DahlNapomena: ovo je VEĆINA prikupljenih pitanja s prošlih rokova, u slučaju da naiđete na neka koja nisu ovdje,

poželjno je da dopunite ove skripte i osigurate sebi i kolegama prolaz na ispitu... Sretno svima na budućim ispitima ovog kolegija!

By: ANAVY & SANDMAN

1. Navedite 5 kriterija demokratskog procesa i ukratko ih objasnite.

1. Djelotvorna participacija - svi članovi moraju imati jednake i djelotvorne mogućnosti da sa svojim shvaćanjima upoznaju druge članove. Npr. ako se nekome pruža veća mogućnost izražavanja njegovog mišljena, vjerojatno je da će prevladati njegova politika. 2. Jednakost u glasovanju - svatko mora imati jednaku i djelotvornu mogućnost glasovanja, a glasovi se moraju računati kao jednaki. Npr. da se važnost glasova određuje prema količini imetka, ono se od glasača do glasača bitno razlikuje. Stoga, glasovi ne bi bili jednaki. 3. Obaviješteno razumijevanje - svatko mora imati jednake i djelotvorne mogućnosti da bude upoznat s relevantnom alternativnom politikom i njezinim posljedicama. Svi,pomoću mogućnosti istraživanja, rasprave i rasuđivanja, imaju pravo upoznati se s materijom.4. Kontrola nad dnevnim redom - uključuje mogućnost odlučivanja o tome na koji će način i (ako o tome donesu odluku) koje će teme staviti na dnevni red. Također, imaju mogućnost promijeniti smjer materije, ako tako odluče. Na takav način se izbjegava kontrola malobrojnih članova te im omogućava da konačnu kontrolu imaju svi članovi. 5. Obuhvaćenost punoljetnih osoba - građanska prava prvih 4 kriterija trebaju imati svi ili barem većina punoljetnih osoba sa stalnim prebivalištem. Građansko tijelo u državi s demokratskom vlašću mora obuhvatiti sve ljude koji se podloženi zakonima te države, osim osoba koji su u njoj privremeno te osoba koje se dokazano ne mogu brinuti za sebe.

2. Načelo intrinzične jednakosti

Načelo intrinzične jednakosti je moralni sud koji nam nalaže da bi se prema SVIM ljudima trebali odnositi kao da imaju jednaka prava na život, slobodu i sreću, kao i na druga dobra i interese. Što bi značilo da život, sloboda i sreća jedne ljudske osobe nije superiorniji ni inferiorniji od života, slobode i sreće bilo koje druge ljudske osobe. Intrinzična jednakost je s toga razumno načelo na kojemu se može utemeljiti državna vlast, te bi se trebalo prihvatiti zbog nekoliko razloga: 1) etičkih i religijskih temelja - načelo intr. jednakosti je za većinu ljudi u skladu s njihovim najtemeljitijim etičkim načelima i uvjerenjima. Uključujući judaizam i kršćanstvo (svi ljudi su Božja djeca) i donekle budizam.

2) zbog slabe strane alternativnog načela - svaka druga opća alternativa u vladanju državom smatra se nevjerojatnom i neuvjerljivom. Kao npr. intrinzična superiornost koja u sebi ima crtu egoizma i zastupa nečije vlastite interese. S toga, sva druga alternativna načela su besmislena i neprihvatljiva.

3) razboritost - pomaže da se vodi ozbiljna briga o načinu upotrebe vladanja i njezinih golemih mogućnosti, budući da vladanje državom ne donosi samo veliku korist već može donijeti i štetu. Vladanje koje bi neprestano privilegiralo nečije vlastito dobro na štetu drugih može biti primamljivi jedino ako ta skupina zna da će uvijek imati prevlast, što je nemoguće.

4) prihvatljivost - proces koji jamči da će se o svima voditi podjednako računa vjerojatno će osigurati pristanak i svih drugih ljudi čija je suradnja neophodna za ostvarivanje ciljeva.

3. Kakve političke institucije zahtjeva stvarna demokracija? Objasnite zašto/navedite i kratko obrazložite barem 5 institucija suvremene predstavničke demokracije

Političke institucije suvremene predstavničke demokracije jesu:

1) birani dužnosnici: nadzor nad političkim odlukama što ih donosi vlast ustavno pripada dužnosnicima koje su izabrali građani jer jedino rješenje za participiranje građana jest u tome da oni sami izaberu najviše dužnosnike i da ih drže u većoj ili manjoj mjeri odgovornima 2) slobodni, pošteni i učestali izbori - sporazumijeva provođenje poštenih izbora koje ne karakterizira uporaba sredstava prisile. Slobodni izbori znače da građani moraju pristupiti izborima bez straha da će vlast nad njima provoditi represiju, dok pošteni izbori sporazumijevaju da se svi glasovi moraju računati kao jednako važeći. Bez čestih izbora građani bi izgubili visok stupanj nadzora nad izabranim službenicima3) sloboda izražavanja - građani IMAJU pravo iskazati svoje mišljenje o najšire definiranim političkim pitanjima bez opasnosti da zbog toga budu oštro kažnjeni4) pristup alternativnim izvorima informacija - građani imaju pravo tražiti alternativne i neovisne izvore informacija od drugih građana, stručnjaka, novina, časopisa, knjiga, radiotelevizijskih postaja i sl. Alternativni izvori informacija bi i trebali postojati izvan nadzora vlasti ili bilo koje druge pojedinačne političke skupine te su zakonski zaštićeni 5) autonomija udruženja - kako bi građani ostvarili svoja različita prava koja zastupaju, uključujuči i ona što ih zahtjeva efikasno djelovanje političkih institucija, također imaju pravo zasnivati relativno nezavisne organizacije uključujući nezavisne pol. stranke i interesne skupine 6) sveobuhvatno građansko pravo - ni jednoj punoljetnoj osobi koja ima stalno prebivalište u zemlji i koja je podložena njezinim zakonima ne smije se osporiti prava koja su dostupna drugima i koja su neophodna za ostalih 5 pol. institucija. Sveobuhvatno građansko pravo uključuje POTPUNU obuhvaćenost.

4. Dahl posebno obrazlaže zašto demokracija treba slobodu izražavanja, alternativne i neovisne izvore informacija i postojanje neovisnih udruženja. Izvedi njegove argumente

Sloboda izražavanja sloboda izražavanja je neophodna kako bi građani mogli sudjelovati u političkom životu. Na taj način oni upoznavaju druge sa svojim shvaćanjima i pokušavaju uvjeriti druge da ta shvaćanja i prihvate. Sloboda izražavanja, osim što znači da možete nešto kazati, također znači da vi imate pravo čuti što drugi imaju za reći. Sl. izražavanje neophodno je zbog toga što omogućuje obaviješteno razumijevanje mogućih djelovanja i politike vlasti. Bez toga, građani bi vrlo brzo izgubili utjecaj na dnevni red odluke vlasti. Alternativni i neovisni izvori informacija građani imaju pravo tražiti alternativne i neovisne izvore informacija od drugih građana, stručnjaka, novina, časopisa, knjiga, radiotelevizijskih postaja i sl. No, ti izvori ne smiju biti pod kontrolom vlasti ili pod dominacijom bilo koje druge skupine ili shvaćanja. Pomoću alt. izvora građani mogu dobiti informacije da bi razumjeli važna politička pitanja.

Postojanje neovisnih udruženja pod neovisna udruženja misli se na interesne skupine, organizacije za lobiranje, političke stranke i razne druge organizacije. Nezavisna udruženja izvor su građanskog obrazovanja i prosvjećivanja. One građanima, osim informiranosti, također pružaju i mogućnost sudjelovanja u raspravama, promišljanje politike i stjecanje različitih političkih vještina.

5. Navedite najvažnije kriterije razlikovanja među ustavima

1) Pisani ili nepisani ustav? - u pojedinim zemljama određene institucije i praksa shvaćaju se dijelom ustavnog sistema iako i ne bili propisani u jedinstvenom dokumentu (pisani ustav). Među starijim demokracijama, nepisani ustav posljedica je neobičnih povijesnih okolnosti, a te iznimke su: V. Britanija, Izrael i Novi Zeland.

