosti, nema vremena dabude s ostatkom obitelji,emocionalno je otupjelo iliprigušeno – ako je kod va-šeg djeteta prisutno bilo štood navedenog, onda je nesumnjivo vrijeme za promjenu.

Preispitajte vlastite vrijednosti. Djeci je korisno vi-djeti odrasle kako se bore za ono što im je važno, kako troše

vrijeme i energiju. Kada je riječ o vrijednostima, djeci je vrlojasno što je nama važno, govorili mi to ili ne. Oni to uče krozživot kakav živimo.

Najprije promijenite sebe. Jedini djelotvorni način mi-jenjanja bilo čijeg života jetaj da promijenimo sebe.Ne možemo natjerati dru--ge da se promijene. Za dje-cu je smisleno ono što videoko sebe. Što god vi radili,radit će i oni, što god vi vje-rovali, vjerovat će i oni, štogod je za vas vrijedno, bitće vrijedno i za njih.

Raspravite s djetetommogućnost da smanji koli-

činu aktivnosti, ako to ne uspije, intervenirajte.Budite ustrajni, i više nego ustrajni. Kada dođe do

toga da su vam djeca prezauzeta do krajnjih granica iiscrpljena, morate priznati problem, a onda biti ustrajni.

Život i sreća sastoje se od mnogo čega drugog osimodličnih ocjena u školi i upisa na cijenjeni fakultet. To nam je

svima jasno, premda suvremeni način života agresivnopropagira sasvim suprotne stavove. Dobar roditelj ćepratiti društvene trendove i školske zahtjeve, ali i željei sposobnosti svoje djece, vodeći računa i o djetetovomzdravlju, odmoru i vremenu za sretan i pravilan rast irazvoj, koji uključuje i druženje s prijateljima i vrijemeza običnu, najobičniju – igru. Naravno, treba obratitipažnju i provjeriti istinitost prve riječi u nazivu ove po-greške – namećete li djeci aktivnosti ili ona sami istin-ski to žele? Nametnuta aktivnost je djetetu pretjeranteret, koji ona, ako sama ne vide smisao, mogu zaistadoživljavati kao to da ih roditelji ne vole ili barem uopćene poštuju njihovu osobnost. Također, važno je otkriti

bave li se djeca nečim zato što to vole ili samo žele zadovoljitinašu ambiciju i zbog toga dobiti našu pohvalu, dar ili tekgestu ljubavi. (vlh)

4/2012 � Zvonik44

Obitelj Uređuje: obitelj Huska

7 najvećih pogrešaka u odgoju djece3. pogreška: Namećete djetetu previše aktivnosti

za životDjeca s Downovim sindromom

Priče o ovoj djeci su rijetko kad bileohrabrujuće i optimistične, većinom zato jerti ljudi baš i nemaju svijetlu budućnost. Uzi-majući u obzir 80%-tnu stopu pobačaja za djecukojima je otkriven Downov sindrom intraute-rino, čini se da suvremeni svijet vjeruje kakose istoimena bolest može iskorijeniti kao što jeučinjeno s ospicama i bubonskom kugom.Marš za život u Francuskoj je skrenuo pozornost na tešku si-tuaciju u kojoj se nalaze nerođena djeca s Downovim sindro-mom u toj zemlji, gdje je sada stopa pobačaja u toj skupini96%. Unatoč mnogim nastojanjima nekih struja suvremenogdoba da ljude s Downovim sindromom isključe iz društvenogi javnog života, postoje velike životne priče o uspjehu, kojepomažu manjini s Downovim sindromom (trisomija 21) da seosjećaju vrijednima i željenima.

Ryan Langston je šestogodišnjak koji sudjeluje u različi-tim reklamnim kampanjama. Izgled njegovog lica, bademas-te plave oči i maleni nos uz plavu kosu, karakteristični su zaosobe s Downovim sindromom. U reklamama za Target i sla-vni Nordstroms, Ryan pozira i smiješi se zajedno s ostalomdjecom. Njegovi roditelji, Amanda i Jim Langston iz New Jer-seya, navode da je Ryan model od svoje treće godine. Onuživa na snimanjima i jako dobro pozira. Oni priznaju da jeRyan zbližio obitelj i pomogao da svi daju najbolje od sebe.Priznaju zaslugu Ryanova brata blizanca Iana za njegovu us-pješnu karijeru. Rođen s ozbiljnom srčanom greškom, Ryanje, kao skoro polovica djece s Downovim sindromom, bio naoperaciji srca s tri mjeseca života. Ova moguća srčana greškase često navodi kao opravdanje za pobačaj nerođene djece sDownovim sindromom. Bez obzira na to, Amanda i Jim nisuse odlučili na prekid trudnoće i – zvijezda je rođena. Njegovamajka je istaknula ono što malo ljudi shvaća o djeci s trisomi-jom 21: Dok su mnogima na pameti samo intelektualne pote-škoće i srčane greške, Amanda Langston svjedoči da je Ryan‘prekrasno malo svjetlo i ja mislim da ljudi to i primjećuju‘.Najzanimljivije od svega, u vezi s oglasima Targeta i Nord-stroma, je da Ryan sudjeluje u njima bez ikakvih posebnih pri-vilegija s obzirom na svoju bolest. On nije model za ‘osobe sinvaliditetom‘ ili ‘uniforme za Downov sindrom‘, on je jedno-stavno – dijete. I to je najvažnija poruka od svega: Osobe sDownovim sindromom su također ljudi. U reklamama Tar-geta i Nordstroma djeca s Downovim sindromom sudjelujuod 1990-ih, a tvrtka Pampers je prošli mjesec objavila televi-

