Miladin [evarli}
KOD ZLATNOG VOLA
148 Miladin [evarli}
MILADIN [EVARLI], dramski pisac, ro|en je u Beogradu
1943. godine. Diplomirao je svetsku kwi`evnost i dramaturgiju.
Radni vek proveo, uglavnom, u pozori{tima, kao dramaturg, umet-
ni~ki direktor i upravnik. Trenutno radi na Televiziji Beograd
kao odgovorni urednik u Umetni~kom programu.
Objavqivao pesme, pozori{ne kritike, prozu i eseje. Autor je
opusa od dvadesetak dramskih dela, koja su igrana u pozori{tima u
zemqi i inostranstvu, na radiju i televiziji, te {tampana u pe-
riodici, zbirkama i posebnim izdawima.
Dobitnik je tri nagrade na konkursima Udru`ewa dramskih pi-
saca Srbije, ~iji predsednik je bio u dva mandata, nagrade na
festivalu praizvedbi, nagrade ,,Joakim Vuji}’’, Sterijine nagrade
za savremenu komediju i Zlatnog beo~uga za ,,trajni doprinos
kulturi Beograda’’.
Komad Kod zlatnog vola imao je premijeru u Pokrajinskom na-
rodnom pozori{tu u Pri{tini 1992. godine.
LICA:
JEFREM SOKI] – YUYA,narodni poslanik ~ovek za sva vremena
GOSPO\A DANA,wegova `ena
BRANKO RU@I^I] – BEKA,intelektualac, pacifista, ratnik
JASMINA,prevodilac, biv{i ~lan `enskog pokreta
YONI RISTI] – PUKI,nasamareni biznismen
Kod zlatnog vola 149
Miladin [EVARLI]
KOD ZLATNOG VOLA
I ^IN
Dnevna soba u stanu narodnog poslanika Jevrema Stoki}a – Yuye. Kasnojutro. Zvoni telefon. Iz spava}e sobe, u razdrqenoj piyami, ~e{u}i sepo dlakavim grudima, mamuran, izlazi poslanik Stoki}. To je sna`an~ovek. Zeva, idu}i prema telefonu.
YUYA: ^ujem, ~ujem... Ako sam narodni poslavnik, nisam na ~i-viluku...
Iz kuhiwe izlazi Dana, ve} doterana, privla~na `ena sredwih godina.Bri{e ruke kuhiwskom krpom. Zastaje, videv{i da je Yuya ve} pri{aotelefonu. Yuya joj se obra}a, mada je ve} prineo slu{alicu ustima.
YUYA: Koliko je sati?
DANA: Mislim da je suvi{e kasno!
Iza|e.
YUYA: Dano!(U slu{alicu)Ne ka`em Vama... Alo, alo... Yoni? Kakav Puki?... A, Vi steto, Risti}u!... Da, poslanik Stoki} na telefonu. Ne, uop{teme niste probudili... U ovo doba, Risti}u? Kre}em uSkup{tinu, da.(^e{e se, zeva)Drug Galeb je u toku, razume se, samo potrebno je vreme, neide to Risti}u, tako, stawe je ratno... Vide}emo. Da...Ekonomske sankcije Saveta bezbednosti predstavqaju praviizazov za na{u privredu. Vi ste slu{ali moj govor uSkup{tini?... Dobro, dobro... Tu formalnost }emo obavitina neutralnom... Zar ne?... U diskreciji, razume se!... Jeste.Javi}u vam ta~no vreme i mesto. I ne budite tolikonestrpqivi. Ne, mi ne}emo popustiti... Ho}e, ako Bog da!Srbi mogu da `ive bez hleba, ali ne mogu bez dr`ave...Zdravo!(Spu{ta slu{alicu)Dano! [ta je s kafom?(^e{e se. ^e{u}i se, skida gorwi deo piyame. Sipa pi}e,popije, strese se. Uzima slu{alicu. Okre}e broj)Alo, Yuya!... Drug Yuya... Slu{aj ti!... Narodni posalnikdrug Jefrem Stoki}!... Ne, to sam ja!... Druga Galeba!... Da,da... Kako, {to ne ka`em? Alo!... Jeste!... Molim lepo!...Yuya, Galebe! Jesi ti?... Zdravo, dru`e!... Pa, ti zna{ gde mi
150 Miladin [evarli}
sedimo “Kod zlatnog vola”, brate!... Ne, ne, odmah tu, naAvalskom drumu Jajinci, da, ne jajnici, Jajinci... Da teukqu~imo, razume se, dru`e... I sobe... Sve {to treba... Na{~ovek je stigao iz Frankfurta. Magnetne trake, da... Imaprolaz, bez brige, to je wegova stvar... Na{a stvar je banka...Jeste... Ne znam, vide}u... Moramo biti oprezni... Oproviziji nismo jo{... Pola-pola, razume se!... Ne znamkoliki }e avans... Neka bude po pet, {est, sedam, osamhiqada maraka, za sada, da... Pa, vide}u, ako budem mogao.Zva}u te... Da, dr`imo se... Ako bude trebalo, napravi}emojo{ lep{i i stariji Dubrovnik. Zdravo dru`e!
Spu{ta slu{alicu, sipa jo{ jedno pi}e, pomiri{e, namr{ti se. UlaziDana, s kafom.
DANA: [ta to radi{, pobogu, ~ove~e?
YUYA: Telefoniram.(Iskapi pi}e, uzima kafu)
DANA: Verovatno ste opet zaglavili “Kod zlatnog vola”?
YUYA: Kad sam do{ao? Izgubio sam sat.
DANA: ^udi me...
YUYA: Ti se quti{, du{o. Zar te nisam vodio na sve~ano ot-varawe?
Pauza.
YUYA: Ti zna{ da je to, u stvari, na{ partijski punkt. Tamo se`ene ne vode. Tamo se vodi srpska politika.
Yuya se ma{a za pi}e. Dana sklawa bocu.
DANA: Dosta! Ne mo`e{ potpuno pijan u Skup{tinu. Ko{uqa ti jetamo.
YUYA: Dodajder mi je! I ono crno odelo.
DANA: Sahrawujete nekog?
Yuya skida dowi deo piyame. Obla~i pantalone.
YUYA: Progla{avamo novu vladu.
DANA: Opet! Va{e vlade su kao majonez. ^uvati na hladnom imra~nom mestu, rok upotrebe dva meseca!
Kod zlatnog vola 151
YUYA: (Smeje se grohotom, spadaju mu pantalone)Ba{ dobro! Eto, to je demokratija. Ko bi ikada rekao da }eSrbi do}i do tog stepena slobode! I da }emo ba{ mi bitinosioci tog istorijskog procesa... Lepo!(Obla~i ko{uqu).
DANA: Ti, koliko ja znam, nisi bio ~lan ni jedne od tih va{ihvlada.
YUYA: Pa, ba{ zato, draga! Ba{ zato! Da li ti ja li~im na majonez?(Isprsi se. Popucaju mu dugmad na ko{uqi)Sama reci!
DANA: Ne, ti uop{te ne li~i{ na majonez.
YUYA: Eto vidi{! Kako bih ina~e progurao sve ovo?(Bacio je ko{uqu na pod)Daj drugu ko{uqu! Ako ima neka {ira.
DANA: Ne postoje {ire.(Obla~i novu ko{uqu)U rat u{ao kao kurir, a iza{ao kao politi~ki komesar; bezijedne rane – pazi! Pod komunisti~kom diktaturom doguraodo ~lana Centralnog komiteta, a sada, u demokratiji,uva`eni narodni poslanik, predsednik skup{tinskogodbora, medijska zvezda... I jo{ stigao da napi{emkapitalna dela o istoriji balkanske etike. Molim? Jesampreveden u Moskvi i Sofiji? Toliko o tome. Daj onukravatu!
DANA: Ne mo`e ta. Evo ti ova.
YUYA: Ve`i mi, srce! Ti zna{ da ja... nisam to nikako... uspeo da...Nisam, prosto, uspeo da ovladam tom ve{tinom! Ne mogu nija da budem ba{ savr{en. ^ekaj! Ti ho}e{ da me udavi{.(Gr~evitim pokretom olabavquje kravatu)Uh! Slu{aj, kad re~e Pariz...
DANA: Ko je rekao Pariz?
YUYA: Ti si rekla.
DANA: Nisam ja ni{ta rekla.
YUYA: Dobro, onda sam ja rekao! Kad re~e Pariz, treba da do|e onamoja saradnica da joj dam tekst... Samo se ne se}am da li samga napisao... Nije va`no, govori}u iz glave, imam nadahnu}e.
152 Miladin [evarli}
DANA: Ona brbqivica, u tesnoj sukwi?
YUYA: Sukwu nisam gledao, nemoj da me dekoncentri{e{! Ona jemagistar francskog jezika. Mi u Parizu predstavqamoSrbiju!
DANA: Ti i ona?
YUYA: Ne budi otrovna, srce! Vodio sam ja tebe u Pariz kada subila boqa vremena. Ja sada idem da Evropi ka`em istinu.Ovako }u da im ka`em! Slu{aj!Gospodine ministre! Gospodo narodni poslanici! Onda ovaprevodi. Onda ja. Kada su Srbi, pre osam vekova, jelizlatanim ka{ikama, Evropa nije znala nos da obri{e! Ne,ne... Nisu oni u stawu da ~uju tu surovu istinu... Ovako!Gospodine ministre! Gospodo narodni poslanici! Onda,opet ona. Pa, onda ja. Vi znate, uva`ena gospodo, da je Srbijaje vekovima bila grudoban Evrope pred najezdom Islama.Onda stanem, pa pustim prevod, tapa, tapa, tapa, mesjeministr i to, pa opet! Danas, kada vampir Islama ponovodi`e glavu, kada zelena transverzala, od Terherana doSarajeva, preti da se zabode u srce Evrope...
DANA: (Sko~i)Jaja!
YUYA: Molim?
DANA: (Tr~i u kuhiwu)Prekuvala se!
YUYA: E, jebi ga, Dano, ti zna{ da ja ceo dan {tucam od tvrdih jaja,a idem u Skup{tinu!
Dana je iza{la. Yuya pred ogledalom name{ta frizuru.
YUYA: (Pevu{i)Ko to ka`e, ko to la`e, Srbija je mala...(Uzima pozu)Avet povampirenog fa{izma ponovo {iri krila nad Ev-ropom! Dok je Beograd goreo, mesje ministr, Zagreb jedo~ekivao Hitlera s cve}em! Zar ne vidite da se istorijaponavqa, mesje? Tra`i}ete srpsko savezni{tvo, a Srbanigde biti ne}e... Ho}e, ho}e!... Gde su jaja?... Uvek ogladnimkad dr`im govor!
Ulazi Dana sa doru~kom na velikom poslu`avniku.
Kod zlatnog vola 153
YUYA: A {nicla? I {nicla je tu. Kobasicu nisi stavila? Ti nezna{ koliko ~ovek od politi~kog rada ogladni! Svakasednica traje po petnaest, {esnaest sati...(Trpa hranu u usta)
DANA: Zvao je...