2) Socijalna i ekonomska prava? - ustavi koji su nastali nakon Drugog svjetskog rata redovito obuhvaćaju ta prava, iako ih nema u ustavima starijih demokracija iz 19. st. i u američkom ustavu.. No ponekad su propisana socijalna i ekonomska prava jedva nešto više od puke simbolike.

3) Federalni ili unitarni sustav? - u federalnom sustavu vlastima pojedinih manjih teritorijalnih jedinica (saveznih država, pokrajina i regija), zajamčena je trajnost i znatan opseg ovlasti; u unitarnim sustavima njihovo postojanje i ovlasti ovise o odlukama središnje vlasti.

4) Sudska revizija? - postupak zvan sudska revizija (kad ustavni sud proglasi neki zakon neustavnim kojeg je na ispravan/neispravan način donio. Parlament - uobičajen je u demokratskim zemljama s federalnim ustrojstvom. Švicarska ograničava moć sudske revizije na kantonalno zakonodavstvo. S druge strane, Vrhovni sud u Americi ponekad upotrebljava golemu moć.

5) Doživotni ili ograničeni sudski mandat? - prednost doživotnog mandata jest u tome što sudcima omogućava nezavisnost od političkih pritisaka. No, ako oni uz to još imaju i moć sudske revizije , njihove presude, ne bi, vođene pod utjecajem stare ideologije, više nitko podržavao. SAD je primjer zemlje gdje sudstvo prema ustavnoj odredbi imaju doživotni mandat.

6) Predsjednički ili parlamentarni sustav? - u predsjedničkom sustavu šef izvršne vlasti bira se neovisno o zakonodavnim tijelima i ima veoma važnu ovlast. U parlamentarnom ili kabinetskom sustavu šefa izvršne vlasti bira i smjenjuje parlament. Klasičan primjer predsj. vlade je SAD, a parlam. V. Britanija.

6. Navedi uvjete demokracije

Uvjeti bitni za demokraciju: 1) Nadzor nad vojskom i policijom od strane izabranih obnašatelja vlasti.2) Demokratska uvjerenja i politička kultura3) Nepostojanje snažne inozemne kontrole koja bi se neprijateljski odnosila prema

demokraciji

Uvjeti koji pogoduju demokraciji:4) Suvremena tržišna ekonomija i društvo5) Nerazvijeni subkulturni pluralizam

7. Zašto se prema Dahlu demokracija proširila po svijetu?

20. st. Pokazalo se stoljećem pobjede demokracije zbog:

smanjila se opasnost od intervencije neke vanjske sile neprijateljski raspložene prema demokratizaciji, nakon propada kolonijalnih imperija, nezavisnosti naroda, propada totalitarih režima i sl

nakon što civilima i vojnim vrhovima postalo jasno da vojska nije dorasla izazovima suvremenog društva, smanjila se primamljivost vojne diktature. U nekim zemljama je uklonjena ili u velikoj mjeri smanjena

Mnoge zemlje bile su u dovoljnoj mjeri homogene da mogu izbjeći sukobe među kulturama. Najčešće su to manje zemlje, a u zemljama u kojima vlada znatnija kulturna podjela razvojeni su konsenzualni mehanizmi

Antidemokratska uvjerenja i ideologije su u najvećem dijelu svijeta izgubile svoju prijašnju privlačnost. Pri tom, imajući na umu neuspjehe totalitarnih sustava, vojnih diktatura i sl

Institucije tržišnog kapitalizma proširile su se u mnogim zemljama, što je rezultiralo višim ekonomskim rastom i blagostanjem te stvaranjem utjecajne srednje klase.

8. Zašto tržišni kapitalizam pogoduje demokraciji?

1.) Poliarhijska demokracija preživjela je jedino u zemljama u kojima prevladava tržišno kapitalistička ekonomija; nije opstala ni u jednoj zemlji u kojoj prevladava netržišna ekonomija

2.) Poliarhijska demokracija i tržišni kapitalizam povezani su zato što su određene temeljne značajke trž. kapitalizma povoljne za demokracije:

Institucije ekonomski entiteti; pojedinci ili tvrtke. Tržišni kapitalizam redovito prouzrokuje ekonomski rast , a ekonomski rast

pogoduje dem. Pogoduje demokraciji i zbog njegovog društvenih i političkih posljedica

9. Zašto tržišni kapitalizam šteti demokraciji?

3.) Demokracija i tržišni kapitalizam u neprekidnom su sukobu i međusobno se ublažavaju i ograničavaju

Tržišni kapitalizam nekom je donio korist, a drugima štetu. Velika Britanija je primjer zemlje gdje je tržišni kapitalizam u potpunosti uveden. Tek nakon što su stanovnici zadobili svoje glasačko pravo, pokazali su nezadovoljstvo s nereguliranim tržišnim kapitalizmom. Tek oni koji su zatražili državno upletanje i regulaciju često su u svojim zamislima uspjeli. Tžišni kapitalizam bez upletanja države nemoguć je zbog 2 razloga: 1. temeljne institucije t. k. i same zahtijevaju obuhvatniju vladinu intervenciju i regulaciju. 2. bez državnog uplitanja i regulacije t. ekonomija nekim ljudima nanosi štetu. SAD je primjer zemlje poznate po prednosti tr. Kapitalizma u kojoj federalna, lokalna, državna i lokalna vlast intervenira na više područja. Neke od njih si: obrazovanje, zdravstveno osiguranje, mirovinsku osiguranje itd.

4.) Tržišni kapitalizam neizbježno stvara nejednakosti, on ograničava dem. potencijal poliarhijske dem., izazivajući nejednakosti u razdiobi pol. Resursa

Zahvaljujući nejednakostima u pol. Resursima ( * pol. Resursi obuhvaćaju sve čime raspolaže neka osoba ili skupina osoba, a što se može iskoristiti kako bi utjecala na ponašanje druge osobe) neki građani imaju znatno veći utjecaj na politikum odluke i djelovanja vlasti nego drugi posljedica toga je politička nejednakost građana. Na taj način se natušava moralni temelj demokracije- pol. Jednakost građana.

5.) Tržišni kapitalizam u velikoj mjeri pogoduje razvitku demokracije do razine poliarhijske demokracije. Međutim, zahvaljujući štetnim posljedicama za političku jednakost on je nepovoljan za razvitak demokracije na razini iznad poliarhije

Tržišni kapitalizam je moćno sredstvo za slabljene autoritativnog režima. (transformira društvo, poboljšava pismenost…) no, čim tržišni kapitalizam preobrazi društvo i politiku i čim uspostavi demokratske institucije, perspektiva se iz temelja mijenja. Nejednakost u posjedovanju resursima što ih proizvodi t. k., stvara ozbiljne političke nejednakosti među građanima.

10. Definiraj poliarhiju

Riječ poliarhija nastala je od dviju grčkih riječi koje znače „mnogo“ i „vladati“, što prema tome znači „vladavina mnogih“. Ovaj izraz je u praksu uveden 1953. godine, kao prikladan način da se opiše suvremena predstavnička demokracija s općim pravom glasa. Poliarhijska demokracija jest politički sustav sa šest demokratskih institucija. Prema tome ona se razlikuje od predstavničke demokracije iz 19. st., od starijih demokracija i republika s ograničenim pravom glasa, jer u njima nisu postojale jedne od najvažnijih značajki poliarhije kao što su:

- političke stranke- pravo osnivanja političkih organizacija koje utječu na postojeću vlast ili se nalaze u

opoziciji- organizirane interesne skupine itd.