zijski spot za svoju kampanju ‘Svakabeba je čudo’ u kojem su modeli mnogebebe, uključujući i jednu s trisomijom 21.

Jedan od najvećih izazova za rodi-telje djece s Downovim sindromom je daodaberu najbolje moguće obrazovanje zasvoje dijete. Izabrali oni posebne školeprilagođene potrebama svoje djece ili ihposlali u redovni sustav obrazovanja svršnjacima s ciljem razvitka kvalitetnijihdruštvenih odnosa, na roditeljima jeteška odluka. Mnogi se odluče za do-datnu pomoć koja ne uključuje radnikeobrazovnih institucija kako bi svojojdjeci učinili učenje zanimljivim i lakšim.

Toy-R-Us, jedan od najvećihdistributera igračaka nasvijetu, ima poseban kata-log igračaka namijenjendjeci s posebnim potre-bama, kojem je cilj pomoćiroditeljima, prijateljima isvima koji kupuju poklonekako bi odabrali prikladandar za dijete s posebnim po-trebama.

(prema: bitno.net)

Slovenci na referendumu glasovali protiv prava da se homoseksualcima

omogući usvajanje djeceU Sloveniji od 2005. godine važi zakon prema kojemu ho-

moseksualne osobe mogu registrirati svoje partnerstvo na op-ćini, ali ne stječu pravo nasljeđivanja i ostala obiteljska prava,a ne mogu niti sklapati brak kako je to dopušteno u nekimzemljama.

Prošle godine je u slovenskom parlamentu prihvaćenzakon kojim je definicija obitelji proširena na istospolne za-jednice, ali ga je naknadno osporila udruga Građanska inici-jativa za obitelj i prava djece, koja je prikupila 42.000 potpisaza održavanje referenduma. Slovenci su odbacili ovaj zakonpo kojemu bi u istospolnim zajednicama partneri mogli usva-jati djecu svojih partnera rođenu iz njihovih ranijih hetero-seksualnih veza referendumom, a parlament sljedećih godinudana ne smije odlučivati o zakonskom prijedlogu s istom pro-blematikom, dok će se na obiteljske odnose primjenjivati stariobiteljski zakon. Mogućnosti da istospolni usvajaju djecu naj-više su se u kampanji pred referendum usprotivile vjerske za-jednice, uključujući Katoličku crkvu, dok su zagovornici tvr-dili da on samo ozakonjuje promjene koje su se u društvu većdogodile, te slijedi europsku modernizaciju obiteljskog prava.Protivnici ovog zakona drže da bi se njegovim uvođenjem ot-vorio put ka priznavanju zamjenskog majčinstva, umjetneoplodnje žena u istospolnim zajednicama te uvođenje homo-seksualne edukacije u škole.

(prema: Laudato/Bitno.net)

„Primjetio sam da su svi koji zagovaraju pobačaj, već ro-đeni.“ (Ronald Reagan)

Zvonik � 4/2012 45

Obitelj / Za životmale mudrostiUzmi si...Uzmi si vremena da radiš, to je cijena uspjeha.Uzmi si vremena da razmišljaš, to je izvor snage.Uzmi si vremena da se igraš, to je tajna vječne mladosti. Uzmi si vremena da čitaš, to je temelj mudrosti.Uzmi si vremena da budeš ljubazan, to je put ka sreći. Uzmi si vremena da sanjaš, to će te dovesti u putanju zvijezda.Uzmi si vremena da ljubiš i budeš ljubljen, to je povlastica bogova. Uzmi si vremena da se osvrneš oko sebe, dan je prekratak da budeš sebičan.Uzmi si vremena da se smiješ, to je glazba duše.

(Stara irska molitva)

zkvh

.org.r

s

Župnik Ernő Körmöczy(1919.-1923.)

