Univerzitet u Tuzli
Ekonomski fakultet u Tuzli
Odsjek: Poslovna administracija
SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA
POSLOVNO ODLUČIVANJE
Proces donošenja odluke u preduzeću REMEX d.o.o
Mentor : Pripremile:
Dr.Sc.Jasmina Okičić, docent Karić Dino PA-164/13
BubićAsima PA-152/13
Begić Muamer PA-143/13
Šabanović Ada PA-144/13
Rahmanović Armina PA-130/13
Tuzla, april 2015. god.
Sadržaj
UVOD..............................................................................................................................................1
1. Proces odlučivanja....................................................................................................................2
1.1. Faze procesa odlučivanja..................................................................................................3
2. Preduzeće „REMEX d.o.o“....................................................................................................11
3. Faze procesa odlučivanja preduzeća “REMEX d.o.o”...........................................................13
ZAKLJUČAK................................................................................................................................16
LITERATURA..............................................................................................................................17
UVOD
Odlučivanje se definiše kao kontinuirani proces koji započinje uočavanjem problema i završava donošenjem odluke. To je proces koji obuhvata uočavanje problema,pripremu odluke, donošenje odluke i kontrolu provođenja. Poslovno odlučivanje je izbor između dvije ili više alternativa rješavanja nekog problema u poslovnim situacijama.
U ovom seminarskom radu objasnili smo šta je to poslovno odlučivanje, te smo primjerom iz firme d.o.o ''Remex'' Tuzla pojasnili sve faze odlučivanja pojedinačno.
Predmet ovog seminarskog jeste proučavanje firme koja se bavi automobilskom industrijom.
Pronašli smo problem našeg preduzeća, i uzrok problema, te smo prešli i kroz sve ostale faze
procesa odlučivanja, kao što su : Snimanje i analiza postojećeg stanja, traženje inačica rješenja
problema, vrednovanje inačica rješenja problema, donošenje odluka, provođenje odluke,
kontrola provođenja odluke.
Problem rada jeste pronaći poslovni problem i uzrok problema, te analizirati isti i pronaći nabolji
način za rješavanje tog problema. Problem preduzeća o kojem govorimo jeste kako upravljati
zalihama, odnosno naći optimalan način njihovog upravljanja, te kako i na koji način to postići.
Cilj rada jeste da se problem riješi na najbolji i najlakši način, uz što manje posljedica, sa što više
uspjeha, ne samo što se tiče samog problema, nego poslovanja firme uopće.
1. Proces odlučivanja
Odlučivanje se definiše kao kontinuirani proces koji započinje uočavanjem problema i završava
donošenjem odluke.
Buble definiše proces odlučivanja na sljedeći način:1“Proces odlučivanja je misaoni proces koji
ima svoj tok i koji se podvrgava određenim pravilima, a u konačnici završava donošenjem
odluke kao rezultatom izbora između više alternativnih pravaca djelovanja orijentisanih ka
ostvarenju cilja.Proces odlučivanja čini prepoznavanje i biranje mogućih rješenja koja vode do
nekog stanja rezultirajući izborom akcije koju treba poduzeti ili strategije koju treba primijeniti u
praksi“.
Proces odlučivanja može trajati duže i kraće vrijeme.
Proces koji traje kraće vrijeme uglavnom se odnosi nasvakodnevno donošenje rutinskih i manje
značajnih odluka kako za život pojedinca tako i za poslovanje organizacije. Rutinske odluke se
donose spontano, a pojedinci u većini slučajeva ne zapažaju donesene odluke.
Negativne posljedice ovakvih odluka su manje značajne i uvelike ne utječu na poslovanje
preduzeća.
Proces koji traje duže vrijeme odnosi se na donošenje važnih odluka koji određuju živote kako
pojedinca (kada je riječ o odlučivanju u privatnom životu), tako i organizacija (kada je riječ o
odlučivanju u poslovnom svijetu).
Odluke od velikog značaja za poslovanje preduzeća su strateške odluke, tj.odluke koje donose
menadžeri na najvišem menadžerskom nivou.
Strateške odluke karakteriše duži vremenski period tj. duži proces odlučivanja. Takve odluke
karakteriše visok nivo znanja o problemu i nerijetko nedostatak vremena u kojem se odlučuje.