11. Dahl se bavim uvjetima koji pogoduju demokraciji. Prvo obrazloži učinak ''nerazvijenog subkulturnog pluralizma''. Nakon toga obrazloži neka rješenja koja se primjenjuju u razmjerno uspješnim demokratskim, ali kulturno pluralnim zemljama kao što su SAD, Švicarska, Kanada... (asimilacija i odlučivanjem konsenzusom)

Demokratske političke institucije lakše će se održati u državi koja je u kulturnom pogledu homogena, a teže u državi u kojoj se subkulture ošto razlikuju i međusobno sukobljavaju. Različite kulture najčešće nastaju zbog razlike u jeziku, religiji, rasi, etničkom identitetu, a ponekad i u ideologiji. Pripadnici određene kulture dijele zajednički identitet i čuvstveno su povezani. Sukobi među kulturama mogu se pojaviti i u političkoj areni, što se često događa. Sukobi mogu nastati zbog jezika, religije i načina odijevanja u školama ili zbog nejednakih mogućnosti obrazovanja, zato što je jedna skupina diskriminirana u odnosu na drugu, zatim zbog toga što se jedna skupina ponaša prema drugoj na način koji ona shvaća duboko uvredljivim i žele ga spriječiti; pitanje pobačaja, pokolja krava i sl. Takva pitanja predstavljaju probleme demokraciji, jer pripadnici određene kulture smatraju svoja političke zahtjeve pitanjem načela ili nekih dubokih uvjerenja, te ih zbog toga smatraju odveć važnim da bi pravili kompromise. No, u miroljubivom demokratskom procesu politički sukobi ove vrste se najčešće rješavaju pregovaranjem, pomirenjem i kompromisom. Razlike među kulturama osobito su značajne u SAD-u, Švicarskoj, Belgiji, Nizozemskoj i Kanadi. Neke od njih su ponudile ova rješenja: Asimilacija: ovim rješenjem poslužili su se Amerikanci. Kolonijalna vladavina bijelih doseljenika iz V.B., suočila se dolaskom nekoliko valova nebritanskih doseljenika iz Irske, Skandinavije, Poljske i dr. zemalja. Najčešće različiti po jeziku, običajima, načinu ponašanja…doseljenici su se vrlo brzo uklopili već unutar samo jedne ili dvije generacije, njihovi potomci postali su sastavni dio prevladavajuće kulture. Prijetnja asimilacije je bila uvelike ublažena, jer su punoljetni doseljenici došli za boljim životom i željeli su se asimilirati i postati „pravi amerikanac“ ili su to postali zbog nekih nametnutih društvenih mehanizama (primjerice stid) no vrlo brzo se pokazalo ograničenje tog pristupa, kad se američko društvo suočavalo s dubokim rasnim i kulturnim razlikama. Npr. Domorodci, umjesto asimilacije, prisilno su premješteni i izolirani iz društva. No najveći neuspjeh asimilacije je umjesto kompromisom i pregovaranjem riješen građanskim ratom. Koji je uzrokovan razvijanjem različitih supkultura, ekonomija i društvo zasnovano na ropstvu, u južnim zemljama SAD-a

Odlučivanje konsenzusom: u kulturno pluralnim zemljama - Švicarskoj, Belgiji i Nizozemskoj, kreirano je političko rješenje koje je zahtijevalo jednodušnost i postizanje konsenzusa glede odluke što ih donosi vlada i parlament. Tako se bilo koja odluka vlasti, koja bi mogla značajno utjecati na interese jedne ili druge subkulture, može donijeti jedino ako se s njom IZRIČITO suglase predstavnici te skupine u vladi i parlamentu. Zahvaljujući načelu konsenzusa, članovi vlade iz svake subkulture mogli su staviti veto na bilo koju političku odluku s kojom se ne slažu

HirschmanNapomena: ovo je VEĆINA prikupljenih pitanja s prošlih rokova, u slučaju da naiđete na neka koja nisu ovdje,

poželjno je da dopunite ove skripte i osigurate sebi i kolegama prolaz na ispitu... Sretno svima na budućim ispitima ovog kolegija!

By: ANAVY & SANDMAN

1. Obrazloži „čovjek kakav stvarno jest“.

Spinoza je bio filozof koji je ponovio sve Machiavellijeve optužbe protiv utopijskih mislilaca prošlosti, sada u vezi s individualnim ljudskim ponašanjem. On napada filozofe koji ne zamišljaju ljude onakvima kakvi jesu, već onakvima kakvi oni žele da ljudi budu. „Čovjek kakav stvarno jest“ bio je u 18.st pravi predmet onoga što danas nazivamo političkom znanošću. Smatralo se da je filozofija korisna samo malobrojnima jer razmatra čovjeka kakav bi trebao biti, a zakonodavstvo, s druge strane, se bavi čovjekom kakv stvarno jest i pokušava ga učiniti korisnim ljudskome društvu. Ovdje se čak i Rousseau dijelomično slaže govoreći „uzimajući ljude kakvi jesu, a zakone kakvi bi mogli biti, želim istražiti je li moguće naići na ispravan i pouzdan princip upravljanja“.

2. Što se dogodilo sa slavom kad je došlo do njenog pada?

Na početku svojeg slavnog eseja "Duh kapitalzma" Max weber se pita kako su bankarstvo, trgovina i slični načini stjecanja novca u moderno doba postali vrijedni poštovanja, nakon što su stoljećima bili osuđeni ili prezreni kao phlepa, koristoljublje ili škrtost?!? Na srednjevjekovnoj ljestvici vrijednosti trgovina i drugi oblici stjecanja novca kotirali su niže od npr. težnje za slavom! Osnovu takvog razmišljanja postavio je početkom kršćanske ere sv. Augustin (4/5.st.) – pohlepu za novcem i posjedima, želju za vlašću i seksualnu požudu proglasio je trima glavnim grijesima! Iako se težnja za časti i slavom u srednjem vijeku smatrala uzvišenom ("srednjevjekovna viteška etika"), glavni učitelji srednjovjekovnog načina razmišljanja kao sv. Augustin, Dante ili sv. Toma Akvinski smatrali su da je težnja za slavom isprazna i grešna! Za vrijeme renesanse, težnja za slavom je dobila status dominantne ideologije. Utjecaj je Crkve oslabio, a branitelji aristokratskog ideala mogli su se osloniti na brojne grčke i rimske tekstove koji veličaju težnju za slavom. To se nastavilo sve do 17. st. Kada su pisci (Hobbes, Pascal, Racine i Cervantesd samo su neki od njih) iz raznih zapadnoeuropskih zemalja surađivali u tom „rušenju heroja“ s piscima iz Francuske – zemlje u kojoj je kult heroja uzeo najviše maha. No oni koji su odgovorni za rušenje nisu oborili tradicionalne vrijednosti zato da bi predložili novi moralni kod koji bi odgovarao interesima ili potrebama nove klase. Razaranje herojskog ideala moglo je samo ponovno uspostaviti jednakost u nečasnosti koju je sv. Augustin pripisao ljubavi prema slavi, novcu i požudi. No, činjenica je da su kojih stotinu godina kasnije, poduzetništvo i industrija široko pozdravljeni.

3. Macchiavellijev doprinos kroćenja strasti pomoću strasti.

Opet se na početku ideje našao Machiavelli – on je propisao određeno ponašanje za vladare ali ga nije obuhvatio jedinstvenim imenom. Te upute vladarima donosile su ograničenja koja je opisao hugenotski državnik vojvoda od Rohana – vladari zapovijedaju narodu, a interesi zapovijedaju vladarima! Po Rohanu, interes je taj koji određuje naše djelovanje (uz pomoćnu ulogu razuma). Nova se doktrina uskoro pokazala prilično nekorisnom - stare norme kreposnog ponašanja teško su se mogle postići, a interes je bilo teško definirati (lako je reći da je to povećanje moći i bogatstva kraljevstva) i nije bilo pravila ponašanja za određene situacije.Za razliku kod vladara ili države, ideja interesa odlično se primjenjivala na grupe ili pojedince unutar države – mješavina sebičnosti i racionalnosti je bit ponašanja motiviranog interesom. Ovaj prijelaz sa interesa vladara na interese grupa različito se odvijao u Engleskoj i Francuskoj.

4. Detaljno izvedi Rohanov doprinos ideji interesa.

U Engleskoj je za razvitak pojma interes bilo osobito važno Rohanovo djelo "O interesima kršćanskih vladara i dražava" i izvorište je gesla – Interes neće slagati. Zbog revolucije i građanskog rata pojam interes Englaske ne razmatra se u odnosu prema interesu Španjolske ili Francuske već prema interesu Engleske prema domaćim grupama (koje se međusobno bore), prema prezbiterijancima, kvekerima ili katolicima, da bi se krajem 17.st. (kad se situacija smirila) sve više govorilo o interesima grupa ili pojedinaca u ekonomskom smislu.