YUYA: (S punim ustima)^ekaj! Opet mi je do{lo nadahnu}e. Pa ka`e! Mesje ministr!La` da je Srbija posledwi bastion komunizma u Evropi, deoje besramne... besramne... da ka`emo, germansko-vatikanske...zavere... Nadahnu}e mi popu{ta... Daj ta jaja! Kakva su – dasu!(Jede)Volim jaja! A kobasice nema? [teta! Kara|or|e je bioozbiqan politi~ar. Stavio muslimane na le|a pa niz Dunav!Aut! Nogu u dupe! To su bila vremena! A ne ovo! Poturicamai petokolona{ima da dajemo dr`avu. Pa, gde to ime ? Ima lijo{ jaja?
DANA: Zvao je Ru`i~i}.
YUYA: Ko?
DANA: Gospodin Beka.
YUYA: Molim? Koji gospodin?
DANA: Onaj mladi novinar, koji treba da te intervjui{e za NIN.
YUYA: Beka... Sva{ta!(Jede)Svakog dana dajem po jedan intervju...
DANA: Ovaj mladi} deluje ozbiqno. Se}a{ se da smo razgovarali swim na prijemu u Skup{tini.
YUYA: A, onaj zbuweni klipan, da... Neka pripaze oni malo! To imti reci!
DANA: Ja...? Za{to ja?
YUYA: Tra`e intervju, pa posle izvr}u. Intelektualci! Paci-fisti! Evropi se uvla~e. Ko to finansira, pitam ja tebe?Ko finansira izdaju u Srbiji? I {ta ho}e vi{e ta Evropa?Ima kod druga Tempa, ili druga \ide, ne se}am se vi{e,jedna potresna misao. Hodaju}i po Evropi: drug Tempo ilidrug \ido, a mo`da je to bio i drug Vlado ili Ro}ko...Dakle, hoda on po Evropi...
DANA: Ko hoda po Evropi?
154 Miladin [evarli}
YUYA: Pa, on!
DANA: Ko, on?
YUYA: Pa, drug Ro}ko ili drug Tempo, ili, ve} jebem li ga ko, ika`e: posmatram velelepne palate i sve to, kako bih rekao,taj luksuz, tu samozadovoqnu gospo{tinu i tu velikuhigijenu, kulturu, pa mislim, pa mi te{ko do|e na du{i, jer,ruku na srce, sve je to pokradeno i opqa~kano od na{enesvrstane bra}e.
DANA: Ma, kakvi, sad, nesvrstani, ~ove~e! Samo nam oni nedostaju!
YUYA: Nije to bilo sad, to je bilo onda, i nije va`no {to su oninesvrstani, ve} {to su opqa~kani! To je poenta druga \ide.Ili druga Ro}ka. Ili je to, pak, bio drug Tempo... Prematome, neka oni paze {ta rade!(Pauza)Zna~i, zvao je. ^ekaj, da vidim...
DANA: Samo, ka`e, da su ga tra`ili iz vojnog odseka...
YUYA: A {ta on misli? Pi{u sva{ta po opozicionoj {tampi, aposle se ~ude!
DANA: Ja mislim da on nije od tih.
YUYA: Misli{?
DANA: Imam utisak da on veoma ceni tvoj rad.
YUYA: La`e, more! Znam ja te intelektualce. Sve je to prevrtqivo,zlobno, zapla{eno, a ovamo naduvano... Pas nema za {ta da ihujede! Sve je to go izdajnik!(Pauza)Dobro, ima i po{tenih me|u wima... Na|e se...
DANA: ^ini mi se da je on od tih.
YUYA: Mnogo ti wega ne{to preporu~uje{.
DANA: @ao mi ga je. Vidim da je upla{en. Drugo, spreman je da pi{elepo o tebi. Mo`da bi mogao i da mu pomogne{... Trebakoristiti te mlade qude.
YUYA: Za{to bi intelektualci bili povla{}eni? Ne razumem! Toje, ina~e, lo{iji deo naroda. Prema tome, svi moramo daslu`imo otaybini.(Pauza)Neka napravi intervju, pa }emo da vidimo koliko je upo-
Kod zlatnog vola 155
trebqiv. ^ekaj, izgleda da mi opet dolazi nadahnu}e!(Uzima pozu)Mesje ministr! Mesje narodni poslanici...
Zvono na vratima.
DANA: Evo ti ga nadahnu}e, pred vratima!
Dana odlazi da otvori. Yuya brzo tr~i do ogledala, popravqa frizuru,zatim se vra}a, prebira po ostacima doru~ka.
YUYA: Ona meni sistematski smawuje porcije!
Yuya trpa zalogoj u usta. Dana uvodi Jasminu. To je mlada, atraktivna`ena u kratkoj sukwi.
JASMINA: Ne, znate, gospo|o, taj rat, to je jedan potpuno... to, pre sveganije civilizacijski ~in... divno vam stoji ta bluza... mimoramo Evropi objasniti, to }e gospodin poslanik, razumese, samo ho}u da ka`em... ja ne znam za{to oni nas ne mogu dashvate, da li ne mogu, ili, mo`da... U svakom slu~aju, menefascinira ta dinami~na situacija, dobar dan, gospodineposlani~e... Znate, mene to, zbiqa, veoma uzbu|uje, ta surova`ivotna dramatika, to je mnogo uzbudqivije, zar ne, negoprevoditi savremene pisce, jer, ovo {to se de{ava, to je, naneki na~in...
DANA: Jeste li za kafu, Jasmina?
JASMINA: Ne, hvala, u stvari, za{to da ne, ne bih htela da gospodinuposlaniku oduzmem dragoceno vreme, ali ukoliko...
DANA: Samo vi sedite, gospodin poslanik ba{ ima nadahnu}e, sad}u ja...(Izlazi).
JASMINA: [ta to ima gospodin poslanik?
YUYA: [ta si se raskokodakala, du{o?(Zavla~i joj ruku pod sukwu).
JASMINA: (Brani se)Ne, nemoj, to nije fer, ti meni, mo`da, imponuje{ kaomu{karac, ali, ipak, ne bi imalo smisla... Ja sam za slobodneodnose me|u polovima, ali ne `elim da vre|am i daugro`avam... Ti ima{ tako divnu suprugu...
156 Miladin [evarli}
Yuya joj zatvara usta, poqupcem, te ona tako, prestaje da pri~a. Kakopoqubac dugo traje, ona ostaje bez daha i najzad se jedva oslobodiwegovog zagrqaja.
JASMINA: Ti si zver! Ti ho}e{ da me... Skoro sam se ugu{ila... Ti sistvarno... Ti si jedan agresivan, balkanski... Jedanordinarni falokrata!... @enu mora{ pre svega da po{tuje{,ako misli{ da od we dobije{... Rekla sam ti da to ne}u ovdeda radim... To jest...
YUYA: A gde ho}e{, du{o?
JASMINA: Ne}u nigde. Ta~ka! I ne zovi me “du{o”! Ja sam do{la daradim! Ja sam profesionalac, a ne...
YUYA: (Sipa pi}e)Radi}emo, du{o, ni{ta ti ne brini... Evo, sutra }emo oti}i“Kod zlatnog vola”, pa }emo tamo da radimo sve {to nam seprohte...
JASMINA: Ma, kakvog vola, molim te! O ~emu ti pri~a{?
YUYA: Zlatnog! Vidi{ kako te po{tujem. Ne}e{ ovde – u redu.Sti}i}emo zna~i, tamo. Kako god ti ka`e{, du{o!
JASMINA: I ne zovi me “du{o”, rekla sam ti!
YUYA: (Opet joj zavla~i ruku pod sukwu)[ta si se stisla, du{o?
JASMINA: Nemoj... nemoj... Jesi li pripremio tekst? Nemoj...
YUYA: To }emo mi u vozu...
JASMINA: Za{to u vozu? Nemoj, molim te...
YUYA: Zato {to ja patim od aerofobije. To je posledica rada. Biosam ratni pilot, lovac, rawen u glavu... Ja sam neurotik,mora{ prema meni da bude{ pa`qiva...(Stiska je)Poru~io sam spava}a kola vagon li, pa }emo mi tamo,natenane...
JASMINA: ^ekaj... Evo je gospa Dana!
Yuya ustaje, dovodi se u red. Ona se odmi~e.
YUYA: Uh, {to me prese~e, ku~ko!
Ulazi Dana, nose}i kafu.
DANA: Izvolite! Nadam se da nadahnu}e nije splasnulo...
Kod zlatnog vola 157
JASMINA: (Uzima kafu)Hvala, hvala, gospodin poslanik je uvek, ho}u re}i, to jejedna velika nepravda i ja sam vrlo po~astvovana {to }umo}i da u~estvujem u toj misiji mira... Bilo je krajwe vremeda Evropa shvati...
Zvono na vratima.
YUYA: Bogamu, ko je sad to, opet?(Jasmini)Izvolite u kabinet da perfektuiramo jo{ neke momente...Ja u roku od deset minuta moram u Skup{tinu.(Dani)Ni za koga nisam tu, razume{!(Jasmini)Izvolite!
Dana izlazi da otvori. Yuya hvata Jasminu za dupe.
YUYA: Hajdemo, ma~e!
JASMINA: Bezobrazni~e jedan! Kako te nije sramota?
Yuya i Jasmina odlaze u kabinet. Ulaze Dana i Beka, Beka je lepu{kast,mlad, asteni~an ~ovek s nao~arima.
DANA: Za{to si do{ao ovamo? Rekla sam ti Beko...
BEKA: (Poku{ava da je zagrli)Nisam mogao da izdr`im! Od kad sam te prvi put poqubio, uhodniku Narodne skup{tine, ne{to se u meni dogodilo...Neka revolucija u mom organizmu. Ja no}ima ne spavam... Semtoga mislio sam da je on ve} u Skup{tini.
DANA: Tu mu je neka devojka.
BEKA: Devojka! On ima devojku?
DANA: Prevodilac. Spremaju neki tekst za Pariz...
BEKA: Jasmina! Jasmina je ovde?
DANA: Ti je poznaje{? Za{to si prebledeo, de~ko?
BEKA: Ne, tojest, znam je, onako, jo{ sa studija...
DANA: A otkud zna{ da ona radi za mog mu`a?
BEKA: Otkud znam? Ne znam, To jest, ona mi je rekla.
DANA: Vi ste, zna~i...
158 Miladin [evarli}
BEKA: Ne... U stvari, radili smo zajedno, jedno vreme u Centru zaantiratne akcije...
DANA: Tako...? Mali mirotvorci dolaze kao leptiri}i na sve}u.Do|i... Poqubi me...
BEKA: Ali, oni su tamo...
DANA: Pa {ta?(Privla~i ga)
BEKA: Kako...? Kako, pa {ta?
DANA: Re}i }e{ da si do{ao da se dogovori{ za intervju. Nemo`e{ ni da zamisli{ koliko on to voli.
BEKA: Mo`da je, ipak, boqe da ja odem....
DANA: Ne boj se, de~ko moj... Opusti se! Kakvi ste vi to mu{karci...
BEKA: Hajedmo odavde! Hajdemo nekuda... Ti i ne sluti{ koliko~eznem da se to najzad dogodi...
DANA: Ima{ li neku gajbu?
BEKA: Pa... zna{... ja, u stvari `ivim sa roditeqima.
DANA: A kuda bi me, onda, vodio?
BEKA: Mislio sam...
DANA: Kuda si vodio devoj~ice, do sada?
