Download pdf - Vitruvije i Narona

Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu

Odjel za povijest

VITRUVIJE I NARONA

diplomski rad

Kandidat: Marija Grganić

Mentor: prof. dr. sc. Mijo Korade

Komentor: dr.sc. Vlatka Vukelić

Zagreb, svibanj 2015.

2

SADRŽAJ:

1. Uvod ............................................................................................................ 3

2. Historiografija .............................................................................................. 4

3. Narona .......................................................................................................... 5

3.1. Pregled arheoloških istraživanja u Naroni ....................................... 10

4. Marcus Vitruvius Pollio – De architectura libri decem............................... 14

4.1. O rimskom urbanističkom modelu ................................................... 15

5. Urbanizam Narone ....................................................................................... 17

5.1. Bedemi ............................................................................................. 21

5.2. Forum ............................................................................................... 28

5.3. Augusteum ....................................................................................... 30

5.4. Terme ............................................................................................... 35

5.5. Liberov hram ................................................................................... 39

5.6. Teatar ............................................................................................... 43

6. Zaključak ..................................................................................................... 47

7. Bibliografija ................................................................................................. 50

3

Sažetak:

U radu će se analizirati tri arheološki istražene komponente antičke Narone – gradski

bedemi, forum, te hram Augusteum kako bismo ustanovili jesu li navedene građevine

izgrađene u skladu s uputstvima koja nam donosi antički arhitekt Vitruvije u svojem djelu

“De architectura libri decem”. Rad se također dotiče i triju arhitektonskih elemenata za koje

iz epigrafskih izvora znamo da su postojali u Naroni, a to su: terme, teatar te Liberov hram.

Autorica pokušava predložiti njihovu lokaciju u gradu u skladu sa Vitruvijevim djelom.

Ključne riječi:

Narona, gradski bedemi, forum, Augusteum, terme, teatar, Liberov hram, Vitruvije.

Key words:

Narona, city walls, forum, temple of Augustus, thermae, theatar, temple of Liberus, Vitruvius.

1. UVOD

Cilj ovoga diplomskoga rada jest ustanoviti možemo li zaključiti da je antička Narona

građena u skladu s načelima rimske arhitekture koje u svojemu monumentalnom djelu De

architectura libri decem navodi Marcus Vitruvius Pollio. Tezu ćemo pokušati postaviti

detaljnim čitanjem Vitruvijeva djela, odnosno korištenjem I., II., III., IV., V. i VI. knjige (o

sadržaju Vitruvijeva djela detaljnije u trećem poglavlju rada) i metodom analogija i

komparacije na navedenom arheološkom terenu.

Pritom ću koristiti i rezultate rada arheoloških timova koji su istraživali Naronu. Naime, u

radu ćemo govoriti o već ubiciranim građevinama – o gradskim bedemima, forumu i

Augusteumu (hramu posvećenom Augustu, na mjestu kojega se danas nalazi Arheološki

muzej Narona). Pronađena epigrafska građa pomoći će nam da govorimo i o građevinama

koje nisu ubicirane, ali znamo da su postojale u Naroni – konkretno o termama, teatru te o

Liberovom hramu.

Rad je podijeljen u nekoliko poglavlja. Za početak ćemo obraditi historiografsku

istraženost teme. U narednom poglavlju osvrnut ćemo se na povijest Narone kako bismo dali

4

vremenski okvir kojim se rad bavi, te potom o arheološkim istraživanjima u Naroni. Za ovaj

rad je to važno jer koristimo rezultate tih istih arheoloških istraživanja.

Središnji dio rada započinje potpoglavljem u kojem ćemo se baviti smještajem grada

Narone i svime što on podrazumijeva (trgovina, zdrava lokacija, orijentacija...) te ćemo

ustanovljene podatke potom usporediti sa onime što Vitruvije navodi kao pogodan položaj

osnivanja jednoga rimskoga grada. Tako ćemo metodom usporedbe potom obraditi i gradske

bedeme, forum te Augusteum. U završnom potpoglavlju središnjega dijela rada govorit ćemo

o naronitanskim termama, teatru i Liberovu hramu. Za svaku od navedenih građevina kazat

ćemo i što Vitruvije kaže o njima te pokušati pretpostaviti njihov položaj unutar grada.

Naposljetku ću iznijeti zaključke do kojih sam došla proučavajući u naslovu navedenu temu.

2. HISTORIOGRAFIJA

Do sada u hrvatskoj historiografiji nije bilo pokušaja primjene Vitruvijevih postavki na

urbanizam Narone. Međutim, na temu arhitekture Narone pisano je relativno dosta – s

obzirom na činjenicu da je dobar dio literature napisan prije najvažnijih arheoloških

istraživanja u Naroni 1990.- ih godina.

Carl Patsch početkom 20. st. objavio je dvije knjige, Manja istraživanja u Naroni i oko

nje, te Povijest i topografija Narone. U njima je obradio svoje nalaze iz Narone i njezine

okolice (cesta, bedemi, natpisi), te nam je ostavio svjedočanstva o nalazima koje su

posjedovali mještani, a kojih je u to vrijeme bilo mnogo zbog izgradnje mjesta i pretvaranja

terena u obradive površine. Knjige su tek 1997. pretisnute na hrvatski jezik.

Arheolozi splitskoga Arheološkoga muzeja svoje su nalaze i tekstove o Naroni primarno

objavljivali u Vjesniku za arheologiju i povijest dalmatinsku, no možemo reći kako se sve do

80.-ih o Naroni relativno malo pisalo (u skladu sa opsegom arheoloških istraživanja u Vidu).

Akademik Nenad Cambi 1984. napisao je članak “Arhitektura Narone i njezina teritorija

u kasnoj antici”. U članku je obradio kasnoantičke bazilike i crkve naronitanskoga tipa u

prepostavljenom području dijeceze naronitanske biskupije. Također je napisao i članak

“Antička Narona - urbanistička topografija i kulturni profil grada”, koji je objavljen 1980. u

zborniku radova Hrvatskoga arheološkog društva, Dolina rijeke Neretve od prethistorije do

5

ranoga srednjeg vijeka. Ovaj rad najviše se bavi gradskim bedemima, odnosno fazama

njihove izgradnje, a potom i do tada pronađenim keramičkim nalazima, skulpturama i

nadgrobnim spomenicima. Urbanizmom Narone, između ostaloga, bavi se i u jednom

poglavlju svoje knjige Antika1. Govori o smještaju i obliku grada, problematici utvrđivanja

njegova točnoga opsega zbog pomicanja toka Neretve te donosi i gradski tlocrt.

Najviše literature o urbanizmu Narone i njezinim arhitektonskim elementima napisao je

voditelj arheoloških iskapanja 1990.-1999., profesor Emilio Marin. Dio rezultata arheoloških

iskapanja objavljen je u zborniku radova iz 2003. - Arheološka istraživanja u Naroni i dolini

Neretve. Natpisnu građu iz Erešove kule prof. Marin objavio je u suautorstvu sa Marcom

Mayerom, Gianfrancom Pacijem i Isabel Rodom u djelu Corpus Inscriptionum

Naronitanarum 1 – Erešova kula-Vid. Objavio je i još nekoliko knjiga o Naroni: Ave Narona,

Narona, Historia magistra archaeologiae, The rise and fall of an imperial shrine, Moji

rimski papiri.

3. NARONA

Aquae condunt urbes

Plinije Stariji

Prve vijesti o Naroni u 4. st. pr. Kr donose Pseudo Skilak i Teopomp (kojega prenosi

Strabon). Pseudo Skilak o Naroni govori u 23. i 24. poglavlju svoga djela Periplus: „A iza

Nesta je rijeka Naron. Ulaz nije uzak. U nju uplovljavaju i trijere i trgovačke lađe do

emporija koji se nalazi poviše, a udaljen je od mora 80 stadija. Ovi Iliri su iz plemena

Manijaca. Unutar emporija je veliko jezero i to se jezero pruža do Autarijata, ilirskog

plemena. U jezeru je otok od 120 stadija2. Otok je vrlo pogodan za zemljoradnju. Iz tog

jezera otječe rijeka Naron. Od Narona do rijeke Ariona (Drilon) ima dan plovidbe.“3

1 CAMBI 2002: 53–55

2 Što se tiče navoda o jezeru i otoku o kojima govori Pseudo Skilak, treba imat i na umu kako je Neretva kroz

povijest često mijenjala svoj tok, pa su neka mjesta koja su danas kopno, u „antičko vrijeme b ila jezero, rijeka ili

more“. – opširnije u: MANENICA, Hrvoje (2012.) Antički fluvijalni lokaliteti u dolini Neretve.

3 CAMBI-PASINI 1980: 279

6

Arheološka istraživanja za sada nisu potvrdila postojanje grčkoga emporija u Naroni u 4.

st. pr. Kr., no pronađeni su ostaci iz 2. st. pr. Kr.4 - radi se o reljefu izrađenom iz prokoneškog

mramora koji prikazuje plesačice, a nalazio se „po svoj prilici u nekoj građevini ili možda

raskošnijem mauzoleju.“5 Iz 2. st. pr. Kr. pronađeni su i novci koji potvrđuju postojanje

emporija u tom vremenu.6 U Naroni dosad nije otkriven nijedan natpis na grčkom jeziku, što

govori u prilog tezi o italskim doseljenicima te o izrazito romaniziranoj sredini.7

Naronu Strabon spominje kada izražava svoju sumnjičavost prema određenim

Teopompovim navodima:“Čini mi se da pretjeruje, a i druge neuvjerljive stvari govori, tako

da su mora spojena (...) da se u Naroni nalazi keramičko posuđe s Hiosa i Tasosa, da se jedno

i drugo more vidi s neke gore, te da Liburni u krugu imaju 500 stadija, te da Istar jednim

ušćem istječe u Adriju.“8 Naronu spominju i Marko Porcije Katon, Nikander iz Kolofona,

Sholije iz Nikandra, Pomponije Mela, Klaudije Ptolomej, a nalazi se i u Tabuli Peutingeriani

i Antoninovom Itineraru9.

Antička Narona nalazila se na mjestu današnjega sela Vid, oko 4 kilometra zapadno od

grada Metkovića. Bila je smještena na osunčanoj padini brežuljka visokog 58 metara10,

orijentirana na jugoistok. Nalazila se na mjestu strateški važnom za komunikaciju s mora

prema unutrašnjosti, sve do rijeka Save i Dunava.11 Rijeka Neretva je u to vrijeme tekla

neposredno uz Vid, a današnja hidrogeografska situacija izgleda znatno drugačije – korito je

pomaknuto istočno za gotovo 4 kilometra, a rječica Norin danas teče preko ruševina grada12.

4 MARIN 1999: VII

5 CAMBI 2002: 37

6 MARIN 2003: 11

7MARIN 2003: 11


9 CAMBI-PASINI: 279-293

10 CAMBI 1989: 39. Ostali autori također navode kako je brežuljak visok 58 metara (MATIJAŠIĆ 2009: 142;

CAMBI 1985: 34), dok Mirjana SANADER u svojoj kn jizi “ANTIČKI GRADOVI U HRVATSKOJ”, na str. 51

iznosi kako je v isina brežuljka 85 metara – vjerojatno se radi o grešci pri p isanju.

11 MARIN 1999: VII

12 CAMBI 1980: 128

7

U doba emporija Narona je stekla važnost jer se preko nje odvijala većina trgovine13 s

okolnim ilirskim plemenima, o čemu svjedoče brojni novčani nalazi Apolonije i Dirahona.14

Cambi (1989) smatra kako su najveću korist od grčkoga emporija u Naroni imali Daorsi za

vrijeme njihova najvećeg uspona, uz vjerojatan konsenzus o osnivanju istog sa Ardijejecima

(Vardejima)15, za koje iz kasnije Ciceronove korespodencije sa Publijem Vatinijem znamo da

su u rimsko vrijeme obitavali u relativnoj blizini Narone16, pa se može pretpostaviti da su i

ranije obitavali na približno sličnom području.17 U poglavlju 315. svoga djela Geographica

Strabon kaže:“Zatim je rijeka Naron i oko nje Daorsi i Ardijejci i Plereji kojima je blizu otok

nazvan Crna Korkira i grad naseobina Kniđana, a Ardijejcima je (blizu) Faros koji je negda

zvan Faros jer je naseobina Parana.“18 Čini se da su Ardijejci (Vardeji) naseljavali desnu

stranu Neretve, a da su Daorsi bili na lijevoj obali, na području otprilike od mostarskog

Bijelog Polja pa do Metkovića, a na istoku do Slanog, uključujući i Pelješac. 19 Poznata utvrda

Ošanić kod Stoca pripadala je upravo Daorsima, a u njoj su nađeni brojni ostaci vrčeva,

amfora, korintske keramike, te novčića iz 4. – 2. st. pr. Kr.20 Istočno od njih bili su Plereji, a

zapadno od Ardijejaca Delmati.21 Upravo su sa Ardijejcima Rimljani vodili Prvi ilirski rat

229. g. pr. Kr.,22 a za vrijeme ratova sa njihovim susjedima Delmatima Rimljani su zbog

strateških pogodnosti i prijateljskog stanovništva često koristili Naronu kao bazu za svoje

napade (Figul, Izaurik, Vatinije i Sulspicije).23 Nakon što su Rimljani 168. g. pr. Kr.24 uništili

Ilirsko kraljevstvo, te 135. g. pr. Kr. pokorili Ardijejce i Plereje, u Naronu se trajno doseljava

13

ZANINOVIĆ 1996: 194

14 MAROVIĆ 1952: 40

15 CAMBI 1989: 43

16 CAMBI 1989: 43

17 O točnom položaju Ardijejaca i Daorsa kod Neretve postoje mnoga razilaženja u literaturi. S obzirom da

Ilirska p lemena nisu tema ovoga diplomskoga rada, prezentiram najrelevantnije podatke za kratko potpoglavlje

o povijesti Narone.


