View
263
Download
21
Category
Preview:
Citation preview
Kontroverzna knjiga "Tko sjedi na Petrovoj stolici" na 4DPORTALU
History
Tuesday, 22 March 2011 15:45
Written by Ratko Martinović
There are no translations available.
Što se zapravo skriva iza Petrove stolice koja se u Rimu neprestano slavila? Kako se Petrova
stolica predstavljala u prošlosti? Što su njene namjere? I što još moţemo od nje oĉekivati? Da
li je današnja crkva izgraĊena na temeljima poganskih religija? Sve proĉitajte u kontroverznoj
knjizi sekte prakršćana "Tko sjedi na Petrovoj stolici" za ĉiji je prijevod zasluţan portal
www.universelles-leben.org...
Predgovor
Dragi ĉitatelji, senzacionalno štivo! Onaj tko već pri pogledu na vatikanski medijski spektakl
poĉinje sumnjati kakve veze sve to ima s Isusom Kristom, bit će ipak preneraţen u kojoj mjeri
nauk i struktura crkve potjeĉu izravno iz poganskog kulta idola. Taj kult idola su zaogrnuli
ogrtaĉem „kršćanski“ i tako su ĉovjeĉanstvo stoljećima vukli i vuku za nos. Crkva se grubo
upliće kako u ţivot pojedinca tako i u cjelokupni javni ţivot – pod prijetnjom vjeĉnih paklenih
muka svih onih koji se ne pokoravaju. Sve to nema ni najmanje veze s Isusom, Kristom, s
Njegovim jednostavnim uĉenjem i s prvobitnim prakršćanstvom!
U nastavku ćemo se pozabaviti pitanjem: Što se zapravo krije iza Petrove stolice koja se u
Rimu tako dugotrajno slavi? Koje su njene namjere? Što još moţemo oĉekivati od nje?nbsp;
Diktatura Petrove stolice ..
Da li Stari i Novi zavjet «ĉvrsto, vjerno i bez zabluda nauĉavaju istinu»?
Za razjašnjavanje ovog pitanja mogao bi nam pomoći jedan spis što ga je sadašnji vlasnik
stolice, gospodin Ratzinger, godine 2000. izdao pod naslovom «Dominus Jesus». U tom
dokumentu on piše o Bibliji::
«Drugi Vatikanski koncil u dogmatskoj konstituciji boţanske objave dohvaća tu predaju i
nauĉava:
Knjige Starog i Novog zavjeta u cjelini, sa svim njihovim dijelovima, sveta Majka Crkva na
temelju apostolske vjere drţi svetima i kanonskima zato što – po nadahnuću Duha Svetog
napisane – imaju Boga za autora i što su Crkvi kao takve predane.» Te knjige «ĉvrsto, vjerno i
bez zabluda nauĉavaju istinu koju je Bog htio da radi našeg spasenja bude zapisana u Svetom
pismu'.»
Gospodin Ratzinger upućuje nas dakle na Bibliju kao obvezatnu osnovu Petrove stolice. Sada
će netko reći: «Naravno, pa zna se da je Biblija osnova katoliĉke crkve». Ali tko zapravo zna
što piše u toj Bibliji?
Svećenstvo je poganskog podrijetla. Svećenici su trebali umilostiviti bogove. Uvijek se radilo
o izvanjskom postupanju: ritualni kultovi, magijske prakse, ţivotinjske i ljudske ţrtve
U Novom zavjetu Biblije predajom su prenesene mnoge Isusove rijeĉi. Jedna od njih, u
Mateju 23, 8-9 glasi: «Ne dopustite da vas zovu rabbi, jer imate samo jednog uĉitelja, a svi ste
braća. Nikoga na zemlji ne nazivajte svojim ocem, jer imate samo jednog Oca, onoga
nebeskoga!.»Iz prethodnih stihova se zna da su pismoznanci i farizeji rado dopuštali da ih
zovu rabbi. Pismoznanci tadašnjeg vremena danas se zovu svećenici, ţupnici, biskupi,
kardinali sve do takozvanog «svetog oca» - kojeg ni ne treba zvati ocem, kao što je Isus rekao.
Odakle potjeĉe pojam «pismoznanac»? Da bi se postalo svećenikom, mora se biti
«pismoznanac». Svi teolozi studiraju Stari zavjet, Novi zavjet i poznaju Bibliju. Današnji
pismoznanci su dakle stvarno teolozi, a da se moţe postati svećenikom, mora se biti teolog.
Isus je, po Njegovim predajom prenesenim rijeĉima, bio protiv pismoznanaca. Zašto?
Teologija je tvorevina institucije crkva, tako da se o cjelokupnoj teologiji moţe reći: Ovdje
Bog više nema pristup, već samo nauk ove crkve.
Jedna je Isusova izjava glasila da pismoznanci zatvaraju ljudima kraljevstvo nebesko, jer
stalno upućuju na nauk koji je tada postojao. Današnji pismoznanci upućuju na nauk koji je
tijekom stoljeća narastao i koji je tako kompliciran i proturjeĉan da su potrebne godine da bi
ga se tek moglo shvatiti glavom, mozgom, da bi ga se moglo intelektualno razumjeti.
Naprotiv, Isusovo je uĉenje bilo jednostavno. Isus je htio da ljudi steknu ţiv odnos prema
Bogu, svome nebeskom Ocu.
Svećenika, pismoznanaca kao oni protiv kojih je Isus govorio, bilo je još prije Abrahama, jer
su sve rane religije od kamenog doba dalje njegovale ritualne kultove i magijske prakse. Tako
je bilo kod naroda kamenog doba kao i u takozvanim visokorazvijenim kulturama. Npr. u
starom Egiptu je bilo mnoštvo bogova i svećenika koji su dakle studirali spise tadašnjih
predaja i bili nadleţni za provoĊenje sakralnih radnji. Pritom se uvijek radilo o izvanjskim
religijama u kojima se «Bog» umiruje, a bogovi umilostive ritualima. U tim se religijama
dakle ne radi o unutarnjoj promjeni ĉovjeka, već uvijek o izvanjskom ponašanju.
U doba Abrahama postojali su posebni kultovi i sveĉanosti za razliĉita boţanstva, za koja se
vjerovalo da stanuju u svojim hramovima. Tu su im sluţili ljudski sluţitelji. Vladari grada su
bili smatrani za zemaljske zastupnike bogova.
U Mezopotamiji su tumaĉenje znamenja i pretkazivanje bili vaţni sastavni dijelovi religije.
Ţivotinjske ţrtve su trebale umilostiviti bogove, a postoje podaci da su Feniĉani – potomci
Kanaanaca – ţrtvovali djecu, ĉesto ĉak prvoroĊenĉad. Svi vladari Mezopotamske regije
smatrali su sebe zastupnicima bogova, a velik dio njihovih duţnosti sastojao se u obavljanju
sakralnih ceremonija koje su trebale otkloniti zlo i pribaviti naklonost bogova. Danas to
obiljeţavamo kao oblik poganstva, kao idolatrijski kult.Središta obavljanja kultova u pravilu
su bili hramovi, premda su se religiozne svetkovine odrţavale i u svetim špiljama i li na
posvećenim breţuljcima. Bogovi su u hramovima bili prisutni kao kipovi. Svećenici su bili
odgovorni za njihovo odrţavanje i njihovu opskrbu. Bilo je vrlo razliĉitih svećenika s
razliĉitim funkcijama kao upravljanje, prizivanje, egzorcizam, tumaĉenje znamenja,
prinošenje ţrtava itd. Danas se smatra da je i Abrahamov otac bio posluţitelj hrama
odgovoran za izradu kipova.
Istinski Boţji proroci i Isus su upozoravali na svećenike
I u kasnijim godinama, nakon Abrahama, još uvijek je bila ţiva predodţba da se bogovi
moraju umilostiviti prinošenjem ţrtava – najĉešće ţivotinja, ali i ljudi. MeĊu ostalim i zbog
toga su Boţji proroci stalno upozoravali narod Izraela na svećenike. Npr. u 5. knjizi
Mojsijevoj, 12, 31 ĉitamo: « Nemoj onako postupati prema Jahvi, Bogu svome. Ta Jahvi je
zazorno i mrsko sve što su oni [svećenici] ĉinili sluţeći svojim bogovima. Ĉak su svoje sinove
i kćeri spaljivali u ĉast svojim bogovima.»
Prorok Jeremija je rekao (Jer 2,8): «Svećenici ne govorahu: Gdje je Gospodin? Tumaĉi
zakona mene ne prepoznaše…» Ovdje imamo posredan odgovor na pitanje zašto je Isus
općenito bio protiv pismoznanaca. – Zato jer su pismoznanci tj. teolozi vjernici slova, rijeĉi.
Kaţe se: (2 Kor 3,6) «Slovo ubija, a Duh oţivljuje». A svećenici su uvijek bili odgovorni za
prinošenje ţrtava.
Ali jedno zaĉuĊuje: Ako je Bog preko proroka rekao malo prije citirano, tada je to u opreci s
onim što je navodno Bog naredio preko Mojsija u vezi sa svećeniĉkom odorom, sa ţrtvama
paljenicama i ognjenim ţrtvama, isto tako u pogledu klanja ţivotinja, ratova i ubijanja ljudi,
rijeĉima:» A ovo treba da prinosiš na ţrtveniku: dva janjca godinu dana stara, svaki dan bez
prekida. Jedno janje ţrtvuj ujutro, a drugo ţrtvuj uveĉer.». (2 Moj 29, 38-39) Naprotiv od
proroka Jeremije predajom je prenesena sljedeća Boţja rijeĉ: «Ja ništa ne rekoh ocima vašim
o paljenicama i klanicama, niti im što o tom zapovjedih kad ih izvedoh iz zemlje egipatske.»
(Jer 7,22)
Predoĉimo si: Jednom Bog navodno preko Mojsija kaţe: svaki dan moraš ţrtvovati ţivotinju,
a opet preko Jeremije kaţe: Tako nešto nikada nisam zapovjedio.
Stari zavjet vrvi proturjeĉnostima.
Na primjer u Starom zavjetu piše da «Bog» kaţe preko Mojsija: «Zatim pomazanjem
posvećeni svećenik uzme krvi od junca i donese je u šator sastanka. Onda neka svećenik
umoĉi svoj prst u krv i tom krvlju sedam puta poškropi prednju stranu zavjese svetišta, pred
Jahvom». (3 Moj 4, 5-6) Preko Izaije meĊutim On kaţe:»Kad na molitvu ruke širite, ja od vas
oĉi odvraćam. Molitve samo mnoţite, ja vas ne slušam. Ruke su vam u krvi ogrezle». (Iz 1,
15) Ili npr. sljedeće: «Jahve reĉe Mojsiju i Aronu: Ovako kaţite Izraelcima: Ovo su ţivotinje
… koje moţete jesti…» (3 Moj 11, 1-2) Kod Izaije Bog kaţe toĉno suprotno «Tko zakolje
vola isto kao da je ubio ĉovjeka (Iza 66,3)
Budući da to dvoje istodobno ne moţe biti istinito, postavlja se pitanje: Što je sada toĉno?
Isus iz Nazareta je bio za ţivotinje. On je zapovjedio da se ne jede meso, da se ne ubijaju
ţivotinje
A Isus? Kakav je bio Njegov odnos prema ubijanju ţivotinja?
Kada je Isus ĉistio hram, išao je s biĉem kroz dvorišta i oslobaĊao ţivotinje koje su trgovci
htjeli prodati za ţrtvovanje. Isus se brinuo za to da se ţivotinjama pokloni ţivot, a nije pozvao
svećenike da ih ubiju.
Dalji nagovještaj moţemo pronaći u sljedećoj zgodi: Mnogi su Isusovi uĉenici bili ribari,
dakle lovili su ribe. A Isus im je po smislu rekao: PoĊite za Mnom, uĉinit ću vas ribarima
ljudi. Više ne trebate loviti ribe (Mt 4, 19) Kad su zatim htjeli mreţu punu riba izvući na
obalu, ona se neprekidno cjepala tako da su ribe mogle slobodno otplivati. Nasuprot tome
današnji papa nosi ribarski prsten na kome se moţe vidjeti kako ribar izvlaĉi ribe na obalu. To
odgovara staroj predodţbi: Ţivotinje ginu - dok se Isus zalagao za ţivotinje. O tome se moţe
proĉitati u mnogim prakršćanskim spisima izvan Biblije. U njima je u brojnim primjerima
opisano kakav je bio Isusov odnos prema ţivotinjama. Ta svjedoĉenja potvrĊuju Njegov poziv
ljudima da ne jedu meso, da ne kolju ţivotinje. Ĉak se u Bibliji još mogu naći mjesta u tekstu
u kojima je to vidljivo.
Jesu li iskazi Mojsijevih knjiga vjerodostojni? Njihov tekst su napisali svećenici tek u 6.
stoljeću prije Krista
Ali vratimo se proturjeĉnostima o kojima je bilo govora. U Bibliji, koja je po katoliĉkoj
predodţbi ĉak obvezatna i sveta, piše da ne treba imati svećenikâ niti «oca» - dakle niti
«svetog oca». Katoliĉka crkva meĊutim ima svećenika i jednoga što ga zove «svetim ocem».
Ovdje bi sada (- budući da su Stari kao i Novi zavjet navodno sveti i dani od Boga -) mogao
doći dokaz: «Pa svećenici postoje još u Starom zavjetu od vremena Mojsija.» U Mojsijevoj
knjizi stvarno piše da je navodno Bog preko Mojsija postavio svećenike. To se moralo
dogoditi u trenutku kada je Mojsije bio na brdu Sinaj i od Boga primio Deset zapovijedi Je li
je to doista stvarno tako bilo? Je li to vjerodostojno?
Tko studira teologiju zna da današnji znanstvenici smatraju da je ta Mojsijeva knjiga bila
napisana tek mnogo kasnije, i to u 6. stoljeću prije Krista. Onda kada je zemlja Izrael bila sva
u ruševinama, a Izraelci u zarobljeništvu u Babilonu, sastali su se svećenici i iznova napisali
Bibliju, dotadašnju povijest.
Danas je općenito poznato da je jedan od tekstova iz kojeg potjeĉe Stari zavjet u svome
današnjem obliku, takozvani «svećeniĉki spis». Taj svećeniĉki spis sadrţi upravo to što još i
danas ĉitamo u Starom zavjetu; tamo je po prvi put reĉeno da je Mojsije upute za svećenstvo
navodno primio od Boga. Do tada je to bilo nepoznato. Dakle i znanstvenici potvrĊuju da ono
što ĉitamo u Starom zavjetu nije vjerodostojno.
Da «Mojsijeva knjiga» ne moţe potjecati od Mojsija vidljivo je po jednostavnoj ĉinjenici što
na kraju petoro Mojsijevih knjiga u Ponovljenom zakonu 34 piše:«Mojsiju bijaše sto i
dvadeset godina kad umrije…» (5 Mose 34, 7) To dakle nije mogao napisati on
sam.vjerodostojno.
Da «Mojsijeva knjiga» ne moţe potjecati od Mojsija vidljivo je po jednostavnoj ĉinjenici što
na kraju petoro Mojsijevih knjiga u Ponovljenom zakonu 34 piše:«Mojsiju bijaše sto i
dvadeset godina kad umrije…» (5 Mose 34, 7) To dakle nije mogao napisati on sam.
Bilo bi zanimljivo istraţiti koji se aspekti starozavjetnoga svećeniĉkog brimborija što ga je
navodno Bog postavio, ponovo pojavljuju u svezi s Petrovom stolicom. Pokaţimo dakle
usporedbe: Što je tada navodno bilo propisano i zadano za postavljanje svećenika, za njihovu
odjeću i za svećeniĉko prinošenje ţrtava? I kako to izgleda u usporedbi s onim što se danas
dogaĊa u katoliĉkoj crkvi. Jedan pogled nastranu na poganske kultove, na kojima je sve
zasnovano, mogao bi pridonijeti rasvjetljavanju stvarnog stanja stvari.
Je li «Sveta odjeća» za svećenike, Boţja uputa?
Ili demonska infiltracija da se svećenicima
osiguraju povlastice i poseban poloţaj u narodu?
Oĉigledne proturjeĉnosti o Isusovim izjavama
Što je navodno potrebno za svećeniĉku odjeću, moţe se proĉitati u Izlasku 28. Tamo piše:
«Napravi svome bratu Aronu sveto ruho na ĉast i ukras. Obrati se svim vještacima koje sam
obdario mudrošću, neka naprave haljine Aronu da bi se posvetio i vršio svećeniĉku sluţbu u
moju ĉast.» (2 Moj 28, 2-3)
Tu se postavlja pitanje: Moţe li se postati svetim preko odjeće? A ako postoji samo jedan
Sveti, to je Bog, naš Otac koji je na Nebu – što onda znaĉi «sveta odjeća»?
Jedno objašnjenje bi bilo: Pod izvanjskim «ukrasom», pod raskošnom odjećom, moţe se kao
pod maskom sakriti što uistinu misli onaj koji nosi tu odjeću. A u svezi s time proroci su rekli
mnogo toga, npr. Hošeja: «Druţba je svećeniĉka kao zasjeda razbojnika» (Hošeja 6,9) Iz
ovoga se dade zakljuĉiti: Iza napadne sveĉanosti s odjećom i brimborijem ĉesto se skriva golo
nasilje.
Drugi aspekt bi mogao biti: Moţda je odjeća jednostavno izraz toga da taj ĉovjek ima poseban
poloţaj. On je potpuno uzdignut iz mase i time zorno obznanjuje da je samo on posrednik
izmeĊu Boga i ĉovjeka.
Pismoznanci su se još odvajkada oblaĉili drugaĉije od naroda, a i od proroka koje je Bog
poslao. Tko si prizove u sjećanje da je Bog navodno preko Mojsija rekao kako se svećenik
treba odijevati, tada bi zapravo morao staviti u pitanje Isusa, Krista. Jer «Bog» govori
drugaĉije od Isusa, koji nije odobravao oholo drţanje svećeniĉke kaste. Dakle treba pitati: Je
li onaj koji je kod Mojsija to govorio stvarno Bog – ili se tu radi o demonskoj steĉevini
povlastica i privilegija tadašnje svećeniĉke kaste? Ili je Isus, Krist bio laţan prorok? Jer je On
ipak govorio drugaĉije od toga takozvanog «Boga» u Starom zavjetu.
Proĉitajmo dalje što je navodno Bog rekao kako bi se svećenik imao odijevati, i usporedimo
slike kako se današnji svećenici odijevaju. Tada ćemo prepoznati što se skriva iza petrove
stolice. Na primjer u Izlasku 28, 4-8 piše: «Neka ovu odjeću naprave: naprsnik, oplećak,
ogrtaĉ, košulju resama obrubljenu, mitru i pas; neka naprave svetu odjeću za tvoga brata
Arona i njegove sinove da mi sluţe kao svećenici. Stoga neka oni primaju zlato, ljubiĉasto,
crveno i tamnocrveno predivo i prepredeni lan. Oplećak neka naprave od zlata, od ljubiĉastog,
crvenog i tamnocrvenog prediva i od prepredenog lana - vješto izraĊen. Neka na njemu budu
dvije poramenice, priĉvršćene za njegove krajeve. Tkanica što bude na njemu neka je
napravljena kao i on: od zlata, od ljubiĉastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i od
prepredenog lana, a neka s njim saĉinjava jedan komad.» U tom stilu se nastavlja dalje na više
stranica. Svatko tko je zainteresiran, moţe to sam proĉitati. «Izlazak» je druga knjiga iz
Mojsijevog petoknjiţja.
Kad ĉovjek to ĉita, mora se zamisliti, kao prvo već zbog ovoga: Zašto Aron i svećenici
moraju zapravo biti odjeveni kao što je opisano – a sam Mojsije, veliki prorok, naprotiv, kao
obiĉni ljudi. Još se u Mojsijevom petoknjiţju vidi suprotnost izmeĊu svećenika i proroka! Kao
drugo: Proĉitajmo u Novom zavjetu što je Krist, tada Isus iz Nazareta, rekao svećenicima. On
je upotrijebio jasne rijeĉi:
«Jao vama knjiţevnici i farizeji, licemjeri jedni, koji dajete desetinu od metvice, komoraĉa i
kima, dok zanemarujete najvaţnije u Zakonu: pravednost, milosrĊe i vjernost. Ovo je zadnje
trebalo ĉiniti, a ono prvo ne propustiti. Slijepe voĊe! Vi cijedite komarca, a devu proţdirete.»
(Mt 23, 23-24)
Ili: «Jao vama knjiţevnici i farizeji, licemjeri jedni, koji ste sliĉni okreĉenim grobovima što se
izvana priĉinjaju lijepi, a unutra su puni mrtvaĉkih kostiju i svakog truleţa! Tako se i vi
izvana ĉinite ljudima pravedni, a unutra ste puni licemjerja i nepravednosti.» (Mt 23, 27-28)
Tako dakle govori Isus, Krist, Sin Boţji. A onda je Bog, Njegov Otac, u Mojsijevoj knjizi
navodno rekao da se farizejima i pismoznancima treba posvetiti «sveta odjeća»? Ovdje ipak
nešto nije u redu!
A u Starom zavjetu to se ĉak nastavlja: «Na njemu poredaj ĉetiri reda dragulja. U prvome
redu neka bude: rubin, topaz i alem; u drugome redu: smaragd, safir i ametist; u trećem redu:
hijacint, ahat i ledac; a u ĉetvrtom redu: krizolit, oniks i jaspis. Neka budu ukovani u zlatne
okvire.» (2 Moj 28, 17-20)
Tko ovdje govori? Kakav je to «Bog» koji daje toliko detaljan opis kako se raskošno treba
opremiti odjeća za ĉovjeka koji će poslije nastupiti kao svećenik? Kome se ovo ne ĉini ĉudno?
To nije samo ĉudno, već je ĉisto poganstvo. A to pogansko prenemaganje promatramo još i
danas – tu pretjeranu raskoš. To nema nikakve veze s istinskom Boţjom rijeĉi preko proroka
Starog zavjeta. To je toĉno suprotnost onoga što slušamo u aktualnoj Boţjoj rijeĉi preko
Njegove proroĉice sadašnjeg vremena.
Bog, naš Otac, u travnju 2005. preko Gabriele je izrekao jasne rijeĉi:
«Isus, koji je tjelesno bio sin tesara, odijevao se kao i narod. I proroci koje sam slao ljudima,
bili su odjeveni kao narod. Nijedno nebesko biće koje je postalo ĉovjekom da bi kao ĉovjek
objavljivalo Moju poruku, nije se odijevalo u purpur, zlato i svilu.»
Dakle oĉito da je iz Starog zavjeta preuzeto dosta toga od svećeniĉke odjeće i od ĉitave
lakrdije; a zar kod zareĊivanja svećenika to izgleda drugaĉije? U Izlasku 29 o posvećivanju
svećenika ĉitamo npr. da je Aron bio pozvan da kolje. Detaljna uputa glasi ovako: «Onda pred
Jahvom, na ulazu u šator sastanka, junca zakolji. Uzmi junĉeve krvi i svojim je prstom stavi
na rogove ţrtvenika. Ostatak krvi izlij podno ţrtvenika.» (2 Moj 29, 11-12)
A što je rekao Isus, Krist – prema jednome izvanbiblijskom evanĊelju? «Zaista, zaista, kaţem
vam, došao sam na svijet da ukinem sve krvne ţrtve i jedenje mesa ţivotinja i ptica koje ljudi
kolju.» (Isusovo evanĊelje. Što je bilo prije 200 godina?) – To je ipak golema proturjeĉnost!
Kao što je već spomenuto, Bog je preko Izaije u Starom zavjetu rekao: Tko kolje vola, to je
kao da ubije ĉovjeka.» Iz( 66,3) On je ovdje izjednaĉio ţivotinju i ĉovjeka: Ubijanje ţivota
nije u Boţjem smislu.
Ponovimo takoĊer što je jeremija rekao u Starom zavjetu: «Ja ništa ne rekoh ocima vašim o
paljenicama i klanicama, niti im što o tom zapovjedih kad ih izvedoh iz zemlje Egipatske.»
(Jer 7,22) Preko Jeremije Bog je takoĊer objavio: «Vaše mi paljenice nisu drage, nisu mi po
volji klanice vaše.» (Jer 6,20), i preko Amosa nešto sliĉno, jer u Amos 5, 22 piše: «Paljenice
kad mi prinosite, prinosnice mi vaše nisu mile, na priĉesnice se od ugojenih telaca vaših i ne
osvrćem.»
Ţrtveni rituali danas? –
Potaknuti od sotonskih energija
upravo veliki crkveni blagdani su
praznici klanja bez premca.
Milijuni ţivotinja se «ţrtvuju» u
pokusima na ţivotinjama
koje zagovara Petrova stolica
I nadalje ostaje otvoreno pitanje je li danas drukĉije. Vidjeli smo usporedbe u odnosu na
odjeću. Je li danas stvarno drukĉije što se tiĉe ţivotinja? Dobro, ţivotinje se više sluţbeno ne
ţrtvuju u nekoj ceremoniji. Ali kamo idu oni koji se tako rado prikazuju na televiziji, nakon
toga? Što jedu? Jer još u Starom zavjetu Bogu su se davali samo «manje vrijedni dijelovi»,
iznutrice. «Dobre komade» svećenik je uvijek pojeo sam. Je li se tu danas nešto promijenilo?
O tome u Starom zavjetu piše npr.: «Desno pleće od svojih ţrtava priĉesnica dajte svećeniku
na dar. Onome Aronovu sinu koji bude prinosio krv i loj sa ţrtve priĉesnice neka u dio
pripadne desno pleće.» (3 Moj 7, 32-33)
Dakle treba se ţrtvovati krv i loj – but će pojesti svećenik. Da ĉovjek sluša i da se ĉudi! Dobri
analitiĉar će sigurno istraţiti pitanje kako je u tom pogledu danas, kada je gospon ţupnik ili
ĉak viši dostojanstvenik pozvan na neku sveĉanost.
Za sluţbeno ustoliĉenje novog pape jedan je mesar svakom vjerniku pruţio mogućnost
prinijeti i ţivotinjsku ţrtvu, naime «Ratzingerovu kobasicu» – 100 g za 85 Centi. To je
meĊutim samo vidljivi vrh ledenog brijega, jer se istovremeno doista svakog trenutka za
uţitak nepca ţrtvuju milijuni ţivotinja ili u laboratorijima za pokuse koje izriĉito zagovara
Petrova stolica, dakle današnja svećeniĉka kasta. A veliki crkveni blagdani – Uskrs i Boţić –
su najveći praznici klanja takozvanog kršćanstva. Dakle i opet ţrtveni rituali! Kome se ţrtvuju
te neduţne ţivotinje? Tko ih pojede? – Svećenici i oni koji se povode za njima.
Taj koji je to zagovarao ili zagovara, sigurno nije Bog, već prije bog podzemlja. Boga
podzemlja moţemo nazvati i sotonskom energijom, ili kratko reĉeno, Sotonom. To su
protivne snage koje su uvijek pokušavale razoriti ono Pozitivno, što su ga Bog i veliki proroci
i Isus iz Nazareta donijeli na svijet, i pretvoriti ga u njegovu suprotnost.
Bog, istinski Svemirski Jedan je onaj isti,
od prije tisućljeća, danas, sutra – u svu vjeĉnost.
Crkva se uvijek nalazila na strani
poganskih svećeniĉkih religija i odluĉila se protiv Krista
Ove izjave sigurno izazivaju protest crkava. Proturjeĉnost koju smo pokazali je doista oĉita.
Ali u crkvama se po smislu nauĉava: Ranije je Bog upravo tako naredio, tu odjeću i te propise
ţrtvovanja. To je bilo tadašnje vrijeme. Tada je On tako objavio svoju volju. A s Isusom, kaţu
oni, zatim je došla promjena. Od vremena Isusa te ţrtve više nisu potrebne; takoĊer i ta
posebna odjeća više nije bezuvjetno potrebna, premda je još rado nose. Jer se «Stari zavjet
osvjetljuje u Novome», kaţe se u crkvenom nauku. Time se mora osigurati i kontinuitet. Ali
je u cjelini nastupila promjena Boţje volje. – Tako se nauĉava u crkvama. To bi bio donekle
odgovor koji bi se od njih mogao oĉekivati.
MeĊutim u jednom spisu same crkve moţe se proĉitati nešto sasvim drugo. I to Neuner i Roos
u knjizi «Vjera crkve u ispravama objave nauka», 13. izdanje, na strani 82 pišu: «Jer postoji
samo jedan Bog koji je stvorio prirodu, koji upravlja sudbinama i koji je autor svetih knjiga.
A Bog ne moţe proturjeĉiti sam sebi.»
Tko sada kome proturjeĉi? Isus Starome zavjetu ili Stari zavjet Isusu, Kristu? Ili bi tada Isus
bio laţni prorok, ili bi bog bio promjenjiv. A kad bi Bog bio promjenjiv, bio bi kao mnogi
ljudi. Ljudi se mijenjaju, svaki dan mijenjaju svoje mišljenje. Sliĉno kao što se i crkva
prikljuĉuje svojim vlastitim mišljenjima i na njima gradi nauk.
Ĉak u Starom zavjetu kod proroka Malahije, 3,6, piše: «Jer ja, Jahve, ne mijenjam se.»
Razjasnimo si: Ako je Bog apsolutan, On se ne moţe mijenjati. Kad bi se Bog mijenjao, bio
bi nesavršen. Ali On je savršen Bog, apsolutan Bog. On ima apsolutne zakone. I po prirodnim
zakonima vidimo da je On apsolutan. Tko je dakle ovdje krivi takozvani uĉitelj? «Bog
«Starog zavjeta? Ili Isus, Krist, u našem vremenu? Ili netko drugi?
Dobri će analitiĉar kojeg oslovljava ova serija, pomoću logiĉnih zakljuĉaka doći do rješenja:
To su oni koji su napisali velik dio Starog zavjeta. A to su bili, kao što smo u meĊuvremenu
saznali, svećenici - a ne Bog.
U katoliĉkom katekizmu piše u stvari nešto drugo. Tamo pod rednim brojem 136 piše: «Bog
je autor Svetog Pisma ukoliko je nadahnuo njegove ljudske pisce; u njima i po njima On
djeluje i tako jamĉi da nas njihovi spisi bez zablude uĉe istini spasenja.»
Pod rednim brojem 140, kao što je već spomenuto, moţe se proĉitati: «Stari zavjet pripravlja
Novi, a Novi ispunjava stari. Oba se meĊusobno osvjetljuju; i jedan i drugi su prava rijeĉ
Boţja.» Da ne bude zabune: oba! Iz toga proizlazi: Ako se po crkvenom mišljenju Stari zavjet
rasvjetljuje u Novom, tada crkve stavljaju uĉenje Isusa, Krista, van snage. Jer Isus je
pouĉavao nešto sasvim drugo od Starog zavjeta. sada tko koga stavlja izvan snage? Posrijedi
je svećeniĉka kasta koja od svakoga uzima ponešto, onako kako joj upravo odgovara u
njezinoj raboti, da bi napokon obmanula i zavela ĉovjeĉanstvo koje najvećim dijelom vjeruje
u nju.
Institucija Petrove stolice uvijek se pozivala na ona objašnjenja što ih je svećeniĉka kasta
upisala u Bibliju, a uvijek bila protiv objašnjenja Isusa iz Nazareta. Sjetimo se samo glavnog
uĉenja Isusa iz Nazareta, Njegov Govor na Gori. O njemu svećeniĉka kasta po smislu kaţe da
je utopija i da se ne moţe ţivjeti. Kada se naprotiv radi o stvarima kao npr. odjeći, sjaju,
raskoši, tada to nailazi na odobravanje Petrove stolice. Ili sjetimo se mnogih uputa za ubijanje
u Starom zavjetu i krvavog traga vatikanske crkve kroz stoljeća, tada se Petrova stolica
nalazila uvijek na strani stare, poganske svećeniĉke religije.
Tko proturjeĉi nazoru crkve ili svećenika, «neka se pogubi». –
Prema katoliĉkom katekizmu i evanĊeoskom nauku zloĉinaĉke upute Starog zavjeta još uvijek
vrijede!
Dobrim analitiĉarima trebali bismo isporuĉiti još materijala na analizu:
Premda je Bog preko Mojsija dao zapovijed «ne ubij», u Starom zavjetu se mnoge upute za
ubojstva kao Boţja rijeĉ stavljaju Mojsiju u usta. Nekoliko primjera. On je navodno rekao:
«… sve muškarce u njemu pobij oštrim maĉem.» (5 Moj 20, 13) Ili: «Strijele svoje opojit ću
krvlju i maĉ moj najest će se mesa, krvi ubijenih i zarobljenih, glava dušmanskih vrhovnika.»
(5 Moj 32, 42) Premda je On dao zapovijed «ne ubij», navodno je rekao: «Stoga svu mušku
djecu pobijte, a ubijte i svaku ţenu…» (4 Moj 31,17) Nevjerojatno! To moţe narediti samo
demon, ali nikada Bog!
Ili izjava, «Ako bi se tko drsko odupro i ne bi poslušao ni svećenika koji ondje stoji da sluţi
Jahvi, Bogu tvome, ni suca, neka se taj ĉovjek pogubi.» (5 Moj 17,12) – Najkasnije ćemo sada
primijetiti tko je autor ovakvih rijeĉi.
Dobri analitiĉar će sada moţda postaviti pitanje: Zar se sve ovo treba rasvijetliti u Novom
zavjetu? U svakom sluĉaju tako je napisano u katoliĉkom katekizmu obvezatno kao nauk.
Vrijeme Novog zavjeta je dakako i vrijeme kriţarskih ratova, inkvizicije, spaljivanja vještica.
U pogledu tih nedjela moţe se reći da se Stari zavjet već osvijetlio u Novome. Bilo je i
«ljudskih ţrtava» što su bile prinesene bogu podzemlja.
Iz ovoga je vidljivo da je demonska energija nad Petrovom stolicom već poĉela osvjetljavati
Stari zavjet u Novome. Kako će se to otprilike nastaviti?
Ponetko će moţda pomisliti: «Ah, pa to su samo rijeĉi» - ali nije toĉno! Iskustvo pouĉava
drugaĉije. Politiĉari npr. ĉesto takve rijeĉi uzimaju ozbiljno. U biografiji hrvatskog
predsjednika, koji je poĉetkom 90-tih godina bio umiješan u rat u Jugoslaviji, taj drţavnik
kaţe: «Genocid» -dakle istrebljenje naroda – «nije samo dozvoljen, već se preporuĉa.»(Franjo
TuĊman, 1989), “Bespuća povijesne zbiljnosti“ ) On se pritom doslovce poziva na svemoćnog
Jahvu iz Starog zavjeta. I to u današnjem vremenu!
Mnogi naravno misle: «To se mene ne tiĉe, ja sam evangelik.» Ali ni Martin Luther nije kao
Isus rekao da se Bog moţe naći u vlastitoj nutrini. On je potvrdio apsolutnu kompetenciju
crkvenog nauka. Luther je ĉak objavio: «Ako netko nauĉava pravi nauk, štoviše ĉak ako i
anĊeo ili Gabrijel doĊe s neba, ako hoće propovijedati, neka dokaţe zvanje ili zapovijed
crkve. Ako neće, neka takvog momka poglavarstvo preda pravome majstoru, koji se zove
majstor Hans.» (82. Psalm što ga je doktor Martin Luther napisao i izdao godine 1530.,
Tomos, Izdanje Lutherovih spisa iz 16. stoljeća 5, str. 74b id.) To znaĉi : krvniku.
Vidimo da Luther nije donio ništa nova, već je samo potvrdio da se treba pogubiti onaj tko
proturjeĉi crkvi i njenom nauku. A što je rekao Isus? «Ljubite svoje neprijatelje i molite za
one koji vas progone»(Mt 5, 44) On govori sasvim suprotno od onoga što nauĉavaju katoliĉka
i luteranska crkva.
Sada se ĉitatelj moţe ispitati u što vjeruje. – U ono što nauĉavaju institucije crkve?
Vjera neukog puka raste ako se
«autoritet Svete stolice oĉituje u veliĉanstvenim
graĊevinama koje izgledaju kao da ih je Bog stvorio»
- rijeĉi su jednog pape! A što je rekao Isus?
Zanimljivo je uostalom što svećeniĉka kasta drţi o svojim vjernicima. U tom pogledu se papa
Nikola V. raskrinkao rekavši: «Da bi se u mozgovima neukog puka stvorilo trajno uvjerenje,
mora postojati nešto što se sviĊa oku. Vjera koja se oslanja jedino na doktrine, uvijek je slaba
i nesigurna. Ali ako se autoritet Svete stolice oĉituje u veliĉanstvenim graĊevinama koje
izgledaju kao stvorene od Boga, vjera će rasti.» - A što je rekao Isus? On je rekao: »Ne zgrćite
sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rĊa nagrizaju, i gdje ga lopovi potkopavaju i kradu.»
(Mt 6, 19), ili to da je ĉovjek hram Svetog Duha te da mu nije potreban izvanjski hram, i
svatko moţe u sebi doći do Boga.
Isus, krist je zapovjedio sasvim jednostavno: «Slijedite Me!», «Ljubi svoga bliţnjeg kao
samoga sebe», «Ljubi Boga» , i on je pouĉavao zlatno pravilo: «Sve što ţelite da ljudi ĉine
vama, ĉinite i vi njima!»(Mt 7, 12).
Isus je bio ĉovjek iz naroda koji je sasvim jednostavno pouĉavao o ljubavi prema bliţnjem i
takoĊer pomagao da ljudi doĊu do samospoznaje. On ih je hrabrio da shvate gdje još sami
griješe i dao im je radosnu vijest da ono što nije dobro mogu ukloniti s Boţjom pomoći. Isus
je dakle bio sasvim jednostavan ĉovjek koji je ljudima pokazivao put, da doĊu do Boga u
svojoj vlastitoj nutrini, i da Boga spoznaju u stvaranju, u ljudima oko sebe, u ţivotinjama, u
biljkama, u kamenju. Isus je rekao: «A ti kad moliš, uĊi u svoju sobu, zatvori vrata te se
pomoli Ocu svom u svojoj nutrini.» (Mt 6, 6) To znaĉi dakle: Poveţi se s Bogom u sebi, jer ti
si hram Boţji.
Vidimo da Isus govori toĉno suprotno od onoga što nauĉava crkva, konaĉno i Stari zavjet.
Tko nauĉava pogrešno? Isus, Krist – ili Stari zavjet odnosno «Bog» Staroga zavjeta, za koji
smo već ĉuli da su to zapravo bile rijeĉi svećeniĉke kaste u svećeniĉkim spisima? Opet su to
svećenici koji još od Starog zavjeta nastupaju protiv Isusa.
Kako bi obmanula ljude, svećeniĉka kasta uzima neke Isusove reĉenice koje se potom citiraju.
Ali uvijek išĉupaju samo ono što im se u trenutku ĉini povoljnim. Vlastiti nauk meĊutim,
nauk Petrove stolice je navodno «nepogrešiv». Od 1870. jedna dogma utvrĊuje nepogrešivost
katoliĉkog, papinskog uĉiteljstva. A ono što kaţe Isus sluţi kao skladište slugama idola kojim
se mogu sluţiti kako bi povremeno ogrnuli ogrtaĉ «kršćanski» ili «Isus» da bi time mogli i
nadalje obmanjivati ljude.
Crkva je izmislila dogme kako bi
zastrašila ljude i imala izgovor za
napade na ljude drukĉijeg mišljenja
U Novome zavjetu, u rijeĉima Isusa, Krista, nema dogmi. Bilo bi zanimljivo znati odakle
potjeĉu dogme.
Crkva je time zapoĉela na svojim koncilima; odluĉila je: Od sada ovo vrijedi kao dogma, a
zatim i ono. Tako su dogme dolazile jedna za drugom. Posljednja je bila dogma Marijinog
tjelesnog uzašašća u nebo, koja je bila proglašena 1950. Budući da se radi o dogmi, svaki
katolik mora vjerovati u to. Ako on to ne ĉini, smatra se heretikom i ĉeka ga vjeĉni pakao. I to
spada u «vjerske istine» koje su obvezatne. Ljudima se natjera strah u kosti da ih se uĉini
nesigurnima. Isus nije ništa rekao o tome. On nije pouĉavao takav sadrţaj niti je uopće
govorio o dogmama.
Dogme su nastale u vrijeme Antike kada je crkva vidjela da postoje ljudi koji još uvijek
pokušavaju teţiti prvobitnom kršćanstvu. Tada su bila postavljena neka vjerska pravila ĉiji je
sadrţaj dijelom teško vjerojatan jer iskaz proturjeĉi zdravome ljudskom razumu. Unatoĉ tome
dogme su bile proglašene kao obvezatan vjerski nauk i tada su Petrovoj stolici dale izvrsnu
priliku za napad na ljude koji nisu bili vjerno odani crkvi. Dogme su dakle pruţale izgovor za
proganjanje ljudi, za izopćivanje onih koji suprotno misle s obrazloţenjem da nisu vjerovali u
dogmu. Od samog poĉetka dogma je bila oruţje protiv onih koji su htjeli nešto drugo i koji su
drukĉije ţivjeli, bila je oruţje protiv «odustanika».
Taj ĉitav brimborium bio je sastavljan ĉak stoljećima. To u narodu nije uopće poznato, jer se
misli da je nauk katoliĉke crkve dolazi iz prakršćanstva i da je stvoren na njegovim temeljima.
Mnogi još uvijek misle tako. MeĊutim sve to se gradilo kao mozaik koji svakako nije
uvjerljiv. Na primjer u godini 321. sabat je premješten na nedjelju. Latinska misa postoji od
394. Sakrament posljednje pomasti došao je u godini 550. Ĉistilište je bilo izmišljeno 593,
prizivanje Marije i svetaca u godini 715. To se nastavlja dalje: Ljubljenje stopala papi bilo je
uvedeno 809. Proglašavanje umrlih svecima sluţbenim aktom pape postoji tek od 973.
Posvećenje zvona je došlo u godini 1000. Bezbraĉnost svećenika postala je obvezatnom tek
1015, dakle 1000 godina poslije Krista. Oprosti su izmišljeni 1119; to je bilo vrlo unosno.
Zatim su došli sudovi heretika. Ispovijedanje je bilo propisano u godini 1215. Tijelovo je bilo
izmišljeno oko godine 1264. I tako se to nastavlja dalje i dalje. U svakom stoljeću bilo je
ponešto pridodano kako bi se brimborium uĉinio još većim, još «ljepšim».
Dogme su dakle crkvena vjerska pravila – ali nisu Boţje zakonitosti. Dogme su nastale tek
kad je prakršćanstvo već bilo preokrenuto u svoju suprotnost, kad su svećenici preuzeli vlast.
O tome meĊutim crkva danas kaţe – što se moţe proĉitati opet u knjizi »Vjera crkve» od
Neuner – Roos: «Zadaća vjerodostojno tumaĉiti pisanu ili predanu rijeĉ Boţju povjerena je
samo ţivom crkvenom uĉiteljstvu…» Br. 149) Ili: «Sve što je u svezi s tumaĉenjem pisma
podlijeţe konaĉno sudu crkve…» (Br. 151) U ovome se opet pokazuje bezuvjetno polaganje
prava na vlast i oholost crkve.
Razmislimo: Prema uĉenju Isusa, Krista, crkva uopće ne postoji! Jer prema Isusu postoji
sobica u koju trebaš ući i postati svjestan da si sam hram Boţji i da je Bog u tebi. I što više
ispunjavamo svoje molitve pri ĉemu se drţimo Boţjih zapovijedi i pouka Isusa, Krista,
postajemo ţivi hram. Ĉemu nam je onda potrebna ĉitava papazjanija Starog zavjeta? Ĉemu
nam je onda potrebna ĉitava svećeniĉka kasta, sluge idola današnjeg vremena? Isus je ţivot a
ne kasta svećenika, niti u Starome, niti u Novome zavjetu.
Vjerski propisi crkve postoje zato da
odrţavaju njenu moć, da provode diktaturu crkve
Vjerski propisi crkve se mogu usporediti s pravnim propisima u svjetovnoj drţavi. Zašto se
oni donose? Da bi se odrţala vlastita moć. Oni dakle postoje iskljuĉivo u svrhu kontrole
takozvanih vjernika i odrţavanja diktature Petrove stolice. To se pokazuje i u tome da se onaj
tko te vjerske propise dovodi u pitanje, odmah kaţnjava najvišom kaznom koju crkva moţe
dodijeliti. Proĉitajmo što kod Neuner-Roos, na str. 53, piše o vjerskim pravilima: «Tko kaţe
da je moguće da se postojećim vjerskim propisima, odgovarajuće znanstvenom napretku,
prema prilici mora pripisati drugi smisao od onoga koji je crkva razumjela i razumije, neka
bude izopćen». – «Izopćen» je oĉito modernija formulacija; prije se to zvalo «vjeĉno proklet».
Prisjetimo se, bio je jedan znanstvenik, Galileo Galilei, koji je otkrio da se Zemlja okreće oko
Sunca. Zbog toga je bio podvrgnut inkvizicijskom procesu i morao je povući tu tvrdnju. Ako
danas netko tvrdi da to što je crkva nauĉavala tada, danas pogrešno, biva izopćen. Vidi se da ti
vjerski propisi nemaju drugi smisao osim da odrţavaju moć crkve – dok kod Isusa, Krista, ne
postoje vjerski propisi. Isusu, Kristu bilo je stalo da ljude vodi k Bogu. Vjerski propis,
naprotiv, sluţi provoĊenju crkvene diktature.
Iz svih ovih dogaĊaja dade se zakljuĉiti da diktatori crkvene ignorancije uopće ne uzimaju
ljude ozbiljno.
Od pape Pija II., koji je ţivio od 1405 do 1464, prenesena je izjava: «Nama i našima je bajka
o Isusu postala blagoslovom.» Tko ovo ĉita moţda se sjeća velikog inkvizitora kod
Dostojevskog, koji je Isusu, koji se pojavljuje u toj pripovijetki, objasnio da su veliki
inkvizitor i crkva prisvojili uĉenje Isusa, Krista, da su ga preokrenuli i tako zaveli narod.
Dobri analitiĉar se u svezi s ovim sigurno sjeća već spomenute izjave pape Nikole V.: «Da bi
se u mozgovima neukog puka stvorilo trajno uvjerenje, mora postojati nešto što se sviĊa oku.
Vjera koja se oslanja jedino na doktrine, uvijek je slaba i nesigurna. Ali ako se autoritet Svete
stolice oĉituje u uzvišenim graĊevinama koje izgledaju kao stvorene od Boga, vjera će rasti.»
Slika koju smo u prvim mjesecima godine 2005. ĉesto imali pred oĉima: veliĉanstvene
graĊevine, pompozni nastup, dojmljiva glazba, luksuz, raskoš i dragulji.
Izlaz iz dileme:
»IziĊite iz nje, moj narode …»
Dragi slušatelji, dragi ĉitatelji, kojoj kategoriji Vi pripadate? Pripadate li i Vi onima o kojima
je govorio papa Nikola V.? Mora li se i u Vašem mozgu nešto promijeniti da biste napokon
postali neuki? Pripadate li i Vi tome «neukom puku» koji se mora uvjeriti da je takozvana
Sveta Petrova stolica A i O ? Vjera u to sigurno ne dolazi od svetog duha, od pravoga Svetog
Duha, nego od zraĉenja koja moţemo nazvati npr. sotonskim energijama.
Za one meĊu Vama koji ozbiljno razmišljaju kako da odgovore na ovo pitanje, moţemo Vam,
ako ţelite, pokazati izlaz. Izlaz iz dileme koju moţda sada otkrivate u sebi, nalazi se takoĊer u
Bibliji. U Ivanovom Otkrivenju, 18, 4, piše: « IziĊite iz nje moj narode, da ne postanete
sudionicima njezinih grijeha, i da ne dijelite njezinih muka (zala).»
Dragi traţitelji istine, ovo je bio samo jedan sasvim mali isjeĉak iz mnogih, mnogih
proturjeĉnosti koje se otkrivaju kada se poĉne misliti analitiĉki i pitati, a ne bez prosudbe
prihvaćati što se ponudi.
Na ovom mjestu meĊutim hoćemo još jednom izriĉito naglasiti da svaki ĉovjek ima slobodu
vjerovati što ţeli. I svaka institucija moţe nauĉavati što ţeli. Mi prakršćani ne šutimo samo
onda kada jedna institucija sebe naziva kršćanskom, a njeno uĉenje ne samo da nema nikakve
veze s uĉenjem Isusa, Krista, već mu je ĉak opreĉno.
Poganski kult ţrtvovanja
Korijeni današnje svećeniĉke kaste.
U nastavku ćemo još jednom ići za korijenima današnje svećeniĉke kaste u Rimu s njenim
ritualima i ceremonijama, s njenom raskoši, s njenim bogatstvom i njenom raskošnom
odjećom, sve do vremena Starog zavjeta. Pitajmo još jednom: Da li je još u vrijeme Abrahama
postojala takva svećeniĉka kasta?
Abraham je potjecao iz Ura u Kaldeji, u današnjem Iraku. Tamošnji ljudi su vjerovali u
mnogo bogova. Bilo je mnogo svećenika i razliĉitih kultova. Obitelj u kojoj je Abraham
odrastao, ţivjela je dakle – kao i sve obitelji tadašnjeg vremena – u mnogoboštvu, u
poganstvu. A poganstvo je imalo odgovarajuće svećenike.
Vrijeme u kojem je abraham ţivio – otprilike u prvoj polovici drugog tisućljeća prije Krista –
u Mezopotamiji je bilo vrijeme Sumerana. U Babilonu se razvijao svijet Sumerskih bogova.
Postojao je bog sunca, postojali su razliĉiti bogovi gradova, postojala je boţica ljubavi
imenom Ištar, a postojala je i hijerarhijski podijeljena svećeniĉka kasta koja je sebe smatrala
posrednikom izmeĊu Boga i ĉovjeka.
Svećeniĉka kasta je obnašala takoĊer drţavnu vlast. Kralj je istovremeno bio i svećeniĉki kralj
i morao je smirivati i stišavati boga ili bogove da bi uspostavio komunikaciju izmeĊu ljudi i
tih boţanstava.
«Bog» je po tadašnjoj predodţbi dakako zahtijevao ţrtve, ţivotinjske ţrtve ali i ljudske ţrtve.
Kod ljudskih ţrtava nerijetko se dogaĊalo da se boţanstvu mora ţrtvovati prvoroĊenĉad kako
bi se zadovoljio bog u kojeg su tadašnji ljudi vjerovali.
Izak je bio prvi Abrahamov sin kojeg je Abraham volio iznad svega. To je bilo ĉuvstvo u
Abrahamovu srcu imati sina kojeg je postavio za svog nasljednika, kojeg je stavljao ispred sve
ostale djece. Abrahamu je Bog rekao: »Ţrtvuj Meni tog prvoroĊenca, svoga sina Izaka». Time
je On mislio da Abraham ţrtvuje svoju vezanost za sina, a ne samog sina.
Abraham se hrvao s Bogom zbog Boţjeg zahtjeva «Ţrtvuj Mi svoga sina Izaka, svoga
miljenika.» Ali rijeĉ «ţrtva» bila je u njegovoj svijesti tako ukorijenjena da je mislio:
«Ţivotinjska ţrtva, ljudska ţrtva – sasvim normalno je da Bogu ţrtvujem sina.» i pritom je
naravno mislio na poganskog Boga, iz mnogoboštva, jer je u toj svijesti odrastao. Abrahamu
je bilo jasno da sada mora prinijeti ljudsku ţrtvu, svoga ljubljenog sina.
Radi se dakle o nesporazumu s Abrahamove strane. Bog je htio da Abraham, kao što bismo
danas rekli, ne oboţava svog sina, dakle da svog sina ne voli više od Boga, već da Boga stavi
na prvo mjesto. Abraham je meĊutim vjerovao da ta «ţrtva» znaĉi ubiti sina. Dakle Bog nije
htio kušati Abrahama, jer znamo da se tada umiješao anĊeo, nego je Abraham još bio proţet
vjerskim predodţbama iz sredine iz koje je došao.
Dolazak anĊela u meĊuvremenu koji je Abrahama zaustavio i rekao: «Ne ţrtvuj svog sina,
Bog to neće!», bio je simbol. Bog nije htio ništa drugo osim da Abraham uzme svog sina za
ruku i da dvojica doĊu k Njemu, jednome Bogu ljubavi, da Abraham ne daje prednost Izaku,
već uvijek Bogu. A to je na poĉetku Abraham krivo shvatio. Htio je biti poslušan i ubiti Izaka
kako bi prinio «ţrtvu». Znamo da je Abraham na koncu ţrtvovao ovcu. Ali preko proroka
kojih je Bog poslao, On je govorio i protiv takve ţrtve.
I ovdje još izbija staro pogansko kultno mišljenje: Ako već ne prinosim svog sina, onda barem
ţivotinju! – Vidi se da se u ĉovjeku, u Abrahamu, zbiva borba. Svjesnost o Boţjem Duhu, o
jednome-jedinom Bogu, mogla se tek sasvim postupno probiti protiv starih svećeniĉkih
kultova. Bila su potrebna stoljeća u kojima su se stalno pojavljivali istinski proroci i borili s
poganskim svećeniĉkim kultovima za pravu ţrtvu, koja se ne sastoji od ljudi ili ţivotinja već
od predavanja Bogu.
U mnogoboštvu je postojao i strah od bogova, da će se oni baciti na ĉovjeka i njemu, ĉovjeku
, oduzeti ţivotinje, oduzeti zemlju, ubiti ga, muĉiti i sliĉno. Jer se u Starom zavjetu stalno
kaţe: Boga se mora umiriti. Dakle i Abraham je ţrtvujući ovcu pokušao umiriti Boga u nadi:
«Nemoj se molim te ljutiti na mene što ti sada ne ţrtvujem svog sina. Nemoj mi molim te
nauditi, a pogotovo nemoj nauditi Izaku, zato ti ţrtvujem ovcu, da se umiriš.» Premda je
Abraham znao za Boga, Svemirskog jednog, on je mislio na okrutnog boga iz mnogoboštva,
jer je taj naĉin mišljenja bio još aktivan u njemu.
Za vrijeme svoga zarobljeništva u Egiptu izraelski narod je preuzeo mnoge tamošnje obiĉaje,
npr. raskošnu svećeniĉku odjeću
Poganska predodţba, koju je njegovala svećeniĉka kasta, da je Bog okrutan Bog, nalazi se i u
ostalim Mojsijevim knjigama, npr. u izvještajima o vremenu nakon što je Mojsije izveo narod
iz Egipta. Mojsije, veliki prorok, primio je na brdu Sinaj Zapovijedi od Boga; a kad je sišao sa
sinajskog brda našao je Izraelce kako su napravili ţrtvenik i ţrtvuju zlatno tele. Tu je opet na
djelu bio utjecaj poganskog svećenstva, jer su Izraelci dolazili iz Egipta, a i u Egiptu je
postojalo pogansko svećenstvo sa ţrtvama. Tamo su ga Izraelci i upoznali. Oni su usvojili
mnogo toga od tamošnje religije i od egipatskog naroda, dakle još nisu imali povjerenja u
milosrdnog, dobrostivog Boga.
Utjecaj što su ga poganske svećeniĉke religije imale na narod Izraela u Mojsijevo vrijeme je
razumljiv, jer izraelski je narod na koncu nekoliko stotina godina bio u zarobljeništvu kod
Egipćana, tamo je dakle doţivio kako je svećeniĉka kasta bila odjevena, što je radila i kakvu
je moć imala. Sasvim oĉigledno vrlo mnogo od toga je bilo preuzeto, poĉevši od pompozne
odjeće. Iz povijesti je poznata raskošna odjeća faraona i njegove svećeniĉke kaste.
Tu se jasno prepoznaje da su se Izraelci ugledali na njih.
Mojsijeve knjige su najvećim dijelom sastavili svećenici tek 1000 godina poslije Mojsija,
kako bi u Stari zavjet prokrijumĉarili
svoje predodţbe i ţelje
Tko i zašto o Mojsijevom petoknjiţju govori kao o «svećeniĉkim knjigama»?
Ţupnici i teolozi na visokim školama uĉe da su Mojsijeve knjige velikim dijelom napisali
svećenici. U Mojsijevim knjigama je bilo obuhvaćeno više spisa; jedan od njih je takozvani
svećeniĉki spis. Taj svećeniĉki spis je nastao u 6. stoljeću prije Krista. Napisali su ga izraelski
svećenici koji su bili u progonstvu u Babilonu; oni su svoj kult i svoje svećeniĉko vjerovanje
praktiĉki projicirali u Mojsijevo doba.
Vrlo je vjerojatno da u tim tekstovima postoje i utjecaji iz starog Babilona, gdje je dakako
vladala takoĊer mnogoboţaĉka vjera i svećeniĉka kasta s posebnom odjećom i ţrtvama.
Mojsijeve knjige nisu dakle bile sastavljene za Mojsijeva ţivota, već skoro tisuću godina
kasnije. Prije toga su postojale pojedinaĉne predaje. Npr. prve bilješke o mojsiju seţu unatrag
do vremena Davida i Salomona. Detalji o svećeniĉkim kultovima bili su dopunjeni tek
kasnije, upravo u 6. stoljeću.
Zapravo su svećenici iskoristili Mojsija da u takozvani Stari zavjet prokrijumĉare svoje
predodţbe, svoje ţelje, svoje pozicije. Na kraju krajeva to je svećeniĉki zavjet, a ne Mojsijev.
Isto tako na to gledaju i crkveni teolozi, premda naravno kaţu da u ranijim spisima upravo
svećeniĉko nije bilo toliko vaţno, tek je kasnije prepoznata njegova vaţnost.
Svećenici su se svjesno postavili izmeĊu Boga i ljudi kako bi pomoću prijetnji vladali njima
Dobri analitiĉar će istraţiti zašto je upravo «svećeniĉko» toliko vaţno. Svećeniĉko je vaţno za
svećenike zato jer se pomoću svećeniĉkog mogu postaviti izmeĊu Boga i ĉovjeka, jer ljudima
mogu reći po smislu : «Potreban vam je svećenik da biste postigli spasenje. Potreban vam je
svećenik da biste umirili Boga. Potreban vam je svećenik da biste ispunili sve što je
propisano, kako biste bili dobri sljedbenici kulta.» I svećenik traţi da mu se to plati.
Danas je posve sliĉno. Svećenik je vaţan jer stoji izmeĊu Boga i ĉovjeka. A kako je kod
Isusa? Isus nije govorio o svećenicima već je pouĉavao: «Kraljevstvo Boţje je iznutra u
vama.» (Lk 17, 21) Prema tom uĉenju svaki svećenik, svaka svećeniĉka kasta i svaka
svećeniĉka institucija postaje suvišnom.
Postoje i ugledni katoliĉki teolozi, npr. Rupert Lay i Herbert Haag, koji kaţu da Isus nije
postavio svećenike*. (Rupert Lay, «Postcrkveno kršćanstvo – ţivi Isus i umiruća crkva»,
Düsseldorf 1995; Herbert Haag, «O ĉemu se radi – da li je Isus htio dvostaleţnu crkvu?»,
Freiburg 1997) On nije osnovao crkvu niti je postavio svećenike. Ako dakle proroci neće
svećenike, pogotovo Isus, Krist – zašto onda narod hoće svećenike? - Upravo je puno
udobnije otići na ispovijed svećeniku koji će mi oduzeti sve grijehe, nego kada sam trebam
otići svome bratu da s njim rašĉistimo stvar. Svećenik takoreći preuzima moj posao i ja
gotovo zabadava odlazim u nebo. To je praznovjerje koje crkva još i danas nauĉava.
Narodu su oĉito potrebne osobe visoka poloţaja. Odviše ljudsko Ja ţeli pred sobom imati
sliku koja predstavlja Boga. MeĊutim je li ta predodţba postojala od samog poĉetka ili je
netko narod tome nauĉio? I tko? Naravno oni koji od toga imaju korist, naime svećenici.
Kada je Isus iz Nazareta pouĉavao: «Kraljevstvo Boţje je iznutra u vama», je to je bila poruka
koja je jako pokretala ljude. Kako je onda narod došao na ideju da su mu potrebne
ispovjedaonice, da mora plaćati oproste, i da mora prinositi ţrtve? Samo zbog toga što su
postojale svećeniĉke sluge idola koji su vršili tu prisilu povezanu s prijetnjama duhovne
kazne: «Ako nas ne slijedite, doći ćete u pakao. Ako ne ĉinite to što smo vam naredili, nećete
doći do Boga.» Ovdje se ponavlja ono što već sadrţe takozvani svećeniĉki spisi, naime
odreĊeni pravni poredak koji sadrţi sasvim konkretne propise za ponašanje ljudi i tim ljudima
grubo prijeti ako ne izvršavaju propise.
Ako je svećeniĉki spis napisan skoro tisuću godina poslije vremena u kojem je ţivio Mojsije,
tada si ĉovjek moţe dobro predoĉiti – i u pogledu toga tko je to napisao – da to što danas piše
u knjigama ima malo veze s realnošću, već da je bilo tako vješto ofarbano kako se nakon
tisuću godina htjelo da to bude.
«I to je stvarno Bog rekao Mojsiju?» -
Prikazi iz Starog zavjeta.
Tko se ne drţi propisa «neka se pogubi»
Te se knjige moraju ĉitati dakle s najvećim oprezom imajući uvijek pred oĉima: Ovo o
proroku Mojsiju je napisala svećeniĉka kasta, neprijatelj proroka – kako je to Walter Nigg
prikazao u svojoj knjizi «Proroĉki mislioci. Ne gasite duh», str.124. Ako uvijek pitamo: «Je li
to Bog stvarno rekao Mojsiju?», primijetit ćemo koliko je nevjerojatno da je Bog preko
Mojsija rekao npr. sljedeće:
Ĉitamo u Izlasku (2 Moj 28, 1-4): «A onda dovedi k sebi izmeĊu Izraelaca svoga brata Arona
zajedno s njegovim sinovima: Nadabom, Abihuom, Eleazarom i Itamarom, da mi sluţe kao
svećenici. Napravi svome bratu Aronu sveto ruho na ĉast i ukras. Obrati se svim vještacima
koje sam obdario mudrošću neka naprave haljine Aronu da bi se posvetio i vršio svećeniĉku
sluţbu u moju ĉast. Neka ovu odjeću naprave: naprsnik, oplećak, ogrtaĉ, košulju resama
obrubljenu, mitru i pas; neka naprave svetu odjeću za tvoga brata i njegove sinove, da mi
sluţe kao svećenici. Stoga neka oni primaju zlato, ljubiĉasto, crveno i tamnocrveno predivo i
prepredeni lan. Oplećak neka naprave od zlata, od ljubiĉastog, crvenog i tamnocrvenog
prediva i od prepredenog lana – vješto izraĊen. Neka na njemu budu dvije poramenice,
priĉvršćene za njegove krajeve. Tkanica što bude na njemu, neka je napravljena kao i on: od
zlata, od ljubiĉastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i od prepredenog lana, a neka s njim
saĉinjava jedan komad. Zatim uzmi dva draga kamena oniksa i u njih ureţi imena Izraelovih
sinova: šest njihovih imena na jednome dragom kamenu, a preostalih šest imena na drugome
dragom kamenu, prema njihovu roĊenju. Kao što rezbar dragulja urezuje peĉate na prstene,
tako ti ureţi imena Izraelovih sinova. Oko njih navezi zlatan obrub, pa priĉvrsti oba draga
kamena za poramenice oplećka, da budu spomen dragulji na Izraelove sinove. Tako neka
Aron nosi njihova imena o svoja dva ramena pred Jahvom da ih se sjeća. Naĉini zlatne okvire
i dva lanĉića od ĉistog zlata. Naĉini ih kao zasukane uzice i onda zasukane lanĉiće priĉvrsti za
okvire.»
