12_BRLOBAS

217

RaspRave asopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 39/1 (2013.)

UDK 811.163.42'36(091)811.163.42'367.623

Izvorni znanstveni radRukopis primljen 4. VII. 2013.Prihvaen za tisak 24. X. 2013.

eljka BrlobaInstitut za hrvatski jezik i jezikoslovljeUlica Republike Austrije 16, HR-10000 [email protected]

GRAMATIKI OPIS TVORBE PRIDJEVA U SLOVNICAMA ANDRIJE TORKVATA BRLIA I

ANTUNA MAURANIA

U radu se analizira metoda opisa tvorbe pridjeva u Grammatik der illyrischen Sprache (Wien, 1854.) Andrije Torkvata Brlia i u Slovnici Hrvatskoj za gimnazije i realne kole (Zagreb, 1859.) Antuna Maurania. Modeli se opisa tvorbe pridjeva propituju s obzirom na tvorbene naine te pripadaju-e im sufikse i tvorbene preoblike. Dobiveni se rezultati analize usporeu-ju sa suvremenim pristupima gramatikim tvorbenim opisima pridjeva u hr-vatskome jeziku.*

0. Andrija Torkvat Brli u Grammatik der illyrischen Sprache (Wien, 1854.) i Antun Maurani u Slovnici Hrvatskoj za gimnazije i realne kole (Zagreb, 1859.) usustavljuju metode i naine opisa tvorbe rijei u hrvatskome jeziku.1 U Brlievoj gramatici tvorba je rijei i to imenica, pridjeva i glagola, opisana na razini izdvojenoga gramatikog poglavlja te tim neposrednim pristupom tvorbe-nomu opisu postaje pretea suvremenim gramatikim opisima. U gramatikama hrvatskoga jezika objavljenih do prve polovice 19. stoljea to je jedan od prvih sustavnijih i opirnijih opisa tvorbe rijei u hrvatskome jeziku, uzme li se u obzir i Ilirska slovnica (1854.) Vjekoslava Babukia, gdje autor na svega dvije strani-ce pie o tvorenju rih u obe definirajui prvotne i proizvodne rijei, a obja-

1 Tvorba je imenica u Brlievoj i Mauranievoj slovnici bila predmetom analize u Brloba 2010. Ocjena Brlieva opisa tvorbe rijei nalazi se i u Ham 2006: 131.

* Saeta inaica rada izlagana je na Meunarodnome znanstvenom skupu Rijeki filoloki dani 9 odranome u Rijeci od 22. do 24. studenoga 2012. godine.

eljka Brloba: Gramatiki opis tvorbe pridjeva u slovnicama A. Torkvata Brlia i A. MauraniaRasprave 39/1 (2013.), str. 217233

218

njava i osnovna naela tvorbe sloenica (str. 344347, O sastavljenih rih).2 Uz Mauraniev prinos opisu naglasnoga sustava hrvatskoga jezika u Slovnici Hrvatskoj drugi je njegov vrijedan prinos hrvatskomu jezikoslovlju upravo opis tvorbe rijei. U navedenim gramatikama opis tvorbe rijei, a time i tvor-beni opis pridjeva koji se analizira u ovome radu, vaan je u povijesti hrvatske gramatikografije pogotovo za praenje jezikoslovnoga razvoja same tvorbe kao jedne od razina jezine analize i to na sinkronijskoj i dijakronijskoj osnovi. Oba gramatika spisa mogu se smatrati prinosom tvorbenomu nazivlju upravo zbog injenice to se u njima autori bave i definicijama temeljnih tvorbenih naziva.3

U radu se analizira metoda opisa tvorbe pridjeva u Brlievoj gramatici i Mauranievoj slovnici jer se u tim gramatikama iz 19. stoljea tvorba rijei (u okviru koje i tvorba pridjeva) opisuje u posebnome gramatikom poglavlju koje je ravnopravno poglavljima o glasovima, oblicima i sintaktikom opisu. Temeljni je cilj analizirati opis tvorbe pridjeva u objema gramatikama s obzi-rom na tvorbene naine i pripadajue sufikse. Tijekom analize opisa oba se gra-matika pristupa tvorbi pridjeva usporeuju sa suvremenim gramatikim tvor-benim opisima pridjeva u hrvatskome jeziku.