O mjestu rođenja, o njegovu stu-diju, u meni raspoloživim knjigamanisam ništa našao. Vjerojatno je zasvećenika zaređen 1901. godine. Od1901. do 1903. godine ga nalazimo napopisu čonopljanskih kapelana. Go-dine 1904. je bio kateheta u subotič-kim osnovnim školama. Bio je 1910.godine župni vikar u Bezdanu. Od1905. do 1909. godine je bio župnivikar u Kunbaji. Od 1911. do 1915. jebio somborski župni vikar, a od 1919.do 1923. somborski župnik. Posljed-nje godine svoga života obnašao jedužnost vijećnika u Savjetu za vigi-lanciju. (Ovi se podaci o župniku Kör-möczyju nalaze u knjizi Andora Laka-tosa, tiskanoj 2002. godine u Kalačipod naslovom A Kalocsa-Bácsi Főegy-házmegye Történeti Sematizmusa1777-1923). János Muhi, na 241. stra-nici svoje knjige Zombor Története iz1944. godine, piše da je župnik Kör-möczy župom upravljao od 1915. do1925. godine. Poznato je, da je u nje-govo vrijeme započela gradnja som-borske nove kalvarije – današnježupne crkve Svetoga križa. Od mojepokojne bake sam slušao, kako je okote gradnje bilo puno poteškoća, zbogkojih se župnik Körmöczy teško raz-bolio, pa je godinu dana nakon dovr-šetka kalvarije i umro. Župnik Kör-möczy je sahranjen u kripti novosa-građene crkve.

Župnik AntunSkenderović (1927.-1959.)

O vremenu njegova župnikova-nja János Muhi u spomenutoj knjizi(str. 241) piše da je župnik Skende-rović župom upravljao od 1937. go-dine, dok u knjizi Schematismus pri-mus dioecesis suboticanae ad annumDomini 1968. na 144. stranici stoji da

je u Somboru župnikovao od 1927. do1959. To znači da je somborski žup-nik bio 32 godine. Župnik Skendero-vić je rođen u Tavankutu, a kršten uKunbaji 24. svibnja 1891. godine. Od1909. do 1913. godine je studirao bo-goslovlje u Kalači, gdje je 15. rujnaiste godine zaređen za svećenika.Župnim vikarom je bio u Santovu do1915. godine, pa u Somboru do 1917.Od 1917. do 1918. je bio vojni kape-lan. Vrativši se s ratišta do 1922. go-dine je obnašao dužnost katehete usubotičkoj gimnaziji. Par mjeseci jebio župni vikar u subotičkoj katedral-noj župi. Od 1923. do 1927. godine jeobavljao dužnost kancelara uredaBačke apostolske administrature. Bioje član različitih biskupijskih usta-nova, a 1925. godine je odlikovan nas-lovom papinskog komornika. Godinudana kasnije je imenovan prosinodal-nim sucem u Zbornom sudištu Bačkeapostolske administrature.

Posljednji izabrani somborski župnik

Gradske vlasti u Somboru obna-šale su patronatsku čast nad tada je-dinom katoličkom župom u Somboru.Somborski gradski oci su imali pri-liku birati između dvojice kandidataza župničku službu. Jedan je kandidatbio Somborac Franjo Švraka, a drugiAntun Skenderović. Franjo Švraka jerođen u Somboru 1885. godine, zasvećenika je zaređen 1910. godine, aumro je kao umirovljeni novosadskižupnik u Somboru 1968. Bio je odli-kovan naslovom opata. Vrlo lijepo jepjevao, i volio je društveni život. I kaoumirovljeni svećenik često se susre-tao sa svojim prijateljima svećeni-cima. Somborski župnik Ivan Jurigaje u tamošnju župnu kuću primioopata Franju Švraku nakon njegovaumirovljenja. U to je vrijeme već biogotovo potpuno slijep. Časni staracnije mogao moliti svećenički časoslov,pa je svaki dan molio po tri krunice.Starac je naizust znao svetu misu oBlaženoj Djevici Mariji i jednu za po-

kojne. Kako je stario, uz njega je zavrijeme svete mise morao biti starijiministrant ili tko od kapelana, da nebi ispustio koji dio svete mise. I u svo-joj dubokoj starosti župnik Švraka sesusretao sa svojim društvom iz gim-nazijskih dana. Kad je trebalo odlučitiizmeđu svoga zemljaka i nešto mla-đeg Antuna Skenderovića, odluka jepala na stranu Skenderovića. Moždasu ga Somborci zavoljeli kao vjero-učitelja i kao kapelana u svomegradu, pa su ga zato izabrali za žup-nika. To je posljednji župnik, koga jena prijedlog nadbiskupa odnosno bis-kupa birala somborska gradskauprava. Antun Skenderović je postaosomborskim župnikom po imenova-nju biskupa Lajče Budanovića 27. lip-nja 1927. godine. Na toj je dužnostiostao do 1. kolovoza 1959. kad je umi-rovljen zbog bolesti grla. (To su po-daci iz prvog šematizma Subotičkebiskupije Schematismus primus dioe-cesis suboticanae ad annum Domini1968. na 144. stranici). Župnik Sken-derović je vrlo lijepo govorio sva tri je-zika kojim su somborski katolici go-vorili: hrvatski, mađarski i njemački.Bio je vrlo vješt i u latinskom jeziku.To su, uostalom bile značajke ka-lačko-bačkih svećenika hrvatskogajezika.