19 GLUŠČEVIĆ 1996: 18




23 CAMBI 1980: 128


8

sve više i više italskih trgovaca i poduzetnika koji se sredinom 1. st. pr. Kr. organiziraju u

konvent rimskih građana25, tj. administrativno i sudsko središte jedne veće regije26, od

Neretve do istočne granice provincije.27 Na području Dalmacije konventi su bili još Salona i

Scardona.28 Plinije Stariji tako piše: „Narona kolonija trećeg konventa od Salone udaljena je

85 tisuća koraka, smještena je na istoimenoj rijeci 20 tisuća koraka od mora. M. Varon tvrdi

da su ovamo dolazili građani 89 gradova. Sada se zna samo za Ceraune podijeljenje u 24

dekurije, Daverse u 17 dekurija, Dezitijate u 30, Dindare u 33, Glindicione u 44, Melkumene

u 24, Narese u 102, Skritare u 72, Sikulote u 24 i nekadašnje pljačkaše Italije Vardeje

podijeljene na više od 20 dekurija. (...) Od ušća rijeke Narona udaljena je 100 tisuća koraka

kolonija Epidaur.“29

Status kolonije Narona (Colonia Iulia Narona) je dobila ili za vrijeme Cezara ili Augusta

– u nedostatku arheoloških dokaza u jednom dijelu znanstvene populacije prevladava

mišljenje da se to dogodilo prije 27. g. pr. Kr. zbog pripadnosti građana tromentinskom

tribusu.30 Smatra se kako je uzdizanje na rang kolonije bila nagrada Naroni (kao i Saloni i

Epidauru) za pristajanje uz Cezara u građanskom ratu s Pompejem31, a u to doba naseljen je i

veći broj italskih kolonista kao druga dedukcija32. S druge strane, Ciceronova

korespondencija sa Publijem Vatinijem 45-44. g. pr. Kr.33 ide u prilog onima koji smatraju

kako je Naronu na rang kolonije uzdigao Oktavijan poslije bitke kod Akcija,34 odnosno

između 31. g. pr. Kr. i 27. g. pr. Kr.35 Naime, Vatinije ni u jednom od svojih pisama Naronu

25

GLAVIČIĆ 2003: 221

26 CAMBI 1980: 128

27 LISIČAR 1971: 467

28 MARIN 2003: 11

29CAMBI-PASINI 1980: 284

30 GLAVIČIĆ 2003: 222

31 GLAVIČIĆ 2003: 222

32 CAMBI 1980: 128

33 DODIG 2012: 26

34 ZANINOVIĆ 1980: 177

35 ZANINOVIĆ 1980: 177

9

ne spominje kao koloniju.36 U svakom slučaju, arheološki ostaci govore u prilog činjenici

kako od druge polovice 1. st. pr. Kr. grad doživljava veliki procvat.37 Smatra se kako je i sam

Oktavijan koristio Naronu , odnosno rijeku Neretvu, kao bazu svom brodovlju u ratnim

akcijama 35. – 33. g. pr. Kr.38 Oktavijan je 35. g. pr. Kr. uništio i najveći dio stanovništva

Korčule i Mljeta zbog gusarenja koje je štetilo trgovini i sigurnosti Narone.39

Stjecanjem statusa kolonije Narona je dobila najviši politički status s punom

autonomijom, kakav su na obali imali još Parentium (Poreč), Pola (Pula), Iader (Zadar),

Salona (Solin) i Epidaurum (Cavtat).40 U početku su Naronom upravljali quattorviri, a od

kraja 1. st. duoviri, koje je biralo gradsko vijeće ordo decurionum.41 Za zaštitu Narone i ušća

Neretve kod Ljubuškoga je sredinom 1.st. pr. Kr.42 bio podignut vojni logor Bigeste, površine

15000 m2, u kojemu su prvotno boravile legije, a potom pomoćne jedinice.43 Na temelju

pronađene natpisne građe na području Ljubuškoga i Pelješca (Janjina) zaključeno je kako je

to čitavo područje pripadalo naronitanskome ageru (uključujući Ston i Stonsko polje na

kojem je izvršena limitacija).44 Prva dva stoljeća nove ere razdoblje su najvećega procvata

Narone i njenoga agera. Sredinom 2. st. grade se vile suburbane,45 iz natpisne građe znamo

da se obnavlja Liberov hram46, a krajem 3. st. obnavljaju se i zimske terme.47 U 4. st. gotovo

da i nema podataka o Naroni i gradu općenito s natpisa ili iz tekstova antičkih pisaca, izuzev

jednoga natpisa na kojemu se spominje princeps coloniae – upravitelj grada.48

36

ZANINOVIĆ 1980: 177; 1996: 225

37 CAMBI 1980: 128








45 MARIN 2003 (HISTORIA): 69

46 CIL III 1786

47 CIL III 1854


10

U kasnijemu razdoblju Narona je poznata kao biskupsko središte – naronitanski biskup

Marcellus sudjelovao je na crkvenim saborima u Saloni 530. i 533. god. 49 Smatra se da je

Narona u to vrijeme bila mjesto iz kojega se kršćanstvo širilo dolinom rijeke Neretve u zaleđe

rimske provincije Dalmacije.50 Uvriježeno je mišljenje kako je Narona propala početkom 7.st.

kao i dosta drugih gradova u Dalmaciji, međutim neki novi arheološki nalazi (mada rijetki)

upućuju na to da se u gradu ili njegovom širem području živjelo u kontinuitetu sve do 9.st.

Selo Vid, koje nastaje na antičkoj Naroni početkom 18. st., danas je udaljeno od središta

Metkovića 4 kilometra i razvija se kao prigradsko središte. 51

3.1. Arheološka istraživanja u Naroni

Slika 1: Iskapanja na forumu i Augusteumu Narone.

Izvor: Arheološka istraživanja u Naroni i dolini Neretve. Stranica 55.

49

MARIN 1999: VIII

50 RUDEŽ, OREB, BOBANOVIĆ, KOVAČIĆ 2003: 52

51 RUDEŽ, OREB, BOBANOVIĆ, KOVAČIĆ 2003: 52

11

“Ubogo selo Vid sada je na mjestu gdje su bili hramovi i palače rimskih osvajača; tu

se prepoznaju tragovi kupališta, akvedukata, ponosnih građevina, zidina; bijedna staništa onih

Morlaka što tu stanuju sva su sagrađena od lijepoga drevnoga kamenja. Malo je kamenih

natpisa ostalo na zemlji, jer ih je velika količina prevezena u Italiju da ukrase muzeje

ljubitelja starina”52 – tako u svojem djelu Put po Dalmaciji, objavljenom 1774. piše putopisac

Alberto Fortis.

Iako je mnogo arheoloških ostataka kroz povijest netragom nestalo iz Narone, ipak je

ostalo dosta toga vrijednog istraživanja. Tako je lokalitet antičke Narone pod ingerencijom

splitskoga Arheološkoga muzeja od njegova osnutka. Francesco Lanza, tada dopisni član

Arheološkoga instituta u Rimu,53 a 1863.-1872. ravnatelj Arheološkoga muzeja u Splitu,54

1842. piše svoj Povijesno-statičko-medicinski ogled o antičkom gradu Naroni i o današnjem

stanju u njegovu području, te u njemu u kratkim crtama opisuje tadašnju verziju naronitanske

povijesti.

Prvo arheološko istraživanje u Naroni proveo je Mihovil Glavinić 1877.55 Istraživao

je područje uz gradske bedeme te je pronašao dvanaest natpisa. Te godine Naronu posjećuje i

sir Arthur Evans, koji iz nje odlazi sa poznatom glavom carice Livije koja se i danas čuva u

londonskom Ashmolean Museumu, i glavom Merkura. Legenda kaže kako ih je dobio od

mještana u zamjenu za svoj cilindar.56

Intenzivniji rad na lokalitetu odvijao se u 20. st., posebno krajem stoljeća, ali započeo

je još 1902. kada je don Frane Bulić objavio poznati nalaz zlatnika Urbica.57 On je sklopio

ugovor sa Zemaljskim muzejem u Sarajevu i Carlom Patschom o istraživanjima u Naroni te o

čuvanju pronađenih spomenika u Arheološkom muzeju u Splitu.58 Tako Carl Patsch posjećuje

i istražuje Naronu, s posebnim naglaskom na istraživanje ceste Narona – Bigeste. U Naroni je

52

FORTIS 2004: 238

53 MUŽINIĆ-FATOVIĆ FERENČIĆ (ur.) 2013: 179

54 MUŽINIĆ-FATOVIĆ FERENČIĆ (ur.) 2013: 22


56 MARIN 1999: 307



12

uz pomoć manjih iskopa i sretnih nalaza mještana ispravno ubicirao forum, pronašao

spremište amfora, te proučavao gradske bedeme i ceste. 59

Ivan Marović potom istražuje 1951. gradski forum i dvije prostorije sa moza icima.

Pronašao je ulomke natpisa koji je ukazivao na Augusteum i ulomak ruke mramornoga kipa

nadnaravne veličine.60

1968. i u 1970-tim godinama Nenad Cambi vodio je tim arheologa koji su istraživali

gradske bedeme te starokršćansku baziliku ispod crkve sv. Vida. Pronašli su i poznatu glavu

cara Vespazijana61. 1985. radove zaštitnoga karaktera zbog izgradnje vododovoda Prud –

Korčula vodi Frane Buškariol. Tada su otkrivene dvije starokršćanske bazilike u trasi

vodovoda.62 1988. otvorena je arheološka zbirka u prizemlju osnovne škole u Vidu.63

Najpoznatija i po rezultatima najznačajnija istraživanja u Naroni vodio je Emilio

Marin 1990. – 1999. Istraživao je: baziliku ispod crkve sv. Vida, baziliku na lokalitetu Bare,

gradske bedeme i forum. Istražena je, konzvervirana i prezentirana starokršćanska krstionica

osmerokutnog oblika iz 5. st. uz crkvu sv. Vida.64

1995. – 1996. prof. Marin i njegov tim u središtu današnjeg Vida, na mjestu poznatom

kao Plećaševe štale, otkrili su Augusteum i u njemu 15 monumentalnih mramornih skulptura

iz doba Carstva.65 Od jedne velike skulpture sačuvala se samo baza, nađene su još i dvije

fragmentarne skulpture manje veličine te dva ulomka jednoga torza, što znači da je ukupan

broj skulptura pronađenih u Augusteumu minimalno 19. 66

U svakom slučaju, ovaj nalaz predstavlja najbrojniju otkrivenu skupinu carskih statua na

istočnoj obali Jadrana. Cambi navodi kako su među njima “zastupljeni svi tipovi muških i

59

PATSCH 1997: 12 - 16

60 MARIN 1997: 59

61 MARIN 2003: 12

62 MARIN 1997: 59


64 MARIN 2003: 12

65 MARIN 2013: 69

66 MARIN 2013: 70

13

ženskih carskih statua”67 – neke su prikazane u oklopima, neke u togama, a neke nage.68

Ističe i kako jedan maleni fragment ženske glave pokazuje da je skupina sadržavala i

trajanske likove, što bi indiciralo da se skupina kipova širila barem triput.69 Otkriven je i

masivni zid koji okružuje Augusteum sa svih strana osim na onoj prema forumu, datiran

suvremeno Augusteumu 10. g. pr. Kr. Uz sjevernu stranu Augusteuma, također uz zapadni

rub foruma, otkrivena je i vrhunski sagrađena građevina za koju se pretpostavlja da je bila

naronitanska kurija,70 kao što preporučuje i sam Vitruvije: “Riznicu, zatvor i vijećnicu (curia)

treba graditi pokraj trga, ali tako, da veličina njihove proporcije odgovara trgu.”71

Slika 2: Tlocrt Augusteuma sa temenosom, okolnim trijemom i dijelom kurije.

Izvor: Marin, Emilio. Historia magistra archaelogiae. Stranica 42. Izradio M. Čorić.

67

CAMBI, 2002: 130

68 CAMBI, 2002: 130

69 CAMBI, 2002: 13. Više o pronađenim sku lpturama u potpoglavlju: 5.3. Augusteum.

70 MARIN 2003: 14

71 VITRUVIJE, V, II, 103

14

Otkriće Augusteuma i skupine kipova je svakako najznačajniji nalaz u Naroni, a

danas se in situ nalazi Arheološki muzej Narone, prvi takav muzej u Hrvatskoj te jedan od

rijetkih te vrste u Europi.