1.1. U Brlievoj Grammatik der illyrischen Sprache (Wien, 1854.)4 vei je dio opisa usmjeren na tvorbu imenica, a tvorba pridjeva obuhvaa dvije pune stranice (134136) i primarno je utemeljen na jednome od tvorbenih naina, izvoenju. Brli tvorbeni prikaz usmjeruje na tvorbene jedinice kojima se tvore pridjevi. Sufiksi poredani abecednim redom svrstani su u tvorbene znaenjske skupine, kojih su definicije hiperonimi u odnosu na obuhvaene sufikse. Posto-ji sedam tvorbenih znaenjskih skupina s pripadajuim sufiksima:

a) za oznaivanje ope povezanosti prema osnovnomu pojmu iz kojega je pridjev izveden: -an/-n,5 ak, ok, om, ao/eo, ast

2 Eksplicitna metoda opisa tvorbe rijei nalazi se i u opeslavenskoj gramatici Jurja Kria-nia Gramatno izkaznje ob rskom jezku (1665.) u kojoj je tvorba rijei prikazana pod opi-som pojedinih vrsta rijei. Kriani upotrebljava i nazive svojstvene tvorbi. Tvorbu imenica i pri-djeva prikazuje prema semantikim kategorijama (znaenjskim skupinama), pojedinanim sufiks-ima i tvorbenim nainima, a uz to sadri mocijsku tvorbu i preobrazbu. Stjepan Babi (1990: 16) tvrdi da Kriania moemo s punim pravom smatrati osnivaem slavenske tvorbe rijei te za-kljuuje da je Krianieva tvorba bila velik domet u doba kad je pisana, polovicom 17. stolje-a, [] a i na kraju 19. stoljea nije mnogo izgubila na svojoj vrijednosti. O glagolskome vidu i tvorbi glagola u Krianievoj gramatici v. Brloba 2007.

3 Vie o tome v. Brloba 2010.4 Podrobnije o ralambi gramatike A. T. Brlia, poredbi s drugim gramatikama, ocjeni Br-

lieva gramatiarskoga rada i utjecajima pojedinih jezikoslovnih struja v. Tafra 2012.5 Brli sufikse navodi bez sufiksalne crtice, a takav je nain ispisa sufikasa upotrebljavao i

Maurani za razliku od suvremenoga navoenja sufikasa. Duljine se u navoenju sufikasa ovdje do-nose ondje gdje ih je naveo Brli, ali dananjom oznakom za duljinu za razliku od Brlia koji je dulji-ne pisao znakom za cirkumfleks, kako se ovdje moe uoiti u citiranim primjerima iz gramatike.


219

b) za izraavanje sklonosti prema vrenju umijea ili sklonosti prema stanju, vezanosti uz to stanje: iv, ljiv, av

c) za prikaz materije ili grae: -an, -end) za oznaivanje umanjenosti ili nesavrenosti: -ak/-cak, an, kaste) za izraavanje opskrbljenosti i obilja: it, evit/ovit, at, natf) za izraavanje posjedovanja, pripadnosti i vlasnitva: ov/ev/ljev, in,

-sk, -n, -nj, -nj, -inj, -j, -lj (u obzir su uzeti posvojni i odnosni pridjevi6 u Brlievoj definiciji tvorbene znaenjske skupine)

g) u posljednju su znaenjsku skupinu ubrojeni participi o kojima Brli kae da se tvore od prezentske osnove a ne od pridjeva, ali ih ubraja u skupinu pridje-va i uz navedenu gramatiku opasku navodi primjere imui, a, e i teglei, a, e.

Svi su primjeri pridjeva uz sufikse naglaeni etveroakcenatskim novoto-kavskim naglasnim sustavom ije je znakovlje Brli uveo u svojoj gramatici. Brli je navodio sufikse i primjere pridjeva i irilicom, a svim su primjerima, opisno ili istovrijednicom, navedeni i prijevodi hrvatskih primjera pridjeva na njemaki jezik, to je razmjerno injenici da je Brlieva gramatika pisana nje-makim, tj. da je metajezik gramatike hrvatskoga jezika upravo njemaki jezik. U tvorbenoj analizi sufiksalne tvorbe pridjeva Brli je provodio u primjerima m. roda rastavljanje izraza izvedenica, ukazujui na taj nain na tvorbenu osno-vu i sufikse. U objanjenju sufikasa u prvoj tvorbenoj znaenjskoj skupini pri-djeva Brli je navodio i osnovu imenice od koje je pridjev nastao, ali je poslije u navoenju drugih sufikasa odustao od toga. Za potvrdu navedenih objanje-nja citira se autorov opis uz sufiks -an:

1.) an, a fr die unbestimmte und n, fr die bestimmte Form: bisan, jca, o, wthend von bis, jca, Wuth; um-an, a, o, vernnftig von m, a, Vernunft etc. Bisn, jc, o, umn, , (134).7

1.2. to se tie opisa pojedinih sufikasa, Brli donosi razliita objanjenja. U vezi s fonolokom raspodjelom, npr. u sluaju zavretka osnove palatali-

ma (za sufiks ov/ev) navodi: ov, o, ev, e, (bei den Endlauten , ; , ; gj, ; j, lj, , nj, , , , , ) (135) za primjere Miloev, slavujev, kova-ev. Sve navedene sufikse u tvorbenoj znaenjskoj skupini pridjeva kojima se izra-ava posjedovanje ili pripadnost (osim sufikasa ov/ev i in) oznaio je pripa-

6 Odnosni se pridjevi u hrvatskome jeziku u pojedinim suvremenim gramatikim opisima ubrajaju u posvojne pridjeve u irem smislu (Sili i Pranjkovi 2005) ili se dijele u dvije osnovne skupine, opisne i odnosne (Bari i dr. 1997; Teak i Babi 2005; Markovi 2012). O teorijskim pristupima problematici odnosa opisnih i posvojnih te odnosnih pridjeva v. Znika 1997; 1999.

7 Kada je razvidno o kojem je autoru i gramatici rije, uz citat se navodi samo brojka stranice.


220

dajuom oznakom duljine, naznaivi tako naglasno fonoloko obiljeje sufi-kasa odnosnih pridjeva.

Uz sufiks an iz prve tvorbene znaenjske skupine opisnih pridjeva postavio je objanjenje o raspodjeli za neodreeni oblik supostavnim navoenjem sufi-ksa -n za odreeni oblik.8

Sufiks ast Brli smjeta u tvorbenu znaenjsku skupinu opisnih pridjeva. U usporedbi sa suvremenim tvorbenim pristupom taj sufiks pripada inventa-ru ostalih pridjevnih sufikasa s opim opisnim znaenjem (Babi 2002: 468),9 tj. sufiksima s posebnim pridjevnim znaenjem i to pridjevima koji znae sli-nost (Bari i dr. 1997: 367). Pridjevi sa sufiksom ast izvedeni od imenica zna-e slinost s kojom osobinom imenice u pridjevnoj osnovi (na temelju Brlie-va primjera bogaljast).10

Za sufiks -in u skupini posvojnih pridjeva navodi pojanjenje da dolazi uz osnovu imenica koje imaju nastavak -a, npr. Ruin. Prema Brlievu istananu promiljanju, apelativi na in i ac odbacuju navedene nastavke kada na osno-vu dolazi pridjevni sufiks -sk, npr. bugarski (Bugarin), moravski (Morav ac), to se istie i u suvremenome tvorbenom opisu: u tvorbi sufiksom -sk ime-nice odbacuju zavretak (a)c, i to npr. izvedenice na an(a)c (kad se pridjev tvori od njih umjesto od osnovne imenice) tipa azmanski (< azmanac) / jaskanski (< Jaskanac) (Babi 2002: 402), a in ne dolazi u pridjevima od ime-nica koje taj zavretak odbacuju u mnoini, npr. arapski, graanski, barbarski (Babi 2002: 405).

Sufiks -sk jedan je od najplodnijih sufikasa u tvorbi odnosnih pridjeva, a navodi ga i Brli, npr. bratski, konjski, morski. Prema Babiu (2002: 416, 418) zajedno sa sufiksom -ski nerijetko dolaze sufiksi -ov, ev, in, a primjeri knezovski, bainski, spahijinski nalaze se i u Brlia gdje oznauju postoja-nje pridjevnih sufikasa -ovsk/-evsk i -insk. Brli je primjerima pridjeva bainski, spahijinski anticipirao suvremeni tvorbeni opis sufiksa -insk za koji se kae da pridjeva s tim sufiksom ima dvije vrste: a) jedni su izvedeni od opih imenica na ija, npr. aleksandrinski, spahinski, varmeinski i sl. Ti su pridjevi oito nastali od ijinski stezanjem -iji, ali se moe pretpostaviti i inski koji se

8 to je sukladno injenici da je A. T. Brli u svojoj gramatici normirao (je) obje deklina-cije pridjeva (Tafra 2012: 122).