Župnik Skenderović je poslijeumirovljenja neko vrijeme stanovao udanašnjem župnom domu katedralnežupe u Subotici. Čim je u Subotici do-vršen svećenički dom Josefinum,tamo se preselio, gdje je i umro. Kaoumirovljenik je živio još 16 godina.Kad je umro bio je senior – najstarijisvećenik u Subotičkoj biskupiji. Bilesu mu 84 godine, a svećenik je bio 62godine. Sahranjen je u svećeničkugrobnicu na subotičkom Bajskomgroblju svetoga Petra i Pavla.

Meni je župnik Skenderović po-nosno pripovijedao kako je kao vojnikapelan na ratištu ispovijedao blaže-noga Karla Habsburga (*17. kolovoza1887. + 1. travnja 1922.). (Papa IvanPavao II. je toga posljednjeg austrij-skog cara i hrvatskog kralja 2004.proglasio blaženim).

4/2012 � Zvonik46

Povijesni kutak

Somborski župnici

Ni sam ne znam kako bih započeoodgovor na ovo teško pitanje. Teško mi jeprvenstveno jer sam upravo prije neko-liko dana i sam kao svećenik, ali najprijekao čovjek, bio potresen tragičnim doga-đajem koji je potresao naše mjesto i našužupnu zajednicu. Mladić od 23 godinedigao je na sebe ruku i na takav načinželio riješiti svoje probleme. Ostalo je ve-liko – zašto? Dan njegova sprovoda bio jeza mene jedan od težih u mojoj svećenič-koj službi i puno sam razmišljao što bihrekao na sprovodu, kako utješio i, napose,kako dao nadu prisutnima da se i ovajmladi život zajedničkim snagama možespasiti.

Da bismo se pozabavili ovom pro-blematikom ili pošašću koja sve višemaha uzima i među mlađim ljudima, po-služit ću se i Katekizmom KatoličkeCrkve (u daljnjem tekst KKC) koji o sui-cidu govori od broja 2280 do 2283. Ondjejasno stoji da je svatko odgovoran predBogom za svoj život kojeg mu je Bog da-rovao... Upravitelji smo a ne vlasnici ži-vota. Njime (životom) ne raspolažemo(usp KKC 2280). Nadalje kaže: „Samou-bojstvo protuslovi naravnom čovjekovunagnuću da čuva i trajno održi svoj život...protivi se ljubavi živoga Boga“ (usp KKC2281). Ozbiljni psihički poremećaji, tjes-koba ili težak strah od iskušenja, trpljenjaili mučenja mogu ublažiti samoubojičinuodgovornost (usp KKC 2282). Na krajugovora o samoubojstvu KKC u broju 2283kaže: „Ne treba očajavati glede vječnogaspasa osoba koje su same sebe usmrtile.Bog im može, putovima koji su samonjemu znani, pružiti priliku spasonosnogkajanja. Crkva moli za one koji su si odu-zeli život.“

Za Crkvu suicid nije „najteži grijeh“.Naime, suicid bi to zaista bio kad bi čo-vjek svjesno odbijao ili oduzimao si naj-veći dar koji mu je Bog dao – život. Crkvadanas, zahvaljujući otkrićima medicine,zna da ljudi koji su počinili suicid nisu to

mogli učiniti pri zdravoj ljudskoj svijesti,pa ih ni ne osuđuje. Crkva nikada nije niza jednu ljudsku osobu ustvrdila da je upaklu. Takav sud doista pripada samoBogu. Stoga je na nama ne suditi negopraštati i moliti.

Kada sam na Facebook-u na zidusvog profila objavio vijest da je naš župlja-nin učinio suicid i da za njega treba mo-liti, među nekoliko dirljivih komentarakoji su bili reakcija na objavljenu vijest,urezao mi se jedan koji mi se, iskreno,nije baš ni svidio. Komentar je glasio„Gdje je tada bio Bog?“ (misleći, pretpos-tavljam, kada je mladić dizao ruku nasebe). Često krivimo Boga za sve što namse u životu događa. A puno puta zaborav-ljamo da nam je Bog dao slobodu i da se utoj slobodi opredjeljujemo za dobro ili zlo.I da smo samo mi odgovorni za svoju si-tuaciju. S druge strane, Bog je uvijek tu istrpljivo nas čeka i nudi pomoć, a hoćemoli prihvatiti pomoć ili ne na nama je odlu-čiti.

Poznat mi je slučaj jedne osobe kojaje doživjela da joj se kolega s posla obratioi rekao da će učiniti suicid. Ona mu nijevjerovala, jer je mislila da oni koji to želeučiniti isto i ne govore. Već ujutro idućegdana njezin kolega izvršio je suicid. Kas-nije je shvatila da je „vjerojatno tražio nje-zinu pomoć“. Ista ta osoba svjedoči kakoje drugog kolegu koji joj je navijestio mo-gućnost suicida shvatila mnogo ozbiljnije.Skuhala mu je kavu i govorila sve i svaštadok se nije nasmijao i rekao da shvaća danije njemu najteže u životu. Uglavnom,kaže ona, sad kad mu je teško dolazi i pitamože li kava i razgovor. Naravno: može.To joj je pouka iz prethodnog slučaja. Vje-rujem da i njezin primjer može biti poukanama kada se nađemo u sličnim situaci-jama.

