Univrzitet u ZeniciZdravstveni fakultet

Higijena naselja i higijena stanovanja

Doc.dr. Hajrudin Skender

HIGIJENA NASELJA

• Naselja su mjesta stalnog ili povremenog boravka ljudi, u kojima se odvija njihova proizvodnja i druge djelatnosti te njihov društveni i lični život.

• Naselja dijelimo na:

• * gradska ili urbana,

• * seoska ili ruralna.

GRAD

• Grad je nastao na višem stupnju razvoja ljudskog društva, a vezan je za pojavu zanatstva i trgovine.

• Pod gradom podrazumijevamo veće naselje u kome glavnina stanovništva živi i radi baveći se nepoljoprivrednim djelatnostima, prvenstveno industrijom.

• Savremeni gradovi razlikuju se po položaju, izgledu i funkcijama.

SELO

• Selo je najbrojnija vrsta naselja.

• Selom podrazumijevamo manje naselje u kome stanovnici uglavnom žive i bave se poljoprivrednim djelatnostima.

• Seoska naselja uglavnom su nastajala uz livade i obradive površine.

• Prema izgledu sela dijelimo na:

• * razbijena sela,

• * zbijena sela.

HIGIJENA NASELJA

• Higijena naselja je dio higijene koji proučava probleme higijenskog uređenja naselja i brine se da se pri njigovoj izgradnji u cjelosti vodi računa o zahtjevima higijene u cilju obezbjeđenja, unapređenja, zdravlja i radne sposobnosti stanovnika tog naselja.

EKOLOGIJA

• Ekologija (grč. oikos: dom, prebivalište + logos: nauka) je nauka o životnoj okolini.

• Pojam ekologija je uveo Haeckel 1866.

• Ekologija je prirodna i interdisciplinarna nauka, koja gradi svoje temelje u biologiji, geografiji, geologiji, fizici, hemiji i matematici.

• U zadnje vrijeme, informatika igra veliku ulogu u sintezi i sabiranju ekoloških podataka.

• Ekologija potiče od grčkih riječi oikos-dom i logos-rasprava, izučavanje.

Ekologija je prirodna znanost. Ekologija proučava odnose među živim organizmima, kao i

njihov utjecaj na okoliš u kojem obitavaju, te utjecaj tog okoliša na njih

• TIPOVI NASELJA: naselja se prema vrsti građevinskog objekta dijele na: NASELJE KUĆA, NASELJE ZGRADA, POSLOVNIH PROSTORA..

SVAKO NASELJE ZAHTJEVA HIGIJENU

• OSNOVE KOJE SVAKO NASELJE TREBA DA IMA SU:

• Odvojena javna od zelene površine

• Javne površine su šetališta, parkirališta..

• Zelene površine su travnjaci, uređeni cvjetnjaci..

Pri gradnji kuća ili zgrada u jednom naselju već pri izradi skica i samog arhitektonskog plana izgradnje mora se voditi računa o

određenim stavkama.

Prilikom izgradnje između dvije zgrade mora biti planiran slobodan prostor za javnu, zelenu površinu i jednostavno zgrade

moraju tako biti udaljene da jedna drugoj nebi zaklanjale prirodnu svjetlost.

HIGIJENA I KULTURA STANOVANJA

Dnevno osvjetljenjeOsvjetljavanje objekata dnevnim svjetlom je vještina uvođenja

prirodne svjetlosti u unutrašnji prostor i distribuiranje iste na način koji obezbeđuje komfornije i kvalitetnije osvjetljenje od onog iz

vještačkih izvora. Takva praksa smanjuje potrebu za električnim izvorima svjetlosti, te stoga vodi smanjenju potrošnje električne energije u objektima

kao i sa njom povezanih troškova i zagađenja.

Mnogim istraživanjima dokazano je da dnevno osvjetljenje stvara zdravije i stimulativnije radno okruženje nego što to čine

vještački sistemi osvjetljenja.

• Dnevna svjetlost značajno smanjuje potrošnju energije i troškove korišćenja objekta.

• Energija koja se koristi za osvjetljavanje objekata može da iznosi i do 40 – 50 % od ukupne potrošnje energije u objektu.

• Da bi objekat bio dobro osvjetljen dnevnim osvjetljenjem potrebno je principe razmotriti u najranijim fazama projekta.