Ovdje ćemo preskoĉiti nekoliko stihova i ĉitamo dalje u Izlazak 28, 31:
«Ogrtaĉ za oplećak sav napravi od ljubiĉastog prediva. Prorez za glavu na njemu neka bude u
sredini. Rub naokolo proreza neka bude opšiven kao ovratnik na oklopu, tako da se ogrtaĉ ne
podere. Na njegovu rubu sve naokolo naĉini šipke od ljubiĉastog, crvenog i tamnocrvenog
prediva, a izmeĊu njih zvonca od zlata naokolo; zlatno zvonce pa šipak, zlatno zvonce pa
šipak naokolo ogrtaĉa uz rub. Neka budu na Aronu dok vrši sluţbu, da se ĉuje kad ulazi u
Svetište pred Jahvu i kad izlazi; tako neće umrijeti.»
Dobri analitiĉar će umnogome posumnjati da je Bog to rekao. Ĉovjek si ne moţe predoĉiti da
je Bogu potrebno to raskošno poštovanje. Ĉovjek si prije svega ne moţe predoĉiti da netko
mora umrijeti samo zato jer se ne drţi takvih propisa.
«Tako neće umrijeti» piše u Mojsijevoj knjizi; dakle inaĉe ga se mora ubiti. A Bog, Vjeĉni,
rekao je preko Mojsija u Deset zapovijedi: «Ne ubij.»– Ova se proturjeĉnost nalazi na
mnogim mjestima Starog zavjeta, gdje Bog navodno stalno poziva da se ubiju oni ljudi koji ne
ispunjavaju odreĊene propise. To se provlaĉi kroz cijeli svećeniĉki spis. Bog sigurno nije
izdao te naloge.
Propisi odijevanja i ritualnih postupaka iz Starog zavjeta kao uzor današnjoj crkvi. –
Što je rekao Isus, Krist, o farizejima i pismoznancima?
Odjeća današnje svećeniĉke kaste je vrlo sliĉna opremi svećenika u Starom zavjetu, potjeĉe
dakle iz poganstva. U Izlasku 28, 36-38 piše:
«Napravi potom jednu ploĉu od ĉistoga zlata i na njoj ureţi, kao što se urezuje na peĉatnom
prstenu: 'Jahvi posvećen'. Za mitru je priveţi modrom vrpcom da stoji s proĉelja mitre. Neka
stoji na Aronovu ĉelu. Tako neka Aron na se preuzme nedostatke koji bi mogli okaljati sve
svete prinose što ih Izraelci posvećuju. Neka uvijek stoji na njegovu ĉelu da za njih stjeĉe
blagonaklonost Jahvinu.»
Zanimljiva je i upotreba ulja za pomazanje; podsjeća na današnja pomazanja. O tome npr.
piše: «Izlije ulja pomazanja Aronu na glavu te ga pomaţe, da ga posveti.» (Lev 8,12) Ili:
«Sedam puta poškropi njime ţrtvenik te pomaţe ţrtvenik i sav njegov pribor, umivaonik s
njegovim stalkom, da ih posveti.» (Lev 8, 11)
Kome pritom ne padnu odmah na pamet današnji rituali: kod posvećivanja crkve, kod
posvećivanja biskupa, svećenika ili Ċakona. Uvijek postoje takvi toĉni propisi kako se sve ima
precizno odvijati. U biti to je takoĊer tako rastrošno i njihov je smisao tako nerazumljiv kao
što je opisano u citatu.
A što je Isus, Krist, rekao za sav kult? On je po smislu rekao ljudima: Ti si hram Svetog
Duha. Uresi svoju dušu ukrasima vrline, dobrim, bogougodnim mislima. Ţivi po Deset
zapovijedi Boţjih i po rijeĉi ţivota koju sam Ja, Isus, Krist, donio ljudima, npr. Govor na
Gori. – Isus nikada nije govorio o kultnim radnjama pogotovo ne o postavljanju svećenika.
Da tu nešto nije u redu, primijetio je još prorok Jeremija, jer kod njega u Starom zavjetu
ĉitamo, Jer 8,8:«Kako moţete tvrditi: 'Mi smo mudri, u nas je Zakon Jahvin!' Zaista u laţ ga
je pretvorila laţljiva pisaljka pisara!» Veliki prorok, dakle Jeremija kaţe: Ovdje nešto nije u
redu. Ovdje su svećenici već krivotvorili Pismo odnosno slovo
Taj propis o odijevanju ponekoga će podsjetiti na reĉenicu koju je Isus izrekao o ljudima koji
su tako odjeveni, a moţe se proĉitati u EvanĊelju po Mateju: «Sve što ĉine, ĉine zato da ih
vide ljudi. Zato raširuju svoje zapise i produljuju svoje rese. Vole proĉelje na gozbama, prva
mjesta u sinagogama, pozdrave na javnim mjestima i da ih ljudi nazivaju 'rabbi' (uĉitelj).» (Mt
23, 5-7) Zatim dolazi poznata reĉenica«Ne dopustite da vas nazivaju rabbi, jer imate samo
jednog uĉitelja, a svi ste braća!» (Mt 23, 8) – po smislu to naravno znaĉi braća i sestre. Isus je
u svakom sluĉaju pouĉavao jednakost, a ne hijerarhiju svećenika i duţnosnika.
Isus je takoĊer pouĉavao da Ga slijede rijeĉima: «Slijedite Me!» (Mt 4, 19) To znaĉi: Ĉinite
ono što sam vas uĉio, i konaĉno što je zapisano u Zapovijedima, jer Isusove upute su u skladu
s Boţjom zapovijedi.
Ţivotinjske ţrtve u Starom zavjetu
«paljene Jahvi na ugodan miris».-
Isus se uvijek zauzimao za ţivotinje
Što je Isus zapravo govorio o ţrtvovanju ţivotinja?
Postoji jedan Isusov citat u jednome apokrifnom spisu. Od njega je saĉuvano samo nekoliko
komadića papira, ali zanimljivo, saĉuvan je ovaj dio. U muzejima ga se moţe proĉitati:
«Došao sam ukinuti ţrtve». U Novom zavjetu se takoĊer moţe proĉitati kako je Isus bio u
pustinji i ţivio u miru s takozvanim divljim ţivotinjama, ili kako je u hramu oslobodio
ţivotinje koje su trgovci prodavali za ţrtvovanje. Postoji mnogo primjera kao se Isus
zauzimao za ţivotinje. Ponešto od toga se nalazi u Bibliji, a najviše toga je svakako izvan
Biblije.
Jedna jasna izjava se još moţe naći u EvanĊelju po Marku, 11, 7. Ona glasi: «Zar ne stoji
pisano: Kuća moja neka bude kuća molitve za sve narode, a vi ste je pretvorili u razbojniĉku
špilju.» Isus govori o «razbojniĉkoj špilji». Koga su ubijali? – Ţivotinje.
Što nasuprot tome kaţu svećeniĉki spisi Starog zavjeta? Oni izvještavaju da je Jahve iz šatora
sastanka pozvao Mojsija i protumaĉio: Ţrtve paljenice su ţivotinjske ţrtve gdje se cijela
ţivotinja spaljuje na ţrtveniku, za razliku od drugih ţrtava gdje se spaljuje samo dio, a
preostali dio se predaje svećenicima ili ga zajednica koja prinosi ţrtvu pojede na ţrtvenom
objedu (sastavljeno po smislu iz Levitskog zakonika).
U Levitskom zakoniku 1, 3-9, ĉitamo detaljne upute: «Ako njegov prinos za ţrtvu paljenicu
bude od krupne stoke, neka prinese muško bez mane. Neka ga dovede k ulazu od šatora
sastanka da pred Jahvom bude primljen. Neka stavi svoju ruku na glavu ţrtve paljenice da mu
za njegovo ispaštanje bude primljena. Neka zatim zakolje junca pred Jahvom. A Aronovi
sinovi, svećenici, neka prinesu krv. Neka njome zapljusnu sve strane ţrtvenika koji stoji pred
ulazom u šator sastanka. Potom neka se ţrtva sadre i sasijeĉe na dijelove. Neka sinovi
Aronovi, svećenici, naloţe vatru na ţrtveniku, i na vatru metnu drva. Neka zatim sinovi
Aronovi, svećenici, naslaţu dijelove, s glavom i lojem, na drva što su na vatri na ţrtveniku.
Drobina i noge neka se operu u vodi. A onda neka svećenik sve saţeţe u kâd na ţrtveniku. To
je ţrtva paljenica, ţrtva paljena Jahvi na ugodan miris.»
Ove rijeĉi – «Jahvi na ugodan miris» –zvuĉe potpuno poganski: Prinositi ţrtve da se mnogi
bogovi odobrovolje. Levitski zakonik je pun propisa za ţrtvovanje, dakle propisa kako se
ţivotinje trebaju ubijati. U njemu se u poglavlju 18, 13-18, ĉak tvrdi da je Mojsije svećenike
posvetio na sljedeći naĉin:
«Potom Mojsije dovede Aronove sinove; na njih obuĉe haljine, pasovima ih opaše i poveze
im zavoje, kako je Jahve naredio Mojsiju. Dovede potom junca ţrtve okajnice. Aron i njegovi
sinovi stave svoje ruke na glavu juncu ţrtve okajnice. Zatim ga Mojsije zakolje. Onda uzme
krvi pa je svojim prstom stavi na na rogove oko ţrtvenika. Tako ţrtvenik oĉisti. Zatim izlije
krv podno ţrtvenika; posveti ga, izvršivši na njemu obred pomirenja. Zatim Mojsije uzme sav
loj što je bio oko drobine, privjesak s jetre, oba bubrega i njihov loj, pa to saţeţe u kâd na
ţrtveniku. A koţu od junca, njegovo meso i njegovu neĉist spali u vatri izvan tabora, kao što
je Jahve naredio Mojsiju. Dovede potom ovna za ţrtvu paljenicu.»
To se nastavlja i dalje s nevjerojatnim muĉnim uputama. A «izvještaj» uvijek završava
reĉenicom: «To je bila ţrtva paljenica na ugodan miris, ţrtva u ĉast Jahvi paljena, kako je
Jahve naredio Mojsiju.» (Lev 8, 21)
Na drugom se mjestu opisuje kako se treba ţrtvovati grlica ili golub: «Neka ga svećenik
prinese k ţrtveniku i, zavrnuvši mu vratom, otkine glavu i na ţrtveniku saţeţe. Zatim neka
mu krv iscijedi ţrtveniku sa strane.» (Lev 1, 15)
Ove okrutne ritualne radnje su zapisane u Levitskom zakoniku. To je onaj dio Mojsijevog
petoknjiţja što su ga, barem u najvećem dijelu, naknadno dopisali svećenici. On je ĉak
potpuno proturjeĉan 1. knjizi Mojsijevoj gdje je Bog govorio: «I doda Bog: Evo, dajem vam
sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme:
neka vam bude za hranu! A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po
zemlji u kojima je dah ţivota – neka je za hranu zeleno bilje! I bi tako. I vidje Bog sve što je
uĉinio, i bijaše dobro.» (Post 1, 29-31)
On je proturjeĉan i mnogim drugim mjestima što smo ih citirali. On je proturjeĉan već
ĉinjenici što je Mojsije neposredno prije toga primio Deset zapovijedi u kojima Bog izriĉito
rekao: «Ne ubij.»
Kako bi se slika zaokruţila evo još jedne izjave kako svećenik treba postupati na oltaru
navodno Bogu u ĉast. Ĉuli smo kako se postupa s golubima. Uputa svećenicima završava
ovako: «Neka mu gušu i perje ukloni i pobaca ih na istoĉnu stranu ţrtvenika, na mjesto za
otpatke. Neka ga raspori duţ obaju krila, ali neka ih ne rastavlja. Onda neka ga svećenik
saţeţe na drvima što su na vatri. To je ţrtva paljenica, ţrtva paljena Jahvi na ugodan miris.»
(Lev 1, 16-17)
Vidimo da se ovdje opisuje okrutni bog: «Jahvi na ugodan miris.» Isus, Krist, nas je uĉio o
Bogu ljubavi, o Bogu mira, o Bogu jedinstva koji je s prirodom, koji je za prirodu, za Majku
Zemlju.
Jeronim koji je iz mnoštva tada još postojećih spisa naĉinio izbor i sastavio prvu Bibliju
(Vulgatu), upotrijebljenim je tekstovima ponešto dodao, promijenio i «popravio». MeĊutim
jedna jasna Izjava Jeronima, koji je pred sobom imao prvobitne spise, glasi: «Uţivanje
ţivotinjskog mesa je bilo nepoznato sve do potopa. Ali nakon potopa su nam usta napunili
vlaknima i smrdljivim sokovima ţivotinjskog mesa.» On ne kaţe: «Bog je to naloţio», on
kaţe: «napunili su nam usta». Zatim nastavlja: «Isus Krist, koji se pojavio kad je bilo
ispunjeno vrijeme, ponovo je spojio kraj s poĉetkom, tako da nam sada više nije dozvoljeno
jesti ţivotinjsko meso.» (Adversus Jovinianum)
Poznato samo malobrojnima: Petrova stolica odreĊuje:
Stari i Novi zavjet –
«oba su istinska rijeĉ Boţja».
U izvještajima Starog zavjeta vlada okrutan poganski Bog.
Sada si moţemo predoĉiti zašto nam je Bog, naš vjeĉni Otac, poslao Svog Sina, Isusa, Krista:
Da zaustavi sve te kultne radnje, cijelo poganstvo. A Isus, Krist, je pouĉavao i to
zaustavljanje. On je bio i danas jest protiv svećeniĉke kaste koja Boga koristi kao sredstvo do
cilja.
Ponetko će sada moţda primijetiti: «To je bilo! To je odavno prošlo.» Današnja svećeniĉka
kasta naprotiv kaţe: «Stari zavjet osvjetljuje Novi». Ne znaĉi li to da će se jednom te uţasne
slike Starog zavjeta ponovo sliti u Novi? To je na kraju krajeva katoliĉka crkva stvarno
utvrdila u svom katekizmu u kojem pod rednim brojem 140 piše: «Stari zavjet pripravlja
Novi, a Novi ispunjava Stari. Oba se meĊusobno osvjetljuju; i jedan i drugi su prava rijeĉ
Boţja.»
Dakle prava rijeĉ Boţja moglo bi biti ono što proĉitamo u Mojsijevim knjigama! Na primjer u
Levitskom zakoniku saznajemo da «tko god prokune svoga oca i svoju majku, neka se
smakne» (Lev 20, 9) Ili da «ĉovjek koji poĉini preljub sa ţenom svoga susjeda, neka se kazni
smrću, i preljubnik i preljubnica.» (Lev 20, 10) Isto tako piše: «Ako bi muškarac legao s
muškarcem kao što se lijeţe sa ţenom, obojica bi poĉinili odvratno djelo. Neka se smaknu.»
(Lev 20, 13) Ili takoĊer: «Ĉovjek koji bi spolno općio sa ţivotinjom ima se smaknuti.
Ţivotinju ubijte! (Lev 20, 15) Premda ţivotinja tu ne moţe ništa. Tamo još piše da «ako bi se
ţena primakla bilo kakvoj ţivotinji da se s njom pari, ubij i ţenu i ţivotinju.» (Lev 20, 16)
Zanimljiv je takoĊer jedan odlomak iz Ponovljenog zakona: «Ako tko ima opaka i nepokorna
sina, koji neće da sluša ni oca ni majke – pa ni onda pošto ga kazne – neka ga njegov otac i
njegova mati odvedu starješinama svoga grada, na vrata svoga mjesta, i neka kaţu gradskim
starješinama: 'Ovaj naš sin opak je i nepokoran; neće da nas sluša; ništarija je i pijanica'.
Potom neka ga svi ljudi, njegovi sugraĊani, kamenjem zasiplju dok ne pogine.» (Pnz 21, 18-
21)
Ovo je samo nekoliko primjera iz ĉitavog obilja okrutnih propisa koje sadrţi ta knjiga. MeĊu
ostalim po smislu piše: Tko god se ne pokorava svećenicima, neka se pogubi (Pnz 17, 12).
Mnogi pokušavaju da krvave odlomke te knjige prikaţu bezazlenije govoreći da se radi o
mitovima ili upravo o priĉama iz davno proteklih vremena. To je u stvari po vaţećem
crkvenom nauku temeljna zabluda. Još u godini 1965. na toliko slavljenome Drugom
Vatikanskom koncilu, na kome je crkva navodno uĉinila zaokret u moderno doba, bilo je
zakljuĉeno: «Sve od Boga objavljeno, što nam se u Svetom pismu slovom ĉuva i daje,
pismeno je utvrĊeno dahom Duha Svetoga. Knjige Starog i Novog zavjeta u cjelini, sa svim
njihovim dijelovima, Sveta Majka Crkva na temelju apostolske vjere drţi svetima i
kanonskima.» (Neuner-Roos Br. 150)
Ĉovjek ne bi povjerovao da crkva nauĉava tako nešto, jer sadrţaj tog nauka glasi: Sve
okrutnosti koje sadrţi takozvani Stari zavjet su proizvod Svetog Duha! – Isus nam je ponudio
nešto sasvim drugo.
Krajnja suprotnost crkvenog nauka
prema pravom Isusovom uĉenju.
Hoće li se Stari zavjet ponovo probiti
koristeći krinku «Isus» i «Krist»?
Zašto još i danas imamo svećeniĉku kastu koja postupa sliĉno kao Stari zavjet?
Je li Bog, naš vjeĉni Otac, uzalud poslao Svog Sina koji je postao našim Otkupiteljem? Jer
današnja svećeniĉka kasta postupa opet protiv Isusa, protiv njegovog uĉenja, a ipak su joj usta
puna rijeĉima «Isus» i «Krist» sliĉno kao što se dešavalo u svećeniĉkim spisima. Spomenuli
su ime «Mojsija», i stalno su ga citirali i citiraju uvijek iznova. Ali baš su svećenici izmislili te
– ĉovjek bi skoro poţelio reći «besmislice». Jer Bog hoće nešto drugo i to je On objavio preko
proroka Starog zavjeta, a naroĉito preko Isusa, Svoga Sina. Isus je pouĉavao takoĊer nešto
drugo od onoga što danas ĉine svećenici našeg doba. Razlika je ipak golema: Takozvani
«Bog» Starog zavjeta kao i današnja svećeniĉka kasta – i isus koji je ljudima pribliţio odanog
Oca.
Što je Isus uĉio nas ljude moţemo proĉitati npr. u Govoru na gori u EvanĊelju po Mateju, 5.
Tamo piše:
«Blago siromasima u duhu jer je njihovo kraljevstvo nebesko.
Blago onima koji tuguju jer će se utješiti.
Blago krotkima jer će baštiniti zemlju.
Blago ţednima i gladnima pravednosti jer će se nasititi.
Blago onima koji su ĉista srca jer će Boga gledati.
Blago mirotvorcima jer će se zvati sinovi Boţji. (Mt 5, 3-9)
O molitvi Isus je rekao: «Kad molite, ne budite kao licemjeri koji se vole upadno moliti u
sinagogama i na raskršćima, da ih vide ljudi. Zaista, kaţem vam, već su primili svoju plaću. A
ti kad moliš, uĊi u svoju sobu, zatvori vrata te se pomoli Ocu svom u tajnosti, pa će ti platiti
Otac tvoj, koji vidi u tajnosti.» (Mt 6, 5-6) U skladu s ovim Isus je na drugom mjestu rekao:
«Tko se uzvisi, bit će poniţen; a tko se ponizi, bit će uzvišen.» (Mt 23, 12) A kako se Isus
izraţavao o svećeniĉkoj kasti? To ćemo proĉitati, kao što je spomenuto, kod Mateja 23, 8-9:
«Ne dopustite da vas nazivaju rabbi, jer imate samo jednog Uĉitelja, a svi ste braća. Nikoga
na zemlji ne nazivajte svojim ocem, jer imate samo jednog Oca, onoga nebeskoga.»
Dalje se kaţe: «Jao vama, knjiţevnici i farizeji, licemjeri jedni koji obilazite more i kopno da
uĉinite jednoga istovjernika, a kad to postane, uĉinite ga sinom paklenim dvaput gorim od
sebe. Jao vama slijepe voĊe.» (Mt 23, 15-16)
A u Mateju 23,13 Isus kaţe: «Jao vama, knjiţevnici i farizeji, licemjeri jedni, koji pred
ljudima zatvarate vrata kraljevstva nebeskoga; vi sami ne ulazite u njega, niti dopuštate da
uĊu oni koji bi htjeli.»
Sasvim oĉito ovdje postaje jasna krajnja opreka izmeĊu onoga što je pouĉavao Isus iz
nazareta i onoga što sadrţe svećeniĉki spisi takozvanoga Starog zavjeta. Dobri analitiĉar moţe
si još jednom osvijestiti: Crkva koja se poziva na Isusa iz Nazareta, tu krajnju opreku
zaoštrava još time što se usuĊuje nauĉavati da je Stari zavjet s proturjeĉnim svećeniĉkim
tekstovima, kojima se Isus iz Nazareta izriĉito suprotstavljao, Boţja objava koja vaţi još i
danas i treba osvijetliti Novi zavjet koji sadrţi uĉenje Isusa iz Nazareta.
Kako se zapravo moţe Stari zavjet osvijetliti u Novome – u ĉudesnim poukama ljubavi, mira i
jedinstva? Zapravo samo onda ako ga ĉovjek sam obiljeţi kao «Novi zavjet».Jer to što smo
proĉitali iz svećeniĉkih spisa osvijetlilo se u današnjoj svećeniĉkoj kasti, a ne u Novom
zavjetu. Dakle ako toĉno prosudimo tu izjavu tada ona ne znaĉi ništa drugo nego: Stari zavjet
će se ponovo probiti. – I zato koriste Isusa, Krista – ime «Isus» koje je ipak zalog za ljubav,
za mir, za jedinstvo, za prirodu, za Majku Zemlju, za svaku ţivotinju!
Tko je zapravo bio Isus? Odakle je došao?
Isusa je rodila Marija, a bio je sin Marijin i Josipov. Odrastao je u obiĉnim prilikama. Zna se
da je Isus potjecao iz Davidova roda i da je pripadao Judinom plemenu. To je zanimljiva
ĉinjenica jer se iz nje dade zakljuĉiti da Isus nije bio svećenik, niti je ikada to mogao postati,
jer su svi svećenici bili iz Levijevog plemena i k tome su morali za pretka imati Arona, dakle
Mojsijevog brata. meĊutim Isus nije ispunjavao ta dva uvjeta, pa prema tome On nikada nije
mogao biti svećenikom. Isus je dakle bio ĉovjek iz naroda.
Kao ĉovjek iz naroda On je pouĉavao veliĉanstveni i ĉudesni zakon ţivota, koji je u Bogu i
koji je dan svim ljudima koji vole Isusa, Krista, tako što Ga slijede.
Mi prakršćani smatramo svojom zadaćom da ovo ponovo objasnimo svim ljudima kako se ne
bi stekao pogrešan dojam da su institucije koje nemaju niĉega zajedniĉkog s onim što je
pouĉavao Isus, Krist, zastupnici Njegovog uĉenja samo zato jer su si navukle krinku
«kršćanski».
Leksikon za sakupljanje
Jesu li Isus i prakršćani bili vegetarijanci?
Jedna slušateljica iz Njemaĉke postavila je sljedeće pitanje:
«Ja sam vegetarijanka. Ali kada o tome razgovaram sa svojim prijateljima, oni uvijek kaţu da
u Bibliji ne piše ništa o tome da Isus nije jeo meso. Kako to? U vašoj emisiji je bilo reĉeno
takoĊer da Bog uopće nije htio ţrtve koje su opisane u Starom zavjetu, i takoĊer da Isus nije
htio da ljudi ubijaju ţivotinje. Moţete li mi reći nešto više o tome? Postoje li spisi o tome?»
Odgovor: Polazi se od toga da su Jeronimu vjerojatno stajali na raspolaganju svi tada još
postojeći spisi o Isusovom uĉenju. On je po nalogu pape Damaza sastavio Vulgatu, dakle prvu
Bibliju. U svakom sluĉaju je Jeronim jako dobro znao da Isus nije jeo meso i da je pouĉavao
da se ţivotinje vole, a ne da se ubijaju. jer u jednome pismu Juvenianu Jeronim je o toj temi
dao jednu znaĉajnu izjavu. On je napisao: «Uţivanje ţivotinjskog mesa je bilo nepoznato sve
do potopa. Ali nakon potopa su nam usta napunili vlaknima i smrdljivim sokovima
ţivotinjskog mesa … Isus Krist, koji se pojavio kad je bilo ispunjeno vrijeme, ponovo je
spojio kraj s poĉetkom, tako da nam sada više nije dozvoljeno jesti ţivotinjsko meso.»
(Adversus Jovinianum)
Iz ovog teksta proizlazi da je Isus oĉigledno zapovjedio da se ne jede meso, što potvrĊuju i
neka stara evanĊelja izvan Biblije. Unatoĉ tome Jeronim je kod sastavljanja Vulgate –
današnje Biblije – taj vaţan aspekt Isusovog uĉenja zatajio, odnosno preuzeo krivotvorene
predloške.
To krivotvorenje Isusovog uĉenja svakog dana moraju platiti ţivotom milijuni ţivotinja.
Nebrojene milijarde ţivotinja su otada bile prepuštene boleštinama i ubijanju u mraĉnim
štalama. Naroĉito su kršćanski narodi mutirali u mesoţdere. Posljedice tog zatajivanja za
prirodu, ţivotinje, a i za ljude su nezamislive.
Da su Isus i apostoli bili vegetarijanci potvrĊuje se u mnogim apokrifnim spisima. Literaturu
o tome moţete dobiti u nakladi DAS WORT, odnosno brošuru «Biblija je krivotvorena.
Jeronim, crkveni krivotvoritelj Biblije».
Zašto je Jeronim u tekstu Biblije
ostavio izjave koje raskrinkavaju Petrovu stolicu kao protukršćansku?
Pitanje:
«U prvoj emisiji ste citirali i jedan odlomak iz Ivanovog Otkrivenja kojim se ljudi oĉito
ispravno pozivaju istupiti iz crkve. Kada je to tako, zašto je to mjesto bilo ostavljeno u Bibliji
u kojoj su crkve toliko mnogo manipulirale kojeĉime?
I kako se zapravo moţe istupiti iz crkve? Kako to ide?
Odgovor: Odlomak koji se ovdje spominje nalazi se u Ivanovom Otkrivenju, 18,4, i glasi:
«IziĊite iz nje, moj narode, da ne postanete sudionicima njezinih grijeha i da ne dijelite
njezinih zala (muka).»
Moglo bi se dakle reći: poziv da se napusti «bludnica Babilon». U tom Otkrivenju, koje je
poznato i kao «Apokalipsa», spomenuta «bludnica Babilon» je kroz mnoga stoljeća bila
interpretirana kao crkva koja se ĉak postavila na mjesto ranog kršćanstva. Sada se stvarno
postavlja pitanje: Kako se moglo dogoditi da je ovo znaĉajno mjesto ostalo u Bibliji?
Ovdje opet moramo spomenuti jeronima. Upravo smo ĉuli: On je zatajio neke izjave u
tekstovima evanĊelja – s druge pak strane ostavio je u njima ponešto što je Petrovoj stolici
mrsko. Jeronim je bio teško prozriva osoba, kao što su mnogi teolozi. On je tada, u 4. stoljeću,
dobio nalog od pape Damaza da od mnogih postojećih tekstova sastavi jedan jedinstveni tekst,
i jeronim je već tada shvatio koliko je ta zadaća teška, jer je papi napisao pismo: «Zar se neće
naći ijedan … koji me, odmah ĉim uzme ovu knjigu u ruke, neće grditi iz sveg glasa kao
krivotvoritelja i religijskog zloĉinca, jer sam imao smjelosti da u starim knjigama nešto
dodajem, mijenjam ili popravljam?» (J.P. Migne, Patrologiae cursus completus, series Graeca
– MPG 29, st. 525 id.)
jeronimu je dakle bilo sasvim jasno da odluke ima donijeti potpuno samovoljno odnosno
samovlasno. K tome se mora znati da je Jeronim htio još praviti karijeru u crkvi; htio je
postati papa. Zbog toga je on preuzeo taj nalog, premda je u dubini svoje duše znao da u
Bibliji već nešto nije u redu. U svome ranom dobu bio je pristaša Origena koji je htio ponovo
oţiviti prakršćanstvo, koji je takoĊer već bio prozreo krivotvorenje Biblije. Origen je ţivio u
3. stoljeću, dakle prije Jeronima, koji je ţivio u 4. stoljeću. Jeronim je bio svjestan da mu kao
Origenovom pristaši prijeti opasnost da bude proglašen heretikom i izopćen. Zbog toga je
krenuo srednjim putom: Neke stvari je ispustio, kao npr. izjave Isusa, Krista, o ţivotinjama. S
druge strane pak, unatoĉ tome, on je ostavio stvari koje su jako vaţne i koje su ljude kasnijih
vremena dovele do toga da ĉitajući ustvrde: Ovdje nešto nije u redu; ovdje ţivot i nauk crkve
nije u skladu s onim što je zapisano u Bibliji – na primjer, da svećenici uopće postoje. Isus je
rekao: «Ne dopustite da vas nazivaju rabbi.» (Mt 23,8) Ili da crkva opravdava ratove, jer je
Isus uĉio: «Jer svi koji se maĉa hvataju, od maĉa ginu» (Mt 26,52) Ove izjave, a i spomenuti
odlomak iz Ivanovog Otkrivenja su dakle ostali u Bibliji.
Ovdje se prikljuĉuje pitanje:
Da li je Jeronima crkva proglasila svecem zato što je krivotvorio Bibliju? Zato što se pokorio
crkvi?
Odgovor: To se svakako moţe pretpostaviti. On je ispunio vrlo vaţnu zadaću za crkvu, jer je
tada postojalo vrlo mnogo tekstova. Postojali su takozvani apokrifni spisi koji sadrţe mnogo
toga npr. o ljubavi prema ţivotinjama Isusa iz nazareta. Tada još nitko nije govorio: «Jedan
tekst je vaţniji od drugoga.» Svatko je traţio one tekstove koje je smatrao istinitima, koje je
sam mogao ispitati srcem. Jeronim je tada to ograniĉio, i stvorio crkveno vaţeći kanon.
Iako je netko bio veliki grješnik, biva proglašen svecem
ako je Petrovoj stolici priskrbio odgovarajuću korist
Iz svega ovog bi se moglo zakljuĉiti: Tko je bio ili jest proglašen svecem od katoliĉke crkve,
mora biti podloţan katoliĉkoj crkvi. Je li on grješnik ili nije, pritom nije od nikakve vaţnosti?
Odgovor: To je toĉno. Jer jeronim je ispunio zadaću koju mu je crkva postavila. To je dovelo
do njegovog proglašenja svetim.
Svi se «sveci» mogu svrstati u ovu rubriku: jesi li grješnik ili nisi, nije vaţno. Vaţno je da
sluţiš crkvi.
Kao sveca se poštuje i cara Konstantina, o kome ćemo još raspravljati u jednoj od sljedećih
emisija. Konstantin je bio brutalan i nasilan ĉovjek koji je dao ubiti svoje vlastite roĊake,
svoju ţenu i svog sina. I svoje neposredne saveznike je dao okrutno ubiti. Crkva ĉasti
Konstantina zato jer joj je pribavio mnoge povlastice, mnoge privilegije. Tako je i s mnogim
drugim svecima.
Istup iz crkve – kako?
Jedan aspekt prvog pitanja bio je još otvoren, naime: kako se moţe zapravo istupiti iz crkve?
Kako to ide?
Odgovor: To je vjerojatno razliĉito u raznim drţavama na Zemlji. U nastavku, kao primjer,
kako se to odvija u Njemaĉkoj:
Jednostavno se s osobnom iskaznicom ode u nadleţni matiĉni ured ili u općinski sud , tamo
plati istupnu pristojbu i time je istup vaţeći. U biti , vrlo je jednostavno. Pritom je svakako
vaţno što se ne istupa kod crkve, već se istup mora izvršiti kod drţave. To pokazuje ortaštvo
crkve i drţava.
MeĊutim neznatna istupna pristojba koja se treba platiti ne moţe se usporediti s onim što se
zaštedi. Netko je jednom izraĉunao da jedan normalan porezni platiša u svom ţivotu plati
toliko crkvenog poreza da bi si od toga lako mogao priuštiti dobro zbrinjavanje u starosti ili
ĉak manji vlastiti dom, ako to ukamaćuje.
To bi dakle bio put kako se u Njemaĉkoj ĉovjek moţe osloboditi te organizacije. U drugim
zemljama postoje druge mogućnosti. Ako imate pitanja u vezi s time, slobodno nam pišite,
rado ćemo Vam pokazati put.
Vaţna napomena: Ako više ne plaća crkveni porez, ĉovjek se ne odriĉe uĉenja Isusa, Krista,
već kulta idola, odnosno poganstva koje crkva svakako utjelovljuje, iako si navlaĉi krinku
«Krist».
Povlastice svećenika –
koje vlastodršci okrutno provode.
Ovdje se uklapa još jedno pitanje koje smo dobili:
«Spomenuli ste da su u Stari zavjet moguće ubaĉeni i elementi iz babilonskog poganstva.
Postoje li za to uporišta i u Bibliji, ili na ĉemu to zasnivate?»
Odgovor: Izraelci su doista tijekom više generacija bili u zarobljeništvu u Babilonu. U tom
vremenu je Kir, perzijski kralj, osvojio Babilon. U Bibliji je sadrţana povijest povratka
Izraelaca u Palestinu.* (*usp.: Robert Sträuli, «Tekstualna povijest Biblije» u: Museion 2000,
5/97) U Knjizi Ezrinoj u 6. poglavlju opisano je kao osvrt unatrag kako je poĉeo povratak
Izraelaca: «Prve godine kraljevanja Kira proglasio je kralj Kir: Dom Boţji u jeruzalemu. Dom
neka se sagradi kao mjesto na kojem će se prinositi ţrtve i gdje će se donositi prinosi za
paljenje.» (Ez 6, 3)
Povratak je bio povezan s nalogom da se ponovo izgradi hram u Jeruzalemu. U istom dahu se
već navode ţivotinjske ţrtve koje su opisane u Starom zavjetu. u starom zavjetu takoĊer
postoje druga mjesta gdje se veliki proroci Starog zavjeta jasno izjašnjavaju protiv tih
ţivotinjskih ţrtava. Tko ĉita izmeĊu redaka i otvorenim oĉima, dosjetit će se neĉega. Kako su
na to reagirali Izraelci? To ćemo naći npr. u pogl. 3 gdje stoji: «Zaista, mnogi svećenici,
mnogi leviti, i glavari obiteljski i starješine, koji su svojim oĉima vidjeli temelje prijašnjeg
hrama, (sada kad su vidjeli da je dom Jahvin postavljen na svoje temelje) plakahu iza glasa, a
mnogi opet snaţno klicahu od radosti.» (Ez 3, 12)
Ovdje ipak postoji jedna proturjeĉnost: Jedni su klicali od radosti, a drugi plakali. Jesu li
plakali od radost? Ili su moţda plakali jer su osjećali da se tu nešto dešava ili se nešto u
ponašanju svećeniĉke kaste pojaĉava, što s Boţjom voljom nema nikakve veze? – Što se
dogaĊalo s onima koji su se suprotstavljali? I to je zanimljivo. Odmah je prva naredba kralja
Kira glasila: «Tko god prekrši ovu naredbu» – Paţnja, sada postaje jezivo – «neka mu se
izvadi greda iz kuće, pa neka na njoj bude pogubljen (nabijen), a kuća da mu zato postane
bunište.» (ez 6, 11)
Ovdje se meĊutim postavlja pitanje: Ako je stvarno Boţja volja bila da se Izraelci vrate i da
ponovo izgrade hram na naĉin kako je Kir predvidio – zašto bi se uopće netko suprotstavljao?
I zašto se moralo prijetiti tako okrutnim kaznama? Nije li moguće da su se ovom Kirovom
naredbom trebali na tako okrutan naĉin, već prije svog povratka, iskorijeniti oni koji su još
znali da je Boţja volja bila npr. da se ne prinose ţivotinjske ţrtve?
Ako dalje ĉitamo, naići ćemo na svećenika Ezru kome je bilo naloţeno da poloţi temelje i da
preradi Pismo. U Ezra 7,6 piše: «Taj Ezra vrati se iz Babilona. Bio je knjiţevnik vješt
Mojsijevu zakonu, koji je dao Jahve, Bog Izraelov. Kako je ruka Jahve, Boga njegova, bila
nad njim, kralj mu je dao sve što je traţio.»
Pitanje je samo: Je li to toĉno tako? Ili mu je kralj sve dao jer je Ezra ispunjavao kraljevu
volju?
Dalje ĉitamo da je rijeĉ o novcu što ga je Ezra trebao skupljati: «…I pobrini se da tim novcem
kupiš junaca, ovnova i jaganjaca, a tako i darova i naljeva koji uz to idu: to prinesi na ţrtvenik
Doma Boga vašega u jeruzalemu.» I neposredno iza toga piše: «I još vam javljamo da se ne
smije udariti danak , ni porez, ni carina ni na jednoga od svećenika, levita, pjevaĉa, vratara i
drugih sluţbenika toga Doma Boţjega.» (Ez 7, 24) Odmah dakle stupa na snagu osloboĊenje
od poreza, svećeniĉke povlastice koje su dakako svećenici sami prokrijumĉarili u Stari zavjet.
Preformuliranje 5. Boţje zapovijedi u
«Ne ubij okrutno»
ostavlja prostor za opravdanje ubijanja
Sada bi se moralo pitati: Ako je sve to Bog zapovjedio – kakve veze onda to ima s Deset
zapovijedi, na primjer «Ne ubij»? Ovdje Bog navodno daje nalog za ubijanje, a u Svojim
zapovijedima kaţe: «Ne ubij». Je li Bog, Bog koji proturjeĉi sebi, ili je Bog onaj Apsolutni?
Ili su Boţje zapovijedi pogrešne ili te naredbe.
Crkva je uvijek uzimala sebi pravo da «toĉno» tumaĉi Boţje zapovijedi, a u ovom sluĉaju
crkveno tumaĉenje glasi: Zapovijed «Ne ubij» vaţi samo za privatne osobe, ali ne i za
nositelje vlasti. Ovi zadnji smiju npr. izricati smrtnu kaznu, takoĊer smiju objaviti rat.
Crkvene vlasti zapovijed tumaĉe onako kako im odgovara.
Pokušaj da se prikrije ta proturjeĉnost, predstavlja najnovije krivotvorenje Biblije: 5.
zapovijed «Ne ubij» (njemaĉki: «Du sollst nicht töten, prim. prev.) bila je promijenjena u «Ne
ubij okrutno». (njemaĉki: «Du sollst nicht morden, prim. prev.) Ako se to prvo promotri s
pravne strane, tada je stvar ovakva: Za okrutno ubojstvo ne postoji opravdanje, zato jer je to
naroĉito opak naĉin ubijanja. Za «ubijanje» i drţavno pravo je pronašlo mnoga opravdanja,
meĊu ostalim, koja se tiĉu vlasti. zato je vjerojatno rijeĉ «ubiti» izuzeta iz Boţje zapovijedi,
kako bi se po potrebi moglo pronaći opravdanje.
Misna ţrtva –
ekstremna poganska misao krvne ţrtve
koja se primjenjuje s mistiĉnim uveliĉavanjem
Pitanje o poganskim umecima što ih sadrţi Biblija, a koje je kasnije preuzelo crkveno
kršćanstvo:
«U drugoj emisiji ste objasnili pogansko vjerovanje u ţrtve. Nije li crkveno misno slavlje
takoĊer misna ţrtva u koju su prokrijumĉarene poganske predodţbe?»
Odgovor: Ovdje se ĉak radi o središnjem i najgorem krivotvorenju uĉenja Isusa iz Nazareta. U
takozvanoj «misnoj ţrtvi» crkva vidi simboliĉno – kako ona kaţe beskrvno – vlastito
ponavljanje Isusove krvne ţrtve na kriţu. U svakoj se misi ta krvna ţrtva tematizira i
simbolizira. Radi se o ţrtvenoj misli prastarog poganskog porijekla: Prvobitno su to bile
ljudske ţrtve, zatim su postale ţivotinjske ţrtve, a onda je nastala opet ljudska ţrtva, ţrtva
Sina Boţjeg. On je navodno došao na Zemlju umrijeti kao «ţrtveno janje» kako bi
ĉovjeĉanstvo «pomirio s Bogom». Tako je to razglasio Pavao, tako je to crkva tijekom
stoljeća preuzimala, i stoga tako to još i danas vjeruje svaki normalni katolik. Ako ĉovjek pita
«Zašto je Isus došao na Zemlju?», većina će odgovoriti: «Da bi umro za nas, jer samo tako
nas je mogao otkupiti.»
Isus iz Nazareta meĊutim uopće nije došao na Zemlju da umre, kako znamo, već da osnuje
Kraljevstvo mira, Kraljevstvo Boţje na Zemlji; On je došao da donese ljudima radosnu vijest,
uĉenje koje ljude vodi u ţivot u Duhu Boţjem, u mir, u veliko jedinstvo ţivota, a prije svega,
k Bogu u vlastitoj nutrini. Ovo znamo iz boţanske objave preko Gabriele za današnje vrijeme.
To znamo dijelom i iz ponekih pasaţa evanĊelja, ali prije svega iz apokrifnih spisa.
Moglo bi se reći da je ta misao krvne ţrtve, ta «krvava mistika» preko Pavla došla u
takozvano kršćanstvo. Tko vjeruje u tu ţrtvenu misao, taj ne zastupa Isusovo uĉenje; on ne
zastupa niti kršćansko uĉenje, već pavlinsko uĉenje. Pritom se radi o najgorem krivotvorenju
Isusovog uĉenja uopće. Jer se tu radi o tome kao da postoji neki gnjevni bog, koji je tako
brutalan i okrutan da zahtijeva Svoga vlastitog Sina kao ţrtvu okajnicu i zbog toga ga šalje na
Zemlju. Lošije i brutalnije od toga zapravo više ne bi moglo.
«Krvne ţrtve» i u ratu? Vojnici se trebaju dati, ţrtvovati za domovinu.
«Topovi rata» kao
«glasnogovornici vapijuće milosti» Boţje?
Što se tiĉe «misli krvne ţrtve»: u Zapovijedima stoji: «Ne ubij». Ta je zapovijed već prije
dosta godina promijenjena u «Ne ubij okrutno». PoĊimo od ĉinjenice da su katoliĉka, a i
evangeliĉka crkva, za ratove, makar i za takozvane obrambene ratove. Moţe li se onda
strijeljanje ljudi, ubijanje drugih oruţjem, smatrati ljudskom ţrtvom, koje se vrši kako bi se
drţava izbavila, oslobodila? To bi odgovaralo tvrdnji: Smiješ ubijati, ali ne okrutno ubijati.
Dakle saţeto pitanje: Radi li se u ratu takoĊer o mislima krvne ţrtve?
Postoje sigurno mnogi vojni duhovnici koji su tu misao razjasnili vojnicima u prvome, a i u
drugome svjetskom ratu: Oni se trebaju dati, oni se trebaju ţrtvovati za domovinu. – Kardinal
Faulhaber, koji je kasnije pretjerano hvaljen kao navodni borac pokreta otpora protiv Trećeg
Rajha, kao vojni duhovnik u prvome svjetskom ratu je rekao: «Topovi rata» su
«glasnogovornici vapijuće milosti» Boţje.( Karlheinz Deschner, «Stoljeće povijesti spasenja»,
Svezak I, str. 253) U tome se skriva misao da je rat proĉišćenje, da će se moralne opaĉine
naroda u ratu proĉistiti, dakle vojnik bi se trebao dati i ţrtvovati za viši cilj. Jezivo u tome je
naravno da se na obje stane fronte nalaze takvi vojni duhovnici koji to isto kaţu vojnicima
koji se nakon toga meĊusobno ubijaju.
Prema tome je dakle misao krvne ţrtve još aktualna – ali uza sve to i potpuno poganska. Jer
što je rekao Isus kad je Petar izvukao maĉ? Rekao je: «Jer svi koji se maĉa hvataju od maĉa
ginu».(Mt 26, 52) Ovim Isusovim rijeĉima nama ljudima je upućeno sasvim jasno upozorenje:
Ako primijenimo nasilje, to nije u Boţjem smislu, tada ćemo morati sami poţeti tu sjetvu.
Znakovito je da je Isus to rekao u jednoj takozvanoj obrambenoj situaciji. Iako je Njegov
ţivot bio ugroţen, On je zapovjedio jednome od svojih apostola: «Vrati maĉ svoj u
korice».(Mt 26, 52) Crkva bi naprotiv, drukĉije reagirala i rekla: «Udri ga! Tuci! Smiješ
braniti sebe i svoje prijatelje; smiješ voditi pravedan rat». Ovim odlomkom iz Biblije, ovim
rijeĉima Isusa iz Nazareta raskrinkava se ĉitav nauk o «pravednome ratu» kao nekršćanski.
Doduše crkva je naravno rafinirana. Ona neće jednostavno reći: «Mi smo za obrambeni rat»,
nego «Rat kao krajnje sredstvo – samo onda kad sve ostalo ne funkcionira.»
MeĊutim ovdje odmah treba dodati veliki upitnik. Doduše kaţe se «kada više ne postoji drugo
sredstvo, tada se smije posegnuti za oruţjem», ali povijest pouĉava da ta «druga sredstva»
nikada nisu bila iscrpljena. Licemjernost u katoliĉkoj crkvi ne poznaje granice.
Licemjernost katoliĉke crkve poprima ekstremne oblike.
Pape javno objavljuju: Pohvala inkviziciji; Genocid prilikom osvajanja Juţne Amerike je
«sretna krivnja» i još mnogo toga
Iz onoga što smo upravo razmotrili, vidljivo je kako se prikrivaju i zamagljuju ĉinjenice. Zbog
toga nekima ponekad uopće ne pada u oĉi dvoliĉnost crkve. Ali što je drugo nego dvoliĉnost
to što upravo doţivljavamo kada se sadašnji papa izjašnjava protiv istraţivanja embrija,
tvrdeći da hoće «štititi ţivot». Isti taj papa, ovisno o prilikama, pobrinut će se nešto kasnije da
oni koje je zaštitio, budu ubijeni u ratu koji on zagovara – od vojnika koje je blagoslovio vojni
duhovnik po papinskom nalogu.
Licemjernost katoliĉke crkve pokazuje se i u tome što se sadašnji papa tako svjesno hoće
nadovezati na Benedikta XV., jednoga od svojih prethodnika koji se toliko mnogo zauzimao
za mir u Europi. Taj papa, koji je bio na ĉelu svoje crkve za vrijeme prvoga svjetskog rata,
stalno je javno tugovao zbog zla rata kojim je Europa bila razorena. A što je on uĉinio? On se
pobrinuo za to da se na obje strane, u Francuskoj i u Njemaĉkoj, i u svim zaraćenim drţavama
naroĉito pojaĉa vojno duhovništvo. Zašto meĊutim nije ekskomunicirao nikoga od drţavnika
koji su sudjelovali u ratu? Crkva je inaĉe tako spremna izopćivati ljude koji ne slijede njen
nauk.
Papa Benedikt XVI. je licemjernost i shizofreniju dotjerao do vrhunca i na drugi naĉin. Naime
on je branio inkviziciju. Nekoliko tjedana prije svog izbora za papu on je u emisiji ARD-a
Kontrasti 3. 3. 2005. dao jedan pustolovni intervju. Pritom je on toboţe objasnio: «Mi smo u
kontinuitetu s inkvizicijom". Ĉovjek jedva moţe povjerovati da je on to tako spokojno
izgovorio. Ali stvar postaje još više nevjerojatna, jer je druga reĉenica naime imala po smislu
sljedeći sadrţaj: «Ne moţe se dakako poreći da je inkvizicija donijela izvjestan napredak, koji
se sastoji u tome što su okrivljeni bili prethodno saslušani i preslušani».
U biti radi se o ĉistom cinizmu, ako si ĉovjek to predoĉi. Jer «preslušavanja» inkvizicije bila
su povezana s muĉenjima najgore vrste, u kojima su mnogi od «preslušanih» umrli.
Već je bezobzirnost prema javnosti kada jedan kardinal, koji je ĉak nasljednik inkvizicije –
onda je još bio predsjednik rimske kongregacije za nauk vjere – bez ustruĉavanja javno veliĉa
inkviziciju kao napredak. Što bi se doista dogodilo nekome drugom koji bi brutalnost nekog
diktatora u Ĉileu ili moţda nacista u Trećem Rajhu opisao kao naprednu zbog toga što su u
Pinoĉeovim ili Hitlerovim podrumima za muĉenje prije strijeljanja ljudi bili kratko
preslušani?
Naša serija emisija ima naslov: «Tko sjedi na Petrovoj stolici?» Ovakve izjave kao ova
papinska ipak tjeraju na razmišljanje …
I taj kardinal koji više ili manje sve zagovara, sada je papa i istovremeno takozvani «sveti
otac». Dakle znaĉi li to s crkvene strane opet: Zagovaraj ubijanje, zagovaraj klanje, ali sluţi
crkvi – tada si «svet».
To se moţe vidjeti u mnogim primjerima. I prethodnik sadašnjeg pape, Ivan Pavao II., za
kojeg sada mnogi traţe postupak proglašenja svecem, povodom proslave 500. godišnjice
evangelizacije Juţne Amerike je rekao: Osvajanje Juţne Amerike od katoliĉkih i španjolskih
osvajaĉa doduše pokazuje crte nasilja, i utoliko je za osudu. Ali budući da je «zadivljujuća
evangelizacija» stvarno pridonijela «proširenju povijesti spasenja», radi se napokon o «sretnoj
krivnji». (Spiegel spezial 3/2005, str.91) – Kakav cinizam je u osnovi toga kada se – s
obzirom na mnoge okrutnosti koje su izvršene i bezbroj ljudi koji su ţivotom platili osvajanje
Juţne Amerike – bezoĉno govori o «sretnoj krivnji»?
Anomalije institucionaliziranog praznovjerja:
gospin kip za struganje, sliĉice za gutanje – «sredstva za ozdravljenje»?
Hodanje na koljenima za oprost – osloboĊenje od grijeha?
Pitanje:
«Na Internetu su na draţbu bili ponuĊeni jedna gospa za struganje iz Altöttinga i jedan arak
sliĉica za gutanje. O ĉemu se tu radi?»
Odgovor: Mogli bismo odmah pitati dalje: Ako se od tih takozvanih sliĉica za gutanje uzme
nekolika komadića i proguta – postoji li onda mogućnost da se postane blaţenim ili svetim.
TakoĊer: Ako se kupi takozvana 'Gospa za struganje' i svakodnevno gloĊe njena figura tako
što se od njenog tijela sastruţe nekoliko ĉestica, hoće li se onda doći u blaţeno ili sveto
stanje?
Ali najprije: Što je «Gospa za struganje»? I o ĉemu se radi kod tih «sliĉica za gutanje»?
Obiĉaj Gospe za struganje postojao je sve do poĉetka 20 stoljeća. Netko moţda misli da je to
ipak «srednji vijek» - nikako, one su oĉito još i danas interesantne, kao što se moţe vidjeti iz
pitanja.
Pogledali smo na Internetu i odmah našli odgovor: Na internetskom portalu katoliĉke crkve
Švicarske www.kath.ch moglo se proĉitati o gospi za struganje iz samostana Einsiedeln: «Od
nje su se sastrugale sićušne ĉestice i progutale.» Toĉnije informira dr. Edmund Müller u
«Sredstva za ozdravljenje», str 43: «Vrlo oĉigledna mogućnost da se u sluĉaju potrebe uzme
ljekovita tvar poput lijeka je bilo struganje gline od Gospe za struganje. Takve umanjene
kopije ĉudotvornog kipa nekad su se mogle nabaviti u raznim mjestima hodoĉašća. Vrlo
poznate sve do poĉetka 20. stoljeća su bile zacrnjene Gospe za struganje iz bavarskog
Altöttinga i ĉudotvorne kopije iz Einsiedelna u narodu poznate kao «laicheibli». Ove zadnje
su vaţile kao ĉudotvorne i ljekovite jer su u glinu bile navodno pridodane zemlja i mort iz
ĉudotvorne kapele, a osim toga i ĉestice relikvija. To je meĊutim vrijedilo samo za one Gospe
za struganje koje je samostan sam prodavao i koje su na poleĊini imale utisnut znak
Meinradski gavra kao dokaz porijekla.» - takoreći ţig.
Moţemo se samo nadati da se kod tih relikvijskih dodataka nije radilo o dijelovima ljudskih
leševa.
Što se tiĉe «sliĉica za gutanje», na istom se internetskom portalu švicarske katoliĉke crkve
moţe proĉitati da se radi o sliĉicama koje su se stvarno gutale. Dr. Müller, u «Sredstva za
ozdravljenje», str. 44/45 o tome piše opširno: «U mnogim mjestima hodoĉašća prije su se
mogle nabaviti sliĉice za gutanje u arcima. Prodavaĉ se brinuo da arak bude posvećen od
duhovnika i po mogućnosti doĊe u doticaj s ĉudotvornom slikom koja se poštuje u mjestu
prodaje.»
Tada su naime postojale relikvije, ali isto tako su postojale i «dodirne relikvije». Kada je npr.
u Bambergu navodno bio pronaĊen, odnosno iskrsnuo, ĉavao s Kristovoga kriţa, bilo je
prema njemu iskovano mnogo tisuća ĉavala koji su bili kratko dodirnuti tim ĉavlom. To su
onda bile dodirne relikvije koje su naravno imale dvostruku vrijednost. Vrijednost bilo ĉega
se povećavala više nego dvostruko ako je došlo u dodir s nekom relikvijom. Zbog toga su
kupci bili pohlepni da nabave takve dodirne relikvije i od tih sliĉica za gutanje.
«U opasnosti ili nevolji ĉesto su se gutale pojedinaĉne sliĉice veliĉine poštanskih maraka, ili
su se davale bolesnoj stoci. Sliĉice za gutanje koje su se ubrajale u blagoslovine, smatrale su
se nekom vrstom medicine, jer su zbog svećeniĉkog blagoslova posjedovale veliku snagu.»
(Dr. Edmund Müller, «Sredstva za ozdravljenje», str 45)
Kao «blagoslovine» po dr. Mülleru crkva sluţbeno oznaĉuje «posvećene i blagoslovljene
predmete koje vjerniku obećavaju zaštitu i blagoslov i ĉuvaju ga od nevolje i pruţaju mu
nadu. Tu spadaju ulje, sol, palmine grane, kriţevi, hodoĉasniĉke medalje» i upravo takozvane
sliĉice za gutanje; tu takoĊer spada Gospa za struganje.
«Još u godini 1903. rimska kongregacija za obiĉaje odobrila je upotrebu sliĉica za gutanje …
Jer obiĉaj lijeĉenja gutanjem «jestivih cedulja» bio je poznat još u Antici» piše dr. Müller.
Prema tome gutanje svetih sliĉica je poganski obiĉaj. Uostalom poznati pojam u njemaĉkom
jeziku «freßzettel» (cedulja za gutanje) dolazi od tog obiĉaja.
Kada bi si neka druga zajednica dopustila ovako nešto, tada bi se vrlo ozbiljno posumnjalo u
njezino duševno stanje. Ova tvrdnja bi trebala biti zaista dopuštena svakome graĊaninu koji
misli svojom glavom, bez ikakve namjere da se pritom šali na raĉun bilo koje konfesije. Ako
se u 20. stoljeću na Internetu preporuĉa i nudi da se kupi Gospa za struganje i da se pojedu
njezini komadići jer bi se time pospješili nekakvi procesi ozdravljenja, tada bi kod svake
druge zajednice banula zdravstvena vlast i rekla: «Vi odvraćate ljude da ne idu lijeĉniku!» To
što se ovdje dogaĊa zapravo je takoĊer opasno. To nije samo luda magija, već je opasnost po
zdravlje, po narodno zdravlje.
Dobili smo još jedno pitanje o ovakvim ĉudnim obiĉajima:
«Odakle zapravo dolazi obiĉaj puzanja za oprost – dakle puzanja na koljenima kao u
Altöttingu ili na stubama u Rimu?»
Odgovor: Obiĉaj puzanja za oprost ima nekakve veze s trapljenjem za pokoru. Vjeruje se da
će se ĉovjek, ako izvršava odreĊene dodijeljene pokore – izvanjska naprezanja koja po
mogućnosti trebaju priĉinjavati još i bol – riješiti svojih grijeha. Tada oprostom ĉovjek biva
navodno osloboĊen kazne za grijeh.
Takvi postupci su postojali još u poganstvu. To je u svezi s takozvanom ispovijedi koja je
takoĊer postojala još u dţinizmu, u kultu Anaitis u samotraĉkim kabirskim misterijima ili kod
Izis – što se moţe proĉitati u Karlheiz Deschnerovoj «Krivotvorenoj vjeri», str. 144: «gdje su
se pokajniĉki grješnici pod svećeniĉkim prijetnjama bacali na pod hrama, zabijali glavom u
sveta vrata, poljupcima usrdno molili Ĉiste i ĉinili hodoĉašća, dok se na podruĉju primitivne
religije» - jer se ostalo naziva «visokim», kaţe Deschner – « nakon ispovijedi bacalo u zrak
iverje i slama i klicalo: 'Svi su grijesi otišli s vjetrom.'»
U nekim kultovima misterija svećeniku kao zastupniku boţanstva priznavala se vlastita
krivnja da bi se tako oslobodilo od posljedica.
U Izisovoj religiji, piše Deschner, «gdje se nalazilo odrješenje ĉak i za odmetništvo» - dakle
za odmetništvo od vjere – «već je postojala kompletna praksa oprosta, kao kasnije u
katoliĉanstvu.» (str. 115)
Nauk Petrove stolice:
Besmislice, nevjerojatnosti, apsurdnosti.
Tko u to ne vjeruje biva «iskljuĉen», proklet, osuĊen
Mi smo već govorili o tome da se po propisima katoliĉke crkve mora vjerovati u odreĊene
stvari koje crkva nauĉava. Ako ĉovjek ne vjeruje u njih, biva «vjeĉno proklet». Sada jedan
slušatelj postavlja pitanje:
U Neuner-Roos-u – to je temeljno djelo o crkvenoj vjeri u ispravama propovijedanja nauka –
«prije se to zvalo 'vjeĉno proklet'; danas se kaţe 'iskljuĉen'. Znaĉi li to da ĉovjek danas više
nije proklet ako sumnja u katoliĉki nauk?»
Odgovor: To ne znaĉi, jer «iskljuĉen» znaĉi «vjeĉno proklet». Prije se to izraţavalo upravo
neuvijeno, a sada, u današnjem vremenu, to je prilagoĊeno duhu vremena, formulirano nešto
umjerenije, naizgled bezazlenije. Znaĉenje je meĊutim isto. TakoĊer «iskljuĉen» znaĉi:
«iskljuĉen od spasenja» i prema tome «vjeĉno proklet».
U latinskome izvornom tekstu to glasi: «anathema sit» - što upravo znaĉi: «neka bude
osuĊen» odnosno «proklet».
Ovdje se nameće pitanje: Nije li ova promjena poduzeta obzirom na ostale religije? Budući da
se danas pomalo glumi ekumenizam i njime pokušava obuhvatiti i ostale, ta je rijeĉ bila
moţda nešto pregruba. Zar nisu sljedbenici svih drugih konfesija po katoliĉkom nauku
«vjeĉno prokleti»?
Ĉitamo opet kod «Neuner-Roos» (br. 381): «Sveta rimska crkva osnovana po rijeĉi našega
Gospodina i Otkupitelja, ĉvrsto vjeruje, ispovijeda i objavljuje da nitko izvan katoliĉke crkve,
ni poganin, ni Ţidov, ni nevjernik, niti netko odvojen od jedinstva, neće postati sudionikom
vjeĉnog ţivota, štoviše propast će u vjeĉnu vatru koja je prireĊena za vraga i njegove anĊele,
ukoliko se prije smrti ne prikljuĉi njoj, crkvi.»
Zapitajmo se ovdje: «Kakva je zapravo to knjiga «Neuner–Roos»? Za to jednostavno moţemo
proĉitati tekst na omotu knjige gdje piše: «Knjiga sadrţi najvaţnije isprave o katoliĉkoj vjeri
od vremena apostolskog propovijedanja vjere do naših dana. Ovdje se meĊutim ne radi o
praćenju vjerskih istina kroz dva tisućljeća crkvene povijesti i o prikazivanju svih dogmatskih
borbi i odluka, nego o podastiranju njemaĉkog prijevoda onih isprava crkvenog nauka koje su
bile od posebnog znaĉaja za crkveno uobliĉavanje boţanske objave…» Tekst završava
reĉenicom: «Upravo danas vjernici imaju pravo i obvezu znati što je crkva sama rekla i što
kaţe o svojoj vjeri u ispravama propovijedanja nauka.»
Das heißt: To znaĉi da se u toj knjizi nalazi «crkveno uobliĉavanje boţanske istine» - a zar se
tu ne bi moralo govoriti prije o «preobliĉivanju», s obzirom na to što je crkva napravila iz
toga?
Dragi slušatelji, dragi ĉitatelji, moţda ste skloni reći: «Tu se mnogo priĉa – tko to moţe
dokazati?» Ako hoćete, moţete sami otići u knjiţaru i sami proĉitati u «Neuner-Roos: Vjera
crkve u propovijedanju vjere». Upravo citirane izjave naći ćete pod red. br. 381 i 417 – i još
više toga. zapravo ta knjiga je izvanredno informativno štivo. Molim, napravite si sami sliku.
Ako, kao što je spomenuto, nastavite s ĉitanjem, otkrit ćete nešto zaĉudno, i moţda će se
pojaĉati Vaša odluka da poslušate preporuku iz Apokalipse, da istupite iz te kongregacije.
Sa svim ovim nevjerojatnim neobiĉnostima, a takoĊer i okrutnostima, ne bavimo se zbog toga
što neka institucija ili neki klan svojim ĉlanovima ili ovisnima o sebi tako propisuje. Svatko
moţe dakako – i u našoj drţavi – postati sretan prema svom shvaćanju.
Zašto se bavimo time? Zato što se na svim tim neobiĉnostima, na tim nevjerojatnostima –ĉak
se mora reći: na tim perverznostima – lijepi etiketa da je to kršćanski i da je u vezi s Isusom iz
nazareta. A tu su prakršćani pozvani da to isprave. Jer dosta je bilo što je svećeniĉka kasta
2000 godina klevetala, ismijavala, izrugivala i zloupotrebljavala Isusa, Krista. Došlo je
vrijeme da se zaustavi ta zloupotreba. Prakršćani su to poĉeli raditi, a Vas, dragi slušatelji,
dragi ĉitatelji, molimo da to što ĉujete, kao pametni analitiĉari analizirate i upitate se: Tko
zapravo sjedi na Petrovoj stolici? Ima li to stvarno nekakve veze s Isusom, Kristom? Ili zar
sve to što smo danas ĉuli ne ukazuje na to da je onaj koji sjedi na njoj upravo suprotnost toga
što tvrdi da jest?
Zar «Boţji zastupnik»,
«Vladar cijelog svijeta»
ne bi morao biti u stanju upravljati elementima?