Pregledavajući stranice interneta natemu suicida našao sam nekoliko mitovaili zabluda a tiču se suicida.

MIT 1. Ljudi koji govore o samou-bojstvu neće ga nikada počiniti. Prijetnjesamoubojstvom treba UVIJEK shva-titi najozbiljnije, kao da će osoba zai-sta to i učiniti. Ako time želi privućipažnju to znači da joj je pažnja zaistapotrebna.

MIT 2. Kada mlada osoba izvrši sa-moubojstvo to je obično plod impulzivnogponašanja. Za većinu mladih osoba ko-je su pokušale ili izvršile samouboj-stvo utvrđeno je kako su duže vrijemerazmišljale o tome.

MIT 3. Razgovor o samoubojstvu jeopasan i potiče na njegovo izvršenje. Raz-govor o samoubojstvu samo će potaknutiosobu da samoubojstvo i počini. Potpunosuprotno. Ne razgovarati o samouboj-

stvu znači odustati od pokušaja da seono spriječi. Razgovor o toj temi značibrigu za probleme određenog poje-dinca.

MIT 4. Ljudi koji imaju suicidalnenamjere snažni su u nakani da umru. Oso-be koje su počinile samoubojstvo su že-ljele umrijeti. Ako je osoba odlučila poči-niti samoubojstvo nemoguće ju je u tomespriječiti. Većina osoba koje su počini-le samoubojstvo je htjela da bol pres-tane – a to je nešto posve drugačijeod toga da život prestane.

MIT 5. Svako samoubojstvo se mo-že spriječiti. Bez obzira što pokušamo po-moći, ponekad ne postoji način da se sa-moubojstvo spriječi. To je rijetko, ali do-gađa se. Većina suicidalnih osoba jeneodlučna hoće li nastaviti živjeti iline (što prevenciju čini mogućom).

MIT 6. Samoubojstvo dolazi bezupozorenja, događa se bez najave. Većinaosoba koje počine samoubojstvo dajemnoge znakove upozorenja prije negošto se ubije. Suicidalne osobe običnodaju mnogo znakova o svojim namje-rama.

MIT 7. Većina ljudi koji razmišljajuo samoubojstvu su mentalno bolesni. Onošto je zajedničko osobama koje su poku-šale počiniti ili su počinile samoubojstvoje to da su vrlo nesretne. Iako su suici-dalne osobe duboko nesretne, nisunužno i psihički bolesne.

MIT 8. Neuspjeli pokušaj samou-bojstva ne treba uzimati za ozbiljno. Če-tiri od pet osoba pokušalo je samou-bojstvo bar jednom prije toga. Neus-pjeli pokušaj samoubojstva trebauzeti vrlo ozbiljno i takvoj osobi trebapružiti pomoć.

MIT 9. Kada se osoba počne osje-ćati bolje nakon što je željela ili što je po-kušala počiniti samoubojstvo, rizik od slje-dećih pokušaja je prošao. Većina sa-moubojstava se dogodi upravo ondakada osoba ima dovoljno snage damože, ono o čemu je razmišljala, pro-vesti u djelo.

MIT 10. Vjerovanje da je samouboj-stvo uobičajenije među bogatima ili međusiromašnima. Samoubojstvo je zastup-ljeno proporcionalno, unutar svih ra-zina i skupina zajednice.

MIT 11. Samoubojstvo je genetičkiodređeno i nasljedno. Osobe koje jednompostanu suicidalne bit će takve cijeli život.Pojedinci koji razmišljaju o samou-bojstvu uglavnom su suicidalni jedanodređeni period života.

(usp. http://www.suicidi.info/mitovi.asp)

Zvonik � 4/2012 47

Vjernici pitaju

Što Crkva kaže o samoubojstvu?Odgovara: vlč. Željko Šipek

Poštovani, obraćam vam se s pi-tanjem na koje je, vjerujem, teško datipotpun i zadovoljavajući odgovor.Ovih dana potresla me je vijest o smrtimladog čovjeka koji je oduzeo sebiživot. Nikada neću shvatiti zašto,kako, zbog čega… Kao vjernica, pitamse kako se postaviti prema ovoj situa-ciji? Sigurna sam da to nije Božja voljaniti njegov plan. Ponekad možda po-sustanem pa se pitam – zašto to Bognije spriječio… Koji odgovor vjeremogu očekivati?