• To zahtijeva ispravno postavljanje i dimenzionisanje zastakljenih otvora u omotaču (fasadi) objekta koji dopuštaju prodor i adekvatnu distribuciju i difuziju prirodne svjetlosti.

• Dobro projektovanim sistemom dnevnog osvjetljenja izbjegavaju se prekomjerni toplotni dobici, prekomjerni sjaj i kontrast koji mogu da oštete vid i uzrokuju neugodnost.

• Kako bi kontrolisali prekomjerni sjaj ili kontrast, prozori su često opremljeni dodatnim elementima kao što su različite vrste pokretnih ili nepokretnih sjenila (zavjese, roletne, strehe, tende, itd.)

VazduhVazduh u zatvorenim prostorijama mora da odgovara

normalnim fiziološkim potrebama ljudi i može se posmatrati na dva načina, kao materija koju čovjek udiše i kao sredina

koja čovjeka okružuje.Kao materija koju čovjek udiše vazduh treba da ima dovoljno

kiseonika i da bude hemijski i mehanički nezagađen. Kao sredina koja čovjeka okružuje vazduh prvenstveno mora omogućiti nesmetanu termičku regulaciju organizma, to jest

omogućiti ugodno osjećanje čovjeka.

Čist, suh vazduh je smješa gasova, najviše azota, kiseonika, argona i ugljen-dioksida.

Suh vazduh je higroskopan i može primiti određenu količinu vlage.

Maksimalna količina vlage koju vazduh može primiti zavisi od njegove temperature – topao vazduh može primiti više vlage nego

hladan. Apsolutna vlažnost je stvarna količina pare koju 1m³ vazduha

sadrži, označena u gramima. Vlažnost zasićenja je maksimalna količina vlažnosti koju vazduh

može primiti. Odnos apsolutne vlažnosti vazduha i vlažnosti zasićenja naziva se

relativna vlažnost vazduha i izražava se u procentima.

U smjesu vanjskog vazduha ulaze i drugi sastojci, kao što su zagađivači, čiji sadržaj zavisi od lokacije, vremena i godišnjeg

doba. Iako je nemoguće odvojiti vanjski i unutrašnji vazduh, vazduh u

zatvorenim prostorijama može biti znatno zagađeniji od vanjskog.

Kvalitet vazduha u zatvorenim prostorima u značajno utiče na zdravlje i kvalitet života ljudi kao i na radni učinak.

VentilacijaVanjski vazduh ulazi i izlazi iz kuće: infiltracijom, prirodnom

ventilacijom i mehaničkom ventilacijom. U procesu poznatom kao infiltracija, vanjski vazduh ulazi u

objekat kroz otvore u spojevima, pukotine u zidovima, podovima, plafonima i oko prozora i vrata.

Prirodnom ventilacijom, vazduh se kreće kroz otvorene prozore i vrata.

Kretanje vazduha povezano sa infiltracijom i prirodnom ventilacijom je uzrokovano razlikama u temperaturi između

unutrašnjeg i spoljašnjeg vazduha i vjetrom. Postoji veliki broj mehaničkih uređaja za ventilaciju, od vanjskih

ventilatora koji povremeno izvode vazduh iz jedne prostorije, kao što su kupatilo i kuhinja, do kompleksnih sistema za

ventilaciju koji kontinuirano izvode unutrašnji vazduh napolje i distribuiraju filtriran i prilagođen vanjski vazduh do strateških

tačaka širom objekta.

Kada je nivo infiltracije, prirodne ventilacije ili mehaničke ventilacije nizak, premalo svježeg vazduha ulazi u unutrašnji prostor, te zagađivači u zgradi mogu da se akumuliraju do

nivoa koji može da uzrokuje zdravstvene probleme.

Stanovi mogu imati isti problem sa unutrašnjim vazduhom kao i jednoporodične kuće, zbog toga što je većina izvora

zagađivača, kao što su završne obloge u enterijeru, oprema i proizvodi za domaćinstvo slični.

Problemi vezani za kvalitet unutašnjeg vazduha u poslovnim zgradama uzrokovani su takvim izvorima kao što su zagađeni

sistemi za ventilaciju, nepravilno postavljena mjesta za uzimanje svježeg vazduha ili neadekvatne aktivnosti na

održavanju.

Rješenja za probleme kvaliteta vazduha u stanovima, kao i u kućama ili kancelarijama, uključuju takve akcije kao što su:

eliminacija ili kontrola izvora zagađenja, povećana ventilacija i postavljanje uređaja za prečišćavanje vazduha.