BEKA: Zavisi... Moja devojka ima... to jest, imala je... Ho}u re}i,moja biv{a devojka...
DANA: Ho}e{ k woj da me vodi{? Nevaqal~e!
BEKA: Ti se {ali{... Slu{aj... Dolazili su opet oni iz vojnogodseka.
DANA: Ne bi ti ni{ta falilo da ode{ malo na front. Sada je, ionako primirje.
BEKA: Qubavi... ti ne misli{ to ozbiqno? Ti ne `eli{, vaqda, datvog Beku ubije neki zli hrvatski snajperista. Ako me i tinapusti{, ja }u morati da emigriram. Ja u takvom ratuapsolutno ne `elim da u~estvujem!
DANA: A u kakvom `eli{?
Kod zlatnog vola 159
BEKA: Ni u kakvom! Ja apsolutno odbijam to besmisleno krvo-proli}e! Ja sam za pregovore! Ja sam za Jugoslaviju!
DANA: Samo nemoj da se potrese{, du{o! Sredi}emo to, ako bude{bio dobar.
BEKA: Ja sam pacifista, humanista! Ja sam za qubav me|u qudima.
DANA: Onda me vodi nekuda, pacifisto!
BEKA: Smisli}emo ne{to...
DANA: Ako ja budem ~ekala da ti smisli{... Slu{aj, a za{to nebismo oti{li “Kod zlatnog vola”? Kad mo`e on, za{to ja nebih mogla?
BEKA: Kod zlatnog vola? [ta je to?
DANA: To je jedino zgodno mesto za koje ja znam. Ovako! Do}i }e{po mene sutra uve~e... Oni imaju pauzu za ru~ak... To trajeotprilike... Zatim nastavak oko pet. Evo, recimo u sedam.Wima sednice Skup{tine traju po celu no}.
Ulaze Yuya i Jasmina. Yuya je u hitwi, pakuje papire u torbu, itd.
YUYA: Kasnim! Kasnim! Koliko je sati? Zamisli, drugariceJasmina, dolazim jutros ku}i, a sata nigde! Pa to je... Srpskaposla! Eto, dakle, to bi, otprilike, bila skica za prvi deo...Otvori}emo mi Evropi o~i(Obra}a se Beki, u prolazu)Sve je to jebena plutokratija, gospodine, A ko ste vi?
JASMINA: Beka! Otkud ti ovde?
DANA: Zar se ne se}a{? To je gospodin Ru`i~i}, onaj novinar okome...
YUYA: Ko?
JASMINA: Beka...
DANA: Govorili smo malo~as o wemu.
YUYA: A, da!(Krene ka izlazu)
DANA: (Za wim)Hteo je da se dogovorite za taj intervju...
160 Miladin [evarli}
BEKA: Po{tovawe, gospodine poslani~e, ja sam ...
YUYA: (Na vratima, ne osvr}u}i se)Kasnim! Kasnim!(Yuya je iza{ao u predsobqe)
JASMINA: E, pa...
DANA: A {to ne popijete s nama? Vidim da se poznajete...
Yuya otvori vrata predsobqa i proviri u sobu.
YUYA: Svetska plutokratija finansira izdaju srpstva! Idete li,drugarice?
DANA: Ponudila sam drugaricu pi}em, Jefreme!
Yuya tresne vratima i nestane.
DANA: E, pa...
JASMINA: Mo`da je, ipak, boqe da ja krenem...
Yuya ponovo otvori vrata.
YUYA: Dano! Gde su mi lakovane cipele?
DANA: Izvinite!(Izlazi u predsobqe i zatvara vrata za sobom)
BEKA: Kako je to ~udno... i kakva podudarnost!
JASMINA: Samo nemoj da se pravda{, zna{ da to ne volim! Nema{vremena za mene jer, navodno, pi{e{ roman, dobro, mislim,nije to ni prvi ni posledwi koji si po~eo da pi{e{, kadono...
BEKA: A ti? Mota{ se tu sa...
JASMINA: Ja po{teno zar|ujem svoj hleb.. Ho}e{ ti da me izdr`ava{.
BEKA: Ho}u, ali...
JASMINA: Ho}e{, ali ne mo`e{! A i kad bi mogao, ja to ne bihdozvolila. Ja sam profesionalac i sama se starom o sebi. Jasam integralna li~nost i...
BEKA: Jasmina! Ja samo ho}u da napravim intervju.
JASMINA: Sa gospa Danom?
BEKA: Ne budi zlobna, ti zna{ da ja samo tebe...(Poku{ava da joj pri|e)
Kod zlatnog vola 161
JASMINA: Ne prilazi! Daqe od mene.
BEKA: Sem toga, ponovo su me tra`ili iz vojnog odseka, pa sammislio...
JASMINA: Sve mi je jasno. Samo me ~udi kako se ne stidi{ damanipuli{e{ ovim dobronamernim ~ovekom... Samointelektualac mo`e da bude tako cini~an.
BEKA: Jasmina...
JASMINA: Ja odlazim!
Ulazi gospa Dana.
DANA: Jo{ i lakovane cipele...
JASMINA: Ti, zna~i, ostaje{?
BEKA: Ne, to jest...
DANA: Vi ve} odlazite, gospodine Ru`i~i}u?
BEKA: Ne... ovaj... Pa, hteli smo da popijemo, zar ne?
DANA: Kako da ne! Moj suprug je dobio rakiju iz Hilandara, starudvesta godina.
JASMINA: Ne, hvala, ja bih zaista morala da krenem.
DANA: (Sipa)I kad kre}ete sa mojim mu`em u Pariz?
BEKA: Ti ide{ sa...?
DANA: Niste znali? Oni tamo predstavqaju Srbiju.
JASMINA: (Uzme ponu|enu ~a{u)Da, ja putujem sa tom delegacijom kao prevodilac. Tebe tune{to ~udi?(Trgne rakiju)
BEKA: Ne... nego samo... Nisam znao.
DANA: Jo{ jednu? Zbiqa, za{to se ~udite gospodine Ru`i~i}u?Danas svako treba da u~ini za Srbiju koliko mo`e. Oni uParizu, vi na frontu...
BEKA: (Sipa sebi rakiju, iskapi)Mo`da je tako i najboqe!
Zvono na ulaznim vratima.
162 Miladin [evarli}
DANA: Izvinite!(Dana izlazi)
JASMINA: Ti, vaqda, ne misli{...?
BEKA: Samo nemoj da se pravda{, zna{ da to ne volim.
JASMINA: Ovo je stvarno jedna suluda koincidencija.
BEKA: U svakom slu~aju, `elim ti lep provod u Parizu.
JASMINA: Gluposti! Ja sam profesionalac. I kad sam mogla da tika`em, kad tebe nigde nema?
Ulaze Dana i Yoni Risti}. On je elegantan, samouveren, {arlatansredwih godina. Nosi bocu {ampawca. Dana buket cve}a {to joj ga je ondoneo.
YONI: Divno, draga moja! Vunderbar! Pa, vi ovde, zbiqa, lepo`ivite! A kod nas, u Nema~koj, pi{u da ste propali...
DANA: Da vas upoznam! Ovo je na{ prijateq iz Frankfurta...
YONI: Yoni Risti}-Puki, biznismen, poreklom sa ^ubure...
JASMINA: Jasmina.
YONI: Da li se znamo iz Kaleni}a, lepa gospo|ice? Ja uvek prvotamo navratim kad doletim iz Nema~ke.
DANA: Ovo je gospodin Ru`i~i}, publicista...
YONI: Ma, da li je mogu}e! ^itao sam va{e ~lanke u NIN-u. Veomaje hrabro danas se u Srbiji zalagati za mir. A nama,trgovcima, mir je potreban. Mada se i u ratu mo`e pro-fitirati, ne ka`em. Ukratko, ja sam optimist, koji senikada ne `ali. Pametan ~ovek uvek na|e izlaz, zar ne? U toime...(Po~iwe da otvara bocu)Dano, daj ~a{e!
JASMINA: Bilo mi je drago, gospodine Risti}u... Mo`da, jednom, uKaleni}u...
YONI: [ta? Vi odlazite! Kakva {teta! A vi, hrabri mladi}u,ne}ete vaqa, odbiti?
BEKA: Pa... ne...
YONI: Divno!
Kod zlatnog vola 163
BEKA: Ustvari, morao bih do redakcije...
DANA: A i do vojnog odseka...
YONI: Kakva {teta! U tom slu~aju, samo dve ~a{e.
DANA: Isprati}u vas!
Dana izlazi sa Jasminom i Bekom. Yoni zvi`du}e, zagleda po sobi, otvarabocu, sipa pi}e, u tom se Dana vra}a i on joj pru`a ~a{u.
YONI: E, pa draga...
Dana ga gleda s prezirom. Ne prihvata ~a{u.
YONI: Pa, {ta je to? I ti mora{ da ide{? Ne}u, vaqda, moratisam...
DANA: Kako god ho}e{!
YONI: U tom slu~aju...(Iskapi ~a{u)Uzmi, ipak, prija}e ti
Dana uzima ~a{u. Yoni ponovo napuni svoju.
YONI: Kako si lepa! Ni{ta se nisi promenila.
DANA: Ni ti! Ostao si beskrupulozni {arlatan!
YONI: (Prenema`e se)Dano...
DANA: Za{to si do{ao ovamo, Yoni? Ovo je moj dom. Upada{ poslepet godina, kao da se ni{ta nije dogodilo. ^ove~e!
YONI: Pa, video sam da ti je mu` u Skup{tini! Ima, na drugomkanalu direktan prenos. Gledamo, u hotelu, zabave radi...^im sam video da je u{ao u salu, ja sam naru~io taksi...Izvini, on ima nepodno{qive lakovane cipele!(Dana, i protiv voqe, prsne u smeh)
DANA: Neverovatan ~ovek! Planira sa mnom ven~awe, odlazi uNema~ku na deset dana, ostaje pet godina, onda se pojavquje,kao iz bunara i prvo {to ima da mi ka`e to je da moj mu`nosi sme{ne cipele!
164 Miladin [evarli}
YONI: ^ekaj! ^ekaj! Uzmi prvo jo{ jednu. ^ekaj! Cipele su tolikosme{ne da...(Smeje se)A sad ozbiqno: rekao sam da }u se vratiti i vidi{, vratiosam se.
DANA: Ti nisi normalan! Ili si toliko bezobziran, da to...
YONI: Ne! ^ekaj! Ali, ja sam se, u me}uvremenu, obogatio. [ta jepet godina prema toj ~iwenici? Isto {to i deset dana. Jasada imam...
DANA: Ne zanima me {ta ima{. Pokupi svoj {ampawac i gubi se izmoje ku}e!
YONI: Dano! Ti me, zna~i, jo{ uvek voli{!
DANA: Sviwo! Upropastio si mi `ivot!
Dana se zaleti da ga udari. On je uhvati za ruke, poku{ava da je poqubi.Ona se otima.
DANA: Ne}u! Sviwo! Ne}u!
On, ipak, uspe da je poqubi. Ona se, na kraju, otrgne.
DANA: Crko dabogda!
Dana pla~e, Yoni je miluje, te{i.
YONI: Qubavi, ni{ta nije izgubqeno...
DANA: (Kroz suze)Zbog tebe sam se udala za ovog... ovog... Kako si samo mogao...?
