Uvod

Judaizam je praktina vjera i zato duhovnost za idove nije samo osjeaj nego ivljenje u ljubavi, pravdi, vjeri i dobrohotnosti. idovstvo je stanje duha i ivljenja prema naelima idovstva. Sve ovo prije reeno ovaj e rad pokuati pokazati predstavljanjem same Tore, te sljedei taj nauk i stil ivota kojim se tada ivjelo, a samim time i ovjeka toga doba. Ipak, ponekad se treba odvesti tisuama godina prije da bi razumjeli razmiljanja i ini svih likova koji su snagom duha i potpunog povjerenja kroili iz svojega u nepoznato, radi Boga.Kako je Bog djelovao kroz idovsku povijest, do te mjere, da je nemogue pratiti jednog idova bez religioznog aspekta, kao niti jednog ovjeka uostalom, no sa vjerom koja se oitovala u ostvarenju svih Bojih obeanja.

Nadalje, izborom nekoliko biblijskih pripovijesti na koje se uva sjeanje do dananjih dana, sa revnou i strahopotovanjem, u poznavanju svog Boga, pokazati veliinu Boje rijei..1. Tora

Tko se bavi Torom odrava svijet u postojanju.

Zohar

Tora je najvaniji spis judaizma, koji se slavi kao rije nadahnuta Bogom, a za koju se tradicionalno tvrdi da je objavljena Mojsiju na Sinaju. Zato je i poznata kao Mojsijevo Petoknjije ili Mojsijev Zakon (Torat moshe). Temelj je idovske vjere i zaetak svih monoteistikih religija. No, ona je i vie od toga. Tora predstavlja savren nacrt svijeta, i polazi od toga da svijet koji je stvoren prema njenim naelima bi trebao biti i ureen prema istim. Po idovskom uenju Bog, Jahve, te je Zakone odredio prije nego je stvorio svijet i oni su vjeni. Ni On sam ne moe donositi odluke kojima bi im mogao proturijeiti.

Sama Tora je meditativna staza kroz koju u nae postojanje dopire Svjetlo. Pritom svjetlost Tore i njenih zakona odstranjuje mrak, ali je potrebno samo poveavati mnoinu svjetala i kroz stalni trud i napor iriti svjetlost Nauka donosei svijetu poruku ohrabrenja. Strah od Boga blago je Tore, ali i prvo svjetlo. ovjek mora prvo osjetiti strah pred Bogom i onda poeti uiti Toru. idovski mudraci su uvijek govorili da poveanjem mraka u svijetu, poveava se i svjetlost Tore. Postoji tajna svijeta kao to postoji i tajna Tore. Svjetlost predstavlja praiskonsku energiju stvaranja univerzuma, slojevitost i eterinost.

Prvi dan stvaranja stvoreno je Svjetlo. Ono je podareno Adamu i Evi kako bi ga mogli vidjeti s jednog kraja svijeta na drugi, prema miljenju idovskih mistika. No, zbog grijeha je skriveno kako ga grijeni ljudi ne bi iskoristili da unite svijet.Tora smatra idealom jedinstvo, a ono se moe postii samo onda kada glava, srce i ruka djeluju harmonino. Ui da svijet nije hladan mehanizam, te da u njemu treba razvijati prijateljske odnose i prepoznavati ljepotu. Tora je Njegovo mistino ime. Svevinji je univerzum stvarao s Torom i kroz Toru.