Korisnik prostora/stanar može sam preduzeti mjere za poboljšanje kvaliteta vazduha, na primjer: ukloniti sam uzrok, zamjeniti neke aktivnosti koje uzrokuju zagađenje (na primjer pušenje, obavljanje hobi aktivnosti napolju), popraviti uređaje za dobavu svježeg vazduha ili češće otvarati prozor kako bi se

privremeno povećala ventilacija.

Izvori zagađenjaIzvori zagađenja u domovima koji ispuštaju gasove ili čestice u vazduh su primarni uzrok kvaliteta vazduha u domovima.

Nivo zagađenja može se povećati neadekvatnom ventilacijom, tj. samim tim što nema dovoljno svježeg vazduha da razredi emisije iz izvora zagađenja unutar objekta i ne izvođenjem

zagađivača van objekta. Visoka temperatura i nivoi vlažnosti mogu takođe povećati

koncentracije pojedinih zagađivača.

Postoji mnogo izvora zagađenja vazduha u svakom domu. U ovo spadaju produkti sagorjevanja kao što su nafta, gas,

ugalj, drvo i duhanski dim. Građevinski materijali i oprema koji različito stare i raspadaju

se, materijali koji sadrže azbest, prisustvo vlage, zatim tepisoni, pokretni ili ugradni namještaj napravljen od

određenih presovanih drvnih proizvoda. Proizvodi za čišćenje i održavanje kuće; proizvodi za ličnu

njegu ili hobije; centralno grijanje i sistemi za hlađenje, ovlaživači prostora.

Vanjski izvori kao što je prirodni radioaktivni gas radon, pesticidi i zagađivači u vanjskom vazduhu.

Značaj svakog pojedinog izvora zavisi od toga koliko datih zagađičivača emituje i koliko su te emisije štetne.

U nekim slučajevima, značajni faktori su starost izvora i način na koji je izvor zagađenja održavan.

Neki izvori, kao što su građevinski materijali, oprema, proizvodi za domaćinstvo kao što su osvježivači vazduha, oslobađaju

zagađivače više ili manje u kontinuitetu. Drugi izvori, zavisno od aktivnosti koje se sprovode u kući,

oslobađaju zagađivače povremeno. To uključuje pušenje, upotrebu neispravnih peći, upotrebu

rastvarača prilikom čišćenja ili hobi aktivnosti, upotrebu skidača boje pri renoviranju, i upotrebu proizvoda za čišćenje kuće i

pesticida. Visok nivo zagađivača može da se zadrži u vazduhu i duže

vremena nakon ovih aktivnosti.

BukaBuka je svaki neprijatan zvuk. Stoga je shvatanje buke krajnje

subjektivno. Buku možemo savladati pažljivim odabirom mjesta,

pronalaženjem lokacija za stanovanje gdje je uticaj puteva sa gustim saobraćajem i industrije ublažen.

Takođe, pažljivo projektovanje objekata može pomoći u zaštiti od uticaja buke.

Ovo se može ostvariti pravilnim planiranjem i upotrebom odgovarajućih materijala i tehnika gradnje.

Neka rješenja za projektovanje:> Smjestiti tihe sobe što dalje od izvora buke, bez obzira na

principe pasivnog solarnog projektovanja.> Staviti prozore dalje od izvora buke, ukoliko je moguće.

> Smjestiti izvore buke zajedno i dalje od tihih oblasti.> Izbjegavati da su kuhinje, kupatila i dnevne sobe jedni do

drugih, iznad ili ispod spavaćih soba bez odgovarajuće zvučne izolacije.

> Obezbijediti dodatnu zvučnu izolaciju za sobe tinejdžera i odvojiti ih od dnevnih i spavaćih soba odraslih, kao i od

susjeda.> Smjestiti prilaze za automobile/garaže dalje od spavaćih i

dnevnih soba.> Izabrati odgovarajuće materijale koji mogu smanjiti nivoe

buke u domu.

Buka može da omete san, odmor i razgovor i može da izazove zamor, razdražljivost, glavobolje i stres.

Svi mi imamo potrebu da smanjimo buku kako bi uživali u zdravom životu.

Smisleno projektovanje i izvođenje objekata može da smanji uticaj buke na naše zdravlje i poboljša kvalitet našeg životnog

okruženja.