4. MARCUS VITRUVIUS POLLIO – DE ARCHITECTURA LIBRI DECEM

Marcus Vitruvius Pollio najpoznatiji je po svom djelu De architectura libri decem, kojega

kao izvor koristim u ovom diplomskom radu. Djelo je značajno jer je ono jedini uradak pisan

od strane stručnjaka koje se bavi teorijom i praksom arhitekture u antičko doba.72

Vitruvije je živio u doba Julija Cezara i Augusta, a upravo je potonjem i posvetio svoje

djelo, koje je nastalo najvjerojatnije oko 15. g. pr. Kr.73 U VII. knjizi saznajemo kako je djelo

započeo pisati jer je smatrao kako se Rimljani svojim stručnim djelima o arhitekturi ne mogu

mjeriti s Grcima, iako su i sami imali mnogo stručnjaka.74

Deset knjiga o arhitekturi je zapravo mala enciklopedija o cjelovitoj teoriji i praksi

klasične arhitekture,75 s tim da Vitruvije jasno razlikuje grčke i rimske arhitekturne prakse.76

Korištena je već i u kasnijoj antici (Sekst Julije Frontin, Plinije Stariji...),77 u renesansi je

Vitruvije bio glavni klasični pisac arhitekture, a interes za njegovo djelo nije prestao ni u

novovjekovlju.78 I danas je Vitruvije neizmjerno važan, jer predstavlja jedini izvorni

dokument sačuvan iz antike koji nam pruža neizmjerno važne podatke o klasičnome

graditeljstvu.79 Živio je u vrijeme velikih promjena u arhitekturi, no sam je bio skloniji tada

72

VILIČIĆ 2000: 128

73 VILIČIĆ 2000: 128

74 VITRUVIJE, PREDGOVOR 1990: 5






15

ustaljenim oblicima, materijalima i tehnikama gradnje koji su bili karakteristični za grčku te

rimsku republikansku arhitektonsku praksu.80

Djelo se sastoji od deset knjiga, od kojih sedam govori isključivo o arhitekturi. Osma

knjiga bavi se hidraulikom (vodovodi, cisterne...), deveta izradom satova (astronomija,

astrologija...), a deseta izradom strojeva (za podizanje, za crpljenje vode, ratnih strojeva...) U

prvoj knjizi Vitruvije govori o odgoju arhitekata, temeljima arhitekture, smještaju pojedinih

građevina s obzirom na sunce i vjetrove i sl. U drugoj knjizi bavi se razvojem stambene

arhitekture te detaljno govori o opeci, pijesku i kreču. Treća knjiga govori o hramovima –

osnovnim tipovima hramova te načinima izgradnje. U četvrtoj knjizi Vitruvije objašnjava

postanke stupovnih redova, ukrase, razliku između etrurskoga i grčkoga tipa hrama. U petoj

knjizi detaljno opisuje projektiranje javnih prostora tipičnih za rimski urbanizam – foruma,

bazilika, trijemova, termi, palestra i sl., a potom u šestoj knjizi prelazi na gradnju privatnih

kuća te u sedmoj na građevne materijale.

a. O rimskom urbanističkom modelu

Teorija urbanizacije karakteristična za Rim posredovanjem Etruščana preuzela je

hipodamski helenistički model kod kojeg se ulice sijeku pod pravim kutom, te na taj način

tvore pravilne blokove javnih i stambenih sadržaja.81 Osmišljavanje teorije okomite sheme

urbanizacije pripisuje se Hipodamu iz Mileta, ali se ona ranije gotovo prirodno razvila.82

Naime, nalazimo je i u mnogim starijim grčkim kolonijama i gradovima poput Posidonije,

Megare, Pompeja, Metaponta itd.83 Hipodam ju je primijenio pri projektiranju Pireja i Turija

za Atenjane, uz grupiranje gradskih komercijalnih, političkih i religioznih sadržaja na

različitim razinama, ovisno o važnosti.84 Okomita shema temeljena je na križanju ulica pod

pravim kutom,85 a model je nastao spontanim povezivanjem vodoravnih ulica putem najbližih

80

WILSON 1988: 772

81 MATIJAŠIĆ 2009: 162

82 CRAVETTO (ur.) 2007: 350

83 CRAVETTO (ur.) 2007: 350

84 NORW ICH 1981: 64

85 CRAVETTO (ur.) 2007: 350

16

okomitih pravaca.86 Dvije glavne ulice, ordo i decumanus, sjekle su se u središtu grada gdje

se nalazio trg (agora, kod Rimljana forum) sa reprezentativnim zgradama.87

Okomitu strukturu Rimljani su primjenjivali u osnivanju svojih kolonija od 4. st. pr. Kr.

nadalje,88 a najvjerojatnije su je preuzeli od Etruščana – premda su okomiti tlocrti pronađeni

u svega par etruščanskih gradova (Marzabotto i Kapua). 89 Urbana struktura tipična za

etruščanske gradove na sjeveru je imala akropolu sa trodijelnim hramom90, veliki prostor u

podnožju akropole (koji će se u Rimu pretvoriti u Forum),91 iz kojega su započinjale tri ulice

u smjeru triju vrata u bedemima: na jugu, istoku i zapadu.92 Takav tip strukture izrazito

odgovara brdovitim i planinskim područjima.93

Može se zaključiti kako je rimska urbanistička praksa rezultat kombinacije više različitih

čimbenika – grčke okomite sheme, etruščanske prakse osnivanja gradova u podnožju uzvisina

prema osnom sustavu s trima vratim te orijentacije potaknute praktičnim potrebama (poput

smjera vjetra, mogućnosti drenaže voda, dostupnosti pitke vode, izloženosti suncu...)94 Ona

sama naposljetku je razvila model prema shemi vojnoga logora – pravilnoga pačetvorinastog

tlocrta s trgom u sredini i sa četiri gradska vrata95. No, u realnim situacijama Rimljani su

koncept uvijek prilagođavali specifičnostima terena na kojemu se gradilo.

86

CRAVETTO (ur.) 2007: 350

87 LISIČAR 1971: 222

88 CRAVETTO (ur.) 2007: 350-353

89 CRAVETTO (ur.) 2007: 353

90 CRAVETTO (ur.) 2007: 355

91 CRAVETTO (ur.) 2007: 355

92 CRAVETTO (ur.) 2007: 355

93 CRAVETTO (ur.) 2007: 355

94 CRAVETTO (ur.) 2007: 357

95 MATIJAŠIĆ 2009: 162

17

Slika 3: Rekonstrukcija idealnoga rimskoga grada

Izvor: Cravetto, Enrico (ur.) Povijest 4: Rimsko Carstvo. Stranica 360.

5. URBANIZAM NARONE

Helenistička Narona nije imala tipičan položaj gradine na našim prostorima, jer se nije

nalazila na platou brežuljka. Gradsko područje obuhvaćalo je istočnu padinu brijega i

dosezalo do njegova vrha, a i gradski bedemi podignuti su na drugačiji način nego što je to

slučaj sa drugim ilirskim gradinama/grčkim gradovima na našoj obali Jadrana. Značajno je da

na vrhu brežuljka na kojem je smještena Narona (a ni na padinama) nisu pronađe ni nikakvi

ostaci koji bi upućivali na postojanje ilirske gradine na tom mjestu96. S obzirom da nema

dokaza da se na prostoru Narone nalazilo ilirsko naselje i/ili refugium, jedna od mogućih

pretpostavki jest kako je Narona nastala i razvijala se kao emporij.97 U skladu s tim, za

očekivati je utjecaj grčke urbanizacijske prakse pri osnivanju i organiziranju Narone kao

trgovišta98, čemu najviše u prilog govore položaj samog naselja, orijentacija na istok te

smještaj trgovačkoga središta na najnižoj razini s mogućnošću operativne suradnje s lukom.99

96

GABRIČEVIĆ 1980: 162

97 GABRIČEVIĆ 1980: 162



18

Urbano područje bilo je omeđeno bedemima koji se šire poput lepeze od vrha brežuljka

prema dolini uz rijeku, a sveukupni gradski prostor imao je površinu otprilike 25 hektara,100 s

tim da točne granice gradskog područja Narone još nije moguće utvrditi zbog

hidrogeografske situacije na terenu.

Slika 4: Lijevo – shema teoretskog plana grada (s nepravilnim položajem ulica – vjetrovi),

desno – prikaz gradskih bedema Narone i značajnijih nalaza. Uočavamo sličnost u obliku

između Vitruvijevog prikaza i bedema u Naroni.

Izvor: Vitruvije I, VI. Stranica 23

O gradnji bedema Vitruvije kaže: “Kod gradnje samih gradskih zidova držaćemo se ovih

principa: prvo dolazi izbor vrlo zdrava mjesta. To će biti, ako se mjesto nalazi poviše, nije

izloženo magli ni mrazu, a otvoreno je prema onim nebeskim stranama koje nisu suviše ni

vruće ni hladne nego su umjerene; zatim, ako se izbjegava blizina močvare. Mjesto će biti

nezdravo kad jutarnji vjetrići s izlaskom sunca dopiru do grada pa se dižu magle; s njima se

onda pomiješaju otrovna isparivanja močvara u kojima žive životinjice i sve to zapahnjuje

tijela stanovnika”101

Premda područje oko današnjega Vida jest močvarno – znamo da u doba Carstva

hidrogeografska situacija nije bila takva. Ipak su se i u močvarnim područjima osnivali

gradovi, pa takoVitruvije piše:

100

RUDEŽ-OREB-BOBANOVIĆ-KOVAČIĆ 2003: 52

101 VITRUVIJE. I, III: 18

19

“Recimo da je neki grad sagrađen u močvarama koje se nalaze uz more, ali su otvorene

prema sjeveru ili sjeveroistoku i stoje poviše od morske obale. U tom slučaju možemo uzeti

da je taj grad pametno planiran. Ako se naime iskopaju jarci, voda dolazi do obale, a more se,

uzburkano olujama, digne pa se izliva u močvare. Tako se močvarna voda pomiješa sa

slanom i to sprečava da se tu množe močvarne životinjice. (...) Gdje močvare ne otiču

rijekama ili jarcima kao Pomptinske, one od stajanja usmrde, pa u okolnim mjestima nastaju

nesnosna i zarazna isparivanja.”102

Arheološkim istraživanjima utvrđeno je kako je postojalo starije naselje na terasama

brežuljka – Gornji grad, te mlađe naselje – Donji grad, koje je u kasnoj antici bilo

značajnije.103 U Naroni nalazimo primjer urbanizma u kojem je i za rimskog vremena

sačuvan predrimski model planiranja grada sa središnjom jezgrom104. Grčki emporij nalazio

se točno na mjestu na kojem je (po trenutnim arheološkim dokazima) dva stoljeća kasnije

nastala rimska kolonija Narona105. Iz arheoloških istraživanja zaključeno je kako je cijelo

predrimsko naselje uklopljeno u prostor kolonije.106 Dakle, Urbs vetus Narone odgovara

helenističko-predrimskom naselju na akropoli i njezinom podnožju gdje je forum107, a širio se

radijalno – na jugoistok i sjeveroistok, preko rijeke Naron, te je na taj način upravo i nastao

Donji grad – krajem 1. st. ili početkom 2. st.108

Padina na kojoj je nastao grad okrenuta je prema istoku, što je gradu omogućavalo

pojačanu insolaciju, ali je pritom najvažniji topografski kriterij bio prometnoga karaktera

(veza s rijekom).109 Što se tiče mreže ulica u gradu, na osnovi fotogrametrijskog avio-snimka

i geodetskoga plana, zaključeno je da se glavni pravci ulica Narone podudaraju s pravcima

glavnih ulica današnjeg Vida.110 Najvažnija vodoravna cesta bila je nastavak ceste Salona –

102

VITRUVIJE. I, IV: 20

103 MARIN 2003: 11

104 MARIN 2003: 13

105 MARIN 2003: 13

106 MARIN 2003: 13

107 MARIN 2003: 13

108 MARIN 2003: 14, MARIN 2013: 48

109 MATIJAŠIĆ 2009: 142

110 CAMBI 1980: 132

20

Narona te je pri dnu padine vodila do samoga foruma. 111 Poklapa se u potpunosti sa

današnjom cestom Metković – Ljubuški. U jugozapadnom smjeru vodila je cesta od foruma

prema bedemima kod današnje Erešove kule i dalje prema Tuzbelju (dio Vida) koji je u

rimsko vrijeme vjerojatno bio prigradsko naselje.112 Cesta koja je poput spirale vodila prema

vrhu brijega najvjerojatnije je izbijala između dvije okrugle kule (na nju se priključivao

odvojak prethodno navedene ceste Salona – Narona i nastavljala u smjeru Dragovije na

zapad.113

Slika 5: Prikaz Narone sa naznačenim bedemima, forumom te Augusteumom.

Izvor: Marin, Emilio. The rise and fall of an imperial shrine. Stranica 22.