Isus iz Nazareta je to mogao
Stiglo nam je jedno pitanje koje glasi ovako:
«Preko Radio Vatikana je u lipnju 2005. objavljeno da je, s obzirom na katastrofalnu sušu u
velikim dijelovima Australije, jedna nedjelja bila proglašena danom molitve za kišu. Ako
molim Boga za kišu, znaĉi li to da je Bog odgovoran za to pada li kiša ili ne? Odakle dolazi to
vjerovanje? Ne dolazi li i ono takoĊer iz poganstva?
I još sljedeće pitanje: «Mole li se i prakršćani za kišu?»
Odgovor na prvi dio pitanja: U poganstvu, dakle u mnogoboštvu, u kultu idola, bilo je
uobiĉajeno da za vrijeme, i posebno za kišu, budu odgovorni jedan ili više bogova. Kod
Germana to je bio bog Donar, kod Egipćana je bio bog Set koji je kasnije postao bog Baal,
kod Grka bog vremenskih prilika je bio Zeus, a kod mezopotamskih bogova to su bili Anu i
Enlil, samo da navedemo nekoliko primjera.
Ljudi su tada vjerovali da su bogovi odgovorni za vremenske prilike, i prema tome su morali
prinositi ţrtve tim bogovima da pozitivno utjeĉu na vrijeme. Ako sada katoliĉka crkva poziva
da se moli Boga za kišu, tada je ona dakle u neposrednoj vezi s poganskom tradicijom.
U toj poganskoj tradiciji bilo je takoĊer uobiĉajeno da se pojedini ljudi izdaju za zastupnike
bogova, sjetimo se samo faraona u Egiptu. TakoĊer i to postoji u katoliĉanstvu: Papa je
«Kristov zastupnik». U Neuner-Roos pod br. 434 ĉitamo o papi da »rimski biskup obnaša
vlast nad cijelim svijetom», a u ritualu ustoliĉenja kojim se sve do 20. stoljeća pape uvode u
sluţbu, kaţe se: «Znaj da si ti otac svih kneţeva i kraljeva, upravitelj cijelog svijeta.»
Pitajmo dalje: Ako je papa upravitelj cijeloga svijeta – ĉime on zapravo upravlja? Ako se
pogleda današnji svijet – ĉime upravlja papa? – Upravlja li epidemijama, upravlja li
nesrećama, upravlja li katastrofalnim potresima, upravlja li katastrofalnim poplavama što smo
ih doţivjeli? Je li on upravitelj sveg zla što snalazi ljude, prirodu i ţivotinje?
Prema ovome logiĉnom zakljuĉku to bi znaĉilo da on upravlja zlo na ljude. MeĊutim on je
poštovan ĉak kao «svetac». – Tada bi ipak morao odluĉivati o kiši, poplavama, bolestima,
potresima – na primjer tsunami. On bi dakle morao biti u stanju zapovijedati elementima itd.
To bi mu zbog toga moralo biti lako.
On se daje štovati i oslovljavati kao «Boţji zastupnik». MeĊutim ako uĉinci njegove
zastupniĉke djelatnosti izgledaju onako kao što smo upravo ĉuli, tada postoje zapravo samo
dvije mogućnosti: Ili se on pravi samo kao da je Boţji zastupnik i uopće nema moći utjecaja –
on ne moţe izlijeĉiti ĉak niti svoju vlastitu bolest – ili to što se dogaĊa na Zemlji, stvarno se
dogaĊa s njegovom pomoći. Tada meĊutim on nije zastupnik Boga ljubavi, Oca svih ljudi,
nego moţe biti samo zastupnik boga podzemlja.
Tu se opet postavlja pitanje: Tko sjedi na Petrovoj stolici?
U bibliji piše: «Podloţite sebi zemlju.» (Post 1, 28) – što bi to znaĉilo? Utvrdili smo da bi ako
je papa upravitelj svijeta morao biti u stanju zapovijedati Zemlji – poplavama i tako dalje.
Isus je mogao zapovijedati elementima. Sjetimo se dogaĊaja koji je opisan u Bibliji: Uĉenici
su sjedili u ĉamcu bojeći se oluje, A Isus je zapovijedao oluji i vjetru. Isus je dakle to mogao,
ali «Boţji zastupnik» ne moţe.
On to moţe samo u jednom pravcu. To smo danas mnogo puta ĉuli: sve razoriti. Govorili smo
o ubijanju, o zloupotrebi, o iskorištavanju, o razaranju. Obzirom na prošlost i sadašnjost
djelovanja Petrove stolice, «Podloţite sebi zemlju» za nju sve u svemu znaĉi: Razorite
Zemlju. Jer su katoliĉka crkva i predstavnici tog duhovnog stava uvijek tako postupali.
Dopis je sadrţavao i pitanje: Mole li se prakršćani za kišu?
Prakršćani se ne mole za kišu. Mi znamo da nam je Bog dao ĉudesan planet. A naša je zadaća
da ţivimo u skladu s prirodom i ţivotinjskim svijetom. Da je reĉenica «Podloţite sebi zemlju»
ispravno shvaćena, Zemlja bi još i danas bila prekrasan planet, jer bi ljudi ţivjeli u jedinstvu s
prirodom i ţivotinjskim svijetom. MeĊutim naţalost to nije sluĉaj. Okolina se sve više
uništava. To dovodi do promjene klime, a sve to nije Boţja krivnja, nego smo mi ljudi sami to
prouzroĉili i djelomiĉno ĉak namjerno izazvali.
Kada se mi prakršćani molimo tada to ne ĉinimo poradi toga da pada kiša ili sja sunce ili da
bude lijepo vrijeme, već nas je Isus pouĉavao da se molimo tako da se moţe dogoditi Boţja
volja. Konkretno to znaĉi: Ako se molimo za prirodu koja pati, tada molitva moţe postati,
djelotvorna samo ako je teţimo provesti u djelo, ako se dakle pitamo: Ĉime moţemo
pridonijeti da se pomogne prirodi koja pati? – i ako to zatim i uĉinimo.
Mi ljudi ne trebamo niti katoliĉku
niti evangeliĉku crkvu.
Mi trebamo Isusa, Krista.
Moćni Duh ljubavi stanuje u svakom ĉovjeku
Isus, Krist, je to sveo na jedan nazivnik. On nas je pouĉio: «Sve što ţelite da ljudi ĉine vama,
ĉinite i vi njima!» (Mt 7, 12) Ova reĉenica je općenito poznata kao «zlatno pravilo».
Drugaĉije reĉeno: To što ne ţeliš da ti ĉine, ne ĉini ni ti drugome. – Kad bi svi ljudi širom
svijeta to poštivali, ne bi ni jedan ĉovjek traţio spasenje u katoliĉkoj crkvi koja prakticira
poganstvo – niti u luteranskoj crkvi koja je samo privjesak katoliĉke crkve.
Mi ljudi trebamo Isusa, Krista! A Isus nas je uĉio po smislu da odemo u tihu sobicu i
razgovaramo s Bogom, svojim Ocem.
Jer Bog je Duh ljubavi.
Bog je Duh mira.
Bog je Duh jedinstva.
Moćni duh ljubavi stanuje u svakom ĉovjeku, jer je svaki ĉovjek hram vjeĉnog Duha, Duha
našega vjeĉnog Oca. Kada se u tihoj sobici smirimo i molimo u nutrini te svoje molitve
ispunjavamo, mi takoĊer korak po korak ţivimo u Boţjim zapovijedima i u poukama Isusa,
Krista. Tada se mijenjamo na pozitivno, na dobro, i veliki, moćni Duh našeg Oca moţe
djelovati kroz nas.
To je, općenito govoreći, uĉenje prakršćana.
Mi idemo u tihu sobicu kao što nas je Isus uĉio i molimo se Bogu, svom Ocu, i Kristu, svom
Otkupitelju.
Mi se meĊutim okupljamo i u jednostavnim prostorijama, u zajednicama koje se zajedno
mole, zajedno pjevaju, kojima je jasno da je Bog ljubavi sveprisutan u svakom ĉovjeku, u
svakoj ţivotinjici, u svakoj biljci, u Majci Zemlji.
Isus, Krist, je pouĉavao: «Sve što ţelite da ljudi ĉine vama, ĉinite i vi njima!» ili drugaĉije
reĉeno: To što ne ţeliš da ti ĉine, ne ĉini ni ti drugome – ni ĉovjeku, niti ţivotinji, niti biljci.
Tko ispunjava uĉenje Isusa, Krista, taj dopušta da Majka Zemlja i sve što je u njoj, na njoj i
iznad nje, ţivi, jer ţivot je Bog. Tko namjerno uništava i ubija, postupa protiv Boţje ljubavi.
Prakršćani su ţivjeli prema uĉenju i uzoru Isusa iz Nazareta.
Kobni razvoj u totalitarni idolatrijski kult, u katoliĉku crkvu.
Prakršćani su bili sljedbenici Isusa, Krista.
Oni su u svoje mišljenje i ţivljenje
ukljuĉili Njegovo jednostavno uĉenje.
Prakršćanstvo je nastalo iz kruga što ga je oko sebe okupio Isus iz Nazareta. Formirale su se
prazajednice – bez svećenika, bez hijerarhije U prakršćanstvu nije bilo pojedinaca koji su
davali ton, a kamoli neka vrsta pape koji bi rekao što je ispravno, nego je to bio slobodan skup
samostalnih zajednica. Ĉlanovi prazajednice su imali sve zajedniĉko. U Novom zavjetu ĉak
postoji jedno mjesto koje to opisuje Tamo piše: «Zajednica je vjernika bila jedno srce i jedna
duša. Nitko nije nazivao svojim ono što mu je pripadalo, već je meĊu njima bilo sve
zajedniĉko.» (Dj 4,32)
Iako je samo jedna reĉenica, ipak iz nje stjeĉemo dojam kako su ţivjeli prakršćani. Bili su
ravnopravni, takoĊer ţene. Svatko je ţivio od rada svojih ruku. To su bile ţivotne i radne
zajednice, dijelom i kućne zajednice koje su proizvodile što im je bilo potrebno za ţivot i koje
su uvijek davale nešto siromasima od toga što su imale.
Vrlo je bitno da su tadašnji prakršćani bili sljedbenici Isusa, Krista, jer su u svoje mišljenje i
ţivljenje ukljuĉili uĉenje toga velikog Duha koji je naš Otkupitelj.
Oni još nisu bili savršeni, ali su bili na putu da svakodnevno ostvaruju zakonitosti koje je
pouĉavao Isus iz Nazareta. Oni takoĊer nisu odrţavali ritualnu veĉeru nego su skromno
zajedno blagovali i pritom se spominjali Isusa iz Nazareta koji im je donio to uĉenje. Dok su
blagovali predoĉavali su si da Duh Boţji djeluje u hrani; oni su poštovali ţivot koji se nalazi u
svemu. Nisu obavljali ritualno krštenje. Jednostavno su ljude primali u svoj krug. Sve je bilo
mnogo jednostavnije, skromnije i genijalnije od svega što je crkva iz toga napravila.
Kako su se tadašnji prakršćani ponašali prema Majci Zemlji, prema biljkama i ţivotinjama? –
Znamo da je Jakov, Isusov brat, koji je bio prvi voĊa prazajednice u Jeruzalemu, bio
vegetarijanac. To je povijesno zajamĉeno. Postoje takoĊer dijelovi tekstova iz razmjene
pisama prvih kršćana koji potvrĊuju da nisu jeli meso. Sa sigurnošću se moţe reći da ĉlanovi
prazajednica najvećim dijelom nisu uţivali meso.
Na primjer ĉitamo što je jedan tadašnji prakršćanin, Minucius Felix rekao u dijalogu s
Oktavijem: «…toliko se bojimo ljudske krvi da u svojim jelima ne znamo niti za krv jestivih
ţivotinja.» (Eberhard Arnold, Na poĉetku bijaše ljubav, Dokumenti, pisma i tekstovi
prakršćana, str. 107)
Za prakršćane je peta zapovijed «Ne ubij» vrijedila ne samo u odnosu na ljude nego i u
odnosu na ţivotinje. To potvrĊuje i Karlheinz Deschner u svojoj knjizi «Ponovo je
zakukurikao pijetao» gdje na strani 278. moţemo proĉitati: «Kod Ebionita, ocrnjenih
sljedbenika prve zajednice, koji takoĊer nisu vjerovali da je Isus umro kao ţrtva za okajavanje
grijeha, kruh i sol su predstavljali elemente veĉere, što se ĉak protumaĉilo kao najstariji oblik
euharistije.»
Za Jakova, prvog poglavara zajednice u jeruzalemu, predajom je zapisano: «Vino i ţestoka
pića nije uzimao. Isto tako nije jeo meso.» (Carsten Strehlow, Vegetarismus/Veganismus als
Bestandteil des Kistentums) U prijevodima je osim toga više puta zabiljeţeno: «… on nije
nosio vunenu, nego lanenu odjeću.» Ovo upućuje na to da je svjesno poštovao ţivot ţivotinja.
U apokrifnim spisima nalazimo – «apokrifni» znaĉi da nisu uvršteni u Bibliju – još mnoge
izjave koje pokazuju da su apostoli bili vegetarijanci. na primjer za Petra piše: «Ţivim od
kruha i maslina kojima rijetko dodam neko povrće.» ( Clementinske homilije, XII, 6) Ili za
Mateja: «Matej je ţivio od sjemenki, voća i povrća, bez mesa» ( Clement Aleksandrijski,
Paedagogus II, 1, 16) Za Ivana: «Ivan nikada nije jeo meso». ( Crkveni povjesniĉar Hegesipp
prema Euzebijevoj Povijesti crkve II 2, 3)
Ali i crkveni oci svjedoĉe o tome da su se hranili bez mesa. Na primjer Ivan Zlatoust kaţe:
«Kod njih ne teku potoci krvi, nikakvo se meso ne kolje niti komada. …Kod njih se ne osjeća
uţasan miris mesnog jela…, ne ĉuje se buka i razuzdana galama. Oni uţivaju samo kruh što
ga stjeĉu svojim radom i vodu, koju im daje ĉisti izvor. Ako poţele obilan objed, tada se
njihova naslada sastoji od plodova, i pritom osjećaju veći uţitak nego za kraljevskim stolom.»
( Homil)
S time se slaţe i to se što ni lovac, ni vojnik nisu primali u zajednicu. Morali su prethodno
napustiti svoje zanimanje. Jer su prakršćani još znali da je ubijanje ljudi i ţivotinja protiv
Boţjih zakona, i toga su se drţali. Svi su prakršćani ţivjeli od rada svojih ruku; u njihovom
prakršćanskom Redu zajednice piše sljedeće: «Ako netko ne zna nikakav zanat, tada se po
svom shvaćanju pobrinite za to kako ćete postići da u vašoj sredini ne ţivi besposlen kršćanin.
Ako pak on neće postupiti po tome, tada je on jedan od onih koji sa svojim kršćanstvom hoće
praviti posao. S takvima budite paţljivi.» (Eberhard Arnold, Na poĉetku bijaše ljubav,
Dokumenti, pisma i tekstovi prakršćana) Već se iz toga moţe zakljuĉiti da u prazajednicama
nisu postojali svećenici.
Mnoga zanimanja ne odgovaraju prakršćanskoj slici, što se moţe vidjeti iz tadašnjeg Reda
zajednice: «Djelatnosti i poslovi onih koji se trebaju primiti u zajednicu, moraju se provjeriti
… Onaj koji je kipar ili slikar mora se upozoriti da ne slika slike idola; treba se toga ostaviti
ili ga treba odbiti … Tko je upravljaĉ kolima ili takmiĉar ili cirkuski hrvaĉ ili njihov uĉitelj,
tko je borac sa ţivotinjama, lovac ili javni podvornik kod borbenih igara, treba se ostaviti toga
ili ga treba odbiti. Ako je netko svećenik ili ĉuvar idolopoklonstva, tada se treba toga odreći
ili ga treba odbiti. Vojnome sluţbeniku koji sluţi kao ţandar treba se zabraniti ubijanje. Ako
mu ubijanje bude sluţbeno nareĊeno, tada on ipak to ne smije izvršiti … Ako neće poslušati
ove upute, treba ga odbiti. Namjesnik ili gradonaĉelnik koji je obuĉen dostojanstvenim
purpurnim ogrtaĉem i posjeduje sudaĉki maĉ, treba se toga odreći ili ga treba odbiti.»
(Eberhard Arnold, Na poĉetku bijaše ljubav, Dokumenti, pisma i tekstovi prakršćana)
Sve ovo pokazuje da su prakršćani ozbiljno shvaćali i ispunjavali boţanske zapovijedi.
Karizmatske zadaće prakršćana u zajednici:
proroci, uĉitelji, iscjelitelji; oni su ţivjeli to što su pouĉavali.
Budući da nije bilo «posrednika» prema Bogu, svećenika ili sliĉno, kako se odrţavala veza tih
prazajednica s boţanskim svijetom ?
Postoji jedno mjesto u Novom zavjetu u drugoj Petrovoj poslanici gdje se to vrlo jasno
izraţava. Tamo se kaţe: «Tim drţimo vrlo sigurnim sve proroštvo. Vi dobro ĉinite što upirete
u nj pogled kao u svjetiljku koja svijetli u tamnome mjestu dok ne osvane dan i dok se ne
pomoli Danica u vašim srcima.» (2 Petr 1, 19)
Kod prvih kršćana dakle još je postojala proroĉka rijeĉ. Bog je preko prosvijetljenih muţeva i
ţena govorio prvim kršćanima, a i svima ostalim koji su to htjeli ĉuti, onako kao što je i u
Starom zavjetu Bog govorio Izraelcima preko velikih proroka. To proizlazi i iz jednoga
drugog mjesta. U 1. poslanici Korinćanima, 12, 28 ĉitamo sljedeće: «I Bog je u crkvi postavio
jedne za apostole, druge za proroke, treće za uĉitelje; zatim je dao dar ĉudesa, onda dar
ozdravljanja, dar pruţanja pomoći, dar upravljanja.»
Vidimo da su u zajednici postojale sasvim odreĊene zadaće: Kao prvo su bili iscjelitelji; oni
nisu iscjeljivali sami, nego su molitvom pojaĉavali samoiscjeljujuće snage u onima kojima je
bilo potrebno iscjeljenje. To je bilo iscjeljivanje molitvom i vjerom, na kraju krajeva snagom
Boţjom. Bilo je uĉitelja koji su prenosili dalje ono što je rekao Isus iz nazareta i bilo je
proroka.
Ove zadaće u zajednici se nisu izvršavale autoritativno, već su se temeljile na karizmi, znaĉi
na duhovnom zraĉenju ljudi. Ljudi koji su preuzimali te zadaće mjerili su se po tome da li to
što su pouĉavali i davali, pokazuju i u svome svakodnevnom ţivotu, u svom ponašanju. Ako
nije bilo tako, pokazalo bi se da nisu sposobni za svoju zadaću.
«Upravitelji» i «nadglednici» koji su više
obavljali izvanjske zadaće, nadovezavši se na poganske tradicije, preuzeli su vlast i postali
biskupima i svećenicima.
Bilo je još upravitelja koji su upravljali zalihama, onih koji su upravljali blagajnom i onih koji
su obavljali poslove pazikuće. Ti su se «upravitelji» zvali «episkopoi», nadglednici. Iz toga je
nastala rijeĉ «biskup», a biskupi su kasnije preuzeli vlast. Postojale su i starješine,
«presbiteroi» od ĉega je proizišao naziv «svećenik». Vidimo da su oni koji su izvršavali
preteţno izvanjske zadaće, kasniji svećenici i biskupi, preuzeli vlast, a zadaće ostala tri
podruĉja, proroci, uĉitelji i iscjelitelji, koje su kao karizmatske zadaće u duhovnom pogledu
bile neizmjerno vaţnije za ţivot zajednice, bile su izgurane, kao što kukavica baca jaja iz
tuĊeg gnijezda.
Kako se dogodilo da su se takozvane starješine iznenada uzdigle da postanu svećenici? Tko je
to potaknuo?
U godini 117. poslije Krista izvjesni Ignacije iz Antiohije je rekao: «Svi slijedite biskupa kao
Isusa Krista … a prezbiterij [svećenike] kao apostole.» (Pismo kršćanima u Smirni, 7-8,
citirano prema Barbari Eisenbliss, «Rimsko prekrivanje kršćanstva», Museion 2000, 2/96, str.
32) A kasnije je reĉeno: «Dopustite da vam oni» - biskupi –«budu vladari i smatrajte ih
svojim kraljevima. Predavajte im svoj danak kao kralju, jer morate uzdrţavati njih i one s
njima.» (Ordascalia 9, citirano prema Karen Jo Torjesen, «Kada su ţene još bile svećenice»,
Frankfurt, str. 158)
Naziv «biskupi» nije bio izmišljen u prazajednicama, nego je to još u poganskim kultovima
koji su tada postojali u okruţenju kršćanstva, bio naziv za svećenike i nadglednike. U knjizi
Karlheinza Deschnera «Ponovo je zakukurikao pijetao» na strani 226 o tome ĉitamo sljedeće:
«Biskupima su se zvali bogovi nadglednici dobrih i loših ljudskih dijela kod Homera, Eshila,
Sofokla i Pindara ... Platon i Plutarh su tu rijeĉ upotrebljavali i za odgojitelje, tako su se zvali
peripatetiĉki filozofi cinici, ali ĉak kao kultni sluţbenici biskupi su postojali još u drugom
stoljeću prije Krista. Prema teologu Schneideru kršćanski pojam biskupa razlikuje se od
poganskih analogija samo po diktatorskoj vlasti koja je s njime povezana.»
To dakle znaĉi da su biskupi, koji su tada preuzeli vlast u prakršćanstvu, vladali lošije,
provodili grublju diktatorsku vlast nego što je bio sluĉaj u poganskim kultovima. Oni su se
nadovezali na te poganske korijene i u njima utemeljili nenadmašivo polaganje prava na vlast,
tako da se s pravom moţe govoriti o totalitarnome idolatrijskom kultu.
Prakršćanske zajednice su ţivjele u okruţenju
idolatrijskih kultova ĉiji su elementi sve više i više prodirali u prakršćanstvo.
U poganskim kultovima postojali su svećenici i biskupi, bilo je ĉak papa. Rijeĉ «papa»
proizlazi od «pater patrum» što znaĉi «otac otaca»; on je bio najviši papa kulta Mitre. Ĉitava
hijerarhija kakvu je danas poznajemo u katoliĉkoj crkvi potjeĉe iz tih idolatrijskih kultova.
Tko ĉita prakršćansku povijest prvih godina nakon Isusa iz Nazareta, saznat će da su u
ĉitavom okruţenju postojali kultovi. Ne samo ţidovski tradicijski kult, nego npr. kult Mitre
ĉiji su sljedbenici njegovali kult grobova. U njemu su sve posvete proizlazile iz grobova,
sliĉno onako kao što se danas postupa u katoliĉkoj crkvi, gdje Petrov nasljednik svoju sluţbu
prima iz Petrovog groba. Oni su imali kult mrtvih, imali su ţrtvene ţivotinje. Sve to je
obiljeţavalo okruţenje ranog prakršćanstva. Sigurno je da su odatle u prakršćanstvo uneseni ti
i drugi sadrţaji. – MeĊutim to nije bilo od Isusa.
Bezobzirno nametljivi Pavlov utjecaj
presudno je pridonio da se prakršćanstvo
skoro potpuno udalji od svog porijekla, od uĉenja Isusa iz Nazareta.
Bitnu ulogu pritom je odigrao i Pavao koji je bio obiljeţen rimskim mnogoboštvom, koji je
došao iz poganstva, a sam nikada nije ţivio zajedno s Isusom iz Nazareta. Pavao, koji nije
poznavao prakršćanstvo iz prve ruke, svoje je predodţbe vrlo dominantno unio u
prakršćanstvo: kao prvo, poglavarski naĉin mišljenja; kao drugo, on je ţenu postavio u drugi
plan, što u prakršćanstvu nije bio sluĉaj, gdje su mnoge ţene vršile proroĉku sluţbu. A meĊu
onima koji su slijedili Isusa iz Nazareta, koji su ga pratili na njegovim putovanjima, stalno su
bile mnoge ţene. MeĊutim ne samo ova dva aspekta – Pavao je još mnogo toga izbacio iz
prakršćanstva i umjesto toga unio svoje poganske predodţbe.
Moguće je da je Pavao svojim poganstvom mnogo više utjecao na kršćansko uĉenje nego što
se misli. U drugoj poslanici Timoteju piše: «Gledaj da doĊeš brzo k meni … Jedini je Luka sa
mnom. Uzmi Marka i dovedi ga sa sobom, jer mi je vrlo koristan za sluţbu … Kada doĊeš,
donesi mi … i knjige, osobito pergamene.» (2 Tim 4,13) Pavao je dakle imao blizak kontakt s
Markom, kojemu se svrstava Markovo EvanĊelje, i Luka kojemu se pripisuje Lukino
EvanĊelje.
Jedan drugi tekst kaţe nam još nešto: Postoji jedan kanon Muratori koji potjeĉe iz ranoga 3.
stoljeća i poseţe za jednim od najstarijih dokumenata vremena. U njemu se moţe proĉitati da
je Pavao uzeo za pomoć jednoga koji je upućen u pravo – prema drugom prijevodu: jednoga
koji zna pisati. Radilo se o lijeĉniku po imenu Luka. Citat: «Taj lijeĉnik Luka je nakon
Kristovog uzašašća, pošto ga je Pavao kao znanstveno izobraţenog ĉovjeka uzeo sa sobom,
pod svojim vlastitim imenom napisao evanĊelje, po Pavlovom mišljenju. … Ni on meĊutim
nije vidio ţivog Gospodina.» Dakle niti Pavao niti Luka nisu doţivjeli Isusa dok je bio na
Zemlji, ali su napisali evanĊelje, i kako ovdje stoji, oĉigledno zajedno. Dakle moguće je da je
Pavao izvršio još mnogo veći utjecaj nego što se do sada pretpostavljalo.
Kako je Pavao došao do toga da vlada u kršćanstvu?
Pavao je bio ĉovjek koji je osjećao izvjesno divljenje prema kršćanstvu koje je bio upoznao.
MeĊutim u njemu je bilo ţivo još vrlo mnogo vlastohlepnih predodţbi. U svome vlastitom
ţivotu Pavao nije u svakom pogledu postupao onako kako je Isus pouĉavao, npr. Svojim
rijeĉima: «Tko ţeli biti prvi, neka bude zadnji od sviju i sluga svima!» (Mk 9, 35) Pavao koji
pred oĉima nije imao ţivi primjer Isusa iz Nazareta bio je dakle vlastoljubiv. Tako je npr. u
svojoj poslanici Galaćanima napisao: «Ali ako bi vam tko – bili to mi, bilo anĊeo s neba –
navijestio evanĊelje protivno onom koje smo vam navijestili, neka je proklet!» (Gal 1, 8) Iz
toga moţemo vidjeti da je u njegovome misaonom svijetu bilo neĉega vrlo prijetećeg za one
koji drukĉije misle. To se misaono blago zatim povezalo s predodţbama i kultovima iz
poganskog okruţenja. na taj je naĉin postupno nastalo nešto što više nije imalo nikakve veze s
pravim prakršćanstvom. Vlastoljublje i sluţbena hijerarhija su se spojile i tako je postupno iz
prakršćanstva nastala crkva.
Kaţe se da je Pavao imao priviĊenje, da je primio rijeĉi Gospodina. Navodno mu se pojavio
Krist i rekao: «Ja sam Isus koga ti progoniš.» (Dj 9, 5) Nakon tog priviĊenja Savao je prestao
progoniti Isusa i prikljuĉio se Njemu. Tako kaţe predaja.
Ako je i bilo tako da je Pavao prestao progoniti Isusa, to još nikako ne znaĉi da se odrekao
svog prava na sluţbu, da je detaljno prouĉio Isusovo uĉenje i da je za sebe samog prihvatio
uĉenje Gospodina. Pavao je otišao u prakršćanstvo sa zahtjevom: Budući da je ĉuo
Gospodina, sada bi moralo biti onako kako si on zamišlja da bi moralo biti. A zatim je donio
propise.
Isus iz Nazareta je npr. izriĉito odbacio ţrtvenu misao u smislu ţrtve za klanje – kao što smo
već utvrdili. Naprotiv, Pavao ju je preuzeo iz poganstva i uveo u kršćanstvo. On je zaĉetnik
misli da je Isus iz Nazareta morao biti ţrtvovan na krvav naĉin kako bi se Bog pomirio s
ĉovjeĉanstvom – misao koja je Isusu iz Nazareta bila potpuno strana. Pavao ju je donio.
Time se on nadovezao na krvne kultove o kojima smo već ĉuli. To piše i poznati povijesniĉar
Karlheinz Descner u svojoj knjizi «Ponovo je zakukurikao pijetao» na strani 200: «Pavao
stalno propovijeda o pomirenju i otkupljenju, o sredstvu pokore 'u Njegovoj krvi' otkupljenja
'preko Njegove krvi' mirotvorstva, 'preko Njegove krvi prolivene na kriţu'».
Drugu, moţda još goru krivotvorinu uĉenja Isusa iz Nazareta napravio je Pavao rekavši po
smislu: Odluĉujuće je da vjerujete u Boga, i u Krista, Njegovog Sina, onda više nisu
odluĉujuća djela u sljedbeništvu Nazarećanina. Pavao je propovijedao: «Jer tvrdimo da se
ĉovjek opravdava vjerom bez vršenja zakona.» Tako piše u poslanici Rimljanima 3, 28.
Uostalom u potpunoj suprotnosti s mnogim izjavama Jakova kojeg su zvali «sluga Boga i
Gospodina Isusa Krista» i koji je nakon Isusovog uskrsnuća pripadao jezgri zajednice. On je
rekao: «Što koristi braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Zar ga vjera moţe
spasiti?» Još: «…Tako je i s vjerom: ako nema djelâ, mrtva je u samoj sebi.» Još: «Ţeliš li
vidjeti ti nerazumni ĉovjeĉe da je vjera bez djela beskorisna?» Još: «Vidite da ĉovjek biva
opravdan djelima, a ne samo vjerom.» Još: «Kao što je tijelo mrtvo bez duše, tako je i vjera
mrtva bez djelâ.» (Jak 2, 14; 17; 20; 24; 26)
A što je rekao Isus sam? Citirano isto tako iz Biblije, iz EvanĊelja po Mateju: «Svatko tko
sluša ove moje rijeĉi i izvršava ih moţe se usporediti s mudrim ĉovjekom koji svoju kuću
sagradi na litici. Udari pljusak, navališe potoci, dunuše vjetrovi i jurnuše na kuću, ali se ona
ne sruši jer je sagraĊena na litici. Naprotiv, svatko tko sluša ove moje rijeĉi, a ne izvršava ih,
moţe se usporediti s ludim ĉovjekom koji svoju kuću sagradi na pijesku. Udari pljusak,
navališe potoci, dunuše vjetrovi i nasrnuše na tu kuću i ona se sruši. I velika bijaše njezina
ruševina.» (Mt 7, 24-27)
Pavao je Isusovo uĉenje krivotvorio još u drugim bitnim elementima: On je kršćanstvo
potpuno prilagodio misaonom blagu Imperium Romanum tumaĉeći da se kršćanin mora
pokoravati svjetovnoj vlasti jer je ona uspostavljena i odreĊena od Boga i da je ona Boţja
sluţiteljica koja maĉem pravedno kaţnjava onoga koji ĉini zlo. (Rim 13, 1-4) – nauk s
razornim posljedicama u sljedećih skoro 2000 godina. Isus je naprotiv rekao: «Podajte caru
carevo, a Bogu Boţje.» (Mt 22, 21), na drugome mjestu ĉak piše: «Treba se više pokoravati
Bogu nego ljudima.» (Dj 5, 29) Crkva je naravno rado prihvatila Pavlove rijeĉi da bi
opravdala smrtnu kaznu, takoĊer i ratove za koje je ĉesto blagoslivljala oruţje.
Druga stvar koja nije nebitna: Pavao je izgleda imao veliku muku s vegetarijanstvom, jer od
njega potjeĉe reĉenica: «Jedite sve što se prodaje na trţnici, ništa ne ispitujući radi savjesti.»
(1 Kor 10, 25) To naravno ima razorne posljedice sve do danas. Kolju se milijarde ţivotinja
jer je ta reĉenica zapisana u bibliji. Mi meĊutim znamo, a to smo i ovdje rastumaĉili da su
prvi kršćani ţivjeli vegetarijanski. Ove su Pavlove izjave u krajnjoj suprotnosti s onim što je
Isus pouĉavao, a i s onim što su se prakršćani iskreno trudili ţivjeti.
Prakršćanstvo je bilo razoreno
ciljanim klevetama koje je širila
svećeniĉka kasta, hajkama, progonima, muĉenjima i ubojstvima
Dakle pavao je govorio protiv Isusa. Isusova misao je bila ţiva u prakršćanima tadašnjeg
vremena. Oni su htjeli iskazati ĉast Isusu ispunjavajući korak po korak Njegovo uĉenje. Zašto
se onda Pavao sa svojim praznovjerjem, s mnogoboţaĉkom vjerom, s vladarskom naĉinom
mišljenja, mogao uĉvrstiti u prazajednicama?
S jedne strane Pavao je osnovao mnoge nove zajednice koje su imale malo doticaja s prvim
prakršćanskim zajednicama u Jeruzalemu i u Palestini, i vjerojatno je u njima mogao priliĉno
neometano širiti svoje predodţbe. S druge strane pak mnogi su izvanjski faktori pridonijeli
slabljenju prvog kršćanstva. Od samog poĉetka su postojale klevete da prakršćani ubijaju
djecu ili da slave nekakve seksualne orgije – i takve stvari. Ciljano su se širile glasine protiv
njih; koristili su ih kao ţrtvene jarce. Nakon nekog vremena rimski su carevi iz toga izvukli
zakljuĉke i poĉeli progoniti kršćane. Kao ţrtve tih progona prvi su pali najbolji iz
prazajednica, to su bili najustrajniji, najrazboritiji. A nakon tih progona prakršćanima su
stalno iznenada pristupali ljudi izvana koji su donosili svoje predodţbe o poganskim
ritualima. Dakle postojao je pritisak izvana i iznutra koji je tijekom vremena oslabio
prakršćanstvo.
Zanimljivo bi bilo pitanje: Tko je širio glasine; tko je poticao da se progone prakršćani?
U Novom zavjetu je jasno vidljivo da je još Isus iz nazareta bio oklevetan i optuţen i to od
tadašnje svećeniĉke kaste koja je za Njega npr. po smislu govorila: «To je Ċavolov sin» i «taj
propovijeda krivog boga». Oni su ga nazvali sektašem, a ljude što su Ga slijedili «sektom
nazarećanina». Taj pojam nam je poznat iz apostolskih djela. Kasnije u Rimskom carstvu,
svećenici su opet bili prvi koji su poĉeli širiti takve klevete i to ruku pod ruku s drţavnim
instancama. Progon prvih pravih kršćana provodila je carska uprava. Ona je dakako bila
udruţena sa širiteljima glasina i klevetnicima iz svećeniĉke kaste, tako da su drţava i
svećeniĉka kasta već tada udruţeno radile protiv prakršćana.
Postoji ĉak predaja iz prakršćanskih pisama u godini 50. do 130. o muĉeniku Justinu koji
optuţuje svećenike u Jeruzalemu: «Pronašli ste odabrane ljude iz Jeruzalema i razaslali ih u
sav svijet da objavljuju kako je u kršćanstvu nastala bezboţna sekta, da biste mogli protiv nas
podići optuţnice, koje sada podnose svi koji nas ĉak i ne poznaju.» ( Eberhard Arnold, Na
poĉetku bijaše ljubav, Dokumenti, pisma i tekstovi prakršćana, str. 82)
«Koji nas uopće ne poznaju» znaĉi da u gradove dolaze stranci i idu vlastima, rimskom
namjesniku i kaţu po smislu: «Tu je neka sekta na koju biste morali pripaziti». – Svećenici su
dakle slali svoje posebne opunomoćenike posvuda gdje su postojale takve prazajednice da
kleveću prakršćane i kaţu: «Pazite, to je sekta!» Rimski zakon, Zakon dvanaest ploĉa je
odreĊivao: Ne smije se uvoditi novi bog osim onoga kojeg odobri car. Budući da tada
kršćanski bog još nije bio prihvaćen od cara, svatko tko je pred sudom rekao «ja sam
kršćanin», morao je umrijeti. Ti ljudi, unajmljeni klevetnici, postigli su to da posvuda, prije
svega oni ĉvrsti i naroĉito izdrţljivi u zajednicama, budu uhapšeni, muĉeni i ubijeni.
Kada ĉitamo pismo muĉenika Justina, doĊe nam ponešto poznato: Oĉito da su još tada
postojali opunomoćeni klevetnici, danas bi se to reklo «opunomoćenici za sekte». Ta se
ustanova odrţala sve do danas i prema tome stara je oko 1900 godina.
Pomoću vlasti biskupa koja se provodila
diktatorski i totalitarno, prakršćanstvo je
bilo preokrenuto u njegovu suprotnost.
Prakršćanstvo je bilo razoreno glasinama, hajkama, progonima, sigurno i ubojstvima i sliĉnim
stvarima. – Kako je onda došlo do toga da su se biskupi progurali u prvi plan? Kako je došlo
do institucije?
Biskupi su bili upravo u najpovoljnijem poloţaju. Oni su upravljali novcem; naravno da su
novac davali samo onome tko im se pokoravao ĉime su mogli izgraĊivati svoj poloţaj vlasti.
Nastojali su da u zajednice prime što je moguće više novih ĉlanova. Novi su ĉlanovi znaĉili
više prihoda, a više prihoda je znaĉilo više moći. Da bi mogli primiti nove ĉlanove, stalno su
pravili kompromise u vezi s uĉenjem. Oni su dakle odgovarali tadašnjem duhu vremena,
poganskim kultovima misterija, brinući se za to da vjera koja se tada propovijedala u
prazajednicama, u velikoj mjeri izlazi ususret udobnosti ljudi. A tu je pripadao bog koji po
mogućnosti oprašta sve grijehe – samo zbog vjere. To je shvaćanje koje je obiljeţavalo još
stare idolatrijske kultove. Pavao ga je preuzeo; a kasnije ga opet, potpuno izraţeno, nalazimo
kod Luthera.
Biskupi su naredili da se, nakon kršćanskih progona onih koje su bili ţrtvovali caru, dakle oni
koji su otpali od kršćanstva, što je moguće prije prime natrag u zajednice. Biskupi su dakle
cjelinu razvodnili u svemu; u svakom pogledu su nastojali da se zajednice prilagode rimskoj
drţavnoj vlasti. To se npr. vidi po tome da je u vremenu što je slijedilo, ţenama bilo
zabranjeno preuzimati vodeće funkcije, onako kao što i u rimskoj drţavi nije bilo moguće da
ţena obnaša vodeće funkcije. U prazajednicama su meĊutim ţene ĉesto bile predstojnice
kućnih zajednica. Dakle i tu su biskupi preokrenuli prakršćanstvo u njegovu suprotnost.
Najbogatija prakršćanska prazajednica bila je zajednica u Rimu. Iz pisama iz prakršćanstva
moţe se jasno zakljuĉiti da kada se zajednica okupila na zajedniĉkom sastanku najvaţnije je
bilo pitanje kako će se pomoći potrebitima, siromasima. To je jako dirljivo ĉitati. Na primjer ,
prakršćani su morali znati gdje tko stanuje; tko je siromašan ili gdje je neka udovica. Oni su
morali stvarno dobro poznavati svoj dio grada kako bi mogli pomoći onima koji su u nevolji.
Prakršćani su doslovno svi radili da tim siromasima pruţe pomoć i potporu. Samo je zajednica
u Rimu svakog dana opskrbljivala 1500 potrebitih. Prakršćani u Rimu su opskrbljivali takoĊer
siromašne zajednice kao Jeruzalem ili one u Maloj Aziji koje nisu bile toliko imućne. Tako je
Rim stekao odreĊeni status jer je tamo bilo više bogatih graĊana ĉlanova zajednice. Oni su se
vremenom uzoholili. Već u godini 190. rimski biskup – koji se već zvao «biskup» - otkazao je
crkvenu zajednicu svima onima koji nisu htjeli prihvatiti rimski uskršnji obiĉaj. Rimski
uskršnji obiĉaj bio je nešto pogansko. Prakršćani u Maloj Aziji se doduše nisu o tom brinuli,
ali se u tom dogaĊaju već nagovještava dalji razvoj: Iz Rima su poĉeli vući konce, postavljati
ultimatume i uvoditi elemente o kojima Isus nikad nije govorio.
Potrajalo je još nekoliko stoljeća dok Rim stvarno nije postao vladajuća sila – barem u
zapadnom podruĉju crkve; na Istoku, u pravoslavnoj crkvi ĉak ni do danas Rim nije glavni
grad. MeĊutim već tada, u najranijoj dobi, pokazali su se zahtjevi Rima da bude «prvi».
Kasnije je biskup Viktor I. ekskomunicirao cjelokupnu maloazijsku crkvu. Taj proces
uĉvršćivanja poganskih svećenika, idolopoklonika, s njihovim predodţbama, s njihovim
ritualima, poĉeo je već u 2. stoljeću poslije Krista. Tada je zapoĉelo uvoĊenje sakramenata.
Postojao je oltar; nakon nekog vremena potom biskup je sjedio na posebnoj stolici, i napokon
iz nje je nastalo prijestolje.
U 3. stoljeću uvedeno je da svećenici imaju posebnu odjeću; što prije nije bio sluĉaj, znaĉi već
priliĉno kasno. Uvedena su hodoĉašća i procesije, kao u poganskim kultovima. Zapoĉelo je
poštovanje svetaca. Isus je doduše izrekao obećanja blaţenstva, ali On nikada nije rekao da se
nekoga treba «proglasiti blaţenim» - to je nešto sasvim drugo. «Svecima» uopće nije bilo
mjesta u uĉenju Isusa, krista. Uostalom zašto? Jer svaki je ĉovjek imao – i ima! – mogućnost
da sam naĊe Boga u sebi. Zbog ĉega bi mu onda bili potrebni «sveci» kao posrednici na nebu?
Uvedeni su blagdani koji se poklapaju s poganskim blagdanima. Mnogi vaţni crkveni
blagdani su do danas blagdani poganstva. Boţić, 24. prosinac, npr. bio je praznik najvišeg
boga sunca: Sol invictus, nepobijeĊeno sunce. Marijino uzašašće, 15. kolovoz, bio je vaţan
praznik Dijane koja je bila velika poganska «boţica majka».
Taj proces je dakle zapoĉeo jako rano, a zatim je tijekom dva stoljeća doveo do toga da je
prvobitno uĉenje Isusa iz Nazareta, dakle prakršćansko uĉenje, stvarno postalo poganskom
religijom. Kada je došao car Konstantin (285 do 337) trebao je samo «staviti toĉku na i» - i
crkvu je konaĉno proglasio drţavnom crkvom.
Crkva koja je već tada bila postala preteţno poganska potpuno spremno je skrenula na tu crtu.
To npr. vidimo po odnosu prema ratu i nasilju. U knjizi «Ponovo je zakukurikao pijetao» od
Karlheinza Deschnera, na strani 507 ĉitamo sljedeće: «Konstantin je 313. kršćanima dopustio
potpunu vjersku slobodu. Sinoda u Arelateu je 314. donijela zakljuĉak o ekskomunikaciji
vojnika dezertera. Tko je odbacio oruţje bio je iskljuĉen; prije toga je bio iskljuĉen onaj koji
ga nije odbacio.»
Car Konstantin je tada
potpuno poganski obiljeţenu crkvu
uĉinio drţavnom crkvom.
Za vrijeme cara Konstantina postojale su dvije religije koje su otprilike bile podjednako jake:
kršćanstvo i kult Mitre. Ovaj zadnji je u Rimu već imao 800 crkava. Kada se te crkve
pogledaju, imaju srednji brod, lijevo i desno klupe, naprijed oltar, stube katoliĉkoj crkvi.
U kultu Mitre prepoznaju se odjednom korijeni katolicizma. Moglo bi se skoro reći da je
katoliĉka crkva nastala zapravo manje od prakršćanstva, već štoviše iz poganskih kultova. Od
prakršćanstva je najviše preuzeto ime i evanĊelja. U kultu Mitre postojalo je isto tako sedam
sakramenata; ĉak se rijeĉ «sakrament» upotrebljavala u kultu Mitre.
Kult Mitre je jedan od mnogih poganskih kultova koji su se tada prakticirali u Rimskom
carstvu. Vjerojatno su ga rimski vojnici iz Babilona donijeli u Rim.
U knjizi Johannesa Leopolda «Okruţenje prakršćanstva» ĉitamo: «Mitra je staroiranski bog
neba i svjetlosti koji se u Avesti slavi kao ĉuvar ugovora i kao utjelovljenje vjernosti ugovoru.
Skoro 400 godina prije Krista on se pojavljuje u svim natpisima kraljevske kuće.» Radi se
dakle o starom nauku o nebu, nauku o bogu svjetlosti, koji kaţe da otkupljenje dolazi od tog
boga svjetlosti. Vjera Mitre je došla iz Babilona i u sebi je sadrţala astrološke elemente i
svakojake kultne utjecaje. Utjecajni magiĉari bili su njeni najrevniji misionari. Promotre li se
ti magiĉari, njihova odjeća, kako sjede na prijestolju – to je toĉno onako kako danas na svom
prijestolju sjedi papa, ili biskupi i kardinali. Isto tako je zanimljivo da su imali razliĉite
stupnjeve svećenika, onako kao što nam je poznato iz katolicizma.
Iz knjige «Okruţenje prakršćanstva» dalje saznajemo po smislu: Postoje mnogi spisi ali
nedvojbeno je sigurno da je svakom stupnju pripadao poseban kostim odnosno simbol ĉija se
predaja obavljala sveĉano. Svaka duhovna sluţba je bila neizbrisivo povezana s insignijama,
odorama i simbolima. Zna se da je u kultu Mitre postojalo krštenje, priĉest, firma i sakrament
pokore. To se nekome uĉini doista poznatim. Isus meĊutim nikada nije odredio nešto tako niti
htio, a niti prakršćani. U kultu Mitre slavila se veĉera, ali ne baš veĉera kakvu su imali
prakršćani, nego ritualna, onakva kakvu danas slavi i katoliĉka crkva, ritualna veĉera. U tim
radnjama poput veĉere sudjelovali su i svećenici.
Iz gore spomenute knjige citiramo: «Svećenik je pritom izgovarao takozvane rijeĉi blagoslova
i k tome govorio: 'Muţeve si spasio prolijevanjem vjeĉite krvi'.» Krv bika, kultni objed,
obećavala je dakle mistu (posvećenome) nebeski opstanak i uskrsnuće. I ovdje susrećemo
opet ţivotinjske ţrtve iz poganskoga svećeniĉkog kulta i spoznajemo da krvna ţrtva, koju je
preuzela katoliĉka crkva, svoje porijeklo ima u kultu Mitre; u kome su npr. vjerovali u
uskrsnuće tijela. Isus meĊutim isto tako nije ništa rekao o tome. Ali danas se to propovijeda u
katoliĉkoj crkvi. Taj poganski kult je poznavao i «sudnji dan» i mnogo toga ostalog što je
sastavni dio katoliĉkoga crkvenog reda. Ako ĉovjek to proĉita redom i pogleda slike, tada
zapravo vidi ĉisti katolicizam.
Neki autori pišu da je Konstantin zaista htio sprijeĉiti nesuglasice što ih je donijelo postojanje
dviju religija, i odluĉio se za kršćanstvo. Mnogi sluţbenici i vojnici koji su poganski kult
Mitre iz Babilona uvezli u Rim, odatle su ga opet nosili u sve zemlje. Vojnici i sluţbenici su
naravno bili temelj carstva. kršćanstvo je bilo rašireno kod bogatijih, ali isto tako i meĊu
siromašnijim slojevima. Obje su religije bile otprilike jednakovrijedne i mnogi istraţivaĉi
kaţu: Konstantin je htio jednostavno samo jednu religiju. Htio je mir u svom carstvu. On je,
kao što je reĉeno, stavio toĉku na i, tako da je tada nastala jedinstvena religija, jedna ĉudna
mješavina. Odmah zatim, na koncilu u Niceji u godini 325. on je zabranio kult Mitre – u
njegovom carstvu smjela je biti samo jedna religija.
Odluĉujući za uvoĊenje te jedinstvene vjere u smislu cara Konstantina bio je koncil u Niceji u
godini 325. Tada je naime postojala još jedna struja u prakršćanstvu, koje je već bilo preteţno
preokrenuto u svoju suprotnost, struja koja se pokušavala nadovezati na prvobitno kršćanstvo.
To su bili takozvani arijanski kršćani koji su se pozivali na Origena. Origen je bio veliki
filozof i mislilac koji je ţivio u 3. stoljeću i koji se još u svom vremenu borio protiv
krivotvorenja prakršćanstva, npr. i protiv krivotvorenja Biblije. On je prepoznao da se tu
dogaĊa nešto krivo; prakršćanstvo je zapravo bilo nešto sasvim drugo – Origen je u godini
250. za Decijevih progona prakršćana bio teško muĉen i 4 godine kasnije umro je od
posljedica. Njegovo uĉenje meĊutim, njegove misli širile su se dalje. Jedan od njegovih
sljedbenika bio je Arije iz Aleksandrije u Egiptu, koji je to uĉenje pronosio dalje. On je bio
Konstantinov suvremenik. I na tom koncilu u Niceji 325. došlo je do jedne odluke u vezi s
prakršćanima. Car je odredio: Arije i njegovo uĉenje nisu u pravu, nego crkva u Rimu koja
mu se tada suprotstavljala.
Prije nego se upustimo u ovo teološko sporno pitanje, spomenimo još da je na tim koncilima i
sinodima ĉesto i vegetarijanstvo bilo «predmet politiĉkog znaĉaja». Moţe se npr. proĉitati: U
godini 314. na crkvenom sinodu u Ankari bio je saĉinjen i donesen dekret da se svi svećenici i
Ċakoni koji su bili vegetarijanci trebaju iskljuĉiti, doslovno: «Zakljuĉeno je da oni koji su u
svećenstvu bili svećenici i Ċakoni i koji su se odrekli mesa, trebaju ga kušati i na taj naĉin,
ako hoće, pobijediti sebe.» To znaĉi da trebaju pobijediti odvratnost prema jedenju mesa. «Ali
ako pokaţu gaĊenje makar i prema jedenju povrća pomiješanog s mesom i tako se dakle ne
pokore pravilu, neka se udalje iz sluţbe.» ( Carsten Strehlow, Vegetarismus/Veganismus als
Bestandteil des Christentums, str.50)
«Ne pokoravati se pravilu» - znaĉi da je jedenje mesa već bilo pravilo, štoviše vaţno pravilo
da bi se moglo postati svećenikom u katoliĉanstvu. To je tim više zaĉuĊujuće jer je ipak cijelo
prakršćanstvo bilo vegetarijansko. Kako bi se jamĉilo da će svi ĉlanovi koji sada budu
primljeni u katoliĉku crkvu stvarno jedu meso, novoprimljeni su morali poloţiti kletvu, i to
kletvu protiv Nazarenaca. Zvuĉi nevjerojatno, ali ovaj citat je dokumentiran. Oni koji su
trebali biti primljeni morali su izgovoriti sljedeće rijeĉi: »Proklinjem Nazarence, tvrdoglavce,
koji nijeĉu da je zakon ţrtvovanja dan od Mojsija, koji se suzdrţavaju jedenja ţivih stvorova i
nikada ne prinose ţrtve…» ( Citat prema J. Parks, The Conflict of the Church and the
Synagogue, str. 398)
Vidimo da su se još u 4. stoljeću vodile goleme duhovne borbe, hrvanje oko toga što je bilo
stvarno uĉenje Isusa iz Nazareta, a krivotvorenje tog uĉenja već je bilo jako, jako
uznapredovalo. To se pokazalo i na tom koncilu u spornim teološkim pitanjima koja su se
raspravljala.
MeĊu ostalim, radilo se o pitanju je li Isus iz Nazareta Sin Boţji ili je sam Bog. Atanasije,
crkveni otac, tvrdio je da je Isus iz Nazareta inkarnacija Boga. Za Rimljanina kao Konstantina
takvo je nešto bilo blisko, jer su rimljani znali samo za jednoga glavnog boga – Jupitera – i još
najviše jednu boţju inkarnaciju. Zbog toga se Konstantin u interesu ujedinjenja svoje drţavne
religije odluĉio za vjeru da je Isus iz Nazareta odnosno Krist «pravi Bog od pravoga Boga»,
onako kako još i danas stoji u apostolskoj ispovijesti vjere. Protivnik, Arije, naprotiv,
zastupao je shvaćanje da je Isus iz Nazareta Sin Boţji koji je ispunjen Bogom ali nije
identiĉan s Bogom. To je bilo vaţno postavljanje skretnice od jednoga rimskog cara, a rezultat
toga još i danas pripada ispovijesti vjere rimo-katoliĉke crkve što se izgovara nedjeljom.
Današnji prakršćani iz Boţje rijeĉi preko usta proroka današnjeg vremena znaju da je Isus iz
Nazareta došao na ovu Zemlju kao Sin Boţji da donese kraljevstvo mira, i da je bio ispunjen
Duhom Svoga Oca – Boga.
Još stoljećima nakon toga postojalo je takozvano Arijansko kršćanstvo. Ali vjera rimo-
katoliĉke crkve još i danas je obiljeţena – vidljivo npr. po tekstu katoliĉke vjeroispovijesti –
koncilskim zakljuĉkom donesenim Konstantinovim dekretom da je Krist «jedno biće s
Bogom».
Moţda će nam se pitanje tko je stvarno bio Isus izgledati kao teološko cjepidlaĉenje. MeĊutim
to nije cjepidlaĉenje; radilo se o tome da je crkva htjela uĉiniti vjeru što je moguće
jednostavnijom. A tada, prema duhu vremena, u poganskim kultovima je postojala tendencija
koja se svodila na sljedeće: Htjelo se imati samo jednog Boga, - jednog Boga koji oslobaĊa od
svih grijeha ako se ispravno obavljaju rituali. Mnogoboţaĉka vjera je u tom vremenu bila već
malo smanjena. I u kršćanstvu je trebalo biti isto tako, da postoji samo jedan Bog, pa je od
Boga-Oca, Boga-Sina i Svetog Duha naĉinjen jedan Bog koji se predstavlja u tri osobe. Vjera
prvih kršćana je meĊutim bila drugaĉija. Postoji jedan Bog, a Krist, Sin Boţji, utjelovio se u
Isusu iz Nazareta i ljudima donio zakonitosti ţivota i potpornu i vodeću otkupiteljsku iskru,
otkupiteljsku snagu. A budući da je to tako, i svaki ĉovjek ima mogućnost doţivjeti u sebi
Krista i tim zakonitostima doći do Boga – meĊutim ne pomoću izvanjskih rituala. To je već
razlika.
Isus je bio ispunjen Bogom, a ne Bog sam. On je bio Sin Boţji kojeg je Otac poslao i koji je
bio ispunjen Oĉevim Duhom. To je tada oţivljavalo tadašnje prakršćanstvo, a to oţivljava i
današnje prakršćanstvo. Potpuno jasno formulirano moţe se reći: Kult misterija je poganski
kult. Konstantin je bio obiljeţen poganskim kultom i na kraju krajeva postupanje današnje
svećeniĉke kaste je Konstantinovo naslijeĊe poganskog kulta koje je bilo navuĉeno preko
vjere u jednog Boga.
To je konaĉno tako. Ono što nije došlo iz kulta Mitre došlo je iz kulta Atisa, Dionizija,
Herkula, Ozirisa i Izisa. Bilo je mnogo kultova koji su išli u sliĉnom smjeru. Konstantin je
ţivio naĉinom mišljenja tih kultova i zbog toga ih je podupirao. Premda je on kršćanstvo
samo po imenu uzdignuo u drţavnu religiju –on je ustvari u njega unio poganske kultove.
Konstantin je i sam bio poganin, znaĉi da se još raspitivao u proroĉištu, dao je iskovati svoj
lik na novcu kao boga sunca. Tada je doista bilo uobiĉajeno da se car naziva bogom; morale
su mu se takoĊer prinositi ţrtve kao bogu. Konstantin nije bio kršten za ţivota. Tek je na
samrtniĉkoj postelji pristao primiti sakrament krštenja, ali ne od rimo-katoliĉkog svećenika,
nego od arijanskog kršćanina. Sve to meĊutim nije bitno za crkvu. Ona mu do danas iskazuje
naroĉitu ĉast. Pritom je Konstantin bio okrutan ĉovjek, ratni voĊa koji je svoje zarobljene
neprijatelje bacio medvjedima, koji je ĉak dao ubiti svoje vlastite roĊake. Sve to nije bitno za
Petrovu stolicu! Ona ga do danas štuje kao sveca, jer je Konstantin crkvu uĉinio drţavnom
religijom, a to je za crkvu vrijedno.
Konstantin je crkvu opskrbio enormnim privilegijama. Razvlastio je poganske hramove i
predao ih je crkvi. Klerike je oslobodio većine poreza. On je takoreći osigurao prihode
klerika. Davao im je goleme poklone. Do danas je zapravo tako, barem kod nas u Njemaĉkoj,
da drţava neizmjerno podupire crkve. Drţava isplaćuje biskupima i kardinalima mjeseĉne
plaće od 8.000 – 10.000 Eura (!) Drţava isto tako preuzima troškove izobrazbe teologa,
nastavu vjeronauka u drţavnim školama i mnogo drugoga. Crkve su pored toga osloboĊene
mnogih poreza. Kada se te dotacije zbroje skupa doĊe se do enormne svote od 14 milijardi
Eura godišnje koje njemaĉka drţava isplaćuje crkvama kao subvencije. A to je ono što crkva
voli.
Još i danas imamo drţavnu crkvu …
Još i danas imamo drţavnu crkvu koja je što više crkva vladajućih. Jer tko danas hodoĉasti
Petrovoj stolici? Oni koji vladaju su ti koji smiju stisnuti ruku poglavaru katoliĉke crkve koji
zastupa Petrovu stolicu.
Petrova stolica je tijekom vremena donijela zakone koji su okrutni poput onih iz nekadašnjeg
poganskog kulta – zakoni koji su apsolutno suprotni uĉenju Isusa, Krista.
Sigurno bi bilo zanimljivo da se u nastavku uzmu pod povećalo sve dogme, rituali i kultovi
današnje drţavne tj. vladine religije kako bi se istraţilo odakle dolaze kultovi? Odakle dolaze
dogme i rituali? Tako će svatko moći prepoznati kome sluţi: konstantinskoj drţavnoj tj.
vladinoj religiji – ili Isusu, Kristu.
Marijin kult i oboţavanje relikvija:
Tko u to ne vjeruje biva vjeĉno proklet od katoliĉke crkve.
Pokušava li tu jedna diktatura vladati demokracijom?
Katoliĉki kult Marije kao «Majke Boţje»
je duboko ukorijenjen u pretkršćanskom poganstvu
Nauk i struktura katoliĉke crkve skoro u svim aspektima potjeĉu neposredno iz poganskog
kulta idola. S obzirom na ovu izjavu lako je razumljiva asocijacija na kult Marije koji je bitan
sastavni dio katoliĉke vjere: kult «majke Boţje» koja je prema dogmi koju je obznanio papa
Pio XII. ĉak tjelesno bila toboţe primljena u nebesa. Istraţimo dakle pitanje kako je nastao taj
kult i koji su mu prethodnici. Jer Isus iz nazareta nije o Svojoj majci govorio kao o «majci
Boţjoj», već je ona bila Marija, jednostavna, skromna, poboţna ţena, ţena iz naroda. Dakle
najprije bi moţda bilo zanimljivo kako je došlo do toga ĉudnog razvoja i prije svega koji su
prethodnici tog kulta. Ako se osvrnemo unatrag, utvrdit ćemo da je kult majke boţje duboko
ukorijenjen u pretkršćansko poganstvo.
Poznato je npr. da su egipatska boţica Izis i grĉka boţica Artemida bile štovane na sliĉan
naĉin, onako kako se u katoliĉkoj crkvi štuje Marija sve do danas. Djelomiĉno su bile
identificirane istim jeziĉnim pojmovima kao «nebeska kraljica» ili «morska zvijezda» -
moţda nekima je poznata pjesma «Morska zvijezdo, pozdravljam te …»; pjeva se do danas na
mjestima marijanskih hodoĉašća. Je li moţda Isus iz Nazareta ikada Svoju majku Mariju
oslovio s «morska zvijezdo»? – «Morska zvijezda» je bio jedan od naslova tih velikih boţica
majki u Grĉkoj i Egiptu. Karakteristiĉno je i to što dogma da je Marija majka Boţja – dakle ne
samo Isusova Majka, nego «majka Boţja» - utvrĊena na koncilu u Efezu u godini 431. Efez je
bio središte kulta Dijane, dakle grad gdje se naroĉito štovala boţica majka Dijana. Tu je
sasvim oĉito dakle da je misaono dobro, vjersko dobro iz poganstva prešlo u crkvu.
Moţda je takoĊer zanimljivo znati da je Dijana bila boţica lova, boţica lova i istodobno
«majka Boţja».
Dakle Isusova majka je postala kultnim objektom, poganskim kultnim objektom. To je otišlo
tako daleko da su se npr. u Altöttingu, jednome bavarskom mjestu hodoĉašća sve do poĉetka
20. stoljeća prodavale takozvane «gospe za struganje». Kao što je spomenuto, u jednoj
brošuri* ( * Dr. Müller, Mittel zum Heil, str. 43 ) se o tome moţe proĉitati sljedeće: «Vrlo
oĉigledna mogućnost da se u sluĉaju potrebe uzme ljekovita tvar poput lijeka je bilo struganje
gline od Gospe za struganje. Takve umanjene kopije ĉudotvornog kipa nekad su se mogle
nabaviti u raznim mjestima hodoĉašća. Vrlo poznate su sve do poĉetka 20. stoljeća bile
zacrnjene gospini kipići za struganje iz bavarskog Altöttinga i ĉudotvorne kopije iz
Einsiedelna u narodu poznate kao «laicheibli». Ove zadnje su vaţile kao ĉudotvorne i
ljekovite jer su u glinu bile navodno pridodane zemlja i mort iz ĉudotvorne kapele, a osim
toga i ĉestice relikvija. To je meĊutim vrijedilo samo za one gospine kipiće za struganje koje
je samostan sam prodavao…»
Tako su se dakle toj Gospi dodavale ĉestice relikvija, prema prilikama i dijelovi leševa. Tko je
nabavio taj «religiozni lijek», izgrebao bi nešto od glinene mješavine i dodao bi jelu – i time
bi napokon, ovisno o okolnostima, pojeo svoje pretke. To bi bio kanibalizam. To je toliko
poganski da ĉovjek skoro ne moţe vjerovati. Samostan je sam prodavao te gospe sve do
poĉetka 20. stoljeća. To je primjer za to dokle moţe ići jedan kult, poganski kult. Većina
katolika uopće ne zna za to. Tko tu ne bi pomislio: «To je stvarno najgore poganstvo!» A
ponekome tko o tome razmišlja, moţda će pozliti. S religijom, a pogotovo s kršćanskom
religijom ili ĉak s uĉenjem Isusa iz Nazareta, to nema nikakve veze.