Prema tradicionalnom idovskom brojanju, Tora sadrava 365 zabrana, tono koliko je dana u solarnoj godini, te 248 zapovijedi koliko u ljudskom tijelu ima kostiju (prema onovremenoj antikoj znanosti). Svakodnevno prakticiranje zapovijedi i pridravanje istih, slue tome da posvete narod i zemlju. idovima Tora predstavlja put spasenja. Stoga se slobodno moe rei da je Tora temeljni dokument idovstva. No, pisana Tora je samo dio cjelokupne Tore; postoji i usmena Tora bez koje nije mogue razumijeti znaenje pisane. Razvoj usmene predaje zauzima posebno mjesto nastalo tumaenjem i prilagoavanjem propisa Nauka novim drutveno-gospodarskim i politikim uvjetima ivota i ivotne prakse. Taj se Usmeni nauk stoljeima prenosio (neshvatljivom tonou i sitniavou), prouavao i uio opetovanjem. Izmeu ostalog, da se izbjegne da postane mrtvo slovo na papiru. iva rije moe rasti, razvijati i prilagoavati se.. Lake se prenosila, tee zabranjivala, podlijegala nadzoru i cenzuri.1.1. Pozadina Biblijskih pria

idov vjeruje kako je njegov narod izabran od Boga i taj poseban odnos je idovski narod obvezivao na odanost. Pripovijestima od one o postanku svijeta do pripovijesti o Mojsijevoj smrti potvruje se jedinstvo i iznimnost Izraelaca meu narodima. Pravne i kulturne upute utkane u te pripovijesti i u njima historijski usidrene smatraju se Bojom voljom, obavezom naroda Izraela, idealnim ureenjem ivota i temeljnim zakonom drave.Kada govorimo o biblijskom ovjeku moramo imati na umu da starozavjetna antropologija nema sustavno izgraenu nauku o ovjeku, ve je izraena pripovjedalaki. Ona ima u vidu konkretnog, a ne apstraktnog ovjeka, to bi znailo da se zanima za ovjeka kao lana Bojega naroda. Zato je razumljivo da se Petoknjije vie zanima za ovjeka pojedinca s Bogom i sa svijetom oko njega. Dosljedno posebnom nainu hebrejskog miljenja koje je bilo dinamiko, u neprestanom dinamikom pokretu, ovjek je temeljito povijesno uvjetovan i odreen. U povijesti je ukorijenjen i prema povijesti usmjeren. idov u Petoknjiju je spoznao Boga na temelju susreta, iskustva. On prihvaa povijest kao mjesto razgovora s Bogom. Zato je biblijski ovjek u tolikoj mjeri povezan s povijeu. S obzirom na veliku razliku izmeu biblijskog poimanja ovjeka i naeg suvremenog ili grko-helenistikog, u slijedeem poglavlju bi istakli samo neke temeljne pojmove koji odreuju upravo tog biblijskog ovjeka.1.2. Osnovni antropoloki izrazi Petoknjija

Piui o ovjeku postoji jedna rije koja u hebrejskom jeziku znai ovjek ha - adam, no postoje i drugi hebrejski izrazi kojima se slue biblijski pisci da bi izrazili mnogovrsne vidove kojima se izraava ondanji ovjek. Hebrejski izrazi za ovjeka nisu tehniki i imaju irok spektar znaenja i zato je teko za njih u naem jeziku nai adekvatno i tono znaenje. Tako je meu najistraenijim izrazima nefe koji prvotno znai: grlo, vrat, grkljan, disanje, ivotni dah, pa onda izvedeno od toga dua, ivot, ivo bie. U mnogim biblijskim tekstovima nefe naprosto znai ovjek, osoba, individuum, sam, netko. Ta rije se nikada ne pridjeva Bogu, i to vjerojatno jer ima u sebi tipino ljudske elemente kao strast, tenju, poudu.. Prema jahvistikom shvaanju nefe je ivotna dua, umire kad i tijelo. Pisci sve do Babilonskog suanjstva ne primjenjuju na nefe besmrtnost. Nasuprot tom izrazu stoji izraz ruah koji oznaava ivotni dah, duh, disanje, nije tjelesno uvjetovan, a blizu je po znaenju pojmu karizma. Duh je boanska mo koja po ovjeku moe initi divna i udesna djela, a u punom i pravom smislu pripada Bogu. Rije koja se pojavljuje u svim biblijskim knjigama podjednako, ali u Petoknjiju je ima najvie je basar: meso, tijelo, put. Primjenjuje se na sve to je ivo i naglaava vaan vid ovjekove stvarnosti. U smislu tijela izraava svu vanjsku egzistenciju ovjekova ivota, u kojoj je ovjek promatran kao cjelina; bie raspeto izmeu naravi i nadnaravi. No, basar se spominje i s negativnim nijansama kad se pripisuje tijelu: grenost, nedostatnost, slabost.. ivot je za pisce Petoknjija pozitivna stvarnost koja se ostvaruje u sreenom funkcioniranju ovjeka kao itave osobe. Svaka ivotu neprijateljska sila za hebrejskog ovjeka jest izraz smrti. Stoga ni ne udi to je grijeh samo jedan vid smrti. to se tie prekogrobnog ivota za biblijsko shvaanje to je od poetka ili vrlo zagonetno ili ne postoji. Za najstarijeg biblijskog pisca razmiljanje o ivotu poslije smrti nije postojalo. ovjek je sasvim ovisan o Bogu, a tijelo basar je samo element po kojem je ovjek vezan uz ovaj svijet, uza ivotinje. Tako potpuno blaenstvo i srea nisu zamislivi bez tijela. ovjek Petoknjija je upuen na druge i bez zajednitva ne moe postojati.ovjek je nefe ukoliko je usmjeren na ivot, na Boga; ruah ukoliko je pod posebnim vodstvom Bojim u slubi spasenjske povijesti; basar ukoliko je slabo, ranjivo bie. Pod tim vidikom moemo lake upoznati likove i znaaj pripovijesti o kojima emo opirnije u sljedeim reenicama.