U jednome većem rimskom gradu, odnosno koloniji, možemo očekivati više vrsta javnih

građevina:

“Kod javnih građevina dolaze u obzir tri vrste: jedne su za odbranu, druge služe za

religiozne svrhe, a treće za udobnost. Kod odbrane se radi o zidovima, kulama i vratima. To

se gradi zato da se mogu odbijati neprijateljske navale. Za religiozne svrhe grade se svetišta i

111

CAMBI 1980: 132

112 CAMBI 1980: 132

113 CAMBI 1980: 132

21

hramovi besmrtnim bogovima, a za udobnost se podižu naprave za javnu upotrebu, kao: luke,

trgovi, trijemovi, kupatila, pozorišta, šetališta i drugo što se na javnim mjestima gradi za tu

svrhu.”114

Po pravilima rimske gradnje dio javnih građevina trebao bi se nalaziti na forumu ili uz

forum. Forum je bio trg za okupljanje građana, a na njemu su se odvijali sastanci, skupštine,

suđenja i sl.115 Na forumima su se nalazile i bazilike – “veći izduženi i natkrovljeni prostor

koji služi za veće skupove, trgovanje, sudovanje i sl.”116 Obično su se gradile na rubovima

foruma, na kojima se najvećim dijelom odvijao javni život mediteranskih gradova. Prema

urbanizmu carskoga doba bazilike su bile standardni dio svakoga foruma. 117 Također bismo

mogli očekivati i kuriju, odnosno mjesto na kojem se sastajalo gradsko vijeće. Svaki veći

rimski grad imao je i terme, “jedno od najkarakterističnijih i najspecifičnijih zdanja rimske

gradske civilizacije”118, te teatre i/ili amfiteatre u kojima su se održavale predstave za vrijeme

religijskih svečanosti ili sajmova.119 U ovom poglavlju razmotrit ću tri otkrivene i istražene

urbanističke sastavnice Narone – bedeme, forum i Augusteum; te tri za sad neotkrivene

građevine za koje se na osnovu epigrafskih nalaza zna da su postojale u Naroni – terme,

teatar te Liberov hram.

5.1. Bedemi

Gradski bedemi, ma koliko snažni bili, u rimskim gradovima nisu odvajali urbano

naselje od njegova teritorija kojemu se prilazilo kroz gradska vrata na krajevima osnih

cesta.120

Unutar sustava bedema uvijek su i gradska vrata koja se, kao i sami bedemi, razvijaju

u skladu s obrambenim potrebama i vještinama gradnje, a ujedno i svojim ukrasima,

114

VITRUVIJE I, III: 17-18

115 HTTP://WWW.ENCIKLOPEDIJA.HR/NATUKNICA.ASPX?ID=20208 7. RUJNA 2014.

116 CAMBI 2002: 68

117 MUELLER, VOGEL 1999: 231

118 CAMBI, 2002: 68

119 CAMBI, 2002: 70

120 CRAVETTO (ur.) 2007: 361

http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=20208

22

vještinom izrade, predstavljaju moć i značaj određenoga grada. 121 U ranoj fazi razvoja grada

zidine su obuhvaćale samo dio padine na vrhu brijega, a kasnije se sa širenjem gradskoga

prostora nastavilo sa gradnjom zidina.122 Na stranama naronitanskih zidina nalaze se kule

četvrtastoga oblika, a na vrhu su okrugle kule.123

Slika 6: Tlocrt spleta kula na vrhu brežuljka Narone.

Izvor: Cambi, Nenad. Antička Narona – urbanistička topografija i kulturni profil grada.

Stranica 131. Snimio Branko Penđer 1971.

Okrugla kula pripada prvoj fazi gradnje, a sastojala se od dva prstena kamenih

blokova, kao što se vidi na priloženom tlocrtu koji je izradio Branko Penđer 1971.124

Unutarnji prsten je suhozid, a u vanjskom prstenu su manji blokovi vezani malterom. 125 Pri

izgradnji mjesne crkve prije II. svjetskoga rata, bila je pronađena još jedna okrugla kula. Za

razliku od kule prikazane na tlocrtu, ova je činila puni krug te je bila građena istom

121

CAMBI 2002.: 75

122 CAMBI, 1984./1985. ARHITEKTURA NARONE, 160.

123 CAMBI 1989: 114-115

124 CAMBI 1980: 128

125 CAMBI 1980: 128

23

tehnikom.126 Danas je ispod betonskog poda crkve, a sačuvana je skica i opis nalaza u arhivi

Arheološkoga muzeja u Splitu.127 Kvadratna kula s tlocrta pripada drugoj fazi, a bila je

građena od sitnog tesanog kamena sa mnogo maltera pri čemu su redovi kamenja naizmjence

slagani sa redovima cigle.128

Što se tiče tehnika gradnje kula i bedema, u Naroni su prema Cambiju uočljive dvije.

U jednoj tehnici korišteni su blokovi srednje veličine slagani u relativno nepravilnim

redovima, bez ubacivanja manjih blokova sa svrhom popunjavanja rupa. U drugoj tehnici

rabilo se nešto manje blokove koji su bili vezani malterom, a iza njih su se nalazili manji

nepravilni blokovi, zidani u također nepravilnim redovima kako bi ojačali prednji dio

zidina.129 Cambi prvu tehniku datira ili u klasično ili u helenističko doba, a drugu u doba

kasne Rimske Republike, sredinom 1. st. pr. Kr. Drugu fazu povezuje s natpisom koji donosi

podatke o gradnji zidina te sa boravkom rimske vojske u Naroni (ageru) za vrijeme rata s

Delmatima (Publije Vatinije).130

Natpis 1.

CIL III, 1820 (8423):

Q(uintus) SAFINUS Q(uinti) F(ilius)

SEX(tus) MARIUS L(uci) L(ibertus)

MAG(istri) NARO(nae)

Q(uintus) MARCIUS Q(uinti) f(ilius)

P(ublius) ANNAEUS Q(uinti) l(ibertus)

EPIC(adus)

Q(uaestores)

126

CAMBI 1980: 130

127 CAMBI 1980: 129-130

128 CAMBI 1980: 129

129 CAMBI 1989: 116-117

130 CAMBI 1989: 117

24

TUR(rim) FAC(iendam) COIR(averunt)

U tekstu se navodi gradnja kule/kula i imena četiriju magis trata Narone131, no prema

prof. Marinu, ovaj će natpis prije označavati dogradnju ili popravak jedne kule, ili više njih,

pa ne mora biti vezan uz drugu fazu gradnje zidina – barem ne uz drugu fazu koju

pretpostavlja prof. Cambi132. On je smatrao kako bi se druga faza fortificiranja grada trebala

datirati u vrijeme kada je Narona već bila konvent, ali ne još i kolonija. 133 Prvu fazu

fortificiranja grada smjestio je u 4. – 3. st. pr. Kr., no nije bio u mogućnosti (s obzirom na

tadašnju istraženost bedema) utvrditi pripada li koji dio bedema zbilja tom periodu.134 S

obzirom na topografiju bedema i tehniku gradnje, čini se da je cijeli jugozapadni dio bedema

iz ranijeg razdoblja suvremenog emporiju135.

Što se sjeverozapadnoga dijela bedema tiče – od vrha brijega pa do malih gradskih

vrata, građen je vrlo sličnom tehnikom kao i već opisane okrugle kule. 136 Od malih vrata do

ceste Salona – Narona sačuvali su se samo najniži redovi. Nad temeljima je bila pridodana

konstrukcija od od malih kamenih tesanaca vezanih s mnogo maltera.137 Kako je takav zid

bio širok samo 60 cm do 1 m, potrebnu širinu zida dobilo se gradnjom još jednog, istog zida

pred prvim, s tim da su između njih napravljene pregrade široke oko 3 metra. 138 Dakle,

ukupna širina bedema bila je oko četiri metra. Patsch je u svojim istraživanjima početkom 20.

st. ustanovio kako je zid na sjeveroistočnoj strmini bio širok 4,45 metara (širina vanjskog zida

1,35 m, širina međuprostora 2,30 m, širina unutarnjeg zida 0,80 m), 139 a na jugozapadnoj

131

Osim zbog svjedočanstva o kulama, natpis je zanimljiv i jer dokazuje da su oslobođenici imali v ažnu ulogu i

u administrativno – upravnim gradskim strukturama Narone. Detaljn ije o ulozi oslobođenika u Naroni u:

MEDINI, Julijan (1980.) ULOGA OSLOBOĐENIKA U ŽIVOTU NARONE, U: DOLINA RIJEKE NERETVE

OD PRETHISTORIJE DO RANOG SREDNJEG VIJEKA., GLAVIČIĆ, Miroslav (2003.) NARONSKI

MAGISTRATI I DRUGI GRADSKI UGLEDNICI, U: ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA U NARONI I DOLINI

NERETVE.

132 MARIN 2003: 13

133 CAMBI 1980: 130

134 CAMBI 1980: 130

135 MARIN 2003: 13

136 CAMBI 1980: 132

137 CAMBI 1980: 132

138 CAMBI 1980: 132

139 PATSCH 1907/1996: 23

25

strani 4,55 m.140 Potom su u pregrade ubačeni zemlja, otpaci od ruševina i grubi kamen

tucanik141, pri čemu je zid dobio i debljinu i željenu otpornost. 142 Takav način gradnje

preporučuje i Vitruvije:

“Na takvim mjestima treba najprije iskopati jarke, što je moguće šire i dublje; zatim treba

udariti temeljni zid s unutarnje strane u koritu jarka, pa to izgraditi u takvoj debljini, da tako

drži zemlju nasipa. Onda s unutarnje strane toga temelja treba podići drugi temeljni zid, od

spoljnoga zida prema unutarnjemu toliko daleko da mogu kohorte kad se stave u bojni red za

odbranu stajati po širini nasipa. Kad se temeljni zidovi međusobno tako razmaknu i postave,

neka se tada između njih dignu drugi zidovi, poprijeko u vezi sa spoljnim i unutarnjim

temeljem. Oni se moraju tako graditi da bi se zahvatali u obliku češlja ili kao zubi pile. Ako

se tako uradi, tad je težina zemlje podijeljena na male dijelove i nikako neće čitava naleći

teretom i razrušiti temeljne konstrukcije zida.”143 Širina, odnosno debljina zidova bila je

važna i zbog stražara: “Debljina zida neka je tolika da dva vojnika pod oružjem, idući u

susret, po zidu lako mogu prolaziti jedan pored drugoga.” 144 Jarak oko gradskih bedema

Narone pronašao je Carl Patsch na sjeveroistočnom obronku, te je kopao dužinom 9 metara

do dubine od dva metra gdje su ga rastuće vode zaustavile.145 Jarak je bio ispunjen otpacima

opeke i kamenja, što Patsch datira u mirna carska vremena. 146

Vitruvije nam nadalje u svojemu djelu opisuje i vrste zidanja – opus reticulatum te

opus incertum: “Ovo su vrste zidanja: mrežasto (reticulatum) kojim se danas svi služe, i staro

koje se zove nepravilno (incertum). Od tih vrsta ljepše je mrežasto, ali lako puca, jer na sve

strane ima nevezana ležišta i fuge. Kod nepravilnog zidanja lomljeno kamenje sjedi jedno na

drugom i međusobno se zahvata. Takvo zidanje nije lijepo, ali je čvršće od mrežastoga. Za

oba oblika treba upotrebljavati vrlo malo kamenje da bi zidovi dobili dosta kreča i pijeska i

duže se održavali. (...) Ko želi da u tom ne griješi, neka ostavi u sredini šupljinu prema

140

PATSCH 1907/1996: 24

141 PATSCH 1907/1996: 23

142 CAMBI 1980: 132

143 VITRUVIJE, I, V: 21


145 PATSCH 1907/1996: 27

146 PATSCH 1907/1996: 28

26

spoljnim zidovima pa među njima digne od crvenog klesanog kamena, pečene opeke ili od

običnog bazaltnog kamenja druge zidove visoke dvije stope i s njima spoji one frontalne

zidove željeznim vezama ili olovom. Tako će građevina biti sazidana pravilno i moć i će

trajno ostati bez kvara.”147 Bedemi u Naroni građeni su tehnikom opus incertum.

Slika 7: Načini konstrukcije zidova od kamena – A) Opus reticulatum, B) Opus incertum

Izvor: Vitruvije II, VIII. Stranica 43.

Gradska vrata u Naroni nalazila su se na sjeverozapadnoj prometnici prema Saloni.

Bila su smještena u istaku nalik na kulu, a njegovi su vanjski i unutrašnji zidovi imali prag sa

stožerima za snažne drvene vratnice.148

Cambi smatra da su na vrhu brežuljka morala postojati još jedna gradska vrata upravo

zbog postojanja već spomenutih okruglih kula na tom mjestu – one su se u antičkom

graditeljstvu u pravilu koristile na mjestima koja su bila osjetljiva za obranu. 149 Okrugla kula

prikazana na tlocrtu nalazila se na tupom kutu bedema na vrhu brežuljka, odnosno na mjestu

koje je sigurno bilo najrizičnija točka gradske obrane. 150 Okrugle kule preporučavale su se u

147

VITRUVIJE, II, VIII: 41-42

148 CAMBI 2002: 77

149 CAMBI 1980: 130

150 CAMBI 1980: 130

27

antici jer su bile teže za srušiti od četverokutnih ili poligonalnih kula,151 a preporučuje ih i

Vitruvije: “Kule treba graditi u kružnom obliku ili u obliku poligona. Kule u obliku kvadrata

strojevi brzo razbiju, jer ih ovnovi (zidoderi), udarajući u uglove, lako ruše. Kada su kule

okrugle, strojevi zabijaju kamenje prema središtu kao klinove i ne mogu počiniti štete. Tako

su i utvrde zida i kula, ako su vezane nasipima, mnogo sigurnije, jer im ne mogu naškoditi ni

zidoderi, ni lagumovi, a ni ostali strojevi.”152 Gusta upotreba kula također je rezultat razvoja

katapulta kao obrambenoga sredstva i javlja se u helenističko vrijeme, 153 a Vitruvije

preporučuje: “Kula od kule neka se toliko odmakne koliko može strijela dobaciti”.154

Slika 8: Dio bedema s gradskim vratima.