Moţda će poneki crkveni glavar sada potraţiti izgovor da se tu radi o narodnom vjerovanju
koje moţda graniĉi s paznovjerjem. Njemu se meĊutim treba prigovoriti da je baš crkva
dogmatizirala temelje toga marijanskog kulta, sve do Marijinog prikazivanja kao «majke
Boţje». Ona se ĉak u katoliĉkoj crkvi štuje kao Gospa sa zvjezdanom krunom koja stoji na
polumjesecu. Radi se o likovnom prikazu sliĉnom slici egipatske boţice Izis, koja je bila
toĉno tako prikazana
Marija, kavu je preuzela rimo-katoliĉka crkva i zatim uzdigla u majku Boţju, po svom opisu
je neposredna nasljednica egipatskih boţica, kao opis Izis i ostalih likova poganskog kulta
misterija. Ona je, kao što je već reĉeno, nasljednica Dijane ili Artemis ili takoĊer Astarte; ova
zadnja je feniĉansko boţanstvo plodnosti. ( slika: Sliĉno kao što je na ovoj slici prikazana
Marija, bila je prikazivana i egipatska boţica Izis kako sa zvjezdanom krunom stoji na
polumjesecu.) ( Izis i Horus Semiramida s Tamuzom Indrani s djetetom Devaki s Krišnom) A
do dogme marijinog ustoliĉenja kao misteriozne kultne boginje, došlo je u Efezu, gradu u
kojem je taj kult majke boţje već stoljećima bio obiĉaj. Karakteristiĉno je da za vrijeme
koncila fanatizirano mnoštvo ljudi išlo gradom Efezom i zahtijevalo da se stari Dijanin kult
odsada uĉini kultom velike majke, majke boţje, dogmom ambiciozne rimo-katoliĉke crkve.
Iz ovoga se moţe zakljuĉiti da je Marija, ţena i majka, iznad svih ţena i majki. Prisjetimo se
sada da se upravo katoliĉki svećenici ne smiju ţeniti, jer ako bi se oţenili jednostavnom
ţenom tada bi se moglo zakljuĉiti da su se takoreći morali «oţeniti» ţenom svih ţena i
majkom svih majki.
Tako se moţe stvarno objasniti najdublji psihološki korijen crkvenog celibata. «Velika
majka» bio je lik koji je tisućljećima prije nastanka kršćanstva vladao u podsvijesti
ĉovjeĉanstva. Postojali su svećenici «velike majke» koji se nisu smjeli ţeniti, nosili su ţensku
odjeću i smatrali su se sinovima te velike majke. Na to su nadovezani svećenici koji se ne
smiju ţeniti, zapravo u sluţbi te «velike majke», arhetipske figure poganskog porijekla.
Sljedeće bi pitanje bilo: Zašto je crkvi bilo potrebno preuzimanje toga poganskog kulta boţice
majke? Moţda zato jer je na drugoj strani prikazala Boga kao okrutnoga, samovoljnog Boga
koji kaţnjava, koji svoju djecu navodno moţe poslati u vjeĉno prokletstvo. Kao poravnanje za
to preuzeta je «majka Boţja», koja je upravo bila utješna, kako ne bi ljudi ostali u strahu od
Boga koji «kaţnjava».
Marija, djeviĉanska i neokaljana Boţja rodilja –
tko to ne vjeruje biva vjeĉno proklet.
Mnogi koji plaćaju crkveni porez, nisu toga svjesni.
Da li je onaj koji ne vjeruje u taj marijanski kult i ne štuje takozvanu «majku Boţju», nego je
jednostavno poštuje i cijeni kao Isusovu majku, tjelesnu majku Isusa – prema crkvenom
nauku već vjeĉno proklet?
Odgovor glasi: Da, on je proklet. To moţemo proĉitati u knjizi «Vjera crkve», Neuner-Roos,
pod brojem 195. Tamo piše:
«Tko u pravom i istinskom smislu sa svetim ocima ne ispovijeda svetu i vazda djeviĉansku i
neokaljanu Mariju kao Boţju rodilju, jer je pravo i istinski samu rijeĉ Boţju zaĉetu od Oca
prije svih vremena, u zadnjem vremenu primila od Svetoga Duha bez sjemena i neokrnjenu
rodila, pri ĉemu je njeno djeviĉanstvo ostalo neoštećeno i nakon poroda, neka se odbaci.»
Iz ovoga proizlazi sljedeće pitanje: Budući da su prema ovome svi oni koji se zovu
evangelicima, vjeĉno odbaĉeni, vjeĉno prokleti – zašto se ulizuju Petrovoj stolici?
To je pitanje koje se uvijek iznova nameće kad se na jednoj strani govori o ekumenizmu, kada
protestanti hodoĉaste Petrovoj stolici ili se s njome sastaju na drugi naĉin, i onda kada se –
kao npr. u proteklim danima – jedan kardinal visoka poloţaja kao kardinal kölna, kardinal
meisner, u tom pogledu izjašnjava izrazito suzdrţano. U vijesti epd-a od 5.6. 2005. kaţe se:
«Kölnski nadbiskup oĉekuje ekumenski napredak samo izmeĊu rimokatoliĉke i pravoslavne
crkve, ali ne izmeĊu katolika i protestanata. 'S reformatorskim crkvama put je dug i
mukotrpan' rekao je Meisner. 'Ne trebamo se zavaravati stvarima koje su nerješive.'»
Katkad ĉovjek posumnja u duhovne sposobnosti tih protestanata koji zapravo kao pomraĉena
uma dopuštaju da ih uvijek iznova posiše med katoliĉke crkve.
Ako Vi, dragi slušatelji, dragi ĉitatelji, ne vjerujete u Marijanski kult, tada ste - po crkvenom
nauku – odbaĉeni, u pravom smislu rijeĉi to znaĉi vjeĉno prokleti. Tko će onda još ostati u
katoliĉkoj crkvi da plaća poreze? Plaćate li Vi dakle katoliĉkoj crkvi svoj porez, crkveni porez
za to što Vas je ona vjeĉno proklela?
Nijedan razumno misleći ĉovjek ne bi trebao to ĉiniti. Mnogobrojni mladi ljudi to više ne
ĉine. Treba se nadati da će vremenom s time prestati i mnogi stariji.
Tko ne iskazuje osobito poštovanje i ĉast
relikvijama svetaca, biva proklet od
katoliĉke crkve. Kult mrtvih: Vjera i praksa
te crkve zasnovane su na kostima.
Uostalom vrlo lako se moţe postati proklet: Tamo gdje sam kao dijete morao silom ići u
crkvu, lijevo i desno od oltara stajao je po jedan stakleni lijes; u svakome je leţao kostur
odjeven u prekrasne haljine, a ja sam mislio: «Kakav je ovo uţas?» Uvijek me je hvatala jeza.
Ali sam tek sada proĉitao: Ako katolik ne vjeruje da od tih kostura dolazi spasenje, vjeĉno je
proklet.
Koncil u Tridentu naredio je štovanje leševa muĉenika i osim toga je prokleo one koji ne
vjeruju u relikvije. Citat: «Vjernici moraju štovati sveta tijela svetih muĉenika… jer preko tih
tijela Bog ljudima pruţa mnoge dokaze milosti, tako da oni koji izjavljuju da relikvijama
svetaca ne pripada osobito štovanje i ĉast … moraju biti potpuno prokleti; a tako ih i crkva
sada proklinje.»* (* Ralph Woodrow, Die Römische Kirche, Mysterien-Religion aus
Babylon, citirano prema The Catolic Ensyklopedia, svezak 13, str. 454, ĉlanak «Santa Casa di
Loreto») Ovaj proglas se doduše ne moţe svrstati u dogme ali nije ništa manje obvezujući. To
znaĉi: Onaj koji ide u crkvu mora vjerovati u takve stvari koje su stvarno najdublje poganstvo.
(slika: Kostur (relikvija) u crkvi sv. Petra u Müncenu)
U starom Egiptu postojala su mnoga kultna mjesta na kojima su se štovali ostaci umrlih,
takozvanih «bogova», koji su navodno imali magijsko djelovanje. Kad slušamo što je bilo
reĉeno o relikvijama, tada odatle do Gospe za struganje, o kojoj je bilo rijeĉi, vodi neposredno
put u još i danas vladajuću magiju rimokatoliĉke crkve, koja nema nikakve veze s
kršćanstvom.
Jedan aspekt ovih okolnosti: Bilo bi zanimljivo pitati nekog lijeĉnika što drţi o Gospi za
struganje. Kakvi su se tragovi mogli naći na toj Gospi za struganje koji izazivaju bolesti?
Drugi aspekt je pitanje da li su štovanjem relikvija te vrste bili prekršeni zakonski zdravstveni
propisi. Jer je sasvim sigurno bilo katolika koji su hodoĉastili u Altötting koji su odatle
oĉekivali ozdravljenje svog tijela i moţda su na taj naĉin potisnuli ili propustili posjet
lijeĉniku. Normalno u Njemaĉkoj je tako nešto zabranjeno. Kada bi neka necrkvena religijska
zajednica ponudila nešto tako, tada bi se vjerojatno ukljuĉila inspekcija rada, naroĉito ako bi
se kultni predmeti još i prodavali. Reklo bi se: To je opasnost za narodno zdravlje i mora se
zaustaviti.
Prije svega ne moţe se reći da je sve to narodno vjerovanje. Posao s relikvijama je štoviše od
samog poĉetka Petrova stolica uzela u svoje ruke: «Oko godine 750. u rim su neprestano
dolazile duge kolone kola punih golemih koliĉina lubanja i kostura, koje su zatim pape
etiketirali i prodavali. Grobovi su se pljaĉkali noću, a u crkvama su nadgrobne spomenike
ĉuvali naoruţani muškarci! 'Rim' rekao je Gregorovije, 'bio je poput moderniziranog groblja
…'» (Ralph Woodrow, Die Römische Kirche, Mysterien-Religion aus Babylon, str. 66) U
crkvi Sv. Prasede još i danas postoji mramorna ploĉa na kojoj piše da je u godini 871. papa
Psakal dao donijeti u ovu crkvu leševe 2300 muĉenika sa groblja. Kad je papa Bonifacije IV.
oko 609. pretvorio Panteon u kršćansku crkvu, «iz katakombi je uklonjeno 28 natovarenih
kola svetih kostiju i poloţeno u bazen ispod glavnog oltara.» ( Ralph Woodrow, Die
Römische Kirche, Mysterien-Religion aus Babylon, citirano prema The Catolic Encyklopedia,
svezak 2, str. 661, ĉlanak «Bonifacije IV», str. 66) Temelj te crkve su stotine i stotine kostura
na kojima je bio podignut glavnu oltar.
Dakle moglo bi se reći: Vjera i praksa katoliĉke crkve su stvarno zasnovane na kostima; to je
kult mrtvih. Utoliko je opravdana tvrdnja: To štovanje relikvija je povećanje poganskog kulta.
Općenito se moţe utvrditi da mnogo toga u katoliĉkoj crkvi, skoro sve od njenih obiĉaja,
potjeĉe iz poganstva. Tu ne samo da imamo korijene iz poganstva, koje smo već spomenuli,
nego je katoliĉka crkva još neizmjerno povećala poganstvo. Takvi obiĉaji relikvija nisu bili
poznati u poganstvu u tim razmjerima. (slike: str. 158,159: Unutrašnji izgled jedne katoliĉke
kapele (kosturnica) u blizini Praga)
Moţda bi se trebalo kod izlaganja ĉinjenica stalno imati pred oĉima da li u poukama Isusa iz
Nazareta postoji nešto od ovih obiĉaja, rituala i kultova. Neće se za to naći nijedna polazna
toĉka! TakoĊer se isplati opetovana usporedba: Što je pouĉavao Isus, Krist, a što sada
propovijeda katoliĉka crkva?
Isus je rekao: «Hajde za mnom… - a pusti mrtve da ukopavaju svoje mrtvace. (Mt 8, 22)
U Mateju 22, 35-40, postoji jedan pasaţ koji glasi: «… jedan uĉitelj zakona upita s nakanom
da ga – dakle Isusa – kuša: 'Uĉitelju, koja je najveća zapovijed u Zakonu?' On mu odgovori:
'Ljubi Gospodina Boga svoga svim svojim srcem, svom dušom svojom i svom pameti
svojom. To je najveća zapovijed Druga je toj jednaka: Ljubi bliţnjega svoga kao samoga
sebe! O tim dvjema zapovijedima ovisi sav Zakon i Proroci.'» Dakle treba pitati: Odakle
dolazi sve ostalo i ĉemu to sluţi?
Nešto je poznato i o tome. Još smo od proroka Starog zavjeta ĉuli da sve to dolazi iz
poganskog kulta. Jeremija je npr. rekao: «Jer su obiĉaji bezboţaca puka tlapnja, njihovi idoli
su samo drvo posjeĉeno u šumi, djelo ruku tesarovih, ukrašeno srebrom i zlatom. Nalik su na
ptiĉja strašila u vrtu: ne znaju govoriti. Treba ih nositi jer ne umiju govoriti. Njih se ne bojte
jer ne mogu zla ĉiniti, ali ni dobra uĉiniti ne mogu.» (jer 10, 3-5)
Dakle još su proroci rekli: To je sve brimborium, što je tada bilo uobiĉajeno. Boţji narod se
nije trebao okruţivati takvim kipovima niti za svoju vjeru prireĊivati takve predmete od drva,
srebra i zlata; to su sve radili samo pogani. – Ali, kao što je reĉeno, katoliĉka crkva se
nadovezala upravo na te poganske kultove, a ne na istinske Boţje proroke.
Mraĉno praznovjerje – još i danas: Relikvija u biskupskom kriţu na prsima, relikvija u
svakom oltaru…
Dogma: «Tko ne prihvaća cjelokupnu crkvenu predaju…» - nalazi se takoreći već u paklu.
Moţda poneki bezazleni sugraĊanin ove relikte mraĉnog praznovjerja ţeli rado prenijeti u
neko davno prošlo razdoblje. meĊutim upravo je šokantno da nam je sve to mnogo bliţe nego
se općenito vjeruje. Jedan je prakršćanin nedavno posjetio muzej s blagom katedrale u
Würzburgu. Tamo je vidio insignije današnjih biskupa i morao je utvrditi: To je i do danas
tako!
Uzmimo primjer «biskupskog kriţa». Od 12. stoljeća svaki biskup mora nositi neki kriţ na
grudima. Već u 4. stoljeću postojao je amulet, posuda s relikvijom. I sve do današnjeg dana u
tom biskupskom kriţu mora biti relikvija – to je propisano. Na takav i sliĉne naĉine ti se
rituali i te insignije nose sve do sadašnjosti i predaju dalje. Dakle ni danas to nije drukĉije –
kao što mnogi misle – nego je to sadašnjost, apsolutna sadašnjost.
U svaki se oltar takoĊer umeće relikvija. Katoliĉki oltar je punovaljano posvećen tek ako
sadrţi relikviju. Što će doista reći vjernik katolik koji do sada nije znao da u oltaru crkve, koju
prema prilici, posjećuje svake nedjelje, nekakve kosti ili ostali «jako sveti» dijelovi leševa
lagano trunu?
Tada se misleći suvremenik pita: Zar se doista mora vjerovati u taj kult relikvija? Ako ga
takozvani vjernici ne prihvaćaju, dakle ako ljudi ne vjeruju u to – što će se onda dogoditi?
Već je bilo reĉeno da se mora vjerovati posebno u moć relikvija. Sasvim općenito se moţe
reći da postoji dogma koja to razjašnjava analogijom: «Tko ne prihvaća cjelokupnu crkvenu
predaju, pisanu i nepisanu, neka se iskljuĉi.» (Neuner-Roos, Der Glaube der Kirche in der
Lehrverkündigung, br. 85, Denzinger-Schönmetzer 609) To dakle znaĉi da vrijedi i za onoga
koji tu predaju uopće ne poznaje: Tko ne prihvaća samo jedan jedini sastavni dio te predaje,
kojeg ne smatra istinitim, taj je već proklet – ĉak ako to i ne zna. On se nalazi, prema
katoliĉkoj crkvi, takoreći već u paklu, a da toga nije svjestan.
Sada se postavlja pitanje: Zar onda to ne pogaĊa skoro sve katolike? Jer se teško moţe
pretpostaviti da svi katolici poznaju sve dogme i predaje. To bi znaĉilo sljedeće: Oni plaćaju
za crkvu koja ih je već odavno proklela.
Moţda bi si ĉovjek jednom trebao razjasniti što to zapravo znaĉi: vjeĉno proklet. Najĉešće se
to kaţe jednostavno onako, osjeća se kao skandal. Ali ĉovjek postaje svjestan ĉitave dimenzije
tog skandala kada si objasni što stvarno znaĉi to vjeĉno. Vjeĉno, morati vjeĉno u ognju trpjeti
neizrecive muke i nikada ne biti izbavljen od toga. Nema kraja toj muci, tako propovijeda
crkva. I to samo zbog toga što ĉovjek nije vjerovao u neku dogmu. U najnovije vrijeme
uostalom i onda ako se ţivi zajedno bez vjenĉanog lista. Tek prije nekoliko dana Benedikt
XVI je obznanio da brak bez vjenĉanog lista nije spojiv s naukom te crkve, dakle da je to
teţak grijeh. A tko umre u stanju tog grijeha, prema dogmi o vjeĉnom prokletstvu, zapast će u
vjeĉnu vatru pakla.
Crkva se meĊutim ne susteţe da od svih onih mnogih, koji ne vjeruju u svaku od njenih
dogmi, i nadalje zdušno ubire novac, premda im je objasnila: Vi ste zauvijek prokleti jer ne
vjerujete u to što mi objavimo (prema Neuner-Roos, red. br. 85)
Tko sjedi na Petrovoj stolici?
Tolstoj je već znao tko je osnovao crkvu …
To dakle proglašava crkva. Tko vjeruje da je Bog to zapovjedio crkvi? Tko vjeruje u to?
Nijedan normalno misleći ĉovjek neće vjerovati u to da je Isus, Krist, Bog, naš Otac prenio
crkvi takvu misao, takav mandat. Ako je Bog ljubav, tada je On ljubav. Ljubav oprašta,
ispriĉava, ljubav nosi. Ali crkva proklinje! – Tko onda sjedi na Petrovoj stolici?
Mora li se to sada izgovoriti, ili si svaki slušatelj i svaki ĉitatelj moţe to sam objasniti?
Vrlo razgovijetno je to rekao jedan ruski pisac, naime Lav Tolstoj, i to u svojoj pripovijetki
«Obnova pakla».* (* Lav Tolstoj, Obnova pakla) Ta je pripovijetka bila objavljena tek nakon
njegove smrti, a njegov sin koji ju je objavio bio je optuţen za bogohuljenje, ali je zatim i
osloboĊen. U toj pripovijetki radi se – po smislu – o tome da je nakon dogaĊaja na Golgoti,
kada je Isus umro na kriţu, vrag bio prognan u najdublji bezdan Pakla. Bio je dakle
«zavezan». Zašto? Zato jer su ljudi od tog vremena nadalje nastojali provesti u djelo pouke
Isusa iz Nazareta. Bilo je manje svaĊe, ljudi su se mirili jedni s drugima, i vrag više nije imao
što raditi. Pakao je bio prazan. onda meĊutim, nakon dugog vremena, u paklu je ponovo
nastala galama. Nekoliko vragova je ušlo s bakljama unutra, jako radosni, a Belzebub je pitao:
«Ljudi, što se tu dogaĊa?» Oni su odgovorili: «To što se uvijek dogaĊa.» Oni su pakao
ponovo pustili u pogon. - »Da, ali kako ste to uspjeli? Na to je drugorangirani vrag rekao.
«Izmislio sam crkvu.»
Lav Tolstoj zatim izlaţe kako se to odvijalo: Da su osnivanjem crkve meĊu ljudima opet
zapoĉele svaĊe, da se opet stvorila «elita» koja je tlaĉila i iskorištavala ostale, da je i drţava
iskorištavala ljude, da je na taj naĉin bio uništen poĉetak prakršćanstva i da su zbog toga
zloĉini postali veći i brojniji nego prije.
U nastavku je nekoliko kratkih odlomaka te Tolstojeve pripovijetke. Kad vrag ĉuje «izmislio
sam crkvu», on pita «Dobro, što je zapravo 'crkva'?» On to ne zna. Na to mu njegov zastupnik
objašnjava sljedeće:
«Crkvu si ĉovjek moţe predstaviti onako kao kad ljudi laţu i osjećaju da im ne vjeruju, a oni
se tada pozovu na Boga i kaţu: 'Budući da ljubim Boga, sve što kaţem je istina.' To je
zapravo crkva, samo s tom posebnošću da su ljudi koji pristaju uz tu crkvu, ĉvrstog uvjerenja
da su nepogrješivi i da se kasnije ne mogu odreći niĉega, bila to makar besmislica što su je
rekli samo jedan jedini put.
Crkva nastaje na sljedeći naĉin: Ljudi uvjere sebe i druge da je njihov uĉitelj, Bog, izabrao
odreĊene ljude, kojima je prenio punomoć da jedini mogu istinito izlagati njegovo uĉenje,
kako se ne bi krivo shvatio zakon koji je on objavio ljudima.» To je crkva.
Dakle: I Tolstoj je smatrao da je vrag osnovao crkvu. A da ostala Tolstojeva izlaganja nisu
izmišljotine pokazuju sljedeća crkvena pravila katoliĉke crkve, koja se mogu proĉitati u
Neuner-Roos, red. br. 44: «Zbog toga se uvijek mora zadrţati onaj smisao vjerskih istina što
ga je jednom rastumaĉila sveta majka crkva; nikada se ne smije odstupiti od tog smisla u ime
neke toboţnje više spoznaje.» I kako je već citirano: «Tko ne prihvaća cjelokupnu crkvenu
predaju, pisanu i nepisanu, neka se iskljuĉi.» (Neuner-Roos red. br. 85)
U Neuner-Roos, red. br. 234 ĉitamo: «Moramo utvrditi u vjeri da izvan apostolske, rimske
crkve ne moţe nitko biti spašen; ona je jedina arka spasenja i svatko tko u nju ne uĊe, mora
potonuti u potopu.»
Iz ovoga takoĊer slijedi: prema crkvenom nauku sve ostale religije već spadaju u vjeĉno
prokletstvo. Velike religije, to su npr. hinduizam, budizam, islam, Ċajinizam, konfuĉijanizam,
judaizam, taoizam. Tu spadaju i svi protestanti, ali i sve ostale konfesije koje nisu katoliĉke.
Uvijek se tvrdi da je na Vatikanskom koncilu ta izjava bila ublaţena, ali to je laţ, ona nije bila
ublaţena. Jer je na Vatikanskom koncilu zakljuĉeno sljedeće: «Zato se ne bi mogli spasiti oni
ljudi koji, iako im nije nepoznato da je od Boga po Isusu Kristu katoliĉka crkva ustanovljena
kao potrebna, ipak ne bi htjeli u nju ući ili u njoj ostati.» (Neuner-Roos. red. br. 417)
sada se ĉovjek treba upitati: Tko od protestanata širom svijeta ne zna za katoliĉku crkvu? Svi
oni znaju za katoliĉku crkvu. To znaĉi da prethodna izjava pogaĊa sve ljude osim najviše neka
izolirana plemena u Papui Novoj-Gvineji ili u podruĉju Amazone, koja stvarno još ništa ne
znaju o postojanju neke katoliĉke crkve. Za sve ostale meĊutim vrijedi: Po mišljenju crkve oni
padaju kao ţrtve prokletstva.
Serija okruglih stolova je na temu: Tko sjedi na Petrovoj stolici? Osnivaĉ evangeliĉke crkve,
Martin Luther je rekao nešto o tome. U «vojnoj propovijedi protiv Turaka» 1529. on se
izjasnio: «Vjerujem da je papa zakrabuljeni, utjelovljeni vrag, zato jer je apokaliptiĉki
kršćanin.» Ili: «Protiv papinstva utemeljenog od vraga.» Tamo se mogu proĉitati i sljedeće
Lutherove rijeĉi: «Jer vrag koji je uistinu utemeljio papinstvo, govori i djeluje preko pape i
rimske stolice. Tu si sa dna pakla izveo papu, bilo što da je on i bilo odakle, naime uţas
svekolikog idolopoklonstva svih vragova..»
To o papi govori osnivaĉ evangeliĉke crkve. I premda to nije bilo demantirano –evangeliĉka
crkva se unatoĉ tome dodvorava katoliĉkoj i tako se pokušava vratiti u to jedno krilo. Zašto?
Da bi još ipak umakla vjeĉnom ognju? – Grubo reĉeno dakle to znaĉi: Evangeliĉka crkva se
dodvorava vragu. Zbog ĉega?
Moţda zbog toga što i sama u sebi nosi još mnogo toga poganskog. Marijin kult i relikvije
evangelici nisu doista prihvatili, ali su ipak preuzeli mnogo toga što je takoĊer pogansko.
Oltari u crkvama su npr. pogansko misaono blago, poganska praksa. Propovjedaonica je
postojala još u Izisinom kultu. Prakršćani nisu imali niti veĉeru u katoliĉkom i evangeliĉkom
ritualnom obliku. Oni su slavili zajedniĉku gozbu ljubavi, na kojoj su zajedno blagovali, na
kojoj su se nahranili i siromasi. Kasnije je od nje naĉinjen ritual: Bila je premještena
prijepodne; pojavio se ţupnik s posebnom odorom; naĉinjen je oltar i iz toga je nastala misna
ţrtva, ţrtveni objed, kakvih je bilo u poganskim kultovima.
Luther je preuzeo sve to, a i mnogo toga drugog – meĊu ostalim glavni sastavni dio crkvenog
ţivota, «svećenika». On je dakle odobravao drskost ĉovjeka da se postavi izmeĊu pojedinih
ljudi i Boga. Središnje naĉelo katoliĉkog nauka je da pojedinac moţe doći u nebo samo ako
vjeruje što mu jedan drugi ĉovjek tvrdi. To praznovjerje je usvojila evangeliĉka crkva: Samo
svećenik moţe posredovati spasenje. Pritom crkve time još više proturjeĉe svojoj vlastitoj
Bibliji, jer tamo stoji: «Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik izmeĊu Boga i ljudi:» - i sada
dolazi ono – ne svećenik, već u Bibliji piše: «ĉovjek Krist Isus». (1 Tim 2, 5) O svećeniku nije
bilo ni govora.
Pritom sve to ne koristi protestantima što su preuzeli toliko toga od katoliĉke crkve, koja je to
opet preuzela od poganstva. Jer kao što je reĉeno: Sve dok protestanti ne preuzmu cjelokupne
središnje postavke katoliĉke vjere, oni su takoĊer prokleti – to odreĊuje katoliĉki nauk. To
znaĉi da se evangelici mogu dodvoravati – ali im to po katoliĉkoj vjeri ne koristi ništa. Ali
zašto oni to ĉine ima svoje razloge u tome što katoliĉka crkva sama zna uvijek iznad svega
vješto prikrivati svoj nauk.
Sada smo ĉuli mnogo toga o vjeĉnom prokletstvu, o vjeĉnom paklu, o tim grozotama.
MeĊutim ako se ĉovjek toĉno raspita o tome, tada to ĉesto ĉak i katolici poriĉu i prikazuju
bezazlenijim nego jest. Na primjer u ĉasopisu «Weltbild» za katolike postoji rubrika „pitanja i
odgovori“. Tamo je postavljeno pitanje: «Što se danas moţe reći o paklu?» - Odgovor glasi:
«Postoji teza da pakao za ĉovjeka znaĉi da sasvim jednostavno on prestaje postojati. Nema ga
više.» (Weltbild 20/96, ĉlanak «Vjeĉno osamljen»)
Odjednom se donose posve nova tumaĉenja! Stoga se postavlja pitanje: Što se onda opet
skriva iza toga? Pojedinac više neće postojati?
O tome treba reći: Tu se zapravo radi o bogohuljenju. S jedne strane ĉak ta crkva zna da
ĉovjek u sebi nosi besmrtnu dušu; a s druge strane ona oĉito hoće razglasiti da će onaj tko ne
vjeruje u njene dogme biti uništen. Dakle bit će uništen ţivot stvoren od Boga ako se ne
vjeruje u dogme te organizacije. zapravo teško je zamisliti nešto više sotonsko.
Kod citirane izjave ne radi se samo o rastvaranju u nirvanu, jer bi pri tome energija i dalje
postojala. Ali se ovdje kaţe : On se raspada u Ništa. Što je zapravo «ništa»? Postoji li uopće
Ništa ako je sve energija? – Boţji zakon ne poznaje raspadanje, rastvaranje, nestajanje ili
prolaţenje, nego jedino preobrazbu, i to evoluciju, sazrijevanje u više oblike bitka odnosno
ţivota. Iza ovakve izjave da jedno biće prestaje biti, skriva se ili duboko duhovno neznanje, ili
ţelja da se uništi Boţje stvaranje.
Pakao po sebi je zapravo misao o kojoj se mora reći: Ako makar i jedan ĉovjek dospije u
vjeĉno prokletstvo i ostane tamo, tada bi to doista bila pobjeda nad Bogom, jer je Bog stvorio
taj ţivot. Bog je Bog ljubavi i ako makar i jedan ĉovjek ostane proklet, tada bi Bog bio
pobijeĊen. Prema tome nauk o paklu i vjeĉnom prokletstvu je bogohuljenje.
katoliĉka crkva tvrdi da je od Boga ustanovljena kao potrebna za spasenje. Što znaĉi dakle
«potrebna za spasenje»?
To znaĉi da je za ĉovjekovo spasenje potrebno da on bude u toj crkvi. Ako nije u toj crkvi
neće biti spašen. To znaĉi da je on proklet.
To je pismeno utvrĊeno u jednoj dogmi, koja se opet moţe proĉitati kod Neuner-Roos, red. br.
381: «Sveta rimska crkva osnovana po rijeĉi našega Gospodina i Otkupitelja, ĉvrsto vjeruje,
ispovijeda i navješćuje da «nitko izvan katoliĉke crkve, ni poganin» ni ţidov ni nevjernik niti
netko odvojen od jedinstva, neće postati sudionikom vjeĉnog ţivota, štoviše propast će u
vjeĉni oganj koji je prireĊen za vraga i njegove anĊele, ukoliko se prije smrti ne prikljuĉi njoj
(crkvi).»
Protestantski nauk: Bog je «unaprijed odredio» odnosno
«predvidio» tko ide u nebo, a tko u pakao.
Razjasnili smo da su npr. protestanti po katoliĉkom nauku postali ţrtve vjeĉnog ognja ili
vjeĉnog prokletstva. Neki pripadnik Lutherove crkve bi sada mogao doći na pomisao da kaţe:
«Ne vjerujem u dogmu. Ne vjerujem u to što piše u Neuner-Roos-u, jer sam dakako
protestant. Time sam na konju.» Moţda analogno primjenjujući reĉenicu: «IziĊite iz nje moj
narode» - kao što je već zapisano u Bibliji – «da ne postanete sudionicima njezinih grijeha i
da ne dijelite njezinih zala (muka)» (Otkr 18, 4) Ali to što protestant ne zna: On je s konja pao
na magarca. Jer premda se danas doduše to više ne govori otvoreno, u nauku protestantske
crkve se kaţe da je ĉovjek unaprijed odreĊen; jednom dijelu ĉovjeĉanstva je po bezobzirnoj
Boţjoj volji obećano spasenje, dok drugi dio postaje ţrtvom vjeĉnog prokletstva, bez
mogućnosti da uĉini nešto protiv toga. To je nauk koji je zapravo još perverzniji od nauka
rimokatoliĉke crkve. Protestantstvo sigurno nije izlaz iz dileme.
Ponovimo to jasno još jednom: Luther je dakle nauĉavao da Bog još prije roĊenja ĉovjeka
odreĊuje kamo će on doći, ili na nebo ili u vjeĉni pakao, znaĉi dospjet će k vragu. MeĊutim
evangeliĉka crkva je u meĊuvremenu to nešto ublaţila formulacijom: Bog to ne odreĊuje,
nego samo «predviĊa» …* (* npr. Augsburger Konfession XVII u vezi s Konkordienformel,
Epitome XI)
U svakom sluĉaju tada nije potrebna ni crkva! Jer ako je to predviĊeno i ako se to ionako
dogaĊa, tada izgleda da je ĉovjek napušten od svih dobrih duhova, još kad mora zastupnicima
te institucije nositi svoj novac.
Crkva koja poriĉe slobodnu volju ĉovjeka,
poriĉe temelje pravnog poretka. Paradoks u praksi
Besmislenost tog nauka postaje naroĉito jasna ako se nauk primijeni na konkretan sluĉaj:
Kako je u nekom sudskom postupku? Kada netko poĉini zloĉin moţe uvijek reći: «Bog je još
prije mog roĊenja odluĉio da postanem zao ĉovjek ili da izvršim opak zloĉin. Stoga me se
sada ne moţe za to osuditi!» što će sada na to reći sudac?
U ovom sluĉaju se sudac nalazi u istoj situaciji skoro kao i svi protestanti: On nema pojma o
tome. Jer protestanti «vjeruju», ali najĉešće ne znaju u što uopće vjeruju. Sudac će vjerojatno
jednostavno prijeći preko tog prigovora.
Po mišljenju crkve sudac je meĊutim takoĊer kandidat za vraga: On osuĊuje nekoga koga je
Bog još prije roĊenja poslao u vjeĉni pakao. Je li onda i sudac u vjeĉnom paklu?
Vidimo da u nauku evangeliĉko-luteranske crkve postoji unaprijed programirani paradoks
koji narušava svaki pravni poredak. Crkva koja u etiĉkim stvarima poriĉe slobodnu volju
ĉovjeka, koja mu kaţe: «Ne moţeš se na temelju svoje slobode odluĉiti za Dobro ili za Zlo,
jer si unaprijed odreĊen», u biti poriĉe temelje našeg pravnog poretka, takoĊer i našeg ustava
koji polazi od toga da je svatko slobodan da se razvija prema svojim odlukama, da svoj ţivot
ureĊuje prema etiĉkim mjerilima. Sve je to bezvrijedno ako se Lutherovo uĉenje shvati
ozbiljno.
Ĉitav pravni poredak više neće funkcionirati ako se utemelji na luteranskome crkvenom
nauku: Ne bi se više nitko smio osuditi za zloĉin, jer od samog poĉetka mu nedostaje krivnja,
a sudac koji ga unatoĉ tome osudi, naravno da postaje krivac.
Sudac zapravo završava isto tako u paklu, jer je uĉinio nepravdu. Moţda bi meĊutim Luther
spasio suca govoreći: «I ti si zapravo potpuno neslobodan; ne moţeš uĉiniti ništa drugo.» U
tom pogledu to je jedan besmisleni kruţni tok neslobodnih «Boţjih marioneta». Premda je
Bog, Bog slobode, Bog ljubavi, tu se postavlja ĉovjekova slika koja od Boţjih stvorenja pravi
marionete, koje Bog nikada nije stvorio.
Da li nam je onda uopće potreban pravni poredak ako smo svi marionete? jedni su osuĊeni na
Zlo, drugi na Dobro, jedni na nebo, drugi na pakao; doista, prema Lutheru mi ne moţemo
uopće ništa. Je li nam onda potreban pravni poredak?
Prema Lutherovom naĉelu naša drţava ne bi uopće mogla funkcionirati, i stoga se ono
jednostavno ignorira. Naime, ne smijemo zaboraviti jedno: Pretpostavimo da će sudac poreći
slobodu volje optuţenog, onako kako ĉini Luther, a takoĊer i svoju, onda bi se morao sam
proglasiti neuraĉunljivim. Time bi ĉitav sustav bio ukinut. Kako optuţeni tako i sudac morali
bi biti pritvoreni kao opasni i skloni zloĉinu.
Misleći logiĉki došli bismo do pitanja: Trebamo li onda uopće suce? Trebamo li uopće
drţavni pravni poredak, jer po evangeliĉkom nauku ĉovjek je predodreĊen, a katoliĉki crkveni
nauk utvrĊuje: Ako ne vjeruješ, vjeĉno si proklet? – Ako je ĉovjek ionako vjeĉno proklet, što
će mu onda još presuda?
Katoliĉki će teolozi ovdje prigovoriti da svjetovni pravni poredak mora brinuti za nekakav
red. U zagradama bi se moglo dodati: dakle i za red meĊu prokletima.
U drţavi odluĉuje svećeniĉka kasta –
sve dok narod to dopušta.
Jedna diktatura pokušava ovladati demokracijom.
Ako se toĉno promotri katoliĉki nauk, prije svih stvari izjave koje su zapisane u Mojsijevim
knjigama, koje su po katoliĉkom nauku «prava rijeĉ Boţja» i koje se ĉak «osvjetljuju» u
Novom zavjetu, ispada tako da svjetovni pravni poredak zapravo ne bi bio potreban, jer
zadnju rijeĉ ima uvijek svećenik. Tako bi se moglo dakle reći da je svjetovni pravni poredak
predviĊen samo kao maskirni ogrtaĉ kojim se moţe zaogrnuti. U stvarnosti katoliĉka crkva
kaţe što se treba raditi, a svjetovni red treba napraviti ono što hoće katoliĉka crkva. Tako u
crkvenom nauku izgleda nacionalno ili legitimirano drţavno pravo. Moglo bi se takoĊer reći:
Demokracija u kojoj vlast proizlazi iz naroda treba se odrţati kao privid. U stvarnosti
svećeniĉka kasta vladajuće religije hoće odreĊivati što se radi.
Sjetimo se samo što se dogodilo s Isusom iz Nazareta. Tko Ga je ubio? Nije Ga ubila rimska
okupacijska vlast, tadašnja svjetovna vlast, nego svećeniĉka kasta. Pitanje zvuĉi doduše
komiĉno: Trebamo li svjetovne suce? Odgovor bi mogao glasiti. Prema Bibliji i crkvenom
nauku oni su potrebni, kako bi svećeniĉka kasta imala izgovor za svoje nasilne operacije.
Bilo luteranska crkva ili katoliĉka crkva, vlada u svakom sluĉaju treba biti njena produţena
ruka; vlada je izvršitelj – sve dok narod to dopušta. To se ĉak i bez sustezanja tako kaţe u
knjizi Neuner-Roos (red. br. 434): «OdreĊujemo da Sveta, Apostolska stolica i rimski biskup
imaju vlast nad cijelim svijetom.»
Zar se onda ne bi moralo reći: Demokracijom se zapravo samo zavarava narod, u stvarnosti
iza demokracije stoji diktatura crkve? Ako se uzme u obzir da crkva od svojih vjernika
zahtijeva da u svakoj situaciji, bilo privatno bilo u sluţbi, vode brigu da se ostvaruje kršćanski
nauk – i to shvaćen prema crkvenoj dogmatici, ( O ovome ĉinjeniĉnom stanju opširno
proĉitajte u «Za iskusne analitiĉare: otkrijte istinu. Crkvena i drţavna vlast i Boţja
pravednost», str. 31 i d. Naklada DAS WORT) tada se tu ideologija jedne organizacije
postavlja iznad drţavnog pravnog poretka. Budući da se radi o totalitarnoj ideologiji kojoj
demokracija nije ni na kraj pameti, moglo bi se svakako reći da jedna diktatura pokušava
ovladati demokracijom.
Programska teza katoliĉke crkve
ostvaruje se u javnom ţivotu.
«Što je kršćanski, odreĊujemo mi!»
Programske teze se naravno moraju uvijek razlikovati od pitanja da li se te programske teze
mogu ostvariti u praksi. Totalitarne programske teze koje su nam poznate iz katoliĉke,
poganske kultne crkve, već su kao programske teze stvarno opasne.
Netko će moţda reći: «Da, ali u stvarnosti se one ne primjenjuju.» U vezi s tim je zanimljivo
da je već spomenuti kardinal Meisner prije nekoliko dana, meĊu ostalim, zahtijevao da
njemaĉka stranka CDU izbriše C u svom imenu. Ne zbog toga što, kako CDU tako i katoliĉka
crkva nemaju nikakve veze s Kristom, nego on po smislu kaţe: Što je kršćanski, odreĊujemo
mi! Meisner je jasno stavio do znanja da stranka nije potpuno suglasna s njegovim strogo
reakcionarnim predodţbama (epd-vijest. 5.6.2005.) – Dakle sasvim je oĉigledno da ta
programska teza crkve nije samo na papiru, već se provodi u djelo. A onome tko još sumnja u
to, preporuĉamo Gabrielinu knjigu: «Za iskusne analitiĉare: otkrijte istinu. Crkvena i drţavna
vlast i Boţja pravednost»
U toj knjizi se nevjerojatnom jezgrovitošću i jasnoćom obrazlaţe kako funkcioniraju ti
mehanizmi. U demokratskoj drţavi svećeniĉka kasta vuĉe konce na razne naĉine. A ako ne
vjerujete, proĉitajte tu knjigu.
Nakon sve te apsurdne poganske crkvene vjere, o kojoj smo slušali u današnjoj emisiji rado
bismo Vam proĉitati jedan kratak odlomak iz te knjige. Tamo na strani 75 piše:
«Sve je više ljudi kritiĉnih prema crkvenoj vjeri. Na poĉetku su smatrali da je Bog jednak
crkvi. Budući da više nisu suglasni s crkvom, mnogi sumnjaju u postojanje Boga.- Ali kog
Boga? «Boga» kojeg je crkva propovijedala i propovijeda? Bog nije crkveni bog! Krist nije
«Krist» crkvenog nauka!
Da u ovom vremenu nije došao Duh vjeĉne istine u Njegovoj rijeĉi, mnogi stvarno ne bi znali
tko je Bog, tko je Krist i što se o njemu treba misliti. Ne bi znali da Mu se mogu pribliţiti i da
Ga mogu shvatiti, tako što se obrate Njemu koji stanuje u njihovoj nutrini. Isus je
propovijedao Kraljevstvo Boţje u nama. Pouĉavao nas je da potraţimo tihu sobicu: «…A ti
kad moliš, uĊi u svoju sobu, zatvori vrata te se pomoli Ocu svom u tajnosti, pa će ti platiti
Otac tvoj, koji vidi u tajnosti.» (Mt 6,6)
Dragi slušatelji, dragi ĉitatelji, ako pripadate ljudima koji više ne mogu vjerovati u crkvenog
boga i crkvenog Krista, tada isprobajte ono ĉemu nas je Isus pouĉavao. Mi prakršćani
postupamo tako da u svom domu uredimo tihu sobicu – to jednostavno moţe biti i lijepo
ureĊeni kutić u sobi, u koji se moţemo povući na molitvu. Moţete meĊutim otići i u prirodu,
osluškivati glasove prirode, pritom se umiriti i tako se moliti Bogu, svom Ocu. Steći ćete
iskustvo: To je najbrţi put da se pribliţite Bogu u sebi.
Magija crkvenih ceremonija
Pogansko «jedenje Boga» -
obiljeţja toboţnjega kršćanskog euharijstijskog slavlja
Odakle dolaze mnoge ceremonije koje obiljeţavaju karakter crkve, osobito katoliĉke crkve?
Odakle dolazi npr. takozvani blagdan Tijelovo, i što znaĉi «tijelovo»? Tijelovo znaĉi «Tijelo
Gospodina», blagdan Tijelovo znaĉi štovanje Kristovog tijela, odnosno onoga što crkva drţi
da ono jest, naime hostiju. Po katoliĉkoj predodţbi hostija je tijelo Isusa Krista – ne samo
simboliĉno, nego de facto. To uĉenje je dogmatizirano tek 1215. na lateranskom koncilu, i
nema nikakve veze s prvobitnim kršćanstvom. Na Tijelovo se hostija nosi uokolo i pokazuje
svima kao pojam magijskih snaga koje bi navodno trebale izlaziti iz hostije.
Prvi kršćani, kao što znamo, nisu imali ritualnu veĉeru. Oni su jednostavno blagovali zajedno,
imali su zajedniĉku gozbu, gozbu ljubavi, agape. Iz te se gozbe ljubavi onda razvila crkvena
ritualna veĉera, koja je poganskog porijekla. U poganskim kultovima postojali su takve
raznovrsne gozbe, dijelom krvave gozbe za koje su se klale ţivotinje, kao npr. u kultu Mitre i
u kultu Atis. Dijelom su to bile takoĊer gozbe na kojima su se konzumirali voda i kruh ili vino
i kruh. To su prethodnici ritualne veĉere koja se onda uĉvrstila u crkvi. I u jednoj i u drugoj
iza toga stoji predodţba: Ţrtvovanjem – ţivotinje ili upravo nekog boga koji se ţrtvuje za
ljude ili kojeg ţrtvuju – ljudi bivaju osloboĊeni opterećenja grijehom. Dakle oni ne trebaju
uĉiniti nešto sami, ne trebaju sami postati aktivni, ne trebaju raditi na sebi, ne trebaju se
mijenjati, nego su navodno tom ţrtvom već takoreći automatski iskupljeni.
Sliĉnosti s poganstvom su zapanjujuće i sasvim sigurno nisu sluĉajne. Ĉak poznata formula
«Ite missa est» koju katoliĉki svećenik govori vjernicima, mora da je doslovno preuzeta iz
Izisinog kulta.1 Od osobitog znaĉaja je meĊutim što ta gozba –isto kao u poganskim
misterijskim religijama – istovremeno predstavlja jedenje tijela i pijenje krvi «Boga», priĉest,
«jedenje Boga». U poganskome Ozirisovom kultu npr. stvarno se vjerovalo, kao što to danas
moraju vjerovati katolici, da u «svetoj gozbi» jedu meso ţrtvovanog boga. Prema Robertu
Kehlu ĉak se formula pretvorbe u današnjoj katoliĉkoj misi moţe u bitnim crtama naći već u
onim poganskim kultovima iz kojih je predajom preneseno doslovno: «Reci sedam puta : Ti si
vino» – tada dolazi pretvorba – «Ti nisi vino, već krv Atene.» «Ti si vino» – tada se opet
dešava pretvorba – «Ti nisi vino, već krv Oziris, utroba Jao» - a time smo već kod mesa
(tijela).
Poganska euharistijska slavlja imaju jako velika zajedniĉka obiljeţja s današnjom katoliĉkom
misom. I u jednima i u drugima svećenik prvo opere ruke, svećenika posluţuju ministranti,
postoje posebna misna ruha; takoĊer upotreba hostija s urezanim kriţevima. Kod vrhunaca
slavlja – npr. prilikom pokazivanja hostije ili kaleţa ili «Boga», dakle dok je Izisin svećenik
narodu pokazivao svog «Boga», sliĉno kao kod katoliĉke pretvorbe – oba su ministranta koja
su stajala pored njega trebala takoĊer zazvoniti protresavši sistrum, što odgovara današnjem
katoliĉkom ministrantskom zvonĉiću.2
Jedno poznato djelo o katolicizmu3 izvanjsku svećenikovu provedbu katoliĉke mise saţima
ovako:
«Svećenik šest puta pravi znak kriţa; šest puta se okreće skupu; jedanaest puta podiţe oĉi k
nebu; osam puta poljubi oltar, ĉetiri puta sklopi ruke; deset puta se busa u prsa; dvadeset i
jedan put nagne glavu, osam puta ĉuĉne; sedam puta sagne leĊa; trideset puta blagoslovi oltar
znakom kriţa; dvadeset i devet puta poloţi dlanove na oltar; jedanaest puta se moli tiho;
trinaest puta se moli glasno, uzima kruh i vino i pretvara ih u tijelo i krv Krista; deset puta
pokrije i otkrije kaleţ; dvadeset puta proĊe tamo amo.»
Moţda će netko ovo smatrati smiješnim – ali to je ipak zbilja! Kad bi odgovorni neke
prakršćanske zajednice kod veĉere priredio takvo prenemaganje, vjerojatno bi ga otpremili u
ludnicu ili iskljuĉili iz zajednice. I: Da li si netko moţe predoĉiti da je Isus, Krist, prilikom
Svoje posljednje veĉere izveo takav kult, takav spektakl? On to sigurno nije uĉinio.
To nije ono što je Isus iz Nazareta uĉio! Kruh i vino bi trebali sluţiti jedino kao simbol
predavanja Njegovog tijela i krvi. Praviti iz toga ceremoniju je potpuno suprotno onome što je
Isus, krist, htio i hoće. Ĉovjek se jednostavno treba Njega spominjati u osjećajima, mislima ,
rijeĉima i postupcima. Dakle to je bilo zamišljeno kao simbol – crkva je iz toga napravila
ritual oslonivši se na poganske kultove. A povrh toga ona je pridodala još neke ukrase kako bi
ceremoniju oblikovala osobito misteriozno i dojmljivo.
Kada se na Tijelovo hostija nosi kroz ulice u sveĉanoj procesiji, tada, neutralno promatrano,
to izgleda stvarno dojmljivo. Taj obiĉaj potjeĉe takoĊer iz poganstva, jer je npr. u starom
Egiptu bilo uobiĉajeno prireĊivati procesije u kojima su boţanstva u kovĉezima bila nošena
kroz ulice. To se još moţe proĉitati na kamenu iz Rosete.
Katoliĉka crkva je to propisala; npr. u udţbeniku Neuner-Roosa, «Vjera crkve u ispravama
propovijedanja nauka» pod brojem 582 piše: «Tko kaţe da se u svetom sakramentu euharistije
Kristu, jedinoroĊenom sinu Boţjem, ne smije moliti takoĊer izvanjskim iskazivanjem poĉasti
Boţjeg štovanja, pa ga se stoga ne treba štovati posebnom izvanjskom sveĉanošću, i da ga ne
treba prema hvalevrijednom i opće raširenom obiĉaju i navici svete crkve na procesijama
nositi sveĉano uokolo niti ga javno pokazivati narodu da ga oboţava, i da su njegovi
oboţavatelju idolopoklonici, neka se izopći.» Znamo da «izopćen» znaĉi napokon isto što i
«proklet».
To što znamo o Tijelovu i mnogo toga drugog, dakle stvarno je postojalo još u poganstvu. To
ide ĉak do pojedinosti. I u poganstvu su postojale postaje, oltari što su ih vjernici mogli podići
ispred svoje kuće, na kojima se procesija kratko zaustavljala. Postojale su noćne procesije s
bakljama i voštanicama; pritom su se pjevali napjevi. Postojali su takoĊer u bijelo obuĉeni
novo-posvećeni – sjetimo se djece priĉesnika. Te poganske rituale do svih potankosti moţemo
naći u ritualima katoliĉke crkve.
Na drugoj strani, s katoliĉkog gledišta, postoji takozvano «svetogrĊe hostije»: Svatko tko s
hostijom ne postupi onako kako se s njom po katoliĉkoj vjeri treba postupiti, smatra se
zloĉincem. U prošlosti je inkvizicija takve ljude likvidirala. Prije svega su ţidovi bili
osuĊivani za oskvrnuće hostija. Ĉak prije nekoliko godina u Indoneziji jedan je ĉovjek bio
osuĊen na višegodišnju zatvorsku kaznu zato jer je kući ponio hostiju koju je prije toga
svećenik posvetio.
Zloĉinac protiv hostije bi s katoliĉkog gledišta bio sigurno i njemaĉki pisac Arno Holz, koji je
poĉetkom 20. stoljeća saĉinio sljedeću pjesmu:
«Ah, kaţem vam, od svih su biblija trenutaĉno
korisnije naše puĉkoškolske poĉetnice.
Jer danas samo budale povijaju šiju
Pred bogovima peĉenim od pšeniĉnog brašna.»
da se katoliĉki «bogovi» peku od pšeniĉnog brašna, kao što je to Arno Holz izrazio u svojoj
pjesmi, propisano je uostalom od vatikanske crkve. U kodeksu kanonskog prava, dakle u
katoliĉkom crkvenom pravu, ĉitamo kanon 924, §2: «Kruh mora biti pripremljen od ĉistoga
pšeniĉnog brašna i još svjeţ.» Dakle pretvorba hostije vjerojatno funkcionira samo s
pšeniĉnim brašnom. Tu se već ima osjećaj da su vaţni «pravi» sastojci – kao kod magije ili
ĉarobnjaštva.
U poganstvu se vjerovalo da preko rituala snaga boga prelazi na ĉovjeka. Takvo prenošenje
magijskih snaga danas nalazimo još u katoliĉkoj crkvi. Katolici su uvjereni u to da primanjem
priĉesti doţivljavaju osobito jaĉanje duše.
O tome piše Robert Kehl u svojoj knjizi «Otajstva crkve»: «Vjernici su» » - on to povezuje
meĊu ostalim s kultom Ozirisa – «još u poganskim misterijima zamišljali da su u tome što
jedu odnosno piju, npr. u kruhu i u vinu, realno prisutni boţje tijelo i krv.»4 (Robert Kehl,
«Otajstva crkve», 1977, S. 32)
Ovo crkveno pravilo, da je bog realno prisutan u hostiji i u vinu, bilo je osporavano u cijeloj
antici. Crkveni uĉitelji, a i pape su se izjašnjavali protiv toga; ali unatoĉ tome ta je teza 1215.
bila promaknuta u dogmu.
Poneki suvremenik koji razmišlja moţda će ovdje postati oprezan i pitati: Nije li to jedan
oblik kanibalizma kada se jede realni krist – u obliku hostije? To je sigurno tako. U kulturama
kamenog doba polazilo se od toga da jedenjem ubijenog neprijatelja njegova snaga prelazi na
onoga koji jede. U ovom sluĉaju je sliĉno.
Ţrtve bika u Atisovom kultu prinosile su se uostalom i u današnjoj Petrovoj prvostolnici. U
tim zgradama se nalazi poganski ţrtvenik gdje su se izvršavala ta Atisova klanja.5 (Robert
Kehl, a.a.O., 1977, S. 30)
Obelisci, simboli okrutne tiranije,
omogućavali su uspostavu veze
s «bogovima», s demonskim snagama
Što se tiĉe Petrove prvostolnice, pred njom stoji golem kamen, obelisk. Obelisci potjeĉu iz
Egipta. Tamo su se štovali u kultu Sunca, toĉnije reĉeno obelisk predstavlja piramidu:
okamenjene zrake boga Sunca; one omogućuju komunikaciju iz zemaljskog podruĉja s
podruĉjem bogova i obratno.
Sveukupno je trinaest tih obeliska doneseno iz Egipta u Rim. Skoro svi stoje pred crkvama,
meĊu ostalima pred Petrovom prvostolnicom i pred Lateranskom palaĉom. Na kraju krajeva
oni simboliziraju idolopoklonstvo. Preko njih su poloţili kršćansku krinku, moţda su na njima
postavili kriţ i objasnili da je to sada kršćansko. Ipak sve to nije ništa drugo nego pogansko
idolopoklonstvo.
Postavlja se pitanje: Moţe li se preko takvog obeliska uspostaviti kontakt s astralnim
snagama?
Ranije su, u starom Egiptu, vjerovali u to. Jer kako piše u Wikipediji, besplatnoj
Enciklopediji, obelisk predstavlja «vezu izmeĊu ovdašnjeg i boţanskog svijeta». Pitajmo
dakle: Što se sve dogaĊa u Vatikanu? Što uopće papa namjerava s obeliscima? U postavljanju
obeliska u Rimu uvijek su sudjelovale pape – moţda oni zapravo znaju kako se moţe
uspostaviti veza preko takvih kamena?
Kako se tu ne radi o boţanskom već o astralnom svijetu, koji je sotonski, moglo bi se
zakljuĉiti tko utjeĉe na Petrovu stolicu.
Papa koji je dao postaviti obeliske neposredno pred Petrovu prvostolnicu, bio je Siksto V. Taj
je papa doduše vladao samo pet godina – od 1585. do 1590. – ali je imao izraţenu taštinu; htio
je izgraditi novi Rim. U svojem kraljevstvu, takozvanoj crkvenoj drţavi, on je meĊutim širio
strah i uţas svojim bezobzirnim postupanjem prema stanovništvu. DosuĊivao je smrtnu kaznu
za pobaĉaj, svodništvo i kraĊu. Protiv mnogobrojnih kaţnjenika je na svoj naĉin provodio
kratki postupak prema svom naĉelu: «Sve dok ţivim svaki zloĉinac mora umrijeti.» On je dao
mnogobrojnim ljudima stvarno odrubiti glavu, a odrubljene glave za zastrašivanje javno
nataknuti na kolac. Uskoro se nakon toga u Rimu govorilo da se na anĊeoskom mostu moţe
vidjeti više odrubljenih glava, nego što na trţnici ima lubenica».6
Sjetimo li se obeliska, tada nipošto nije sluĉajno što je taj muţ koji je dao ljudima odrubiti
glave i njihove glave nataknuti na kolac, naredio postavljanje obeliska – grĉki «raţnjić».
Obelisk pred Petrovom prvostolnicom prvotno su rimljani dopremili iz Egipta i najprije su ga
dali postaviti u Neronovom cirkusu – u neronovom cirkusu gdje se prireĊivalo jako mnogo
smaknuća, meĊu ostalim i kršćana. I tu se obelisk opet dokazuje kao simbol velikog nasilja i
okrutnosti.
Zanimljivo je još znati da je taj obelisk prije stajao toĉno u središtu egipatskog poganstva, kod
hrama u Betšemešu, zvanom i Heliopolis. Vjerojatno u tome leţi i dublji smisao što isti
obelisk sada stoji pred Petrovom prvostolnicom.
O vanjštini tog obeliska: Teţak je 320 tona, dug 40 metara, od crvenog granita, i tada ga je
bilo naravno vrlo, vrlo teško prevesti. Ali papa Siksto ga je bezuvjetno htio premjestiti kako bi
stajao na Petrovom trgu. U sluĉaju da se na problematiĉnom prijevozu obelisk ošteti, papa je
graditelju zaprijetio smrtnom kaznom. Tako su s 45 vitala, sa 160 konja i 800 radnika – nakon
toga što poduhvat za dlaku nije propao – napokon uspjeli uspraviti obelisk 10. rujna 1585.7
Premještanje toga velikog kamena zahtijevalo je izvanredno velik utrošak energije. Trajalo je
nekoliko mjeseci dok napokon nije bio postavljen tamo gdje je trebalo. Ĉovjek si mora
osvijestiti: Obelisk je simbol egipatskog boga sunca Amon Ra, koji je u srodstvu s Balom iz
mitologije Kanaanaca i Babilonaca. Taj simboliĉni kamen podsjećao je takoĊer na to da je
boţica Ištar (takoĊer: Astarta) bila pogubljena zato jer se bila okrenula od tog «Boga» Amona
Ra ili Bala; i to: bila je nabijena na kolac. Kolac – isto tako obelisk – je dakle instrument za
pogubljenje i znak upozorenja svim protivnicima «Boga» da ne izbjegavaju kult tog «Boga».8
Budući da je taj obelisk simbol okrutne tiranije, ĉovjek se mora pitati: Zašto su rimljani baš
njega i ostale dopremili iz Egipta, i zašto ga je zatim papa 1000 godina kasnije, s tako velikim
utroškom energije, dao postaviti? Drugoga je postavio pred lateransku palaĉu, tadašnji
papinski stan. Kasnije su drugi tirani, npr. Napoleon, dali postaviti takve obeliske i u svojim
gradovima. Jedan stoji u Parizu, jedan u Londonu, jedan takoĊer u New Yorku. Vidimo kako
se taj magijski simbol jako ĉvrsto ukorijenio u takozvanome «kršćanskom Zapadu», kao
simbol tiranije i kao simbol magijske veze s demonskim «svijetom bogova», napokon s
bogom podzemlja.
Magijski karakter crkvenih obiĉaja –
posuĊen iz voodoo-kulta
U katolicizmu se uvijek iznova nailazi na magijske elemente. Biskupi moraju nositi na prsima
kriţ s relikvijom. U jednoj katoliĉkoj knjizi9 o tome piše da je to za odbijanje neprijateljskih
snaga. Ali i neki drugi katoliĉki obiĉaji imaju magijski karakter.
Ljudima na Zapadu je to normalno: Crkva ima zvono kojim zvoni. Ali zašto se to zbiva? I
zašto se zvono blagoslivlja? Tko ĉita stalno nailazi na magijske, ritualne aspekte: «Ono sluţi
za obranu od svekolike demonske moći. Budući da je neposvećeno zvono podĉinjeno moći
vraga, crkva prakticira posvećenje zvona. A posvećenome zvonu se pripisuju ĉudesne snage –
s jedne strane njegovom zvuku, ali takoĊer i mazivu za podmazivanje zvona, ostruganom
metalu zvona ili uţetu za potezanje zvona – koji su se ranije upotrebljavali kao lijekovi u
puĉkoj medicini.»10
Sve se to nalazi i u voodoo-kultu s kojim postoji nevjerojatno mnogo paralela. U voodoo-
kultu se isto tako upotrebljavaju zvona. Tamo ljudi znaju koji zvuci kakve duhove privlaĉe,
koliko ĉesto i u kom ritmu moraju zvoniti. Ostale paralele: Iz poganskih kultova su poznate
fetiš-flaše ĉijem je sadrţaju bila pripisivana ĉarobna djelotvornost. U srednjem vijeku se u
katoliĉkim crkvama – i danas još npr. u Lurdu – moglo nabaviti posvećena voda u flašama. I
posvećena voda, i tamjan - svi ti ritualni elementi postoje i u voodoo-kultu, a sve je jako
povezano s magijom. Napokon sve to sluţi za pozivanje takozvanih «bogova», dakle za
«prizivanje» podzemlja, demona.
Znaĉajno je takoĊer ljubljenje tla, stari ritual voodoo-kulta, što ga je redovito na mnogim
svojim putovanjima prakticirao papa Ivan Pavao II.
Uvijek kada je sišao s aviona, kao prvo, poljubio je tlo. Malo ljudi zna da to inaĉe ĉine samo
voodoo-svećenici. Smijemo biti znatiţeljni hoće li novi papa nastaviti taj kult. U svakom
sluĉaju Isus i Njegovi apostoli nisu nam predajom prenijeli takve rituale.
To što katoliĉka religija djelomiĉno prakticira, odnosno što je stoljećima prakticirala, ĉesto
nadmašuje praksu prvobitnoga afriĉkog voodoo-kulta. Ovdje ćemo navesti samo jedan
primjer: komadanje leševa biskupa u Würzburgu.
Od 1150. do poĉetka 19. stoljeća u Würzburgu su se tijela biskupa otvarala nakon njihove
smrti. Utrobe su im bile pokopavane u crkvi tvrĊave. Srce je najĉešće kao relikvija išlo na
obilazak i ĉesto dospjelo u neki samostan. A zašto? «Time su biskupi htjeli sebi osigurati
molitvu redovnika», kako se doslovce kaţe. Kao obrazloţenje mora sluţiti Isusova reĉenica iz
Govora na Gori: «Jer gdje ti je blago, tamo ti je i srce.»11
Tijelo umrloga je bilo obuĉeno u biskupsko misno ruho, s mitrom i prstenom; grobni darovi
su najĉešće bili biskupski štap, kaleţ ili takoĊer maĉ. Ritual grobnih darova nema kršćansku
pozadinu, već je poganski obiĉaj. Poznati su grobni darovi egipatskih faraona, a takoĊer
ostalih poganskih naroda.
TakoĊer korijeni rituala komadanja leša naravno nisu kršćanski, nego poganski. U starim
legendama se kaţe: Kada je umro Nimrod iz Babilona, tiranin i lovac, njegovi su pojedini
udovi otrgnuti od tijela. Jedan dio je bio pokopan na jednome mjestu, drugi dio na
drugome.12 Taj magijski ritual iz Babilona izgleda da je posluţio kao inspiracija.
Ako netko misli da je danas drugaĉije, tada je sigurno zaboravio što se nedavno moglo
proĉitati u naslovima novina s najvećom nakladom u Njemaĉkoj, naime da su poljski katolici
htjeli srce umrloga pape, kako bi ga ĉuvali u Poljskoj, dakle odvojeno od tijela.