2. BIBLIJSKE PRIPOVIJESTI I NJIHOV ZNAAJ DANAS

S obzirom na zadanu literaturu i ono to je proitano o temi i ire, moda e sljedee prie ili predaje najbolje kazati kakav znaaj ima Tora za idovski narod, ali i za ostale religije. Prve dvije biblijske prie ine cjelinu Knjige Postanka (Genesis), koja iznosi idovske predaje o stvaranju svijeta i prvih ljudi te zavrava priom o opem potopu. Druge dvije prie zaokruuju Knjigu Izlaska (Exodus). Prvi dio govori o bijegu idova iz Egipta, a drugi o sklapanju Sinajskog Saveza. Naravno, mnogo je predaja koja i danas ostavljaju trag u konkretno idovskoj religiji, ali su utkane i u sam ivot svih pojedinaca, te je stoga nemogue pobjei od njihova znaaja. Uz saetak svake prie dotaknut emo na koji nain su ivljene u religioznom ivotu svakog idova.2.1. STVARANJEI ree Bog: Nainimo ovjeka na svoju

sliku, sebi slina, da bude gospodar ribama

morskim, pticama nebeskim i stoci svoj

zemlji i svim gmizavcima to puze po

zemlji. Na svoju slku stvori Bog ovjeka, na

sliku Boju on ga stvori, muko i esnko

stvori ih.