YONI: Tako je moralo biti... Oti{ao sam da zavr{im taj posli},hteo sam... Hteo sam pre ven~awa da stanem na svoje noge.Zbog tebe du{o! Hteo sam da ti pru`im `ivot kakavzaslu`uje{. Ali, desilo se... Nisam znao da policija radinedeqom... I tako sam odle`ao dve godine. Po{teno, zar ne?Ti si, za to vreme, po`urila da se uda{. ^itali smo, tamo, oven~awu ~uvenog druga Yuye. Videli fotografije... Ti ubelom. Nasmejana... Sre}na... Ne mo`e{ ni da zamisli{koliko sam patio.
Dana, pla~e.
Kod zlatnog vola 165
YONI: Ne, ja ti ne zameram! Tako je moralo biti... Ja sam ve~iti op-timist. Ja sam po~eo iz po~etka, i ja sam, najzad, stao na svojenoge.
DANA: (Kroz suze)Sada zna{ kad radi policija.
YONI: I {ta radi!... [alim se. Ja se sad bavim ozbiqnim, me|u-narodnim biznisom. Jo{ jedan posli} da zavr{im ovde, ipostajem veliki bos. Do|i, srce...
Miluje je, qubi. Ona se, za trenutak, predaje, zatim se otrgne.
DANA: Be`i od mene! O~i }u ti iskopati!
YONI: Ali, Dano! Ni{ta nije izgubqeno! Naprotiv! Kako nerazume{?(Sipa pi}e. U`urbano joj dodaje)Evo, ovako! Ja zavr{avam taj posli} sa Srbima, uzimam lovu,mnogo love... Ti, prirodno, napu{ta{ ovog... ovog lakovanog,sedamo u moju me~ku i pravac Doj~land! Adio! I tamopo~iwemo novi `ivot. Budi}u te sa {ampawcem i zlatnomnarukvicom svakog jutra. Ja znam koliko ti voli{ zlato. A,onda putovawa... Kalifornija, Meksiko...
DANA: Ti me jo{ uvek voli{, Yoni?
YONI: Za{to bih, ina~e, do{ao?
Pauza.
DANA: (Obri{e suze)Reci mi, {ta treba da u~inim?
YONI: Iskreno?
DANA: Naravno.
YONI: Tako te volim. Napravi}emo mi, zajedno, velike stvari. Evo,sve }u ti re}i. Taj posli} zbog koga sam do{ao, zna{... E, pa,tvoj mu` je posrednik u tom... transferu. Mogao sam ja daizaberem i nekog drugog i da mu munem dvaest-triest kilamaraka. Oni imaju vlast, ~erupaju koliko stignu, ali lovenikad dosta. Me|utim, hteo sam, kako da ti ka`em, da sveostane u porodici, razume{?
DANA: I?
166 Miladin [evarli}
YONI: I on mi pravi prolaz do banke, tojest, drug Galeb, ali to sadnije... Zato {to banka... Banka, u stvari kupuje, mada se tone}e iskazati u... wihovom... Shvata{?
DANA: Pre|i na stvar.
YONI: Mutan mi je. Okleva... A meni kamioni stoje. Pla{i se ilimi priprema ne{to. Da me provali, razume{? Veliko je|ubre, ne mogu da ga pro~itam.
DANA: Zanimqivo... I {ta, dakle, ja treba da u~inim?
YONI: Pa... Trebalo bi malo da ga izvata{.
DANA: [ta da radim?
YONI: Mislim... kad legnete... Ti to ume{. Da ga owu{i{ malo.Ako oceni{ da nije provala, da ga pritisne{ da ubrza, jerme ti kamioni ko{taju... Ka`i, nemam para u ku}i... za uqe,zelen, zlato... Smisli ne{to!
Pauza.
DANA: Zato si, zna~i, do{ao... Posle pet godina.
YONI: Ne, ma~e! ^im komunistima maznemo lovu, ti se pakuje{ i...
DANA: Uvek si bio |ubre.
YONI: Dano, sve vreme u zatvoru ma{tao sam o tebi, o tvojim... Otom kako }u jednoga dana da se vratim, da te uzmem za ruku ida te povedem u veliki svet... Dano, ja te volim!
Pauza.
DANA: U~ini}u koliko mogu.
YONI: Bravo! Znao sam da si lafica. Ja sam u hotelu Moskva, soba...
DANA: A sad idi, molim te!
YONI: Ali, Dano...
Krene ka woj.
DANA: Ne prilazi! Idi Yoni. I ne dolazi ovamo vi{e nikada.
MRAK
Kod zlatnog vola 167
II ^IN
Gostionica “Kod zlatnog vola”. Simultana scena omogu}ava nam davidimo unutra{wost dveju soba, koje deli hodnik {to vodi od pro-scenijuma u dubinu. Hodnik se napred ra~va du` proscenijuma, te imaoblik obrnutog slova “T”. Vrata ovih soba – transparentnih, dakle,samo nazna~enih zidova – nalaze se jedna naspram drugih, na po~etku onogdela hodnika {to vodi u dubinu. Iz soba po jedna vrata vode u kupatila.Leva soba je u mraku. U desnoj Yuya. [etka po sobi. Prolaze}i poredogledala, uvek se pogleda, popravi kosu ili poku{ava da uvu~e stomak,{to je razume se, nemogu}e.
YUYA: (Zastaje pred ogledalom)Mesje le ministr, mesje narodni poslanici! Posle lakogkumunisti~kog sna, Srbija se budi otre`wena, kako bizauzela ono mesto u Evropi koje joj oduvek pripada...([eta, prilazi telefonu, gleda na sat kojeg nema, okre}ebroj~anik)Recepcija! Alo Yuya!... Kako, nema? Ovde Yuya! Ne tamo,ovde! Gde je Ba}a, Sunce vam Bo`ije?! Jeste gospodin po-slanik govori!... Kako, {to ne ka`em, oca vam mangupskog,sve }u vas pozatvarati! Gde je moj burbon, ovde?... Gde ovde?!Ovde! Sto sedam, sunce ti nepismeno!(Tresne slu{alicu)Stoka kapitalisti~ka! Privatnu svojinu ho}e, a nogama nosbri{u! Radne zadruge su za vas. . . Radne akcije. . .Br~ko-Banovi}i, [amac-Sarajevo...(Naglo mewa raspolo`ewe, pevu{i)[amac-Sarajevo, to je na{a meta.Gradi}emo prugu jo{ ovoga leta...([eta; po~iwe ponovo da se nervira)Pa, gde je ova `ena, sunce joj kalajisano...?(Vi~e prema vratima kupatila)Gde si, toliko, du{o? ^uje{ li ti mene?(Pauza)^uje{ li ti mene?!
Na vratima kupatila pojavquje se Jasmina, potpuno gola.
JASMINA: Kako mogu da te ~ujem, kad voda te~e?
YUYA: Ma~e!
168 Miladin [evarli}
Yuya pojuri prema woj, no ona naglo zalupi vrata, tako da on neletinosom na wih.
YUYA: Ej! Ma~e! Otvori!(Poku{ava da otvori vrata, no ona su zakqu~ana)Ma~e!(Jasmina protura glavu kroz vrata)
JASMINA: I ne zovi me “ma~e”!(Ponovu mu zalupi vrata ispred nosa)
YUYA: Izaziva{ ku~ko!... Otvori, du{o... Otvori draga Jasmina...(Gleda na sat kojeg nema)Jo{ malo pa }e i onaj Risti}, onaj Yoni da upadne... Da miupadne s lovom... A ni burbon nisu doneli... Otvori, dragaJasmina!... I {ta sve to meni treba? [ta }e meni, u stvari,lova? Meni je, ionako, sve pla}eno... Nego navaquje onaprokleta `entura~a. Nawu{ila lovu, prislu{kujerazgovore... Ti ne mo`e{ ni da zamisli{ koliko ona volizlato.
Jasmina proturi glavu kroz vrata.
JASMINA: Rekla sam ti da me ne zove{ “zlato”.
Yuya je zgrabi i izvu~e iz kupatila. Ona je sada uvijena u mantil zakupawe.
JASMINA: Ta malogra|anska tepawa ostavi za svoju `enicu.
YUYA: Ne... Pitao sam te da li voli{ zlato?
JASMINA: Ja...? Da li volim...? Za{to pita{?
YUYA: Onako...
JASMINA: Pa, zavisi od konotacije... mislim... u kom smislu... Ho}u daka`em...
YUYA: Evo, u ovom smislu!(Vadi iz Yepa te{ku zlatnu ogrlicu)
JASMINA: Jao, {to je divna!(Uzima ogrlicu, razgleda, divi joj se)Prekrasna je!(Naglo baci ogrlicu na krevet)[ta ti misli{? Da sa mnom mo`e{ kao sa svim tim svojim...`enicama... kurvicama... Hteo bi da me kupi{! E, da zna{, janisam na prodaju!
Kod zlatnog vola 169
(Zate`e mantil oko sebe)Dovukao si me u ovu rupu i misli{ da ima{ pravo na mene...Da mo`e{ da me poseduje{... Nisam ja predmet! Ja samslobodan ~ovek! Integralna li~nost, razume{?!Integralna!
YUYA: Smatra{ da je ovo rupa...?(Osvr}e se oko sebe)Pa... skoro da si u pravu... Ni burbon nisu doneli... Alidu{o, ne mogu vaqda da te vodim u Hajat. . . iliInterkontinental...
JASMINA: Ni{ta ti ne razume{! Pusti me!
YUYA: Smiri se, du{o, samo polako... polako...(Miluje je po kosi)Mogao bih ja... nego... Shvata{? Reci i sama! [ta je u na{em`ivotu najva`nije? Hajde, reci! [ta je najva`nije?... Nezna{? Ja }u ti re}i. U na{em `ivotu najva`nija jediskrecija. Mi `ivimo u burnim, slo`enim vremenima, kadsamo diskretan ~ovek mo`e da istraje. A ja `elim daistrajem... Da trajem... Ve~no! Ho}e{ li da ja, kao medijskali~nost, primim Yonija Risti}a u Hajatu? Da na{ susretovekove~e fotoreporteri? Kamere? Da nas slika nezavisnatelevizija?
JASMINA: Pusti me... Be`i od mene! Sve je za tebe samo kupovina iprodaja... Gade! Do{ao si ovamo da zavr{i{ posao.
YUYA: (Miluje je kao {to se miluje nervozni kow)Mir... mir, lutko. Stara francuska poslovica ka`e: gde jekorist, tamo je i lepota. Ti si, bar, fransuski |ak, ma~e.Jer, {ta je u na{em `ivotu najva`nije?
JASMINA: Diskrecija, je li?
YUYA: Ne! Najva`nije je biti prakti~an... prilagodwiv. To jenajva`nije! ^emu, na primer, da zahvalimo {to ja ovolikoistrajavam u na{em haoti~nom, protivure~nom, suludomvremenu? ^emu? Smislu za realnost. Ja sam ti velikirealista, du{o. Ja sam, tako re}i pesnik realizma! Jer, {taje najva`nije?
JASMINA: Nava`nije je biti prilagodqiv.