Ove odluke značajne su za cjelokupno poslovanje i egzistiranje poslovnog subjekta.
Strateške odluke moraju biti planski pripremljene, analizirane i odogovorno donesene u pravo
vrijeme.
1Buble, M., Management, Ekonomski fakultet Split, Split, 1993.,str. 202.
1.1. Faze procesa odlučivanja
Proces donošenja odluka traje određeni vremenski period čija duljina ovisi o kompleksnosti i
značaju pojedine odluke. Brojni autori su dali svoje mišljenje o broju faza od kojih se sastoji
proces donošenja odluka. U sljedećem slikovnom prikazu mogu se vidjeti sličnosti u definisanju
faza procesa odlučivanja većeg broja poznatih autora.
Slika 1.: Faze procesa odlučivanja
Izvor: stručno predavanje prof. Darko Tipurić (www.efzg.hr)Pristupljeno dana: 23.03.2015
Analiziranjem slike dolazimo do zaključka da se većina autora slaže oko sljedeće podijele faza
procesa odlučivanja na:2
1. Identifikacija problema,
2. Definisanje zadataka
3. Snimanje i analiza postojećeg stanja
4. Traženje inačica rješenja problema
5. Vrednovanje inačica rješenja problema
2Sikavica P., Poslovno odlučivanje, Informator, Zagreb, 1999., str. 132
6. Donošenje odluka
7. Provođenje odluke
8. Kontrola provođenja odluke.
Svaka od ovih faza ima svoje specifičnosti i nalaže da prilikom prelaska na prvu sljedeću
kvalitetno realiziramo prethodnu. Proces odlučivanja je takav da omogućava povratnu vezu
među fazama. U nastavku se ćemo se u kratkim crtama osvrnuti na gore spomenute faze.
1. Identifikacija problema
Kao što je već navedeno, proces odlučivanja započinje kada menadžer shvati da je problem
nastao isamom identifikacijom tog problema. Sasvim je logično da je identifikacija problema
prvi korak procesa odlučivanja, jer se na odlučivanje i upućujemo pošto se suočavamo sa nekim
problemima koji su nastali u poslovanju preduzeća i organizaciji preduzeća. Problem je bitno
prepoznati iuočiti u što ranijoj fazi njegovog nastanka, jer od toga zavisi i uspjeh, ne samo
preostalih faza u procesu odlučivanja, već iuspjeh cjelokupnog procesa odlučivanja. Za fazu
identifikacije problema veže se dijagnosticiranje problema koje se može usporediti s odabirom
smjera kretanja dok hodamoulicom ka nekom cilju.
Pogrešno izabran put koštat će nas gubitka više vremena i energije da bi došli do zacrtanog cilja
puta.
Ova faza naziva se jos idijagnosticiranje problema.3
Upotreba pojma dijagnosticiranje upućuje na sličnost poslovnog odlučivanja i medicinskog
tretmana. I u poslovnom odlučivanju kao i u medicini pogrešna dijagnoza stanja rezultirat će
pogrešnom dijagnozom, što će u konačnici dovesti do nerješavanja datog problema.
Dakle, tačna identifikacija, odnosno dijagnosticiranje problema od izuzetnog je značaja za
uspješno poslovno odlučivanje.
U fazi identifikacije problema važnoprocijeniti sam problem, te odrediti i shvatiti uzroke
problema.
Ukoliko je u samom startu problem pogrešno definisan, te uzroci problema nisu tačno uvrđeni i
preostale faze u proesu odlučivanja su potpuno beskorisne i nepotrebne.
3Ibidem, str. 133
Ova je faza ključna za uspjeh cjelokupnog procesa odlučivanja, jer pogrešno identificiran
problem prisiljava na rješavanje drugog problema koji nam u početku nije bio cilj i tada cijeli
proces donošenja odluka nema smisla.
Zato je od bitne važnosti naglasiti da u procesu odlučivanja problem je potrebno identifikovati
sveobuhvatno i cjelovito, tj. u potpunosti, ali što je još važnije, i ispravno odnosno precizno i
tačno.4
U procesu odlučivanja treba izbjegavati žurbu ibrzoplete odluke, jer se to može višestruko
negativno odraziti na sam proces odlučivanja.
Dakle, u procesu odlučivanja poželjno je ne zuriti i ne odabrati prvo rješenje koje se čini
zadovoljavajuće, jer daljnim tokom procesa odlučivanja pojavit će se idruga, u pravilu bolja
rješenja problema.