U prikazu stvaranja prvog ovjeka, Adama, Tora kazuje kako je Gospod nainio ovjeka iz praha i udahnuo mu kroz nosnice dah due ivota. Taj dio due koji je unesen u ovjeka Bojim dahom naziva se Ruah (vjetar) i upuuje na vezu s neim viim, te ovjek postaje svjestan duhovnosti koja ga preplavljuje. Time pouava da ljudska dua dolazi izravno od samog Boanskog bivstva, jednako kao to dah dolazi iz plua te osobe. Uostalom, poetno hebrejsko slovo u imenu Adam, govori o principu ivota i smrti, te iskri stvaranja. Sjedinjavanjem slova alef (pripada Jednom) i dam (krv) uspostavlja se krvna veza izmeu ljudskog roda i prauzroka. Stvaralaki Boji in odnosi se na ovjeka openito, na ovjeanstvo u dvostrukoj pojavnosti mua i ene. Adam, ovjek, nije jedan, nego dvoje. Njih dvoje stvoreni su dvojstveno kao mu i ena jednim te istim Bojim inom i zajedno tvore ovjeka, Boju sliku. Iz ovoga je razvidno da se stvaranje ovjeka razlikuje od stvaranja ostalih bia. Samo se za njega kae da je ovjek Boja slika i samo on stoji u neporednom odnosu s Bogom. Kao to smo spomenuli piui o bitnim antropolokim izrazima, ovdje se jo jednom oituje idovsko shvaanje o tome to je ovjek; time to idovi nisu pravili filozofske razlike izmeu due (nefe) i tijela (basar), jer itavi ovjek je dua, kao i tijelo. Cjeloviti ovjek je Boja slika. Mukarac je upuen na enu, kao i ena na njega. I danas u idovstvu obitelj je temelj svega, time to su ena i mukarac nosioci svjetla svojeg doma, ena odrava to svjetlo.. U skladu sa stvaranjem svijeta i prvog ovjeka, Bog se, u svoj toj savrenosti, odluio odmoriti. U sjeanje na taj dan i dane stvaranja, idovima je abat najznaajnija svetkovina vjerskog i obiteljskog znaaja. U Tori se spominje kao sedmi dan odmora. Tako tjedan zapoinje nedjeljom, a zavrava petkom. Sukladno, abat poinje u predveerje petka, a zavrava u veer subote. To je sveani vrhunac tjedna, kad su mnoge aktivnosti zabranjene (Mina spominje 39 glavnih poslova zabranjenih na taj dan), poput rada na polju, obrtnikog rada, ali i pripremanja hrane. abat je povezan sa dva biblijska dogaaja; stvaranjem svijeta i robovanjem idova u Egiptu. Poinje onog asa kada majka obitelji, udana ena pali dvije svijee, pri emu se ita est psalama. Kao to se doekuje sveano, u najboljoj odjei s najboljom hranom, tako se i ispraa sveano, obredom Havdala (odvajanje). Veer se provodi u pjevanju prigodnih pjesama, a nazoni se meusobno pozdravljaju avua tov! (Dobar tjedan!)Moemo zakljuiti da iako se Boji odnos prema prvim ljudima, Adamu i Evi, ne obiljeava rijeju savez, ipak se na to prvotno zajednitvo izmeu Boga i ovjeka gledalo u svjetlu Saveza. Kasnije, s Abrahamovim pozivom bit e shvatljivo prvih jedanaest poglavlja kao prapovijest njegovu pozivu, a time i njegova uloga.2.2. POTOPVidje Jahve kako je ovjekova pokvarenost

na zemlji velika i kako je svaka pomisao u

njegovoj pameti uvijek samo zloa. Jahve sepokaja i u svom srcu raalosti to je nainioovjeka na zemlji. Ree Jahve: Ljude kojesam stvorio izbrisat u s lica zemlje... Ali je

Noa naao milost u oima Jahvinim.