Zabrinuta vjernica

zkvh

.org.r

s

Proljeće je ovih danaraskošno ukrasilo naše par-kove, drvorede i vrtove.Glasovi razigrane djece, pokoji zagrljeni, zaljubljeni parizmami nam u prolazu po-neki blagi osmijeh na lice.Na lica koja su sve češće za-mišljena, zabrinuta, tužna.Zaokupljeni smo brigom obudućnosti svoje djece, pa ivlastitoj. Pitamo se hoće linam poduzeće u kojem ra-dimo i u kojem se iz dana udan sve više govori o prob-lemima, moći osiguratiradno mjesto i toliko po-trebnu plaću, kakva godona bila. Odričemo se svegaonoga što nije nužno, što binas moglo oraspoložiti, jer„sve to košta“. Ne idemo naljetovanje, putovanja su namsamo puste želje, ne pamtimo kada smo pogledati nekifilm u kinu, predstavu u kazalištu, a i druženja uz ručakili čak kavu i kolače kod prijatelja sve su rjeđa. Povla-čimo se u osamu vlastitoga doma jer se i u posjet prija-teljima i rođacima „treba nešto ponijeti, barem djeci“.Razonodu i neko opuštanje nalazimo uglavnom ispredekrana – televizijskog, računalnog, mobitela… A odatlenas zapljuskuju primjeri života kakvog mi nemamo: ži-vota raznih slavnih osoba puni raskoši, zabave, sreće.Barem nam se tako čini, jer su uvijek nasmijani, dotje-rani, zadovoljni.

Lažni idealiI onda, odjednom, šokantna vijest na svim tim

„ekranima u život“ – slavna glumica, poznati pjevač, na-đeni mrtvi u svojim skupim, luksuznim vilama, hotel-skim apartmanima. Iza sebe ostavljaju slavu, svoju ne-sigurnu, ovisnu, uplašenu djecu, razorene brakove. I pi-tamo se: zašto? Zašto, kad su imali sve?

Prisjećam se tada: „A znaj i to da će u posljednjimdanima nastati teška vremena; jer će ljudi biti sebelju-bivi… ljubitelji užitaka više nego ljubitelji Boga“ (2. Ti-moteju 3,1.2.4).

Zastrašujuće je to točan opis današnjeg načina živ-ljenja. Ljudi putem suvremene tehnologije u svoje slo-bodno vrijeme umjesto osobnog kontakta s bliskim,

dragim osobama upiru pogled i uzore traže u zvijez-dama iz svijeta zabave koje su u centru pozornosti.Jedna osoba iz tog miljea, sasvim neočekivano je otvo-rila dušu i izjavila: „Zabavljačka industrija je prvoklasnistroj za uništavanje ljudi. Ona ti na takav način da to nine primjećuješ prodaje izopačenost u blistavu plaštusvjetla i blještavila“ („Dobro Sjeme 2012.“, Živa riječ).

Možemo li se mi kršćani osloboditi te navezanosti?

Isus – „Gospodin moj i Bog moj“ (Ivan, 28)

Svakako! Naš je uzor, naš Učitelj i Prijatelj – IsusKrist. „Isusa, Gospodina našega, koji je bio predan zanaše prijestupe, i uskrišen za naše opravdanje. Oprav-dani, dakle, vjerom, mir imamo s Bogom po Gospodinunašemu, Isusu Kristu“ (Rim. 4,24-25; 5,1).

Radost što slijedimo Gospodina zajedno s drugomdjecom Božjom osigurava nam mir i radost koja nad-mašuje svaku drugu vrst zadovoljstva.

Drugim očima tada vidimo cvijet koji smo sami po-sadili u tu ukrasnu teglu koju uzimamo, s pažnjom uma-tamo u običan bijeli papir i nosimo na dar dragim prija-teljima u jedno nedjeljno popodne. I zatitrat će osmijehdobrodošlice na pragu njihove kuće, bit će smijeha i ra-dosnih prisjećanja uz šalicu čaja i žamor naše zaigranedjece na travnjaku.

4/2012 � Zvonik48

Tu oko nas

Radost otkupljenjaPiše: B. Grgić

Uskoro će izbori u Republici Sr-biji. Svakodnevno slušamo razno-vrsna politička nagovaranja, uvjerava-nja, dokazivanja, potkazivanja pa iprozivanja. Oni koji predstavljaju pro-grame svoje političke partije ilistranke kojoj pripadaju traže najboljenačine kako bi pridobili što više gla-sova. To je prirodno. Žele pobijediti,žele biti na vlasti, žele tako pomoćidruštvu i čovjeku. To su im razlozi zasudjelovanje u izbornoj trci. A glasačislušaju, neki reagiraju, neki se bunepa čak i ljute. Često se čuju razočaraniglasovi kako su svi lopovi, svi lažu, svisamo pred izbore dolaze k lju-dima i obećavaju ono što kasnijene ispune. Bilo je i takvih opaskikoje kažu da bi izbori trebali tra-jati cijele godine jer bi se stalnootvarali putovi, bazeni, škole islično. Gradonačelnici, ministri idrugi političari najviše se pojav-ljuju pred ljudima upravo pred iz-bore i pokreću radove, izlaze izsvojih ureda i nasmijani i vidnoraspoloženi obećavaju sve štomožeš poželjeti.