170 Miladin [evarli}
YUYA: Ne! Najva`nije je voleti `ivot. Onakvog kakav on zaistajeste. A on je promenqiv, neo~ekivan, nepredvidqiv, gde jetaj burbon, bogamu! Jednom re~ju – prekrasan. Samoograni~eni intelektualci misle da je `ivot kao jedno-smerna ulica. @ivot je, me|utim, bogat. Slo`en. @ivot je,jednom re~ju, kao ma|arska kocka. U to ime, da tebi tvojYuya stavi...
JASMINA: Molim?
Yuya uzima ogrlicu, {iri je pred wenim o~ima.
JASMINA: Ne, molim te... Ja sam integralna li~nost!
YUYA: Sa ovim malim dodatkom bi}e{ jo{ integralnija.
Pauza.
JASMINA: Misli{.
YUYA: Siguran sam.
JASMINA: Kako si ti sugestivan.
YUYA: Zar ne?(Skida joj ogrta~ sa ramena)
JASMINA: [ta ti to radi{?
YUYA: Pa, kako da ti je stavim, du{o?
JASMINA: I ne zovi me “du{o”, molim te!
Predwim hodnikom dolaze Beka i Dana.
BEKA: Zgodno mesta{ce.(Qubi je)
DANA: ^ekaj! Nevaqal~e...
YUYA: Zlato najboqe stoji na golom telu, a golo telo na zlatu, zarne?(Skida joj mantil, qubi je)
JASMINA: ^ekaj... ^ekaj... Zar ne}e{ i ti da se istu{ira{?
YUYA: Sve }u za tebe da u~inim, ma~e, pa i da se istu{iram, akotreba!
Dana i Beka ulaze u hodnik {to vodi izme|u soba.
BEKA: To je vaqa ovde. Gde nam je kqu~?
Kod zlatnog vola 171
Zastaju pred vratima, desne sobe.
DANA: Tu je...
Pretura po ta{ni, tra`e}i kqu~, Beka je qubi i smeta joj.
YUYA: Pod uslovom da mi istrqa{ le|a.
JASMINA: A, to ne!
YUYA: Kako, ne?
JASMINA: Tako.
BEKA: To je, vaqda, ova soba. Rekao je, prva vrata u hodniku...
YUYA: E, ho}e{, bogami!
Yuya podigne Jasminu da je ponese prema kupatilu, ona vrisne utom Beka– po{to Dana jo{ nije na{la kqu~ – uhvati za kvaku i otvori vrata,ali, shvativ{i da je neko unutra, brzo ih zatvori.
YUYA: [ta je ovo, bogamu! ^ovek ne mo`e ni da se istu{ira namiru. A ni burbon... Hajdemo ma~e!
Yuya zakqu~ava vrata i odvla~i Jasminu u kupatilu. Vrata kupatilaostaju poluotvorena, odande se ~uje vri{tawe, pquskawe vode, zatimdahtawe.
BEKA: Pa ovde ima nekoga!
DANA: [ta si mislio, mali{a? Da samo mi to radimo?(Iskopala je kqu~ iz ta{ne)Sto {est.
BEKA: Ovo je sto sedam.
Dana otkqu~ava vrata leve sobe i oni ulaze. Beka pali svetlost ineodlu~no se osvr}e oko sebe. Dana ga gleda. Pauza.
DANA: Nevaqali de~ko... U hodniku me napada{, a sad...
BEKA: Razmi{qam, zna{...
DANA: Nemoj da razmi{qa{. Qubi me!
BEKA: Ja wih ne razumem... Meni se, odjednom, sve smutilo u glavi.
DANA: [ta ne razume{?
BEKA: Ni{ta ne razumem.
172 Miladin [evarli}
DANA: (Miluje ga)Pa, u ~emu je, onda, problem, de~ko?
BEKA: Meni sve to izgleda potpuno apsurdno...
DANA: (Skida mu sako)Nije va`no, takav je na{ `ivot. Navikavaj se.
BEKA: Ja sam toliko verovao u Evropu, u wene principe, weneinstitucije... Pre svega, u princip prava, pravde... A oninas, jednim potezom pera, bri{u sa geografske karte...
DANA: (Razvezuje mu kravatu)Samo se ti opusti...
BEKA: Mo`da smo mi mali narod.... U svakom slu~aju, nesre}an. Naperiferiji istorije... Jednom re~ju, na{a energija je...nekako... disperzivna, zna{?
DANA: Znam, du{o! Di{i duboko...(Skida mu ko{uqu)
BEKA: Prokleta dinarska violencija... Burne emocije, koje brzosagorevaju... A gde su konsekvence, gde su one?
DANA: (Skida mu ko{uqu)Tu su, de~ko moj, tu su...
BEKA: Zna{ kako se to zove?
DANA: (Skida ga)Ne znam. Ali, ti }e{ mi re}i, zar ne?
BEKA: To se zove...
DANA: (Otkop~ava mu kai{)
BEKA: To se zove...
DANA: Kako?
BEKA: To se zove tamni vilajet.
DANA: Tako se zove?
Beka }e, u `aru svog nadolaze}eg monologa, ili u zazoru pred Daninimnavaqivawem, sko~iti, pantalone }e mu spasti, on }e ih ne prestaju}ida govori, podizati i pridr`avati.
BEKA: Mi lutamo u mraku, izme|u svojih istro{enih mitova, {tonas, poput vampira, prizivaju iz neopojanih preda~kihgrbova i Evrope, na{e neuzvra}ene qubavi, na{eg tragi~nognesporazuma... Te velike lihvarske kompanije, te sterilne
Kod zlatnog vola 173
kurton-zajednice, {to nas opsewuje svojim varqivim sjajem,kao {to se opsewuju varvari, uro|enici... Opsewuje da binam krv sisala, da bi nas pot~inila, da bi nam potro{ila naimperijalnom zajedni~kom va{aru ta{tine! Izme|u ta dvavampirizma, mi lutamo na{im balkanskim vilajetom,selimo se i raseqavamo, presipamo iz {upqeg u prazno,grizemo se i koqemo kao pobesneli psi... Za{to? Koji grehmi okajavamo? Ja jesam pacifista... a mo`da se i bojim, ali,ipak, zar nismo mogli da se odupremo? Zar nismo moglisrpskom vojskom da branimo srpske zemqe?(Sedne na ivicu kreveta, sa glavom u {akama)Evropa nas je, opet, prevarila...
DANA: (Sedne pored wega)?Siroti moj de~ko...(Miluje ga)
BEKA: Evropa nas je nahu{kala! Hrvate na Srbe, Srbe na Hrvate,Slovence na...
DANA: Dobro, dobro... Samo se ti opusti...
Miluje ga, qubi, on polako po~iwe da uzvra}a, ona ga obori u krevet, gasisvetlost kod uzglavqa.
Iz kupatila desne sobe izlazi Yuya, samo u pantalonama, koje usputzakop~ava, Pevu{i.
YUYA: Sakam da fukam te... malena... Hm! Integralna li~nost... a,ovamo `iva vatra...(Gleda na sat koga nema)Izgubio sam sat, bogamu. Taj Risti} bi ve} morao biti ovde...A vreme je i da se popije. Sakam da fukam te... malena...
Po~iwe da se obla~i. Iz kupatila proviri Jasmina.
JASMINA: Dodaj mi prslu~e, du{o, molim te!
YUYA: [ta, draga?
JASMINA: Prslu~e mi dodaj, molim te!
YUYA: Do|i i uzmi ga.
Bo~nim hodnikom dolazi Yoni, pevu{e}i.
YONI: Mani, mani, mani...
JASMINA: Dodaj mi, bezobrazni~e!
174 Miladin [evarli}
YUYA: (Nastavqaju}i sa obla~ewem)Pro{etaj se ma~e! Volim da te gledam.
Yoni zagleda brojeve nad vratima.
YONI: Poslani~e, gde si poslani~e moj...? Yoni ti je slatki mamacpripremio...
JASMINA: Sram te bilo.
Jasmina izlazi iz kupatila, pokrivaju}i grudi. Yuya joj priska~e s le|a.
Yoni hvata za kvaku, poku{avaju}i da otvori vrata.
JASMINA: Ju, ko je sad to?
YUYA: Mo`da je Yoni.
JASMINA: Ne otvaraj!
YUYA: Ili je Ba}a doneo burbon.(Qubi je)
YONI: Ovde, izgleda, nema nikog...
JASMINA: Ostavi me na miru! Jar~e...
Yoni ot{krine vrata leve sobe.
YONI: (Tiho)Gospodine poslani~e...
U levoj sobi panika. Beka ska~e iz kreveta, pokrivaju}i se delom ode}e.Dana se sakriva pod pokriva~.
U desnoj sobi, Jasmina se otrgla od Yuye i, sa prslu~etom, pobegla ukupatilo.
YUYA: (Zavr{avaju}i obla~ewe)Ne}e{ mi pobe}i, ku~ko!
Beka je dotr~ao do vrata, na kojima stoji Yoni.
YONI: O! To ste vi, mladi ~ove~e! Pardon! Pardon! Kakva veselakoincidencija! Ja sam vas, jama~no, prekinuo u radu. Go-spodin poslanik, verovatno, nije sa vama, na istom poslu!
BEKA: (Prikrivaju}i golotiwu)Ne, tu je samo... To jest, ho}u re}i... Koga vi, ustvaritra`ite?
Kod zlatnog vola 175
YONI: Nije va`no. Samo vi nastavite sa radom. Ko bi rekao...Naoko tako smiren mladi}, kad ono... Pardon! Pardon!Prijatan rad!
Yoni odlazi niz hodnik, u dubinu Beka blene za wim. U desnoj sobi, Yuyaje dovr{io obla~we.
YUYA: Odoh ja, ma~e, da ulovim koku!
JASMINA: (Proviri iz kupatila)[ta da radi{?
YUYA: Zlatnu koku da pojurim!(Ide ka vratima)Svog dragog finansijera.
JASMINA: Ponesi, onda, i taj burbon!
Jasmina nestaje u kupatilu. Yuya se hvata za kvaku. Beka koji je, najzad,do{ao sebi, zalupi vrata leve sobe i okrene kqu~. Yuya iza|e u hodnik ikrene napred i bo~no, ka recepciji.
YUYA: Do|i, do|i, da te tvoj Yuya malo o~erupa...(Pevu{i)Sakam da fukam te...
Dana proviri ispod pokriva~a i, uveriv{i se da je u sobi samo Beka – kojistoji naslowen le|ima na vrata – sedne u postequ i gleda garazroga~enih o~iju.
Yuya je, u me|uvremenu, oti{ao hodnikom i izgubio se sa scene.
DANA: Da li je to bio...?
BEKA: Da, to je bio...
DANA: Da li je on pomiwao nekog poslanika?
BEKA: On je pomiwao.
DANA: Do|i brzo u krevet da se sakrijemo!
BEKA: Ali, Dano, oni }e nas...
DANA: Do|i, brzo!(Zgrabi ga i uvu~e u krevet)
BEKA: Dano, on verovatno ima pi{toq! On je zver... On }e nas...
DANA: Brzo! Ovde smo najsigurniji!
176 Miladin [evarli}
Dana im navla~i pokriva~ preko glave. Ispod pokriva~a kome{awe istewawe. Sa desne strane, iz kupatila izlazi Jasmina, poluodevena,pevu{i, vrte}i zadwicom.
JASMINA: Sakam da fukam te...