Postojalo je deset narataja od Adama do Noe (ime tjeitelja, mirotvorca) koji su nastavili initi zlo sve dok Gospod na njih nije pustio potop. Vode potopa bile su gorke vode smrti za grenike, a za pravednike iste vode ivota. Nakon potopa Gospod je Noi poklonio sedam zapovijedi za cijelo ovjeanstvo. Te zapovijedi su: Ne tuj idole, ne huli, ne ubij, ne sagrijei bludno, ne kradi, ustanovi sudita, ne jedi meso ivih ivotinja.Kao to je Bog dao ovjeku nalog da radi, da podloi sebi zemlju, da vrt oplouje i uva u poglavljima o stvaranju, tako je naloio Noi, blagoslivljui njega i njegove sinove da to isto ostvare to se i dogaa kroz povijest na nomadskom, poljodjelskom, tehnikom i kulturnom ivotu. No stvaralaki uspon moe se izroditi u pokuaj nadilaenja vlastitih granica i pretvoriti se u zlo, to se isto naalost ostvaruje. Ovdje se vie ne radi o ovjeku pojedincu koji grijei, kao to je to sluaj u prikazu prvih ljudi, ve o skupini, odnosno ovjeanstvu koje grijei bilo u biolokom, bilo u tehnikom prekoraenju. U oba sluaja grijeh je prekoraenje granica stvorenosti, pokuaj biti kao Bog i djelovati kao Bog. Znaaj koji ovaj biblijski dogaaj ima ve stoljeima nalazimo u blagdanu Ro ha-ana ili Nova godina, obljetnica stvaranja svijeta, no takoer idovi vjeruju da je na taj dan Noa izaao iz svoje barke i zapoeo novi ivot ovjeanstva. Na taj je dan i Abraham namjeravao rtvovati svoga sina Izaka, ali je umjesto njega rtvovan ovan, u iji je rog Abraham od radosti zatrubio. Naziva se jo Dan suda i sjeanja, te dan pokajanja za grijehe i priprava za jom kipurski iscrpljujui post. Slavi se kao dvodnevni novogodinji blagdan od vremena povratka iz Babilonskog suanjstva. Obiaj je posjetiti grobove pokajnika, jer se vjeruje da se praoci mogu zauzeti za ive. (Bog na taj dan otvara nebeske knjige, te ukoliko vjernici ele biti upisani u knjigu za pravedne ovo je vrijeme kada se treba iskreno pokajati i popraviti). Jede se to vie slatkih jela, a na stol se ne stavljaju nikakva kisela, ljuta i gorka jela, kako bi nastupajua godina bila slatka. Sukladno tome novogodinje estitke glase: ana tova! (Dobra godina!), ana metuqa! (Slatka godina!) ili Le ana tova tikatevi! (Budi upisan u dobru godinu!)

2.3. Izlazak idova iz EgiptaDruga knjiga Petoknjija izvjetava da su Izraelci pobjegli iz egipatskog suanjstva. Na poetku donosi popis Izraelovih plemena uspostavljajui tako vezu sa Post i pokazuje kao se je u dvanaestorici Izraelovih sinova ostvarilo Boje obeanje dano Abrahamu, da e od njega uiniti veliki narod. Time zapoinje novi odsjek u povijesti spasenja, prijelaz iz povijesti obitelji u povijest naroda. Zato ne udi to se u biblijskoj se tradiciji Izlazak (Exodus) tumai kao in utemeljenja Izraela te znak Bojeg odabira. Knjiga takoer naznauje temeljnu oznaku biblijskog ovjeka, a to je exodus ili put. Svaki ovjek je homo viator. Mojsije je bio jedan od Bojih odabira za putnika kada je vodio idove u obeanu zemlju Kanaan - zemlju meda i mlijeka. On je takoer prvi koji je govorio s Bogom licem u lice, prvi kojem se Bog oitovao kroz sveti tetragram, kao onaj koji jest.. Neizmjerna je njegova simbolika; ime koje on nosi ne nosi nitko drugi u Bibliji, a ono znai maah izvaditi. Od poetka je proroki znak za sudbinu itavog Izraela, no najprije je morao on biti spaen da bi druge spasio. Kao Boje orue, Mojsije je faraonu stvorio niz nevolja kako bi ga nagnao da pusti idove iz ropstva. Faraon je popustio tek nakon to Bog pobi sve egipatske prvoroence. Kada je idovski narod, uz pomo Svevinjeg tijekom cijelog putovanja, praen faraonovom vojskom, preao preko Crvenog mora, bio je to poetak ivljenja u slobodi.

Kao uspomena na taj dan slavi se blagdan Pesah (aram. Pasha), proljetni blagdan beskvasnog kruha (mazzah) ili osmodnevni blagdan osloboenja. To je jedan od tri hodoasna blagdana na koje su idovi odlazili u Jeruzalem i prinosili rtve. Pesah oznaava i raanje idovskog naroda od 600 tisua potomaka Jakovljevih koji su izali iz Egipta s Mojsijem odnosno12 izraelskih plemena.Rije Pesah podsjea na domove predaka u Egiptu i kako je Bog zaobiao idovske kue, a usmrtio sve egipatske prvoroence, ukljuujui i ivotinjske prvoroence. Pesah se slavi u krugu obitelji, bez urbe tako da i najmanji osjete da je rije o neemu nesvakidanjem. Sedmoga dana Pesaha prisjeamo se prijelaza preko Crvenog mora, to je kulminacijska toka Izlaska.