2. Definisanje zadataka
Nakon što smo izvršili indentifikaciju problema, slijedi druga faza procesa odlučivanja-
definisanje zadataka, tj. određivanje onoga što trebamo učiniti.
Definisanje zadataka predstavlja fazu u kojoj određujemo ono što treba učiniti, odnosno ono što
treba ostvariti. Zadaci odlučivanja predstavljaju standarde koji se koriste pri stvaranju mogućih
rješenja problema i njihovoj procjeni, pri provedbi odluke kao i pri kontroli učinaka provedene
odluke.
Moraju biti jasni, određeni i razumljivi, kao i posebni za datu situaciju odlučivanja. U ovisnosti
od jasnoće definisanih zadataka, kao i realnih mogućnosti za ostvarivanje ciljeva utrošit će se,
više ili manje vremena u preostalim fazama procesa odlučivanja.
Definisanje zadataka je kompleksno i složeno, i blisko je povezano sa fazom definisanja
problema. Ukoliko je problem jasno i precizno definisan, i samo definisanje zadataka je lakše.
Od načina na koji su definisani zadaci problema poslovnog odlučivanja zavisi i uspješnost
sprovođenja i realizacije ostalih faza procesa odlučivanja, i uvijek predstavlja izazov za
menadžment preduzeća, ali i same menadžere.
U zavisnosti od jasnoće definisanja zadataka, kao i realnih mogućnosti za ostvarivanje zadataka
utrošit će se, više ili manje, vremena u preostalim fazama procesa odlučivanja.
4Ibidem
Moguća je i situacija da se menadžment preduzeća “podijeli” oko toga šta treba uraditi, tj. koji je
prioritetni zadatak, i takva podjela rezultirat će poteškoćama u narednim fazama procesa
odlučivanja.
Stoga je izuzetno važno postizanje koncenzusa top menadžmenta oko definisanja zadataka
preduzeća, posebno kada je riječ o krucijalnim, vitalnim i strateškim pitanjima.
3. Snimanje i analiza postojećeg stanja
Fazu snimanja i analize postojećeg stanja karakteriše utvrđivanje onoga što imamo na
raspolaganju za rješavanje problema koji je uočen i kojeg želimo riješiti.
Vrši se detaljna analiza postojećeg stanja, tj. radi se inventarizacija svega onoga što nam može
pomoći u rješavanju problema. Analiziraju se postojeći materijalni resursi, kadrovski potencijali
i ostala sredstva koja nam stoje na raspolaganju.
U ovoj se fazi pojavljuju ograničenja u odlučivanju. Razlozi ograničenja su dostupnost
informacija, sredstava i vremena, nejasne okolnosti odlučivanja i osobna ograničenja donositelja
odluka. Prepoznavanje ograničenja u odlučivanju je od izuzetne važnosti za proces poslovnog
odlučivanja i donosilac odluke mora voditi računa o ograničenjima, koja predstavljaju okvir
unutar kojeg možemo tražiti inačice rješenja problema.
Kada ne bi bilo ograničenja u odlučivanjum odluke bi se lakše donosile, ne bi postojao
ograničavajući faktor, s druge strane, nepostojanje ograničenja u poslovnom odlučivanju
povećao bi broj mogućnosti rješavanja problema, pa bi to produžilo, usporilo i otežalo proces
poslovnog odlučivanja.
Ako odluku definišemo kao izbor između želja i mogućnosti, onda se u rijeći “mogućnost” kriju
sva ograničenja u odlučivanju kao njihovom sintetičnom izrazu.
Ograničenja u odlučivanju ograničavaju izbor mogućih inačica problema.5 Ona reduciraju izbor
odluke na manji broj mogućih inačica zbog čega je i potrebno odrediti okvir unutar kojeg se
rješenje problema, s obrzirom na prisutna ograničenja, može kretati.
I kod ograničenja u odlučivanju postoji hijerarhija, tako što ograničenje više razine predstavlja
okvir za ograničenje niže razine. Ograničenja u odlučivanju često onemogućavaju postizanje
željenog cilja.
5Mescon M., Albert M., Khedouri F., Menagment, Harper and Row, New York, 1985., str. 179.