5. Objasni kroćenje strasti pomoću strasti na primjeru Humea, Helvetiusa i Federalističkih spisa.

Korištenje strasti je ideja koja podrazumijeva preobražaj (a ne gušenje) destruktivnih strasti u "vrline" tj. u strasti čije bi djelovanje bilo usmjereno ka općoj koristi i dobrobiti! Taj zadatak izvršenja preobražaja bio bi povjeren državi tj. društvu.Princip suprotne strasti sugerirao je da se napravi razlika na neškodljive i opasne strasti, te da se onda jednima bori protiv onih drugih, a sa ciljem da se postigne dobrobit po čovjeka i čovječanstvo  – vatrom protiv vatre, zavadi pa vladaj…Hume naglašava neovisnost strasti o razumu, smatra da je razum samo rob strasti, te tvrdi da je strast toliko moćna da joj se samo druga strast može suprotstaviti. Hume zaključuje i da su dva suprotna poroka za državu korisnija nego svaki od njih posebno, ali kaže da porok nikad nije koristan sam po sebi (vjerojatno misli da korist proizlazi iz borbe tih dvaju poroka) - Raskoš jest zlo ali je   manje zlo od lijenosti koja bi mogla proizaći iz ukidanja raskoši! Najpoznatiji branitelj časti u Francuskoj bio je Helvetius . On je stvorio jednu od najfinijih formulacija strasti u kojoj je sve one strasti koje imaju ulogu protuteže nazvao jedinstvenim imenom – INTERES ! U SAD Hamilton opravdava princip ponovnog izbora predsjednika te govori kako bi predsjednik kojem se bliži kraj mandata bio u iskušenju iskoristiti svoj položaj za vlastiti dobitak, ali ukoliko ima šanse ponovno biti izabran on vjerojatno neće riskirati svoje redovite prihode (plaću) koje će primati u slučaju reizbora. On govori i o podjeli moći na različite grane (vjerojatno unutar državne uprave) tj. o međusobnom kočenju i ravnoteži unutar vlasti – to opravdava stavom da "ambicija mora djelovati protiv ambicije".

SchwarzmantelNapomena: ovo je VEĆINA prikupljenih pitanja s prošlih rokova, u slučaju da naiđete na neka koja nisu ovdje,

poželjno je da dopunite ove skripte i osigurate sebi i kolegama prolaz na ispitu... Sretno svima na budućim ispitima ovog kolegija!

By: ANAVY & SANDMAN

1. Prikaži Hrochov model razvoja nacionalističkih pokreta

Hrochov model se dijeli na A, B i C stupanj. Rani stupanj nacionalističkog pokreta, stupanj A, ograničen je na znanstveno ili intelektualno istraživanje povijesti i kulture određene nacije, To je elitna, predpolitička faza, u kojoj se istražuju kulturni korijeni nacionalizma. Na stupnju B, koji je mnogo političniji, grupe intelektualaca prilaze s isključivo znanstvenog istraživanja na formuliranje nacionalističkih zahtjeva i na izricianje poruke nacionalnog samoodređenja. Na tom stupnju nacionalistička je elita aktivna i odvija se politizacija kulturnog nacionalizma. Konačno, u fazi C, nacionalistička poruka mobilizira određen stupanj masovne podrške i počinje se razvijati masovni pokret.

2. Prikaži filozofiju emancipacije na osnovi Kantova spisa „Što je prosvjetiteljstvo?“

Dvije osnovne ideje javljaju se u tom eseju. Prva govori o tome da je prosvjetiteljstvo čovjekov izlazak iz samonametnute nezrelosti. Nezrelost je nemogućnost korištenja vlastitog razuma bez vodstva drugog. Ta je nezrelost samonametnuta ako njen uzrok nije nedostatak razuma, već nedostatak odlučnosti i hrabrosti da on bude upotrijebljen bez vodstva drugog. Druga je točka središnja za informiranu i kritičku javnost. Kant je tvrdio da je izoliranim i razdvojenim pojedincima teško emancipirati se od intelektualnog skrbništva. To je lakše postići snagom javnost mnijenja – tako su veći izgledi da se čitava javnost prosvijetli. Zato je Kant bio oprezan i tvrdio da tadašnje doba nije bilo prosvijetljeno doba, već doba prosvjećivanja.

3. Izdvoji dvojbe koje filozofiji liberalizma donosi moderna.

Liberalizam je modernu smatrao potencijalnom prijetnjom iz 2 razloga – 1. Postojala je opasnost od demokratskog ekscesa, masovnog društva koje bi uništilo individualnu slobodu i 2. opasnost od pretjerano atomiziranog i privatnog društva, u kojem bi se moga stvoriti novi despotizam, od paternalističke vladavine države koja bi se uzdigla na leđima pretjerano privatiziranog društva. No osnovni problem je bio taj što je svijet moderne, u liberalnoj teoriji, bio svijet vlasnika imovine, u kojem svi ljudi ispunjavaju svoje intrese i u kojem se država drži po strani kao neutralni entitet. No, u modernom društvu se razvio novi sloj ljudi (radnici) koji nisu imali vlastitu imovinu i stoga nisu mogli ući u kategoriju građana, jer su se liberali bojali da bi pojava radničkih masa mogla ugroziti racionalnost društva i stoga se javila dilema kako taj sloj integrirati u društvo izbjegavajući revoluciju.

4. Schwarzmantel pokazuje da je Marx istraživao kreativne i destruktivne aspekte moderne. Prikaži njene kreativne aspekte na osnovi „Komunističkog manifesta“.

Moderna je, prema Marxu, poprimila oblik kapitalizma, u smislu da je kapitalizam, proizvodnja dobara za razmjensku vrijednost i akumulacija daljnjeg kapitala, bio djelatna snaga moderne, Marx je u manifestu često hvalio buržoaziju te njihova djela, ideje i postignuća. Hvali boržoaziju u njenom pokazivanju što ljudska energija može učiniti, u ovladavanju prirodom, u povećanju proizvodnje i stvaranju svjetskog tržišta. Smatrao je da je samo na takvom poretku mogao nastati socijalizam. Marxov socijalizam je bio po prirodi modernistički, za razliku od nazadnog koji su prakticirali razni pobunjeni komunisti. Marx je shvaćao da je postojanje kapitalizma bilo nužno za zadovoljavanje potreba, razvitka i naposljetku, za polaganje temelja socijalizma.

5. Schwarzmantel pokazuje da je Marx istraživao kreativne i destruktivne aspekte moderne. Prikaži njene destruktivne aspekte na osnovi „Komunističkog manifesta“.

Marksizam se kritički odnosio prema moderni, tj. prema njenoj destruktivnoj, iskorjenjujućoj i dehumanizirajućoj sili. Ideja civilnog društva je bila da je to društvo individualne slobode, u kojem su se pojedinci mogli udružiti kao samodostatne individue kako bi ostvarili svoje ambicije i ciljeve. No podjela rada i specijalizacija koja je bila nužan preduvjet produktivnosti ljudskih bića u takvoj vrsti društva bila je i duboko otuđujuća sila, koja će za posljedicu imati zaustavljanje razvoja ljudskih moći i ljude odijeliti od ostalih ljudskih bića i istinske „biti vrste“. Stoga je moderna, po Marxovom promišljanju, u svojem kapitalističkom obliku dehumanizirala, ograničavala i osakaćivala, a ujedno je bila sustav koji je prema marksističkom viđenju stvorio nužne preduvjete da čovječanstvo krene naprijed prema carstvu slobode.

6. Detaljno obrazloži javno mijenje, učini to preko Kanta i Habermasa.

Kant je građane definirao kao one koji imaju pravo glasa, i koji posjeduju razinu neovisnosti koju mogu imati samo muški vlasnici imovine. Znači građanin je morao biti odrastao muškarac koji je svoj gospodar re posjeduje neku imovinu (vještinu, zanat, lijepu umjetnost ili znanost) kako bi se mogao uzdržavati. Također napominje da su kućni sluga, trgovački pomoćnik, radnik ili čak brijač, tek radnici, a ne stvaratelji, i nisu kvalificirani da budu građani.

Habermas je izrekao da bi upućeno i aktivno javno mijenje svakako bilo buržoasko, tj. stvoreno od vlasnika imovine. No on je otišao dalje i podijelio tu buržoasku javnu sferu na privatnu i javnu. Privatno je područje bilo sfera buržoaskih glava domaćinstava, koje su patrijarhalno upravljale svojim obiteljskim poslovima. U ideji javne sfere, prema Habermasu, radi se o zajedničkom i općem interesu, u kojem o političkim pitanjima raspravlja racionalno upućenjo javno mijenje. Ta je javnost bila javnost obrazovanih uglednika koji svoj utjeca šire prema dolje, među narodne mase. Taj je buržoaski sloj bio sposoban reagirati protiv nositelja političke moći i kontrolirati ih, a politiku podvrgnuti racionalnoj raspravi.