Za idovski narod Izlazak iz Egipta izdizanje je iznad prirodnih ogranienja, te zauzima sredinje mjesto u idovskom ivotu na individualnoj i kolektivnoj razini. Osmi dan Pesaha posveen je vjerovanju u dolazak mesijanskog doba, te itajui proroka Jeajahua sudjelujemo u viziji pomirenog svijeta.

2.4. Sklapanje Sinajskog SavezaSredite Izl je dogaaj na Sinaju ili Horebu kako se negdje navodi. Od presudne je vanosti u oblikovanju Izraela Bojim narodom. Bog ns brdu Sinaj eka svoj narod da sklopi Savez s njime. Tamo je i izraelski narod je dobio izravno od Boga svoje pisane zakone, ali i usmenu Toru. Kako je ranije spomenuto objava na brdu Sinaj je ujedno i trenutak sjedinjenja mistinog svijeta s ovozemaljskim, vjena veza Gospoda sa idovskim narodom.Mojsije je po Bojoj zapovijedi, napravio koveg u kojem su se uvale kamene ploe sa Deset zapovijedi, zapeaene krvlju rtve, Aronov tap i pehar pun mane kojom se hranio narod u pustinji. Taj zavjetni koveg Hebreji su nosili u vojne pohode, dok je Njegova primarna funkcija bila komunikacija Mojsija sa Bogom. Bio je i simbol prisutnosti Boga u naroda to ga je On izabrao. Bog poziva na vjerno sluenje i dranje Saveza, te ukazuje na trostruko dobro koje e snai Izrael ukoliko ue u Savez i vjerno ga obdrava; postat e Boja svojina, kraljevstvo sveenika i svet narod. Bog savez sklapa s Izraelom kao narodom, no savez se ostvaruje osobno i svaki lan naroda je duan ivjeti u skladu s njim da bi tako mogao ivjeti u zajednitvu Bojeg naroda. Od tog su vremena nacionalni identitet Izraela i njegova religija bili nedjeljivo povezani.

Aktualizacija Mojsijevog Zakona nije vidljiva samo u idovskoj religiji u kojoj vjernici slave avuot: blagdan primanja Tore, koji je ujedno hodoasni blagdan, blagdan etve i prvih plodova, ve i u kranstvu gdje se i sam Isus pozivao na znaenje tog dogaaja odnosno na autoritet Mojsija kao onoga koji je pisao da e doi.. Savez kroz dananji vidik jest upravo ono to je Bog zapoeo sa Abrahamom, vidljivi znakovi u liturgiji - kruh i vino znakovi vjenog sveenitva Mesije. I u Mojsiju prepoznajemo nastavak oitovanja Bojeg naloga i Njegovu namjeru da bude jo blii svom narodu. Zakljuak

Kao to je vidljivo iz sadraja, tema je izrazito opirna i zahtjevna, te se nadam da smo barem djelomino dali uvid u zadano. Mora se priznati da iako je literatura koja se koristila nadasve zanimljiva, postoji odmak od slobodne interpretacije, iz razloga da se ne dogode nejasnoe ili greke u napisanom. to se predanije ulazilo u materiju, izazivalo je vee strahopotovanje.

Neprestano nastojanje idovskog naroda da nalazi naine i produbljuje znanje koje je prenoeno tisuama godina, a da opet ivi u skladu sa svime to im je Bog ostavio u nasljee, naprosto oduevljeva. Dojmljiva je usredotoenost na vlastitu zajednicu, ne gledanje u tue dvorite, te doprinos upravo ovdje i sada na Zemlji.