Krštenje dojenĉadi –
prisilno uĉlanjenje maloljetnika,
grubo nepoštovavanje slobodne volje
MeĊutim i ceremonija krštenja je puna magije, a taj magijski obiĉaj potjeĉe takoĊer iz
poganstva. U knjizi Roberta Kehla «Otajstva crkve» naći ćemo zanimljive detalje o krštenju,
kako se obavljalo u poganskim kultovima. Tamo se upozorava na «uranjanje odnosno
zaranjanje u vodu …, polijevanje vodom, puhanje, premazivanje slinom, to da novokrštenici
nose snjeţnobijele haljine, predodţbu da krštenje istjeruje Ċavla». Dalje se navodi: «sljedeće
slavlje s darovanjem novokrštenika». Postojale su «svijeće … krsni kumovi, pouka poslije
krštenja kojoj su morali pristupiti katekumeni, dalje je postojalo krštenje u sluĉaju nuţde,
krštenje djece i sveĉani krsni zavjet».13(Robert Kehl, „Die Geheimnisse der Kirche“, S. 28)
Vidimo da je mnogo toga što je bilo uobiĉajeno u poganstvu, preuzela crkva i sada je tamo
posve uobiĉajeno – mnoštvo poganskih utjecaja. Prvi su kršćani, naprotiv, poznavali samo
sveĉano primanje u zajednicu. A to su naravno bili odrasli koji su posve svjesno i slobodno
ĉinili taj korak.
Krštenje djece je došlo tek mnogo kasnije, u 5. i 6. stoljeću. A što znaĉi krštenje djece,
odnosno krštenje dojenĉadi? To je prisilno uĉlanjenje malih bića koja još uopće ne mogu
sama odluĉivati. Na brzinu «pripojeni» instituciji, ona su praktiĉki već odmalena zatoĉena u
njoj – i to, kao što je izloţeno, u magijskoj instituciji koja napokon radi sa snagama
podzemlja.
Institucija crkve i sama poznaje te povezanosti. Postoji knjiga od Egona von Petersdorffa
(Demonologija I), koji je bio papinski tajni nadzornik dok ju je pisao, i koji se veoma detaljno
pozabavio s aspektom primjene demonskih sposobnosti. Katoliĉka crkva sasvim toĉno zna da
– kao što je bio, odnosno jest, sluĉaj s obeliscima – postoje mjesta na kojima se njeguju
preteţno kultovi idola i demona, i da demoni, - tako kaţe sama katoliĉka crkva – preferiraju ta
mjesta. Petrova stolica i njeni «posvećeni» vjeruju u ta mjesta i manifestiraju simbole koje
demonima omogućuju djelovati.
U demonske poslove spada i nepoštovanje slobodne volje, kao što je npr. krštenje dojenĉadi
grubo nepoštovanje slobodne volje. U svezi s tim je jedan zanimljiv dogaĊaj o kojem
izvještava ĉasopis FOCUS br. 20/2005, str. 44. Tamo ĉitamo da su u dva sluĉaja, djeca stara
8, odnosno 10 godina, sama izrazila ţelju sudjelovati u nastavi vjeronauka, i htjela su se
krstiti. Sada bi se moglo vjerovati da se crkva raduje zbog toga. MeĊutim posve netoĉno!
Crkvi je to ĉak neugodno. A zatim ĉitamo stav Münchenske nadbiskupije o tom pitanju: «Iako
nemali broj roditelja postavlja pitanje: Smijemo li u tako vaţnoj stvari odluĉivati ne pitajući
djecu?» , ipak bi trebalo dati prednost «naravno» «po mogućnosti najranijem» krštenju.
Ne treba ĉuditi što svećenici ne pozdravljaju to da se djeca krštavaju tek s 10 ili 12 godina, jer
je to dakako protivno krštenju dojenĉadi i time ograniĉava moć crkve. Roditelji koji su
odbijali krštenje dojenĉadi i svoju djecu nisu dali krstiti odmah nakon roĊenja, još su u
vremenu reformacije, kao takozvani «baptisti», bili progonjeni i pogubljivani – od rimske
crkve jednako tako kao i od luteranske crkve.
U trećem stoljeću je crkva već tvrdila – tako piše povjesniĉar Karlheinz Deschner u svojoj
knjizi «Ponovo je zakukurikao pijetao»: «… prvi krik djeteta kod stupanja na svijet nije krik
jada … nego krik djeteta za krštenjem.»14
Danas je tako da se krštenjem postaje ĉlanom crkve sa svim konzekvencama i pravnim
posljedicama. Dakle kršteno dojenĉe koje je dobilo nasljedstvo mora odmah platiti crkveni
porez. Već tjedan dana nakon njegovog krštenja vrijedi: Ĉim nešto naslijedi, mora crkvi platiti
porez. Vrag je poslovan.
To postoji i u evangeliĉko-luteranskoj crkvi. Prije mnogo godina roditelji dojenĉeta, koji su
bili jako imućni, traţili su odvjetnika. U rodilištu je medicinska sestra krstila njihovo dijete,
ne obavijestivši o tome roditelje. Kad je nakon nekoliko mjeseci tom djetetu pripalo vrlo
veliko nasljedstvo, dobilo je ţurnu obavijest o crkvenom porezu. Nakon toga se morao povesti
sudski postupak. U dvije instance se moralo objašnjavati da je to krštenje bio «nasilan» ĉin,
jer roditelji ništa nisu znali o tome. – Zapravo je krštenje dojenĉadi uvijek nasilan ĉin. Obiĉno
se ustvari kaţe: Ako se roditelji sloţe s tim nasilnim ĉinom, tada je to dozvoljeno. Ali u
spomenutom sluĉaju roditelji o tome nisu znali ništa, a crkva se nije sramila zahtijevati
plaćanje poreza – na temelju prisilnog krštenja izvršenog od medicinske sestre.
U 19. stoljeću bio je ĉak jedan papa, naime Pio IX. – tek je prije nekoliko godina bio
proglašen blaţenim – koji je jedno ţidovsko dijete što ga je dadilja krstila u nuţdi, oduzeo od
njegovih roditelja i prepustio katoliĉkom svećeniku na odgajanje.
Za ovakve primjere trebali bismo u stvari biti zahvalni, jer oni otvaraju oĉi bezazlenome i
lakovjernom suvremeniku. Tko s oĉiju skine povez indoktrinacije i bistrim razumom
nepristrano promotri neke crkvene stare navike, zbog mnoštva ĉudnih stvari više neće prestati
mahati glavom. U upravo navedenom primjeru postaje jasno o ĉemu se stvarno radi: Radi se o
novcu, radi se o novcu – i opet se radi o novcu i o niĉemu drugom.
Zakulisnost svećeniĉke pratnje umrloga
Ĉak se kod posljednjeg sakramenta, bolesniĉkog pomazanja – neposredno prije tjelesne smrti
– višestruko radi o novcu.
«Posljednja pomast» svoj najdublji korijen ima prije svega u ranoj puĉkoj medicini. OdreĊene
vrste ulja imaju doista dezinfekcijsko djelovanje. Još se u antici znalo da tretmani s uljem
mogu lijeĉiti. Predstavimo si sada da bi ulje moglo biti ljekovito kako za tijelo tako i za dušu,
da bi ulje moglo ĉak istjerati vraga. Zbog toga su svećenici još u poganskom razdoblju to
pomazanje uljem prisvojili i iz toga naĉinili ritual. Oni su pomazivali npr. kraljeve,
pomazivali su svećenike. U svakom sluĉaju tim je ritualom pomazanja bila uĉvršćena veza –
koja obvezuje - izmeĊu svećeniĉke kaste i tadašnjih duţnosnika.
Prvi su kršćani doduše poznavali ljekovito djelovanje uljâ, cijenili su ih kao blagotvorne i
ljekovite za tijelo i odgovarajuće su ih primjenjivali. Ali kod njih je svatkomogao vršiti to
mazanje uljem, odnosno pomazanje. Iz Novog zavjeta dakako znamo da je jedna «grješnica»
pomazala stopala Isusu iz Nazareta.
Isusovci Matthew i Denis Linn o toj temi pišu sljedeće: «Do 8. stoljeća pomazanje što su ga
vršili laici ne samo da se toleriralo nego se i poticalo. Kasnije meĊutim pomazanje je bilo
rezervirano za svećenika.»15
I tu su dakle svećenici nešto prigrabili, monopolizirali i promaknuli u ritual; time su sebe
uĉinili prijeko potrebnima – samo su oni mogli izvoditi taj ritual. Oni su tada pratili ĉovjeka
na njegovome posljednjem putu i na magijski naĉin su mu posredovali dojam da su mu samo
oni u stanju pomoći kod umiranja. Moţda se to dogaĊalo i s primisli da to što taj ĉovjek vidi
zadnje, bude svećenik i crkveni ritual, slika s kojom će zatim prijeći u onostrano i za koju će
ostati vezan i kao duša.
U mnogim se poganskim kultovima umrlima daje nešto za popudbinu i smatra da se preko tog
grobnog dara moţe iz ovostranoga utjecati na njegovu dušu u onostranom.
U praksi je meĊutim «posljednja pomast» danas sakrament koji je jako povezan sa strahom,
jer je na taj naĉin svećenik postao nekom vrstom glasnika smrti. Kad se on s boĉicom ulja
pojavi u okvir vrata, tada za bolesnika ili umirućega to znaĉi isto kao: Sada je došao kosac-
smrt .
Upravo se u smrtnim sluĉajevima preporuĉa velika budnost i iz drugog razloga, jer mnogi
ljudi u svojim zadnjim trenutcima crkvi ostavljaju u nasljedstvo velik dio svog imetka.
Poznati su sluĉajevi da su zakoniti nasljednici reagirali potpuno zaprepašteno kad su saznali
da se neposredno prije umiranja u prisutnosti svećenika zbilo prepisivanje imetka crkvi.
Dakle kod «posljednje pomasti» radi se o papazjaniji izvanjskih rituala pomazanja iz
poganstva povezanih s posve praktiĉnim prosudbama i namjerama: Ovdje netko pomazanjem
biva konaĉno pripojen tijelu crkve, a onda moţda on moţe još na zemlji uĉiniti nešto za
crkvu.
K ovome još jedna «heretiĉka» misao: Kad ĉovjek na samrtniĉkoj postelji ugleda boĉicu s
uljem, vjeruje da vidi «kosca-smrt». To je u mnogim sluĉajevima toĉno – jer taj kosac
takoreći pokosi zadnju imovinu umirućega.
vrebanje tuĊe baštine bilo je jako ruţno. Već je u antici crkva dijelom propovijedala da je
grijeh djeci ostaviti nešto u nasljedstvo. Time se ljudima stavilo do znanja: Ako hoćete biti
stvarno dobri crkveni kršćani, tada svoj imetak darujte crkvi, ne dajte ga svojoj djeci.
To je takoĊer vjerojatno bio pravi razlog celibata: Time se moglo sprijeĉiti da svećenici
eventualnim potomcima u nasljedstvo legalno ostave nešto od crkvenog vlasništva. Ilegalni
potomci se ionako nisu uzimali u obzir kod nasljedstva.
Već je u 4. stoljeću vrebanje tuĊe baštine s tadašnjim papom Damazijem poprimilo takve
grube oblike da se car morao umiješati. Da ne bi bili osumnjiĉeni za herezu, kasnije, u
srednjem vijeku, mnogi su posjednici ili zakupci na samrti dio svog imanja ili imetka
ostavljali u nasljedstvo crkvi. Jer je i mrtvac mogao biti optuţen za herezu, kako bi se
njegovim nasljednicima opljaĉkalo ĉitavo nasljedstvo. Papa Aleksandar III. je već 1170.
odredio da oporuka nije valjana ako nije sastavljena u prisutnosti svećenika. Svaki svjetovni
biljeţnik koji bi sastavio oporuku ne poštujući ovu papinsku odredbu, bio je kaţnjen
izopćenjem iz crkve. Crkva je polagala pravo da jedino ona sudski potvrĊuje oporuke. Prema
crkvi su oporuĉne ostavštine crkvama vrijedile kao pouzdano pomoćno sredstvo za
skraćivanje vremena patnje u ĉistilištu. Tako strah od vjeĉne paklene kazne nije ĉinio vjernika
samo bolesnim, već je donosio, a i nadalje donosi crkvi lijepu hrpu novaca.16 – Naţalost
danas je siva zona doista velika. Rijetko izbije skandal u javnosti, ali onaj tko malo osluškuje
uokolo, saznat će da se to ipak još ĉesto tako prakticira.
Zanimljivo je pitanje: Ako umirući ne primi taj zadnji sakrament – moţe li onda njegova duša
unatoĉ tome ući u Nebo ili ga je crkva takoĊer već proklela?
Prema katoliĉkoj teologiji je ovako: Ako onaj koji leţi na samrtnoj postelji nije vjerovao u
neku katoliĉku dogmu ili je primjerice – kao što se nedavno sadašnji papa raţestio – ţivio u
partnerstvu «bez vjenĉanog lista», tada se nalazi u stanju teškog grijeha. Ako se sada ne obavi
magijski ĉin ispovijedi, tada će duša tog umirućeg, prema crkvenom gledištu, nesumnjivo
dospjeti u vjeĉni pakao. Pokušava se posljednju pomast povezati s nekom vrstom odrješenja.
Ako je umirući još u stanju pokajati se za svoje grijehe, pomast iz boĉice moţe mu donijeti
«spasenje» u zadnjoj sekundi. – Uostalom to je još jedna neobiĉna predodţba o pravdi!
Ako umirući više nije u stanju primiti pomast iz te boĉice, i ako umre u stanju «teškog
grijeha», tada je on – prema crkvi – vjeĉno proklet. S obzirom na sve ove ĉinjenice stjeĉe se
dojam da postoji više prokletih od onih koji su se vratili kući. A to je stvarno tako. Prema
crkvenoj presudi najveći dio ĉovjeĉanstva sada se već pirja u paklu, a najveći dio onih koji
sada ţive takoĊer bi se našao tamo, kada bi katoliĉki nauk odgovarao istini.
Papa je ipak «upravitelj zemaljske kugle». Kuda on upravlja ljude? U Nebo k Bogu ili u
vjeĉno prokletstvo, u pakao? – Odgovor na ovo pitanje moţe glasiti samo: Prema njegovome
vlastitom shvaćanju, najveći dio u pakao. Jer u dogme koje on objavljuje, najveći dio ljudi ne
vjeruje, a kamoli postupa po njima. Prema tome, po mišljenju pape, oni idu u pakao …
Kamo papa vodi mlade?
U kolovozu 2005. u Kölnu se odrţao svjetski susret mladih s papom. U jednim novinama bila
je slika mnogih mladih pod naslovom: «Papa Benedikt XVI. vodi nas Isusu!» Dakle ti mladi
vjeruju i nadaju se da ih vode Isusu, Kristu. MeĊutim kamo ih stvarno usmjeravaju?
Usmjeravaju ih tamo gdje će trebati svoj razum predati u garderobu. Sadašnji papa – dok je
još bio kardinal Ratzinger i predstojnik kongregacije za vjerska pitanja – teologu Tissa
Balasuriya u Sri Lanki, poslao je dopis sa sadrţajem da se ovaj treba podĉiniti. Taj je teolog u
nekim sluĉajevima imao drugaĉije mišljenje. U tom dopisu, što ga je on trebao potpisati, je
npr. i reĉenica: «Osim toga s religioznom pokornošću volje i intelekta prihvaćam sva pravila
koja objavljuje papa kao i sva pravila koja objavljuje kolegij biskupa, kada oni redovito
nauĉavaju, a takoĊer i kada oni ta pravila tumaĉe na naĉin koji nije konaĉan.»
I ne samo taj teolog, već svi vjernici moraju svoju volju i svoj intelekt pokoriti i takoĊer
vjerovati u ono što uopće ne mogu dokuĉiti razumom – ukljuĉujući i ono što nije objavljeno u
sveĉanom obliku dogme, dakle i ono što papa tek onako usput izjavljuje.
Papa Benedikt XVI. vodi mlade – kamo? Papa Benedikt XVI. vodi ĉovjeĉanstvo – kamo?
Ako se s obzirom na izloţenu pozadinu i ĉinjenice promatra cijeli opseg kultova, rituala,
dogmi i ceremonija te religije, moţe se utvrditi: Katolicizam nije ništa drugo nego puka
religija mumijâ i relikvijâ, i logiĉno, tamo vodi papa, jer je na tome izraĊena ĉitava struktura
laţi.
A tko sjedi na Petrovoj stolici? – Na to pitanje moţe odgovoriti svatko tko toĉno promatra.
Zastupnici te crkve navodno kroz ulice nose Kristovo tijelo. Oni jedu to «Kristovo tijelo».
Zastupnici katoliĉke crkve oko vrata kao amulete nose kosti; oni svoje takozvane misne ţrtve
slave na oltarima koji sadrţe kosti. Oni zapovijedaju svojim vjernicima da štuju mrtve kosti. I
vjeruju da će se na kraju sve te kosti ponovo spojiti i okupiti na posljednji sud.
Ako ĉovjek sve to zbroji, pomislit će da je u poganskom Egiptu ili u nekome magijskom
krugu, u sotonskom kultu, u kultu koji materiju uzdiţe u apsolutni bitak, a koji je duha
eliminirao. Zbog toga na pitanje «Tko sjedi na Petrovoj stolici?» moţe postojati samo jedan
odgovor: Netko tko je voĊen od demonskih utjecaja i tko proglašava vjeru s demonskim
sadrţajima, ali koja uopće nema apsolutno nikakve veze s Isusom, Kristom.
Prakršćani prosvjeduju protiv zloupotrebe
imena «Krist»
To je takoĊer razlog zašto se mi prakršćani uopće bavimo s tom poganskom religijom idola i
kultova, naime zato jer taj poganski klan polaţe pravo da bude kršćanski.
Kada bi se on nazvao onako kakav jest, naime poganski, nitko ne bi imao ništa protiv. Ali
zato što se ime Isusa, Krista zloupotrebljava na taj naĉin da se ljudi dovode u zabludu –
prakršćani se protive i informiraju ĉovjeĉanstvo o pravoj pozadini; zato se i obraćamo ljudima
širom svijeta svojom serijom «Za dobre analitiĉare – Tko sjedi na Petrovoj stolici?»
Mi prakršćani dakle prosvjedujemo kako bismo rehabilitirali ime Isusa, Krista. Na osnovi
onoga što smo sada saznali o magijskoj pogansko-kultnoj vjeri katoliĉke crkve, o njenom
idolopoklonstvu, svaki će dobri analitiĉar prepoznati da to uistinu nema nikakve veze s
genijalnim, praktiĉnim i istinitim uĉenjem Isusa iz nazareta. A kako je bilo u svim
vremenima, tako je i danas: Boţanski svijet ne šuti o svemu onome što se ĉini u njegovo ime
ali protiv smisla njegovog uĉenja.
U travnju 2005. nakon što je njemaĉki veliki inkvizitor sjeo na Petrovu stolicu, Bog, Vjeĉni,
se preko Gabriele, Svoje proroĉice i poslanice za naše vrijeme, obratio nama ljudima:
«Ja Sam sveprisutni Bog Koji stanuje u svakom ĉovjeku i u svim ţivotnim oblicima Zemlje i
ĉitave beskonaĉnosti. Ja nisam Bog krutih tradicija, niti Bog dogmi i rituala, niti Bog koji
ljude ĉini ovisnima i prijetećim gestama ih vezuje za pogansku umjetnu religiju.
Crkvene okrunjene glave koriste Moje ime i ime Mog Sina. Vješto, s intelektualnom
teološkom retorikom, oni pridobivaju narod za svoje nauk o prokletstvu i navode ljude da
vjeruju da Sam Ja za nauk crkvenih zavodnika, za njihove tradicije i rituale. Njihovo je srce
meĊutim hladno i obuzeto vlastohlepljem. Tko inscenira takozvanu igru dogmi, taj nema
pojma o Sveopćem-Jednom, Koji Ja Jesam, i o Mome Sinu.»
«Svet, svet» - što je sveto u crkvi?
Petrovoj stolici koristan – posthumno «svetac»
Jedino je Bog svet!
Zašto se svetima proglašavaju mrtvi, a ne ţivi?
Nastavak kulta mrtvih starih poganskih kultova
Vratimo se još jednom na polaznu toĉku: Prema uĉenju Isusa, Krista, postoji samo jedan
Svetac, nebeski Otac. Kada dakle Petrova stolica stalno proizvodi nove «svece» ili vlasnika
Petrove stolice naziva «svetim», zar se time javno i neskriveno ne ismijava, difamira i
izruguje velikog duha, nebeskog Oca, Boga? – Odgovor na to je jednostavan: Buduću da su
pripadnicima Petrove stolice spisi poznati, moţe se smatrati da Petrova stolica na taj naĉin
svjesno huli Boga.
Proroci Starog zavjeta su znali za svetost Boga, Sveopćeg-Jednog. Vidovnjak iz Patmosa,
sastavljaĉ posljednje knjige Biblije, «Ivanovog otkrivenja», ponavlja rijeĉi velikog proroka
Mojsija u «pjesmi Mojsijevoj». U njoj se kaţe: «Velika su i divna tvoja djela, Gospodaru,
Boţe, Svemogući! … Ti si, naime, jedini svet; da, svi će narodi doći i pokloniti se pred
tobom.» (Otkr 15, 3 i 4)
Tako su proroci uvijek pouĉavali, a tako je pouĉavao i Isus: Svet je jedino Bog. Petrova
stolica naprotiv to poriĉe proglašavajući ljude «svecima». Doima se jako ĉudno kada se danas
u katoliĉkom bogosluţju ĉuje kako se u ispovijedanju vjere slavi «općinstvo svetih» i u
svakom se uglu unutrašnjosti crkve vidi da stoji sveti kip. S druge strane se u jednoj pjesmi,
koja je dio Šubertove njemaĉke mise, kaţe: «Svet, svet, svet – svet je samo On.»
Isusova rijeĉ kaţe to jasno u Mat 23, 9: «Nikoga na zemlji ne nazivajte svojim ocem, jer imate
samo jednog oca, onoga nebeskoga.» Crkva meĊutim tumaĉi da je papa «sveti otac». Prema
tome Petrova stolica kleveće Isusa, Krista. Ona to još pojaĉava time što svojim vjernicima ĉak
propisuje da vjeruju u takozvane «svece» koje imenuje crkva. U crkvenim dokumentima je
izriĉito utvrĊeno: Tko ne vjeruje u te svece i ne štuje njihove relikvije, «neka se izopći».
U udţbeniku katoliĉke crkve od Neuner-Roosa «Vjera crkve u ispravama propovijedanja
nauka», u pravilu br. 474 se kaţe: «Bezboţno meĊutim misle oni koji poriĉu potrebu
zazivanja svetaca u vjeĉnome blaţenstvu neba …»
To nije samo suprotnost onoga što je Isus iz Nazareta pouĉavao, to je suprotnost i onoga što
su prvi kršćani ĉinili i kako su ţivjeli. Oni nisu štovali svece; oni to uopće nisu poznavali. Oni
su dakako znali da je svaki ĉovjek hram Svetoga Duha, da je svaki ĉovjek pozvan da teţi
savršenstvu, i da na tom putu u nutrinu bog pomaţe svakom ĉovjeku koji Ga dozove u pomoć.
Nije dakle potrebno posredovanje svećenika niti «svetaca», ĉovjek se moţe povezati direktno
s Bogom, s Kristom, u svojoj vlastitoj nutrini. To je bilo uĉenje prvih kršćana, a takoĊer i
njihov ţivot: Ĉovjek je hram Boţji, i Bog stanuje u ĉovjeku, u dubini njegove duše.
Jedna stvar navodi na razmišljanje: Zašto se svetima proglašavaju mrtvi, a ne ţivi? Zašto prvo
mora umrijeti tijelo prije nego ĉovjek bude proglašen svetim? – Moţda narod ne treba
primijetiti da dotiĉni eventualno uopće nije bio tako svet? Jer o mrtvacu moţe se stvarno širiti
sve moguće, svakakve legende koje ĉovjeka obmanjuju da je taj ţivio «poput sveca». U
postupku sa ţivim ljudima mogla bi, ovisno o prilikama, vrlo brzo nastati neka druga slika.
Osim toga štovanje umrlih moţe biti zasnovano i na tome što se u mnogim poganskim
kultovima, npr. u starom Egiptu, njegovao kult mrtvih. U osnovi je kult svetaca nastavak tog
kulta mrtvih.
Bogovi poganstva su bili pokatoliĉeni
i pod novim imenima postali «svecima» -
s vrlo razliĉitim podruĉjima nadleţnosti
U katoliĉkoj crkvi se mogu naći i paralele s religioznim predodţbama iz Babilona. Babilonci
su imali oko 5000 bogova i boginja, i kao što katolici za svoje svece vjeruju, tako su i
Babilonci za svoje bogove vjerovali da su nekada ţivjeli na Zemlji kao heroji koji se meĊutim
sada nalaze na višoj razini postojanja. Svaki je mjesec i svaki dan bio pod zaštitom posebnog
boţanstva. Za svaki je problem postojao bog, za svako zvanje i za svaku ţivotnu situaciju. To
isto nalazimo i u katolicizmu. Sada se jednostavno nazivaju «svecima», a ne «bogovima», ali
u biti to je isto idolopoklonstvo; moţda bi se ĉak moglo reći: spiritizam – zato jer se mrtvi
zazivaju i štuju (u najširem smislu moţe se svakako govoriti o «oboţavanju»).
Paralele s katoliĉkom vjerom su dakle oĉigledne. U njoj svaka grupa zvanja ima svog sveca.
Postoje sveci za liĉioce, za odvjetnike, za ispovjednike, za rudare, za apotekare, za pecare
rakije, za knjiţare, za puškare, ĉak i za zatvorske ĉuvare, za mjenjaĉe novca, za povrtlare,
sudske podvornike, gipsere, svećenike, i da se ne zaboravi: za domaćice ţupnog dvora. Ĉak su
za amerikanske pilote u ratu, za kopaĉe blaga i vojnike nadleţni posebni sveci. Isto tako se za
sve moguće neprilike moţe zazvati sveca – moţda za najezdu mrava ili za neku neostvarivu
ţelju.
Postoje takoĊer sveci koji trebaju pomoći ĉovjeku da postupa sa savješću i slobodoumno. Tu
postoje sveci npr. protiv slobodoumnika. Postoji svetac protiv griţnje savjesti; ako dakle
nekoga muĉi savjest, tada se moţe pomoliti tom svecu koji će je onda umrtviti. Zanimljivo je
da je to Ignacije Loyola, osnivaĉ jezuitskog reda, koji je meĊu ostalim rekao: «Kako bismo u
svemu sluţili istini, moramo vjerovati da je to što drţimo bijelim, umjesto toga crno, ako tako
odredi hijerarhijska crkva.»18
Postoje sveci i protiv zanosa plesom, za lutriju ili kad netko traţi igre na sreću, za telefon, a
takoĊer i za Internet – za sve se mogu zazivati «sveci».
Ipak, razmotrimo jednom pitanje: Jesu li svi ti takozvani sveci u svome zemaljskom ţivotu
napravili ĉuda zbog kojih su mogli biti proglašeni svetima? Pa koji su onda preduvjeti da se
postane «svecem»?
Postoje dva aspekta kojima se mora udovoljiti: Takvom proglašavanju svetim s jedne strane
mora prethoditi glas svetosti i uzornog ţivota, s druge strane glas ĉudotvorstva.
U nastavku kao primjer svetac-zaštitnik potkivaĉa i zlatara, kolara i veterinara, biskup Eligije
Noyon, sa sljedećom – u pravom smislu rijeĉi «bajoslovnom» - pretpoviješću: U 7. stoljeću
Eligije je bio potkivaĉ. Priĉa se da je nekome jogunastom konju jednostavno odrezao nogu, i
nakon što ju je potkovao, ponovo ju je namjestio. On je dakle nogu odnio u kovaĉnicu,
priĉvrstio na nju potkovu i zatim vani konju postavio natrag nogu tamo gdje spada. Tako glasi
legenda. Zbog toga se sada Eligije štuje kao zaštitnik potkivaĉa.19
Ovakve legende su ĉesto izrazito smiješne. Katoliĉka enciklopedija sasvim iskreno kaţe
takoĊer da te legende nisu kršćanske, nego su pokrštene, i potjeĉu iz poganstva. To su dijelom
budalaste i nevjerojatne priĉe. Ali to što je mnogo ozbiljnije: svecima su proglašeni mnogi
kriminalci, i tu zapravo stvar postaje doista jeziva.
Razlog zašto netko mora biti već mrtav prilikom njegovog proglašavanja svetim mogao bi isto
tako biti taj što tom ĉovjeku moţda to uopće ne bi bilo pravo. Jer same «svece» nitko ne pita
hoće li biti «sveci». Moţda bi ponetko rekao: «Ja uopće ne mogu pomoći kod najezde
mrava», «ne znam potkivati», odnosno «pilotima u ratu ne mogu uopće pomoći». Ili bi se
moţda bojao da njegova zlodjela ne izaĊu na vidjelo. On moţda uopće ne bi bio suglasan da
ga se proglasi svetim. Posve je moguće da se i zbog toga proglašavanje svetim vrši tek nakon
smrti dotiĉnoga.
Prema tome sve to je kult mrtvih i na kraju krajeva spiritizam: zazivanje mrtvih. A što kaţe
crkva o spiritizmu? – Crkva zabranjuje spiritizam samo ako se drugi njime bave. Ona sama ga
prakticira do danas, npr. u obliku istjerivanje vraga. U Rimu postoje teĉajevi kako se treba
vrag istjerivati iz ljudi, i već su prilikom takvih istjerivanja vraga neki ljudi umrli.
Upitajmo se ovdje: Kako su se ponašali pogani? Jesu li njegovali i oblike spiritizma? Jesu li
se bavili i kultom mrtvih? – Zna se npr. da su u kultu Mitre heroji imali sliĉnu funkciju kao
«sveci» u katolicizmu. To su bili mrtvi koji su za ţivota stekli ugled i ostavili veliki imetak.
Na mjestima gdje su djelovali podizali su se mali hramovi, spomen-mjesta u koja su ljudi
hodoĉastili. U tome bi se mogao naći uzor za štovanje svetaca u današnjem vremenu.
Ako toĉno razmotrimo pitanje zašto se ljudi mole «svecima» prepoznat ćemo stari temeljni
uzorak: Ĉovjek vjeruje da mu je potreban netko tko će umiriti gnjevnog «Boga», te ga
oraspoloţiti i umilostiviti. Dakle uvijek iznova nailazimo na prvotnu pogansku predodţbu da
je Bog ljutiti bog osvete; ako ĉovjek ţeli da ga on sasluša, potreban mu je posrednik koji će
umiriti tog boga – bilo pomoću onih brutalnih ţrtava o kojima smo već ĉuli, bilo preko mrtvih
koji su promaknuti u «svece» koji će se kod «Boga» zauzeti za njega.
S tim u svezi zanimljiva je tvrdnja katoliĉke crkve koja glasi: Duše umrlih poĉivaju u grobu
do posljednjeg dana koji se zove i sudnji dan, dakle do uskrsnuća. Tu se postavlja pitanje: Zar
nisu i «sveci» takoĊer duše? Zar ne poĉivaju u grobu do sudnjeg dana, do uskrsnuća – ili kako
tu stoji stvar?
Tu se oĉigledno pravi iznimka. U svakom sluĉaju je Trientski koncil utvrdio sljedeće: «Sveci
koji vladaju zajedno s Kristom» - vidimo da oni zbog toga više ne poĉivaju u grobu, nego
«vladaju» zajedno s Kristom – «prinose Bogu svoje vlastite molitve za ljude. Dobro je i
korisno da se usrdno zazivaju, da bismo preko njihovih molitava doţivjeli njihovu potporu,
pomoć i zaštitu, kako bismo osim toga stekli Boţju naklonost.»20 Iz toga se moţe zakljuĉiti:
Oĉigledno ti «sveci» ne poĉivaju u grobu, nego odmah nakon tjelesne smrti idu u nebo.
Ubojice, nasilnici – sada navodno sveci
koji na Nebu vladaju «zajedno s Kristom»?
Opasni sveci zaštitnici
Naĉelno se treba postaviti još jedno pitanje: Ĉemu su uopće potrebni zagovornici kod Boga,
kada je već i sam papa «upravitelj zemaljske kugle»? Prema tome, on bi ipak morao
posjedovati moć upravljanja svime, baš kao upravitelj zemaljske kugle. Ĉemu su onda
potrebni ti takozvani zagovornici, sveci? I još jedno pitanje: Kad postoji toliko svetaca, zašto
onda ima toliko mnogo bijede na Zemlji?
Kakvi su bili ti ljudi koji su proglašeni svecima? Dijelom su doista bili zloĉinci, dakle ipak
oni uopće ne mogu na Nebu vladati s Kristom, niti mogu popraviti Zemlju. Kakvo dobro bi
moglo nastati ako se ĉovjek moli npr. Konstantinu ili Karlu Velikom koji je bio masovni
ubojica?
Ivan Pavao II. je primjerice odmah nakon toga što je u Izraelu promicao naklonost prema
Ţidovima, proglasio blaţenim Pia IX. – papu koji je jedno ţidovsko dijete dao oteti, prisilno
ga odgojiti u katolika i napokon u svećenika. To je bio papa koji je u svojoj crkvenoj drţavi
uredio ţidovski geto u kojem su ţidovski graĊani morali ţivjeti u najbjednijim uvjetima. Ovo
samo kao primjer iz najnovijeg vremena za to što katoliĉka crkva podrazumijeva pod
«blaţenim» ili «svetim».
Pio IX. nije meĊutim bio proglašen blaţenim zbog toga zloĉina, nego zbog toga što je
proglasio nepogrješivost pape. To vrijedi za crkvu. On je postavio zahtjev: papa je
nepogrješiv u propovijedanju i on ima primat jurisdikcije, što znaĉi, najvišu sudbenu ovlast
nad svim vladarima Zemlje. To je Pio IX. godine 1870. objavio kao dogmu, a ta je ĉinjenica
odluĉujuća za crkvu: Netko tko na takav naĉin jaĉa crkvenu moć, bit će odgovarajuće
nagraĊen. To što je on osim toga poĉinio još mnogo drugoga što se konaĉno moţe nazvati
zloĉinom, ostaje ispod tepiha.
A kako stoji stvar s carem Konstantinom koji je bio odgovoran za brojne zloĉine? Je li i njega
crkva proglasila svecem?
Konstantin je stvarno bio zloĉinac. Cilj njegovih postupaka bez izuzetka je bilo izgraĊivanje
vlastite moći. Godine 310. dao je objesiti svog tasta, cara Maksimilijana; svog šurjaka
Lucinija dao je zadaviti; svog sina je degradirao u roba i dao ga umlatiti. Crispu, svog sina iz
prvog braka, i Faustu, svoju ţenu dao je umoriti jer ih je oboje osumnjiĉio da su se upustili u
meĊusobnu vezu. Dakle bez svake sumnje Konstantin je bio zloĉinac.21
U katoliĉkom kalendaru imena, Konstantin je naveden kao svetac; dakle njegovo štovanje je
odobrila katoliĉka crkva. On doduše nije bio de facto proglašen svetim – ne zbog svoje
zloĉinaĉke karijere, nego samo zato jer ga je krstio pristaša arijanizma, Euzebije, koji je
kasnije bio izopćen kao heretik. Zato nedostaje formalno priznanje Konstantina kao sveca –
ne zbog njegovog naĉina ţivota, nego zbog katoliĉke formalnosti. Kao sveca smije ga se
štovati.
Crkva kaţe takoĊer da je onaj tko je zapisan u tom kalendaru imena, svetac zaštitnik. Ako se
neko dijete tako nazove, tada mu je automatski osiguran zagovor tog zaštitnika. Konstantin
dakle svakome koji se danas tako zove jamĉi svoj zagovor – to je nauk katoliĉke crkve.
Iz ovoga ĉinjeniĉnog stanja budni bi analitiĉar mogao izvući zakljuĉke i postaviti pitanje: Da
li zbog toga postoji toliko mnogo zloĉina u našem svijetu?
Logiĉni odgovor bi mogao glasiti: Moţda je to jedan od razloga, jer su mnogi od takozvanih
svetaca koji dakako trebaju tvoriti most prema bogu, i sami bili zloĉinci, kao što je jasno
vidljivo na Konstantinovom primjeru.
Sljedeći primjer bi bio Karlo Veliki. Ni on nije bio proglašen svecem u formalnom postupku,
ali se višestruko štuje kao svetac – premda je bio masovni ubojica koji je tijekom 44 godine
vodio ratove, masakrirao i ubijao ljude. Pa ipak se on smatra jednim od najvećih svetaĉkih
likova katoliĉke crkve. Kasnije će se to proglašavanje zloĉinstva svetim primijeniti i na neke
pape. Bilo je papa koji su kao inkvizitori bili odgovorni za umorstva mnogih ljudi oko sebe, a
kasnije su proglašeni svecima.
Moralo bi se jednom rašĉistiti kakve posljedice, prema prilikama, to ima za pojedine vjernike.
Ako se sada bezazleni, poboţni ĉovjek moli masovnom ubojici – ne bi li se moglo dogoditi da
bude inspiriran njegovim djelima? – Prema poznatome pravilu da isto privlaĉi uvijek isto i da
na njega djeluje, to je posve moguće.
Zbog toga je takoĊer krajnje dvojbeno što se npr. svake druge godine u Aachenu dodjeljuje
takozvana «Karlova nagrada». Europski politiĉari hodoĉaste u Aachen kako bi im bila
dodijeljena nagrada nazvana po Karlu Velikome, koji je poĉinio ĉitav niz zloĉina, ali se danas
smatra «velikim ocem Europe».
Uporni analitiĉar pita dalje: Zar ta nagrada nije nagrada za ubojstvo koja se predaje ljudima
koji npr. imaju sliĉne sklonosti kao Karlo Veliki? – Kad se zna da je sve energija – a to je
danas prirodoznanstveno nepobitno – tada ta nagrada nosi energiju svoga sveca zaštitnika.
Sadrţaj te ĉitave dodijele nagrade i svega onog što iza toga stoji, je odreĊeno energetsko
polje. Bilo da je ĉovjek toga svjestan ili ne – kao nositelj nagrade on se kreće u tome
energetskom volumenu. Na taj naĉin duh Karla Velikog moţda nastavlja više ili manje
djelovati i u nositelju nagrade.
Trebalo bi još pitati: Ako se Karlo Veliki smatra «svecem» - koja su njegova ĉuda?
Umorstvo? – Njegova su «ĉuda» bili ratni pohodi u kojima je uništavao svoje neprijatelje.
Njegovo se «ĉudo» sastojalo dalje u tome što je pomoću umorstva i ubojstva s predumišljajem
oteo kraljevstvo iz kojeg je na koncu nastala Europa. Zbog toga se o Karlu Velikom govori
kao o osnivaĉu Europe.
Predoĉimo si: Njegovo najznaĉajnije djelo za crkvu je bilo to što je sve narode koje je
pokorio, prisilno pokatoliĉio, odnosno one koji se nisu htjeli obratiti, bez oklijevanja uništio.
Karlo Veliki je tijekom 30 godina vodio rat protiv Sasa koji su tada bili pogani. On je u
Verdenu na Alleru dao pogubiti 4500 zarobljenih Sasa zato jer su ti Sasi baš u njegovim
oĉima bili tako tvrdokorni. Zatim je donio takozvane «krvave zakone» protiv Sasa koji su
glasili: Ako netko ne poštuje zakon o postu, bit će pogubljen. Ako se netko ne da pokrstiti, bit
će pogubljen. Ako netko pokrade crkvu, bit će pogubljen.22 – U vezi sa zakonom o postu
treba reći da Karlo Veliki ni sam nije rado postio. U literaturi je reĉeno: «To je bilo opreĉno
njegovome tijelu»23 . Ĉesto se moţe utvrditi da se vladari nisu drţali zakona što su ih sami
donijeli.
Karlo Veliki je dakle primjenom oruţane sile širio katoliĉku vjeru. Nešto što je dalje bilo
znaĉajno za crkvu: Karlo Veliki je – takoĊer primjenom oruţane sile – ubirao crkvenu
desetinu. To je bilo jako znaĉajno za Petrovu stolicu. I kao treće: Kao prvi vladar u tadašnjem
germanskom carstvu on se dao okruniti od pape, to je bio papa Leon. To znaĉi da je pokrenuo
vezu trona i oltara koja je zatim potrajala mnogo stoljeća i dovela do krvavih graĊanskih
ratova u njemaĉkome carstvu. Savez koji je Karlo Veliki sklopio s crkvom imao je koristi za
obje strane: Papa je mogao uĉvrstiti svoj poloţaj, proširiti svoj ugled zato jer je okrunio cara;
car Karlo, s druge strane, time je mogao legitimirati svoju dinastiju, dinastiju uzurpatora –
njegov je djed došao na vlast uzurpiranjem trona.
Dakle Karlo Veliki se smije štovati kao svetac zapravo zato što je ubijao za crkvu. To je tako
do danas, onaj tko je otimao velike posjede, u historiografiji se oznaĉava kao «Veliki». Karlu
su njegovi zloĉini donijeli nadimak «Veliki». S druge strane ĉovjek koji svoje susjede ubije i
njihove kuće opljaĉka, općenito se smatra razbojnikom. Ta se shizofrenija u povijesti moţe
pratiti sve do danas. U Aachenskoj katedrali je izloţena jedna mala knjiga, napisana za djecu,
u kojoj se kaţe: «Karlo Veliki išao je kroz cijelu Europu braniti granice svog carstva.»24
Moţda će se za tisuću godina o Hitleru pisati: «Išao je kroz cijelu Europu kako bi u
Staljingradu i Moskvi branio granice njemaĉkog carstva.» To bi otprilike bila ista logika. Kod
dosljednog logiĉkog promatranja došlo bi u obzir ĉak pitanje: Zar se ne bi moglo dogoditi da
jednom i Hitler bude imenovan za sveca? – Teško da će se to dogoditi. Zašto ne? Hitler je
ubijao za sebe i svoje carstvo, a ne u korist i «ĉast» rimo-katoliĉke crkve.
Ako od Karla Velikog produţimo luk malo dalje, moţemo utvrditi: Mnogi drugi koji su
ubijali za crkvu – npr. u kriţarskim ratovima – bili su za to nagraĊeni isto tako statusom
«sveca». Primjer za to bi bio papa Leon I. I on je nemilosrdno progonio inovjernike,
manihejce, skoro krvoloĉnošću inkvizitora. Crkvi je takoĊer pomogao u stjecanju dodatne
moći i bio je proglašen svecem – nakon ubojstva inovjernika. Papa Leon I. ne samo da je bio
proglašen svecem, već je povrh toga kao jedan od dvojice papa bio imenovan crkvenim
uĉiteljem. Leon je katolicima zabranio svako ophoĊenje s nekatolicima i pozvao je na njihovo
preziranje. Zapovjedio je izbjegavati nekatolike «kao smrtonosni otrov! Gnušajte ih se,
izbjegavajte ih i klonite se s njima govoriti.» «Nema zajedništva s onima koji su neprijatelji
katoliĉke vjere i koji su samo po imenu kršćani!»25 – To je «originalni ton» Leona Velikog,
«sveca» katoliĉke crkve.
S obzirom na ova izlaganja bilo bi zataškavanje ĉinjenica da se stvari jasno ne nazovu pravim
imenom: To što se ovdje dogaĊa – i to pod imenom «kršćanski» - uistinu je vraţje. Jer Isus,
Krist, tako nešto nipošto i nikada nije pouĉavao. On je bio muţ mira, muţ jedinstva, muţ
ljubavi, koji je našega vjeĉnog Oca naviještao i oliĉavao kao Oca ljubavi. On je rekao: «Svi
koji se maĉa hvataju, od maĉa ginu» (Mt 26, 52) On je bio i jest Knez mira. – Koga
predstavlja onaj koji poziva na protjerivanje, preziranje, neprijateljstvo? I što je crkva koja
zagovara ĉak umorstvo i ubojstvo s predumišljajem?
Kada si ĉovjek sve to predoĉi, zaĉudit će se koliko ljudi na ovom svijetu iz svoga ograniĉenog
vidokruga ne vidi i ne prepoznaje, odnosno neće vidjeti ni prepoznati ono što je ipak tako
oĉigledno. Inaĉe bi ljudi morali vriskati kada se npr. liĉnosti kao Karlo Veliki, štuju u tolikoj
mjeri kao što se to dogaĊa u Europi. Oni su morali takoĊer zavriskati kada je Papa Ivan Pavao
II. vrlo rado primio tu krvavu Karlovu nagradu.
Tu je postojala razmjena energije od 9. stoljeća do poĉetka 21. stoljeća. Car je ubijao i time je
jaĉao moć crkve; zbog toga crkva nalaţe da ga se štuje kao sveca. Tisuću godina kasnije, njen
najviši predstavnik prima nagradu nazvanu po tom zloĉincu. Kako bi se onda trebao papa koji
prima takvo «odliĉje», istovremeno iskreno ispriĉati za zloĉine svojih prethodnika? – Ali on
to ĉak nije ni uĉinio. On je samo s par ispraznih rijeĉi bacio malo pijeska u oĉi lakovjernim i
naivnim suvremenicima. Ivan Pavao je po smislu rekao samo da su neki zabludjeli kršćani
inscenirali kriţarske ratove, da su neki zabludjeli kršćani poĉinili umorstva u Juţnoj Americi.
I on je uţasne zloĉine kod osvajanja Juţne Amerike uljepšao, nazvavši ih štoviše «sretnom
krivnjom»26.
Veliki inkvizitori na papinskom prijestolju.
«Sveta» inkvizicija – izvrgavanje Krista ruglu i podsmjehu
Kada se po smisli kaţe da su to poĉinili «neki zabludjeli kršćani», nekome moţe pasti na
pamet ono što današnji papa kaţe o inkviziciji. Ratzinger, tada još kardinal, nedavno se o
tome izjasnio u jednome intervjuu u emisiji ARD-a Kontrasti što je bila emitirana 3.3.2005:
«Veliki inkvizitor je povijesna prilagodba; na neki naĉin smo u kontinuitetu. Ali mi danas
pokušavamo da to što je bilo uĉinjeno tadašnjim metodama – što je djelomiĉno podloţno
kritici - sada napraviti iz naše pravne svijesti. MeĊutim, ipak se mora reći da je inkvizicija bila
napredak, da se više nije smjelo osuĊivati bez Inquisitio, što znaĉi da su se morala provesti
ispitivanja.»
Ovdje se postavlja pitanje, ne spada li današnji papa takoĊer u red zabludjelih kršćana
tadašnjeg vremena. – Inaĉe sada, nekoliko tjedana nakon smrti svog prethodnika, on ga ne bi
već htio proglasiti blaţenim, da bi ga što je brţe moguće pretvorio i u sveca? On se
nadovezuje na zlokobnu i krvavu tradiciju svoje crkve. On se nadovezuje na inkviziciju, koja
danas više ne moţe tući oko sebe kao prije stotine godina, ali koja zapravo u sebi još nosi istu
netoleranciju kao uvijek.
Bila su tri velika inkvizitora koja su kasnije postala papama, dva od njih se zovu Benedikt,
kao današnji papa. To je bio u 14. stoljeću Benedikt XII, koji je kao Jacques Fournier bio
biskup u Pamiersu u podnoţju Pirineja i tamo se pobrinuo za krvavi progon i istrebljenje
posljednjih još preostalih katara, koji je dijelom sam vodio saslušanja i potpaljivao lomaĉe. U
18. stoljeću je zatim došao Benedikt XIV, koji je, meĊu ostalim, propisao smrtnu kaznu za
zloupotrebu hostije u magijske svrhe već za one koji su to prvi puta uĉinili.
Postoje samo dvojica papa koji su nakon 1400. bili proglašeni svecima. Jedan od njih je bio
Pio V. koji je ţivio u 16. stoljeću i koji je djelovao kao veliki inkvizitor. I kao papa Pio V. je
nastavio s tom praksom. U knjizi «Vatikan kao svjetska sila» Josef Bernhard piše o Piu V:
«Doţivotno je ostao pravi redovnik prosjak … Ali obuzimala ga je velika, opasna misao, da je
oruĊe providnosti. Revnost što ga je izjedala, izjedala je i druge. Oštro do grubosti on nameće
crkvenu stegu, ĉvrsto do okrutnosti izvršava volju koja mu se tada ĉini Boţjom voljom … Po
njegovoj volji vjerski sud treba ispitivati ne samo heretike koji govore i heretike koji šute, već
i takve koji i ne znaju da to jesu. Pod njegovom vlašću je obezglavljen i spaljen, kao pristaša
vjerske obnove, Pietro Carnesecchi, prijašnji utjecajni tajnik Klementa VIII; ĉak jedan od
glavara koncila, njegov poboţni, poznati brat-redovnik Carranza, nadbiskup Toleda, dospijeva
u Rimsku tamnicu. Na Elizabetu od Engleske, gdje se obnova [reformacija] snaţno nastavlja,
baca anatemu [dakle prokletstvo], proglašava ju svrgnutom, podanike oslobaĊa prisege
vjernosti, i na taj naĉin uzrokuje nesreću progona svih papista kao sekte opasne po drţavu.»27
Dakle jedan ekstreman fanatik na papinskom prijestolju – ali proglašen svecem. Koja je bila
njegova «zasluga»? Pio V. je dao ţive spaliti stotine heretika. On je u tadašnjem vremenu bio
takoĊer odgovoran za progone Ţidova koje je pretvorio u kmetove i robove. Bio je odgovoran
za umorstva, okrutna ubojstva, i ratove pod motom: «Za Boţje neprijatelje nema milosti!»28
I danas na papinskom prijestolju sjedi opet jedan veliki inkvizitor, jer današnji papa Benedikt
XVI. kao kardinal je bio predstojnik «Kongregacije za vjerska pitanja», organizacija-
nasljednica «svete inkvizicije». Današnji papa naravno zna da neke stvari (i s njegovog
gledišta) nisu ispravno uĉinjene, a on je po nadleţnosti bio takoĊer odgovoran za sastavljanje
katekizma u kojem se licemjerno kaţe da umorstvo, nasilje i sliĉno ometaju «sjajnu snagu
svetosti crkve» . Ali istovremeno upravo crkva ima «moć da svoje sinove i kćeri ponovo
oslobodi krivnje grijeha». .
Toĉnije promotrivši to znaĉi: Ono što oĉigledno nije u redu, moţe se jednostavno ukloniti – i
baš unatoĉ tome tada je takav ĉovjek svet i zraĉi i predstavlja sjajnu snagu crkve. – Sada se
ĉovjek ipak pita: Zašto ljudi zapravo pristaju na takvu licemjernost?
Već se iza ĉinjenice da se govori o «svetoj» inkviziciji skriva podsmijeh i poruga. Što treba
biti sveto u umorstvu i okrutnom ubojstvu?
TakoĊer se i «svetost crkve» na znakovit naĉin vrlo ĉesto spominje u vezi s umorstvom i
okrutnim ubojstvom. Moţda «svet» u smislu poganske, katoliĉke kultne religije ima sasvim
drugaĉiji sadrţaj nego što npr. pravi kršćani pridaju tom pojmu? Znaĉi li «svetost» moţda isto
što i: «Korisnost za nas, za katoliĉku crkvu, za naše namjere»? Da ovo nije izmišljotina,
pokazuje jedan citat Benedikta IV, dakle pape na kojeg se poimence poziva današnji papa. Taj
«smatra da bi se polaganje prava na svetost jednog pape trebalo mjeriti “po njegovom
zalaganju za oĉuvanje i širenje katoliĉke vjere, za odrţavanje i uspostavu crkvene discipline i
obranu prava Svete stolice”.»29 . Ovdje je dakle to jasno i nedvosmisleno izreĉeno. Prema
tome valja: Tko najviše izgraĊuje podruĉje crkvene vlasti, biva proglašen svecem.
Dobri analitiĉar se ne moţe othrvati misli: Nije li to što Petrova stolica «naziva «Kristovom
crkvom», puno prije vraţje djelo?
Kriminalno bezakonje, totalitarizam,
fašizam religiozne naravi – zašto se ĉovjeĉanstvo
dalo vući za nos tako dugo?
To što se ovdje prakticira u biti je religiozni fašizam. I zapravo je jako zaĉuĊujuće da se u
svijetu koji teţi za demokratskim odnosima taj totalitarizam i fašizam religiozne naravi
podnosi tako samo po sebi razumljivo.
To opet dovodi do pitanja: Kako se moţe objasniti fenomen da se ĉovjeĉanstvo tako dugo
dalo vući za nos od toga kriminalnog i u najvećoj mjeri opasnog bezakonja? Kad se malo
istraţi utvrdit će se da je uvijek bilo ljudi koji su upozoravali na nedostatke na podruĉju
katoliĉke crkve. Na primjer je Helvetius, francuski filozof iz 18. stoljeća rekao: «Kada se
ĉitaju njihove svetaĉke legende, naĊu se imena tisuću zloĉinaca proglašenih svecima.» -
Postoji takoĊer mnogo drugih citata koji izriĉu sliĉne stvari. U knjigama Karlheinza
Deschnera npr. ta se kultna religija sasvim nedvojbeno svrstava u zloĉinaĉke. Kako je dakle
moguće da ljudi još uvijek i uvijek iznova nasjedaju na tu zloĉinaĉku kultnu religiju?
Jedan bitan razlog se sastoji u tome što ljudi općenito jako malo znaju o tome koga sve je ta
organizacija po imenu «katoliĉka crkva» proglasila svetim. Ljudi ne znaju koliko se zloĉinaca
našlo meĊu njima. Ljudi ne znaju dalje koje se praznovjerje skriva iza toga takozvanog
štovanja svetaca. Osobito je zaĉuĊujuće, naravno, što u 21. stoljeću kada se raĉuna na
prirodnu znanost, to praznovjerje postaje opet popularno. I nitko ne kaţe: «Pa to je apsurdno»,
kada sadašnji papa koji se izdaje za osobito izobraţenog ĉovjeka, oĉekuje prva ĉuda koja će
njegov prethodnik sada izazvati kako bi što brţe mogao biti proglašen blaţenim i svetim.
Zapravo takvo bi ponašanje Petrove stolice moralo izazvati sprdnju širom svijeta. Kada ne bi
bilo tako tuţno, bilo bi stvarno smiješno. Tuţno je zato, jer na taj naĉin crkva iznova grubo
izdaje Isusa iz Nazareta, i unatoĉ tome se verbalno poziva na Njega.
Predoĉimo si ipak jednom do kraja sljedeću misao:
Niti ĉovjek niti umrli ne moţe vlastitom snagom pomoći nekom ĉovjeku, iscijeliti ga ili mu
uĉiniti bilo što dobroga. Ako se ljudi dakle mole nekome takozvanom «svecu», tada oni ipak
ne misle samo na «sveca», nego prije svega na Boga. Oni vjeruju da Bog moţda preko tog
«sveca» moţe djelovati. U stvarnosti se ti ljudi dakle mole Bogu, iako štuju ime takozvanog
«sveca».
«Vjera premješta brda», rekao je po smislu Isus. To znaĉi: Ako ljudi vjeruju u Boga, tada jaka
vjera i predanost Bogu u ljudima mogu «premještati brda», što znaĉi: Negativno se pretvara u
pozitivno; ĉovjek moţe dobiti pomoć i iscjeljenje; Bog ga moţe nositi i voditi. Vjernik se
zapravo ne moli neposredno «svecu», već se moli Bogu, vjerujući u Boga. Ali ako se moli
vjerujući jedino u sveca, tada spasenje ne moţe pripasti tome koji se moli, jer svetac ne moţe
premještati brda. To je moguće jedino Bogu, prema tome i Kristu, našem Otkupitelju.
Bitno je meĊutim da tim štovanjem svetaca crkva iznova odvraća ljude od Boga. Umjesto da
im savjetuje da se obrate neposredno Kristu i Ocu koji nas ljubi, svemogućem Bogu, ona ih
potiĉe da za pomoć zazivaju nekog sveca. Na taj naĉin oni svoju energiju ne predaju Bogu,
već svoje molbe, svoju predanost prinose tome sumnjivom svecu koji je u nekim sluĉajevima
bio zloĉinac.
Bog je moć i snaga beskonaĉnosti. Njega bismo mogli i trebali naći u sebi, jer On je Duh,
snaga i bit u dubini naše duše. Naše najdublje, vjeĉno biće je jedno s Njim.
Da je Isus, naš Otkupitelj, Knez mira, zagovarao svece, tada nas Isus, Krist ne bi uĉio Oĉenaš.
Upravo je Oĉenaš neposredni kontakt s Bogom, našim Ocem: «Oĉe naš, Koji Jesi na Nebu,
sveti se Tvoje Ime, i Tvoja se volja vrši» - to je molitva štovanja Oca. Tako nas je uĉio Isus. I
tko se toga ne drţi, taj je protiv Isusa, Krista, velikog uĉitelja slobode Koji nam je donio
ljubav vjeĉnog Oca, i koju nam je u Oĉenašu takoĊer pribliţio.
Svaki dobar analitiĉar mogao bi se i sam promatrati i izvući zakljuĉke iz toga. Vjerojatno da i
vlasnici Petrove stolice jako dobro znaju za te povezanosti. Oni znaju da niti njihovi «sveci»
niti oni sami ne mogu napraviti bilo kakva ĉuda. TakoĊer je i papa Ivan Pavao II, koji sada
ĉeka da ga proglase blaţenim, koji je navodno ĉudom izlijeĉio ljude – znao da on ne moţe
iscjeljivati. To se pokazuje već u ĉinjenici da sâm nije imao povjerenja u svoju iscjeliteljsku
snagu, već u umijeće lijeĉnika, sve do traheotomije (razrezivanja dušnika).
Papa koji zna ĉiji je zastupnik, usudi se svoju patnju staviti u neposredan odnos s patnjom
Isusa na kriţu
Izdajniĉki je i sljedeći dogaĊaj: Na pitanje zašto ne odstupi zbog svoje bolesti, Ivan Pavao II.
je odgovorio: «Pa ni Isus nije sišao s kriţa.» Dakle papa je svoju tjelesnu patnju usporedio s
patnjom Isusa iz Nazareta na kriţu. Nastavimo logiĉki ovu argumentaciju i upitajmo: Je li Isus
iz Nazareta tada otišao u neku kliniku? – Ĉisto logiĉan odgovor: On to naravno nije mogao;
bio je prikovan ĉavlima.
Zar ovaj misaoni niz ne pojašnjava nešto?: Izjava pape je puki cinizam. Ĉovjek koji pripada
grupi onih koji su Isusa doveli na kriţ, koji su ga na kraju ĉak pribili na kriţ i brutalno Ga
ubili, taj se sada – kao «poĉinitelj» - usporeĊuje sa ţrtvom.
Pitamo se: Ako je meĊutim ĉovjek, koji je bio Ivan Pavao II. htio podnositi patnju, sliĉno kao
Isus, Krist, - zašto nije podnosio svoju bolest? Zašto je stalno traţio pomoć lijeĉnikâ?
Nije li velika drskost da se jedan ĉovjek usporeĊuje s Isusom iz Nazareta i Njegove patnje na
kriţu stavlja u neposredan odnos sa svojima? A osobito je drsko onda kada to ĉini ĉlan
svećeniĉke kaste, takoreći najviši svećenik one kaste koja je prije 2000 godina bila odgovorna
za smrt Isusa iz Nazareta. I nije li takoĊer drskost to što je papa na ĉelu jedne organizacije,
koja ne samo što je izdala Isusa iz Nazareta prije 1500, ĉak prije 2000 godina, nego koja sve
do najnovije prošlosti izdaje velikog Uĉitelja mira? To se dogodilo npr. kada je papa Ivan
Pavao II. za vrijeme rata u Jugoslaviji izjavio: «Mi nismo pacifisti.»30 Time je on odobrio i
opravdao bombardiranje Jugoslavije, unatoĉ svemu što je pouĉavao Isus iz Nazareta. I taj se
ĉovjek usudio svoju patnju usporediti s Isusovom smrti na kriţu. Premda toĉno zna ĉiji je
ustvari zastupnik, on nema skrupula da na taj naĉin postavi sebe na istu stepenicu s Isusom,
Kristom.
Ne mora li se iz ĉinjenice što je taj ĉovjek unatoĉ tome zatim otišao u kliniku, zakljuĉiti da
papa – a isto tako mnogi drugi ljudi crkve – ustvari u najdubljoj nutrini uopće ne vjeruje da
sveci mogu pomagati niti da on sam posjeduje snagu koja mu se pripisuje kao «upravitelju
zemaljske kugle»? Nije li mu u biti potpuno jasno da sve to uopće nije tako?
Moglo bi se takoĊer upitati: Zašto se nije obratio «majci Boţjoj» koju je navodno tako silno
štovao, ili zašto se nije nadao pomoći od kipa takozvane gospe za struganje, ili od takozvanih
cedulja za gutanje, o kojima smo već ĉuli?31
S obzirom na sve to sve više dolazimo do uvjerenja da je sav brimborij (brimborium, lat. =
govorenje nebitnih stvari, okolišanje, triĉarije, sitnice), ĉitav poganski kult, namijenjen samo
glupim vjernicima. Oni koji od toga ţive u raskoši i obilju, ustvari sami ne vjeruju u to.
Goethe je to izrazio jako jezgroviti rekavši: «ima ĉak mnogo toga glupog u pravilima crkve,
ali ona hoće vladati, i stoga mora imati ograniĉenu svjetinu koja se sagiba i koja je sklona
dopustiti da se njome vlada. Visoko, dobro plaćeno svećenstvo ne boji se niĉega više nego od
prosvjećivanja niţih slojeva.»32
Bog i danas opet govori svim ljudima koji hoće ĉuti Njegovu rijeĉ. On i danas govori onako
kako je prije 2000 godina govorio preko Isusa iz Nazareta i kao što je uvijek govorio. To
moţete proĉitati u aktualnoj Boţjoj rijeĉi koju je uputio preko Svoje proroĉice današnjeg
vremena. U travnju godine 2005. Bog-Otac je rekao: «Isus je pouĉavao da je svet jedino Bog,
koji Ja Jesam, i da ĉovjek ne treba na Zemlji nijednog ĉovjeka zvati «Ocem», osim Jednoga
koji je na Nebu i koji Ja Jesam u rijeĉi iz prorokovih usta. To nemoralno što se dogaĊa u
ovom svijetu ukljuĉivši ono što ĉine zastupnici crkvenih institucija i njihove pristaše, malo
pomalo će Zemlja prekriti.»33
Proglašenja svetim, relikvije, odliĉja, plemićke titule –
lukrativni izvori prihoda Petrove stolice
Zašto upravo u ovom trenutku biljeţimo tu inflaciju proglašavanja blaţenim i svetim? Što bi
se moglo skrivati iza toga?
Jedan razlog za to bi mogao biti što Vatikan na tom postupku zaraĊuje jako dobro, jer takav
postupak košta 250.000 eura. Te troškove u pravilu podmiruju podnositelji zahtjeva, dakle
dijeceze ili redovi, i oni su vaţan izvor prihoda Vatikana, piše u ekumenskome leksikonu
svetaca. U kom grmu leţi zec nakon reformacije su uostalom prepoznali još i tadašnji
protestanti. U tadašnjoj se evangeliĉkoj vjeroispovijedi iz 16. stoljeća o katoliĉkoj crkvi i o
kultu svetaca kaţe: «Njega» -dakle kult svetaca – «nisu izmislili za to da bi štovali svece, već
zato da bi štitili svoje krĉmljenje [novĉarske poslove] i [svoj] godišnji sajam što im donosi
novac.»34 U svojoj knjizi «Crkveni knezovi» Horst Herrman o proglašenjima blaţenika i
proglašenjima svetaca piše: «Vatikan u proglašenju sveca ne investira niti jednu jedincatu
liru; on traţi da mu se sve plati … poĉevši od prvih prikupljanja akata pa sve do sveĉane
papinske mise s kojom se to okonĉava. (Zakupnina za Petrovu baziliku iznosi 10.000
dolara)»35 – U meĊuvremenu to bi moglo biti i više, jer je knjiga već 20 godina stara.