Izvor: Arheološka istraživanja u Naroni i dolini Neretve. Stranica 57.

151

CAMBI 1980: 130


153 CAMBI 1980: 130


28

Također preporučuje: “Naročito treba paziti na to da neprijatelju kod nava le pristup

do zida ne bude lak. Zato se zid mora da gradi na strmini, i to tako da put od vrata ne vodi

direktno nego s lijeve strane. To se radi zato da neprijatelju, ako se približuje, do zida bude

desna, nezaštićena strana. Gradovi se ne smiju graditi u obliku četverougaonika, ni s

izbočenim uglovima nego u krugu da se neprijatelj može vidjeti s više strana.”155 Starije faze

naronitanskih bedema jesu na povišenom, strmijem terenu, dok se fortifikacije Donjega

grada, nastale sa sjeverne i južne strane najvjerojatnije krajem 2. st.156, nalaze u nižim

predjelima.

5.2. Forum

Forumi u Rimskom Carstvu nisu bili obični javni trgovi. To su bile složene cjeline

koje su uključivale hramove, sudnice, vijećnice, ali i široke slobodne prostore. 157 Forum u

Naroni bio je izgrađen na mjestu prijašnjeg središta helenističkoga emporija,158 što se također

podudara sa Vitruvijevim preporukama: “Kada se načini plan cesta i ulica, onda treba

odabrati gradilišta za hramove, trg i ostala javna mjesta, pazeći na povoljne prilike i

zajedničku potrebu građana. Pa ako gradski zidovi stoje uz more, gradilište za trg treba

odabrati posve blizu luke; ako su dalje od mora, tada u sredini grada.”159 U slučaju Narone,

ne radi se o moru, već u ono vrijeme plovnoj rijeci zbog koje je Narona bila važna luka i

trgovačko središte.

Forum je projektiran kao pravokutnik po uobičajenim standardima, s malim otklonom

prema sjeverozapadu zbog toka rijeke,160 tako da u tlocrtu ima blago romboidan oblik u

svome istočnom dijelu.161 Njegove dimenzije bile su 38 metara u smjeru istok – zapad i 55

metara u smjeru sjever – jug.162 O veličini foruma Vitruvije kaže: “Veličina trgova mora se

155

VITRUVIJE, I, V: 21

156 CAMBI 1980: 131

157 MUMFORD 1968: 223

158 MATIJAŠIĆ 2009: 162

159 VITRUVIJE I, VII: 26

160 MARIN 2003: 14

161 MARIN 2013: 48

162 MARIN 2003: 14

29

odmjeriti prema broju ljudi, da ne bude malo prostora za iskorišćivanje, ili da trg ne izgleda

prazan zbog maloga broja naroda. Širina se tako odmjeri da se dužina podijeli u tri dijela pa

se njoj daju dva. Tako će oblik trga biti duguljast, a raspored dobar s obzirom na igre.”163

Slika 9: Princip formiranja a) grčkoga foruma, b) rimskoga foruma.

Izvor: Vitruvije V. Stranica 99.

Vitruvije preporučuje gradnju foruma pravokutnih oblika iz više razloga: “Grci grade

trgove u obliku kvadrata s vrlo prostranim i dvostrukim trijemovima. (...) U italskim

gradovima ne smije se to graditi u tom obliku. To je zato što nam je od pređa predan običaj

da se na trgu daju gladijatorske igre. Stoga se oko mjesta za gledanje moraju ostavljati širi

prostori između stupova da se naokolo po trijemovima mogu graditi mjenjačnice, a na

gornjim spratovima balkoni. To se sve gradi tako da se pazi na određenu svrhu i na državne

prihode.”164

Plato foruma izdizao se nad rijekom u visini od 2 metra, a možda i 3, s obzirom na

ondašnju dosta nižu razinu vode.165 Do istočnoga ruba foruma provedena su podvodna

163

VITRUVIJE, V, I: 100

164 VITRUVIJE, V, I: 100

165 MARIN 2003: 14

30

arheološka istraživanja koja su pokazala kako je rijeka u antičko vrijeme uglavnom imala isti

tok, samo malo pomaknut na istok.166 Odnosno, zaključeno je kako je i ondašnja obala pokraj

foruma bila na otprilike istome mjestu kao i danas.167

Forum je bio popločan sa definiranim rubovima, a imao je i sustav za odvodnju

vode.168 Na forumu su pronađeni i temelji koji su mogli služiti za postav rostre. 169 Ulomak

same rostre pronađen je u rijeci, uz rub foruma. 170 Ulomak je provincijalni rad od vapnenca,

izrađen u julijevsko – klaudijskom stilu,171 dimenzija 56 x 68 centimetara.172 S obzirom na

njegova stilska obilježja, datira ga se između 14. i 50. g.173

Na južnoj strani foruma pronađena je 1901. ostava novca, tzv. blago urbice.174 Takav

nalaz ukazivao bi na mogućnost da je jako bogata naronitanska ličnost živjela u neposrednoj

blizini foruma.175

5.3. Augusteum

Kao jednu od glavnih karakteristika rimske arhitekture možemo istaknuti važnost i

brojnost javnih građevina, koje su bile važne za svaki grad staroga Rima, a tako i za Naronu.

Među njima su hramovi bili mjesta iznimnoga značaja, a uvijek su bili orijentirani u smijeru

istok – zapad.176 Vitruvije kaže: “Strane svijeta, prema kojima su hramovi okrenuti, treba

tako odabrati da kip u lađi hrama, ako nema nikakve smetnje, gleda prema zapadnoj strani

neba... Ako priroda mjesta tome smeta, tada treba promijeniti položaj tih strana tako da se iz

hramova vidi što veći dio grada. Isto tako, ako se hramovi grade pokraj rijeke, onako kao u

166

MARIN 2013: 48

167 MARIN 2013: 48


169 MARIN 2013: 49

170 MARIN 2013: 49

171 MARIN 2013: 49

172 MARIN 2013: 51

173 MARIN 2013: 51-53

174 MAROVIĆ 2006: 237

175 MAROVIĆ 2006: 237

176 CRAVETTO 2007: 359

31

Egiptu pokraj Nila, to ih treba okrenuti prema obalama rijeke. Slično tome, ako se oni grade

oko javnih cesta, neka se tako postavljaju, da prolaznici mogu na njih gledati i pri tom se

pokloniti.177

Za sada jedini pronađen hram u Naroni je Augusteum, hram podignut u čast rimskih

careva.178 U takvim hramovima slavili su se vladari i vladarske obitelji, te službeni državni

kultovi. Carskim kultom štovalo se božanstvo carske osobe i njegove obitelji. 179 Brigu o

carskom kultu vodio je svećenički kolegij (seviri Augustales)180 koji se sastojao od šest

članova iz redova bogatih oslobođenika.181 Predvodnik kulta bio je glavni svećenik, flamen

Augustalis, koji je bio i vodeći član gradske aristokracije.182

Augusteum je pripadao u skupinu jednostavnih i manjih hramova, o kojima govori i

Vitruvije. Imao je celu i predvorje, te se nalazio na povišenom platou uz sam forum,

preciznije – na mjestu spajanja Donjega i Gornjega grada Narone. 183 Kako bi ga se uopće

moglo izgraditi, bilo je potrebno jedan dio hrama urezati u stijenu, tako da je konfiguracija

terena uvjetovala oblik hrama.184 Podignut je za cara Augusta, oko 10. god. pr. Kr., kada su

postavljene i prve statue u njegovu jednostavnu unutrašnjost. 185 Carski namjesnik u

Dalmaciji, Publije Kornelije Dolabela, obnovio je hram 14. god. 186

Na osnovu arheoloških nalaza vjeruje se kako je Augusteum srušen na prijelazu iz 4.

u 5. st.187 Smatra se kako prirodna katastrofa ne dolazi u obzir, iz više razloga. Naime,

položaj u kojem su pronađene statue iz hrama ukazuje na to da su bile oborene sa 1 metar

177

VITRUVIJE, IV, V: 89

178 CAMBI 2002: 62

179 SANADER 2008: 176




183 MARIN 1999: VII

184 MARIN 2004: 38

185 MARIN 2003: 12

186 MARIN 1999: VII

187 MARIN 1999: VII

32

visokih baza na hramski mozaik, a i činjenica da svima nedostaju glave ukazuje na to da su

namjerno srušene.188 Nedostaje i većina arhitektonskih elemenata hrama, što sugerira da je

hram možda bio rastavljen i građevinski materijal upotrijebljen drugdje. 189

Datacija u doba prijelaza 4. u 5. st. smislena je jer je u to vrijeme car Teodozije izdao

edikt kojim nalaže rušenje svih preostalih poganskih svetišta u Carstvu, pa je rušenje

Augusteuma možda izravna posljedica tog carskoga dekreta. Postoji i mogućnost da je već u

to vrijeme postojala snažna kršćanska zajednica u Naroni koja je samoinicijativno srušila

hram190. Za sada je prvo objašnjenje uvjerljivije jer arheološka istraživanja još nisu potvrdila

snažno kršćanstvo u Naroni na prijelazu 4. u 5. stoljeće. Dapače, zasada ne postoji nikakav

dokaz – ni u pisanim vrelima, ni u arheološkim ostacima, za kršćanstvo u Naroni u 3. ili u 4.

st.191 Datacija koja je prema rezultatima arheoloških istraživanja postavljena kao početak

kršćanske arhitektonske implementacije u Naroni jest 5. st. (istraživanja bazilike i krstionice

kod sv. Vida).192 Smatram kako je logično zaključiti da je snažna kršćanska zajednica u

Naroni mogla postojati tek nakon tog vremena, pa opcija kako su revoltirani kršćani srušili

kipove u Augusteumu po mom mišljenju ne stoji. Vjerojatnije je kako su srušeni zbog

carskoga edikta, a ne zbog dubokih vjerskih osjećaja.

Vrijednost naronitanskih skulptura leži i u tome što nam je njihova analiza pružila

vremenski okvir u kojem su se najvjerojatnije postavljale u Augusteum, odnosno vrijeme u

kojem je Augusteum sigurno bio u funkciji i u kojem ga se održavalo i obavljalo u njemu

vjerske funkcije. Prenosim predloženu rekonstrukciju postavljanja kipova u Augusteum koju

je na osnovu rezultata analize svoga tima sastavio prof. Emilio Marin:193

a) Otvorenje zgrade za vrijeme Augusta – najvjerojatnije oko 10. g. pr. Kr. Postavljene

su statue Augusta, Livije (?), Agripe, Oktavije (?), Julije (?), Lucija i Gaja Cezara.

b) Za vrijeme Tiberijeve vladavine – postavljene statua u oklopu Tiberija i Oxford-

188

MARIN 1999: 312

189 MARIN 2004: 38

190 MARIN 1999: 312

191 MARIN 2013: 188

192 MARIN 2013: 189

193 MARIN 2013: 70-71

33

Opuzen Livija, naručene statue Germanika i Druza. Statue se postavljaju na dva nova

produžetka zidanoga postamenta.

c) Za Klaudijeve vladavine – postavljena je statua Klaudija, Agripine maior (?),

Agripine minor (?) i Antonije minor (?).

d) Na početku flavijevskoga doba postavljena je statua Vespazijana i ciklus je

kompletiran. Dokaza za kontinuitet postavljanja skulptura u 2. st. nema, prof. Marin

navodi kako se samo jedan fragment portreta, a ne statue, datira u to vrijeme.

Sam Augusteum bio je tetrastilni prostil dimenzija 16 x 10 metara.194 Prema

Vitruvijevoj podjeli, prostili pripadaju glavnim vrstama hramova:

“Glavne vrste hramova prema spoljašnjem obliku su: prvo, hram u antama, zatim prostil,

amfiprostil, peripter, pseudodipter, dipter i hipetar. Njihovi se oblici određuju prema ovim

zakonima: Hram je u antama, kad na čelu zidova ima ante koje zatvaraju lađu (celu), a

između anta su u sredini dva stupa, odozgo zabat, postavljen u proporciji koju ću opisati u

ovoj knjizi. (...) Prostil ima sve kao i hram u antama, prema antama dva ugaona stupa, a

odozgo epistile (arhitrave) kao i kod anta, desno i lijevo po jedan stup na zavojima. Model je

za to na tiberskom otoku hram Jupiterov i Faunov.”195

Što se oblika hramova tiče, Augusteum bi prema Vitruvijevoj podjeli bio eustil:

“Potrebno je da sada prikažem oblik eustila. On se najviše može preporučiti s obzirom na

pogodnost i ljepotu, a i za čvrstoću ima opravdanih razloga. Hram se mora graditi s

razmacima među stupovima od dva stupa i jednu četvrtinu po debljini, a prostor između

srednjih stupova (jedan na pročelju, a drugi u stražnjem dijelu) po debljini od tri stupa. Tako

će se dobiti prijatno lice i udoban prilaz bez smetnji, a i hodnik oko lađe imat će uzoran

izgled. Mjere tomu treba uzeti ovako: Neka se prednji dio mjesta koji se odredi za hram, ako

se gradi tetrastil, podijeli u jedanaest i po dijelova, bez obzira na postamente i izbočine na

bazama. (...) Zatim, iz tih dijelova tetrastila neka se uzme jedan dio pa da on bude mjerna

jedinica. Debljina stupova bit će onda ta jedna mjera. Pojedini razmaci između stupova, osim

194

MATIJAŠIĆ 2009: 142

195 VITRUVIJE, III, II: 57

34

srednjeg stupa, neka budu dvije osnovne mjere i jedna četvrtina. Srednji razmaci u pročelju i

stražnjem dijelu neka iznose po tri osnovne mjere; visina stupova neka je devet i po mjernih

jedinica. Tako će po toj podjeli razmaci između stupova i njihova visina imati pravilan

odnos.”196

Slika 10: Lijevo – prostil, desno – prikaz tetrastila (eustil sa četiri stuba)

Izvor: Vitruvije III, II – III. Stranice 58, 61.