Prema gotovo svakoj religiji postoje odreene predrasude, no iznenauje koliina nerazumijevanja za povijesne injenice koje su uvjetovale idovsku religiju, kao i uostalom sve ostale. Jednostavno, Tora, Kabala, Talmud i ostali sveti spisi ne idu jedno bez drugoga i zato treba rei da je potrebna iznimno velika discipliniranost, strpljenje i volja da bi se uilo i ivjelo na nain kako to idovi rade. Ipak je idovskom narodu usaena jedna velika obveza spram Boga i sebe; kao izabran narod. To nije privilegija. To je odluka da se ivi portvovno; uz molitvu, meditaciju, Nauk..Duhovna snaga idova je razlog zato su tijekom svoje duge povijesti uspijeli zadrati vjerski i nacionalni identitet. Prijezir prema neuenima je vie nego jasan s obzirom da je uenje bilo obvezno, tako da ni ne udi koliko su ponaosob ulagali u znaje i prouavanje. Graa Tore, Talmuda, Midraa i drugih djela idovske predaje je nepresuna za sve one koji su voljni istraivati. U njima je dovoljno vrijednosti, mudrosti i prekrasnih misli, koje kao kulturna batina idovskog naroda predstavljaju dio kulutre i civilizacije cijelog ovjeanstva.

Popis literature:

Doma Nalbanti, Jasminka. Biblijske prie: prinos razumijevanju biblijskih znaenja, KD Miroslav alom Freiberger, Zagreb, 2000.

Doma Nalbanti, Jasminka. idovska meditacija: istraivanje mistinih staza judaizma, MISL, Zagreb, 2003.

Doma Nalbanti, Jasminka. Kabalistike poruke, MISL, Zagreb, 2006.

Rebi, A. Biblijska prapovijest, Zagreb, 1972.

Talmud: izbor tekstova, Otokar Kerovani Rijeka, Rijeka, 1982. asopis Geo za kolovoz 2007., Povijest judaizma: 3000. godina vjere i kulture: od kralja Davida do utemeljenja izraelske drave, Adria Media, Zagreb, 2007.

Hebrejska Biblija dijeli Sveto pismo na tri dijela: Zakon (Thora), Proroci (Nebiim) i Spisi (Ketubim). Iz poetnih slova tih triju dijelova idovi su stvorili izraz Tanak.

Sve do Novog vijeka vladalo je ope miljenje da je Mojsije napisao Petoknjije, no pokazalo se da je napisao pojedine dijelove.

Rebi, A: Biblijska prapovijest, Zagreb, 1972.

Pojavljuje se 562 puta; u jednini znai ovjek, a u mnoini ovjeanstvo, ljudi. esto ju upotrebljava Jahvist, najstariji biblijski pisac.

Razorenjem Hrama 587.g.pr.Kr. dolazi do Babilonskog suanjstva.

Iz starogrkog chrisma: : 'milost', ili dobiveni dar.

Post 1, 26-27.

idovski dani nemaju posebnih naziva, ve su dani oznaeni brojevima.

Ako majka nije prisutna, neudana ki pali samo jednu svijeu u posebnom svjenjaku.

O biblijskoj prapovijesti govori prvih jedanaest poglavlja Post koja priaju o stvaranju, iznose rodoslovlja od Adama do Noe, Noe do ema i od ema do Abrahama, te djelomino govore o potopu.

Post 6,5-8.

U vodi je znak ritualnog proienja, jer mijenja duhovni status osobe.

Dakle, povijest poinje stvaranjem svijeta, zavrava opim potopom i poinje iznova Noinim sinovima emom, Hamom i Jafetom.

Prvi dan je molitva i mir, dok drugog dana zvuk obredne trube ofara (ovnujski rog) poziva na pokajanje (teuva). Kako je puhanje u rog tvorbena djelatnost iskljuuje se ukoliko pada na abat.

pessah, rtveno janje.

Ili Izaija, najvei prorok Petoknjija.

Aron je bio Mojsijev brat, njegov vjerni pratioc i pomaga. Njemu se isto obraa Bog kao i Mojsiju, a u propisima mu je dodijeljena sveenika sluba.

PAGE 13