Brojni su razočarani ljudikoji više nikomu ne vjeruju, ko-jima je recesija uzela sigurnost,pa čak i krov nad glavom. Svimaje za sve kriva vlast. Upravo se stogaoni često odlučuju bojkotirati izlazakna izbore jer, tako misle, ništa njihovglas neće odlučiti. U toj priči važan jestav nas, kršćana, katolika. Što ćemoučiniti? Samo su dvije mogućnosti.Iskoristiti svoje pravo i dužnost teizaći na izbore ili pustiti da drugiodluče a onda ćemo se poslije žaliti.To je zamka u koju ne smijemo upas-ti. Da bismo ju razumjeli, podsjetimose Isusova iskustva. I njega su htjelinavesti da pogriješi u odabiru – hoćeli se prikloniti vjerskim ili državnimvlastima. Ma što učinio, može pogri-ješiti. Kaže li da je dopušteno carudati porez, sigurno će se zamjeritisvome narodu, bude li protiv snositće državnu kaznu. Poznata Isusovarečenica: Podajte caru carevo, a BoguBožje! (Mt 22,15) jasno govori da smoodgovorni za obje sfere, i materijalnu

i duhovnu. Čovjek ima obvezu i pre-ma tijelu i prema duhu. Zato se ovdjene može birati. Ne može nam se za-nijekati pravo na sudjelovanje u druš-tvenom i vjerskom životu istovre-meno. U demokratskim sustavimaovo bi pravo trebalo biti normalno,ali u praksi često nije tako. Po-nekad i sami vjernici nedovoljno ko-riste svoja prava. Zato svi mi koji sesmatramo vjernicima moramo odgo-vorno preuzimati i svoja i prava i svojeobveze jer smo odgovorni i za druš-tvo u cjelini a ne samo za svoje vlas-tite brige i interese. Često nas u tome

sprječava naša lijenost, malaksalost,razočaranost ali i naša komocija. Si-gurno je lakše optuživati vlast i poli-tiku nego se aktivno angažirati u poli-tici i tako pridonijeti izgradnji društvas temeljnim vrijednostima koje kaokršćani zagovaramo.

Suvremeno društvo napreduje utehnici, a vrlo brzo preuzima i noveobrasce ponašanja. Upravo u ovomekrije se velika opasnost po sve nas!Ako je danas korisno i poželjno mno-go imati, to će značiti mijenjati i mo-ralne norme. Koliko smo puta čuli ivjernike kako lako prevare na poslu,kao nije neki grijeh ako malo doneseškući, jer time nikome nisi učinio ništaloše, kako nije strašno abortirati jersad nije moguće imati dijete, neki suCrkveni zakoni prekruti i slično.Malo po malo, kršćani se prilagođa-vaju novom dobu. Bojim se i pomisliti

Zvonik � 4/2012 49

Kršćanski stav

na posljedice našega ponašanja. Mine smijemo popuštati pred izazovimakoje nam nosi društvo spremno svežrtvovati za bogatstvo i imanje. Svojglas moramo reći i kada je zgodno ikada to nije. I sigurno nije lako po-svjedočiti pred drugima istine naševjere. A naša vjera kaže da je ljudskiživot nepovrediv, da smo protiv poba-čaja i eutanazije, da ne možemo izjed-načiti obitelj i istospolnu zajednicu, dase moramo pobuniti protiv zakonakoji napada ljudski život ili koji dopu-šta bilo kakvu nepravdu prema čo-vjeku. I tako dalje, u mnogim sferama

ljudskoga života. Kongregacija zanauk vjere u Doktrinalnoj noti onekim pitanjima vezanim uz su-djelovanje katolika u političkomživotu jasno kaže: Kršćani imajupravo i dužnost djelovati na svimpodručjima javnog i društvenogživota te svojim glasom na izbo-rima izabrati predstavnike kojiće, po njihovu mišljenju, najvišeslužiti općem dobru društva.

Još je malo vremena do iz-bora. Naš je biskup Ivan pozvaovjernike da izađu na predstojećeizbore i glasuju „po svojoj savjes-ti“ jer oni koji ne glasuju „mnogo

puta griješe“. Trebamo biti svjesni ko-liko smo u povlaštenom položaju sa-mim tim što možemo birati. Izbor jeuvijek moguć. Ali, za izbor se trebaozbiljno pripremiti. Dobro je prije iz-bora upoznati programe za koje sestranke zalažu i vidjeti jesu li sukladninašim vjerskim načelima. Čak i akone vjerujemo da će naši „favoriti“ sveispuniti, na nama je da mi učinimosvoje. To nam kaže savjest. Za ostaloće odgovarati oni koji preuzmu odgo-vornost.

Mi imamo izbor. Biramo ispunitisvoju građansku i vjersku dužnost.Time biramo one koji će raditi zaopće dobro kako ne bismo i sami pos-tali krivcima za stanje koje živimo.Svojim aktivnim djelovanjem promi-čemo evanđelje i evanđeoske vred-note i u društveni i u politički život.