Ograničenja u poslovnom odlučivanju mogu biti:6 nepotpunost informacija donositelja odluka,
povremeno ograničenje unutar kojeg treba donijeti odluku, nejasne okolnosti odlučivanja, osobna
ograničenja donositelja odluka (stil odlučivanja, radni pritisak, želja za prestižem, osjećaj
nesigurnosti) i neodovoljna sredstva za ostvarenje cilja.
4. Traženje inačica rješenja problema
Ovu fazu karakteriše traženje odnosno generiranje inačica rješenja problema. Ovdje se ne
vrednuju inačice rješenja problema, već se inačice navode kao mogućnosti rješenja problema.
Dobro je da se generira veći broj inačica rješenja problema, ali opet ne treba pretjerivati, treba i u
tome imati mjeru.
Potrebno je prikupiti više mogućih inačica za rješavanje problema prije donošenja konačne
odluke.
Razlog prikupljanja većeg broja inačica je u tome da predstavljaju veću mogućnost za izbor
najboljeg rješenja. Menadžeri moraju imati u vidu da neki problem može imati veći broj
optimalnih rješenja, pa je potrebno razmotriti sve moguće varijante rješenja problema. Veći broj
inačica predstavlja iveću mogućnost za izbor najboljeg rješenja, ali povećava i troškove u fazi
vrednovanja inačica. Ukoliko je, i pored ograničenja o kojima je bilo riječi, broj inačica još
uvijek suviše velik, ekstremna rješenja problema treba eliminirati, a broj inačica rješenja svesti
na razuman broj. Generiranje većeg broj inačica potrebno je zbog toga što svaki problem ima
nekoliko zadovoljavajučih rješenja, a uvijek je samo jedno najbolje.7
Kako bismo mogli izabrati najbolje rješenje potrebno ga je imati u “paketu” ponuđenih inačica.
Kod generiranja inačica rješenja problema treba imati u vidu da određeni problem može imati
veči broj (optimalnih) rješenja pa je potrebno razmotriti sve moguće varijante rješenja problema.
Međutim, kod određivanja broj inačica rješenja problema postoje i određena ograničenja koja se,
u prvom redu, odnose na vrijeme koje nam stoji na raspolaganju za rješavanje problema, ali i na
važnost same odluke kojom se određeni problem treba riješiti.
6Koontz H., Weihrich H., Management, Mc Graw-Hill Book Company, New York, 1980., str. 1097Gordon J. R., Mondy R.W., Sharplin A., Premeaux S. R., Management and Organization Behavior, Allyn and Bacon, Boston, 1990., str. 176.
5. Vrednovanje inačica rješenja problema
Vrednovanje inačica rješenja problema predstavlja fazu u procesu donošenja odluka u kojoj se
sve moguće inačice ocjenjuju kvantitativnim i kvalitativnim metodama. U vrednovanju se
podjednako koriste obje analize. Rezultate kvantitativne analize trebamo dopuniti s rezultatima
kvalitativne analize. Kvalitativna analiza prvenstveno zavisi od znanja i sposobnosti
menadžmenta koji donosi odluku. Kvantitativni čimbenici se mogu izraziti matematičkim
jezikom, tj. brojkama, što znači da se mogu izmjeriti. U kvantitativne čimbenike mogli bismo
ubrojati vrijeme i troškove. Za razliku od kvantitativnih čimbenika, kvalitativno vrednovanje
pojedinih inačica predstavlja daleko veći problem u poslovnom odlučivanju. Pod kvalitativnim
čimbenicima podrazumijevamo političko stanje i politička kretanja, stabilnost ili nestabilnost
okoline, rizik tehnoloških promjena, odnos sa radnicima itd. Te čimbenike je teško mjeriti i
upoređivati, a oni su često od presudnog uticaja i značaja. Potrebno je prvo analizirati
kvalitativne čimbenike, pa tek onda kvantitativne.Nakon procjene pojedine seinačice prihvataju
ili odbacuju.Nakon što se procijene sva potencijalna rješenja treba ih selektirati na manji broj.
Odabrani manji broj se dodatno ocjenjuje i biraju se one inačice s obzirom na troškove, koristi i
vjerojatnosti da će se očekivana isplativost ostvariti.