Jasmina pronalazi svoju ta{nu, vadi iz we ~e{aq, i, usput se ~e{qaju}ii pevu{e}i, vra}a u kupatilo. U levoj sobi, Dana demonstrativno izlaziispod pokriva~a, podigne se u sede}i polo`aj i, prekr{tenih ruku, besnobuqi preda se. Beka se skupio pod pokriva~em i }uti, mawi od makovogzrna. Posle izvesnog vremena, Beka proviri, pogleda Danu, pa se brzoponovo sakrije. Dana ga ignori{e. Najzad i Beka iza|e ispod pokriva~a isedne kao Dana. Ona ne obra}a na wega pa`wu. On je povremeno pogleda,prvo ispod oka, zatim upadqivo, ali bez rezultata.
BEKA: Izvini... ali, sve te okolnosti...
Dana ne reaguje.
BEKA: Ti }e{ razumeti da to mo`e da deluje... da deluje... kao... kaojedan... kao jedan depresivan faktor. Dano, ti vaqda shvata{,to se ponekad de{ava... To ~oveka, naprosto, frustrira, zarne? Ti razume{ svog Beku...
Dana ustaje i po~iwe da se obla~i.
BEKA: Ti vaqa ne}e{... da me... da me tako surovo ostvi{... sada,kad...(I on ustaje, obigrava oko we, ona ne reaguje)I kuda }e{? Oni su tu! Dano! On sigurno ima pi{toq! Sviti poslanici su naoru`ani... Dano, on je monstrum, ti tozna{... On }e... Oni ne zaziru ni od ~ega... Oni su potpunobeskrupulozni... To je, naprosto, samoubistvo! To je... to je...to je iracionalno...(Po~iwe da se i on, pani~no obla~i)Dano, budimo razumni... Ja sam za mir... Ja sam protivkrvoproli}a... Ja mrzim nasiqe... Ja sam anga`ovan u Centruza antiratne akcije!
Sa desne strane, Jasmina je iza{la iz kupatila, potpuno obu~ena idoterana. Sedne, ustane, {eta po sobi, ~eka, dosa|uje se, poku{ava, bez-uspe{no da telefonira. U levoj sobi, Dana je zavr{ila s obla~ewem. Bekaje napola obu~en, jo{ je u ga}ama.
DANA: Iza|i i vidi da li je ~isto napoqu!
BEKA: Ali, Dano, on }e nas... Ja sam civilizovan ~ovek... Evro-pejac... Ja sam za razuman kompromis...
Kod zlatnog vola 177
DANA: Izlazi napoqe!
Beka, onako u ga}ama, a gore potpuno odeven, otvori vrata, proviri,iza|e u hodnik, gleda prepla{eno levo-desno. Jasmina, kojoj je dosadilo d~eka, otvori vrata svoje sobe, da pogleda ide li Yuya, i ugleda Beku. Ovajse prenerazi kada je vidi i vrisne.
BEKA: Jasmina.
^uv{i wegov krik, Dana pritr~a vratima i brzo ih zakqu~a. Ostajepored vrata, poku{avaju}i da shvati {ta se napoqu de{ava. Beka,prestravqen, mahinalno se hvata za kvaku hote}i da pobegne u sobu, alidakako, ne uspeva, {to jo{ poja~ava wegovu zbuwenost. Jasmina ga gleda,onako poluodevenog, i po~iwe da se smeje. Smeje se sve glasnije i ne mo`eda se zaustavi. On pogleda u svoje noge, shvati da je u ga}ama, ponovopoku{ava da otvori vrata, drma kvaku, ali uzalud.
JASMINA: Kako je to ~udno... Neobi~no... i kakva podudarnost!
BEKA: Jasmina... To je, prosto, jedna suluda koincidencija...
JASMINA: Pri~aj mi malo o tome! Ili, mo`da, prvo ho}e{ da obu~e{pantalone?(Smeje se)
BEKA: ^ekaj, sve }u ti obasniti... Ali, hteo bih, pre svega...
JASMINA: Hteo bi, pre svega, da pobegne{, zar ne? Ali izgleda da sidolijao.
BEKA: (U panici, drma iza le|a, kvaku)Ne, objasni}u ti...
JASMINA: Hajde, objasni mi, molim te, ba{ me zanima! Samo, bojim seda nema{ mnogo vremena.
BEKA: (Osvr}e se upla{eno oko sebe)Jasmina, shvatio sam neopozivo i to ti moram... bez obzirana ovu suludu... Jasmina, shvatio sam da samo tebe volim!
JASMINA: (Prsne u smeh)Ma, da li je mogu}e? Uspeo si, najzad, da to shvati{? A jasam, vidi{, najzad shvatila {ta je pravi mu{karac. Tajmu{karac samo {to nije do{ao, a kako si ti tamo bludni~ioili poku{avao da bludni~i{(Di`e glas da je Dana ~uje)sa wegovom zakonitom suprugom, koju ja, uzged, uop{te nerazumem, bilo bi ti boqe da se {to pre izgubi{.
Hodnikom, iz dubine, `urno nailazi Yoni.
178 Miladin [evarli}
YONI: Pardon! Pardon! A, to ste opet vi, mladi ~ove~e! Kako je`ivot pun neo~ekivanih doga|aja i veselih koincidencija!Gospo|ica iz Kaleni}a!(Skida {e{ir)Kakvo prijatno iznena|ewe!
JASMINA: I kakva podudarnost!
YONI: Znao sam da ste i vi tu negde! Znao sam. Pardon! Ne `elimda smetam. Nastavite sa radom! Pardon, mladi ~ove~e, daniste mo`da, izgubili pantalone?
BEKA: Moje pantalone? Ne, moje pantalone su... to jest, one su...
YONI: Shvatam! Pardon, ja to samo usput.(Pro|e, pa se vrati)A, da niste, mo`da, videli gospodina poslanika?
BEKA: Nismo... to jest, kog poslanika?
YONI: Na{eg poslanika, zaboga! Gos’n Yuyu.
JASMINA: Tu je. Si{ao je na recepciju da vas sa~eka.
YONI: O! Hvala lepo!(Krene)
JASMINA: I recite mu da ne zaboravi burbon!
YONI: (Zastaje)Burbon? A, da! Razume se, razume se...(Odlazi, poskakuju}i veselo)
BEKA: Jasmina, da li je mogu}e da si se span|ala sa tim... sa tim... Ja}u... Ja }u...
JASMINA: Molim? [ta }e{ ti?
BEKA: Ja }u... ja }u... Ja }u da te odvedem odavde!
JASMINA: Nemoj, molim te, da me zasmejava{!
BEKA: Jasmina, hajde da odemo! Hajde da sve zaboravimo! Bog nasgleda! Nama je neophodno moralno pro~i{}ewe. Moramopobe}i iz ove jazbine, iz ovog blata, Jasmina, i po~eti novi`ivot!
JASMINA: Tako, u ga}ama?
BEKA: U ga}ama ili bez ga}a, svejedno! Treba du{u spasavati...
JASMINA: Da sam na tvom mestu, ja bih se, za sada, potrudila da spasem`ivu glavu.
Kod zlatnog vola 179
Bo~nim hodnikom nailze Yuya i Yoni. Budu}i da su iza ugla, jo{ uvek nevide Jasminu i Beku. Yoni, u visoko podignutoj ruci, kao kelner, nosi,nespretno balansiraju}i, poslu`avnik sa bocom burbona i ~a{ama. Yuyadr`i svoju ~a{u u ruci, i usput, pije. Zastaju. Yuya je iskapio ~a{u ivra}a je Yoniju na poslu`avnik.
YUYA: Ma, kakva opozicija, Risti}u, kakva inteligencija! Znam ihja jo{ kao Titove pionire, pa Titove omladince, pa...
YONI: [to jes’ – jes’!
JASMINA: Be`i! Evo ih!
BEKA: (Drma pani~no kvaku levih vrata)Ali... Mi moramo du{u spasavati!
Yuya je nalio novu ~a{u sa poslu`avnika {to je Yoni sve vreme dr`i.
YUYA: Sve vam je to go marksista, moj gospodine! Dou{nici igolooto~ani!
YONI: I ta vam je dobra!
BEKA: Hajdemo! Ja te volim!(Zgrabi je i sna`no je poqubi)
JASMINA: (O{amu}ena od poqupca)Be`i, ja }u ih zadr`ati!
YUYA: (Kre}e, polako, sa ~a{om u ruci)Za svakoga mi imamo po jedan kov~e`i}, kad to pootvaramo,smrde}e nadaleko! Sve je pod kontrolom!
BEKA: Bog nas gleda!
Beka be`i niz hodnik, u dubinu. Jasmina ulazi u desnu sobu. Zate`e, nabrzinu pokriva~ na krevetu.
YUYA: Nego, da se mi pozabavimo finansijama, Risti}u. Tu je kqu~zdravih odnosa u dru{tvu.
YONI: E, ta vam je Bo`ija!
YUYA: Zar nije?
180 Miladin [evarli}
Yuya i Yoni ulaze u desnu sobu.
YUYA: Du{o! Evo nas!
JASMINA: Izvolite!
YONI: Divno! Opet smo svi na okupu... Osim...
YUYA: Uzmite pi}e! Moja saradnica je osoba od potpunog poverewa.Mo`emo odmah pre}ii na stvar.
Jasmina sipa pi}e, poku{ava da Yoniju da znak, ali ovaj to ne prime}uje.
YONI: Kako vi ka`ete, gospodine poslani~e. I mladi gospodin je,nadam se, tako|e, osoba...
YUYA: Koji mladi gospodin, Risti}u?
Jasmina daje Yoniju znake iza Yuyinih le}a. Iz dubine hodnika provirueBeka, okleva, i najzad, po~iwe polako da se prikrada vratima leve sobe.
YONI: Pa... On je, verovatno, prolazio... Mislim da je mladigospodin najverovatnije, bio u prolazu... Ho}u da ka`em...
YUYA: [ta to poku{avate da mi ka`ete, Risti}u?
YONI: Dodu{e, bio je u negli`eu, ali to je, jama~no, samo jednavesela koincidencija...
YUYA: Jasmina!?
JASMINA: Molim...?
Beka tiho kucka na vrata leve sobe.
BEKA: Otvori! Dano, otvori! To sam ja, tvoj Beka...
YONI: On je, dodu{e, bio u sobi prekoputa... Mislim, nije bio ovde,ali...
Pauza. Yuya gleda Yonija, gleda Jasminu.
YUYA: (Jasmini)I ko je, dakle, to bio?
JASMINA: Ma, onaj, novinar, {to te juri za intervju.
YUYA: Tako...? Dajte da mi obavimo posao, Risti}u!
Kod zlatnog vola 181
YONI: Evo, evo, gospodine poslani~e... Odmah }emo to!
Vadi, u hitwi, novac, novac, mu ispada, on ga skupqa po podu.Dana je, najzad,otkqu~ala vrata i Beka je u{ao u levu sobu.
DANA: Bedni~e! Sve sam ~ula!(Udara ga)
BEKA: Ne! Dano! Ti nisi shvatila! Ja }u ti sve objasniti...
Dana juri Beku po sobi i tu~e ga. On, usput, dograbi pantalone, poku-{ava da ih obu~e, sapli}e se, pada, ona ga juri, on pobegne u kupatilo. Udesnoj sobi, Yoni je, nazad, skupio novac i predao ga Yuyi.