7. Detaljno objasni zašto je francuska revolucija bila radikalnija od američke.

Američka revolucija se pozivala na zakone uspostavljene po engleskom ustavu, nije se kao francuska revolucija pozivala na niz apstraktnih prava, već je bila usmjerena na dostizanje ideala što bi ustav Engleske trebao biti. Također se pozivala na prava inkorporirana u nacionalnoj tradiciji, dok je jedan od temelja francuske revolucije bila deklaracija o pravima čovjeka i građanina. Glavna društvena razlika je bila što je francuska rev bila puno društveno i politički radikalnija jer se htjela osloboditi okova ancien regimea i zbog njezinog izaženog antagonizma prema monarhiji, dok su amerikanci imali tu prednost što nisu morali provesti demokratsku revolucije jer su već rođeni kao slobodni ljudi.

8. Velika je dvojba jeli Burke bio reakcionar pa čak i konzervativac. Detaljno izvedi viđenje Conora Cruisea O'Briena.

Burke se, prema O'Brienu, bojao opasnosti od moći. Prema tome, Burke nije bio toliko konzervativan, koliko liberal koji je pozdravljao dolazak moderne i upozoravao na opasnosti od ekstremnog radikalizma francuske revolucije, jer je ta revolucija stvorila novi oblik tiranije. Po ovome, Burke nije bio protivnik moderniteta, već branitelj slobode nasuprot neograničenoj moći države i kritičar francuske revolucije. S druge strane, bio je skloniji američkoj revoluciji jer je pretpostavljao da se Amerikanci bore da očuvaju što su imali prema engleskom ustavu. Smatrao je opasnim apstraktna metafizička prava na kojoj je počivala francuska revolucija, a koja su govorila univerzalistički, kao da vrijede za sva bića u sva vremena.

Naveći dio kritike upućuje zbog njegovog uvjerenja da je razum ništavan u usporedbi s tradicionalnoj hijerarhiji društva u kojoj je čovjek bio u sredini, bog iznad njega, a životinje ispod. Zato je smatrao da da su kontinuitet i tradicija vrijednosti koje pojedinačni razum nikada nije mogao dostići.

9. Izvedi socijaldemokratsku krizu prema Schwarzmantelu.

Moderna je stvorila agenta socijalizma (većinsku radnu klasu), ekonomske preduvjete socijalizma (pretežno industrijsko društvo) i okvir (demokratsku državu-naciju) kroz koji se može postići mirno preuzimanje vlasti. Demokratska država-nacija pružala je državnu moć potrebnu za socijalizaciju i regulaciju ekonomije. Međutim, razvoj moderne na neke je načine minirao te preduvjete socijalizma, a to je dovelo do njegove sadašnje „velike krize“. Moderna je dovela do postmoderne, društva u kojemu je radnička klasa postala fragmentirana, razjedinjena i tek jedna u nizu činitelja. Svoju transformacijsku ulogu ona sada dijeli s mnoštvom raznih društvenih, etničkih, nacionalnih i religijskih pokreta, koji u nekim situacijama mogu biti mnogo privlačniji od klase. Slično tome, suvremeni tok zbivanja pridaje veću važnost identitetu ljudi kao individualnih potrošača, koji svoju slobodu i identitet nalaze u razmrvljenom činu kupovanja i trošenja robe. Reforma kapitalizma, a socijalna demokracija je bila njegov tako moćan činitelj, zaustavila je daljnji razvoj socijalizma jer je veća kupovna moć pojedinačnu potrošnju učinila važnijom od sklonosti pojedinaca klasnom identitetu. U

tom se smislu može reći da je, paradoksalno, socijalizam bio spasitelj, a ne grobar kapitalizma.10. Constant je razlikovao modernu od stare slobode. Izvedi detaljno o čemu se tu radi?

Moderno društvo, kakvim ga je vidio Constant, bilo je komercijalno i miroljubivo društvo. Komercijalno društvo bilo je društvo u kojemu je vlastiti interes bio pokretačka snaga, i zbog toga jedinstvenost i kohezija koje su karakterizirale predkomercijalno, „antičko“ društvo nisu mogle biti ponovno stvorene, osim kroz nužno neuspješnu i samorazarajuću despotsku državu. Itekako je bio svjestan negativnih impikacija i vrste slobode kakva je odgovarala tome modernome društvu. Constant je dobro izrazio teoriju o vrsti slobode kakvu su „moderni“ htjeli i trebali, i opasnost od traženja slobode kakvu su uživali „stari“. Vratiti se toj antičkoj slobodi za moderno bi društva bila vrsta regresije jer bi je morala nametnuti sanažna ili despotska država, koja bi uništila slobodu modernih u jalovom pokušaju da nametne jednoobraznost koja je zauvijek nestala. Sloboda starih značila je izravno participiranje u poslovima polisa, u stvaranju zakona. Sloboda je bila mogućnost interveniranja u politički život bez ikakvog predstavljanja, mogućnost obraćanja ostalim građanima. Bila je to participacija u krajnje stvarnom smislu, ali ta je sloboda imala cijenu, a ta bi cijena bila znatno viša u modernom društvu. Sastojala se od aktivnog sudjelovanja u kolektivnoj vlasti, a ne u mirnom uživanju u individualnoj neovisnosti. A da se osigura ta participacija, bilo je čak potrebno da građani žrtvuju velik dio tog uživanja, ali apsurdno je tražiti takvu žrtvu, kao što ju je i nemoguće provesti, na stupnju do kojega su ljudi stigli.

11. Konzervativci i organska zajednica, de Maistre, Burke

Tradicionalni konzervativizam je djelovao u skladu s idejom organske zajednice, koja može imati manje ili više natražnjačke oblike. To znači da ideja jedinstva, kohezije i privlačnosti konzervativizma u njegovim različitim oblicima upravo i jest ta ideja zajednice s određenom tradicijom, izgrađene vremenom kako bi oblikovala naciju s vlastitom poviješću, jezikom i kulturom. Konzervativni mislioci oštro su kritizirali modernu i njezinu cijenu. Za de Maistrea suočenog s realnošću poslijerevolucionarne Francuske, zajednica se mogla obnoviti samo državnim udarom, dovođenjem monarha na tron i ponovnim stvaranjem reda i hijerarhije što siu ih revolucionarne ideje tako grubo uništile. Burkeova vizija zajednice bila je manje reakcionarna i natražnjačka. On je imao mnogo pozitivniji liberalan stav prema moderni jer je samtrao da su zakoni tržišta zakoni Božji, no temeljna misao obojice je bila potčinjenost razuma zahtjevima tradicije i obrane hijerarhijskog društva.

12. Socijaldemokratska perspektiva? Doprinosi Engelsa, Bernsteina i Bauera

Klasični marksistički stav je bio da buržoazija neće biti u stanju dovršiti proces moderne i da će ta zadaća biit namijenjena pokretima radničke klase. U tom bi se smislu socijalizam pojavio kroz reforme koje humaniziraju kapitalizam i na taj način razvijaju modernu. Socijalna demokracija i socijalističke partije, koegzistirale bi s kapitalizmom u politici, društvu i ekonomiji. Na taj bi se način stvorio reguliran i humaniziran oblik kapitalizma čije bi blagodati bile dostupne čitavoj populaciji, u kojemu bi svi imali jednaka prava i ukojemu bi državni intervencionalizam pripitomio anarhiju tržišta. Engels je govorio o irelevantnosti

uličnih borbi i barikada te pozdravlja glasanje kao sredstvo emancipacije radničke klase (radnici su puno usješniji koristeći legalne metode, nasuprot ilegalnih metoda i svrgavanja). Bauer je govorio o radničkoj klasi koja uzima dio u nacionalnoj kulturi iz koje je do tada isključivana zbog njene monopolizacije od strane vladajuće klase. Bernstein je napisao da socijalna demokracija neprekidno radi na uzdizanju radnika iz društvene pozicije proletera do pozicije građana i građanska prava tako nastoji učiniti univerzalnim. Socijalizam je za Bernsteina bio „organizirani liberalizam“, pokret što je počeo donositi plodove velike emancipacije koju je započeo liberalizam. Svi ti različiti doprinosi ove trojice teoretičara iskazuju sličnu ideju – da će se socijjalistički pokreti, kroz mirnu tranziciju s većinskom potporom, ako ih na ustanak ne izazove nasilje vladajuće klase, dovršiti zadaću moderne koju je započeo liberalizam, ali koju buržoazija nije mogla dovesti do kraja zbog svojih klasnih interesa. Stoga bi socijalna demokracija kao pokret koji demokratski izražava interese većine dovršila proces koji je 1789.g započela buržoazija.