U svojoj knjizi «Boţji pomagaĉi» Kenneth Woodward procjenjuje sveukupni iznos za jedno
proglašenje sveca na najmanje 250.000 dolara, ukljuĉivši troškove putovanja i noćenja
pozvanih gostiju, ceremonija i prijema, molitvenike i razne poklone kao i obvezatne priloge
Vatikanu.36 Ali i ovi podaci su već nadmašeni, jer je Charles Panati u svome «Popularnom
leksikonu religioznih predmeta i obiĉaja» napisao jednu jedincatu lapidarnu reĉenicu:
«Pribliţni troškovi modernog proglašenja sveca su 1 milijun dolara za pojedini sluĉaj.»37
Za pontifikata prethodnog pape bilo je izrazito mnogo proglašenja svetaca i blaţenika. Ivan
Pavao II. je proglasio toliko svetaca, koliko ih nije sve skupa proglašeno svetima u zadnjih
400 godina, naime njih 480. Sveukupno je prije njega bilo 4000 svetaca, sada ih je dakle oko
4500. A njih 1300 je proglasio blaţenima.
To je za Vatikan bio dobar izvor prihoda. Zato se moţe pretpostaviti da se papa Ivan Pavao II.
pored ostaloga i zbog toga proglašava svetim.
Postoje i drugi izvori prihoda Vatikana koji su manje poznati. Horst Herrman piše da vatikan
vodi razgranatu trgovinu relikvijama, do više stotina tisuća dolara po komadu, i papinskim
poveljama blagoslova koje treba platiti po 2.500 eura svaku. Za vatikanska odliĉja plaća se do
60.000 eura, a za plemićke titule –moţe ih se kupiti ĉak u Vatikanu! – do 150.000 eura.38
Vidimo da Petrova stolica zna baratati novcem. Već to jako potiĉe na razmišljanje, kako lako
– i kako dugo –ljudi dopuštaju da ih se obmanjuje. Tu i nehotice ĉovjeku padne na pamet
jedna pjesma Reinharda Meyja u kojoj se meĊu ostalim kaţe: «Ministar šapćući hvata biskupa
za ruku: Ti ih drţi glupima, a ja ću ih drţat siromašnima!»
Za sve koji cijene dobar savjet iz dobrog izvora, citiramo reĉenicu 18,4 iz Ivanovog
Otkrivenja: «IziĊite iz nje, moj narode, da ne postanete sudionicima njezinih grijeha i da ne
dijelite njezinih zala (muka)»
U vezi s ovime podsjetimo se još jednom upute: Tko se prikljuĉi takvome totalitarnom kultu
idola i ţeli biti opisan od Goethea kao dio «ograniĉene svjetine», ostavlja mu se na volju.
Svatko moţe dakako vjerovati što ţeli. Nitko mu neće osporavati njegovu vjeru. To protiv
ĉega mi prakršćani nastupamo je jedino ĉinjenica što se sva ta – skoro se moţe reći –
kriminalna rabota o kojoj smo ĉuli, vrši pod zastavom Isusa, Krista, što se dakle ime Boţjeg
Sina tako oĉito zloupotrebljava. Nitko ne moţe zahtijevati da sljedbenici Nazarećanina šutke
promatraju tu rabotu.
«Popovi nisu mogli kršćansku religiju
izvrgnuti ruglu gore nego tim štovanjem svetaca.»
Prvo pitanje::
«Rekli ste da prvi kršćani nisu znali za štovanje svetaca. Kako je onda taj poganski obiĉaj
dospio u kršćanstvo?»
Odgovor : Prvi kršćani su se samo u zahvalnosti spominjali npr. muĉenika koji su otišli u smrt
zbog vjere u ţivoga Krista, meĊutim oni nisu te ljude štovali. Oni su dakako znali da Krist sa
Svojom snagom ţivi u svakome ĉovjeku i da zbog toga nema nikakvog smisla usmjeravati se
na ljude; treba se usmjeravati na Krista. Iz tog spomena je meĊutim kasnije nastao kult. Prve
znakove za to nalazimo u 2. stoljeću kada se dogodilo sljedeće: Kršćani u Smirni su kosti
muĉenika Polikarpa izvukli iz pepela lomaĉe na kojoj je bio spaljen njegov leš, a zatim su ih
poĉeli štovati.39 To je bio poĉetak poganstva. Isprva se radilo o pojedinaĉnim sluĉajevima,
nakon kojih su meĊutim slijedili daljnji dogaĊaji sliĉne vrste. U 4. stoljeću je štovanje
takozvanih «svetaca» već bilo jako rasprostranjeno.40
Ovdje prenosimo jedan odlomak iz «Popovskog ogledala» Otta von Corvina, knjige koja je
izdana još 1845. On piše: «Kršćani prvih stoljeća nisu znali ništa o svecima. Oni su meĊutim
štovali muĉenike ili stradalnike koji su bili pogubljeni zbog svoje vjere. Oni su ih spominjali
na svojim skupovima i uzimali su ih kao uzor u zajednici; a to je bilo jako prirodno i posve
prihvatljivo. Tek kad je Konstantin prešao na kršćanstvo i kad su mnogi od poganskih obiĉaja
prešli u kršćansku crkvu, bilo je takoĊer preuzeto i štovanje svetaca. Pogani su imali obiĉaj
prinositi ţrtve svojim herojima, a kršćanski svećenici su taj obiĉaj prenijeli na svoje vjerske
heroje.
Sve dok je svaki ĉovjek vjerovao da je vrlo blizu Boga, štovanje svetaca se moralo smatrati
besmislicom. MeĊutim kad su se popovi postavili kao posrednici izmeĊu Boga i ostalih ljudi,
nije bio daleko korak do besmislene vjere da sveci na Nebu tvore Boţju svitu kao ministri i
komornici i da ih onaj tko hoće postići nešto kod svoga nebeskog veliĉanstva, treba samo
potkupiti molitvama i ţrtvama.
Popovi nisu mogli kršćansku religiju izvrgnuti ruglu gore nego tim štovanjem svetaca.»
Na ovo se nadovezuje sljedeće pitanje jednoga našeg slušatelja:
«Vi ste natuknuli da su crkveni sveci u mnogim sluĉajevima preuzeti neposredno iz
poganstva. Moţete li za to navesti primjere?»
Odgovor : Postoji nekoliko primjera. Karlheinz Deschner u svojoj knjizi «Ponovo je
zakukurikao pijetao»41 navodi nekoliko takvih svetaca. Npr. grĉki bog Apolon u crkvu je
ušao kao sveti Efebije. Apolon je naime imao nadimak Ephoibios; iz toga je postao «sveti
Efebije».Grĉki bog Dionizije imao je nadimak Eleutherios (Osloboditelj), i taj je bio
upotrijebljen: kao «sveti Eleuterij». Ĉak je i Otac bogova Zeus primljen u nebo katoliĉkih
svetaca: On je imao nadimak Nikephoros, i od njega je postao «sveti Nikifor».
Grĉki bogovi su dakle dijelom bili pretvoreni neposredno u «svece». Postoje još drugi
primjeri, i to oba grĉka poluboga Kastor i Poluks. I oni su bili preuzeti. Doduše imena su im
bila promijenjena – od njih su postali «Kuzma» i «Damjan» - ali mjesta djelovanja tih svetaca
su ista; njih štuju na istim mjestima gdje su se prije štovali grĉki bogovi, ali sada s crkvenim
predznakom. Pripisivala su im se takoĊer ista ĉuda, najĉešće da su mogli iscjeljivati. Tamo su
se prireĊivali takoĊer isti rituali, palile su se svijeće, postavljali kipovi i prodavale su se male
posude za ulje.42 U vrijeme dok su još postojali poganski kultovi, radionice su proizvodile te
posude za poganske kultove – i istovremeno za crkvu.43
Vidimo da tu postoji sasvim izravna veza. Karlheinz Deschner u svojoj «Kriminalnoj povijest
kršćanstva» o tome piše: «Postoji malo crkava bilo gdje na Zemlji, gdje prije njih nije
postojao poganski hram.»44 To ide dotle da su bili preuzeti ĉak i praznici. Po crkvenom
kalendaru se npr. praznik 2. veljaĉe zove «Svijećnica»; to odgovara toĉno datumu praznika
grĉke boţice «Demetre». Marijino uznesenje se slavi 15. kolovoza; to je prvobitno bio
blagdan boţice Dijane. Dijana je bila kao što je poznato boţica majka, koja je onda izravno
pretvorena u majku Boţju Mariju.
U Franaĉkoj postoji obiĉaj da se u kolovozu prave takozvane «biljne kitice»: Skuplja se
odreĊeno bilje, veţe se u rukovet i nosi u crkvu. To je prvobitno bio germanski obiĉaj u ĉast
boţice ljubavi Freyje. Danas to jedva još netko zna, nego se kaţe da je to crkvena tradicija u
ĉast «svete Marije».
Ĉak je «Boţić» bio praznik boga sunca u kultu Mitre. 24. prosinca je nedvojbeno datum kada
su se u kultu Mitre – ali i u drugim kultovima, npr. u Egiptu – slavili veliki praznici.
Sljedeće pitanje ide u istom smjeru:
Koji bogovi ili idoli iz poganstva odgovaraju današnjim svecima?»
Odgovor: Mnogi pripadnici poganskih religija koji su bili obraćeni od crkvenih misionara –
dijelom moţda i prisilno obraćeni – odbijali su se odvojiti od svojih bogova, osim ako nisu u
rimskom «kršćanstvu» mogli naći zadovoljavajuću zamjenu. Tako su bogovi i boţice bili
preimenovani u svece. Prema tome današnji kult svetaca odgovara ondašnjem kultu bogova .
Dakle imamo posla s idolopoklonstvom. Kada je poganstvo bilo pomiješano s kršćanstvom i
kada je crkva poganske bogove pretvorila u «svece», jednostavno im je dala sliĉna zvuĉna
imena. MeĊu ostalima postojala je boţica Viktorija koju su štovali u francuskom alpskom
predgorju – sada se ona zove «st. Victoire». Poganski bog Cheron bio je preimenovan u «sveti
Ceran». Boţica Brighit, koja je bila štovana kao kći boga sunca i prikazivana s djetetom na
rukama, bila je zapravo pogodna kao uzor za Mariju, ali je u tu svrhu već bila izabrana
Dijana. Onda je boţica Brighit postala «sveta Brigita».
U poganskim vremenima u Irskoj, u njihovome središnjem hramu kod Kildare, sluţile su
takozvane vestalinke; one su bile hramske svećenice koje su ĉuvale sveti oganj. Kasnije je
njihov hram na brzinu bio pretvoren u samostan, a vestalinke su postale redovnice. One su
nastavile ĉuvati ritualni oganj, koji je tada bio nazvan oganj «svete Brigite». Na sliĉan naĉin
je još mnogo toga poganskog bilo pretvoreno u katoliĉko. Time to nije postalo kršćansko. To
što je bilo pogansko, ostaje pogansko, iako se sada zove katoliĉko. Kršćansko nije u svakom
sluĉaju.
To ide ĉak dotle da je godine 610. tadašnji papa Bonifacije IV. pretvorio panteon, svetište
svih bogova rimskog carstva, u «kršćansku» crkvu i tom prilikom papa je odmah uveo
blagdan «svih svetih». Dakle i tu postoji izravno preuzimanje tog skupa svih bogova u
blagdan svih svetih, a i posvećenjem te crkve.
Ovo malo primjera pokazuje: Iz idolatrijskih bogova Petrova stolica je napravila svece. Kako
se to slaţe sa zapovijedi «Nemoj imati drugih bogova uz mene», koju je Bog dao preko
Mojsija? To je ĉista suprotnost! To nije drugo doli nevjerojatno izrugivanje te zapovijedi.
Onaj tko do sada nije znao ništa o tome ogorĉen je što se u te bijedne svrhe u poganske taljige
upreţe velikog Uĉitelja, Uĉitelja ljubavi i mira, Isusa, Krista.
Niti «sveto trojstvo» nije izum Petrove stolice
Jedno pitanje, koje nam je pristiglo glasi:
«U vašoj posljednjoj emisiji radilo se dakako o svecima. Pritom sam pomislio na sveto
trojstvo koje postoji kako u katoliĉkoj tako i u luteranskoj crkvi. Odakle dolazi 'sveto
trojstvo?'»
Odgovor: I kod «svetog trojstva» se ne radi o izumu katoliĉke crkve. Još se kod Sumerana,
dakle oko 3000 godina prije Krista, štovalo trojstvo. Bogovi koji su se pritom štovali su bili
An, Enki i Enlil. U vezi s tim se takoĊer bolje razumije zašto je Bog preko Mojsija tako
izriĉito upozorio na to da postoji samo jedan Bog. Postojao je veći razlog zašto je Bog preko
Mojsija tako jasno rekao: «Ja Sam Gospodin, Bog tvoj, nemoj imati drugih bogova uz mene».
U ono vrijeme bilo je oko 3000 bogova. Svaki od njih je imao svoj poseban odgovarajući
djelokrug. Postojala je boţica ljubavi i materinstva, bog vremena (klimatski), bog
graditeljstva, boţica ţitarica, bog ţivotinja, i još mnogo drugih. Tu se moţe prepoznati sliĉna
podjela zadaća kakva se danas moţe naći kod takozvanih svetaca u katoliĉkoj crkvi.
Potpuno nedvojbeno se moţe utvrditi: Sveci katoliĉke crkve svoje porijeklo vuku iz
poganstva.
Na primjer germanska boţica Frik je bila boţica plodnosti - u katoliĉkoj crkvi za plodnost
postoji svetica: Marina iz Antiohije. U germanskoj mitologiji Gefion je boţica obitelji i sreće.
Danas je za obitelj nadleţan sveti Josip, kako se moţe proĉitati u jednome katoliĉkom popisu.
U egipatskoj mitologiji su takoĊer postojale boţice zaštitnice iscjelitelja, npr. Serket.
Odgovarajuće njima u katoliĉanstvu postoje sveci za iscjelitelje i lijeĉnike: sveti Blazije, Ćiril
(Cyrus), Kozma i Luka. Ovo nabrajanje se sigurno dade nastaviti u beskonaĉnost.
Budući da smo govorili i o bogovima i o boţicama, moţda bismo se trebali još jednom vratiti
na jedno pitanje koje nam se stalno upućuje, a koje glasi ovako:
«Govorili ste o svecima. Marija se naravno takoĊer štuje kao svetica. Je li Isus tome
pouĉavao?»
Odgovor:Još u prijašnjim emisijama je bilo upozoreno na to da Isus Svoju majku Mariju nije
štovao kao sveticu niti je takvo nešto pouĉavao. Vrlo jasno to opisuje August Bebel u svojoj
knjizi «Ţena i socijalizam»: «Uvodeći Marijin kult katoliĉka crkva ga je lukavom
proraĉunatošću stavila na mjesto kulta poganskih boţica koji je postojao kod svih naroda
meĊu kojima se tada širilo kršćanstvo. Marija je došla na mjesto Kibele, Milite, Afrodite,
Venere, Cerere itd. juţnih naroda, na mjesto Freje, Frige itd. germanskih naroda. Ona je bila
samo kršćanski-duhovno idealizirana.»
Ako se baci pogled u bibliju, moţe se kod Luke 11, 27-28 naći jasan izraz. U situaciji o kojoj
se tamo izvještava, Isus govori ljudima. Kada mu je neka ţena iz mnoštva doviknula: «Blago
ţeni ĉija te utroba nosila i ĉija si prsa sisao», , Isus odgovara: «Većma blago onima koji
slušaju rijeĉ Boţju i drţe je!»
Taj odgovor je sigurno bio u Marijinom smislu, jer ona je bila skromna i jednostavna ţena i
nikada ne bi odobrila kult svoje liĉnosti, kakav se danas u crkvi prakticira.
Prema katoliĉkom nauku potrebno je moliti se svecima, i moţe se pretpostaviti da mnogi ljudi
zazivaju takozvane svece. MeĊutim ako pogledamo današnji svijet, postavlja se pitanje: Imaju
li sveci uopće pristup Bogu? Stanje našeg svijeta govori sasvim suprotno.
Netko moţda smatra da tu oĉito postoji komunikacijski problem. Jer stvarno, kada se pomisli
koliko se ljudi vjerojatno moli svecima kako bi se zaštitili od poplava, od katastrofalnih suša,
od uragana, tada ipak zaĉuĊuje da se moţe toliko malo toga primijetiti od djelovanja svetaca.
Jer stvari na našoj Zemlji, kao što svatko zna, izgledaju katastrofalno.
Za zaštitu od bolesti se takoĊer zazivaju sveci, ali i u tom pogledu nije postalo bolje u našem
svijetu, baš naprotiv, gore. Svetac s kompetencijom za ţivotinjske pošasti je Bernhard von
Clairwaux. MeĊutim jedan pogled u svijet pokazuje: Ţivotinjske pošasti se povećavaju. Iako
tko zna koliko njih se moli njemu da poduzme nešto – nekako izgleda da to ne funkcionira. –
Moţda vrijedi razmisliti, što se onda tu zbiva što «funkcionira»…
Kamo upravlja «nepogrešivi» papa
koji stoluje na Petrovoj stolici?
Okrutna masovna ubojstva nakon muĉenja
u Argentini 1983. (!) sa znanjem i na poticaj crkve
Pitanje drugog slušatelja:
«U vašim emisijama ste već više puta govorili o tome da se papa dopušta zvati «upraviteljem
Zemaljske kugle», premda je on do sada svijet stvarno upravljao samo u kaos. Ali odakle
dolazi taj pojam?»
Odgovor: To već zaĉuĊuje: Sveci su beskorisni, «upravitelj zemaljske kugle» nije sposoban
nizašto – zbog ĉega je to? Naposljetku se uvijek doĊe do rješenja: Jedina molitva koja nešto
donese, je molitva Bogu, našem Ocu, koju pretvaramo u molitvu djela. Jer svejedno je moli li
se ĉovjek bogovima ili njihovim potomcima, svecima, ili nekom papi –nitko od njih ne moţe
upravljati zemaljskom kuglom.
Pojam «upravitelj zemaljske kugle» potjeĉe, kao i skoro sve u katoliĉkoj crkvi, iz poganstva.
Rimski car August koji je ţivio u Isusovo vrijeme, bio je još za ţivota štovan kao «upravitelj
zemaljske kugle» i «otac ĉovjeĉanstva». Nakon njegove smrti u godini 14. poslije Krista,
najmoćniji ĉovjek tadašnjeg svijeta je zakljuĉkom senata bio uzdignut u boga: «Divus
Augustus».
Ne podsjeća li to nekako na proglašenja svetaca u katoliĉkoj crkvi? Usporedba je vidljiva i u
tome što ni August nije vodio baš svetaĉki ţivot; svoju volju je provodio ratovima, ali je
istovremeno bio «genijalan glumac koji je svoju ulogu pravednog i ćudorednog vladara
savršeno isticao. Hladnokrvan strateg koji je obitelj, prijatelje i sluţbu bogovima koristio kao
prokušano sredstvo za postizanje politiĉkih ciljeva. Majstor samoreklame koji je svoja djela
dao ovjekovjeĉiti u kamenu i proglasiti ih po ĉitavom carstvu.» Tako je to izrazila emisija
Dokumentacija ZDF-a od 7.1.2004.
Usporedbe s današnjim papinstvom su tako oĉigledne. Svojim ratovima August tada nije
donio niĉega pozitivnog na svijet. Zemaljskom kuglom on nije upravljao prema dobru, a
takoĊer niti današnje papinstvo to ne ĉini.
Koliko je papinstvo apsolutistiĉko pokazuje npr. jedan citat Grgura VII. koji je u svojem
Dictatus papae izjavio: «Nitko na Zemlji ne moţe suditi o papi. Rimska crkva nikada nije
pogriješila i nikada ne moţe pogriješiti do kraja vremena. Jedino papa moţe svrgnuti biskupe
… ON moţe svrgnuti careve i kraljeve i njihove podanike osloboditi obveze pokornosti i
vjernosti. Svi kneţevi mu moraju ljubiti stopala … Propisno izabrani papa je neupitan svetac
Petrovim zaslugama.»45 – Što je to nego ĉista diktatura! A to je ujedno i danas «pravilo
nepogrešivosti», štoviše zakon katoliĉke crkve da nitko ne smije osuĊivati papu. To je crkva
tako preuzela u svoj udţbenik. (Codex Iuris Canonici, Can. 1404.)
Stoga se s punim pravom moţe postaviti pitanje: Kamo nas upravlja «nepogrešivi papa» koji
stoluje na Petrovoj stolici?
Moţda odgovor na ovo pitanje moţe dati ĉinjeniĉno stanje na koje nas je u svom pismu
upozorio jedan slušatelj. On nam piše da je prije nekog vremena na njemaĉkoj televiziji u
«dnevniku danas» u 21.45 sati gledao jednu emisiju. U njoj se izvještavalo da su za vrijeme
vojne diktature u Argentini od 1976. do 1983. ljude ne samo muĉili, nego su ih nakon toga
omamili, utovarili u avione zatim – doslovce! – s blagoslovom crkve iz avionâ bacali u more.
Tvrdnja koja zvuĉi toliko nevjerojatno da nas slušatelj pita je li to moguće.
Naţalost, to je istina. To potjeĉe iz snimke jedne radioemisije Jugozapadnog radija od
14.6.2001, i to iz redakcije «Religija, crkva i društvo», dakle redakcije koja nije pretjerano
kritiĉka prema crkvi. U toj se emisiji izvještava da je katoliĉka crkva od samog poĉetka
podrţavala diktaturu u Argentini izmeĊu 1976. i 1983. «Usmjeravajući signal dolazi iz
najvišeg mjesta. Adolfo Tortolo, predsjednik biskupske konferencije se u Buenos Airesu 23.
oţujka 1976. – jedan dan prije vojnog puĉa – susreće sa šefom hunte Georgom Rafaelom
Videlom i admiralom Eduardom Maserom.»
Nadbiskup Tortolo pozivao je «da se suraĊuje s novom vojnom vladom» .Time je hunta
osjećala crkvenu potporu. Argentinski vojni biskup Victorio Bonamin u jednome javnom
govoru pred generalima rekao je doslovce: «Vojska je oĉišćena u Jordanu punom krvi da bi se
postavila na ĉelo ĉitave zemlje. Tko zna da li bi Krist jednog dana htio da vojne postrojbe
preuzmu dodatne funkcije koje premašuju njihove stvarne zadaće.»
Isti taj vojni biskup je zatim rekao i sljedeće: «Borba protiv gerile je borba za Republiku
Argentinu, ali i za njene oltare … Ta borba brani moral, ljudsko dostojanstvo.» - To je
neshvatljivo! Tu se pojmom «ljudskog dostojanstva» pokušava drsko opravdati postupak koji
na nevjerojatan naĉin gazi ljudsko dostojanstvo!
To je dakle bilo godine 1976. Od vojnog biskupa Bonamina isto tako potjeĉe izjava: «Ta je
borba napokon borba obrane Boga … stoga se molim za Boţju potporu u ovome prljavom
ratu u koji smo uvuĉeni.»
Jedan od ţrtava tih muĉenja je bio filmaš Alcides Chiesa, koji ih je preţivio. U toj emisiji on
kaţe: «Da je crkva imala drugaĉiji stav prema vojnoj diktaturi, ne bi bilo došlo do vojne
diktature.» zastupnik franjevaĉke misionarske centrale u Bonu je o tome rekao: «Katoliĉka
crkva je poticala na vojni puĉ.» Stvar je došla dotle da su se u podrumima za muĉenje pojavili
vojni kapelani. Jedna ţrtva muĉenja izvještava da je vojni kapelan nakon muĉenja rekao:
«Muĉenje je grijeh samo onda ako traje dulje od 48 sati. Djetešce moje, što ti hoćeš? Ti
napokon ne suraĊuješ s autoritetima.»
U vezi s tim okrutnim pogubljenjima gdje su omamljene ljude bacali u more, u toj se emisiji
donosi izjava jednoga branitelja ljudskih prava iz koalicije protiv osloboĊenja od kazne iz
Nürnberga – jedne ekumenske organizacije: «Visoki ĉasnici su upitali ljude iz crkve da li
mogu ubijati neprijatelje. Biskupi su rekli: 'Ubijati u vojnom okršaju nije kršćanski. Bolje
uĉinite to ovako: Zarobljenicima dajte špricu s drogom i zatim poletite nad more – smrtonosni
let.'»
Postoji jedan oĉevidac, krunski svjedok, koji je tada u vojsci sudjelovao u transportu tih ljudi.
On je izvijestio da su nakon tih ubojstava – gdje je samo na taj naĉin bilo likvidirano 1.500 do
2.000 ljudi – vojni kapelani razgovarali s onima koji su tu akciju provodili kako bi ih utješili.
Jedan od njih je po smislu rekao da je to kršćanska smrt jer oni – ţrtve – «ne pate» . On je
rekao «da je rat, rat i da takoĊer Biblija kaţe da se pljeva mora odvojiti od ţita».46 . I da
takoĊer u bibliji piše da se mora «osvetiti oko za oko».47
Vidi se dakle da je crkva sasvim izravno upletena u te stvari i moguće je da poticaj za ta
smaknuća potjeĉe od crkvenih zastupnika.
Sve se to dakako odigravalo do 1983, dakle prošlo je jedva više od 20 godina, a pod tim
vojnim reţimom bilo je ubijeno sveukupno do 30.000 ljudi. Moţda je ovaj sluĉaj stvarno
odgovor na pitanje kako Petrova stolica upravlja zemaljskom kuglom? Papa za sebe doista
tvrdi da je upravitelj zemaljske kugle, a iz upravo izloţenog vidljivo je kako su on i njegovi
neposredni podĉinjeni sudjelovali npr. u upravljanju sudbinama u Argentini. Nije li ovo
dojmljiv primjer za to što se podrazumijeva pod pojmom «upravitelj zemaljske kugle»? I
nemojmo zaboraviti: Okrutnosti koje su nam u dovoljnoj mjeri poznate iz povijesti – oni silni
milijuni mrtvih kad su iskorjenjivani ĉitavi narodi, o kojima je već bilo rijeĉi – te okrutnosti
koje Petrova stolica ima na savjesti, nisu od prije 2000 ili 1500 godina, već su aktualne. To su
dogaĊaji iz bliske prošlosti.
U vezi s ovim vratimo se još jednom na sljedeću bitnu stvar koja se stalno spominje u
pismima. Mi zaista ĉesto citiramo propise nauka katoliĉke crkve od Neuner-Roosa. Prije
nekog vremena bilo je govora o tome da crkva ţeli «istrijebiti» sve što joj stoji na putu. Da se
podsjetimo navest ćemo još jednom taj aspekt. U Neuner-Roosu pod br. 382 piše: «Crkva po
svome boţanskom poslanju ima obvezu da najsavjesnije ĉuva dobro boţanske vjere
neokrnjenim i potpunim i da postojano s velikim marom bdije nad spasenjem duša. Stoga ona
mora s krajnjom briţljivošću udaljiti i istrijebiti sve što je protiv vjere ili bi na bilo koji naĉin
moglo naškoditi spasenju duše. Prema tome crkvi ne pripada samo pravo neograniĉene vlasti
koje joj je prenijeto od boţanskog tvorca, nego ĉak obveza ne samo da ne trpi bilo koji krivi
nauk, već štoviše da ga zabrani i osudi, ako to zahtijevaju neokrnjenost vjere i spas duša.»
Duden (Njemaĉki rjeĉnik, prim. prev.) opisuje što znaĉi «istrijebiti». U njemu naime piše :
«radikalno odstraniti». Sve se jasnije ocrtava što katoliĉka crkva u svojoj tradiciji – u svojoj
davnoj prošlosti, nedavnoj prošlosti i u svojim najaktualnijim uputama – «krajnjom
briţljivošću» i «velikim marom» nastoji istrijebiti. To je upravo crkveni naĉin «vjernosti» u
kontinuitetu, osobito u vezi s njenim postupanjem prema inovjernicima.
Gdje god se u katolicizam pogleda, nailazi se na poganstvo, na idolatriju. Potpuno je jasno da
sve to nema nikakve veze s Isusom, Kristom, baš naprotiv: Tadašnje poganstvo danas je
postalo kriminalno poganstvo.
Umjesto o poganstvu, u meĊuvremenu bi zapravo bilo bolje govoriti o zloĉinstvu. To što se
izvještavalo o Argentini, dakako nipošto nije ostalo u tajnosti, već je dospjelo u javnost. I
budući da je to najkasnije nekoliko godina nakon dogaĊajâ postalo općepoznato, postavlja se
jedno pitanje. DogaĊaji su se odigrali za vrijeme pontifikata Ivana Pavla II, naime koncem 70-
tih godina, a poznati su postali poĉetkom 80-tih godina. Pitanje glasi: Da li je Ivan Pavao II.
postupio protiv tih biskupa i protiv tih svećenika? Je li se javno izjasnio o tome, odnosno je li
se izjasnio protiv toga što su u ime njegove crkve, s blagoslovom svećenika, ljudi bili bacani u
more i ubijani?
Jasno Ne! Odgovorni za te strašne zloĉine su u sluţbi kao i prije. Nitko nije pozvan na
odgovornost; bila je amnestija. Arhivi Vatikana su, kao i uvijek, zakljuĉani. U godini 2000. u
Argentini je bila objavljena neodluĉna «isprika» katoliĉke crkve: ona nije odluĉno stala na
stranu ţrtava. Svatko primjećuje da je to veliko licemjerje. Crkva je vrlo jasno stala na stranu
zloĉinaca, i to potpuno odluĉno. Crkva je o tom još izjavila: Bilo je naţalost mnogo sinova
crkve koji su sudjelovali u muĉenju, u izdaji i u apsurdnoj smrti.48 – I to je golemo
ublaţavanje, drsko licemjerje. Jer je poznato da su crkveni predstavnici bili umiješani u te
stvari, štoviše oni su suodluĉivali.
Moţe se ĉak reći da je osnivanje te diktature bilo sasvim svjesno zapoĉeto. Postoje jasni
podaci da je konce vukla Opus Dei, desno-radikalna organizacija unutar katoliĉke crkve; koja
djeluje širom svijeta i u cijeloj Latinskoj americi je djelovala u tom pravcu da se takve
diktature kao u Argentini ili u Ĉileu dovedu na vlast. A Opus Dei je bila izravno pod zaštitom
Ivana Pavla II.
Proglašenje svetim pape Ivana Pavla II:
Ĉeka se još samo na potrebna «ĉuda».
Ovo nas vodi drugom pitanju, na koje se u vezi s tim moţda moţe odgovoriti:
«Kakvi su izgledi da posljednji papa bude proglašen svetim?»
Odgovor:: Taj ĉovjek dakle koji ima supredstavljati dogaĊaje posljednjih 40 godina, sada kao
što je poznato treba biti proglašen blaţenim, a zatim svetim. Pita se: Treba li on zbog toga biti
proglašen blaţenim i svetim?
Naţalost mora se reći: To je vrlo moguće. Jer se iz dogaĊaja prošlosti moţe oĉitati da su
svetima proglašeni oni pape koji su sluţili katolicizmu. A izgleda kao da vjernici tu pate od
gubitka realnosti i jednostavno potiskuju te ĉinjenice. Oni su obuzeti mišlju ţelje: Oni hoće
vladara koji govori o miru, i misle da on postupa samo miroljubivo. No upravo smo ĉuli da su
pod patronatom posljednjeg pape poĉinjeni takvi strašni zloĉini, a znamo kako do u tanĉine
funkcionira katoliĉka hijerarhija. Moţe se poći od toga da je papa Ivan Pavao II. znao do
pojedinosti za te dogaĊaje; u katolicizmu upute dolaze uvijek sa samog vrha. Zbog toga je još
više zastrašujuće kada se takav ĉovjek treba proglasiti svetim ili blaţenim. Iako postupak
proglašenja svetim još nije okonĉan, moţe se ipak pretpostaviti da će biti proveden brzim
tempom. Zašto? Zato jer to koristi ugledu i popularnosti rimske crkve; jednostavno reĉeno:
Publicity, ujedno podizanje vrijednosti crkve.
Pretpostavka za proglašenje svetim i u sluĉaju Ivana Pavla II. ostaje «ĉudo», najĉešće
medicinski neobjašnjivo iscjeljenje. Sada su svi vjernici pozvani da na homepage postulatora
za proglašenje svetosti, monsinjora Slawomira, ili drugim putem izvještavaju o ĉudima i
drugim neobiĉnim dogaĊajima u vezi s umrlim papom.
Pitanje: «Zašto se zadnji umrli papa nije mogao izlijeĉiti takozvanom gospom za struganje ili
takozvanom ceduljom za gutanje o kojima se već u prijašnjim emisijama opširno govorilo.
Zašto je išao lijeĉniku i zašto je bio u klinici ako takozvana gospa za struganje ili takozvana
cedulja za gutanje moţe stvarati takva ĉuda?
Odgovor: Ovo je pitanje koje nam je stalno bilo upućivano; oĉigledno su gospa za struganje i
sliĉice za gutanje, odnosno cedulje za gutanje, naišle na velik odjek. Objasnit ćemo još
jednom ukratko: Tu se radi o navodno ljekovitim stvarima. Gospa za struganje je kipić, gospa
od gline, od koje vjernik uvijek sastruţe malo gline i njome pospe svoje jelo, dakle pojede s
jelom, jer je ta gospa iz Altöttinga posvećena i time on, kako se vjeruje, moţe ozdraviti. Tako
je u svakom sluĉaju bilo uobiĉajeno sve do poĉetka prošlog stoljeća. U pogledu tih
«ĉudesnih» ljekovitih snaga u koje ljudi vjeruju, stvarno se postavlja pitanje: Zašto se papa
npr. nije sam izlijeĉio tom gospom? Zašto se nije mogao izlijeĉiti ceduljom za gutanje ili
sliĉicom za gutanje, kada ona navodno moţe napraviti ĉudo?
To bi moglo biti zbog sljedećeg: Da je papa to pokušao, svatko bi primijetio da to ne
funkcionira, i tada bi vjernici izgubili vjeru u ĉudesnu snagu crkveno posvećenih predmeta,
devocionalija. Ovako meĊutim vjernicima ostaje iluzija da bi moţda s crkvenim
hokuspokusom mogli uspjeti. Da je papa to probao i to nije funkcioniralo, tada bi svatko
prozreo prijevaru.
Zašto se mora umrloga «svetog» oca
još proglašavati svetim?
Sljedeće pitanje koje se nadovezuje, glasi:
«Vaše emisije su pod naslovom 'Za dobre analitiĉare Tko sjedi na Petrovoj stolici?' Moţda mi
moţete objasniti zašto svi pape koji se, kao što je poznato, daju oslovljavati kao 'sveti oci',
nisu automatski takoĊer i sveci? Zašto se pape moraju – kao umrli Ivan Pavao II. – zapravo
proglasiti prvo blaţenima, a onda svetima?»
Odgovor: Ovo je opravdano pitanje. Pokušali smo da kao analitiĉari temeljito ispitamo tu
stvar i kao kod većine ĉinjenica u katoliĉkoj crkvi, još smo jednom naišli na nelogiĉnost.
MeĊutim pitali smo o tome i jednoga katoliĉkog teologa, koji naţalost takoĊer nije mogao dati
logiĉan odgovor. Daljnja istraţivanja su na svjetlo dana izvukle samo ispraznu izjavu da se
pod «sveti otac» misli na sluţbu, a ne na osobu – ali to s razumom u katoliĉkoj crkvi se ne bi
trebalo shvaćati tako ozbiljno. To je osobito jasno izrazio Heinrich Heine, njemaĉki pjesnik
(1797 – 1856), koji je rekao:
«Ljuti li te tvoje oko, išĉupaj ga.
Ljuti li te tvoja ruka, otkini je.
Ljuti li te tvoj jezik, odreţi ga.
A ako te ljuti tvoj razum, postani katolik!»
Prekomjernom svetošću se pozabavio i jedan naš slušatelj otkrivši da postoje i sveci za pape.
On se zatim pitao kakvim se poslom bavi taj svetac zaštitnik kad se već papa sam naziva
«svetim ocem». Slušatelj je onda sam sebi dao odgovor rekavši:«Kod toliko mnogo laţne
svetosti radije se drţim Isusa iz nazareta, koji je kao Sin Boţji – naglašavam – nekom ĉovjeku
koji ga je nazvao 'dobrim uĉiteljem' rekao: 'Zašto me nazivaš dobrim? Nitko nije dobar, osim
Boga, Jedinoga.'» (Mt 19,17) – Toliko o svetosti.
«Ĉudan» kontinuitet pri izboru pape
O rijeĉi «svet» radi se i u pitanju jednoga drugog ĉitatelja koji piše:
«Kod izbora pape navodno sveti duh djeluje preko kardinala. Kako se onda moţe dogoditi da
za papu bude izabran netko tko se istiĉe zloĉinom i – na fini naĉin reĉeno – nemoralnim
ţivotnim stilom?»
Odgovor: Bez sumnje se ne moţe zaobići pitanje: Koji duh tu djeluje? –Vjerojatno je taj duh
koji tu djeluje isto tako nesvet kao što su bili i jesu pape.
Ali tko sve još osim toga moţe utjecati na izbor pape, izjasnio se kardinal Meisner u jednome
novinskom ĉlanku u «Die Weltu» od 4.7.2005. Meisner je naime govorio o tome «da je izbor
Josefa Ratzingera za papu Benedikta XVI. 'ĉudo' u kojem svog udjela ima umrli papa Ivan
Pavao II. Svojim zagovorom kod Boga on je utjecao na izbor konklave», rekao je doslovce
Meisner novinarima. «'Kada je neki svetac na Nebu, onda je njegov djelokrug mnogo veći
nego prije.' S Ratzingerom kao papom, kontinuitet je najsavršeniji.»
Oĉigledno da na izbor pape dakle ne utjeĉe samo «sveti duh» već i katoliĉki duh u liku umrlih
papa. I Meisner sa svojom izjavom stvarno ima pravo da je s Ratzingerom kao papom
kontinuitet najsavršeniji. Zna se dakako da Ratzingera rado nazivaju «Velikim inkvizitorom iz
Marktla na Innu», ne samo jer je obnašao tu sluţbu, na ĉijem su ĉelu prije bila gospoda iz
inkvizicije, nego zato jer ĉak još i danas postupa krajnje oštro protiv inomišljenika. U emisiji
Kontrasti na ARD-u od 3.3.2005. kao što je bilo izneseno, Ratzinger je o svojem kontinuitetu
rekao sljedeće: «Veliki inkvizitor je povijesna prilagodba; na neki naĉin smo u kontinuitetu.
Ali mi danas pokušavamo da to što je bilo uĉinjeno tadašnjim metodama – što je djelomiĉno
podloţno kritici - sada napraviti iz naše pravne svijesti. MeĊutim, ipak se mora reći da je
inkvizicija bila napredak, da se više nije smjelo osuĊivati bez Inquisitio, što znaĉi da su se
morala provesti ispitivanja.» - Moţda onako kao u Argentini, o ĉemu je upravo bilo
izvješteno?
Kakav ljudski prezir izbija iz tih rijeĉi! Spomenimo se inkvizicije u kojoj su milijuni ljudi bili
ubijeni na najbrutalniji naĉin. To su bile ţene, ĉesto ĉak i djeca, koji su dospjeli u ţrvanj
inkvizicije, gdje su danima ili tjednima bili muĉeni, a zatim spaljeni na lomaĉi. Kakav
sarkazam izbija iz rijeĉi gospodina Ratzingera? Ĉovjek si to ne moţe predoĉiti ako misli na
ţrtve!
Ime «Benedikt» - sluĉaj ili «kontinuitet»?
Sljedeće pitanje se bavi izborom imena kardinala Ratzingera, koji se kao što je poznato, zove
Benedikt. U jednoj od naših zadnjih emisija mi smo izloţili da su pape Benedikt XII. i
Benedikt XIV. poĉinili zloĉine i da su sudjelovali u inkviziciji. Jedan slušatelj piše:
«Je li sluĉajno što se sadašnji papa takoĊer zove «Benedikt?»
Odgovor: Mi prakršćani ne vjerujemo u sluĉajeve. Prema tome gospodin Ratzinger je već vrlo
svjesno izabrao svoje ime ĉime pokazuje u kom kontinuitetu stoji. Naprotiv mi prakršćani
vjerujemo u reinkarnaciju, i moţda Benedikt XVI. nije doista samo ideološki na istoj crti sa
svojim imenjacima, nego tko zna, ne pokušava li on u ovoj inkarnaciji nastaviti razorno djelo
što ga je zapoĉeo u prijašnjim inkarnacijama – moţda isto tako pod imenom «Benedikt»?
U javnosti se stvara dojam da se Ratzinger nadovezuje na Benedikta XV, kojeg katoliĉka
crkva prodaje kao «papu mira». Ali i tu opet imamo tipiĉan primjer za to kako se javnost
dopušta vući za nos, a da sama ne analizira, sama ne provjeri, što stvarno odgovara
povijesnim ĉinjenicama. Benedikt XV. doduše osobno nije bio prijatelj Austrougarske, ali se
kao papa drţao linije Vatikana naime da bi u prvome svjetskom ratu pobjeda Njemaĉke i
Austrije nad Rusijom otvorila crkvi nove mogućnosti za misiju u pravoslavnoj crkvi. Zbog
toga je on u prvim godinama rata javnosti uputio dva ili tri apela za mir. Tada su
Austrougarska i Njemaĉka bile još u prednosti. Mir bi bio u njihovu korist i Vatikanu bi donio
spomenute mogućnosti. Ali neprijatelji, Engleska i Francuska, nisu ozbiljno shvatili te
mirovne apele.
Kada se list okrenuo, sile osovine su – dakle Austrougarska i Njemaĉka – još jednom zamolile
papu da javnosti uputi nove apele za mir. Zašto on tada nije to uĉinio? Zato jer Petrova stolica
nikada nije rado na strani gubitnikâ, i za njih ne makne ni prstom. On je, nakon što se situacija
promijenila, dao uputiti još jedan jedincati apel, naime kada se u Rusiji dogodila revolucija.
Zašto? Zbog zabrinutosti za posjed Vatikana, u sluĉaju da dogaĊaji zahvate Italiju. Benedikt
XV. je naime bio vrlo usko povezan s plemićima. On je tvrdio nešto ĉudno: Da je i Isus Krist
bio plemić. – Karlheinz Deschner doslovno citira tog papu: «I Isus Krist je bio plemić,
plemeniti su bili Marija i Josip», i da je Isus imao «izvrstan odnos sa zemaljskim
plemstvom.»49 Ĉovjek si mora predoĉiti tu besmislicu! MeĊutim papa Benedikt XV. je
uĉinio još nešto, «on je na poĉetku rata bez oklijevanja olakšao organizaciju vojnih
duhovnika»50 Karlheinz Deschner u svojoj knjizi «Stoljeće povijesti spasa» postavlja jasno
pitanje, koje nije palo na pamet nikome od novinara, naime: «Zašto papa nije katolicima
zabranio klanje? Zašto nije pozvao da se posvuda odbaci oruţje?»51
Zar ovakva jasna pitanja danas više nikome ne padaju na pamet?
Kaskada zloĉinaca tijekom stoljeća:
Potomci potomaka od potomaka
Dragi ĉitatelji, stjeĉemo mali dojam o djelovanju svećenika, papa, tijekom stoljeća. Sve bi se
to moglo promatrati kao «kaskadu zloĉinaca». Moţe ih se takoĊer opisati kao potomke
potomaka od potomaka.
Taj opis aludira na tradiciju te institucije: U svjetskoj povijesti se uvijek iznova pojavljuju
sliĉni i isti likovi.
Dali smo primjere takozvanih «svetih otaca» koji su djelovali kao zloĉinci. Mnogi su nas
slušatelji pitali jesu li to samo pojedinaĉni sluĉajevi, jesu li se samo neki od takozvanih
«svetih otaca» istaknuli kao zloĉinci.
O tome treba reći: Postoji beskrajno mnogo takvih primjera. U nastavku ćemo spomenuti
samo nekoliko primjera kako bismo dokazali da se stvarno radi o potomcima potomaka od
potomaka, koji su izgradili tu kaskadu zloĉinaca. A moţda si ponetko postavi pitanje: Je li to
taj isti ili samo njemu sliĉan?
Zloĉinaĉki «sveti oci» nisu pojedinaĉni sluĉajevi. Neki od njih su bili:
Sveti otac papa Vigilije, 537 do 555, bio je primjerice ubojica svog prethodnika.
Sveti otac papa Honorije I, 625-638, u Španjolskoj je poticao na napade na Ţidove i progonio
inovjernike.
Papa Leon I. je takoĊer postupao rigorozno i nemilosrdno prema inovjernicima. Karlheinz
Deschner, priznat u svijetu kao veliki poznavalac crkvene povijesti, progone je nazvao
«krvoloĉnima». Leon I. je bio onaj papa koji je nauĉavao da preko usta pape govore sam Bog
i Krist. Bio je proglašen svetim.
Jedan drugi papa, Pio IX, sluţbovao je od 1846 do 1878. On je diskriminirao ţidovstvo i
ustanovio je dogmu nepogrešivosti.
Sveti Bernhard iz Clairvauxa nije bio papa, već «svetac» i «crkveni uĉitelj» koji je 1146.
pozvao na kriţarski rat. Od njega je predajom prenesena izjava: «Kristov vitez ubija ĉiste
savjesti. On umire još spokojnije. Kad umre, on koristi sebi. Kad ubija, on koristi Kristu.»
Sveti Bernhard je sasvim jasno pozvao da se u kriţarskom ratu Saraceni unište ili da se obrate.
Bilo je dakle pravilo: Smrt – ili obraćenje. Drugoga nije bilo. Bernhard iz Clairvauxa huškao
je i protiv Slavena na istoku Njemaĉke. Stotinama godina je bilo kriţarskih ratova, pravih
kriţarskih ratova protiv Slavena, na koje je pozivao taj «svetac».
Što se tiĉe kriţarskih ratova: I kriţarske ratove u kojima se trebao ponovo osvojiti Jeruzalem,
inicirao je jedan papa, naime Urban II. Time je skrivio milijun umorstava. I Urban II. je 1881.
bio proglašen blaţenim.
«Već se odavno u toj crkvi ništa ne moţe spasiti,
nego samo sebe i druge od nje»
U svezi s papama katkad se ima priopćiti i neobiĉnost. O tome priopćenje jednog slušatelja
koje je stvarno jako ĉudno. On piše da je u nekim novinama proĉitao sljedeće: «Halabuka oko
Benedikta se nastavlja. Najnoviji ĉlanak oboţavatelja: Papina lutka iz manufakture juţne
Tiringije … Skupljaĉi se otimaju za lutku s crtama lica Benedikta XVI. za 139 eura.
Poneki dobronamjeran ĉitatelj će se moţda sada rasrditi: Kako se zapravo neka manufaktura
lutaka usuĊuje zloupotrijebiti pravo osobnosti pape i time zaraĊivati novac? – Vjerojatno se
meĊutim to treba drugaĉije promatrati: Tko poznaje katoliĉku crkvu, zna da se ništa ovakvo
ne dogaĊa bez znanja i suglasnosti vlasnika Petrove stolice. A moglo bi biti da se velik dio
novca što se time uprihodi, slijeva u njegov dţep.
Ali vratimo se pitanju u svezi s lutkom. Jedan stav o tome glasi: «Po mom mišljenju to je
nedostojno. Što bi Isus na to rekao? Malo toga. Ali ja kaţem: Isus je imao dostojanstvo.»
Mnogi od prispjelih dopisa bave se osobom ili funkcijom vlasnika Petrove stolice. Jedan
slušatelj nam postavlja pitanje:
«U španjolskim novinama La Vanguardia de Barcelona proĉitao sam da je 80 katalonskih
svećenika pisalo papi i zatraţilo da ne treba dopuštati da ga i dalje nazivaju «svetim ocem» te
da prestane s raskoši i sjajem. Oni pišu da to nije kršćanski. – To je dakle inicijativa koja bi
mogla biti u Vašem smislu» - dakle u smislu prakršćana – «što drţite o ovom napadu
svećenika?»
Odgovor: To moţe dakao biti dobar mali poĉetak što svećenici zahtijevaju da se papa ne bi
trebao dalje zvati «svetim ocem». Samo bi se ta misao trebala dosljedno provesti. Kad se već
sada postavlja pitanje je li sve to kršćanski, tada bi ti svećenici morali valjda i sebe same
dovesti u pitanje. Jer znamo da Isus nije htio nikakve svećenike. On nije osnovao crkvu. On
nije uveo niti sakramente, niti poganski kult. Španjolski svećenici bi se mogli – kao prijedlog,
u sluĉaju da im je stvarno stalo do toga – zauzeti da njihova crkva vrati Indijancima zlato koje
im je ukrala. za sve one koji pokušavaju popraviti ili reformirati crkvu moţda se moţe dodati
još jedna izjava Karlheinza Deschnera. Poznati povjesniĉar Karlheinz Deschner je rekao:
«Već se odavno u toj crkvi ništa ne moţe spasiti, nego samo sebe i druge od nje»52
U vezi s tim se treba spomenuti da je neposredno prije izbora novog pape u novinama bila
objavljena vijest da je Josef Ratzinger – sada Benedikt XVI. – jednom prije mnogo godina
javno izjavio da je opasno kao papa zvati se «svetim ocem». Jedan njemaĉki biskup je ĉuo tu
papinsku izjavu i potvrdio ju je u javnosti. Papa dakle zna što ĉini. Za pretpostaviti je da je on
vidio «opasnost» s obzirom na uĉenje Isusa iz Nazareta. On se dakle sasvim svjesno ogrješuje
o velikog uĉitelja ĉovjeĉanstva koji je pouĉavao da je samo Jedan naš Otac na Nebu i da se
samo Jedan moţe zvati «Svetim Ocem». On je dakle prepoznao da je to jako opasno – moţda
će jednog dana iskusiti kako je to opasno?
Trebalo bi dodati: U svome dugaĉkom pismu današnjem papi, odmah nakon njegovog izbora,
jedan mu je prakršćanin postavio i to pitanje, pored ostalih koja se neposredno nadovezuju na
ranije izjave teologa Josefa Ratzingera. Do danas na to pismo, kao i na sljedeće, prakršćanin
nije dobio niti potvrdu primitka, a kamoli odgovor.53
Bog-Otac 1997: «Zar ne znate
da u Kraljevstvu nutrine ne postoje sveci …?»
Istaknimo još jednom: Svaka se vjeroispovijed moţe zvati kako se ţeli, isto tako religiozni
voĊe, svaka religija. Tu slobodu ima svatko u našem društvu. Mi se prakršćani smatramo
pozvanima da podignemo svoj glas ako netko nastupa s totalitarnim idolatrijskim kultom i za
to zloupotrebljava ime velikoga uĉitelja mudrosti ĉovjeĉanstva, ime Isusa, Krista. To je razlog
zašto se bavimo ovom temom.
S obzirom na sva razotkrivanja svatko tko ţeli, moţda upravo kao mlad ĉovjek, moţe
spoznati da se ne mora obraćati «svetom ocu» na Zemlji, već da se sam moţe obratiti
Jednome Svetom Ocu koji je na nebu i u najdubljoj nutrini svakog ĉovjeka. A taj Otac ne šuti,
već i u našem vremenu govori ponovo preko usta proroka. Rijeĉi Boga-Oca od studenoga
1997:
«O vidite, Isus, Krist, vam je donio beskrajnu ljubav, koja Ja Jesam. On vam je donio oĉenaš i
pokazao vam kome se trebate moliti: Bogu, vašem Ocu, ĉiji je duh u vama. Jer vi ste hram
Boţji. Ali vaša svećeniĉka kasta je naĉinila takozvane «svece». Zar ne znate da u kraljevstvu
nutrine ne postoje sveci, već je samo Jedan Sveti, koji Ja Jesam? – To je dogma koja pripada
vašim crkvenim institucijama, ali ne Nebu.
Tko je blizu Unutarnjeg kraljevstva, taj zna za to. Unutarnje kraljevstvo nije kraljevstvo
duhova, nego Kraljevstvo koje je nastanjeno bićima svjetla, nazvanim duhovnim bićima, koji
imaju finije tijelo koje je zakon ljubavi; onako kao što je vaše grubotvarno tijelo zakon ega.
Ali onaj tko nije blizu Unutarnjeg kraljevstva, taj šuti, i time zagovara ono što svećeniĉka
kasta hoće.»
Nesveti ţivot «svetih otaca».
Razmjer seksualnih zlodjela crkvenih funkcionara sve više i više izlazi na vidjelo
Petrova stolica u povijesti – baruština grijeha.
Pokvarenosti i grozote svake vrste,
nasilje, pljaĉka, umorstvo
Zavirimo li u povijest, primijetit ćemo da se već u 4. stoljeću istiĉe jedan predstavnik tih
takozvanih «svetih otaca», koji nije bio samo papa, već je bio proglašen svecem, što svakako
nije sluĉaj sa svim papama, naime Damas I. Pobliţe se o njemu moţe proĉitati npr. u drugom
i trećem svesku «Kriminalne povijesti kršćanstva» Karlheinza Deschnera: Damaz je vladao u
Rimu tijekom 18 godina od 366. do 384; za tadašnje vrijeme to je bilo jako dugo. Već su
okolnosti njegovog preuzimanja vlasti bile svakako iznimno nasilne naravi: On je raspolagao
odreĊenim novĉanim sredstvima kojima je unajmio pravu razbijaĉku grupu kirijaša,
cirkusanata i grobara, i toj je rulji zapovjedio da napadne crkvu koja je u Rimu bila na mjestu
današnje bazilike Santa Maria Maggiore. U toj su se crkvi naime utvrdili njegovi protivnici.
Postojao je protupapa imenom Ursin. Damasova grupa razbijaĉa je dakle napala crkvu,
zapalila ju i pobila preko 100 pristaša protivnika.
Takvi su se dogaĊaji u crkvenoj povijesti uostalom zbivali relativno ĉesto. Nije bila rijetkost
da se razilaţenja u mišljenju meĊu navodnim kršćanima rješavaju na takav naĉin.
Ruke pape Damasa su prema tome bile priliĉno krvave, kao i ruke mnogih papa poslije njega.
On je nemilosrdno progonio takozvane heretike i za to je upregnuo drţavu. Damas je meĊutim
spomena vrijedan još na jedan drugi naĉin: vodio je luksuzan ţivot. Rimski pisac povijesti
Amian Marcelin o tom piše: «On se vozi samo koĉijom, raskošno je odjeven i prireĊuje si
tako obilne gozbe da njegova trpeza zasjenjuje ĉak i kraljevski objed.»
Karlheinz Deschner u svojoj «Kriminalnoj povijesti kršćanstva»54, meĊu ostalim, o njemu
piše još sljedeće: «Svojim prisnim odnosom s mnogim bogatim kršćankama «ušni klitoris
dama» - tako su ga tada zvali – «okoristio se tako što mu je 370. upućen carski ukaz koji
energiĉno zabranjuje kleru vrebanje baštine.»
Damas je dakle uspješno vrebao tuĊu baštinu da bi je se nemoralno i bespravno domogao. Car
je izdao ukaz kojim se zabranjuje «duhovnicima i redovnicima posjećivati kuće udovica i
sirotica, i proglašava ništavnima svekolike njihove darove i oporuke, kao i od drugih ţena,
koje bi pod religioznim izgovorom mogle postati ţrtvama svećenika ucjenjivaĉa».55
Sada se postavlja pitanje zašto je Damas proglašen svecem? – Valjda ne zbog te kaskade
zloĉina, nego zato što je naloţio Jeronimu da izda novu Bibliju. Mi dakako znamo da je on
pritom naĉinio mnoge izmjene koje su bile po volji crkve. To je zasigurno zasluga koja je
njegovome nalogodavcu, papi damasu, donijela proglašenje svetim.
Ako se bolje pogleda u skoro 2000-godišnju povijest papa, mogu se naći mnogi pape koji su
bili opterećeni zloĉinima svake vrste. Tako se moţe sresti skoro sve, od razvratnog ţivota s
mnogim metresama, preko incesta i simonije do podmuklog ubojstva i smišljenog ubojstva.
Nastavimo s Inocentom I: O njemu je predajom preneseno da je bio osobito sklon zabavi s
malim djevojĉicama.
TakoĊer se o Sikstu III. mogu navesti sliĉne stvari. Prema izvještajima je, meĊu ostalim,
traţio da zrele opatice odrţavaju njegovu potenciju. Prema autoru Nigelu Cawthorneu iz ĉije
smo «Kronike vatikanskih skandala»56 uzeli ove primjere, on je zbog toga ĉak dospio na sud.
MeĊutim kada je papa kao argument naveo Isusov primjer, da neka onaj tko je bez grijeha
prvi baci kamen, od prisutnih prelata se nije našao nitko tko bi prvi bacio kamen.
Ali to je zasigurno još mali grijeh u usporedbi npr. sa zloĉinima pape Ivana XII. Za njega se
kaţe:«On je ukrao crkveno blago i prebjegao neprijateljima Rima.» Zbog toga ga je sinoda
zamijenila s Leonom VIII. MeĊutim on se vratio natrag, sjeo je opet na Petrovu stolicu i
postao nasilan. Cawthorne izvještava: «On je kardinalskom Ċakonu odrezao nos, jezik i dva
prsta, oderao koţu biskupu Otgeru, biljeţniku Azzu odrubio glavu i smaknuo 63 rimska
duhovnika i plemića.»
MeĊutim onda mu je došao kraj. Doslovce: «Tijekom noći 14. svibnja 964. dok je bio u
zabranjenom i prljavom snošaju s jednom rimskom matronom, u grješnom ga je ĉinu
iznenadio gnjevni matronin suprug i zatukao ĉekićem.»57
Sada se radi o dvojici papa koji – sluĉajno – nose isto ime kao sada sluţbujući vlasnik Petrove
stolice. Prvo o Benediktu VIII: On je mogao postati papom samo zato jer je prije toga ubio
svog prethodnika. Nadbiskup Narbonne optuţio ga je za podmuklo ubojstvo, za lihvarenje, za
primjenu nasilja radi saznavanja ispovjednih tajni, za ţivot u konkubinatu sa svojim dvjema
nećakinjama i zato što je imao djecu s njima, te za upotrebu novca od oprosta za financiranje
rata. Papa Viktor VIII. je naveo još «silovanja, ubojstva i druge odvratnosti» a biskup Beno ga
je takoĊer optuţio za mnoge preljube i ubojstva.58
Za Benedikta IX. predajom je preneseno da je sa svojih tek navršenih 12 godina bio svakako
jedan od najmlaĊih papa na Petrovoj stolici. Kaţe se da je još «zarana pokazivao sklonost
prema svim vrstama pokvarenosti». «Imao je biseksualne sklonosti, spolno je općio sa
ţivotinjama i nareĊivao umorstva. Osim toga se bavio ĉarobnjaštvom i sotonizmom.» Jedan
suvremeni promatraĉ je napisao: «Vrag iz pakla preodjenut u svećenika sjeo je na Petrovu
stolicu.»59
Benedikt IX. je u Lateranskoj palaĉi prireĊivao homoseksualne orgije, svojim je krsnim
kumovima prodao papinsku sluţbu, ali je i nadalje stanovao u Lateranskoj palaĉi koju je
pretvorio u bordel.
Ne bi li ono što je suvremeni promatraĉ još prije 1000 godina rekao o Benediktu IX. moţda
moglo biti odgovor na naslov naše serije «Tko sjedi na Petrovoj stolici?»?: «Vrag iz pakla
preodjenut u svećenika sjeo je na Petrovu stolicu.»
Idemo dalje do Silvestera II. On je pontifikat Benedikta IX. prekinuo samo na 2 mjeseca. I on
je uskoro bio optuţen «da je bliţi Sotoni nego Kristu». Ostavio je mnoge knjige o
ĉarobnjaštvu.60
O Anakletu II. se kaţe da je njegovao rodoskvrne odnose sa svojom sestrom i ostalim
roĊacima, da je povrh toga drţao jednu prostitutku kao ljubavnicu i da je silovao opatice.61
Pavao II. «je rado promatrao kada su gole muškarce rastezali ili muĉili na spravi za muĉenje.
Umro je navodno od srĉanog infarkta dok je općio s jednim od svojih najdraţih djeĉaka.»62
Inocenta VIII. moglo bi se slobodno nazvati «ocem», pa imao je osam nezakonitih sinova i
isto toliko nezakonitih kćeri. Za razliku od većine ostalih papa on ih je otvoreno priznavao i
nije ih prikazivao kao nećake i nećakinje, kao što je inaĉe bilo uobiĉajeno. Za jednoga od
njegovih sinova se kaţe: «Noću je lutao ulicama, provaljivao u kuće i silovao svaku ţenu koja
mu se svidjela. Njegov otac, papa, nikada ga nije zbog toga prekoravao.» Nadbiskup Morton
je 1489. posjetio opatiju Sv. Albana i utvrdio da su redovnici izbacili opatice iz samostana
kako bi na njihovo mjesto primili prostitutke. Izvijestio je papu da je samostan «more sjemena
i krvi»63. Ali Inocent VIII. je smatrao da je suprotstavljanje tome ĉisto gubljenje vremena. Jer
se ĉak u kuriji jedva moglo naći svećenika bez konkubine.
Inocent VIII. je dao dozvolu za tiskanje knjige «Ĉekić za vještice», a dominikanskom
redovniku Heinrichu Institorisu, koji ju je sastavio, dodijelio najveću punomoć za inkvizitora.
Time je nebrojenim ljudima donio strašnu smrt.
Idemo nekoliko godina dalje do Aleksandra VI, nasljednika Inocenta VIII. On je Petrovu
stolicu konaĉno pretvorio u baruštinu grijeha – pri ĉemu se tu moţda moţe sporiti nije li ona
to bila još i prije. Ne samo da je svake noći sebi dovodio 25 najljepših prostitutki Rima, on je
navodno bio još dovoljno izdrţljiv da svojoj kćeri Lukreciji napravi dijete i da opći s njenom
majkom i bakom. Mnoga ubojstva trovanjem idu na njegov raĉun. On nije obuzdavao
razvratni i zloĉinaĉki ţivot svog sina Cesarea od kojeg je napravio kardinala.
Dao je ubiti proroka Savonarolu iz Firence zato jer je kritizirao njegov naĉin ţivota.
Suvremeni povjesniĉar Thomas Tomasi je zapisao: «Ne bi bilo moguće nabrojati sva
umorstva, silovanja i sluĉajeve rodoskvrnuća što se svakog dana poĉine na papinskom dvoru.
Ĉovjekov ţivot nije dovoljno dug da bi zabiljeţio sva imena ţrtava ubijenih, otrovanih ili
ţivih baĉenih u Tibar.»64
Upravo je bila rijeĉ o Rodrigu Borgiji, kasnijem Aleksandru VI, pa se pitamo: Pa kako ovakav
ĉovjek postane papom? Jer je njegov privatni ţivot bio svakako poznat još prije. Svatko je
znao kakva je njegova narav. To moţemo proĉitati kod Nigel Cawthorne koji je sastavio
«Kroniku vatikanskih skandala» i tamo citirao sve još raspoloţive izvore. Upravo je bilo
opisano kako je papa Damas došao na vlast: nasiljem. MeĊutim postoje i druge mogućnosti da
se doĊe na vlast – tako Nigel Cawthorne piše: «Rodrigo je pod mnogim papama bio
vicekancelar i na tom je poloţaju zgrnuo golemo bogatstvo. Mito koje je on nudio bilo je
uistinu zadivljujuće. Godine 1492. kada se odrţavala konklava za izbor pape, on je poklanjao
bogate opatije i ĉitave gradove kada se radilo o glasu nekoga od pojedinih kardinala. Neki su
kardinali htjeli palaĉe, drugi su htjeli gradove ili zemlju ili novac.»