HIGIJENA DOMA

Smog, dim cigarete, prašina, isparenja i ostaci raznih hemijskih i sredstava za pranje, mogu ozbiljno da zagade prostor u kome

jedemo, spavamo, gledamo televiziju. Da bismo se osjećali i bili što zdraviji, higijena je neophodna

Idealna kuća ili stan bi trebalo da odgovaraju nekim elementarnim zahtevima.

Da budu komforni, intimni i prijatni za boravak i život u svakom momentu.

Ipak, između zidova se često skrivaju mnoge nevidljive bakterije koje boravak u domu čine neprijatnim, a na duže staze čak i

opasnim po zdravlje. Tepisi, divani, madraci i jastuci mogu da postanu leglo grinja, a

knjige i časopisi prašine. Ne treba zaboraviti ni da svakodnevno spolja ulaze smog i

zagađen vazduh, a ako se tome dodaju razne hemijske supstance ili insekticidi koje koristimo, opasnost da naš dom „oboli”, a sa

njim i mi, postaje realna.

Redovno provjetravanje Najčešcći simptomi boravka u „zagađenoj” kući jesu

glavobolja, iritacija očiju, nosa i grla, dehidrirana i umorna koža i kosa.

A da bi se odstranilo sve ono što umanjuje prijatnost življenja u jednom prostoru potrebna je detaljna provjera svake

prostorije, ali i redovna higijena koja obezbeđuju zdrav prostor.

Prije svega redovno provjetravanje svih prostorija kako bi se eliminisale štetne čestice.

Najbolje i najefikasnije je nekoliko puta u toku dana nakratko napraviti promaju, i to u ranim jutarnjim i kasnim većernjim časovima kada je zagađenost spoljnjeg vazduha najmanja.

Tokom zime, da se ne bi gubila toplota, dovoljno je prozore otvoriti tri puta dnevno na nekoliko minuta.

Prašinu sa svih površina u stanu treba brisati najmanje dva puta nedjeljno, naroćito ako se živi u gradu, i to mekom, vrlo malo

navlaženom krpom. Isto važi i za podove, koje je najbolje prati vodom u kojoj je

razmućeno malo neutralnog deterđenta. Sa prozora i svih staklenih površina valja jednom mjesećno

obrisati prašinu i oprati ih odgovarajućim sredstvom ili vodom sa malo sirćeta, a potom obrisati i izglancati.

Prašina se jedanput mjesećno briše i sa svih vrata u kući, a potom se operu i osuše mekom krpom.

Nikako ne treba zaboraviti da su sredstva za higijenu kuće hemijske supstance, vrlo često opasne po zdravlje, te ih valja

koristiti vrlo racionalno i štedljivo po uputstvima, jer veća količina deterđenta ne garantuje bolju higijenu.

• Čak i u najčistijim stanovima, gdje je sve na prvi pogled čisto, ima jako puno bakterija, virusa, gljivica i gnjida. Naučnici su u kesicama usisavača pronašli milione bakterija iz crijeva i salmonele koje tu mogu i do dva mjeseca preživjeti.

Kod loših filtera se pored toga gnjide i njihov izmet usisavanjem rasprše po čitavom stanu.

Mašina za pranje veša je također puna malih životinjica. Posebno ako se pere samo na malim temperaturama od 30 ili

40ºC. Pod tim uslovima se bakrerije mogu lako i brzo

razmnožavati. Zbog toga se naročito peškiri i donji veš trebaju prati na

temperaturama od najmanje 60ºC da bi se bakterije uništile.U frižiderima živi i do 11,4 miliona bakterija po kvadratnom

metru. Zbog toga bi se namirnice, posebno povrće trebali držati u zatvorenim posudama, a pokvarene namirnice se moraju

odmah bacati.

Kuhinja, prostorija u kojoj se svakodnevno sprema hrana, zahteva maksimalnu čistoću.

Treba je usisati svakog dana i oprati podove svakog drugog, trećeg dana.

Sudoperu treba dobro oprati i obrisati poslije svakog korištenja, kao i radni deo, šporet prebrisati posle kuhanja, a frižider jedanput mjesećno detaljno i temeljno oprati mlakom

vodom u kojoj je razmućena soda bikarbona. Kupatilo je takođe prostorija koja zahtjeva svakodnevnu

higijenu. Pločice treba prati svaka dva, tri meseca, a lavabo, kadu, wc

šolju i bide temeljno oprati odgovarajućim deterđentima svakodnevno.