13. Što misle Mill, Marx i Engels o nacionalizmu malih naroda?

Mill je smatrao da bi veće i naprednije nacije trebale trebale apsorbirati nacije koje nisu dovoljno prosvijećene i moderne. Taj način razmišljanja je jako sličan marxovom i Engelsovom shvaćanju pozicije mali naroda koji su smatrali da svaka zemlja ima nekakav narod-ostatak koji su uvijek kroz povijest bili fanatični predstavnici kontrarevolucije te to i ostaju dok ne budu potpuno denacionalizirani. Napredak je i za Engelsa i za Millsa ležao u formiranju većih nacionalnih jedinica, a ne u principu nacionalnosti kao takvom. I formiranje većih nacija je viđeno kao korak u internacionalan svijet. Tu se izvodi zajednički zaključak: sve što pridonosi miješanju nacionalnosti te spajanju njihovih atributa i posebnosti u zajedničku uniju, dobrobit je za ljudsku rasu.

14. Radikalizam američke revolucije i kako je zavrsio?

Politička sfera republike bila je otvorena svima, dok je politička aktivnost bila sredstvo kojima su pojedinačni građani nastojali ostvariti VLASTITE INTERESE. Politika nije predstavljala ostvarivanje zajedničkog interesa u republikanskoj vrlini (kako su zamišljali Jefferson i klasična tradicija) , republikanska politika bila je prizemnija, sfera individualnog ili grupnog interesa, u kojoj bilo kakav pokušaj razvijanja jedinstva ili zajedničkog interesa nije bio moguć, s obzirom na raznolikost interesa u modernom komercijalnom društu. Dakle radikalizam A. r, sastoji se u napuštanju „ vrline“ kao cement republike, u korist zamisli republike kao demokratskog sustavau kojem bi svi interesi mogli i trebali biti predstavljeni. (npr. Javni službenici bi trebali biti plaćeni, umjesto da se od nnjih očekuje da rade bez ikakve nagrade, samo u ime rep. Vrline). Individualizam je postao modelom am, rep., u kojem su ses svi mogli , i trebali posvetiti radu, tgovini i zarađivanju. Republika i komercijalno društvo išli su zajedno.

15. Definiraj desnicu. Kreni od njenog nastanka i što ona označava. Detaljno izvedi tipologiju francuskog politologa Renea Remonda.

„Desnica“ općenito izražava korpus mišljenja koji se pojavio kao odgovor na promjene što ih je stvorila francuska revolucija te je osporio napredovanje moderne. Termin „desnica“ nastao je zbog rasporeda sjedenja u francuskoj ustavotvornoj skupštini 1789. Oni koji su sjedili desno od predsjedavajućeg su željeli obuzdati brzinu promjena i obraniti postojeći poredak od napada revolucionara. Desnica označava filozofiju koja je bila neprijateljski nastrojena prema politici moderne, posebno prema njenoj prosvjetiteljskoj i racionalističkoj prirodi.

Remond tvrdi da postoje 3 tipa desnice – tradicionalističku, orleanističku i bonapartističku. Tradicionalistička desnica naglašavala je bogomdani poredak, koji je strogo hijerarhijski te potpuno neprijateljski nastrojen prema revoluciji. Bila je posve antimodernistička te je željela povratak u doba s Crkvom i Državom koji u strogoj harmoniji vladaju hijerarhijskim društvom. Nju je prihvatio Charles Maurras i organizacija Action Francaise koja je ponovno htjela uspostaviti monarhistički režim.

Orleanistička desnica je bila parlamentarnija i liberalnija jer je odbacivala zamisao o nasilnom zbacivanju režima kako bi se obnovila monarhija. Može se nazvati konzervativnom jer je osuđivala bilo kakav oblik ekstremizma, te, iako je prihvaćala modernističku ideju prava i sloboda, bila je protiv socijalističkog napada na privatno vlasništvo.

Bonapartistička desnica se, za razliku od prethodne dvije desnice, okrenula masama i poticala masovnu participaciju naroda. Vođa ove desnice, Napoleon III., je tražio legitimitet svoje moći u masama, izbjegavajući institucije putem referenduma. Ovaj oblik desnice je bio posebno opasan jer je koristio mase za osnaživanje autoritarne politike i osobnog despotizma. Ovaj tip desnice se smatra prethodnicom fašizma.

16. J.S.Mill je pisao o opasnostima "klasne legislative". Objasni o čemu se tu radi.

Mill je pisao o opasnostima tzv. „klasne legislative“ – bio je predan širenju biračkog prava svim punoljetnim osobama, no također je proširio taj sustav dobivanja građanskog glasa. Zalagao se za test pismenosti jer osoba koja nije znala čitati i pisati nije bila sposobna odlučivati o pitanjima političke prirode. Također, smatrao je da pravo glasa ne bi smjeli imati oni pojedinci koji ne plaćaju porez, te da oni koji se ne mogu uzdržavati vlastitim radom ne bi trebali imati pravo glasa, jer bi po njemu, u njihovoj prirodi bilo da budu rastrošni, a ne štedljivi. No bit svih ovih tvrdnji je da sva ova izuzeća budu privremena, te da pravo glasa ne bi bilo u skraćeno nikome (osim nepunoljetnim pojedincima).

17. Obrazloži treći stup moderne – civilno društvo.

Suvremeno shvaćanje civilnog društva je da je ono bedem protiv nastanka totalitarne države koja može podijeliti sve građane, dok je civilno društvo bogato grupama i udruženjima, u kojima sudjeluju pojedinci. Teoretičari moderne su civilno društvo opisali kao individualističko, komercijalizirano, proizvodno i pacifističko. Novo civilno društvo smatralo se društvom u kojemu pojedinci slijede svoj interes što rezultira blagodatima za društvo kao cjelinu. Primjer ovoga je Smithova ideja o „nevidljivoj ruci“. Civilno društvo bila je oslobađajuća snaga, koja je pojedince izbavila iz stiska države i drugih udruženja poput klana, koja su u predmodernim društvima pojedincima nametala svoje običaje i onemogućavala bilo kakvu rivatnu sferu. No civilno društvo je imalo i negativnu stranu – pretjeran individualizam i koristoljublje mogu isto biti toliko štetni kao nasilna i pohlepna društva „sirovih“ nacija. Ferguson je napisao da „za starog Grka ili Rimljanina pojedinac je bio ništa, a javnost sve. U moderni je situacija bila obrnuta. No moguće riješenje za ovaj problem je bila „simpatija“ tj. suosjećanje za druga ljudska bića, a to ograničava sebičnost i individualizam kojima bi mogla biti sklona.

18. Definiraj „integralni nacionalizam“.

Neki ekstremniji oblici nacionalizma su doveli taj oblik pokreta u krajnost, stavljajući odanost naciji kao apsolutnu vrijednost koja se mora prihvatiti bez pitanja i staviti pred sve ostale lojalnosti. Tu frazu je skovao francuski nacionalist Charles Maurass za kojeg je nacija bila vrhovno političko tijelo, a nacionalist onaj tko naciju smatra prvom. Također, u slučaju sukoba, svi ostali interesi moraju biti podvrgnuti naciji. Tako su nacionalisti poput Maurrasa mislili da je jedino jamstvo društvene kohezije integralni nacionalizam, dok se republikanski režim smatrao uzrokom raspada i truljenja društva. Teoretičar nacionalizma, Peter Alter smatra da taj termin označava općenitu formu nacionalizma koja smatra naciju početkom i krajem svih lojalnosti i identiteta. Taj je oblik nacionalizma neprijateljski nastrojen prema demokraciji, a Alter to uspoređuje s nacionalizmom Risirgimenta, pokreta za očuvanje vrijednosti nacionalne autonomije.