9 U tome sluaju pridjevi s tim sufiksom od glagolskih osnova dolaze u znaenju koji (se) prezent, npr. lelujast, leprast, krivudast, i mogu imati dubletne likove sa sufiksom av.

10 Sufiksom -ast rjee se izrie i opskrbljenost i obilje, npr. dvoznamenkast, a izvode se i pri-djevi od pridjeva sa sufiksom -en u skupini tvorbe pridjeva koji znae slinost, tj. slian onomu to znai pridjev sa -en, npr. drvenast, vodenast, vapnenast. Isti sufiks pojavljuje se i u tvorbi pridjev-nih umanjenica (ovisno o zavretku osnove), npr. gorkast, slatkast, riast (usp. Babi 2002: 495).


221

dodaje nakon odbacivanja ija; b) u drugih pridjeva sufiks -insk dolazi zbog toga to -sk nailazi na glasovnu zapreku, izaziva glasovne promjene koje pre-vie mijenjaju osnovu ili stvara neobine suglasnike skupine, npr. aginski, bainski, gazdinski, gostinski, papinski, painski (Babi 2002: 418).

Sufiksu -lj u odnosu na ope znaenje pridodat e se sufiks ov/ev (prema danomu pimjeru mu-ev-lji), istie Brli. Rije je o opisu sufiksa evlji/-ovlji11, kojim se tvore pridjevi od imenica mukoga roda (ovisno o raspodjeli zavrnih (ne)nepanih suglasnika).

1.3. Pojedini Brlievi zakljuci u vezi s tvorbenim opisima sufikasa na te-melju primjera i tvorbene analize podloni su i kritikomu propitivanju autoro-vih stavova iz perspektive suvremenih tvorbenih opisa sufikasa i njihove raspo-djele. U skladu s time navodimo sljedee:

a) odreivanje pojedinih sufikasa i njihovo svrstavanje u odreene tvorbene znaenjske skupine (koje su vie-manje uspjele u autorovu poimanju tvorbenih znaenjskih skupina pridjeva). Tu valja usmjeriti pozornost na om, ao, koji su navedeni u tvorbenoj znaenjskoj skupini opisnih pridjeva s pripadajuim pri-mjerima lakom i okrugao, kao neovjerene sufikse pridjevne tvorbe, gdje nije rije o sufiksima, ve o autorovoj pogrenoj tvorbenoj analizi u kojoj su nave-deni sufiksi dio pridjevne osnove.12 U skupini za izraavanje opskrbljenosti i obilja sufiks it (primjer razborit) nije dominantan prema suvremenomu opi-su, ve je svojstven pridjevima s opim opisnim znaenjem (Babi 2002: 448, 470). Meutim, Brli tvorbenu znaenjsku skupinu s navedenim sufiksom de-finira: E. Begabtheit, Fle wird ausgedrckt durch (135), pa navedeni pri-mjer po tom kriteriju opravdava autorovu postavku. Brli je uz sufiks it naveo i sufiks -ovit/evit s primjerima ognjevit, pjeskovit. Za sufiks -nat u istoj skupi-ni Brli donosi primjere resnat i umnat jer pridjevi sa sufiksom -nat pone-kad znae obilovanje ime (Bari i dr. 1997: 358).13

b) nepreciznosti i nedosljednosti u odnosu na tvorbenu analizu pridjeva unu-tar opisa danoga sufiksa, koje su povezane s pogrenim odreivanjem polaznih

11 Oba su sufiksa slabo polodna. Njima je izvedeno samo nekoliko pridjeva. [...] Tvoreni su oito zbog glasovnih zapreka za -ji i -ov, -ev koje se oituju i u tome da se izbjegnu isti gla-sovni kosturi za odreeni oblik pridjeva i mnoinu osnovne imenice (snovi snovi sinovljevi si-novi). [...] suvremene potvrde za muevlji i sinovlji odnose se na odreenoga mua i sina, dola-ze dakle u znaenju sufiksa -ov, -ev (Babi 2002: 440).