Svaka inačica ima svoje pozitivne i negativne aspekte,i da bismo se opredijelili potrebno ih je
uspoređivati. Međutim, nije toliko bitan broj pozitivnih, odnosno negativnih strana svake od
inačica, već njihova težina, važnost odnosno značenje za konkretno rješenje problema.
Da bismo lakše ocijenili pozitivne i negativne strane svake pojedinačne inačice, možemo
seposlužiti odjenom od 1 do 5. Nakon tooga ćemo dobiti zbir pozitivnih odnosno negativnih
ocjena, koji ce nam olakšati selekciju pojedinih inačica. Procjena svake inačice se može vršiti i
na bazi isplativosti svake od njih, s obzirom na troškove, koristi i vjerovatnoću da će se
očekivana isplativost ostvariti.
Kod analize vrednovanja inačica rješavanja problema izuzetno je važno utvrditi stupanj
vjerojatnoće određenog rezultata, pa se uvijek treba radije prikloniti onom rješenju koje
nudimanji rezultat (gledajući apsolutni iznos), ali s većom vjerovatnoćom za ostvarivanje, nego
povoljnijem rezultatu, ali s malom vjerovatnoćom za ostvarivanje.
6. Donošenje odluka
Nakon pet iscrpnih faza dolazi se do faze u kojoj se bira najbolje ocjenjena inačica. Donošenje
odluke bit će jednostavno ako je bila moguća adekvatna volarizacija svake od ponuđenih inačica.
U suprotnom, donošenje odluke temeljit će se na intuiciji ili prosuđivanju, a tada ne možemo sa
sigurnošću znati jesmo li donijeli najbolju odluku. Prilikom donošenja odluke moramo uzeti u
obrzir postojeće okolnosti i ograničenja. Ako nam se čini da problem može biti riješen samo na
jedan način, to je u pravilu i pogrešan način iznak da nismo dobro oučili problem koji trebamo
riješiti.
U izboru najpovoljnije inačice, odnosno u donošenju optimalne odluke, nije moguće uvijek
izabrati najbolje maksimalno rješenje. Često ćemo se morati zadovoljiti i sa zadovoljavajućim
rješenjem.8
Sposobnost izbora najbolje od mogućih inačica dijeli uspješne od neuspješnih menadžera. Treba
izabrati onu inačicu koja obećava ostvarivanje najboljih rezultata.
Međutim, kako naglašava Gordon,9to i nije nimalo jednostavno, a još je teže donositi odluke pod
vremenskim pritiskom i u kriznim situacijama.
U oba navedena slučaja povećava se vjerovatnost pogreške. Ukoliko se menadžer nalazi u
situaciji da nema dovoljno vremena na njemu je veliki pritisak jer odluka mora biti donesena
brzo. Isto vrijedi i za kriznu situaciju u kojoj nastupa panika, šok, blokada, koji također
povećavaju vjerovatnost pogrešno donesene odluke.
Uspješni su oni menadžeri koji u takvim situacijama ne gube razum i pokušavaju u datim
okolnostima izvući maksimum, nažalost, mnogi nisu to u stanju učiniti.
7. Provođenje odluke
Važnost ove faze je u tome da se menadžer mora potruditi kako bi donesena odluka bila
provedena s ciljem rješavanja problema. Ukoliko ne dođe do provođenja odluke, a preduzeće i
8Duncan W. Jack, Great Ideas in Management, Jossey- Bass Publishers, San Francisco- London, 1989., str. 76.9Gordon J.R., Mondy R.W., Sharplin A.,Premeaux S. R., op. cit. pod. 7, str. 176.
dalje negativno posluje zbog prethodno definisanog problema, smatra se da je cijeli proces
donošenja odluka bio besmislen.
Važnost ove faze Sikavica i saradniciobjašnjavaju sljedećim:10
“Problem kvalitetnog provođenja donesenih odluka jedna je od najvažnijih vještina po kojima se
razlikuje uspješan od neuspješnog menadžmenta. Menadžment mora biti sposoban uskladiti sve
donesene odluke, koje se donose na različitim organizacijskim razinama i od različitih subjekata
odlučivanja.”
Stoga donosioci odluka, a posebno menadžment preduzeća moraju voditi brigu da se donesene
odluke i provedu, odnosno implementiraju.
8. Kontrola provođenja odluke
Posljednja faza u procesu donošenja odluka je proces kontrole, ali ne i najmanje važna.