U nastavku je pregled nekih primjera koji su tada bili zapisani: npr. kardinal Orsini je svoj
glas prodao za gradove (kaštele) Monticelli i Sariani; da bi garantirao svoju suglasnost,
kardinal Ascanio Sforza je htio ĉetiri natovarene mazge srebrom i lukrativnu sluţbu crkvenog
kancelara. Kardinal Colonna je dobio bogatu opatiju svetog benedikta skupa sa svim
pripadajućim imanjima i patronskim pravima za sebe i svoju obitelj za sva vremena. Kardinal
svetog Angela je zahtijevao biskupiju Porto, tamošnji kaštel i podrum pun vina. Svi ovdje
spomenuti dobili su što su ţeljeli, ali je nedostajalo još nekoliko glasova. Kardinal Savelli je
dobio Civita Castellana, dakle cijeli grad.65
Odluĉujući glas pripadao je jednome venecijanskom redovniku. On je htio samo 5000 kruna i
jednu noć s Rodrigovom kćeri, draţesnom 12-godišnjom Lukrecijom. I to mu je bilo
udovoljeno. Glasovima 22 kardinala u dţepu Rodrigo je bio unaprijeĊen u papu Aleksanda
VI. Istovremeno je njegov pokvareni 17-godišnji sin Cesare bio imenovan nadbiskupom
Valencije, koji je nešto kasnije, od pape, dakle od svog oca, dobio kardinalski klobuk.
Kad saznamo ono što je poznato o tome kako se vršio izbor papa i kako su se pojedini pape
uspeli na Petrovu stolicu – pomoću umorstva, podmićivanja, kupovinom glasova i intriga –
tada jedna stvar postaje zaista upitna: Do danas se svaki papa poziva na to da je preko svojih
prethodnika potpuni neposredni Petrov nasljednik. Prethodnici koji navodno tvore taj lanac
sve do Petra, dijelom su postali pape na tako zloglasan naĉin kao što je upravo bilo opisano.
Moţe li se zapravo jedan današnji papa, ili juĉerašnji ili prekjuĉerašnji, pozivati na to da
postoji nešto kao legitimna sukcesija od nasljednika do nasljednika, ako su spone na papinsko
prijestolje došle preko umorstva i smišljenog ubojstva? Prema tome pitanje kako su se
pojedini crkveni vlastodršci popeli na Petrovu stolicu ne tiĉe se samo prošlosti već i
sadašnjosti.
U svakom sluĉaju pozivanje na tradiciju u toj prilici bilo bi dakle jako zanimljiva ĉinjenica
koja pokazuje kome se u tradiciji i današnji takozvani «sveti oci» osjećaju zahvalnima …
Pitanje apostolske sukcesije je ionako privid, jer su liste biskupa prvih stoljeća bez izuzetka
krivotvorene. I ĉak ako je – već tada – postojao biskup u Rimu, i ako se taj biskup zvao Petar,
što se takoĊer ne moţe dokazati, tada iz prošlih emisija znamo da tadašnji biskupi još nisu
vodili zajednice, već su bili upravitelji blagajne i nadglednici zaliha. Oni uopće nisu imali
duhovne zadaće, a niti duhovno zraĉenje. Dakle sve je to od poĉetka do kraja izmišljeno.
Vratimo se natrag «svetim ocima» i ostalim pojedinostima njihovih «tradicija».
Bolji moral od svojih prethodnika nije imao ni Pavao III. I tu je jedan suvremeni komentator
oĉajavao na zadatku «nabrojati mnoga ĉudovišna i strašna ubojstva roditelja, kraĊe,
vradţbine, izdajniĉka djela, tiranstva, inceste i besprimjerna bludniĉenja tog pape.»66 U stvari
taj je papa otrovao svoju majku i svoju nećakinju da bi se doĉepao cjelokupnoga obiteljskog
nasljedstva. Otrovao je još i druge koji se odmah nisu sloţili s njegovim mišljenjem. K tome
se zna da je ubio svoju sestru, poĉinio rodoskvrnuće s jednom od svojih vlastitih kćeri ĉijeg je
muţa dao otrovati da bi se mogao nesmetano zabavljati. Povrh toga je drţao nekoliko tisuća
bludnica koje su mu plaćale mjeseĉni porez. A Pavao III nije jedini papa koji je ureĊivao
bordele i na njima se bogatio.
Pavao III. je progonio protestante bespoštednom brutalnošću. Kaţe se da su njegov sin i
njegov nećak u jednom ratu protiv Lutherana prolili toliko krvi da su potoci krvi bili toliko
duboki da su u njima konji mogli plivati. Kroniĉar njegovog doba je zapisao: «Dok su se
zbivali ti pokolji, papa je sa svojom kćeri Constancom uţivao u putenim radostima.»67
Moglo bi se naravno prigovoriti da su to bili pojedini sluĉajevi iz doba renesanse, koje kao što
se zna bilo na zlu glasu po tim stvarima. Ali pogledajmo malo obojicu najvećih papa antike,
koji nisu bili proglašeni samo svecima, nego su bili imenovani i crkvenim uĉiteljima, naime
Leona Velikog i Grgura Velikog (obojica s nadimkom «veliki»!) Njihove su ruke takoĊer bile
jako krvave. Leon veliki (vrijeme sluţbovanja 440 - 461), kao što je već spomenuto u jednoj
od prethodnih emisija, krvavim zakonima je naredio progontakozvanih heretika i zapovjedio
katolicima da bi trebali izbjegavati ne-katolike «kao smrtonosan otrov». Oni nisu smjeli s
njima razgovarati, niti se s njima druţiti. On je dakle huškao protiv inovjernika i dao ih je
ubijati.
Grgur «Veliki» (vrijeme sluţbovanja 590 - 604) ne samo da je podupirao sujevjerje i strah od
pakla, ne samo da je opravdavao (i u crkvenim krugovima uobiĉajeno) ropstvo i muĉenje
inovjernika, on je klicao i uzurpatoru prijestolja Fokasu koji je ubio bizantskog cara Maurikija
skupa s cijelom njegovom obitelji, kao «izaslaniku milosrdnog Boga»68 .
Petrova stolica je poduzela mjere opreza. Codex Juris Canonici:
«Papu nitko ne moţe izvesti pred sud.»
U pogledu mnoštva nevjerojatnih i okrutnih zloĉina što su ih vlasnici Petrove stolice poĉinili
tijekom povijesti, ĉovjek se pita da li je netko od njih ikad bio pozvan na odgovornost. Ovdje
se upozorava na knjigu s naslovom «Kazneni predmet Vatikan – Isus optuţuje»Ta knjiga što
ju je napisao Uli Weyland, sadrţi optuţbu protiv 46 vlasnika Petrove stolice i pokazuje
njihove zloĉine koji se kreću od zloupotrebe sluţbe preko ucjene, krivotvorenja i sudbenog
umorstva sve do potpore kriminalnih udruţenja i ratnih zloĉina. Vlasnici Petrove stolice nisu
uzmicali ni od kršenja ljudskih prava, od huškanja naroda i genocida. U toj knjizi sam Isus
optuţuje ono što su u Njegovo ime uĉinili vlasnici Petrove stolice, što je meĊutim u krajnjoj
proturjeĉnosti s Njegovim uĉenjem. Vrlo napeta knjiga za sve koji se ţele informirati o
pozadini Petrove stolice.
Ali su se pape jako dobro zaštitili da se protiv njih ne moţe voditi sudski proces, da oni
nikada ne mogu biti pozvani na odgovornost za svoja sramotna djela. U Codexu Juris
Canonici – zakoniku katoliĉke crkve - § 1404 glasi: «Papu nitko ne moţe izvesti pred sud.»
Sigurnost da ne mogu biti izvedeni pred sud izgleda da i današnje crkvene knezove ohrabruje
da previše ne cjepidlaĉe s pravnim poretkom. To pokazuje jedna naredba sadašnjeg pape i
prijašnjeg kardinala Josefa Ratzingera, što se odnosi na zlodjela svećenika katoliĉke crkve
koja su bila poĉinjena na djeci. U toj naredbi se odreĊuje da prije svega ta zlodjela moraju
ostati u tajnosti dok zloupotrebljeno i obešĉašćeno dijete ne postane punoljetno, a takoĊer se i
nakon toga mora ĉekati još deset godina. Ne radi se o niĉemu drugom nego o ometanju
istraţnih radnji kaznenog djela drţavnog odvjetništva. U njemaĉkome pravu to je kaţnjivo, a
sigurno i u Italiji i u ostalim europskim zemljama. Da papa prilikom svog posjeta svjetskog
dana mladih nije u Njemaĉku došao kao drţavni poglavar, tada bi glavni drţavni odvjetnik
morao pokrenuti istraţni postupak, i papa Benedikt XVI. bi riskirao da moţda ĉak bude i
uhapšen. Kako se ĉuje, sada je u Sjedinjenim Drţavama takav postupak stvarno pokrenut:
U švicarskim novinama «Blick online», od 17.8.2005. pod naslovom «Papa traţi zaštitu kod
Busha» moţe se proĉitati: «U Texasu je u tijeku proces zbog seksualne zloupotrebe djece, a
na popisu optuţenih», to mora biti poduţi popis, -«odskaĉe jedno ime, 'Josef Ratzinger'». A
zatim dolazi ono: «Zapravo je jasno da papa Benedikt XVI. nije samo poglavar Katoliĉke
crkve, on je i drţavni poglavar i time uţiva diplomatski imunitet. Unatoĉ tomu njegovi su
odvjetnici u delikatnom predmetu došli k predsjedniku USA. Oni su Georga W. Busha, koji je
i sam veliki vjernik, zamolili za imunitet Pontifexa, jer današnji papa je optuţen u jednoj
graĊanskoj parnici u Teksasu. U parnici se radi o seksualnom zlostavljanju troje mladih od
pripravnika za svećenika. Tuţitelji predbacuju Ratzingeru da je kao tadašnji predstojnik
kongregacije za nauk vjere, zajedno s nadbiskupijom Galveston-Houston, zataškao dogaĊaje
iz devedesetih godina. A odvjetnik jedne ţrtve», tako pišu novine, «pozvao se pritom na
Ratzingerovo pismo iz 2001. u kojem se kaţe da sva teška zlodjela, kao zloupotrebu
maloljetnika, treba obraditi Ratzingerova kongregacija.»
Zloupotreba više tisuća djece od svećenika:
Seksualni zloĉini, oskvrnjenje s teškim,
doţivotnim posljedicama za ţrtve
Sada smo iz prošlosti došli u sadašnjost. Nemoralno ponašanje crkvenih funkcionara nije
dakle samo povijesni fakt, nego vaţeća ĉinjenica koja prelazi okvire prošlosti. Ono o ĉemu se
danas radi je «zloupotreba djece». To zvuĉi relativno bezazleno. Ako se to izgovori
neuvijeno, a ne uljepšano od katoliĉke crkve, tada se tu radi o seksualnim zlodjelima crkvenih
funkcionara poĉinjenim na maloljetnicima i ovisnima ili o obešĉašćenju djece.
U nastavku ćemo se osvrnuti na tu «tradiciju» proširenu u Katoliĉkoj crkvi kako bismo
osvijetlili razmjere tih zloĉina, a ukratko i posljedice tih zloĉina nad nevinim ţrtvama.
Vatikan poziva na zataškavanje delikata.
«Najstroţe ĉuvanje tajne» - inaĉe izopćenje
Poznato je da se ovdje ne radi o pojedinim sluĉajevima, već su se tisuće svećenika ogriješili
seksualnim obešĉašćenjem djece. U «Spiegel online» od 17.2.2004. moţe se proĉitati da
jedno sluţbeno vještaĉenje po nalogu Ameriĉke biskupske konferencije pokazalo da su se
samo u SAD – izmeĊu 1950. i 2002. skoro 4500 svećenika ogriješilo o djecu. U tom je
razdoblju u 195 dijeceza zaprimljeno 10.667 tuţbi. Moţe se smatrati da je taj broj prenizak,
jer većina tih sluĉajeva zloupotrebe uopće ne izlazi na oĉi javnosti.
O pokušajima zataškavanje već je bila rijeĉ. Upravo se u SAD u tom pogledu jako istaknuo
jedan kardinal: Bernhard Law. On je godinama znao za seksualne zloupotrebe, ali nije
postupio protiv poĉiniteljâ. Npr. protiv jednog od poĉinitelja su od osamdesetih godina bili
stavljeni prigovori, ali je on stalno bio premještan iz općine u općinu. I ova se vijest moţe
proĉitati u «Spiegel online».
A što je bilo s tim kardinalom koji je prikrio poĉinitelje? Bernhard Law je napravio karijeru.
U svibnju 2004. bio je imenovan prvosvećenikom rimske bazilike Santa Maria Maggiore i
preselio se u Rim. 11. travnja 2005. je u bazilici sv. Petra slavio misu zadušnicu za umrlog
papu. I on je bio jedan od 115 kardinala koji su tjedan dana kasnije sudjelovali u izboru
aktualnog pape. A upravo izabrani papa Benedikt XVI. je posjetio tog kardinala u njegovoj
bazilici. – Dakle, taj se kardinal ponaša upravo onako kako Petrova stolica naredi. Jer kao što
je već spomenuto: Onaj tko sluĉajeve seksualne zloupotrebe iznese u javnost – tako piše u
sluţbenom dopisu Vatikana – treba se kazniti ekskomunikacijom. A mi dakako znamo da
ekskomunikacija znaĉi iskljuĉenje iz crkve i prema katoliĉkom nauku vjeĉno prokletstvo.
O toj praksi zataškavanja u vezi sa sluĉajevima zloupotrebe od katoliĉkih duhovnika
«Süddeutsche Zeitung od 19.8.2003. piše:
«Katoliĉka crkva: Svećenici bi trebali tajiti seksualnu zloupotrebu. Prema jednome
britanskom novinskom izvještaju Vatikan je u 60-tim godinama sluţbeno naredio da se ne
smije dopustiti da seksualna zloupotreba od svećenika izbije u javnost. Tek je prije dvije
godine vodstvo Katoliĉke crkve potvrdilo tu naredbu. „Biskupi u cijelome svijetu su strogo
povjerljivim dokumentom Vatikana 1962. bili upozoreni da takve prekršaje treba 'u najvećoj
tajnosti' pratiti unutar crkve“, izvijestile su londonske novine «The Observer». TakoĊer su
ţrtve zloupotrebe pod prijetnjom ekskomunikacije bile obvezane na šutnju. MeĊutim one su
morale zloupotrebu prijaviti unutar crkve. Vatikan se do sada nije htio o tome izjašnjavati.»
Nekoliko redaka dalje stoji: «„2001. njemaĉki kardinal Ratzinger [Prim.: U meĊuvremenu on
je postao papa Benedikt XVI.] u novoj okruţnici naglašava da dokument nije još vaţeći“, piše
Observer.»
Promislimo što se tu dogaĊa: Zloĉini se trebaju zataškati od javnosti, a okrivljene svećenike
crkva jednostavno premješta u drugu ţupu. Što to znaĉi za tamošnju djecu, a isto tako za
roditelje! Zapravo to je skandal da crkva ne postupa energiĉno protiv tih zloĉina.
U nastavku jedna izjava teologa i psihoterapeuta Wunibalda Müllera koji obraĊuje dio
svećenika pedofila. «Spiegel» je godine 2002. intervjuirao Wunibalda Müllera koji
odgovornost pripisuje roditeljima djece: «Roditelji neka ipak pogledaju kome povjeravaju
svoju djecu. Je li svećenik odrastao ĉovjek ili se ponaša infantilno? Ima li prijatelje ili
slobodno vrijeme, pa ĉak i školske praznike, provodi uvijek s mladima? Tada bi kod mene
zazvonila alarmna zvona.»
Ĉovjek crkve dakle kaţe da roditelji trebaju pogledati je li to svećenik koji je u opasnosti da
moţda zloupotrijebi djecu. To je nevjerojatno! Zbog toga poznati crkveni kritiĉar i nekadašnji
profesor teologije dr. Hubertus Mynarek savjetuje: «Djeca uopće ne trebaju imati kontakt sa
svećenicima, jer se time pred roditelje stavlja preveliki zahtjev da prosuĊuju je li svećenik
moţda pedofil ili ne.»
Kako onda izgleda realnost? Prema jednom izvještaju iz Irske jednog je mladića u dobi od 16
godina zloupotrijebio katoliĉki svećenik njegovoga malog sela. Mladić se povjerio svojoj
majci i rekao joj: «On uopće nije svećenik; on ĉini ono što muškarac ne bi trebao ĉiniti
muškarcu. Jezikom mladića on je htio izraziti što mu je bilo naneseno. Majka se meĊutim jako
razgoropadila i nije vjerovala svome sinu. Sljedeće noći se mladić pokušao ubiti; preţivio je
samo zato jer ga je bratić pravovremeno našao. Isti ţupnik je takoĊer zloupotrijebio njegovog
bratića koji si je kasnije stvarno oduzeo ţivot.
Ovaj izvještaj, meĊu ostalim, ilustrira kako postupaju takvi ţupnici. Npr. dotiĉni je ţupnik u
ovom sluĉaju rekao mladiću da je u njemu zlo, i da ga on, ţupnik, moţe istjerati iz njega i
odvesti ga Bogu. Ali zato bi mladić morao šutjeti. – Ovo se moţe proĉitati u izvještaju
«Süddeutsche Zeitung» od 17. 1.2004.
Drugom mladiću je ţupnik rekao: «Postoje dvije mogućnosti. Ili ću to reći tvojim roditeljima,
ili ćeš još jednom doći k meni.» Dakle na taj rafinirani naĉin postupaju svećenici kako bi za
sebe vezali mladiće i sprijeĉili da kod kuće ispriĉaju o seksualnoj zloupotrebi. Ako kod kuće
obavijeste o tome, tada im se u mnogim sluĉajevima naţalost ne vjeruje. Tada pogoĊeni
mladić je danas odrasli muškarac. Predodţba o nepristojnom svećeniku, kaţe on, tada je za
njega bila tako apsurdna kao «dva mjeseca na nebu ili ĉovjek s pet ruku».
Tako je bilo tada. A danas?
O tome postoje primjeri iz Njemaĉke, kao ovaj iz biskupije Würzburg. Tamo je otac jednoga
zloupotrijebljenog ministranta stupio pred općinstvo i izloţio: «Ovaj ţupnik je zloupotrijebio
moje dijete», a rezultat toga je bio da je zatim iz sela bio vršen veliki pritisak na njegovu
obitelj. - Takve su današnje prilike.
A kako je ljudima nakon toga? Ţrtva iz Irske, o kojoj je bilo izvješteno, do danas je takoreći
nesposoban za rad, nije mogao izdrţati niti u jednom zvanju i ţivi od socijalne pomoći. Mnogi
ljudi koji su bili zloupotrijebljeni od svećenika, pate od slabosti koncentracije, od smetnji u
spavanju, od teških psihiĉkih problema.
Zabrinjavajuće visok udio pedofila i zloĉinaĉkih svećenika.
Tko im povjerava svoje dijete ...
Ĉovjeku koji normalno razmišlja, neutralni i nešto blijedi pojam «zloupotreba» kaţe malo
toga. Što se stvarno time ĉini, koja se psihiĉka oštećenja nanose ţrtvama u njihovom ţivotu,
bilo je upravo nagoviješteno. Daljnji brojevi pokazuju razmjer tog zloĉina. Skoro 11.000
zloupotrijebljenih ţrtava samo u Sjedinjenim Drţavama, skoro 4.500 katoliĉkih svećenika
koji su se pojavili kao seksualni zloĉinci. Pritom treba imati na umu da su Sjedinjene Drţave
preteţno protestantska zemlja. Udio pedofila ili zloĉinaĉkih svećenika u stanovništvu je dakle
krajnje visok.
Prethodno citirani struĉnjak koji psihijatrijski skrbi o pedofilskim svećenicima, u principu ima
pravo: Tko uopće još šalje dijete takvom svećeniku pod takvim predznakom, taj svjesno
dovodi u opasnost svoje dijete. I napokon bi se takoĊer mogao prihvatiti prigovor tog
psihoterapeuta da su roditelji sami krivi. Budući da je u meĊuvremenu poznato kakva
opasnost prijeti, svaki odrasli koji svoje dijete povjeri toj kasti s tako velikim udjelom
pedofila ili zloĉinaĉkih svećenika, za to bi zapravo morao sam biti pozvan na odgovornost.
Ne treba se meĊutim steći dojam da se sve to odigrava preteţno u Sjedinjenim Drţavama ili u
zemljama engleskoga govornog podruĉja – u Njemaĉkoj je isto tako. Prije nego doĊemo do
nekih sluĉajeva u Njemaĉkoj, podsjetit ćemo kako se odvija izobrazba u katoliĉkim
sjemeništima. Svakome je još u uhu ostalo ime «Sv. Pölten». Tamošnja zbivanja bacaju
karakteristiĉno svjetlo na to kako se budući svećenici pripremaju za svoju zadaću.
U sjemeništu Sv. Pölten je oĉigledno bilo tako da su kako predstojnik sjemeništa tako i njegov
zamjenik imali homoerotske odnose sa sjemeništarcima. Ali homoseksualnost općenito u
današnjem vremenu nije kaţnjiva – s pravom nije kaţnjiva, jer svatko sam odluĉuje što ĉini.
MeĊutim ovdje se radilo o odnosu prema ovisnima. Jedan sjemeništarac, koji neće biti
imenovan, jer se boji da mu inaĉe prijete posljedice, izjavio je za televiziju da je uprava
sjemeništa iskoristila priliku – doslovce – da dobije «svjeţe meso». To znaĉi: Voditelji
sjemeništa su ocjenjivali ljude koji su u napredovanju u svom zvanju bili ovisni o njima, i oni
koji su htjeli tamo napraviti karijeru, steći izobrazbu, bili su namamljeni da stupe u
homoseksualni odnos s obojicom voditelja, a nisu se usuĊivali oduprijeti tome.
Kada je sve to izašlo u javnost, sjemenište je doduše bilo zatvoreno – ali se takoĊer saznalo da
je nadleţni biskup Krenn još davno prije za to znao i oĉigledno je to potiskivao i zataškavao.
Cjelokupni razmjer toga što se dogodilo u tom sjemeništu moţemo vidjeti iz jedne novinske
vijesti u «Die Welt» od srijede, 14. srpnja 2004: «Austrijski pravosuĊe je pokrenulo istragu
zbog mogućih seksualnih kriviĉnih djela. U meĊuvremenu su vlasti našle još najmanje 40.000
fotografija u posjedu sjemeništaraca, na kojima se najĉešće mogu vidjeti seksualni motivi –
meĊu kojima i tvrda pornografija, koji pokazuju sjemeništarce Sv. Pöltena dijelom s
pretpostavljenima, kako izvještava ĉasopis «Profil».
Ovome bi se trebalo dodati još nešto što se moglo proĉitati u izvještaju Tv-stanice N24 18.
lipnja 2005:«Upozorenja na novi porno skandal u sv. Pöltenu. Studenti teologije u sjemeništu
austrijske biskupije sv. Pölten su godinu dana nakon kućnog skandala s djeĉjom
pornografijom ponovo pokrenuli internetske stranice s pornografskim sadrţajima». Prema
tome izgleda da biskupija još uvijek nema pod kontrolom sumnjive, djelomiĉno kriminalne
razuzdanosti.
Dakle vidi se: Već na poĉetku karijere katoliĉkih funkcionara oni se usmjeravaju u
odreĊenom pravcu koji je dijametralno suprotan od moralnog zahtjeva što ga katoliĉka
institucija postavlja u javnosti, naime da budu moralni apostoli nacija. S obzirom na
mnogobrojnost poĉinjenih zloĉina, ĉiji opseg sada postupno izlazi na vidjelo, zaĉuĊuje to
koliko se dugo u javnosti mogla odrţavati takva laţna slika svećenika.
Bilo bi vrlo informativno za mnoge da paţljivo prate vijesti. I na katoliĉkom »Radio
Vatikanu» (na Internetu) skoro svakodnevno moţete proĉitati vijesti o odštetnim isplatama
zbog daljih zloĉina djeĉjih skvrnitelja. Dimenzije tih zbivanja mogu se izmjeriti samo ako se
svaki dan ĉita i sluša koje su nove zloĉine poĉinili djeĉji skvrnitelji što su dospjeli u javnost ili
koje nove sudske odluke obvezuju crkvu izvršiti isplatu odštete ţrtvama u milijunskim
iznosima.
Osim toga moramo biti svjesni da je to što saznamo u tisku samo vrh ledenog brijega. Jer u
većini zloĉinaĉkih sluĉajeva crkva s milijunskim isplatama kupuje šutnju pogoĊenih. U
«Süddeutsche Zeitungu» od 22. 3. 2002. piše i ovo: «Najĉešće nikada nije došlo do parnice.
Najĉešće je šutnja oštećene djece i njihovih roditelja bila kupljena. Odvjetnici crkve govore»
ovdje je rijeĉ o skandalima u SAD – « o najmanje 1000 postupaka i izvansudskih nagodbi od
sredine 80-tih godina».Ĉesto su tuţitelji bili zadovoljni naknadom od par tisuća dolara, ali
katkad i od nekoliko milijuna. Sveukupno je, tako tih dana izvještava «New York Times»,
crkva u SAD potrošila gotovo nezamislivu svotu od 1 milijarde dolara za naknadu štete i
ušutkavanje.»
Moţemo samo naslućivati što još leţi ispod vrha ledenog brijega, koliko je skandala ostalo
neotkrivenih. To ide na tisuće i tisuće.
A kada takvi skandali ipak doĊu u javnost i crkva mora platiti, ona se ne ustruĉava zatraţiti od
osiguranja nadoknadu tih odšteta za nanesene boli, kako se moglo proĉitati u jednoj vijesti
evangeliĉkog novinskog biltena od 20. 8. 2004. Tamo se kaţe: «Katoliĉka biskupija
Rotterdam utuţila je osiguranje Aegon jer odbija nadoknaditi odštetu za nanesene boli ţrtve
seksualne zloupotrebe jednog svećenika. Obveznim osiguranjem je pokrivena i šteta zbog
seksualne zloupotrebe», tvrdio je glasnogovornik biskupije, Jan Willem Wits.
Osiguranje je meĊutim odbilo izvršiti nadoknadu.«Mi ne plaćamo za zloĉine», rekao je
glasnogovornik osiguranja.
Vidi se da predstavnici osiguravajućeg društva, koji još imaju normalno osjećanje, zloĉin
opisuju kao zloĉin. Mjerodavna biskupija naprotiv, polazi od toga da se kod zloĉina nad
djecom radi o normalnom riziku u obavljanju katoliĉkog posla.
Kao što je bilo reĉeno, seksualna zloupotreba djece od klerika ne moţe se smatrati ameriĉkim
problemom. U nastavku je nekoliko sluĉajeva koji su došli u javnost u Njemaĉkoj:
Sluĉaj iz 1993. godine: Vodi se istraga protiv 65-godišnjeg katoliĉkog dušobriţnika iz
biskupije Augsburg. Navodno je godinama zloupotrebljavao 12-godišnju djevojĉicu koja mu
je bila povjerena.
Drţavno odvjetništvo Coburg tuţilo je jednog ţupnika koji je trinaest puta zloupotrijebio
trojicu djeĉaka izmeĊu 9 i 11 godina iz svoje ţupe.
U biskupiji Aachen bio je uhapšen 62-godišnji duhovnik. U premetaĉini ţupnog dvora u
Krefeldu naĊeno je 58.000 djeĉjih porno-slika i 300 video-kaseta. Najveći dio hardcore-
produkcije ţupnik je godinama proizvodio vlastitim radom, izvještava «Spiegel» od 15. 7.
2002.
U oţujku 1999. bio je jedan sluĉaj u Sigmarszellu kod Lindau, koji pripada biskupiji
Augsburg. Tamo je 58-godišnji katoliĉki ţupnik bio suspendiran iz sluţbe i umjesto u istraţni
zatvor bio je smješten u samostan. On je priznao da je više puta seksualno zloupotrijebio 15-
godišnjeg djeĉaka. Još je upitno da li je zloupotrijebio i drugu djecu.
U travnju 1999. je bivši katoliĉki ţupnik iz Walda u okrugu Sigmaringen biskupije Freiburg
bio osuĊen na tri i pol godine zatvora. IzmeĊu veljaĉe 1997. i sredine 1998. on je u 27 navrata
seksualno zloupotrijebio djeĉaka od nepunih 12-godina. Drugi je djeĉak imao 14 godina kada
ga je izmeĊu srpnja i studenog 1996. isti ţupnik zloupotrijebio u tridesetak navrata; ţupnik je
takoĊer oĉigledno dvaput zloupotrijebio 12-godišnju djeĉakovu sestru.
Ni u Lutherovoj crkvi oskvrnitelji djece nisu pojedinaĉan sluĉaj
Vidimo dakle da je i u Njemaĉkoj jako prošireno oskvrnuće djece od svećenika. A ako netko
sada povjeruje da su mnogi oskvrnitelji djece samo zbog toga oskvrnitelji djece jer ih je
takvima uĉinio katoliĉki celibat – koji pritom sigurno igra odreĊenu ulogu – tada bi se ta
pretpostavka mogla ograniĉiti time što oskvrniteljâ djece ima i u Lutherovoj crkvi. Jedan
primjer za to:
U Bad Zwischenhahu je bio suspendiran jedan evangeliĉki vikar nakon seksualne
zloupotrebe. Evangeliĉka obavještajna agencija Idea 17. srpnja 2005. javlja: Vrhovni crkveni
savjet Evangeliĉko-luteranske crkve u Oldenburgu suspendirao je iz sluţbe ţupnog vikara koji
je osumnjiĉen da je seksualno zloupotrijebio 14-godišnju djevojĉicu. Oţenjeni ţupni vikar iz
Rastedea u Ammerlandu se, pod pritiskom djevojĉiĉine majke, sam prijavio da je seksualno
zloupotrijebio 14-godišnju djevojĉicu iz Bad Zwischenhana.
Da ovo nije pojedinaĉni sluĉaj iz evangeliĉkog podruĉja, pokazuje primjer ţupnika iz
Schkeuditza, koji je optuţen zbog seksualne zloupotrebe mladih u 42 sluĉaja, kako je
izvijestio «Bild-Zeitung» 7. 2. 2002. On je u crkvenoj općini okupljao oko sebe prije svega
mlade djevojke; navodno je prakticirao okultne seanse ĉarolija s vilinskim rašljama i viskom,
kojima je djevojke ĉinio poslušnima. Njegov kolega iz Istoĉne Frizije je spolno općio sa
svojim krizmanicama. Jednu je od njih ĉak pozvao, opet citiramo «Bild-zeitung», ovaj put od
13. 3. 2002: «Hajdemo na oltaru napraviti jednog junaka.» Pastor se jeftino izvukao, s godinu
dana zatvora uvjetno.
U «Hamburger Abendblattu» od 15. prosinca 2004. moţemo proĉitati: «Đakon zloupotrijebio
sedmoricu djeĉaka. - Uvjetna kazna.» «Zbog seksualne zloupotrebe štićenika u sedam
sluĉajeva juĉer ga je porotniĉki sud Elmshorn osudio na zatvorsku kaznu od 18 mjeseci. Ona
je bila preinaĉena u uvjetnu zato jer je optuţeni potpuno priznao i svoje ţrtve poštedio iskaza
pred sudom. Istraţitelji su u zapuštenom stanu došli do zapanjujućih nalaza. Na fotografijama
što su ih snimili djeĉaci Jens R. Je pozirao sa seks-igraĉkama. Tvrdi disk njegovog raĉunala
bio je pun pornografskih podataka.»
Tjera nas na razmišljanje kad ĉujemo kako se u Njemaĉkoj postupa s ovakvim sluĉajevima.
Razmislimo: Kada npr. jedan nezaposleni iz nuţde više puta za redom ukrade nešto, moţe biti
siguran da u ponovljenom sluĉaju više neće dobiti uvjetnu, već da će ga zbog toga poslati u
zatvor. Naprotiv, izgleda da se skandalozno ponašanje svećenika oĉigledno smatra nekom
vrstom kavalirskog delikta. To se moţe išĉitati već po bezazlenom nazivu «zloupotreba».
Mora se jasno reći: Tu se radi o seksualnom zloĉinu crkvenih funkcionara nad djecom.
Poĉinitelji su oskvrnitelji djece, a ţrtve su djeca.
Da se doista radi o bezazlenijem prikazivanju, meĊu ostalim, pokazuje ĉinjenica da su
ţrtvama ĉesto potrebne mnoge, mnoge godine, da bi uopće progovorile prvi put o tom ĉinu. Iz
psiholoških vještaĉenja što su se bavila tim seksualnim zloĉinima, višestruko je vidljivo da su
ţrtve tek nakon 15, 20 ili 25 godina nakon tih zloĉina bile u stanju prekinuti svoju šutnju i
progovoriti o tome.
Dopustimo da to djeluje na nas! Predstavimo si kakvu neizmjernu duševnu patnju su
pretrpjela djeca, kada ĉak i kasnije kao odrasli, tako dugo nisu bili u stanju izaći u javnost s
tim zloĉinima.
Katoliĉka crkva se ne brine o ţrtvama – osim ako, kao u Sjedinjenim Drţavama, pravosuĊe ne
izvrši pritisak – ali o poĉiniteljima svakako. Za svećenike s takvim izopaĉenim, zloĉinaĉkim
sklonostima postoje posebni centri za oporavak kao npr. kuća rekolekcije (duhovne vjeţbe) u
Münster-Schwarzachu, u blizini Würzburga, kako se moţe priĉitati u «Spiegelu» br. 18/2002.
Traumatizirane i duševno oštećene ţrtve ĉesto
i same postaju delinkventi.
Poziv roditeljima da svoju djecu ne izlaţu tim opasnostima ...
MeĊutim postoji takoĊer sluĉaj da ţrtve same postanu delikventi, zato jer teško traumatizirani
i duševno oštećeni iz svoga unutarnjeg bespomoćnog stanja izravno predaju drugima to što se
njima dogodilo. Postoji npr. sluĉaj djeĉjeg ubojice Jürgena Bartscha koji je u Nürnbergu
postao poznat kao «podnevni ubojica», kao serijski ubojica, poĉinitelj iz niskih pobuda.
Ispostavilo se – moţe se proĉitati u knjizi Hubertusa Mynareka «Eros i kler» na strani 144 –
da je taj djeĉji ubojica imao jako teško djetinjstvo: «Ubojica djeĉaka Jürgen Bartsch bio je
prosto i jednostavno rezultat prvih pet ili šest godina svoga gnusnog patološkog, skoro
neopisivo nesretnog djetinjstva. Teške ozlijede mladome Bartschu nanio je i jedan katoliĉki
svećenik. Iz Jürgensovoga obnovljenog sudskog postupka ispostavilo se da je katoliĉki
svećenik Pater P. sadistiĉki kaţnjavao i seksualno zlostavljao Jürgena kao uĉenika internata u
M.»
Ponetko se moţe pitati zašto mi prakršćani, kao u našim prošlim emisijama, ne postavimo
pitanje: Što bi Isus, Krist rekao o svemu ovome? Ali nakon ĉinjenica koje smo ovdje iznijeli –
a to je, kako je reĉeno, samo vrh ledena brijega – Vi ćete to razumjeti: O svim tim zloĉinima
Isus, Krist, ne moţe uopće ništa reći. Oni su toliko ispod svakog dostojanstva, da Isus, Krist,
vjerojatno nikad nije pomislio na tako nešto. Kada je Isus govorio o ljubavi prema bliţnjem,
imao je drugaĉiju sliku od onoga što su nam katoliĉki svećenici i evangeliĉki ţupnici, što su
nam pape na Petrovoj stolici kroz sva stoljeća pokazivali svojim ţivotom kao primjer.
Jedino što dobrome analitiĉaru pada na pamet od pomoći za tu problematiku je savjet kakav
već u Bibliji postoji: «IziĊite iz nje, moj narode, da ne postanete sudionicima njezinih grijeha i
da ne dijeliti njezinih muka (zala)».(Otkr 18,4)
U vezi s tim još jednom poziv roditeljima: Moţete dakako, ako to hoćete, ostati ĉlanom te
organizacije, ali molimo, ne izlaţite svoju djecu tim teškim opasnostima.
Ţena, «porta prodora vraga»?
Priprema li crkva renesansu inkvizicije?
Ţena, porta prodora vraga?
Isus je to vidio drugaĉije.
U prvim prazajednicama i ţene
su obnašale odgovorne duţnosti.
Prema uĉenju Isusa, Krista, pred Bogom su svi ljudi jednaki – i muškarci i ţene. Kako to
naprotiv izgleda u poganskoj religiji kulta bogova katoliĉanstvu i u njenom «cijepu»
luteranstvu?
Proĉitajmo nekoliko izjava crkvenih uĉitelja koji jamaĉno obiljeţavaju nauk te kultne religije
– uostalom većina njih je proglašeno svetim.
Toma Akvinski je primjerice rekao: «Ţena je promašaj prirode».69
Ili crkveni otac Augustin, znaĉajni crkveni uĉitelj, takoĊer proglašen svetim, je rekao: «Ţena
je manje vrijedno biće koje nije bilo stvoreno od Boga na njegovu sliku. To odgovara
prirodnom redu da ţene sluţe muškarcima.»70
Druga izjava Tome Akvinskog: « Bitna vrijednost ţene leţi u njenoj sposobnosti raĊanja i u
njenoj koristi u domaćinstvu.»71
«sveti» Toma Akvinski zna dalje reći o ţeni: «Sa svojim viškom vlage i svojom niţom
temperaturom tjelesno i duhovno manje vrijedna, neka vrsta unakaţenog, promašenog,
neuspjelog muškarca. Potpuno ostvarenje ljudske vrste je samo muškarac.» I: «Ţena se prema
muškarcu odnosi kao nesavršeno i defektno (imperfectum, deficiens) prema savršenome
(perfectum).» I: «Muški fetus postaje ĉovjekom nakon 40 dana, a ţenski tek nakon 80 dana.
Djevojĉice nastaju od oštećenog sjemena ili vlaţnih vjetrova.»72
Ambrozije, takoĊer crkveni uĉitelj, je rekao: «Ţena mora pokriti glavu jer nije Boţja slika.»73
Razjašnjenje daju i druge izjave, npr. Pape Pia II. (1405 do 1464), koji je rekao: «Kad vidiš
ţenu, misli da je to vrag. Ona je neka vrst pakla.»74
S obzirom na ove procjene vrijednosti iz usta crkvenih «velikodostojnika» poneka se ţena
upita: Kako je moguće da danas, u 21. stoljeću, ţene još uvijek idu u crkvu? Kako je moguće
da se ţena još uvijek dopušta stiskati u katoliĉku crkvenu klupu?
Ona si mora dopustiti da joj npr. crkveni uĉitelj Tertulijan kaţe da je ona «porta prodora
vraga» , i još dosta toga.75
Isus dakako nije imao samo dvanaest uĉenika oko sebe, već i mnoge uĉenice, meĊu kojima
ĉak i dame tadašnjeg društva, kao Ivanu, ţenu visokoga Herodovog sluţbenika. Takve bi se
ţene danas nazvale emancipanticama, jer ne prihvaćaju uobiĉajenu ulogu ţene. Mnoge od njih
su svojim imetkom i financijski potpomagale Isusa i Njegove pristaše.
U Isusovo doba bilo je ovako: Ako je ţena na cesti makar samo razgovarala s muškarcem –
suprug ju je mogao otjerati bez isplate otpremnine – što se moţe usporediti s našom
naknadom za zbrinjavanje. Obratno, za uĉiteljevog uĉenika, za sljedbenika, a kamoli za
rabbija, razgovor sa ţenom na cesti smatrao se uvredom. Ali isus je okonĉao cijelu tu
besmislicu. On je ţivio i pouĉavao jednakost .
Ţene oko Isusa nisu bile pasivne. Ţene su bile prve koje su objavile Njegovo uskrsnuće. Kod
Luke piše: «Ţene su sve to javile jedanaestorici i svima ostalim.»
Isusova nepristranost prema ţenama zaĉudila je i ĉak i Njegove vlastite uĉenike. On je npr.
jednu Samarijanku na zdencu zamolio da mu dade piti. On je s njom razgovarao iako su
Ţidovi ţivjeli u neprijateljstvu sa Samarijancima. O tome ĉitamo u Ivanu 4, 27: «Uto stigoše
njegovi uĉenici te su se ĉudili da govori sa ţenom. Ali ipak ni jedan ga ne upita: „Što ţeliš“ ili
„Što govoriš s njom?“»
Kada je Isus izlijeĉio zgrĉenu ţenu, pismoznanci su protestirali što je to uĉinio u subotu, a
Isus im reĉe:«Ovo je Abrahamova kći.» U biti za tadašnje vrijeme to je predstavljalo pravi
skandal – tako visoko cijeniti ţenu! Abraham je bio otac plemena kojeg su svi poštovali – a
sada Isus kaţe: «Ovo je Abrahamova kći» . K tome još, to je izjava jednog muškarca! Isus se
dakle i u tom pogledu pokazao kao buntovnik, kao «neugodan suvremenik».
Poloţaj ţene kod Isusa iz nazareta, novinar Gerhard Adler u jednoj radio-emisiji saţeto izlaţe
ovako: «Isus je isticao ţene na naĉin koji je u ţidovskom društvu bio upravo skandalozan. On
je prekršio zakon koji odreĊuje da se preljubnicu kamenuje. Ţenu je pustio da ide kući i k
tome je još raskrinkao licemjerje muškaraca koji su je optuţili. „Tko je od vas bez grijeha
neka prvi baci kamen na nju.“ On je prihvatio dar ljubavi jedne poznate gradske bludnice,
koja Mu je pomazala stopala. … On je razgovarao sa ţenama – ĉak i s takvima koje su stajale
sasvim nisko u socijalnom hijerarhijskom poretku kao Samarijanka i Kananejka. On je išao u
kuću dviju ţena, Marije i Marte, i time se ogriješio o sve dobre obiĉaje.»
Od Isusa nije predajom prenesen niti jedna jedincata rijeĉ koja bi dala povoda za ugnjetavanje
ţene ili za njeno iskljuĉivanje iz bilo koje duhovne sluţbe. Na poĉetku u crkvi još nije
postojala diskriminacija ţena; one su imale pristup apostolatu kao i Ċakonatu. Ţene su u
ţivotu zajednice sudjelovale kao iscjeliteljice i proroĉice.
Kao što je već spomenuto, u prakršćanskim zajednicama postojale su razne zadaće: s jedne
strane proroĉka rijeĉ, te iscjeljivanje i pouĉavanje, s druge strane, zadaće upravljanja. Sve su
te zadaće obavljale i ţene. U Djelima apostolskim ĉitamo u 2, 17:«U posljednje ću vrijeme –
veli Gospodin – izliti od svog Duha na svako ljudsko biće, te će proricati vaši sinovi i vaše
kćeri. TakoĊer ću u ono vrijeme izliti od svog Duha na svoje sluge i sluškinje , te će
proricati.» Tako je bilo naviješteno, a zatim se tako obistinilo. Luka npr. u Djelima
apostolskim 21, 9 spominje «Filip je imao ĉetiri kćeri djevice, obdarene proroĉkim darom.»
Da su mnoge ţene bile na ĉelu takozvanih kućnih zajednica, saznajemo u Novom zavjetu:
«„Apija je s drugom dvojicom bila na ĉelu kućne crkve u Kolosi (Fil 2) Nimfa u Laodiceji,
Lidija u Tijatiri i Feba u Kenhreji vodile su skupove u svojim kućama (kol 4,15: Dj 16,15;
Rim 16,1)“76
Posvuda u Novome zavjetu susrećemo ţene. Zanimljivo je da se u poslanici Rimljanima 16,7
spominje ĉak jedna apostolica, dakle izaslanica po imenu Junija. To su ime zatim oko godine
1300 lukavi teolozi promijenili u «Junije», što bi bio muški oblik. Da je takvo muško ime
uopće postojalo u antici nitko meĊutim nije mogao dokazati.
Po ovom se postupku moţe išĉitati da je jednom moralo doći do obrata, jer: Kod Isusa su ţene
bile ravnopravne, takoĊer i u prvim prazajednicama – a zatim je odjednom drugaĉije. Poznata
je Pavlova izjava koja se danas moţe proĉitati u Bibliji u 1. Poslanici Korinćanima 14,34:
«…ţene neka na sastancima šute! Njima se ne dopušta govoriti, već neka se pokoravaju kako
im Zakon propisuje.»
Pavao je zahtijevao pokornost ţene –
s pogubnim posljedicama do danas
Ovdje se postavlja pitanje: Moţe li se neprijateljstvo prema ţenama u katoliĉkoj i luteranskoj
crkvi pripisati Pavlu?
Pavao, koji se prvobitno zvao Savao, bio je rimski graĊanin i rimsku je tradiciju unio u crkvu.
Kratak citat Karlheinza Deschnera: «Najranije podcjenjivanje ţene u kršćanstvu potjeĉe od
Pavla koji se pritom nigdje ne moţe pozvati na Isusa. A onda je Pavao ĉesto taj na koga se
pozivaju i ĉije neprijateljstvo prema ţenama nastavljaju krivotvorinama. Primjereno tome su
kasnije i od Isusovih uĉenika napravili propagatore djeviĉanstva i mrţnje prema ţenama.
Štoviše, za Petra, prvog «pape» i oca obitelji, kasnije se tvrdi da je pobjegao iz svakog mjesta
koje je skrivalo ţenu, a zatim mu se jednostavno stavlja u usta: «Ţene nisu dostojne
ţivota.»77
Poslanica Efeţanima, koja potjeĉe od samog Pavla ili od nekoga njegovog uĉenika, jasno
pokazuje koliko mnogo je Pavao preuzeo antiĉke predodţbe ugnjetavanja ţena. U Poslanici
Efeţanima 5,22-24 se kaţe: «Ţene neka se pokoravaju svojim muţevima kao Gospodinu, jer
je muţ glava ţene kao što je Krist glava crkve. Štoviše, kao što je crkva pokorna Kristu, tako
neka budu i ţene u svemu svojim muţevima!»
Na ovo se mjesto u tekstu katoliĉka crkva poziva još i danas kada odreĊuje: Ţene ne mogu biti
svećenici. Ţenama se ne povjeravaju niti druge crkvene sluţbe, već su one kao i prije,
iskljuĉene od većine sluţbi katoliĉke hijerarhije. U vezi s tim se crkva naprotiv ne poziva na
Isusa, jer je Isus uvijek potpuno jasno isticao ravnopravnost. O tome naravno u katoliĉkoj
crkvi nema ni rijeĉi, nego se ona poziva na Pavla koji je iz poganstva i antiĉkog okruţenja
preuzeo podĉinjavanje ţene.
Kod Rimljana se ţena smatrala manje vrijednom. U rimskom carstvu niti je bilo moguće da
ţena obnaša neku sluţbu, niti da nastupa u javnosti. Kraj ravnopravnosti ţene u ranom
kršćanstvu došao je najkasnije onda kad se nastajuća crkvena hijerarhija prilagodila rimskoj
drţavi. Ona se povezala s rimskom drţavom i time je potpuno preuzela i pravne i
organizacijske pretpostavke te drţave. U to je spadalo takoĊer da ţene npr. više nisu mogle
biti na ĉelu kućne zajednice, kao što je prije toga bilo uobiĉajeno. «Gospodari stvaranja» uzeli
su tada sve u svoje ruke.
Pavao je u prakršćanstvo unio rimska pravila koja su dakako bila takoĊer poganska. On je od
Rimljana i antiĉkog svijeta preuzeo kako preziranje ţena tako i drţanje robova. zapravo se
problem ţena što ga je Pavao stvorio mora stvarno spomenuti istovremeno sa zagovaranjem
drţanja robova. Pavao je izriĉito protumaĉio da je drţanje robova ispravno i zapovjedio je
robovima da se pokoravaju svom gospodaru, prije svega ako je on bio kršćanin. U tom sluĉaju
je on zahtijevao ĉak posve osobito pokoravanje. Pavao je dakle u velikoj mjeri pribliţio
robove i ţene u njihovom statusu, u njihovoj vrijednosti, što je odluĉujuće obiljeţilo kasniju
povijest takozvanog kršćanstva.
Marija u crkvi vrijedi kao jedinstvena, izuzetna pojava
meĊu svim ţenama.
Marija je dakako bila takoĊer ţena. Stjeĉe se dojam da je Marija kao ţena iznimka u
katoliĉkoj crkvi, kao da je ona jedina ţena koja se trpi u toj «muškoj udruzi». Iz toga se dade
zakljuĉiti da Marija dakle ne spada u «portu prodora vraga», kroz koju su kao što je poznato
prolazili i mnogi pape?
U stvari, Marija ne pripada tamo, jer katoliĉka dogma sasvim jasno kaţe da je ona bez
istoĉnoga grijeha (Neuner-Roos br.479: «potpuno je oĉuvana od svake ljage istoĉnoga
grijeha»)). Prema katoliĉkome nauku duša svakog ĉovjeka biva okaljana istoĉnim grijehom.
Prema dogmi iz 1854. kod Marije je to iskljuĉeno. Zbog toga ona nije porta prodora vraga, i
takoĊer se nauĉava da njeno tijelo nije istrunulo u grobu. U tom pogledu se ona smatra
jedinstvenom izuzetnom pojavom.
Marija se naziva i nebeskom kraljicom. Mora se pretpostaviti da taj marijin kult sa svim
atributima – Nebeska kraljica, Majka Boţja, Bogorodica – sluţi tome da koliko toliko
kompenzira duboku neĉistu savjest katoliĉke crkve: Preziranje ţena koje u toj crkvi djeluje
tako trajno biva poravnato marijinim kultovima, štovanjem ţene koja je preuveliĉana u
«Majku Boţju». Sigurno bi više o tome mogao reći dubinski psiholog, ali i za laika je
oĉigledno da tu vlada shizofreni stav prema ţeni. S jedne strane se Marija uzvisuje u Boţicu, s
druge strane se ostatak svih ţena ocrnjuje.
Prema crkvenom nauku Marijino tijelo se nije raspalo. Kada je marija – prema crkvenom
tumaĉenju – tjelesno uzašla u nebo, je li to tada bilo tijelo koje je već duţe leţalo u grobu? Je
li ono tada uzašlo na nebo, ili kako si to drugaĉije moţemo predoĉiti?
Dogma da je Marija sa svojim tijelom bila primljena u Nebo, bila je proglašena 1950. Premda
je njezino tijelo već vrlo dugo leţalo u grobu, ono se navodno tamo nije raspalo –
neraspadnuto tijelo je zatim bilo primljeno u Nebo. Kada je toĉno bio trenutak tog prijama u
nebo, nije vidljivo iz dokumenata. Ali neraspadljivost tijela je po katoliĉkom nauku preduvjet
za to tjelesno uzašašće. Jer Marija je umrla, to dakako katoliĉka crkva priznaje.
Kako se to stvarno moglo desiti? Marija je dakle izišla iz groba, s tijelom koje ni nakon
nekoliko godina ili desetina godina nije bilo raspadnuto.. A zatim je ona, prema katoliĉkom
nauku, sa svojim tijelom uzašla u Nebo …?
Premda ovo ponetko smatra besmislicom – to je meĊutim stvarno dogma, što se moţe
proĉitati u knjizi «Vjera crkve» pod rubnim brojem 487: «Vjerska je istina objavljena od
Boga da je neokaljana, vazda djeviĉanska Majka Boţja Marija, ispunivši tijek zemaljskog
ţivota, bila s dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu. Ako se stoga – saĉuvaj Boţe – netko
usudi poricati ili svjesno dovoditi u sumnju tu istinu što smo je Mi» - naglašavamo: «Mi»
napisano s velikim slovom! – «definirali, on treba znati da je potpuno otpao od boţanske i
katoliĉke vjere.»
A tko je onaj tko se tu obiljeţava kao «Mi»? – To moţe biti samo jedna snaga koja hoće
uništiti normalni zajedniĉki ţivot meĊu ljudima, takoĊer izmeĊu muškarca i ţene, snaga koja
hoće dovesti u nered sve prirodne osjećaje što ih ĉovjek ima, snaga koja hoće izbrisati sve
dobro, od Boga dano, što ĉovjek u sebi nosi; koja hoće sprijeĉiti da ĉovjek nastoji stvarno
voditi ţivot po boţanskim zakonima. – To ne moţe biti nitko drugi nego Boţji protivnik.
Ako Petrova stolica zastupa nešto takvo – tko onda sjedi na Petrovoj stolici? Onaj tko to
zagovara.
Ako sve ĉinjenice što smo ih već izloţili u ovom serijalu promotrimo u vezi s nekoliko detalja
o kojima je ovdje bilo rijeĉi, tada moţemo utvrditi: Omalovaţavanje ţene na jednoj strani i
preuveliĉavanje jedne jedine ţene kao kompenzacije za sve zlo što se dugima dodjeljuje,
savršeno se uklapa u tradiciju koju smo skicirali. To je tradicija iz vremena prije Krista.
Govorili smo o Rimu. Rimska tradicija je stvarno ĉisto poganska; ta se poganska tradicija
nastavila u katoliĉkoj crkvi.
Posljedica ocrnjivanja ţene tijekom stotine godina: inkvizicija.
Najbrutalnija, nevjerojatna muĉenja nedostojna ĉovjeka,
osobito ţena od sadista u sluţbi katoliĉke crkve
Koje stvarne posljedice za ĉovjeĉanstvo je imao taj stav katoliĉke crkve u proteklih 2000
godina?
Jedno od najmraĉnijih poglavlja katoliĉkoga idolatrijskog kulta je inkvizicija koja je svoj
izravni nastavak našla u progonima vještica. Znamo da se glavna grupa ţrtava tih progona,
koji su koštali ţivota oko tri milijuna ljudi, preteţno sastojala od ţena. Bezbrojne ţene su kao
vještice bile spaljene na lomaĉama. Za to je bilo dovoljno da im se pripiše bilo što, npr. da su
zaĉarale miševe, da su opĉinile djecu ili da su skuhale nekakav napitak. To je već bilo
dovoljno da ih se preda crkvenoj inkviziciji. Te su ţene zatim bile okrutno muĉene i najĉešće
spaljene. Pribor što se upotrebljavao za muĉenje ţena bio je mnogo brutalniji od onoga koji se
koristio za heretike, koji su isto tako bili ţrtve inkvizicije.
Upravo se u pogledu inkvizicije moţe reći: Još nikada nije bilo religije koja toliko mnogo
propovijeda ljubav prema bliţnjem i prakticira toliko mnogo mrţnje prema bliţnjem i toliko
mrţnje prema ţenama. Samo u tome jednom, doduše negativnom pogledu crkveno kršćanstvo
– evangeliĉke kao i katoliĉke provenijencije – stvarno zauzima posebno mjesto meĊu
religijama. Posebnost u pozitivnom smislu, u pogledu ĉovjeĉnosti i zaštite ljudskih prava,
crkveno kršćanstvo ne posjeduje. Svako se ljudsko pravo štoviše moralo provoditi protiv
ogorĉenog otpora crkve, katoliĉke kao i evangeliĉke.
U vezi s tim 1988. godine se nedavno umrli papa Ivan pavao II. izjasnio na znaĉajan naĉin:
«Ţena mora šutke slušati i potpuno se podĉiniti. Ne dopuštam ţeni da pouĉava i da se uzdiţe
iznad muškarca. Prvo je dakako bio stvoren Adam, a tek onda Eva.» Oĉigledno se Ivan pavao
II. inspirirao od Pavlovih rijeĉi u 1. Poslanici Korinćanima.
Vratimo se progonima vještica. Teren za to je bio odluĉujuće pripremljen djelom dominikanca
Heinricha Kramera (lat. Institoris), danas još poznatim kao «Ĉekić za vještice», knjiga koja je
usmjerena skoro iskljuĉivo protiv ţena. Kao vrhunac toga moţda bi se moglo spomenuti do
kojeg je rezultata došao Kramer. Uzeo je rijeĉ »femina» i rastavio na dva dijela «fe» i
«minus». «Fe» od fedes, znaĉi vjera, «minus» znaĉi manje. Iz toga je on zakljuĉio da u tom
smislu «femina» znaĉi «ona koja ima manje vjere» u smislu: Ţena je ipak samo nesavršena
ţivotinja. Toliko o spoznaji dominikanskog redovnika koji se stalno poziva na izjave crkvenih
uĉitelja.
Takozvanom «Vještiĉjom bulom» papa Inocent VIII. je 1484. otvorio put «Ĉekiću za
vještice». Posljedice te knjige i vještiĉje bule bile su skandalozne.
Predoĉimo si malo što se zbivalo u muĉilištima inkvizicije. U knjizi «Nova inkvizicija»
poznatoga religijskog znanstvenika i teologa, prof. Hubertusa Mynareka moţe se proĉitati:
«U patrijarhalno-muški strukturiranoj crkvi ţene su automatski morale biti kaţnjavane ĉesto
još teţe od heretiĉkih muškaraca. … Postojali su osobito-specifiĉni instrumenti za muĉenje
ţena, npr. «vaginalna kruška» koja se pritezanjem vijka širila kidajući utrobu i maternicu.
Postojale su «prsne pandţe» koje su komadale grudi; druge su pandţe, uţarene,
prouzrokovale «samo» jedan «ugriz» na grudima nevjenĉanih majki, dok su djeca leţala uz
majĉine noge i bila poprskana njihovom krvlju. Postojali su «španjolski pauci» tj. ĉetveroprste
kandţe poput škara koje su ţrtvu za straţnjicu, za grudi, za trbuh ili glavu, ali ĉesto sa dvije
kandţe za oĉi ili uši, podizale uvis.» TakoĊer su postojale «oralne kruške za brbljave ţene» -
«dakle umjetniĉki izraĊen ţeljezni ĉvor ĉiji je zašiljeni kraj izazivao paranje grla.»78
Tko si sve ovo realistiĉno predoĉi, ne moţe ravnodušno ĉitati omalovaţavajuće citate onih
crkvenih uĉitelja protiv ţena. Ĉovjeku našeg doba oni se ĉine apsurdnima i ĉak smiješnima.
MeĊutim ako si ĉovjek osvijesti kakva je patnja, kakva su jeziva umorstva nastala iz toga,
tada se ĉovjeku oduzme govor.
A što o tome kaţe današnji papa Benedikt XVI?
Pred tom si pozadinom ĉovjek mora predoĉiti intervju kardinala Ratzingera kratko prije
njegovog izbora za papu, u kojem je on potpuno opušteno objasnio po smislu: «Mi smo
naravno u kontinuitetu s Inkvizicijom. Ali ipak se ne moţe poreći da je s inkvizicijom
nastupio odreĊeni napredak. Njeni su osuĊenici barem bili ispitani prije nego su ih osudili.»
A kako je to «ispitivanje» izgledalo nalazimo ilustrirano u opisu prof. Mynareka. Ono se
sastojalo od barbarskih, najbrutalnijih muĉenjia nedostojnih ĉovjeka koje su nad ţenama
provodili sadisti koji su djelovali u sluţbi katoliĉke crkve.
U tom pogledu Ratzingerova se izjava od oţujka 2005. moţe opisati samo kao skandal o
kojem se u javnosti ne bi trebalo dulje šutjeti. Svatko drugi tko bi u javnosti takve oĉigledne
okrutnosti na taj naĉin prikazivao bezazlenima, bio bi normalno pozvan na odgovornost od
njemaĉkih drţavnih odvjetnika zbog odobravanja genocida, zbog odobravanja neĉovjeĉnih
okrutnosti.
Predoĉimo si kad bi netko na taj naĉin bagatelizirao holokaust. Što bi se dogodilo s tim
ĉovjekom? Ali jedan Rimski kardinal, koji kasnije biva izabran za papu, moţe si to dopustiti!
Njemaĉki katolici, njemaĉka javnost i njemaĉka politika šute o tome. To je jedan od razloga
zašto u ovome razgovoru za okruglim stolom moramo tako podrobno i jasno upozoriti na
prošlost i sadašnjost te crkve. Većina onih koji su još ĉlanovi te crkve, uopće ne znaju
kakovoj organizaciji s kakvom zloĉinaĉkom prošlošću pripadaju i kako predstavnici te crkve
bagateliziraju te zloĉine.
A na toj crkvi stoji Petrova stolica! – Tko sjedi na Petrovoj stolici?
Moţemo si to predoĉiti: To su oni koji odobravaju ta nevjerojatna muĉenja, taj duboki prezir
prema ţenama i mnogim drugim ljudima. To su oni koji ne ĉine ono što nas je Isus pouĉavao,
nego zapravo krajnju suprotnost. Prema tome to je Antikrist.
Luther: «… nema milosti za te vještice!»
Svaki protestant obiĉno polazi od toga da nema nikakve veze s neĉim takvim ili sliĉnim.
Dakle upitajmo: Kako stoji stvar s preziranjem i diskriminiranjem ţene u protestantskoj
crkvi? Nije li Luther sudjelovao u toj prošlosti?
Luther je , kao i Calwin, bio uvjeren da npr. postoje uroci i sporazum s Ċavlom. I on je
zagovarao sudski progon vještica. Pritom se pozivao na tekst iz Starog zavjeta, na Izlazak 22,
17, koji glasi: «Ne dopuštaj da vraĉarica ţivi!» To je za Luthera vrijedilo, i meĊu ostalim
došlo je do izraţaja u jednoj «propovijedi o vješticama» koju je on odrţao. Poznata je
Lutherova izjava:«Neću samilost za te vještice. Ţelim da ih se spali komad po komad.» Već je
iz ovoga jasno kakav je bio Lutherov stav prema vješticama. Ali ne samo prema takozvanim
«vješticama», već općenito prema ţenama. One kod njega nisu prolazile ništa bolje nego kod
njegovih katoliĉkih kolega.
Lutherove izjave o tome kako je cijenio ţenu kao takvu, obiljeţene su sliĉnim
podcjenjivanjem kao kod izjava citiranih crkvenih otaca katoliĉke crkve. Kod Deschnera se
moţe proĉitati: «Kao bilo koji crkveni otac Luther je priĉu o grješnom padu iz raja tumaĉio u
korist muškarca kojem pripada «vlast», dok se ţena mora «pognuti». Muškarac je «viši i
bolji», «ĉuvar djeteta»; ţena «polovica djeteta», «bijesna ţivotinja», najveća ĉast koju ima je
to što su sve nas rodile ţene».79 .
Za luthera ţene su «najslabiji alat» i samo «subaštinice milosti»80 .Prema Lutherovim
predodţbama ţena moţe postati blaţenom raĊanjem djece, ali to kod njega ne vrijedi za
«ţidovske i turske ţene», nego samo za «ţene koje su kršćanke». – To nema nikakve veze s
uĉenjem Isusa iz Nazareta, za koje je vjerovao da ga propovijeda. To vrijedi isto tako i za
sljedeće Lutherove rijeĉi u sluĉaju smrti majke za vrijeme babinja: «Blago vama koje umirete
u plemenitom djelu i poslušnosti Boţje».81 Ili još grublje: «Ako se one noseći umore i
napokon umru, ništa ne smeta. Neka samo umru noseći, one za to postoje.»82 Toliko o
ĉasnome Dr. Martinu Lutheru ĉiji se karakter stalno prikazuje kao osobito uzoran.
Egzorcizam: Istjerivanje vraga je opet «in».
Što stoji iza toga?
Kada se govori o tome da su ţene ĉesto bile okrivljivane za ĉarobnjaštvo, postavlja se pitanje:
Pa je li danas to drugaĉije? I danas se stalno govori o istjerivanju vraga, o egzorcizmu.
