Srednjvojekovna Bosna

TERITORIJALNO-POLITICKI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE

BOSNE

PRVOBITNA BOSNA

Porijeklo i znacenje rijeci Bosna nije razjasnjeno. Najvise je misljenja koje ime Bosna povezuju sa imenom rijeke Bosne. Najuzi sadrzaj teritorijalnog i politickog pojma Bosna povezan je sa sredistem u Visočkom polju. Srednjovjekovna Bosna prosla je sljedece faze u svom teritorijalno-politickom razvoju: općina, sklavinija, banovina, kraljevina.

Naselje tipa teritorijalne opcine, smjestene u visočkom polju i njegovom pribrezju dugo je nosilo ime Bosna.

To je najstariji i najuzi sadrzaj pojma Bosne, kao teritorijalno-politicke jedinice. U sredistu Bosne najvaznije su tacke: Moštre, Mile, Visoki i Biskupici.

Teritorijalnim sirenjem, Bosna prolazi kroz razlicite faze.

To je župa Bosna koja se prosirila na susjedne opcine.

Daljeim ravijanjem i sirenjem dolazi do ranga sklavinije.

Njeno srediste prepoznaje se prema kasnije poznatim župama: Vidogošća, Trstivnica, Lasva, Lepenica, Brod, Vrhbosna i Bosna.

To je prostorni okvir zemlje koja se naziva prvobitnom Bosnom i koja se prvi put javlja u izvorima sredinom 10. stoljeca u djelu “O upravljanju carstvom” bizantskog cara Konstantina VII Porfirogeneta.

Djelo pominje Bosnu, s dva grada: Katera i Desnik.

Desnik bi odgovarao kasnijem poznatom Tesnju, a Katera Kotorcu kod Sarajeva.

Do kraja 12. stoljeca Bosna je povremeno bila u sastavu jacih susjednih drzava: Raške, Hrvatske, Samuilovog carstva, Duklje i Bizanta.

U historiji srednjovjkovne Bosne, koja je imala zasebnu teritorijalno-politicku liniju, svoju raniju teritorijalno-politicku strukturu dugo vremena cuvali su regioni: Donji Kraji, Zavrsje, Soli, Podrinje i Humska zemlja (Hum).

Sa teritorijalnim sirenjem ovi krajevi ulaze u sastav banovine Bosne.

Bosna u vrijeme Kulina bana

U vrijeme Kulina bana (1182-1204), kada se oslobodila bizantske prevlasti pod carem Manojlom Komnenom, Bosna je dozivjela potpunu afirmaciju srednjovjekovne feudalne drzave. Teritorijalno je prosirena na okolna podrucja.

Kulin ban ostao je upamcen po cuvenoj povelji sklopljenoj sa Dubrovcanima 1189. godine i stabilnoscu izgradjene drzave koje je svog traga ostavilo i u narodnoj tradiciji.

Njegovo vrijeme je ovjekovjeceno izrekom: “Od Kulina bana i dobrijeh dana.”

Bosna je za vrijeme Kulina bana obuhvatala prostor od danasnje Foče, linijom do danasnje Srebrenice, bez srednjeg Podrinja.

Odatle je izlazila na rijeku Drinu i pruzala se do njenog usca u rijeku Savu. Dalje se dolinom Save prostirala se do kasnijeg Bosanskog Broda na sjeveru, pa do izvora rijeke Ukrine, iduci linijom koja se prostirala do Banja Luke i srednje toka rijeke Sane. Od planine Grmec na zapadu, granica se spustala na jug, preko zpa Glamoc, Hlivno, Rama i dolinom rijeke Rame.

Bosna u vrijeme Stjepana II Kotromanića

Vodeći skoro citavo 13. stoljece ratove sa Ugarskim kraljevstvom, Bosna se odrzala na historijskoj pozornici.

Krajem 13. i pocetkom 14. stoljeca nalazila se pod jakim utjecajem bribirskih knezova koji su svoju vlast ostvaivali na podrucju Hrvatske u borbi sa ugarskim kraljem, a njihovim padom dozivljava nagli uspon.

Bosna za vrijeme bana Stjepana II Kotromanica (1322-1353) sirila se na zapadni dio Huma i Dalmaciju od Cetine do Dubrovnika. Daljnjim osvajanjima u sastav bosanske drzave ulazi i Zavrsje s tri kraska polja: Glamocko, Livanjsko i Duvanjsko. Izlaskom na istocnu jadransku obalu Bosna postaje vazanim faktorom u politickoj, privrednoj i kulturnoj slici mediteranskog svijeta.

Bosna u vrijeme Tvetka I Kotromanića

Najvece prosirenje svoje teritorije srednjovjekovna Bosna je imala u vrijeme bana i prvog kralja Stjepana Tvrtka Kotromanica.