Biram IzborPiše: Katarina Čeliković

zkvh

.org.r

s

4/2012 � Zvonik50

U susret događanjima

10.-13. 05. 2012. Pasionska baština Hrvata

u PodunavljuOsmi po redu bienalni

znanstveni simpozijSombor, Gradska kućaSvečano otvorenje u četvrtak,

10. 05. u 20 satiPredavanja u petak, 11. 05. i u

subotu, 12. 05. u 10-13 i 16-18,30 sati

Organizatori:

Pasionska baština Zagreb,UG „Urbani Šokci“ Sombor i

Zavod za kulturu vojvođanskihHrvata

Sljedeći broj Zvonikaizlazi za Duhove, 27. svibnja

Slušajte Radio MarijuNovi Sad 90,0 MHzSubotica 90,7 MHz

95,7 MHzPlandište 89,7 MHzLeskovac 107,4 MHzVrdnik 88,4 MHz

HRVATSKA ČITAONICA iBunjevačko-šokačka knjižnica

„Ivan Kujundžić“pri

Katoličkom institutu za kulturu, povijest i duhovnost

„Ivan Antunović“ – S u b o t i c a

upućuju

POZIV NA DESETI SUSRETPJESNIKA VOJVODINE

„LIRA NAIVA 2012.“

Zainteresirani pjesnici dužni suposlati 3-5 svojih pjesama koje mogubiti pisane standardnim hrvatskimjezikom ili ikavicom (bunjevačkomili šokačkom) a bit će objavljene uzbirci.

Pjesme i prijavu (s kraćom bio-grafijom te fotografijom/portret) tre-ba poslati do 10. 05. 2011. na adresu:

Hrvatska čitaonica, Bele Gabrića 21, 24000 Subotica

ili E-mailkatarina.celikovic@gmail.com

Deseti susret pjesnika održat ćese u Bačkom Bregu u subotu, 16. 06.2012.

Detaljnije informacije na mobtel: 064 211 31 86

Godišnja pretplata za ZVONIK:- izravnom dostavom na župe: 1650 din- poštom:

1900 din: tuzemstvo (za više primjerakaslijedi popust)

50 Eura: Europa60 Eura: USA, CANADAPretplatnici iz tuzemstva uplate mogu slati

poštanskom uplatnicom na ime Dragan Muharem,Trg sv. Terezije 2, 24000 Subotica, s naznakompodataka pretplatnika, a oni iz Hrvatske na imeSvjetlana Ivković, Stjepana Ljubića Vojvode 12,10000 Zagreb.

Deviznu doznaku pretplatnici iz inozems-tva mogu poslati na biskupijski račun s nazna-kom Za Zvonik:

NLB Banka A.D. BeogradSWIFT: CONARS22IBAN: RS35310007080200263537Subotička biskupija, Trg sv. Terezije 3, 24000

Subotica, Serbia.

Fotografije u ovom broju:Zvonik, Hrvatska riječ

Z v o n i k Katolièki list (mjeseènik)

Izdaje: Rimokatolièki župni ured Sv. Roka, 24000 SUBOTICA, Beogradski put 52 Telefon: +381(0)24 554-896; Fax: +381(0)24 551-036; E-mail: zvonik@tippnet.rs

Web: www.zvonik.rsUredništvo:

Dragan Muharem, glavni i odgovorni urednik, Tel: +381(0)24 553 610Željka Zelić, zamjenica glavnog i odgovornog urednikamr. Andrija Anišić, pročelnik Izdavačkog odjela Instituta “Ivan Antunović“mr. Ervin Èelikoviæ, tehnièki urednikKatarina Èelikoviæ, lektoricamr. Mirko Štefković

Urednièko vijeæe: Stjepan Beretiæ, Ladislav Huska, Vesna Huska, Franjo Ivankoviæ, mr. Mato Miloš, Lazar Novakoviæ, Jakob Pfeifer, Željko Šipek.

Tisak: Štamparija "PRINTEX", Segedinski put 86, Subotica, Tel.: 024/554-435 ISSN 1451-2149

Izdavanje Zvonika podupire Ministarstvo vera R. Srbije.

SlušajteRadio Suboticu

program na hrvatskom jezikusvaku veèer od 18-21 satna frekvenciji 104,4 Mhz

Put Jovana Mikiæa 12, Tel: 024 55 22 00; Fax: 551-902

Zlatiborska 4, 24427 Totovo Selo Tel: (024) 883-040; Email: hirvivo@tothfalu.co.rs

Cara Dušana 4, 21000 Novi SadTel: (024) 469-474, Email: agape@eunet.rs

Čitajte tisak, posudite knjige i porazgovarajte s prijateljima

u Hrvatskoj čitaoniciSubotica, ulica Bele Gabrića 21

srijeda, petak 10 – 14 satiutorak, četvrtak 16 – 19 sati

zkvh

.org.r

s