Temenos (posvećeni prostor) hrama bio je ujedno i nosivi zid za trijem koji je

sagrađen oko hrama na prvoj terasi.197 Imao je pravokutnu stelu te je bio sazidan od

neobrađenih kamenih blokova s dva ožbukana kvadratna profilirana stuba i kolonadu od šest

stupova u pronaosu.198 S vanjske strane zidova profilirana žbuka služila je kao imitacija

mramora,199 a čitava površina poda u celi bila je prekrivena mozaikom od crnih i bijelih

196

VITRUVIJE, III, III: 60

197 MARIN 2003: 15

198 KATUNARIĆ 2004: 28


35

kamenih kockica.200 Takav motiv, način na koji je prikazan te veličina kockica pomogli su pri

datiranju mozaika u sam završetak 1. st. pr. Kr. 201 Sam pod bio je sa triju strana okružen

jedan metar visokom platformom na kojoj su stajali kipovi.202

5.4. Terme

Posljednjih stoljeća Republike postalo je uobičajeno da imućniji građani priobalnih

gradova (Pompeji, Herkulaneum, Stabije)203 u svojim kućama imaju balneum, kupaonicu.204

Rim, a potom i drugi razvijeniji i bogatiji gradovi, za svoje su građane izgradili kolektivna

javna kupališta – terme.205 Preteče rimskih termi bila su grčka kupališta, usko vezana uz

gimnazije i palestre, odnosno uz središta duhovnoga i tjelesnoga razvitka. 206 Uvođenje

podnoga grijanja omogućilo je potom i učinkovito i ravnomjerno zagrijavanje svih prostorija

tokom čitave godine.207

Na italskom poluotoku najstarije i najbolje sačuvane ostatke termi nalazimo u

Pompejima.208 Kod njih možemo vidjeti sve ono što Vitruvije navodi kao sastavne dijelove

termi – tepidarium, caldarium, alveus, frigidarium, Laconicum, apodyterium itd.209 Prema

svome tlocrtu i prostornoj organizaciji, pripadaju tipu u nizu – u kupališne prostorije ulazi se

redom te ih se istim redom i napušta.210 Za kasnija razdoblja (carsko doba) razvijaju se

različiti tipovi planiranja termi, prikladni za reprezentativno mjerilo službene državne

200

KATUNARIĆ 2004: 28


202 MARIN 2004: 16

203 MULLER, VOGEL 1999: 235

204 LISIČAR 1971: 453

205 LISIČAR 1971: 453



208 LISIČAR 1971: 453

209 LISIČAR 1971: 453


36

arhitekture.211 Tako nastaju tip dvostrukoga niza (udvostručene su prostorne skupine, pa i

cijeli sklopovi) te prstenasti tip (put od polazišta može voditi u dva smjera i opet se vraćati na

početak).212 Veliki i mali tip carskih termi objedinjuju većinu prednosti različitih tipova u

jednome velikom kompleksu – s obje strane nalaze se zrcalno jednake skupine sporednih

prostorija i specijalnih kupelji, a u sredini se nalazi skupina velikih dvorana s bazenima.213

Tradicija izgradnje carskih termi počinje već za Augustova doba, dok svoj uzoran

primjer doživljava u Trajanovim termama (109. g.)214, a vrhunac u divovskim Karakalinim

(206.-216. g.) i Dioklecijanovim (298.-306. g.) termama.215

Slika 11: Shema termalnoga kompleksa, tip u nizu.

Izvor: Atlas arhitekture I, stranica 234.

211

MULLER, VOGEL 1999: 235





37

Sama Narona sigurno je imala barem jedne terme. O obnavljanju zimskih termi

govori nam ovaj natpis:

Natpis 2.

CIN 28, CIL III 1854

Dimenzije: 66,5 x 106 x 15

Epigrafsko polje: 48 x 46

Visina slova: 2,7; 2,7; 2,5; 2,7; 2,7; 2,5; 2,7; 2,7; 3; 3 (T = 2,2); 3; 3.

THERMAS REI P(ublicae) HIEMALE[S ROGANTE]

POPVLO IN RVINAM CO[N]LAPSAS

M(arcus) AVR(elius) V(ir) P(erfectissimus) DVCEN[A]RI

VS EX PROTECTORIB(us) LATERIS

DIVINI DE FRVGALITATE SVA [I]TE

[M ATQ]VE SVORVM SAX[IS] ET [CAEM

ENTIS DENVO AE] D [IFI] CAVIT ET LAVA

NTES REI P(ublicae) TRADIDIT EPVLV

M QVOQVE CIVIBVS SVIS EA

DIE PRAEBVIT MESSALA ET

GRATO CO(n)S(ulibus) DEDICANTE M(arco) AVR(elio)

TIBERIANO V(iro) P(erfectissimo) PRAES(ide) PROV(inciae) - DEL(matiae)

“Marko Aurelije Valerij, najodličniji muž, ducenarij, jedan od zaštitnika božanske strane, od

svoje ušteđevine, kao i one svojih sinova, udovoljivši zamolbi naroda iznova je sagradio

kamenom i cementom zimske terme gradske zajednice, koje su bilo znatno oštećene i predao

ih je njihovim korisnicima; istoga je dana učinio jedan domjenak svojim sugrađanima, kada

38

su bili konzuli Messala i Grat, uz posvetu Marku Aureliju Tiberijanu, najodličnijem mužu,

namjesniku provincije Dalmacije.”216

Marko Aurelije Valerij, svojim je sredstvima obnovio trošne zimske terme te je pri

predaji na korištenje organizirao za svoje sugrađane i prigodan domjenak. 217 Natpis je datiran

konzulatom Messale i Grata, te namjesništvom Marka Aurelija Tiberijana u 280. godinu. 218

O izgradnji termi Vitruvije savjetuje: “Prvo, treba odabrati što toplije mjesto, tj. da

nije okrenuto prema sjeveru i sjeveroistoku. Vruća i topla kupatila neka svjetlo dobivaju sa

sjeverozapada. Ako tome smeta prirodni položaj mjesta, onda bar s juga, jer vrijeme kupanja

pada najviše od podne do večeri. (...) Veličina kupatila odredi se prema broju ljudi, pa im

proporcije treba odabrati ovako: od dužine kupatila se oduzme trećina, pa se ostatak oduzme

za širinu bez hodnika kade i korita.”219

“Treba paziti na to da ženska vruća kupatila budu spojena sa muškim, na istoj strani

zgrade. Tako će se postići da za kotlove cijev peći bude zajednička. Iznad cijevi peći treba

staviti tri mjedena kotla, jedan za vruću, drugi za toplu (mlaku), a treći za hladnu vodu. Njih

treba tako namjestiti, da se u kotao za vruću vodu izlije iz onoga za toplu toliko tople vode,

koliko isteče vruće, a isto tako i iz kotla za hladnu u onaj za toplu. Tako se prostor pod

kadama grije zajedničkom peći. Podove ispod vrućih kupatila treba tako graditi, da se najprije

polože opeke od stope i pol i tako nagnu prema peći da lopta, kad se ubaci, ne može ostati

unutra, nego se sama od sebe skotrlja pod peć. Tako će se plamen lakše širiti po podom.”220

Carl Patsch govori kako su mu mještani Vida posvjedočili nalazak podnoga mozaika,

stupova podzemnoga grijanja te dviju kada oko 1897. 221 Jedna kada bila je obložena

mramornim pločama, a druga je bila iz lijevanoga željeza te su bile povezane jednom

olovnom cijevi.222 Pronađene su na terenu “odmah na međi s poljem Ivana Jurišina (iza

216

CORPUS INSCRIPTIONUM NARONITANARUM: 230

217 GLAVIČIĆ 2003: 225

218 GLAVIČIĆ 2003: 225

219 VITRUVIJE, V, X: 116 - 117

220 VITRUVIJE, V, X: 117

221 PATSCH 1907/1996: 90

222 PATSCH 1907/1996: 90

39

gostionice Jure Pejara)”223, odnosno u blizini foruma. Ne možemo tvrditi sa sigurnošću radi li

se o ostacima gradskih termi ili o dijelu privatne kuće. Istraživanja krajem 20. st. su taj dio

mjesta zaobišla jer su forum i lokacija Plećaševih štala bila prioritet s obzirom da se s pravom

očekivao nalaz monumentalne građevine, tj. Augusteuma. U svakom slučaju se možemo

nadati da će neka buduća istraživanja uspjeti obraditi i taj dio središta antičke Narone.

5.5. Liberov hram

Liber je u svojem originalnom značenju božanstvo plodnosti i vegetacije, a vrlo rano

se počeo poistovjećivati sa grčkim bogom Dionizom-Bakhom.224 Tako je italski Liber, kao i

Dioniz, kasnije štovan kao bog koji obnavlja prirodu te posebno kao bog vinove loze i

vina.225 Rimska umjetnost preuzela je i Dionizovu ikonografiju za Libera. 226 U Dalmaciji je

Liberov kult bio iznimno popularan u južnim dijelovima Liburnije, Saloni, zapadnoj

Hercegovini, sjeverozapadnoj Bosni i Podrinju, te naravno u Naroni.227 Smatra se da su ga u

Naronu donijeli italski kolonisti sredinom 1. st. pr. Kr.228

Na temelju velikog sudjelovanja oslobođenika i njihovih potomaka u afirmiranju

kulta, neki znanstvenici229 smatraju kako je Liber u Naroni bio smatran božanstvom slobode

(na temelju pučke etimologije i homonimije – Liber (božanstvo), liber (slobodan).230 Hram o

kojem je u ovom potpoglavlju riječ sagradio je oslobođenik Publije Anej Epikad, kasnije

jedan od kvestora Narone, sredinom 1. st. pr. Kr.231 U Naroni i njenom ageru je pronađeno

ukupno pet natpisa posvećenih Liberu, a o gradnji hrama svjedoči nam natpis:

223

PATSCH 1907/1996: 90

224 GLAVIČIĆ 2002: 6



227 MATIJEVIĆ 2012: 36

228 MATIJEVIĆ 2012: 36

229 MILETIĆ 2003: 215

230 MILETIĆ 2003: 215

231 MILETIĆ 2003: 215

40

Natpis 3:

CIL III 1784:

P(ublius) ANNAEUS Q(uinti) L(ibertus)

EPICADUS AEDEM LEIBERI PATRUS

FACIUND(am) COIR(avit) LUB(ens) MER(ito)

Julijan Medini smatrao je kako je gradnja ovoga Liberovoga svetišta nesumnjivo

posljedica prethodnoga dugotrajnog prakticiranja i razvoja Liberova kulta u Naroni.