Istovremeno i paralelno sa procesom provođenja odluke provodi se i proces kontrole provođenja
odluke. Kontrola provođenja odluke započinje sa fazom identifikacije problema, a završava se sa
fazom kontrole.
Proces kontrole predstavlja verifikaciju cijelog prijeđenog puta u procesu odlučivanja, daje
odgovor na pitanje da li je odluka uopšte provedena, a ako je provedena, kako je provedena i
kakve rezultate donosi organizaciji.
Važnost ove faze prvenstveno je u tome što kontrola osigurava uočavanje budućih problema.
Kontrola se provodi na različite načine, a najčešći su sastanci menadžmenta i razgovori o
tekućim problemima. Što je kontrola učestalija mogućnost iznenađenja problemom je manja te je
lakše reagirati i intervenirati na brojne utjecaje iz okoline koji djeluju na preduzeće.Sve faze
procesa odlučivanjasu podjednako važne, jer ukoliko neka od faza nije na kvalitetan način
riješena može dovesti u pitanje funkcionisanje cjelokupnog procesa odlučivanja.
2. Preduzeće „REMEX d.o.o“
Preduzeće Remex doo osnovano je 1992 godine sa prvenstvenom djelatnošću prodaje filtera, rezervnih dijelova a rudarske i građevinske mašine te tešku mehanizaciju.10Sikavica P., op. cit. pod. 2, str. 142.
Sjedište Remex-a je u Tuzli.
Remex je od početka 2007 godine preuzeo zastupništvo automobilskih brandova Ford i Mazda.
Nakon prve uspiješne godine Remex je nagrađen kao najuspiješniji prodavac u ovlaštenoj mreži U BiH.
Neprekidan progres novih tehnologija i alata (u servisu) te novih automobilskih tehnologija i prodajnih pristupa (u prodaji) svakako traže stalna ulaganja u opremljenost objekta ali i u obrazovanje prodajno-servisnog kadra. Sve te zadatke, prema visokim standardima brandova koje zastupaju, iz godine u godinu uspiješno obavljaju djelatnici i uprava preduzeća Remex.
Preduzeće Remex doo 2013 godine proširuje svoje usluge na autolimarske i autolakirerske radove sa najmodernijom tehnologijom koju traži današnje tržište te otvaraju svoju vlastitu lakirnicu. Njihov cilj je da klijent mora uvijek biti na prvom mjestu, zadovoljan brzinom i kvalitetom njihove usluge.
Obučeno tehničko osoblj pomaže za održavanje vozila u savršenom stanju i sigurnim za vožnju. Korisnici mogu očekivati vrijednost za uložena sredstva, profesionalnu uslugu i visoko kvalitetne dijelove od osoblja koje najbolje poznaje korisnikovo vozilo.
Raspolažu sa savremeom i dobro opremljenom radionicom te stručnim kadrom za brz i kvalitetan popravak vozila. Pravilnim održavanjem u ovlaštenom servisu osiguravaju korisnicima izbjegavanje nepotrebnih troškova popravke zbog pogrešnog korištenja, zapuštanja ili nepropisnog održavanja. Dakle vrše usluge redovnog održavanja vozila u garantovanom roku i izvan njega.
Dijagnostika kvarova na savremenim dijagnostičkim uređajima :
- Specijalni alati- Kompijuterska optika- Montaža i balansiranje guma- Provjera i punjenje klima uređaja- Izvođenje limarskih i lakirerskih radova.
Od početka 2014 godine pored brandova koje već zastupaju ovlašteni su prodavači vozila i ovlašteni serviser te prodavač rezervnih dijelova za brandove : Fiat, Alfa Romeo, Lancia, Fiat Professional, Abarth, Jeep.
Pored vozila koja imaju u ponudi tu imamo i korištena vozila tačnije vozila koja se koriste za potrebe preduzeća, zatim specijalna vozila i nadogradnja koja su u ponudi kao što su : specijalno vozilo-hladnjača, specijalno vozilo za prikupljanje i odvoženje laganog kabastog otpada i specijalno vozilo-hitne pomoći.