YONI: Izvolite, gospodine poslani~e! Evo, sve je tu, kako smorekli! Nadam se da }e moja roba...
YUYA: Nikakvih pojedinosti, Risti}u! I vodite ra~una o potpunojdiskreciji.
YONI: Ja sam vam veliki majstor diskrecije, gospodine poslani~e.Ja sam vam, naprosto...
YUYA: Re~ je o va{oj bezbednosti. Razumete?
YONI: Razumem, razumem...
YUYA: Drug Galeb }e stupiti u dejstvo odmah. Daqe instrukcijeo~ekujte u svom hotelu. Dovi|ewa!
YONI: Hvala vam! Po{tovawe! Gospo|ice! Nadam se... A {to seti~e mladog gospodina... u negli`eu... mora da se to menisamo u~inilo.
YUYA: Dovi|ewa!
Yuya izgura Yonija iz sobe i zatvori vrata. Yoni odahne, gleda vratajedne pa druge sobe, slegne ramenima, pa krene niz hodnik, osvr}u}i se,skrene u bo~ni hodnik i nestane sa scene.
YUYA: Dakle?
JASMINA: [ta dakle?
YUYA: Tako, dakle...
Yuya krene ka woj, ona kora~a unazad, dok ne udari le|ima u vrata.
JASMINA: Ti ne misli{, vaqda?
182 Miladin [evarli}
YUYA: Vi }ete mene da {pijunirate, je li? Novinar u susednoj sobi,je li? I to u negli`eu! [tampu da mi natovarite! Da nisu ikamere tu negde? Nezavisna televizija! Zavera!
Yuya jurne na vrata, Jasmina poku{ava da ga zadr`i.
JASMINA: ^ekaj! To je bila samo jedna sme{na koincidencija...
YUYA: Mali ste vi za mene!
Yuya odgurne Jasminu i izleti u hodnik. Poku{ava da otvori vrata levesobe. Lupa pesnicom u vrata, Dana i Beka vire iz kupatila. Jasminasti`e Yuyu i poku{ava da ga spre~i.
JASMINA: Nemoj! Stani! Objasni}u ti!
Yuya udarcem noge razvali vrata i upadne u levu sobu. Konsternacija.Velika pauza.
YUYA: [ta ti radi{ ovde, Danice?
DANA: Isto {to i ti?
Dana, energi~nim koracima, krene ka vratima, Yuya joj prepre~i put.
DANA: Skloni se! Me|u nama je svr{eno!
YUYA: Ubi}u te, ku~ko! Mar{ ku}i!
Tu~e je, Beka pritr~i.
BEKA: Ne! Gospodine poslani~e! Vra}am vam va{u suprugu potpunoneo{te}enu... a, ustvari, volim drugu...
Yuya hvata levom rukom Beku za kragnu i gura ga prema zidu.
JASMINA: (Ska~e na Yuyu, vri{ti)Pusti ga zlikov~e!
Yuya, ne ispu{taju}i Beku, gurne sna`no Jasminu, ona padne na pod.
YUYA: (Beki)Pacifisto! Slobodni mislio~e! To je za vas sloboda, je li?(Pribio ga je uza zid; dr`i ga levom rukom, a desnom ga{amara, propra}aju}i svaki {amar replikom)Na front! U Krajinu! Barawu! Zapadni Srem! Dubrovnik!Vukovar!
MRAK
Kod zlatnog vola 183
III ^IN
Dnevna soba u stanu poslanika Stoki}a. Jutro. Dana, u doma}oj haqini,le`i na trosedu sa oblogom preko lica. Yuya ulazi iz kuhiwe. U rucinosi tawir sa nabacanom hranom, `va}e, skoro potpuno odeven za iz-lazak. Jede, govori i dovr{ava obla~ewe.
YUYA: ]uti{, nevernice!... I boqe ti je da }uti{... Prohtelo ti semalo... Pa, gde na|e onog {owu? [to nisi na{la pravogmu{karca. Recimo, ovakvog kao ja... To bih jo{ mogao i darazumem... Ja sam ~ovek u osnovi tolerantan" iako sam prekenaravi... ^iwenica je da ne umem da skuvam jaja...(@va}e)Slu{aj, nisam, te, vaqa, toliko jako udario? Ja imam te{kuruku, to je ~iwenica... Ja pesnicom mogu ve}e `ivin~e daubijem, na mestu. A, bogami, i ~oveka, ako treba... Da sam teudario punom snagom, ne bi se ti meni sada tu prenemagala...Ja sam ~ovek human, umem da se kontroli{em. Sem toga, misutra imamo prijem. Dolazi general MulajusufPan~atantra, komandant stranih trupa, koje treba da nasza{tite od hrvtskog divqawa... Tu mi je pozivnica...(Pretura po yepovima)Ne znam gde sam je stavio... Izri~ito je nagla{eno – sasuprugom. Morao sam o tome da vodim ra~una.
DANA: [to se mene ti~e, slobodno mo`e{ da vodi{ svoju {va-lerku!
YUYA: Ne mogu! Izri~ito pi{e – sa suprugom. Moramo, vaqda, redda po{tujemo! Sem toga, pokazalo se da je nepouzdana. Neznam ja vi{e za koga ona radi... Zaboravi to, kao {to sam jazaboravio. Rekli smo: {to je bilo – bilo je!... @urim!(Gleda na sat kojeg nema)Izgubio sam sat... Moram u Skup{tinu... Ja nemam vremena dase toliko bavim svojim privatnim problemima...(Pquje)Ova kobasica se usmrdela! Kasnim! Kasnim!
Yuya je u hitwi, iza{ao. Dana skida oblogu, ustaje, hoda po sobi kaoosoba koja donosi presudnu odluku. Odlu~iv{i se, ona vadi iz ormanakofere i po~ne da baca u wih svoje stari; vadi i baca na pod, ponovopakuje. Povremeno prekida pakovawe i poku{ava da telefonira. Najzaddobije broj koji je tra`ila.
184 Miladin [evarli}
DANA: (Telefonira)Halo, Moskva?... Hotel, da Va{eg gosta... Gospodin YonRisti}, dvesta dvanaest, da ... Sa~eka}u, hvala!(Dok ~eka, dr`e}i slu{alicu, drugom rukom prebira pokoferu)Halo, ja sam... Jesi li ti, Yoni?... Dana, zaboga!... A koga siti o~ekivao? Ne {alim se, stvar je ozbiqna. Donela samodluku... Do|i odmah... Ne, on je u skup{tini... Objasni}uti... Ja te molim da do|e{ odmah... Desilo se... Sve sedesilo... ^ega se pla{i{? ^ekam te po`uri, po`uri, molimte!
Dana spusti slu{alicu, sedi, gleda preda se, po~iwe da pla~e, zatim,naglim pokretom, obri{e suze i nastavi da se pakuje. Zvono na ulaznimvratima. Dana ispusti stvari, koje je dr`ala u rukama, brzo se za-kop~ava, dovodi u red.
DANA: Kako je samo stigao tako brzo! To je pravi mu{karac! Mojmu{karac...(Otvori vrata predsobqa)U|i, otkqu~ano je!
Popravqa fizuru. Ulazi Beka. U kompletnoj maskirnoj uniformi)
DANA: Ti!
BEKA: Nisi me o~ekivala?
DANA: Tebe, zaista, nisam o~ekivala.
Gledaju}i ga onako uniformisanog, Dana, i protiv voqe, po~iwe da sesmeje, mada joj, jo{ uvek, pomalo teku suze, koje bri{e, smeju}i se.
BEKA: Stvar je krajwe ozbiqna.
DANA: Na {ta li~i{...
BEKA: Dvesta godina srpske istorije, dvesta godine politi~kih ivojnih napora, {to su nas ko{tale polovine najboqepopulacije, izbrisano je jednim potezom pera evropskihimperijalnih kurton-politi~ara! Oni prave novi svetskiporedak po svojoj meri, a za nas to je prokrustova posteqa, ukojoj }emo ostati bez nogu! Dano, ja idem na front!
DANA: Siroti de~ko... Tebe }e tamo ubiti.
BEKA: Otaybina tra`i `rtve! Ima{ li jo{ one rakije iz Hi-landara, od dvesta godina, da nazdravimo, da osvetimo ovajtrenutak, tako re}i, da se pri~estimo... Ti putuje{? Ne}u jadugo. Do{ao sam da se oprostim.
Kod zlatnog vola 185
DANA: (Iznosi rakiju)Da, ja putujem...
BEKA: Svi putujemo... I Srbija putuje...(Di`e ~a{u)Za Nebesku Srbiju, ali integralnu!
DANA: [ta su ti to uradili, de~ko moj?
BEKA: Dano, Bog nas gleda! Sveti Sava nas gleda! Ceo na{ do-sada{wi `ivot bio je gre{an. I pred tvoji mu`em smokrivi, i gre{ni, Pozdravi, molim te gospodina poslanika ireci mu... On mi je pomogao da postanem ~ovek. On me jeosvestio. Kao otac. Najvi{e sam zbog wega i do{ao, a, ipak,ne bih smeo na o~i da mu iza|em, ti shvata{...
DANA: Shvatam...
BEKA: Tako, onda, ti mu reci, prenesi mu... I Jasminu sam molio zaopro{taj.
DANA: I?
BEKA: Pa... ne ide lako, ti zna{ kakve su `ene... Ali, jo{ uvekgajim nadu... Hteo bih pred oltar da je odvedem, kao {to Bogzapoveda.
DANA: Tako bih volela da budete sre}ni... Ako mo`ete.
BEKA: (Sastavi pete, pru`a ruku)E, pa...
DANA: (Zagrli ga)^uvaj se, de~ko!
JASMINA: Tu si! Znala sam!(Tu~e ga)[valer~ino! Mu{kar~ino!
BEKA: (Brani se od udaraca)Ne! Draga! Ja sa samo.... Ja sam samo do{ao da se oprostim...Da obavestim gospo|u o na{em sre}nom doga|aju...
JASMINA: La`ove!
BEKA: Da zahvalim gospodinu poslaniku... u na{e zajedni~ko ime!Bog nas gleda! Sveti Sava nas gleda!
Zvono na ulaznim vratima.
DANA: Izvinite.(Izlazi)
186 Miladin [evarli}
BEKA: Mi idemo pred oltar, Jasmina!
JASMINA: S tobom? Nikad!
BEKA: (Zgrabi je za ruke)Jasmina, da li je to neko zvonio? To je on! Be`imo!
Ulaze Dana i Yoni.
YONI: O! I vi ste tu! Kakva uporna i vesela koincidencija! Vidi,vidi! Vojni~ina! Skidam kapu, hrabri mladi}u! Gospo|ice...gre{ite {to ne navratite u Kaleni}. Sa na{imdobrovoqcem, razume se. Budite moji gosti. Vi ste, jama~no,dobrovoqac, hrabri mladi}u.
BEKA:: Da, ja sam... to jest, oni su... a i Sveti Sava nas gleda...
YONI: E, onda mo`emo mirno da spavamo! Srbija je bezbedna, kadima tako sr~ane i odlu~ne momke. Pa, ho}emo li, u to ime,ne{to, da...(Dani)Ti se pakuje{?
DANA: Gospodin Ru`i~i} je do{ao da se oprosti. On mora...