Zaključio je kako je troškove gradnje snosila gradska zajednica, jer spomenik ne navodi

Epikadovu funkciju, a ni to da se hram gradio njegovim privatnim sredstvima – što bi u

svakom slučaju bilo navedeno.232 U skladu s tim, Medini zaključuje da je Liberov kult već

tada imao svojevrstan status službenoga gradskoga kulta. 233 Oblik Leiberi koji nalazimo u

natpisu je arhajski, kao i glagol coiravere, što zajedno sa magistrima i kvestorima

kvazimunicipalnoga uređenja Narone, datira ovaj natpis u sredinu 1. st. pr. Kr. 234

Krajem 2. st. Modestus, rob senatora Marka Luzija Severa, skrbio je o obnovi tog Liberova

hrama.235

Natpis 4:

CIL III 1786:

M(arci) LUSI SE

VERI C(larissimi) V(iri)

MODESTUS

LIB(ertus) TEMPLUM

EX VOTO RES

232

MEDINI 1980: 200

233 MEDINI 1980: 200 – 201.

234 ZANINOVIĆ 1990: 730

235 CAMBI 1980: 133

41

TITUIT

Činjenica da je hram opstao više od dvjesto godina te da se u tom vremenu brinulo o

njemu i obnavljalo ga (sigurno jedanput, a vjerojatno i više puta) govori mnogo o

popularnosti Liberova kulta u Naroni. Tako se npr. uz tu karakteristiku Narone veže i

prisutnost Liberova kulta u Polačama na otoku Mljetu, koji je pripadao njezinu teritoriju.236

Pronađeno je i nekoliko natpisa u blizini Humca (vojni logor Bigeste), koji govore o

podizanju Liberova hrama (Corpus Inscriptionum Latinorum III 8484), te o obnovi hrama

(Corpus Inscriptionum Latinorum III 8485) pri čemu su mu dodane portike.237 Za taj hram ne

znamo tko ga je sagradio ni kada, no natpisi nam govore da se u njemu štovao i primarni,

agrarni aspekt božanstva, usko vezan uz poljoprivredu i vinogradarstvo,238 zbog čega ga se

povezuje sa agrarno orijentiranim stanovništvom naronitanskoga agera. 239 Štovanje Libera su

tako zasigurno podržavali i trgovci vinom te vlasnici vinograda.240 Još početkom 20. st. Carl

Patsch je pri istraživanjima u Vidu istaknuo kako je vinova loza zasađena na ogromnim

poljskim kompleksima, te da se ondje proizvode najbolja vina.241

Ipak, smatram da vjerojatnijom ostaje teza kako je Liber u Naroni i na prostoru

njezina agera štovan više kao božanstvo slobode, čemu u prilog govori istaknutost

oslobođenika, te čak i robova, među njegovim štovateljima. 242

Pri istraživanju temenosa naronitanskoga Augusteuma pronađen je depozit kultnih

predmeta.243 Nalaz depozita na takvom mjestu nije neobičan, no unutar njega pronađeno je

nekoliko nalaza koji ukazuju na Liberov hram. Najvažniji od njih su ostaci kultne posude –

arkadnoga kratera sa apliciranim zmijama i ženskom tragičnom maskom. 244 Krateri su posude

236


237 SANADER 2008: 171

238 MILETIĆ 2003: 215

239 MILETIĆ 2003: 215

240 DODIG 2014: 143

241 PATSCH 1907/1997: 117

242 GLAVIČIĆ 2002: 18

243 TOPIĆ 2011: 536

244 TOPIĆ 2011: 538

42

uz koje se izravno veže vino, simbol spoznaje i posvećenosti. 245 Na samoj posudi naslikani su

latičasti i grozdoliki motivi crvene boje i aplicirana je ženska tragična maska, što ju

simbolikom izravno veže uz Libera, tj. Dioniza.246 Simbolički se uz njega vežu i nalazi

motiva na svjetiljkama pronađeni u istom depozitu (Dionizova glava s kantarosom, dupini,

girlande s grozdovima...)247 S obzirom na navedene nalaze otvorena je mogućnost da se

naronitanski Liberov hram čak nalazio u neposrednoj blizini Augusteuma.248

Slika 12: Arkadni krater sa apliciranom ženskom tragičnom maskom, pronađen u temenosu

Augusteuma.

Izvor: Marin, Emilio. The rise and fall of an imperial shrine. Stranice 231, 234.

Što se tiče izgradnje i oblika Liberova hrama, Vitruvije kaže sljedeće: “Ako Junoni,

Dijani, Ocu Liberu i ostalim sličnim bogovima treba graditi jonske hramove, to će biti dobar

srednji oblik, jer se ustaljeno svojstvo tih hramova ipak razlikuje od dorskoga ozbiljnog i od

korintskog nježnog stila.”249

245

TOPIĆ 2011: 545

246 TOPIĆ 2011: 545-546

247 TOPIĆ 2011: 547

248 TOPIĆ 2011: 547

249 VITRUVIJE. I, II: 16

43

O nastanku jonskoga stila piše:”Kad su poslije htjeli da sagrade hram Dijani u tom

novom obliku, primijenili su to po istom zakonu na žensku vitkost i načinili najprije debljinu

stupa od osmine visine da ima uzvišeniji oblik. Pod bazu stupa podmetnuše osnovnu ploču

(spira) za papuču, a na glavicu staviše vitice (volute) da vise naprijed desno i lijevo kao od

kose spleteni uvojci. (...) Tako izmisliše dva različna oblika stupova, jedan u golom ljudskom

liku bez nakita, drugi sa ženskom vitkošću, ukrasom i simetrijom. Kasnije su naraštaji

napredovali u prosuđivanju lijepih oblika i u ukusu i tražili zadovoljstvo u ljepšim mjerama,

pa su uzeli sedam promjera debljine za visinu dorskog stupa, a devet za jonski.”250

5.6. Teatar

Prva kamena kazališta počela su se graditi u 4. st. pr. Kr. 251 Za gradnju se najčešće

iskorištavala prirodna padina brežuljka koja je bila pogodna za usijecanje sjedala. 252 Klasična

kazališta imala su tri glavna dijela: gledalište, pozornicu i orkestru. 253 Gledalište se sastojalo

od kamenih klupa koje su bile ili postavljene ili uklesane u padini brežuljka254 - u literaturi se

često kao razlika između grčkoga i rimskoga teatra navodi kako su grčka kazališta bila

većinom prirodni krajolici, preuređeni prema zahtjevima teatra, dok su Rimljani teatre

pretvarali u prava graditeljska djela.255 O razlikama između grčkih i rimskih kazališta

Vitruvije kaže: “Tako Grci iz ta tri središta dobiju prostraniju orkestru; pozornica je više

natrag pomaknuta, a govornica (zborište) koju zovu λογειον (logejon) uža. To je potrebno,

jer glumci tragedije i komedije igraju na pozornici, a ostali u orkestri. Odatle se i zovu grčki

“scaenici” (actores; glumci na pozornici) i “thymelici” (korski glumci),”256 te nastavlja:

“Razlike u nacrtima pozorišnih oblika mogu se poznati po tom što one oblike koji se

određuju po kvadratima upotrebaljvaju Grci, a rimski su oblici po istostranim trouglima.”257

250

VITRUVIJE IV, I: 77

251 LISIČAR 1971: 179

252 LISIČAR 1971: 179

253 LISIČAR 1971: 180

254 LISIČAR 1971: 180

255 NORW ICH 1981: 71

256 VITRUVIJE, V, VII: 112

257 VITRUVIJE, V, VIII: 114

44

O samoj izgradnji teatra piše: “Kada se trg dovrši, treba za davanje igara prilikom

svetkovine besmrtnih bogova graditi pozorište. Za nj treba odabrati što zdravije mjesto (...)

jer, gledaoci sjede sa ženama i djecom za vrijeme igara i uživaju, a tijela su im zbog toga

nepomična i s otvorenim porama koje zapuhnjuje vjetar. (...) Što se tiče temelja, ako se

pozorišta grade na brdima, lakše je građenje. Ali, ako zatreba da se grade na ravnom ili

močvarnom mjestu, tada temeljne i donje konstrukcije treba izraditi onako, kako sam u trećoj

knjizi pisao o temeljima za hramove.”258 “Iznad temelja, počevši od podzemne konstrukcije,

treba izraditi stepenice od kamena ili mramorne građe. Odjeljenja sa sjedalima treba graditi u

određenoj proporciji prema visini pozorišta, i to ne više od toga koliko iznosi širina

pojasnoga prolaza”259, te nastavlja: “Iza pozornice treba graditi trijemove da se narod, kad

kiše pometu igre, može u njih skloniti. Osim toga, trijemovi služe za spremanje pozorišnih

naprava.”260

Sjedala u teatru su bila raspoređena u polukružnim koncentričnim redovima,

međusobno udaljenim u pravilnim razmacima.261 Brojevi koji su obilježavali razne hodnike i

stubišta odgovarali su oznakama na ulaznicama posjetioca.262 Orkestra, parter ispod

gledališta, služila je za ples kora. Idealna pozornica sastojala se od tri dijela: poda za glumce,

središnje kamene kulise, kojoj je sa svake strane bila je po jedna kamena građevina.263

Naravno, svako je kazalište imalo svoje osobitosti, u skladu sa potrebama pri gradnji,

prilikama na terenu i dostupnim materijalima.

258

VITRUVIJE, V, III: 103

259 VITRUVIJE, V, III: 104

260 VITRUVIJE, V, IX: 114

261 LISIČAR 1971: 180


263 LISIČAR 1971: 180

45

Slika 13: Tlocrtna shema teatra prema Vitruviju.

Izvor: Atlas arhitekture, stranica 238.

Drama je proizašla iz Dionizova kulta u staroj Grčkoj, tj. iz ditiramba koji su se uz

ples izvodili u procesijama u kojima su se nosili simboli plodnosti. 264 Pjesme su se s

vremenom usavršavale, a u Ateni je tijekom velikih Dionizija bilo natjecanje u izvođenju

novih predstava.265 Kako sam već navela, Dionizijev rimski pandan je Liber, božanstvo čijim

hramom sam se bavila u prethodnom potpoglavlju. Usko je vezan uz teatar, pa i sam

Vitruvije savjetuje gradnju teatra uz hram posvećen Liberu: “Za hramove onih bogova, pod

čijom zaštitom izgleda, grad najviše stoji, tj. Jupiteru, Junoni, Minervi, neka se odrede

gradilišta na najvišem mjestu, odake se vidi najveći dio grada; Merkuriju na trgu ili, kao Izidi

i Serapisu, u pristaništu; Apolonu i ocu Liberu pokraj pozorišta, Herkulu u gradovima, gdje

nema gimnazija i amfiteatara, kod cirka (trkališta).”266

264

GLAVIČIĆ 2002: 16

265 GLAVIČIĆ 2002: 16

266 VITRUVIJE I, VII: 27

46

Iz natpisa pronađenog u Naroni vidljivo je darovanje srebrnoga kantharosa,

posebnoga pehara iz kojega je bog Dioniz prema predaji najradije pio, 267 tako da i u tom

smislu možemo uočiti povezanost naronitanskoga teatra i Liberova/Dionizova božanstva.

Natpis 5

CIL III 1802 – CIN 17

Dimenzije: 34 x 48 x 10

Epigrafsko polje: 22 x 36,8

Visina slova: 3,5; 3,5 (RI = 4); 3,5 (TI = 4,2; LI = 4,1; IR = 4); 3,3 (ID = 3,8; NI = 3,9); 3 –

2,5 (TR = 2,8; ID = 3,3; NTH = 3)

AVG(usto) SACR(um)

C(aius) IVLVIVS MACRINI LIB(ertus)

MARTIALIS IIIIIIVIR M(agister) M(ercurialis) OB

HONOR(em) IDEM LVDOS SCAENIC(os)

PER TRID(uum) D(edit) ET CANTHAR(um) ARG(enteum) P(ondo) S - (unciarum septem)

“Posvećeno Augustu. Gaj Julije Marcijal, Makrinov oslobođenik, sevir, magister

Merkurijalis, za čast ove dužnosti. Isti je upriličio scenske igre u trajanju od tri dana i

poklonio je srebrni kantar težine 7 unca.”268

Natpis je datiran 27. g. pr. Kr. – 14. g., s tim da je vjerojatnije nastao krajem

Augustove vladavine.269 Na osnovu ovog natpisa moglo bi se pretpostaviti postojanje većeg

teatra u Naroni, no njegova lokacija je do danas neutvrđena. Cambi (1980.) ostavlja

mogućnost da se prigodno podizalo provizorno kazalište ukoliko nije postojao zidani

267


268 CORPUS INSCRIPTIONUM NARONITANARUM: 224

269 CORPUS INSCRIPTIONUM NARONITANARUM: 224

47

objekt.270 U prilog postojanju teatra u Naroni govori i prethodno spomenuti reljef plesačica271

na kojemu se može prepoznati ples emeleia iz 2. st. pr. Kr., koji se izvodio u kazalištu i bio je

vezan uz tragediju.272

Prvi ludi scaenici prema grčkome uzoru održani su 240. g. pr. Kr. No za razliku od

grčkih primjera, u Rimu predstave u teatru nemaju aspekt povezanosti s vjerom već su

isključivo namijenjene zabavi publike.273

6. Zaključak

Proučavanjem Vitruvijeva teksta i usporedbom sa rezultatima arheoloških istraživanja

došli smo do nekoliko zaključaka.

Dio Narone koji je bio opasan gradskim bedemima zauzimao je dio brežuljka danas

visokog 58 metara te dio u nizini (tzv. Gornji i Donji grad, odnosno stariji i mlađi dio

naselja). Lokacija grada je na osunčanoj padini brežuljka, tada u neposrednoj blizini polovne

rijeke koja je mjestu omogućila da se razvija kao trgovište a kasnije i kao rimska kolonija.

Premda je Narona prvotno bila grčka naseobina, izbor lokacije za trgovište podudara se sa

Vitruvijevim preporukama za odabir lokacije na kojoj će se graditi naseobina.

Usporedbom Vitruvijevih skica sa prikazom bedema Narone 274 uočava se upadljiva

sličnost izgrađenog oblika bedema s onim koji preporučuje rimski arhitekt. Problem je

naravno nemogućnost istraživanja terena koji je danas uglavnom pod vodom ili pod

iskorištenim obradivim površinama, pa ne možemo utvrditi jesu li se bedemi zbilja nastavljali

u obliku koji nam preporučuje Vitruvije. Ono što je zasigurno utvrđeno istraživanjima jest da

su se graditelji bedema pridržavali načina gradnje, odnosno zidanja kakvo preporučuje naš

antički izvor - opus incertum, te da su poštivali i ostale preporuke poput razmaka između

kula, korištenja okruglih kula na kritičnim mjestima obrane grada, te jarka pred zidinama.