3. Faze procesa odlučivanja preduzeća “REMEX d.o.o”
1. Faza- Identifikacija problema
Uzimajući u obzir današnji ubrzani razvoj tehnologija i automobilske industrije i mnoge inovacije koje dolaze na tržište tako dolazi i do promjena preferencija potrošača. Nabavkom gotovih proizvoda kao i potrošnih materijala u većoj količini dolazi do povećanih troškova kao što su održavanje, zastarijevanje i još razni troškovi koji se obračunavaju za vozila koja se nalaze u ponudi više od godinu dana. S obzirom na te troškove koje smo naveli kao i mnogi drugi troškovi poput skladištenja radnici preduzeća Remex su ustanovili problem koji bi trebali da riješe. Sa takvim rezultatima radnici preduzeća Remex su se obratili svom izvršnom direktoru i priložili mu troškove koje ostvaruju sa trenutnim zalihama koje to preduzeće posjeduje.
2. Faza- Definisanje ciljeva
Glavni cilj preduzeća je da zadovolje potrebe svojih kupaca. A da bi i nastavili to i obavljati sa
boljim efektom tj. da bi dodatne troškove koje ostvaruju mogli usmjeriti na poboljšavanje
pružanja usluga kao i kvalitetnijim dijelovima i sl. morali su pronaći način da smanje troškove
upravljanja zalihama. Primjenjeni načini smanjivanja troškova tj.boljim upravljanjem zalihama
preduzeću bi ostalo više sredstava i ta bi sredstva usmjerili isključivo na još kvalitetniji način
pružanja usluga potrošačima kojima bi oni bili zadovoljni.
3. Faza- Snimanje i analiza postojećeg stanja
Preduzeće posjeduje glavnu poslovnicu u kojoj se nalazi nekoliko novih automobila koji su namijenjeni prodaji kao i nekoliko skladišta u kojima se nalaze potrošni materijali za preduzeće, rezervni dijelovi koji se nalaze u prodaji i sl. kao i potrošni materijali koji se nalaze u prostorima za pružanje usluga servisiranja, lakiranja i etc. U svim tim objektima je potrebno izvršiti balansiranje zaliha.
Postoje dvije opcije od kojih je jedna da se ne učini ništa. To znači da preduzeće ne bi mijenjalo ništa ostavivši sve kako i jeste. Uz sve navedene troškove.
Druga opcija je da se zalihe nabavljaju po potrebama uz određeni nivo zaliha do kojeg se dolazi prije nove nabavke to bi mogli nazvati limitom. Primjenom ove opcije preduzeće bi uštedjelo mnoge troškove kao i mogućnosti propadanja zaliha. Na ovaj način bi se vršila nabavka svake sedmice s obzirom da je za određenu narudžbu potrebno 3-4 dana da stigne do poslovnice iz inostranstva,preduzeće bi moralo nabavku vršiti prije na toliko vremena kako bi zalihe stigle na vrijeme. Takođe pozitivna stvar ove opcije je, da bi preduzeće na taj način minimiziralo broj skladišta koja su zauzeta bez potrebe, i zatim u tom objektu otvorilo neki dodatni servis.
Preduzeće je donijelo odluku da prihvati drugu opciju.
4. Faza- Traženje inačica rješenja problema
Osobe koje su zadužene za nabavku auto dijelova kao i modela automobila sastavljaju novu ponudu sa manjom količinom koju su prije toga procijenili da bi bila dovoljna za sedmičnu potrebu. Takođe je upravni direktor angažovao radnike da se skladišta očiste i oslobodi prostor. Radnici su izvršili premiještanje i oslobodili jedno skladište tako što su iz jednog izvršili premiještanje u drugo. Na taj način preduzeću ostaje jedno slobodno i jedno upotrebno skladište.
5. Faza- Vrednovanje inačica rješenja problema
Preduzeće je uzelo u obzir izračunate troškove koje ostvaruje načinom kojim je upravljalo zalihama. Kada su se izvršila poređenja i analiziralo svo stanje odlukom koju bi preduzeće donijelo, uviđeno je to da bi znatna sredstva ostala preduzeću na raspolaganju. Ta sredstva preduzeće bi ulagalo u načine pružanja usluga koja bi dovela do povećanja profita a samim time i onoga što je preduzeću najvažnije je prvenstveno zadovoljenje kupaca.