WeberNapomena: ovo je VEĆINA prikupljenih pitanja s prošlih rokova, u slučaju da naiđete na neka koja nisu ovdje,

poželjno je da dopunite ove skripte i osigurate sebi i kolegama prolaz na ispitu... Sretno svima na budućim ispitima ovog kolegija!

By: ANAVY & SANDMAN

1. Weber: novinarstvo

Weber smatra da novinar dijeli sudbinu s demagogom i advokatom t.j da mu nedostaje čvrsta socijalna klasifikacija. Novinar pripada nekoj vrsti kaste parija (Indija, nedodirljivi, izopćeni iz društva, najniži sloj) koja je u društvu socijalno procjenjivana uvijek prema svojim etički najnižim predstavnicima. Dobar novinarski rad zahtjeva, prema Weberu, barem toliko „duha“ koliko i neka učena djelatnost. Stoga svaki novinar mora imati veliki osjećaj odgovornosti. Novinarstvo je poziv koji sam po sebi nosi velika iskušenja, no to stvara posljedice da publika tisak promatra s mješavinom prezira i bijednog kukavičluka. Na pitanje političke

profesionalne sudbine novinara, njihova šansa da dođu do vodećih političkih položaja bila je povoljna samo u socijaldemokratskoj stranci. Dok su se u građanski strankama te šanse pogoršale. Šansa da stranački vođa potekne iz redova tiska bila je iznimka. Razlog leži u NARASLOJ MATERIJALNOJ „OVISNOSTI“ NOVINARA prvenstveno novinara bez imetka, onih koji su vezani za svoju profesiju na način da je vezanost uvjetovana ogromnim porastom intenziteta i aktualnosti novinarskog posla – nužnost privređivanja pisanjem članaka visi političarima kao kamen oko vrata, nemogućnost napredovanja prema političkoj moći. Novinarski radnici imaju sve manje, a kapitalistički novinski magnati sve više političkog utjecaja. Život novinara je hazard (slučaj, rizik, smion pokušaj, opasnost, pogibelj) i to pod uvjetima koji na kušnju stavljaju unutrašnju sigurnost na način kao vjerojatno u malo kojoj drugoj situaciji. Pred najuspješnije novinare stavljaju se posebno teški unutrašnji zahtjevi. Čudno je što sloj novinara obuhvaća velik broj vrijednih i autentičnih ljudi, što autsajderi ne mogu lako uvidjeti

2. Weber govori o dvije vrste pretvaranja politike u poziv. Navedi ih i detaljno objasni.

Prema Weberu, 2 su načina pretvaranja politike u poziv:

1.) Živjeti ZA politiku (politika mu nije trajni izvor prihoda) tko živi za politiku u unutrašnjem smislu od toga čini „svoj život“ mora biti ekonomski neovisan o prihodima koje mu bavljenje politikom može priskrbiti (što ne znači da nemaju prihode i od politike). Mora biti imućan ili imati neki privatni položaj koji mu donosi dostatne prihode; mora biti ekonomski „nezavisan“ – njegovi prihodi ne smiju ovisiti o tome da on stalno svoju radnu snagu i svoje mišljenje potpuno ili pretežno stavlja u službu njihova stjecanja (npr. rentijer – prihode stječe bez ikakvog rada). Da bi se potpuno posvetio politici, takav političar ne smije trošti svoju snagu ili intelekt na ništa drugo doli bavljenje politikom. Zadovoljavanje ovih uvjeta nužno vodi ka plutokratskom novačenju ljudi u politici.(Plutokracija je oblik oligarhijske vladavine u kome je vlast centralizirana na uzak broj ljudi koji se od ostatka stanovništva razlikuju po povećanom materijalnom bogatstvu)

2.) Živjeti OD politike (politika mu stvara trajni izvor prihoda) nema drugih sredstava za život osim onih koje kani steći kroz svoju političu aktivnost. Ta neknada može biti u obliku sinekura (prihodi od postrojbi i taksi, mita, napojnica) ili fiksne plaće, ili oboje.

3. Zašto su odvjetnici važni prema Weberu?

Oni su sloj svojstven Zapadu (Europa), i imaju presudan značaj za cjelokupnu političku strukturu Europe. Snažan učinak rimskog prava na način kako ga je obliokvala birokratska kasnorimska država nigdje se jasnije ne pojavljujeje kao tamo gdje su školovani pravnici bili nositelji revolucionariziranja političkog sistema. Moderan advokat i moderna demokracija idu zajedno. Advokati na Zapadu kao samostalan stalež od srednjeg vijeka, razvili su se iz zagovornika formalističkog germanskog procesnog postupka pod utjecajem racionaliziranja tog procesa. Zanat školovanog advokata je uspješno vođenje stvari interesenata .U tome je advokat nadmoćan svakom „službeniku“

4. Objasni "caucus sistem" i navedi primjer.

Caucus sistem (privatni sastanci vođa ili odbora stranaka na kojima se odlučuje o bitnim pitanjima stranačke politike; u VB organizacija unutar stranke koja nadzire njezin rad na terenu) stvorili su, nakon 1868. god. jedan nekonformistički svećenik i Joseph Chamberlain. Povod je bio demokratiziranje izbornog prava. Za pridobivanje masa bilo je neophodno stvoriti jedan ogroman aparat sastavljen od organizacija koje izgledaju demokratski, formirati u svakoj gradskoj četvrti izbornu organizaciju, neprekidno održavati aktivnost, sve kruto birokratizirati. Pokretačka snaga bili su lokalni krugovi zainteresirani prije svega za komunalnu politiku koja je posvuda bila izbor najvećih materijalnih šansi, a koji su u prvom redu osiguravali i financijska sredstva. Novonastala (ne više parlamentarna) mašina morala je voditi borbu s dosadašnjim vlastodršcima – sa WHIPOM oslonjena na lokalne interesente, tako je uspješno vodila borbu da joj se whip morao prikloniti i paktirati s njom. Rezultat je bio centralizacija cjelokupne moći u rukama malog broja ljudi, i na kraju u rukama jedne osobe koja se nalazila na čelu stranke. Caucus je 1877. prvi put organiziran na državnim izborima – rezultat je bio Disraelijev pad usred njegovih velikih uspjeha

5. Objasni strukturu staleške organizacije.

Ona politička organizacija kod koje se materijalna upravna sredstva nalaze sasvim ili djelomično u vlasništvu zavisnog upravnog stožera. Takav državni poredak bio je feudalizam. Feudalac je na svom području sam provodio upravljanje, pravosuđem te se opremao i opskrbljivao za rat itd. Vladar i „ samostalna“ feudalna aristokracija međusobno dijele vlast. Zbog toga se moć vladara zasniva samo na savezu o dobnoj vjernosti i činjenici da je feudalac „ legitimnst za svoj posjed i društveni položaj izvodio iz vladara.

6. Navedi tipove službeništva kod Webera, kratko obrazloži

Weber razlikuje: STRUČNE SLUŽBENIKE I POLITIČKE SLUŽBENIKE. Politički službenici – mogu u svakom trenutku biti premješteni i otpušteni ili „stavljeni na raspolaganje“, najčešće nakon gubitka izbora. Strogo odijeljena od toga je „nezavisnost“ službenika koji imaju sudsku funkciju.U polit. službenike spadaju oni čija nadležnost (politički dio te nadležnosti je zadatak održanja poretka u zemlji, tj. postojećih odnosa vladavine) obuhvaća osiguranje opće unutrašnje uprave. Stručni službenik se ne mijenja nego se koristi njegova stručnost.