270

CAMBI 1980: 133

271 VIDI: STR. 5-6



274 VIDI: STR. 18

48

Što se foruma tiče, vidjeli smo da se nalazio u središtu mjesta, odnosno u neposrednoj

blizini luke – kako Vitruvije i preporučuje. Formiran je kao pravokutnik, dimenzija 38 metara

x 55 metara. Vitruvije preporučuje da je stranica B= 1 ½ A.275 U slučaju Narone stranica A je

38 metara, a stranica B trebala bi iznositi: 38+19= 57 metara. Uočavamo otklon od 2 metra

pri gradnji. Izračunom površine foruma (2090 m2) i usporedbom sa drugim kolonijama u

kojima su poznati faktori površine gradskoga foruma i broja stanovnika, mogao bi se okvirno

procijeniti i broj stanovnika Narone.

Augusteum predstavlja najistraženiju komponentu urbanističke vizure stare Narone.

Utvrđeno je da je podignut oko 10. g. pr. Kr, te da je srušen na prijelazu iz 4. u 5. st. Analiza

pronađenih kipova i njihovih stilskih obilježja omogućila je zaključke o vremenskom periodu

u kojem su se kipovi postavljali u unutrašnjost hrama – od njegove izgradnje pa do doba

Flavijevaca. Hram je bio tetrastilni prostil dimenzija 16x10 metara, smješten uz gradski

forum. Prostil kao vrstu hrama i tetrastil kao oblik preporučuje i Vitruvije u svojem djelu.276

Što se njegove pozicije tiče, prednji dio hrama gledao je na istok, a stražnji na zapad, u skladu

s Vitruvijem. Iz Augusteuma se vidio i veći dio grada, što se također poklapa. On kaže i kako

kipovi u lađi trebaju gledati na zapad, što u Augusteumu nije slučaj, ali govori i kako je

dozvoljeno da budu orijentirani prema obali rijeke ako se radi o luci, ili prema glavnoj

prometnici, odakle će ih vidjeti i štovati najveći broj stanovnika, što se pak podudara sa

situacijom u Naroni.

Iz epigrafskih nalaza znamo da su u Naroni postojale barem jedne terme (CIL III 1854).

Vitruvije preporučuje gradnju termi na što toplijem mjestu, tj. isključuje orijentaciju prema

sjeveru i sjeveroistoku, a traži da svjetlost dobivaju sa sjeverozapada. Ukoliko to prirodni

položaj grada ne omogućuje, onda svjetlo treba dolaziti s juga. Ako primjenimo Vitruvijeve

postavke na položaj Narone, onda bismo terme trebali tražiti u sjeverozapadnom,

neistraženom dijelu Vida, ili u južnom dijelu mjesta. U tom slučaju se pronađene kade i cijevi

za podno grijanje277 možda i uklapaju u scenarij sa termama.

Epigrafski nalazi (CIL III 1784, 1786) nam svjedoče i o postojanju Liberova hrama u

Naroni, te o velikoj popularnosti toga božanstva u Naroni. U gradu se vjerojatno više slavio

275

VIDI: STR. 29

276 VIDI: STR. 33

277 VIDI: STR. 38

49

njegov aspekt slobode, dok je njegov agrarni karakter bio popularniji u naronitanskom ageru.

Znamo da je izgrađen sredinom 1. st. pr. Kr., te da je troškove gradnje najvjerojatnije snosila

gradska zajednica, što omogućuje pretpostavku da je Liber bio svojevrsan gradski kult. Na

njegovu važnost nedvosmisleno ukazuje i to što se hram obnavlja u 2. st. U depozitu kultnih

predmeta u temenosu Augusteuma, pronađeno je i nekoliko nalaza koji po svojim obilježjima

ukazuju na Libera. S obzirom na očiglednu važnost toga božanstva u Naroni i na ostale

navedene indikacije, smatram da bismo ga trebali tražiti uz forum, u blizini Augusteuma.

Natpis CIL III 1802 govori nam o održavanju scenskih igara u Naroni. S obzirom na

veličinu i važnost Narone, te na tekst ovoga natpisa, logično je za pretpostaviti postojanje

kazališta u Naroni. Vitruvije predlaže gradnju Liberova hrama uz teatar.278 Naime, Libera se

više veže uz teatar kada je naglašen njegov razuzdani, Dionizijevski aspekt, a kao što je već

navedeno, u Naroni ga se uglavnom kao božanstvo slobode, čemu dodatno u prilog ide i

mnoštvo visokopozicioniranih oslobođenika u Naroni. S obzirom da ostajem pri pretpostavci

kako je Liberov hram bio u blizini Augusteuma, ne smatram vjerojatnim da se nalazio uz

teatar. Sam teatar se vjerojatnije nalazio na rubovima grada, a s obzirom na mnoštvo uzvisina

i pogodnih terena u Vidu, lokaciju je teško i pretpostaviti.

278

VIDI: STR. 45

50

7. Bibliografija:

Izvori:

VITRUVIJE. De architectura libri decem.

MOMMSEN, Theodor. Corpus Inscriptionum Latinorum III: Inscriptiones Asiae,

provinciarum Europae Graecarum, Illyrici Latinae.

MARIN, Emilio-RODA, Isabel- PACI, Gianfranco (1999) Corpus Inscriptionum

Naronitanarum I – Erešova kula.

Knjige:

CAMBI, Nenad (2002) Antika. Naklada Ljevak. Zagreb.

CRAVETTO, Enrico (ur.) (2007) Povijest 4: Rimsko Carstvo. Europapress holding. Zagreb.

FORTIS, Alberto (priredio BRATULIĆ, Josip) (2004) Put po Dalmaciji. Marjan tisak. Split.

GLUŠČEVIĆ, Smiljan (1996) Donja Neretva u antici. Ogranak Matice Hrvatske u

Metkoviću. Metković.

LISIČAR, Petar (1971) Grci i Rimljani. Školska knjiga. Zagreb

MARIN, Emilio (1997) Ave Narona. Matica Hrvatska. Zagreb.

MARIN, Emilio (1999) Narona. Naro naklada; Neretvanska riznica umjetnina i inih

vrijednosti. Zagreb – Opuzen.

MARIN, Emilio (2003) Historia magistra archaelogiae. Matica Hrvatska Split – Matica

Hrvatska Dubrovnik. Split – Dubrovnik.

MARIN, Emilio (2004) The rise and fall of an imperial shrine. Arheološki muzej Split. Split.

MARIN, Emilio (2013) Moji rimski papiri (2004-2011). Matica Hrvatska. Zagreb.

51

MATIJAŠIĆ, Robert (2009) Povijest hrvatskih zemalja u antici do cara Dioklecijana.

Leykam International. Zagreb.

MUELLER, Werner-VOGEL, Gunther (1999) Atlas arhitekture 1. Golden marketing. Institut

građevinarstva Hrvatske. Zagreb.

MUMFORD, Lewis (1968) Grad u historiji: njegov postanak, njegovo mijenjanje, njegovi

izgledi. Naprijed. Zagreb.

MUŽINIĆ, Jasmina-FATOVIĆ FERENČIĆ, Stella (ur.) (2013) Ogled Francesca Lanze o

zdravstvenim i prirodoslovnim prilikama antičkog grada Narone iz 1842. godine.

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – Urednik d. o. o. Zagreb.

NORWICH, John Julius (1981) Velike arhitekture svijeta. Mladost. Zagreb.

PATSCH, Carl (1996) Povijest i topografija Narone. Matica Hrvatska ogranak u


PATSCH, Carl (1997) Manja istraživanja u Naroni i oko nje. Matica Hrvatska ogranak u


SANADER, Mirjana (2004) Antički gradovi u Hrvatskoj. Školska knjiga. Zagreb.

ZANINOVIĆ, Marin (1996) Od Helena do Hrvata. Školska knjiga. Zagreb.

Članci u periodici:

CAMBI, Nenad (1985) “Arhitektura Narone i njezina teritorija u kasnoj antici”, u: Radovi

Filozofskog fakulteta u Zadru 24(11) 1984/85: 33-58

DODIG, Radoslav (2014) “Kult boga Libera na području Ljubuškoga”, u: Cleuna I, 1: 139-

148

52

GLAVIČIĆ, Miroslav (2002) “Kult Libera u antičkoj Seniji”, u: Senj, zb. 29: 5-28

MAROVIĆ, Ivan (2006) “Ostava bizantskih zlatnika iz Narone”, u: Vjesnik za arheologiju i

povijest Dalmatinsku 99: 235-252

MATIJEVIĆ, Ivan (2012) “Nova potvrda Liberova kulta iz Salone”, u: Vjesnik za

arheologiju i povijest dalmatinsku 105: 33-39

TOPIĆ, Miroslava (2011) “Nalazi iz Augusteuma Narone i pitanje Favissae”, u: Kačić,

2009.-2011., 41-43. Split: 535-550

VILIČIĆ, Melita (2000) “Arhitekt i njegov nacrt u starom vijeku”, u: Prostor, Vol. 8 (2000.),

No. 2 (20): 121-136

ZANINOVIĆ, Marin (1990) “Liberov hram u Polačama na otoku Mljetu”, u: Arheološki

vestnik 41: 725-732

Prilozi u knjigama i zbornicima radova:

CAMBI, Nenad (1980) “Antička Narona – urbanistička topografija i kulturni profil grada”, u:

Dolina rijeke Neretve od prethistorije do ranog srednjeg vijeka. Hrvatsko arheološko

društvo. Split: 127-154

CAMBI, Nenad; PASINI, Uroš (1980) “Antički izvori o Naroni i Neretvi”, u: Dolina rijeke

Neretve od prethistorije do ranog srednjeg vijeka. Hrvatsko arheološko društvo. Split:

279-294

CAMBI, Nenad (1989) “Narona u odnosu prema bosansko-hercegovačkom zaleđu u ranijoj

antici”, u: Marin, E. (1999) Narona. Naro naklada; Neretvanska riznica umjetnina i

inih vrijednosti. Zagreb – Opuzen: 103-120

DODIG, Radoslav (2012) “Publije Vatinije u Naroni 45. – 44. pr. Kr.”, u: Hrvatski

53

neretvanski zbornik. 4/2012: 26-33

GABRIČEVIĆ, Branimir (1980) “Narona i Grci”, u: Dolina rijeke Neretve od prethistorije

do ranog srednjeg vijeka. Hrvatsko arheološko društvo. Split: 161-168

GLAVIČIĆ, Miroslav (2003) “Naronski magistrati i drugi gradski uglednici”, u: Arheološka

istraživanja u Naroni i dolini Neretve. Hrvatsko arheološko društvo; Grad Metković;

Arheološki muzej – Split. Zagreb – Metković – Split: 221-232

MANENICA, Hrvoje (2012) “Antički fluvijalni lokaliteti u dolini Neretve”, u: Histria

antiqua 21/2012: 279-291

MARIN, Emilio (2003) “Naronitanski Augusteum i arheološka istraživanja u Naroni 1988.-

2001.”, u: Arheološka istraživanja u Naroni i dolini Neretve. Hrvatsko arheološko

društvo; Grad Metković; Arheološki muzej – Split. Zagreb – Metković – Split: 11-50

MAROVIĆ, Ivan (1952) “Novi i neobjavljeni nalazi iz Narone”, u: MARIN, Emilio (ur.)

(1999) Narona. Naro naklada; Neretvanska riznica umjetnina i inih vrijednosti.

Zagreb – Opuzen: 39 – 59

MEDINI, Julijan (1980) “Uloga oslobođenika u životu Narone”, u: Dolina rijeke Neretve od

prethistorije do ranog srednjeg vijeka. Hrvatsko arheološko društvo. Split: 195-206

MILETIĆ, Željko (2003) “Religijski život u Naroni”, u: Arheološka istraživanja u Naroni i

dolini Neretve. Hrvatsko arheološko društvo; Grad Metković; Arheološki muzej –

Split. Zagreb – Metković – Split: 215-220

RUDEŽ, Zrinka-OREB, Marina-BOBANOVIĆ, Nedjeljka-KOVAČIĆ, Stjepko (2003)

“Muzej Narona – arheološki park sa središnjom građevinom. Sažet prikaz programa

za raspis arhitektonsko-urbanističkoga natječaja”, u: Arheološka istraživanja u Naroni

i dolini Neretve. Hrvatsko arheološko društvo; Grad Metković; Arheološki muzej –

Split. Zagreb – Metković – Split: 51-66

54

SANADER, Mirjana (2008) “O antičkim kultovima u Hrvatskoj”, u: Vjesnik za arheologiju i

povijest dalmatinsku 101: 157-186

WILSON, R.J.A. (1988) “Roman art and architecture”, u: BOARDMAN, John- GRIFFIN,

Jasper- MURRAY, Oswyn (1988) The Oxford history of the classical world. Oxford

University Press. Oxford; New York: 771-806

ZANINOVIĆ, Marin (1980) “Područje Neretve kao vojni mostobran rimske antike”, u:

RAPANIĆ, Željko (ur.) (1980) Dolina rijeke Neretve od prethistorije do ranog

srednjeg vijeka. Hrvatsko arheološko društvo. Split: 173-180

Katalozi izložbi:

Katunarić, Tea (2004) Augusteum Narone – carski hram u dolini Neretve. Izložba Augusteum

Narone: Splitska siesta naronskih careva. Galerija umjetnina 4.5.2004.-30.5.2004.

Split: 27-30