Njegova osvajanja podupirao je snazan unutarnji razvoj sa jedne strane i slaba vojna i politicka moc faktora u susjedstvu sa druge strane.

Tvrtko I Kotromanic prosirio je Bosnu na podrucju gornjeg Podrinja, Polimnja i istocnog dijela Huma, zatim prostor do Prijepolja i Mileseva, Trebinje, Konavle, Dracevicu koja je izlazila na Bokokotorski zaliv i Kotor.

Godine 1377. ban Tvrtko proglasen je za kralja- Bosna postaje kraljevina.

Taj cin je oznacio uzdizanje Bosne medju najvaznije drzave Jugoistocne Evrope.

Na zapadu je osvojena Hrvatska juzno od Velebita. Novim sirenjima Tvrtko se predstavio i kao kralj Hrvatske i Dalmacije. Srednjovjekovnu Bosnu svog vremena Tvrtko je omedjio sa vodom: “od Save do mora, i od Une do Drine”.

To je vrijeme najveceg teritorijalno- politickog razvoja srednjovjekovne bosanske drzave.

Svoju volju da vodisamostalniju ekonomsku politiku na jugoistoku Evrope, kralj Tvrtko je namjeravao ostvariti kradnjom vlastitog sredista na obalama Jadranskom mora. To je rezultovalo gradnjom grada Novog u Dracevici, Sveti Stjepan u Boki, kasnije nazvan Herceg-Novim.

Bosna u 15. stoljecu

Teritorijalna osvajanja srednjovjekovne Bosne zavrsena su vremenom Tvrtka I.

Sve dalje, do dana Bosne 1463. godine, bilo je stagnacija i gubljenje ranije osvojenih teritorija.

Osvajanja u Hrvatskoj i Dalmaciji su propala brzo.

Dno Primorja i Konavle bosanski vladari i velmoze su prodali Dubrovcanima.

Kotor je 1423.godine prodat Venecijancima

Ugarska je nagrizla sjevernu granicu Bosne, a na istocnoj granici Osmanlije su osvojile prostor Sarajevskog polja i osnovali Bosansko krajiste.

Imajuci vremena jakih i slabijih vladara Bosansko kraljevstvo uspijevalo se odrzati izmedju mocnih susjeda sve do osmanskog osvajanja 14963. godine.

Jedan od najmocnijih velikasa 15. stoljeca u Bosanskom kraljevstu veliki vojvoda bosanski Stjepan Vukcic Kosaca uzeo je 1448. godine titulu “hercega od svetog Save”.

Po njegovoj tituli, njegov posjed je nazvan hercegovom zemljom. Tako su ga nazvali i Osmanlije, kada su ga osvojili. Otuda potjece rijec Hercegovina.

OSMANLIJE Osmanlije su upadale u Bosnu jos u 14.

stoljecu Pod njihovim pritiskom, stalnim

upadima ipljackama, koja se prate od 1386. i traju do 1463. godine nestalo je srednjovjekovne bosanske drzave.

Pocetne teskoce izazvale kratkim upadima i pljakanjima bile su prebrodjivane. Njihova intenzivnost stalno se pojacavala i rusila postojecu bosansku odbrambenu moc.

Mustafa Imamović (1941, Gradačac), bosanskohercegovački historičar države i prava.

M. Imamović je rođen 1941. godine u Gradačcu gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Studirao je, diplomirao, magistrirao i doktorirao na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Profesor je historije države i prava na Pravnom fakultetu u Sarajevu. Tokom univerzitetske karijere predavao je na pravnim fakultetima u Beogradu, Novom Sadu, Mostaru i Rijeci. Također je predavao na Odjeljenju za historiju Yale Univerziteta (New Haven), te na više drugih univerziteta u SAD.

Autor je monografija Pravni položaj i unutrašnji politički razvitak BiH 1878-1914, za koju je dobio republičku nagradu za nauku "Veselin Masleša", zatim Bosanski Ustav i Bošnjaci u emigraciji. Koautor je monografija Muslimani i bošnjaštvo i Ekonomski genocid nad Muslimanima, kao i knjige Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja drugog svjetskog rata.

Autor je i koautor nekoliko univerzitetskih i srednjoškolskih udžbenika. Uz to je do sada objavio oko 350 studija, rasprava i članaka iz historije političkih i pravnih institucija BiH i bivše Jugoslavije, političkog i kulturnog razvitka Bošnjaka, različitih aspekata jevrejske historije i općenito razvitka civilizacije. Bio je urednik i član redakcije više časopisa i enciklopedija. Do sada mu je više radova prevedeno i objavljeno na engleskom, njemačkom, španskom, albanskom, turskom, arapskom i perzijskom jeziku.