7. Vrste profesionalnih političara.

KLER - u borbi protiv staleža vladar se oslanjao na politički upotrebljive slojeve nestaleškog karaktera (kler u Z i I Indiji, budističkoj Kini i Japanu, lamaističkoj Mongoliji, kršćanskim područjima srednjeg vijeka ) – jer je bio pismen = brahmani, budustički svećenici, biskupi =

politički savjetnici. Uslijedio je njihov uvoz radi dobivanja pismenih upravnih kadrova koji bi se mogli koristiti u borbi protiv vladara, aristokracije. Kler u celibatu – izvan sklopa normalnih polit. i ekon. interesa, nije dolazio u iskušenje da za svoje potomke zahtijeva samostalnu polit. moć naspram svog vladara; kler je od pogonskih sredstava vladarske uprave odvojen svojim vlastitim staleškim kvalitetama

HUMANISTIČKI OBRAZOVANI LITERATI - učili latinski jezik i grčke stihove te su postajali polit. savjetnici, pisali vladareve polit. govore... vrijeme procvata humanističkih škola i vladarevih zaklada namijenjenih za profesore „poetike“. Istočna Azija – kineski mandarini – školovani i iskusni, sloj koji je odredio cjelokupnu sudbinu Kine

DVORSKO PLEMSTVO – vladar razvlastio plemstvo u njegovoj staleškoj političkoj moći te ga povlači na dvor i koristi za političke i diplomatske službe (17.st.)GENTRY – specifična engl. tvorba, patricijat – sitno plemstvo+gradski rentijeri – sloj koji je vladar prvotno angažirao protiv baruna i namjestio u službe „selfgovernment“, a kasnije postajao o njemu sve ovisniji. Sloj je posjedovao sve službe lokalne uprave – preuzeo ih gratis (rado, na poklon, besplatno) u interesu svoje vlastite društvene moći = sačuvao englesku od birokratizacije

UNIVERZITETSKI ŠKOLOVANI PRAVNICI – sloj svojstven Zapadu (Europa), presudan značaj za cjelokupnu političku strukturu Europe – snažan učinak rimskog prava (birokratska kasnorimska država); školovani pravnici su bili nositelji revolucionariziranja polit. sistema u smislu razvoja prema racionalnoj državi.

8. Kako weber definira politiku?

1.) Pojam politike je neobično širok i obuhvaća sve vrste samostalne upravne djelatnosti. Pod pojmom POLITIKE podrazumijeva se isključivo vođenje ili utjecaj na vođenje političke organizacije, u ovom slučaju, države

2.) politika znači snažno, lagano bušenje tvrdih dasaka sa strašću i mjerom istovremeno. posve je točno, a to potvruđuje cjelokupno povijesno iskustvo, da čovjek ono moguće ne postiže kada se ne bi u svijetu uvijek iznova posezalo za onim nemogućim. ali onaj tko to može učiniti mora biti vođa, i ne samo to, nego i – u posve jednostavnom smislu riječi – i junak. a i oni, koji nisu ni jedno od toga moraju se naoružati, već sada, čvrstinom srca koja je dorasla do poraza svih nada, inače neće moći ostvariti ni ono što je danas moguće. samo onaj tko je siguran da se neće polomiti zbog toga što je svijet, sa njegovog stanovištva, previše glup ili previše prost za ono što mu on želi ponuditi, samo onaj koji svemu tome može reći: „ipak!“, samo on ima „poziv“ za politiku.

9. Objasni tko je "boss" i navedi primjere iz Weberovog teksta "Politika kao poziv".

- „BOSS“ = politički kapitalistički poduzetnik koji na vlastiti račun i vlastiti rizik pribavlja glasove birača – svoje prve veze stekao je kao odvjetnik, gostioničar ili vlasnik sličnih poduzeća, ili možda kao davatelj kredita. Otuda plete svoje niti sve dok nije kadar kontrolirati određeni broj glasova.Kad do tog dođe, stupa u vezu sa susjednim bossom. Boss diskrecijom pobuđuje pažnju onih koji su već dosegli određeni stupanj karijere te započinje vlastiti uspon. Neophodan je za organizaciju stranke ;ona je centralizirana u njegovim rukama jer on u najvećoj mjeri pribavlja sredstva .Dolazi do njih dijelom preko članarine (oporezivanje plaća onih službenika koji su preko njega i njegove stranke došli do službe), novcem od podmićivanja i napojnica. Boss je neophodan kao izravni primatelj novca velikih financijskih magnata – oni niti jednom plaćenom stranačkom službeniku ili nekom čovjeku koji mora javno polagati račune ne bi povjerili novac namijenjen za izborne svrhe. Svojom mudrom diskrecijom u financijskim stvarima čovjek je onih kapitalističkih krugova koji financiraju izbore . Tipični boss je potpuno trezven čovjek ,ne stremi ka socijalnoj časti, prezren je unutar „uglednom društva“.Zanima ga isključivo moć kao izvor novca i moć radi same nje. Radi u sjeni , on sugerira govornicima ono što trebaju reći na prikladan način, a sam šuti. . Ne prihvača položaje, osim mjesta u senatoru. Nema čvrste političke „principe“ .On je potpuno bez uvjerenja i samo ga zanima kako dobiti glasove, nerijetko i prilično loš odgojen čovjek, ali u privatnom životu korektan i bez prigovora. Kao profesionalni političar izložen je društvenom prijeziru, ali njega to ne dira Često uključuje inteligenciju koja ne pripada stranci, dakle ugledne osobe kako bi bili privlačna snaga na izborima. Ova struktura stranačkog života bila moguća u SADu uslijed visokog stupnja demokracije, još neobrađene

10. Weber razlikuje vrste etika u politici. Navedi ih, objasni i navedi što Weber misli o njihovom međusobnom odnosu.

- etike uvjerenja – (– „Kršćanin postupa ispravno, a uspjeh prepušta Bogu“) ako su posljedice djelovanja iz čistog uvjerenja loše, onda njemu nije ktiv onaj tko djeluje, nego svijet, glupost drugih ljudi ili volja Božja koja ih je stvorila – etičar uvjerenja se osjeća „odgovoran“ samo za to da se ne ugasi plamen čistog uvjerenja, plamen npr. protesta protiv nepravednosti društvenog poretka

- Etika odgovornosti (– čovjek za (predvidive) posljedice svoga djelovanja mora sam odgovarati) računa upravo s prosječnim manama ljudi – on nema pravo (prema Fichtetu) pretpostaviti njihovu dobrotu i savršenstvo, on nije u stanju na druge svaliti posljedice vlastitog djelovanja, u onoj mjeri u kojoj ih je mogao predvidjeti. On će reći: ove posljedice se pripisuju mom djelovanju

11. 2 Vrste demokracija

U Njemačkoj je političko djelovanje bilo uvjetovano malom moći parlamenta i parlamentaraca, velikim značajem školovanog stručnog službenika i time što su njemačke stranke bile stranke uvjerenja (njeni članovi zastupaju svjetonazor, barem tako govore).

Stručno je službeništvo toliko jako da zauzima i ministarska mjesta, dok je vrhunac moći prosječnog parlamentarca u tome da načelniku neke uprave (dakle stručnom službeniku) sugerira da na slobodno mjesto u nekom uredu primi određenu osobu.

Strankama upravljaju profesionalni političari bez moći i odgovornosti koji imaju samo podređenu ulogu uglednika. To su zapravo "cehovi uglednika" čiji su životni smisao sitni položajčići i glavna su prepreka napredovanja nadarenih osoba sa karakteristikama i kvalitetama vođe - cehovi jednostavno ne podnose takve osobe. S tim u skladu, možemo reći da je na djelu "vladavina klike" čije su živote sačinjavali sitni položajčići (demokracija bez vođe). Povremeno u stranku radi reklame privlače vanstranačku inteligenciju koju na izborima kandidiraju samo kada je to neizbježno. U parlamentu vlada isti duh - svaki govor prethodno je cenzuriran u stranci, a govoriti smije samo unaprijed prijavljeni govornik.

Javljaju se naznake novih stranačkih aparata koji traže osobu vođe. Predvode ih studenti visokih škola (amateri) ili ih predvode poslovni ljudi. I prvi i drugi traže osobu kojoj pripisuju osobine vođe, s tim da joj poslovni ljudi plaćaju vođenje izborne kampanje. Takve vođe i aparati nestaju brzo kako su se i pojavili.

Vladavini klike ubuduće će odgovarati i obnavljanje Bundesrata (Gornji dom kojeg sačinjavaju predstavnici pokrajina - time će oslabiti moć parlamenta i njegovo značenje kao mjesta izbora vođe) i proporcionalno izborno pravo (interesnim grupama daje mogućnost prijama njihovih službenika kao kandidata na listama). Jedina šansa za pojavu nekog vođe je mjesto predsjednika Reicha i to ako bi se on birao plebiscitarno a ne parlamentarno.