JASMINA: Ne, gospo|o Stoki}! Nikuda ne odlazimo dok se stvari neizvedu na ~istinu. Ovde se uveliko manipuli{e. Ja, kaointegralna li~nost, ne pristajem da budem `rtva va{ih...va{ih...
BEKA: Jasmina! To je jedan... jedan... nesporazum... Jedna sme{napodudarnost... Ja sam ti rekao...
JASMINA: Ti si mi cve}ka! Sveti Sava... oltar... sram te bilo!
DANA: Devojko, ja vas upozoravam! Spakujte svoj prqav ve{ iodlazite. Gospodin Risti} nije du`an da...
YONI: Ne, za{to! Kod vas je ba{ veselo. Samo napred! Ni{ta nefali, mo`da, samo jedno pi}e... I, razume se, gospodinposlanik. Tako bismo bili kompletni.
DANA: Yoni, ne {ali se, ja moram s tobom ozbiqno da razgovaram.I to odmah!
JASMINA: Moj prqav ve{...? Vi i va{ mu` manipuli{ete...
BEKA: Jasmina! Odlu~no te upozoravam da }u te, iz ovih stopaodvesti pred oltar!
YONI: Bravo, mladi}u! Tako govori pravi mu{karac. Vojni~ina!
Kod zlatnog vola 187
DANA: Yoni...
^uje se tresak ulaznih vrata i Yuyin glas.
YUYA: (Iz predsobqa)Dano! Pala vlada!
BEKA: (Zgrabi Jasminu za ruku)To je on, on! Sakrijte nas.(Gleda pani~no oko sebe)Be`imo!
Beka odlva~i Jasminu u kuhiwu. Ulazi Yuya.
YUYA: Ja da sam bio predsednik vlade...(Ugleda kofere)[ta je ovo? Putujemo nekuda?(Ugleda Yonija)A, vi ste tu, Risti}u? Ko je vama dao moju adresu? Rekao samda ~ekate u hotelu! [ta je to sad?
DANA: Ja sam...
YONI: (Prekida je)Mala koincidencija, gospodine poslani~e! [etao sam –Dediwe je moj omiqen kraj, znate – kad, vidim, va{a suprugana prozoru.
DANA: ^ekaj, ja...
YUYA: Zna~i, na prozoru... A, vi, zna~i, {etate... Dediwe... Za-nimqivo... I vi, zna~i, poznajete moju suprugu...?
YONI: Da... iz mladosti... Takore}i, iz...
YUYA: Aha...
YONI: Iz kraja! Iz Kaleni}a!
DANA: Yoni! Jefreme! Svr{eno je s la`ima! Ja sam ga pozvala.(Pauza)Nisam `elela da ovako ispadne, ali... Jefreme, ja odlazim!Definitivno.
YUYA: Aha... I to mi saop{tava{ pred stranim ~ovekom?
YONI: Pa, ja sam vam rekao da se poznajemo...
YUYA: Ti da }uti{! S tobom }u ja...(Primetio je bocu s rakijom)Jesi li pijana? Drogirana?
188 Miladin [evarli}
DANA: Jesam! Drogirana sam tvojim la`ima. Svim na{im la`ima.Ne mogu vi{e, Jefreme!
YUYA: ([utne jedan kofer)Ko ovde la`e!? Svetiwu braka ne po{tuje{.([utne i drugi kofer)Jesmo li rekli? Jesmo li rekli da }emo sa~uvati svetiwubraka? Sem toga, ~eka nas general Mulajusuf Pan~atantra...Pi{e – sa suprugom...
YONI: Pardon! Mo`da je boqe da ja krenem...
DANA: Ne, Yoni...
YUYA: Ne, Yoni, nikuda ti ne}e{ da ode{!([utira kofere)Jesmo li rekli da }emo po~eti iz po~etka? Jesmo li rekli?
DANA: Ne mogu! Ne mogu! Ne mogu!
YONI: E, pa, izvinite, ali, ja bih vas, ipak, prepustio va{ojintimi...
DANA: ^ekaj Yoni!
YUYA: ^ekaj Yoni... Ja sam ~ovek patrijarhalan, brak je za menesvetiwa... Ona je mlada `ena... Mogla je, jo{ uvek, da rodi...
DANA: Kako da rodim? Jesi li ti lud?
YUYA: Ja sam ~ekao naslednika, a ti si me varala... Kovala zaveru.Sa ovim hoh{taplerom! Da li je to mogu}e?! Danima ose}amkako se oko mene plete {pijunska mre`a!
YONI: Pardon! Pardon! Izvinite {to se me{am u va{u intimu,ali {to se moje malenkosti ti~e, bojim se da je u pitawuneka zabuna.
DANA: Nemoj biti snishodqiv, Yoni! ^ega se pla{i{? Budimo,jednom slobodni! Ako sam i{ta cenila kod tebe, to je bilatvoja hrabrost.
YUYA: Sad }emo mi da ispitamo tu hrabrost...
DANA: Stani, Jefreme! To ne mo`e na silu. Odmah }emo sverazjasniti. I nikada se vi{e ne}emo lagati. Dobro {to steobojica tu. Tako je najpo{tenije. Jefreme, pre nego {to samtebe upoznala, ja sam volela ovog ~oveka. Nas je razdvojiosticaj nesre}nih okolnosti, i ja sam se udala za tebe.Po{teno sam u{la u to, ali...
Kod zlatnog vola 189
YUYA: Je l’ ona pijana?
YONI: Ne znam... Ja sam, zbiqa, malo~as u{ao, gospodine po-slani~e...
YUYA: Sve si pokvario Yoni... Lepo sam rekao da ~eka{ u hotelu...A ti zaveru kuje{!
YONI: Pardon! Ja sam samo... {etao...
YUYA: [teta... Ozbiqno smo ra~unali s tobom...
DANA: ^ekajte! Moramo jednom re}i istinu! Budite, bar jednom,pravi mu{karci... Jefreme, na{ brak... Pre}i }u odmah nastvar! Donela sam odluku. Ja odlazim sa ovim ~ovekom.Zauvek!
YONI: Dano, pa... ~ekaj... Kako...?
DANA: To je jednostavno! On me jo{ uvek voli. Reci Yoni...Slobodno... A i ja sam shvatila.... Prosto }u uzeti svojekofere i oti}i... Po~e}emo novi `ivot. To je sve!
Pauza. Yuya se iska{qava.
YUYA: Zna~i, tako Risti}u...?
DANA: Raci mu, Yoni! Zavr{imo s ovom farsom!
YONI: Kako da ka`em...
YUYA: Ka`i, ka`i...
DANA: Ka`i, Yoni...
YONI: Mislim da je u pitawu jedna bizarna koincidencija... Ja,prosto nisam o~ekivao da }u vas ovde sresti, mada je to,mo`da, na neki na~in, i prirodno, jer, ovo je va{a ku}a, zarne, ali ... Ja sam, prosto, {etao... a pala je ki{a i...
YUYA: Ne lupetaj, Risti}u!
DANA: Yoni...
YONI: Pardon! Ja shvatam va{u nervozu... Vi ste, jama~no, imalimalih problema, ali, to se u braku de{ava, zar ne? Javerujem... Ja se toplo nadam da }ete vi to prevazi}i. Bi}uiskren, i meni se to... mislim, mojoj supruzu i meni se to,tako|e, ponekad de{ava... Mada je ona Nemica... Veoma odanasupruga, vi, vaqda znate kakve su Nemice...? Ali, za{tokriti? De{ava se... Tako, ja bih sad... @elim vam svenajboqe... Vi }ete to nasamo, ipak, lak{e, zar ne? E, pa ... Da!^eka}u u hotelu, kao {to je dogovoreno. Pardon!
190 Miladin [evarli}
Yoni krene ka izlazu. Yuya i Dana sko~e istovremeno na wega.
YUYA: Ne}e mo}i, Risti}u!
DANA: (Udara Yonija)Proklet bio! Bog }e ti platiti!(Pla~e)La`! Sve je la`!
Iz kuhiwe izle}e Jasmina, za wom Beka.
JASMINA: Ne}u da se krijem, la`ove! Ven~awa ne}e biti!
BEKA: Jasmina! Bog nas gleda!
YUYA: A! I vi ste tu, pti~ice!(Zakqu~a vrata)Jo{ samo nezavisna televizija fali... Mali ste vi za mene.
JASMINA: (Drma vrata)Vi nemate pravo! To je nasiqe! Ho}u ku}i!
DANA: (Tu~e Yonija)Ubi}u te, gade! O~i }u ti iskopati!
YONI: To je bila jedna suluda koincidencija...
BEKA: Gospodine poslani~e... ja sam hteo, kao ocu... Sveti Sava nasgleda! Srbiji su potrebni vojnici! Ja ho}u na front!
YUYA: (Udari pesnicom po stolu, sto se raspadne)Mir! Ti{ina! Slu{aj ’vamo! Zavera je raskrinkana! Iz-dajnici! Sve }u vas pohapsiti!
DANA: Jefreme...
YUYA: I tebe }u da uhasim! Zbog vas Srbija propada!(Okre}e telefonske brojeve)Alo, Yuya!... Ovde je Yuya!... Poslanik Stoki}, budalonepismena! I tebe }u da uhapsim!... Galeba, brzo! Mar{! ...Na|i ga! ^ekam!... Sve }u ja vas...
DANA: Nemoj, Jefreme... Bog nas gleda...
BEKA: Sveti Sava...
YUYA: Ti{ina!
YONI: Gospodine poslani~e... Mi smo, bar profesionalci... Biznisje biznis.
YUYA: Ti profesionalac? Ti si {pijun~ina profesionalna! Sad}e{ ti da vidi{...
Kod zlatnog vola 191
YONI: Pardon! Vi `elite da odustanete od posla? Molim! Vratiteproviziju! Ima ovde dovoqno takvih...
YUYA: [ta si rekao? Provizija? Sram te bilo, barabo belo-svetska!
YONI: (Krene k wemu)Pardon! Ovo je pqa~ka! Vratite mi moj novac. Smesta!
YUYA: (Izvu~e pi{toq)Mali si ti za mene.
Jasmina vri{ti, padne Beki na grudi.
JASMINA: Vodi me ku}i!
YONI: (Zaustavi se)Komunisti... Svi ste vi komunisti! Nisam ja sam! To se ne}ena ovom zavr{iti....
YUYA: Mar{! Sad }u da te ubijem!(U slu{alicu)Alo, ne ka`em tebi, kowu! Galeba, brzo!... Alo, Yuya!...Galebe, slu{aj! Alo! [aqi qude ovamo!... Kako, gde? NaDediwe, dru`e! Sve sam ih po’vatao!... Zaveru! [pijunskumre`u! Hitno!... [ta?... Kakvu ostavku?... Galebe!... I Skup-{tina?... Galebe!... [ta }e s nama biti, Galebe!... Galebe!...Galebe!...
Yuya ispusti slu{alicu. Pada na fotequ, gu{i se, Dana pritr~i. Svilagano prilaze.
DANA: Jefreme... Jefreme...
YUYA: Dano... Gotovo je...
DANA: Jefreme...
YUYA: Galeb je podneo ostavku... Skup{tina je podnela ostavku...Dano... Kraj... To je kraj!
Svetlost se lagano gasi. Mrak.
KRAJ
192 Miladin [evarli}