6. Faza- Donošenje odluke
Iz predhodne faze preduzeće zaključuje koja je opcija najbolja za njega odnosnu koju odluku donijeti. Već je gore navedeno da je to druga opcija to jeste da se izvrše promjene upravljanja zalihama. U predhodnoj fazi imamo jasna pojašnjenja šta bi preduzeće ostvarilo donošenjem te odluke. Odluku je donio upravni direktor smatrajući da će na taj način ostvariti bolji poslovni rezultat.
7. Faza- Provođenje odluke
Preduzeće izabranu odluku je i implementiralo. Narudžbe su poslane sa novim količinama potrošnih materijala, polu proizvoda kao i gotovih proizvoda. S obzirom da je se skladiše oslobodilo preduzeće je izvršilo preuređenje tog objekta i napravilo novi poslovni prostor i to za pružanje autolakirerskih usluga.
8. Faza- Kontrola provođenja odluke
Nakon svih ovih faza na kraju imamo i ovu fazu ali i ne najmanje značajnu. Čak šta više ova faza je jako bitna kako bi se ustanovilo da li je donesena prava odluka. Ova faza je pokazala da je preduzeće ostvarilo pozitivne poslovne rezultate provođenjem donesene odluke. Troškovi koje su prije ostvarivali sada su mnogo manji implementacijom ove odluke i ta sredstva koja su uložili u pružanje autolakirerskih usluga su im obezbjedila profit koji znatno više pokriva troškove. Naravno, i ono što je najviše bitno za ovo preduzeće je da su im kupci zadovoljni čak su i nadmašili njihova očekivanja uvođenjem ove usluge jer su to ipak kupci ili korisnici koji su godinama uz njih.
ZAKLJUČAK
U prvoj fazi poslovnog odlučivanja identifikovali smo problem našeg preduzeća, a to je kako
upravljati zalihama, odnosno naći optimalan način njihovog upravljanja, te kako i na koji način
to postići. U drugoj fazi koja se odnosi na definisanje ciljeva došli smo do spoznaje da je cilj
preduzeća da zadovolji otrebe svojih kupaca. Zatim, u trećoj fazi, nakon razmatranja opcija,
donešena je odluka da se prihvati opcija da se zalihe nabavljaju po potrebama uz određeni nivo
zaliha do kojeg se dolazi prije nove nabavke, to bi mogli nazvati limitom. U četvrtoj fazi koja
obuhvata traženje inačica rješenja problema uz dogovor upravnog direktora i radnika, firma je
dobila jedno slobodno i jedno upotrebno skladište. U petoj fazi procesa odlučivanja ustanovljeno
je da je ovo rješenje problema mnogo isplatnije i da bi ostavilo mnogo više novca u firmi. U
šestoj fazi preduzeće donosi odluku i zaključuje koja je opcija najbolja za njega, zatim se odluka
odobrava. Sedma faza predstavlja provođenje odluke koja je donešena kako bi se problem rješio,
i pojašnjava same korake koji čine tu fazu. Sedma faza je najbitnija u procesu, da se odluka
sprovede na pravi nsčin kako ne bi došlo do bilo kakvih komplikacija i nerješivih prepreka. U
osmoj, finalnoj fazi, u kojoj se vrši kontrola povođenja odluke bitno je da uvidimo da je
donešena prava odluka, i da je cijeli proces završio uspješno.
Iz našeg rada zaključili smo da je poslovno odlučivanje jako bitan proces za uspjeh i stabilnost
svake firme, te da bi se trebao uspješno završiti u većini slučajeva ako se pravilno i ozbiljno
pristupi svakoj od navedenih faza procesa odlučivanja. Uz prave radnike i stručnog direktora
proces bi se trebao završiti uspješno, bez ikakvih većih komplikacija.
LITERATURA
1. Buble M., Management,Ekonomski fakultet Split, Split, 1993.
2. Duncan W. J., Great Ideas in Management, Jossey- Bass Publishers, San Francisco- London, 1989.
3. Gordon J. R., Mondy R.W., Sharplin A., Premeaux S. R., Management and Organization Behavior, Allyn and Bacon, Boston, 1990.
4. Koontz H., Weihrich H., Essentials of Management, Fifth Edition, Mc Graw-Hill Publishing Company, New York, 1990.
5. Mescon M., Albert M., Khedouri F.: Menagment, Harper and Row, New York, 1985.
6. Sikavica P., Poslovno odlučivanje, Informator, Zagreb, 1999.
7. www.efzg.hr (pristup na dan 23.03.2015.)