Zadnji sluĉaj istjerivanja vraga koji je završio smrtno, dogodio se u Njemaĉkoj, u
Klingenbergu na Majni. Tadašnji Würzburški biskup Stangl je 1976. dao dozvolu za
egzorcizam na studentici pedagogije Anneliese Michel. Tijekom mnogih seansi egzorcizma u
roku od pola godine mlada je ţena smršavjela do krajnjih granica. Napokon je izgledala
strašno i na kraju umrla – u biti kao izravna posljedica tog egzorcizma. Tada je došlo do
sudskog postupka u kojem su crkveni egzorcisti dobili uvjetne kazne.
A to podupire današnji papa Benedikt! Jedna novinska vijest kaţe da je organizirao napredan
teĉaj za egzorciste, koji po njegovom mišljenju vrše «vaţnu sluţbu za crkvu».83
Glavni egzorcist u Vatikanu, pater Gabriel Amorth, već je preko ĉetrdeset puta obavio
egzorcizam. «Hamburger Abendblatt» (16.9.2004.) opisao je kako izgleda «mjesto radnje» tih
egzorcista. U izvještaju se kaţe: «To je jezivo mjesto u blizini Vatikana. Ĉim se uĊe u
samostan izgleda kao da normalni svijet nestaje. Iza tog samostana je mraĉna kupaonica. Tu
ima lanaca za vezanje ţrtava ukoliko su teško opsjednute vragom, a posvuda vise svete sliĉice
na zidu.» Ovo nekoliko rijeĉi dade naslutiti kako izgleda egzorcizam koji se svakodnevno
prakticira s blagoslovom papinske vlasti.
Poneke muĉi briga da bi se u Vatikanu inkvizicija mogla modernizirati, kako bi se zatim
moţda ponovo primjenjivala pod imenom «istjerivanja vraga».
Ta je briga opravdana jer dakako i danas postoji «Kongregacija za nauk vjere», koja napokon
ne ĉini ništa drugo nego nastavlja inkvizicijsku vlast pod drugim imenom – i po mogućnosti je
unapreĊuje? Ne zna se što bi se moţda uskoro moglo oĉekivati od te vlasti …
U dalekoj i bliskoj prošlosti crkve posve uobiĉajeno:
Seksualne zloupotrebe u svakoj prilici.
Neţeljeno roĊena djeca bila su ubijena.
Ţena u katoliĉkoj i luteranskoj crkvi ipak ţivi opasno. Upravo bi se ţenama, koje plaćaju
crkveni porez, koje idu u crkvu ili su katolkinje ili luteranke, moralo savjetovati da što je
moguće prije primjene ono što je Ivanu iz Patmosa doviknuo glas s neba: «IziĊite iz nje, moj
narode, da ne postanete sudionicima njezinih grijeha i da ne dijeliti njezinih muka (zala)».
(Otkr 18,4)
Koje muke su ljudi crkve već nametnuli ţenama, u ovoj emisiji je stvarno samo sasvim lagano
nagoviješteno, jer istina je tako okrutna da se u jednoj radioemisiji uopće ne moţe iznijeti.
A sve to dakako nije samo prošlost! Vratimo se samo malo natrag u godinu 2001. i predoĉimo
si naslove tadašnjih novina: «Vatikan priznaje: Svećenici prisiljavaju opatice na seks, Biskupi
u Africi prisiljavaju ţene na seks«. Vatikan je tada to smatrao nevaţnim, govoreći da je to
iznimka. Ali nešto kasnije su postali poznati takvi sluĉajevi iz 24 zemlje, meĊu kojima su
Brazil, Kolumbija, Indija, Filipini, Italija i Irska – dakle i iz Europe. Predstojnica samostana
koja je traţila pomoć od biskupa bila je disciplinski kaţnjena.
Vidimo da se i godine 2001, dakle danas, od strane crkve još uvijek ţeni ne priznaje ljudsko
dostojanstvo. Da se kod ovih seksualnih zloupotreba ne radi samo o izuzetnim sluĉajevima
pokazuje jedna studija provedena u Americi. Prema njoj je 40 posto ameriĉkih opatica – oko
34.000 ţena! – najmanje jedanput bilo ţrtvom seksualne zloupotrebe od svećenika ili drugih
opatica. Tu se ne moţe govoriti o pojedinaĉnim sluĉajevima.
Ovo meĊutim ponekoga zaĉuĊuje! Jer još na poĉetku ove emisije ĉuli smo da su ţene «porta
prodora vraga». A pape, koji su to izjavili, sigurno su imali na umu da bi se muškarac trebao
drţati podalje od ţena. Ĉudno je da sada, u današnjem vremenu, dolazi do takvih zloupotreba.
Moralo bi se ipak poći od toga da ţene koje na trgu sv. Petra poboţnim licem kliĉu papama,
mogu biti sigurne da se barem onaj koji sjedi na Petrovoj stolici, trudi oko te askeze i
suzdrţava se «porte prodora vraga»…
Bacimo još jedan pogled u crkvenu praksu prošlosti. Postoje mnogi izvještaji o tome što se
npr. dogaĊalo i zbivalo na saborima. Stotine konkubina i bludnica su stalno išle s biskupima i
bile su prisutne na crkvenim skupovima. Ovdje citiramo iz knjige Karlheinza Deschnera
«Kriţ s crkvom» - uostalom vrlo preporuĉljiva knjiga ne samo za ţene: «Kod drţavnih
sveĉanosti i velikih crkvenih skupova nisu nedostajale ni putujuće gospoĊice. Na drţavni
sabor u Frankfurtu 1394. hitalo je osamsto bludnica, na sabore u Baselu i Konstanzu, navodno
tisuću i petsto. Ali i putujući sluţbenici su mogli troškove svojih posjeta bordelima proknjiţiti
kao izdatke.»
«Nije nikakav sluĉaj da su papinski gradovi stalno bili preplavljeni osobito prostitutkama.
Petrarca izvještava o tome za Avignon, a zatim je Rim dugo vremena blistao mnoštvom svojih
Puellae publicae.
Jedna priliĉno pouzdana statistika 1490. godine tamo pokazuje 6 800 honorarnih djevica – na
jedva sto tisuća stanovnika; svaka sedma Rimljanka je bila prostitutka. A moţda je moderna
kurtizana nastala ĉak (…) na papinskom dvoru u Avignonu. Tamo je bilo mnoštvo lijepih
ţena, a ţena je u okruţenju crkvenog kneza uvijek mogla biti samo metresa, što se tada
nastavilo i u Rimu» (str.370)
Metrese su dakako tu i tamo postale trudne. Spreĉavanje trudnoće tada još nije funkcioniralo
tako dobro. Dakle uvijek je bilo djece. Što se s njima radilo?
Kod Deschnera se moţe proĉitati da se u Stralsundskome samostanu Brigita i u samostanu
Mariakron pronaĊene «skrivene i zakopane djeĉje glave, takoĊer i cijela trupla» (str. 139) U
ispraţnjenome rimskom samostanskom ribnjaku na vidjelo je izašlo ĉak tisuće djeĉjih kostura.
Djeca opatica, redovnika ili klerika, koja su umakla toj sudbini, najĉešće su bila na brzinu
pretvorena u crkvene robove.
Kako je naprotiv licemjeran poziv kardinala Meisnera iz Kölna dok grmi protiv pobaĉaja! On
kaţe: «Prvo Herod koji daje ubiti djecu Betlehema, zatim Hitler i Staljin koji su uništili
milijune ljudi, a danas se u našem vremenu ubijaju milijuni neroĊene djece.» To se moţe
proĉitati u «Spiegel»-u od 7 sijeĉnja 2005. Niti rijeĉi o vlastitoj instituciji, niti rijeĉi o tome
što su njezini zastupnici radili s neroĊenim i roĊenim ţivotima - tijekom ovih stoljeća i
tisućljeća.
Moţda je meĊutim Meisner automatski tu uraĉunao i svoju instituciju? Moţe se poći od toga,
jer licemjernost katoliĉke crkve ne poznaje granice. I u 2005. godini je Vatikan npr. osudio
prostituciju kao moderno ropstvo. A mi smo upravo ĉuli tko je više ili manje glavni odgovorni
za to što se prostitucija mogla u toj mjeri raširiti u «kršćanskim» zemljama. Po licemjernosti
se Vatikan dakle jedva moţe nadmašiti.
Sada se moţe takoĊer razumjeti to što Goethe pušta svog Mephista da kaţe: «Ljudi ne bi
osjetili vraga, ni kada bi ih drţao za kragnu».
Bez uvjerljivog priznanja krivnje i pokajanja crkve
Postavlja se pitanje: Jesu li Petrova stolica i Lutherova crkva obavile pokoru za svoje
nezamislive zloĉine nad ţenama i djecom?
Bacimo prvo pogled na drţanje Lutherove crkve. Lutherova crkva još i danas izjavljuje da
hoće poštivati Lutherovu tradiciju i da Luthera vidi kao uzor. To se moţe proĉitati i na
Internetu u izjavama biskupa evangeliĉko-luteranske crkve. Dakle ni rijeĉi o Lutherovim
hajkama protiv ţena. Sigurno da se u pojedinim sluţbenim stavovima izraţava ţaljenje zbog
Lutherovog antisemitizma, ali ne i zbog stava prema ţenama. Sve u svemu se u Lutherovoj
crkvi nisu odvojili od tog uzora – premda je on pozivao na ubojstvo premlaćivanjem; premda
je duhovni zaĉetnik holokausta; premda je meĊu ostalim, odgovoran i za spaljivanje vještica. -
Toliko o evangeliĉko-luteranskoj crkvi.
Rimokatoliĉka crkva je u godini 2000. preko pape Ivana Pavla II. dala priopćenje. Ali ne
moţda zato što se ona kao crkva ogriješila kriţarskim ratovima, inkvizicijom, zloĉinima nad
ljudima, osobito nad ţenama i grupama ljudi, te istrebljenjem ĉitavih naroda, već zato što su
se pojedini kršćani naţalost ogriješili, pogreške koje su za ţaljenje. Tadašnji papa je to prodao
kao veliko Mea culpa svoje crkve.
U stvarnosti to nije ništa drugo nego velika laţ! Postoji toliko mnogo papinskih bula,
proklamacija o inkviziciji, o progonima vještica, o progonima Ţidova. Samo za progon
Ţidova postoji 30 papinskih bula, sluţbenih spisa pape. On ipak ne moţe jednostavno tvrditi
da su njegovi pojedini sljedbenici poĉinili greške koje su za ţaljenje!
Osim toga pitanje pokajanja ostaje otvoreno. Upravo je bilo izloţeno da još nije izreĉeno ni
priznanje krivice, a kamoli pokajanje. Što bi znaĉilo pokajanje? O pokajanju se moţe govoriti
samo ako se isto više ne ponavlja i uĉinjeno se nadoknadi. O ovome zadnjem ne moţe biti ni
govora, ako npr. imamo u vidu zloupotrebe poĉinjene od svećenika o kojima se izvještavalo.
Koliko tisuća seksualnih zloĉina katoliĉkih svećenika postoji u ĉitavom svijetu koji se sada
otkrivaju! Ili, ako govorimo o inkviziciji: Inkvizicija se dogaĊa i danas kao i onda – samo
drugim sredstvima. Dakle: Niti luteranska crkva niti vatikanska crkva nisu se pokajale, a da se
ne govori o nadoknadi ili o financijskoj odšteti.
Istjerivanja vraga.
Egzorcizam – pripreme nove inkvizicije?
Što se inkvizicije tiĉe, nije iskljuĉeno da današnji papa u Rimu izgraĊuje takoreći modernu
inkviziciju koja zapoĉinje s istjerivanjem vraga. Jer je kardinal odgovoran za ceremonije, koji
je dugo smatran papinskim kandidatom, kardinal Francis Arnize, rekao da mu se katkad ĉini
«da se istinski ĉuvari katoliĉke baštine mogu naći juţno od Sahare.»84 8 Zna se što je juţno
od Sahare: Tamo vlada kult Voodoo. Ako si dopustimo da na nas djeluje izgled prostorija za
istjerivanje vraga, da u tim ceremonijama ljude vezuju – tada to jako zvuĉi kao srednji vijek,
ĉitaj: inkvizicija.
Nova istjerivanja vraga obrazlaţu se meĊu ostalim time da sotonizam uzima maha. To dakle
znaĉi: Netko tko sam sjedi na stolici sotone, tu pripisuje sotonizam drugima. Upravo je
oĉigledno: Tu se nešto sprema. Budni analitiĉar se pita: Priprema li se moţda tu nešto? Traţe
li se ponovo izgovori? Hoće li se opet varati zamjenom etiketa? – Vrag zna lukavo pripremiti
svoje akcije …
Papa Benedikt VI. je, kako je već spomenuto, kao jedan od svojih prvih sluţbenih poteza
organizirao teĉaj za istjerivanje vraga – za koji su već prispjele mnoge prijave klerika koji
hoće nauĉiti kako se provodi egzorcizam. Kod pojma «istjerivanje vraga» moţda netko prvo
pomisli na nešto spektakularno što se objavljuje kao vrag. Ali ne treba se zavaravati! Prema
rimokatoliĉkom nauku u savezu s vragom su svi oni koji poznaju katoliĉki nauk ali ga ne
prihvaćaju. To vodi do pretpostavke da bi se podruĉje istjerivanja vraga moglo ubuduće
proširiti, jer su s katoliĉkog gledišta mnogi obuzeti vragom.
Ovdje bi se moglo upitati: Pa gdje bi onda uopće vrag zapoĉeo? Moţda izravno na Petrovoj
stolici? I: Na ĉemu stoji Petrova stolica? Na ĉemu je sagraĊena, što je njezin temelj? – Ali
tamo on vjerojatno neće poĉinjati …
U svakom sluĉaju moglo bi se svim ţenama, našim sestrama, savjetovati da istupe iz te
crkvene udruge slabića koja se hoće samo profilirati kao takva koja navodno nasljeduje isusa.
U stvarnosti ti slabići nasljeduju one koji su im otvorili portu. A kako se ona zove? – Porta
prodora vraga.
Dragi ĉitatelji, dragi slušatelji! Ponešto o ĉemu Vas je ova emisija informirala zvuĉi moţda
još više zastrašujuće i moţda još grublje nego u našim ranijim prijenosima. Ali budite
uvjereni: To je stvarno samo vrh ledenog brijega.
Svatko moţe pristati uz kult što ga ţeli nasljedovati. Ali kada se taj kult s tako ekstremno
bestijalnim djelovanjem i takvim sotonskim naukom koristi baš imenom Isusa, Krista, kako bi
zavodio ljude, tada upravo prakršćani neće šutjeti.
Naravno da je svatko slobodan ĉiniti ili ne ĉiniti što hoće. Ali u vezi s tim – upravo ono što se
tiĉe omalovaţavanja ţena ili prakse kao što je istjerivanje vraga – poneki bi moţda mogli
pomisliti takoĊer i na svoju djecu, prije nego ih prepuste takvoj instituciji, jer se zna kolike su
tisuće i tisuće teških zloĉina poĉinili klerici nad djecom, i u sadašnjosti. Odluĉite pametno!
Ponovimo: Svatko ima slobodu ĉiniti što ţeli. Ali pomislite i na svoju djecu.
Ako ste se odluĉili, tada Vam na ovome mjestu smijemo proslijediti savjet jedne mlade
prakršćanke: Potraţite zajednicu u kojoj se stvarno nasljeduje Isus, Krist.
A u sluĉaju da Vam još nije poznato: Bog govori danas ponovo. Nije sluĉajno što On, nama
ljudima, govori preko proroĉice, dakle ţene. Jer ta ĉinjenica, meĊu ostalim, upućuje i na to da
su muškarci i ţene jednaki pred Bogom, ĉak da su svi ljudi jednaki pred Bogom i da svaki
ĉovjek – svejedno muškarac ili ţene – moţe naći Boga u svojoj nutrini tako što poĊe u tihu
sobicu i tamo se u molitvi obrati Bogu.
Samostani redovnica u prošlosti i sadašnjosti.
Ţivot u samostanu je ĉesto sliĉio egzistenciji ţivo-zazidanog.
Zbog toga najprije nekoliko pitanja na temu «Neprijateljstvo crkve prema ţenama».
Podsjetimo se: U katoliĉkome crkvenom nauku crkveni otac Tertulijan ocrnjuje ţenu kao
«portu prodora vraga». O tome odmah prvo pitanje:
«Ako je ţena porta prodora vraga, zašto onda postoje ţenski samostani?»
Odgovor: Dakle, toliko mnogo ţenskih samostana je moţda postojalo i postoji upravo zbog
toga jer vrag ili vragovi su tamo mogli najbolje prodrijeti u ţene odnosno navaliti na njih?
Vrag si dakako uvijek rado stvara porte za prodor preko kojih on moţe zloupotrebljavati ljude
za svoje svrhe. Vrag ili vragovi – to su u ovome sluĉaju bili klerici i redovnici koji su tijekom
mnogih stoljeća, od ţenskih samostana, barem djelomiĉno, pravili bordele.
Kod Karlheinza Deschnera u knjizi «Kriţ s crkvom» o tome postoji sljedeća primjedba:
Sinoda u Aachenu – to je bilo za vrijeme Karla Velikog – je objavila «da su samostani
redovnica više javne kuće … nego samostani – usporedba koje se još u 9. stoljeću ĉesto
ponavljala». (str. 137)
«Kao otvorene javne kuće su nadalje bili opće poznati samostani redovnica u Interlakenu,
Frauenbrunnu, Trubu, Gottstadtu kod Berna, Ulmu i Mühlhausenu.» (str. 139)
Još u 16. stoljeću je obavljen nadzor u 88 austrijskih samostana; pritom su «popisani 387
redovnika i 86 redovnica. Tih 387 redovnika je u svojim boţjim kućama uzdrţavalo 237
konkubina i 49 supruga. 86 postojećih redovnica imale su sveukupno 50-oro vlastite djece»85
.
Tako je bilo od antike do doba reformacije. Naravno ne moţe se uopćavati. Ponekad su ţenski
samostani bili jednostavno takoreći radne ustanove u kojima se iskorištavala jeftina radna
snaga ţena. Samostani su takoĊer sluţili kao mjesta za protjeravanje mladih plemićkih kćeri
koje nisu mogli udati ili ih nisu htjeli, koje su tamo praktiĉki bile zatvorene. Bilo je bogatih
samostana, gdje su redovnice a prije svega naravno redovnici ţivjeli u luksuzu, gdje je
ponegdje za jednoga redovnika moralo rintati 6 do 8 slugu. U samostanima su se drţali robovi
i sluge, gdje su bili zatoĉeni. Redovnici u tim samostanima su zbog neumjerenog jela i pića
patili od svih mogućih bolesti, od šećerne bolesti ili raznih deformacija kostiju.
O ţivotu o samostanima se dakle ne moţe donijeti općevaţeći zakljuĉak; samo se sa
sigurnošću moţe reći: Sve to nema nikakve veze s Isusom iz Nazareta.
Sljedeće pitanje ide upravo u tom smjeru:
«Odakle zapravo dolazi ideja izgradnje samostana ili odlaska u samostan? Potjeĉe li to od
Isusa iz Nazareta?»
Odgovor: Sigurno ne, jer je Isus rekao: «Kraljevstvo Boţje je u vama.» (Lk 17,21) To znaĉi
da ga ne treba traţiti drugdje, niti kod svećenika, niti u samostanu, nego treba razviti
Unutarnji ţivot, pri ĉemu tamo gdje ĉovjek ţivi, u obitelji, u zvanju, ulazi sebi u trag, dakle
spoznaje samoga sebe kako bi okajao i promijenio ono što ne odgovara Boţjoj volji. Prvi
kršćani nisu imali samostane. Oni su zajedno ţivjeli i radili. Tek od 4. stoljeća u crkvi postoje
samostani – od onog vremena kada je institucija crkve već bila uklonila rano kršćanstvo. Dio
ljudi koji nije mogao izići na kraj s tom nekršćanskom institucijom, izabirao je taj
«evakuacijski put« u osamu samostana jer je vjerovao da će tamo doći bliţe idealima
kršćanstva.
Dakle pitajmo dalje: Ako ustanovljenje samostana ne potjeĉe iz uĉenja Isusa, Krista, - onda
odakle?
Ustanovljenje samostana potjeĉe, kao mnogo toga u crkvi, iz poganstva. U poganstvu su već
postojali pustinjaci, u Grĉkoj su postojali prosjaci redovnici koji su se skitali. Izisovi svećenici
su imali tonzuru, dakle djelomiĉno ošišanu glavu, kao kasniji redovnici u srednjem vijeku.
Preteĉe ţenskih samostana postojale su u Egiptu, u Babilonu i u starome Rimu. Tamošnje
takozvane hramske svećenice, koje su se smatrale zastupnicama velikoga materinskog
boţanstva, u mnogim su se sluĉajevima bavile pravom hramskom prostitucijom. Navodno su
to bile djevice, npr. vestalinke; u stvarnosti meĊutim, zvale su se «djevicama» samo zbog toga
jer su sve što su zaradile, prepuštale hramu.
Postoje izvjesne paralele izmeĊu ţenskih samostana i rimskih vestalinki, ne samo u vezi s
posebnom odjećom što su je morale nositi. Npr. vestalinke su bile simboliĉno udane za
Pontifeksa Maksimusa, to je bio vrhovni poganski svećenik. Znamo dakako tko danas nosi tu
titulu. Redovnice u ţenskim samostanima su se simboliĉno udavale – i još se danas udaju – za
Isusa. Na glavu im se stavljao nevjestin vijenac, na prst im se nataknuo vjenĉani prsten, krevet
je bio ukrašen kao braĉna loţnica i na njoj poloţeno raspelo.
Ostale podudarnosti: Hramske svećenice su ĉesto bile prisiljene na svoju sluţbu. To je bio
sluĉaj upravo u Rimu. Romul, osnivaĉ Rima, bio je sin hramske svećenice. Kao voĊa klana on
je kasnije sam, otmicom Sabinjanki, opskrbio hram «robom». Sliĉno nedragovoljno se više
puta izvršavalo stupanje u kasnije ţenske samostane. Redovnice su ĉesto još kao djeca, katkad
i kao dojenĉad, bile obećane samostanu. Na taj se naĉin osiguravao pomladak.86
Ovdje se prikljuĉuje sljedeće pitanje:
«Ako su se već djeca trpala u samostan, jesu li kasnije ona mogla istupiti?»
Odgovor: To nije bilo moguće. Budući da su one bile simboliĉno «udane» za Isusa iz
Nazareta, istupanje se smatralo brakolomstvom i strogo se kaţnjavalo. Moglo se dogoditi da
su dotiĉne doţivotno bile zatvorene u nekim posebnim ćelijama ili u tamnicama. Uostalom to
je još jedna podudarnost s vestalinkama. Ako su se one ogriješile o zakon hrama, tada su za
kaznu bile ţive zazidane. Ţivot u samostanu je ĉesto imao karakter egzistencije ţivo-
zakopanog. Dok su se vestalinke ipak imale mogućnost osloboditi ukoliko ih je otkupio neki
prosac, redovnicama se nije pruţala takva prilika.
Istup iz samostana i danas je povezan s teškim posljedicama. Uvijek ima ljudi koji napuste
samostan, a onda su na cesti. Jedva da su financijski zbrinuti ili osigurani za starost. Samostan
je za njih sasvim paušalno uplaćivao samo minimalne doprinose. Jedva dobivaju otpremninu,
i njihov je opstanak doveden u pitanje jer im i u toj situaciji samostan uopće ne pomaţe.
Moţe se reći: Opstanak u samostanu je u mnogim sluĉajevima obiljeţen protupravnim
oduzimanjem slobode kretanja, stalnim zlostavljanjima i za najmanje prijestupe,
uskraćivanjem spavanja, sve u svemu stalnom kontrolom i indoktrinacijom. U nekim su se
samostanima redovnici morali dvaput dnevno ispovjediti, tijekom ĉitavog ţivota, a onda su ih
još zavaravali da će na taj naĉin doći bliţe Bogu. Dakle radi se o zloupotrebi ljudskog tijela i
duše – i to ĉesto od samog djetinjstva.
Stanari samostana su bili i jesu iskorištavani. Npr. ako rade kao uĉitelji, svoju plaću predaju
samostanu i više od nje ne vide niti lipe. Svakodnevnica u samostanima i danas je povezana s
velikim osobnim ograniĉenjima. U mnogim samostanima se opata mora pitati kada se ţeli
gledati televiziju, ĉitati odreĊenu knjigu ili primiti u posjet roĊake.
To se sve odvija protivno uĉenju Isusa, krista. On je uĉio slobodi.
Nerazumljivo s pravnog stajališta:
Demokratska pravna drţava
daje instituciji crkve
slobodan prostor za gruba uskraćivanja ljudskih prava.
S pravnog stajališta treba dodati: Sve se to dogaĊa u drţavi u ĉijem su ustavu zajamĉena
ljudska prava i sloboda! Tu se postavlja pitanje zašto drţava ravnodušno promatra kada pod
tim ustavom nastaju i podrţavaju se enklave neslobode. Ĉesto se od crkvenih opunomoćenika
za sekte ĉuje kako podmeću religioznim manjinama da svoje ĉlanove iskorištavaju i
ograniĉavaju njihova prava. – Zašto ti opunomoćenici za sekte upiru prstom na druge umjesto
da poĉiste pred svojim pragom? Nigdje ne postoje tako gruba ograniĉenja ljudskih prava, tako
bezobzirni zahtjevi za apsolutnošću kao unutar crkve. Oĉigledno se radi o manevru skretanja
pozornosti kada se s katoliĉke ili evangeliĉko-luteranske strane religiozne manjine i
inovjernici pokušavaju okriviti za iskorištavanje i ponašanje protivno ljudskim pravima. Jer
ĉinjenice jasno pokazuju da u našem slobodarskom društvu još i danas ţivi srednji vijek – ali
osobito u crkvi.
Nekoliko naših slušatelja ili slušateljica bili su zacijelo malo iznenaĊeni ĉinjenicama o
neprijateljstvu crkve prema ţenama što smo ih iznijeli u našoj zadnjoj emisiji i nisu nam baš
htjeli povjerovati. Jedan dopis glasi:
«Smatram nešto jednostranim to što ste rekli o ţenama i crkvi. Ţene u samostanima npr. ţive
ipak potpuno samostalno i crkva ih cijeni i poštuje; i nisu li ţene potpuno integrirane u
današnji ţivot zajednice?»
Odgovor: Kada se oslovljava to kako danas ţene ţive u samostanima, tada najbolje pustimo
da redovnice to same kaţu. Primjerice se 1996. velika grupa redovnica, pripadnica reda s
2000 ĉlanica, pismom obratila papi Ivanu Pavlu II. One meĊu ostalim pišu: «… Mi ţene
trebamo zauvijek ostati u potpunoj ovisnosti. Drţe nas u stalnoj nepunoljetnosti. Iz naše
jeftine radne snage svećenici izvlaĉe najveću moguću korist za sebe i ne ustruĉavaju se vršiti
na nas moralan pritisak ako ne izvršimo njihove nepravedne zahtjeve. Mi se redovnice pitamo
da li se naš ţivot mora sastojati u tome da budemo sluškinje svećenika u celibatu. Oni u nama
ne vide ljudska bića. Od nas se samo oĉekuje da izvršavamo zahtjeve klera koji vjeruje da
smo mi tu samo zbog toga da ĉinimo što nam oni zapovjede. ZaĉuĊujuće je što ĉak i danas, u
20. stoljeću, muškarci pretpostavljaju da se boţanski plan moţe posredovati samo preko njih.»
Ovo je samo mali odlomak dugog pisma tih ţena, objavljen u «Crkva interno, izdanje 6,
1996.» Odgovor nisu dobile.
U dopisu našeg slušatelja bilo je istaknuto i pitanje kako stoji stvar s integracijom ţena u ţivot
zajednice. Citiramo iz Mynarekove knjige «Poljski papa»: «Ĉistiti crkvu, postavljati cvijeće,
to mi ţene smijemo već stotinama godina. Skupljati za Caritas i izraĊivati rukotvorine za
adventske štandove, smijemo takoĊer. Ali Vam kaţem, crkva koja nas napokon ne uzima
ozbiljno, nije ţenska crkva. Onda neka i muškarci ostanu meĊu sobom. Zašto se zapravo ĉude
kad mi ţene hrpimice istupamo?» Ovako dakle u praksi izgleda integracija ţene u ţivot
zajednice.
Moţda bi bilo vrijeme da oni koji se više neće pomiriti s takvim ponašanjem, nešto i poduzmu
protiv toga. Pitanje koje se ĉesto postavlja je: A što se moţe protiv toga uĉiniti?
Prvi korak bi bio protestirati protiv toga. A gdje se moţe protestirati? Kod vlade npr. –
Moţete se obratiti i pisati nadleţnim tijelima naše drţave, ministarstvima, što drţite o tome
kako se još i danas iskorištavaju ţene u katoliĉkoj crkvi.
Uvijek je dobro da se loše stanje iznese u javnost. Zašto? Najviše od toga što se ovdje otkriva
uopće nije poznato većini graĊana i crkvenim vjernicima. Zbog toga je vrijeme da se o tome
javno progovori. Pišite dakle ako ţelite, svojoj vladi, protestirajte protiv iskorištavanja ţena u
katoliĉkoj crkvi.
Zapravo, ukoliko to uĉinite, Vi postupate u interesu onih koji su pod crkvenom stegom, dakle
prisiljeni su šutjeti. Njima se doista prijeti crkvenim kaznama u sluĉaju da postanu buntovni i
da u samostanu zahtijevaju više slobode. Predbacuje im se da su poloţili vjeĉni zavjet ĉiji je
prekršaj teţak grijeh te im zbog toga prijete odgovarajuće kazne. Dakle radi se takoĊer o
pokretu za osloboĊenje duhovno porobljenih stanara crkvenih ustanova i samostana.
Ako ozbiljno shvatimo problematiku koja proizlazi iz novih saznanja, morali bismo reći: U
demokratskoj pravnoj drţavi, kakvom se Njemaĉka sigurno predstavlja, postoji oĉigledno
veliki slobodan prostor u kojem nepravda smije ţariti i paliti kako ţeli. Zapravo to je
neshvatljivo ako se pomisli da Njemaĉka ima odliĉan ustav. Upravo se jedno bitno podruĉje
ţivota izuzima od tog prava i prepušta samovolji svećenstva, koje k tome dobiva još i
blagoslov drţave; jer u Njemaĉkoj ta institucija, crkva, kao takozvano društvo javnog prava,
ima ĉak karakter sliĉan drţavi. I tu bi bilo vrijeme da se prst gurne u ranu i upozori na to da se
nigdje tako grubo ne gazi pravo kao u tome slobodnom prostoru što su ga sebi uzele crkvene
institucije.
Zar se u tom smislu ne postavlja pitanje svim sugraĊankama, svim ţenama, sljedeće pitanje:
Zašto ste još u katoliĉkoj crkvi kada ste za svećeniĉku kastu ipak bezvrijedne?
Moguće objašnjenje: Oĉigledno se prvo mora izvršiti unutarnji ĉin osloboĊenja, da bi se
izašlo iz tog obruĉa. Ukoliko su ĉovjeka od djetinjstva nauĉili da je crkva uvijek samo
«dobra», da papa uvijek ima pravo, da ţene moraju šutjeti, a da muškarci kao svećenici
moraju odluĉivati, što je u Boţjem smislu, tada je vjerojatno teško reći: Sada mi je dosta;
istupit ću i ţelim konaĉno ţivjeti slobodno kao dijete Boţje, izvan zidina te apsolutistiĉki
upravljane i vladajuće crkve.
Pogledajmo Isusa iz Nazareta. Je li On odbacivao ţene? Baš suprotno! MeĊu uĉenicima je
bilo jako, jako mnogo uĉenica, dakle ţena. Bog je jedinstvo i zajedništvo. Bog je ţivot. On je
i ţenama dao ţivot isto kao i svakome muškarcu, a takoĊer i svakom svećeniku ili ţupniku ili
bilo kako se zvali.
Isus je preljubnicu – što moţemo proĉitati u Bibliji institucija crkve – ĉak zaštitio rekavši
muškarcima koji su je htjeli kamenovati: «Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na
nju!» (Iv 7,8) Nakon toga se On obratio ţeni pitanjem: : «Ţeno, gdje su oni? Zar te nitko ne
osudi?» Svi su bili otišli. Zašto? Zato jer je On u njima dotaknuo svijest njihove vlastite
krivnje. – Oĉigledno su ti muškarci još imali savjest koja se mogla osloviti.
Na ovome mjestu postavimo pitanje: Je li svećeniĉka kasta zapravo bez grijeha? Jer najĉešće
ona huška narod da baca kamenje na druge. Da su svećenici bez grijeha, tada ne bi morali ići
na ispovijed. Ĉak i papa ima ispovjednika kojeg redovito konsultira. Da je bio bez grijeha, ne
bi dakako morao to ĉiniti.
Tjelesni prijam Marije u Nebo?
U kojoj mjeri jedna navodno nepogrešiva institucija obmanjuje svoje ĉlanove?
Jedna se slušateljica temeljito bavila osobito Marijom i svecima i postavlja sljedeća pitanja:
«Marija, Isusova majka, kao što je poznato, štuje se kao svetica, a sveci bi normalno trebali
biti bez grijeha. Jer s grijehom se ne moţe doći u Nebo. Ako su sveci na Nebu, znaĉi da su
morali i kao ljudi biti sveti, dakle bez grijeha. A Marija je navodno s fiziĉkim tijelom uzašla
na Nebo. Zašto onda svi takozvani sveci ne uzaĊu na Nebo? Jer svet znaĉi, kao što je reĉeno,
bez grijeha. A ako se Marija štuje kao svetica i ako je fiziĉkim tijelom uzašla na Nebo, tada
rijeĉ «svet», koja se pripisuje i drugim ljudima, znaĉi da su i oni isto tako sveci kao i Marija:
neokaljani. Ona je bila bez grijeha i mogla je fiziĉkim tijelom otići na Nebo. A sveci, oni
umiru ovdje. – Kakva je to razlika?»
Odgovor: Oĉigledno je uzaludan trud da se u tu zbrku crkveno fabriciranih pravila uvedu
makar i naznake nekakve logike. To što su jedni proglašeni svetima i fiziĉki primljeni u Nebo,
a drugi moţda samo kao duše proglašeni svetima i primljeni u nebo, ne moţe se objasniti bilo
kakvom razboritom suvislosti.
Dogma o tjelesnom prijamu marije u Nebo je ustvari proizvod neurotiĉnog duševnog
ponašanja Pija XII. On je tu dogmu proglasio 1950, a u meĊuvremenu svatko zna da je taj
papa na zapravo neurotiĉan naĉin provodio Marijin kult koji nije imao granica.
Zbog svoje navodne nepogrešivosti on je proglasio tu – moglo bi se skoro reći: bezumnu –
dogmu da je Marija bila tjelesno primljena u bestjelesno Nebo gdje se sada nastavlja njena
egzistencija – moţda soptanjem ili bez hrane, ali tjelesno. Nema uopće smisla nastojati to
makar i pribliţno objasniti. Radi se o proturjeĉnostima papinske nepogrešivosti koje katkad
dovode i do logiĉkih neobiĉnosti, ĉak do ludosti.
Ali upravo je to osnova katoliĉkog nauka. Logiĉnu «ludost» se moţe opisati kao
«apsurdnost», a u katoliĉkoj crkvi kola «vjersko naĉelo»: «Credo quia apsurdum», dakle:
Vjerujem jer je logiĉki ludo, nevjerojatno, besmisleno. Prema tome ĉak besmislenost jedne
izjave vrijedi kao dokaz da se radi o nekoj vrsti više istine, kojoj se bez razmišljanja mora
pokloniti vjera i povjerenje. Iz toga je jasno vidljivo: Razum se u vezi s tim naukom ne smije
upotrijebiti ni u kom sluĉaju.
Vratimo se još jednom na prvo pitanje i nastavimo tu misao: Ako su svi sveci ipak sveti, dakle
neokaljani, i uzaĊu na Nebo, gdje je onda prošli papa Ivan Pavao II? Pokušava mu se već
sada, nekoliko tjedana nakon njegove smrti, pripisati svetost. Je li sada njegovo tijelo još u
blizini – ili je već napola uzašlo na Nebo? I tu bi bilo još prostora za novu dogmu u svakom
pravcu.
Ova potencijalna dogma vrlo vjerojatno neće biti proglašena, jer relikvije takozvanih svetaca,
njihove razne kosti, leţe rasute u mnogo raznih crkava. Kada bi ti sveci tjelesno uzašli u
Nebo, svi bi si najprije morali skupiti svoje kosti. To neće biti moguće tako jednostavno, a i
bio bi to sigurno i gubitak za katoliĉku crkvu. Mjesta hodoĉašća bi naime bila nezamisliva bez
relikvija.
Dragi slušatelji, dragi ĉitatelji, ove apsurdne konzekvence nismo naveli kako bismo se rugali
vjeri pojedinih sugraĊana, kojima uopće nisu poznate mnoge ĉinjenice i povezanosti, i koji
takoĊer ne znaju da kod Boga ne postoji prisila niti kazna, niti besmislice. Ali potrebno je
ukazati na te proturjeĉnosti, na te bezobzirnosti prema zdravome ljudskom razumu, da ĉovjek
postane svjestan njih, kako bi spoznao u kojoj mjeri jedna navodno nepogrešiva institucija
obmanjuje svoje ĉlanove. Vrijeme je da se raskrinkaju te besmislice, i zbog toga mi to ĉinimo
u ovome našem razgovoru.
Naglasimo još jednom jasno glavnu stvar: Sve se to nudi pod imenom Isusa, Krista. On, veliki
uĉitelj mudrosti i Otkupitelj meĊutim apsolutno nema nikakvu veze s tim!
Mi prakršćani ne dopuštamo da se ponovo blati Krista i Njegovo jedinstveno uĉenje što ga je
donio prije 2000 godina – koje su tijekom 2000 godina ĉuvali mnogi ljudi, zbog ĉega ih je
crkva u najvećem dijelu ubila.
Ali prije svega, dragi slušatelji, dragi ĉitatelji: Pogledajte jednom to obuhvatno, moćno djelo
Isusa, krista, Njegovu rijeĉ preko proroĉice i izaslanice Boţje, Gabriele, koju danas moţete u
svim podrobnostima ĉitati na tisućama stranica, odnosno slušati u našim radioemisijama! Tko
jednom otkrije kakvo je veliko i zaokruţeno djelo spasenja Krist Boţji poklonio ljudima,
kakvu bezgraniĉnu ljubav i skrb On pruţa svakome, razumjet će da onaj koji poznaje Njegovo
istinsko uĉenje, ne moţe ĉiniti ništa drugo nego ispraviti besmislice koje svećeniĉka kasta širi
o Isusu, Kristu. Vrijeme je da se rehabilitira Isusa, Krista. I u tom smo cilju mi nastupili.
Predoĉimo si: Isus iz nazareta nije traţio da ljudi vjeruju u ludosti – a Bog, sveopći duh je
mudrost, sloboda i jedinstvo. Zbog toga je i nezamislivo da vjera u Boga mora ići od jedne
besmislice do druge. Isus iz Nazareta nije pouĉavao npr. da si ţena mora pokriti glavu jer nije
slika i prilika Boţja, nego je pouĉavao da su svi ljudi djeca Boţja, da je Kraljevstvo Boţje u
nutrini svakog ĉovjeka. Usprkos tome crkveni uĉitelj Ambrozije je proglasio tu besmislicu:
«Ţena mora pokriti glavu, jer nije slika i prilika Boţja.»87
U crkvenoj povijesti je omalovaţavanje ţene stoljećima imalo svoje sljedbenike, sve do
današnjeg dana. Tko posjećuje papu, a ţenskog je roda, mora, kao što se moţe uvijek vidjeti,
na glavi nositi veo, najĉešće crni veo. Malo njih znade zašto je to zapravo tako. Ako se proĉita
što je Ambrozije prije 1700 godina naredio, da « ţena mora pokriti glavu», moţe se shvatiti
što znaĉi tradicija u crkvi. I najveća besmislica se moţe odrţati 1700 godina, kao što ovaj
primjer pokazuje.
Podcjenjivanje i podĉinjavanje ţene –
tradicija od Pavla do danas
Difamiranje ţenskoga, iskrivljavanje i zloba zapoĉeli su s pavlom, o kojem smo već govorili u
našim emisijama. Za podsjećanje, nekoliko Pavlovih reĉenica:
Pavao je bio taj koji je rekao da ţene na sastancima trebaju šutjeti jer im nije dopušteno
govoriti, već se imaju pokoriti. Pavao je bio takoĊer taj koji je Efeţanima napisao: «…jer je
muţ glava ţene kao što je i Krist glava crkve.» (Ef 5,23) Korinćanima je napisao: «Ĉovjek je
slika i odsjev Boţji a ţena je odsjev ĉovjekov.» (1 Kor 11, 7)
Naglasimo: To još i danas piše u Bibliji, a biblija prema katekizmu, dokazano vrijedi kao
prava rijeĉ Boţja.
Taj podcjenjivaĉki stav prema ţenama se kao crvena nit provlaĉi kroz ĉitavu crkvenu povijest.
Skoro da se moţe govoriti o «kaskadi podcjenjivaĉa ţena» - kao što smo u jednoj od naših
prošlih emisija govorili o zloĉinaĉkoj kaskadi papa. To su i ovdje potomci potomaka od
potomaka. Svi su Pavlovi «potomci» - a ne Isusovi. Jedan od tih Pavlovih potomaka je i
crkveni uĉitelj Ivan Zlatousti koji je rekao: «Ţene su uglavnom odreĊene za to da zadovolje
pohotu muškaraca.»88 Kao što je spomenuto, to je bio ĉest sluĉaj osobito u samostanima.
Prikazat ćemo još nekoliko izopaĉenih gledišta crkvenih velikodostojnika: Jeronim, koji je
ţivio od 347. do 420. smatrao je:»Ako se ţena ne pokorava muţu, koji je njena glava, kriva je
za isti prekršaj kao muţ koji se ne pokorava svojoj glavi (Kristu)».89 Ili Augustin, crkveni
uĉitelj koji je ţivio od 354. do 430: «Ţena je manje vrijedno biće koje Bog nije stvorio po
svojoj slici i prilici. Odgovara prirodnome redu da ţene sluţe muškarcima.»90
Idemo dalje u 13. stoljeće. Albertus Magnus, isto tako crkveni uĉitelj, oko 1200, tvrdi: «Da ne
bi potpuno propalo djelo prirode, ona oblikuje ţenu»91 jer bi se zapravo smjeli raĊati samo
savršeni ljudi, tj. muškarci. Vrhunac predstavlja izjava Tome Akvinskog kojeg smo više puta
spomenuli, doslovce: «Ţena se prema muškarcu odnosi kao nesavršeno i defektno prema
savršenome.» A u sljedećoj svojoj «mudrosti», koju crkva jako cijeni, on objavljuje da je ţena
promašaj prirode, neka vrsta osakaćenog, promašenog, neuspjelog muškarca.
Osvijestimo si koja se imena ovdje spominju: Pavao, Zlatousti, Jeronim, Augustin, Toma
Akvinski. Radi se o znamenitim uglednicima, priznatim «veliĉinama» rimokatoliĉke crkve,
koji su u znaĉajnoj mjeri obiljeţili povijest takozvanoga kršćanskog Zapada. Ugnjetavanje
ţena koje preko 2000 godina izaziva nepovjerenje prema zapadnjaĉkoj kulturi i izopaĉuje je,
ima svoje korijene u rimokatoliĉkoj instituciji.
Iako ta crkva danas tvrdi da je samo po sebi razumljivo ona za jednakost muškarca i ţene, to
je potpuno neuvjerljivo sve dok se ona ne oslobodi tih sablasnih «predaka» po imenu
Augustin ili Toma Akvinski. Zapravo to je sliĉno kao kod evangeliĉko-luteranske crkve koja
još uvijek hoće ostati vjerna ugledu i tradiciji Luthera, koji je bio, meĊu ostalim, jedan od
najvećih antisemita. A rimokatoliĉka crkva hoće ostati vjerna upravo tradiciji jednoga
Augustina i jednoga Tome Akvinskog, koji su bili najveći neprijatelji ţena koji su ikada
postojali u zapadnjaĉkoj povijesti.
Sada bi se još moralo postaviti pitanje: A nisu li upravo svi oni proglašeni svetima?
Odgovor: Naravno! Toma Akvinski se smatra najvećim crkvenim uĉiteljem i naravno se
osobito štuje kao «sveti» Toma Akvinski; isto tako je i sa svetim Augustinom. A sve to
zlobno i prezirno prema ţenama, štoviše prezirno prema ljudima, što su napisali ti crkveni
uĉitelji i takozvani sveci, još i danas se predaje mladim katolicima u katoliĉkom vjeronauku i
sjemeništima, i sve to još i danas napokon truje ljudsku svijest.
«Jesu li ţene ljudi?»
Ţene, spasite svoj ţivot! «Istupite iz nje …!»
Pitanje: «Prema svemu tome bilo bi zacijelo logiĉno pretpostaviti da u vjeĉnome kraljevstvu,
na nebu, postoji samo jedna ţena – Marija – kao svetica, svi drugi su sveti muškarci?»
Odgovor: To se pitanje ranije postavljalo sasvim ozbiljno. U 6. stoljeću se na sinodi u Maconu
(585) raspravljalo o pitanju «ne bi li se zasluţne ţene prilikom uskrsnuća tijela, prvo morale
pretvoriti u muškarce, prije nego stupe u raj»92 A na toj sinodi briljirao je jedan biskup
izjavom «Ţene nisu ljudi»93 Dakle, tko ne ţeli doći u takvo «Nebo», moţe povući samo
jednu konzekvencu: odmah istupiti iz te institucije koja prezire ţene. Onda će biti siguran da
je utekao katoliĉkom «spasenju» i da neće dospjeti u takvo «Nebo» gdje postoje samo
muškarci ili pretvorene ţene.
Prema tome u vjeĉnome kraljevstvu Bog ima samo ĉisto muško domaćinstvo? – To upravo
pokazuje koliko malo zna Petrova stolica o Bogu, o istinskome Sveopćem Jednom.
I najkasnije na ovome mjestu bi bilo prikladno, podsjetiti naše sestre na rijeĉi iz Ivanovog
Otkrivenja: «IziĊite iz nje, moj narode» - današnjim rijeĉima reĉeno: Istupite iz nje – «da ne
postanete sudionicima njezinih grijeha i da ne dijelite njezinih zala (muka)». (Otk 18,4)
A onaj tko se – npr. kao mlada ţena – danas moţda pita: «Kako istupiti iz crkve?»
preporuĉamo mu Internet-stranicu koju odrţava URL: www.stuhl-petri-de. Tamo se nalazi
kratka uputa za istupanje iz crkve koje se obavlja vrlo jednostavno.
Jedan dopis jako dobro odgovara onome što je bilo izloţeno. Jedna je slušateljica
napisala:«Kod slušanja vaše emisije došla mi je na um jedna usporedba. Kad je ţena ĉlanica
crkve, to je kao kad je krava ĉlanica mesarskog ceha ili srna ĉlanica lovaĉkog udruţenja.»
Jasnije se to ne moţe izraziti; i kao mnogi drugi i ta nam je slušateljica saopćila da je u tjednu
nakon slušanja naše emisije, istupila iz crkve.
Sljedeće pitanje glasi:
«Je li se to neprijateljstvo prema ţenama oĉitovalo tako drastiĉno zapravo samo u srednjem
vijeku, ili što se dogaĊalo dalje u povijesti?
Odgovor: U 17. stoljeću su «kršćanske» propovijedi bile prepune samo kleveta ţena. Na
primjer, o ţeni je bavarski dvorski pisar, Egidius Albertinus, rekao da je «posve osobit
instrument vraga», a augustinski pustinjak Igtnatius Ertl pita: «Što je gluplje u glavi i slabije u
srcu od ţene?»94
U pogledu svih ovih citata i prikaza ponetko će upitati: Zašto ţene u katoliĉkoj crkvi zapravo
odavno ne zahtijevaju da se papa ispriĉa svim ţenama koje je njegova institucija stotinama
godina gazila? Jedno Mea Culpa prema svim ţenama odavno je u zakašnjenju. U svakom
sluĉaju to bi moralo biti iskreno …
I u 18. stoljeću se nastavilo crkveno podcjenjivanje ţena. Tada je jeziĉavi propovjednik
Abraham a Santa Clara izvrijeĊao ţenu rijeĉima , «da je lijepo ureĊena ţena hram izgraĊen na
kloaki. Tko će htjeti izmet štovati kao Boga?»95 A još su u ranome 19. stoljeću izašli spisi sa
zloglasnom skolastiĉkom raspravom «Ima li ţena dušu?».
Nakon ovih citata i znanstvenih mišljenja crkvenih uĉitelja uzmimo još jednom Bibliju, koja
napokon još uvijek obvezno vrijedi kao prava rijeĉ Boţja. Što se u njoj još moţe proĉitati o
ţenama? Nešto je već bilo prikazano. U prvoj poslanici Timoteju piše: «Ne dopuštam ţeni da
pouĉava … jer najprije je bio stvoren Adam, onda Eva.» (1 Tim 2, 12) Odgovarajuće tome u
prvoj poslanici Korinćanima stoji:«Budući da ĉovjek nije od ţene, nego ţena od ĉovjeka, i
budući da ĉovjek nije stvoren radi ţene, nego ţena radi ĉovjeka.» (1 Kor 11, 8)
U Poslanici Timoteju piše takoĊer: «Ne dopuštam ţeni da pouĉava niti da vrši vlast nad
muţem; štoviše, neka ostane u skrovitosti.» (1 Tim 2, 12)A u Prvoj poslanici Korinćanima:
«Ţene neka na sastancima šute! Njima se ne dopušta govoriti, već neka se pokoravaju kako
im Zakon propisuje.» (1 Kor 14, 34)
To što je u prošloj emisiji bilo citirano kao izjava pape Ivana Pavla II, orijentirano je dakle
izravno na ova kobna mjesta u Bibliji. – Predoĉujmo si uvijek iznova: Ta Biblija za crkvu
danas kao i prije vrijedi kao autentiĉna rijeĉ Boţja.96 Dakle ona se nije distancirala od tih
mjesta u tekstu koja preziru ţenu, već svaki katolik do danas mora u njih vjerovati.
Obvezatno! Mnogi slušatelji i ĉitatelji moţda misle: «Sve je to lanjski snijeg. Danas je ipak
sasvim drukĉije.» Naţalost nije tako! Taj stav nepromijenjen susrećemo i u 20. stoljeću, npr. u
prijetnji isusovca Wilda koji obznanjuje:«Djevojke koje nose mini-haljine idu u pakao.»97
Papa Pio X. je 1910. objavio jedan dokument koji ţenama zabranjuje pjevanje u crkvi i
ţenama zapovijeda da tiho sudjeluju u bogosluţju.
Idemo dalje u sadašnjost: Papa Ivan Pavao II. je obznanio da je iskljuĉenje ţena iz svećeniĉke
sluţbe u skladu s Boţjim planom za njegovu crkvu. Doslovce: «Poslanje ţene je opstanak kao
ţena i majka. Zahvaljujemo vam herojske majke». Za papu Ivana Pavla II. uloga ţene je dakle
sasvim jasna: biti kod kuće za štednjakom i donositi djecu na svijet. Što će pomisliti za
njegove rijeĉi zahvale, neka svatko sam odluĉi.
Jedan je slušatelj svoje misli o temi «ţena u crkvi» saţeo u sljedećim rijeĉima: «Ţene, spasite
svoje ţivote! Istupite iz crkve!»
K ovome još pitanje jedne slušateljice:
«Ako je crkvi danas ozbiljno stalo do ravnopravnosti ţene, zar ne bi onda ţenama mogla
dopustiti vršenje svećeniĉke sluţbe?»
Odgovor: Ĉovjek si doduše ne moţe predstaviti da neka ţena to bezuvjetno ţeli, ali ukoliko bi
se to stvarno dogodilo, tada se milom ili silom mora prihvatiti odgovor crkve koji npr.
kardinal Meisner iz Kölna formulira na sljedeći naĉin: «U rimokatoliĉkoj crkvi ţene neće biti
zareĊivane za svećenike sve dok ovaj svijet postoji.» kaţe se da onaj tko je za zareĊivanje
ţena za svećenike, upravo više nije katolik. O tome bi osobito trebale razmisliti sve ţene koje
se još uvijek nadaju da će se crkva promijeniti, i da će jednom sve biti bolje. Upravo umrli
nadbiskup Düba iz Fulde, je uostalom ljude koji zagovaraju zareĊivanje ţena za svećenike
nazvao «katoliĉkim otpacima». Nakon svega reĉenog, komentar je suvišan.
Vjerovanje u vještice što ga je crkva
stvorila i veliĉala – osnova inkvizicije i egzorcizma
Dobili smo neka pitanja, posebno od ţena, na temu progona vještica. Jedno pitanje glasi:
«U vašoj ste emisiji spomenuli da je progon vještica u luteranskim podruĉjima bio isto tako
loš kao i u katoliĉkim. Zbog ĉega je bilo tako?»
Odgovor: Luther se pozivao na Stari zavjet i zahtijevao je smrtnu kaznu za vještice. U Starom
zavjetu – koji se nepravedno u svim dijelovima izdaje za autentiĉnu rijeĉ Boţju – piše: «Ne
dopuštaj da vraĉara ţivi!» (izl 22,17) Stoga se u spisima Martina Luthera doslovno kaţe: «S
vješticama i vraĉarama se ne treba imati milosti. Htio bih ih sam spaliti»
Uz to su zemaljski poglavari u luteranskim podruĉjima istovremeno bili i najviši zemaljski
biskupi u svojim crkvama. Luther je dakle osnovao takoreći drţavnu crkvu, u kojoj je splet
izmeĊu drţave i crkve bio još jaĉe izraţen nego u katoliĉkim podruĉjima. Budući da je
luteranski zemaljski poglavar istovremeno bio i najviši zemaljski biskup, takozvani vještiĉji
novac koji je bio konfisciran od tih ţrtava, pripadao je samo njemu. U katoliĉkim se
podruĉjima imetak likvidiranih, znaĉi ubijenih navodnih vještica, morao još podijeliti izmeĊu
drţave i crkve; tu je meĊutim zemaljski biskup mogao te prihode upotrijebiti samo za sebe.
On se kod svojih odluka nije morao niti usklaĊivati s klerom, jer je sam djelovao kao vrhovni
klerik. Na taj je naĉin luteranskim zemaljskim poglavarima bilo osobito lako omogućeno da
iskljuĉe svaku opoziciju, tako što su buntovne ljude jednostavno oklevetali kao «ĉarobnjake»
odnosno «vještice» i bez oklijevanja ih dali ukloniti.
Da vjerovanje u vještice ne pripada prošlosti, pokazuje sljedeće pitanje:
«U jednim novinama nedavno sam proĉitao kako je neki ĉovjek iz religiozne zasljepljenosti
zapalio neku ţenu misleći da je ona vrag. Nije li to takoĊer posljedica crkvenog nauka?»
Odgovor: Odakle bi inaĉe taj ĉovjek mogao imati takvu predodţbu? Moţe se poći od toga da
je crkveni nauk u kojem su ţene stotinama godina bile ocrnjivane, ostavio svoje tragove, svoj
peĉat, u svijesti vjernika. Do kraja 18. stoljeća zbog praznovjerja u vještice u Europi je prema
opreznim procjenama umrlo izmeĊu 40.000 i 100.000 ljudi, preteţno ţena. Tako je glasio
podatak u novinama «Main-Echo» i 1999. godini. Druge procjene idu do 1.000.000 ţena.
Ĉovjek si moţe jasno predoĉiti da sva ta djela još stoje u atmosferi kao energetske pohrane i
moţda utjeĉu na nekoga da poĉini nešto sliĉno kao nekada. Zastrašujuće je da se nešto tako
dogaĊa godine 2005. MeĊutim to pokazuje koliko je trajan uĉinak poduka o vragu. Uostalom
ĉlanak o kojem je pisao slušatelj izišao je u «Spiegel Online» 14. srpnja 20005. Naslov: «45-
godišnjak htio je poznanicu spaliti kao vješticu».
Još jedno pitanje:
«I ja smatram da su progoni vještica bili strašni i da je crkva sudjelovala u tome – ali nije li
nepravedno pripisati joj za to svu krivicu? Nisu li praznovjerje i okrutnost bili opća pojava
tadašnjeg vremena?»
Odgovor: Ovdje se mora sasvim jasno reći: Baš ne! Jer do kraja 12. stoljeća se vjerovanje u
vještice smatralo ĉak praznovjerjem. Po tadašnjoj općoj predodţbi vještice uopće nisu stvarno
postojale, dakle vještice nisu mogle «zaĉarati» realnu štetu; kaţnjivo je bilo samo vjerovanje
u vradţbine. Tek je katoliĉka crkva pronašla odgovarajuća teološka obrazloţenja za
postojanje vještica i pokrenula je progon vještica sa svim njegovim okrutnim – i za crkvu
unosnim – neprilikama. Od 1258. do 1526. bilo je ne manje od 57 papinskih naredbi uperenih
protiv «ĉarobnjaštva i vještica». Papa Inocent VIII. je 1484. sluţbeno proglasio vradţbine
osobitim zloĉinom, koji zahtijeva inkvizicijsku istragu.
Kod progona vještica se nije toliko radilo o kaţnjavanju prekršaja protiv ljudi i ljudskih
propisa, koliko o «progonu djela usmjerenog protiv Boga i njegovog zakona» ili izreĉeno
rijeĉima georgea Orwela («1984.»), o «misaonom deliktu». Tu se nije morala dokazivati
realna uĉinjena šteta, koja je po tadašnjem svjetovnom zakoniku morala postojati kao
pretpostavka za smrtnu kaznu: Sa ili bez «vještice» su završavale na lomaĉi. Progonitelji
vještica su se pozivali na svoju zapovijed «Ne dopuštaj da vraĉari ţive» - Protivljenje bi bilo
ateizam i prema tome opet zloĉin koji zasluţuje smrtnu kaznu.
Primjer sudskog postupka protiv vještice.
To što je Ratzinger slavio kao «napredak»…
- neĉuveni je skandal!
Sljedeće nas pitanje dovodi malo u nepriliku. Prilikom izvještavanja o postupcima prema
vješticama mi smo bili jako suzdrţani kako ne bismo previše trošili ţivce naših slušateljica i
slušatelja. Sada dolazi pitanje:
«Iz kojih razloga su ţene bile optuţivane kao vještice? Imate li praktiĉan primjer sudskog
postupka?»
Odgovor: U nastavku dakle nekoliko detalja iz jednoga sudskog postupka. Ţene – ali ne samo
ţene, već i muškarci, starci, ĉak i djeca! – bili su optuţivani od katoliĉkih inkvizitora da su u
savezu s vragom. Indicije i podaci ĉesto su bili smiješni i posve oĉigledno izmišljeni. Bilo je
meĊutim sasvim dovoljno da ĉovjek bude osumnjiĉen za krivu vjeru.
Svjesno nismo odabrali osobito krvavi primjer, ali ipak sluĉaj koji pokazuje brutalnost
crkvene inkvizicije. Radi se o sluĉaju mlade, trudne španjolke Elvire del Campo.
Elvira je bila uhapšena pod sumnjom da je Ţidovka. U tamnici je mlada ţena na svijet
donijela svoje dijete prije nego je naredne godine dovedena pred sud u Toledu. Dvojica
zanatlija koji su stanovali u njenoj kući kao podstanari pojavili su se kao svjedoci i tvrdili da
Elvira nije jela svinjetinu i da je subotom oblaĉila ĉisto donje rublje. Za dojavu tako
«sumnjivog» ponašanja inkviziciji ti su muškarci uostalom nagraĊeni s 3 godine oprosta
grijeha …
Elvira je uvjeravala u svoju nevinost: Da je kršćanka, da je njen muţ kršćanin, da je takoĊer
njen otac kršćanin. Izgleda da je ustvari njena majka imala ţidovske pretke, jer od svoga 11.
roĊendana više nije mogla jesti svinjetinu. Ĉim bi samo probala, odmah bi joj pozlilo.
Majka je odgojila Elviru da subotom mijenja donje rublje, u ĉemu meĊutim ona nije mogla
prepoznati nikakvo dublje religiozno znaĉenje. Sud joj je zaprijetio muĉenjem ukoliko ne
govori istinu. Ona nije imala što dodati svojoj izjavi.
Elviru su svukli golu i svezali su joj ruke. Uţad su okrećući zatezali dok nije poĉela vikati, jer
su joj slomili kosti. Kod 16. okreta je ĉak uţad popucala. Onda je bila zavezana za stol na
kojem su se nalazile preĉke s oštrim bridovima. Uţad kojom je bila svezana su ponovo
zategnuli. Od muka i oĉaja ona je kriĉeći «priznala» da je prekršila zakon. «Koji zakon?»
pitali su je. Kada nije mogla toĉnije reći koje je Boţje pravilo prekršila, bila je podvrgnuta
muĉenju s vodom.
Kod muĉenja s vodom ţrtvi se stisne nos i istovremeno se lijevkom u usta ulijeva voda na
litre. Trbuh se nadima i po njemu još tuku. Kod ove torture mnoge se ţrtve uguše ili se
takoreći raspuknu.
Nakon što je prošlo muĉenje s vodom, Elvira više nije mogla govoriti. Dakle obustavili su
muĉenje za 4 dana koje je ona provela u samici. Na sljedećoj «sjednici» Elvira je mogla samo
prositi da joj pokriju golotinju prije nego je potpuno klonula. Na kraju je «priznala» da je
Ţidovka i preklinjala za milost – i suci su bili milostivi! Ostavili su je na ţivotu, zaplijenili su
njenu cjelokupnu imovinu i osudili je na još 3 godine tamnice. 6 mjeseci kasnije pustili su je
na slobodu nakon što je poludjela. – O daljoj sudbini njenog djeteta nije ništa poznato.98
Tako i još gore je sa svojim ţrtvama postupala španjolska inkvizicija tijekom više od 300
godina. Još godine 1808, kod ulaska Napoleona, ona se bavila svojim jezivim poslom.
Francuzi su ispod dominikanskog samostana u Madridu našli sobe za muĉenje pune
zatvorenika. Svi su bili goli i većina njih poludjeli. To je okrenulo ţeludac ĉak i ne baš
preosjetljivim francuskim vojnicima prekaljenim u borbama. Oni su ispraznili podzemne
tamnice, oslobodili su ljude i dignuli su samostan u zrak.
Moţda bi se ovaj primjer trebao poslati sada vladajućem papi Benediktu XVI. koji je, kao što
je već spomenuto, u jednome intervjuu neposredno prije svog izbora za papu, hvalio
inkviziciju kao «napredak», zato jer je ona prije donošenja presude provodila saslušanje
prekršitelja. Ovako je i sliĉno, ĉesto još i gore, izgledalo dakle to «saslušanje», koje trenutno
vladajući papa hvali kao napredak. – Što je to drugo nego sramotan skandal?
I iznova pitanje: Tko sjedi na Petrovoj stolici?
Dragi slušatelji, dragi ĉitatelji, odgovor Vam sada više sigurno neće biti teţak. Moţemo Vam
zajamĉiti: Postoji još bezbroj ĉinjenica od kojih ćemo Vam neke podastrijeti u našim
sljedećim emisijama. Još jednom recimo to jasno: Nama nije stalo da otkrijemo neiskazane
spletke te institucije, već nam je stalo da objasnimo da sve to nema nikakve veze s Isusom,
kristom. U meĊuvremenu ste takoĊer mogli primijetiti da je to upravo suprotno od onoga što
je Isus, Krist pouĉavao i danas ponovo pouĉava.
Recommended