12 U pridjevu lakom rije je o svesl. i prasl. pasivnome participu prezenta *alk-om (Skok 19711974: II, 257), a drugi je pridjev oblik glagolskoga pridjeva radnog.

13 O sufiksu nat s tvorbenoga i normativnoga aspekta na primjeru pridjeva konat/koni, kritike Babieva zakljuka da mnogi od pridjeva sa sufiksom nat imaju usporedne pridjeve (pri-djeve istoga znaenja) na -(a)n (Babi 2002: 482) te upuivanja na neloginosti opisa u drugim normativnim prirunicima v. Hudeek i dr. 2010: 45.


222

sufikasa skupine. Prema sufiksu -ak tvorbena analiza primjera glasi slab-aak, iz ega proizlazi da je Brliu sufiks valjalo navesti u obliku -aak. Uz sufiks -an tvorbena je analiza primjera slabuan, emu je pravilan sufiks upravo su-fiks u(a)n. Drugi primjer uz navedeni Brliev sufiks pridjev je kolian koji je u Babi (2002: 497) stavljen kao primjer u ostalim sufiksima u tvorbi pridjev-nih umanjenica za sufiks i(a)n sa sljedeim pojanjenjem: U etiri pridjeva koji su obiniji u odreenu obliku: koln, onoln, ovoln, toln. Uz nepo-tvreni -a(a)n u Brlievu opisu sufiks (a)n u suvremenome je standardnome jeziku veoma rijedak, npr. dospjean i umjean (Babi 2002: 471).

1.4. U gramatikome dijelu Brlieva tvorbenoga opisa slaganja rijei pri-djevi se pojavljuju samo kao primjeri (npr. snjegopadan, tankovrh, dvolian) u objanjenju osnovnih naela slaganja rijei u sloenicama, posebice onih sa spojnikom o.

1.5. Prema danomu modelu tvorbenoga opisa s obzirom na sufikse u tvorbe-nim znaenjskim skupinama od polivalentnih sufikasa ponavlja se samo sufiks an. Uzimajui u obzir ponavljanja, u Brlievu je opisu tvorbe pridjeva nave-deno tridesetak pridjevnih sufikasa. S obzirom na broj navedenih sufikasa i Br-liev pokuaj njihova grupiranja sukladno nadreenim tvorbenim znaenjskim skupinama moe se zakljuiti da je, uz izdvajanje opisa tvorbe rijei u posebno gramatiko poglavlje, neposredan gramatiki opis tvorbe pridjeva vaan Brli-ev prinos jezikoslovnomu promiljanju tvorbe rijei.

2.1. Antun Maurani u Slovnici tvorbu rijei opisuje u posebnom poglavlju u kojem, za usporedbu s cijelim Brlievim opisom, tvorba pridjeva obuhvaa est stranica. U izvoenju pridjeva Maurani napominje da se tvore najvie od imenica, a neto malo od pridjeva, glagola i priloga. Opis je utemeljen na mode-lu objanjenja pojedinoga pridjevnog sufiksa.14 Osnovni tvorbeni sufiksi (tvor-ke) postavljeni su abecednim redom, a svaki je od sufikasa Maurani opisao s obzirom na: 1) temeljno tvorbeno znaenje koje autor izvodi za pojedini na-vedeni sufiks istiui pritom kojoj se vrsti osnove (korena) sufiks dodaje, 2) navoenje tvorbenih osnova od kojih se tvore pridjevi, 3) pripadajue primjere. Za razliku od Brlia koji je u tvorbenoj analizi sufiksalne tvorbe pridjeva pro-vodio rastavljanje izraza izvedenica u primjerima m. roda ukazujui na taj na-in na tvorbenu osnovu i sufikse, Maurani navodi primjere bez rastavljanja izraza, a sam pridjevni sufiks koji opisuje navodi, osim u mukome, jo i u en-skome i srednjemu rodu jednine, npr.:

14 Maurani je pojedinano opisao sljedee sufikse (slovopisno i naglaskom navode se kao u slovnici): (, ), -an (-na, -no), av (ava, avo), t (ta, to), ast, ev, iji/ji, in, t (ta, to), v (va, vo)/ljv (ljva, ljvo), j (j, j), n (n, n), nj (nj, nj), ov (ova, o)/ev (eva, o), vit/vit, sk (sk, sk), ahan (ahna, ahno)/asan (asna, o), ak (ka, o)/aak (aka, o).


223

3. av (ava, avo) korenu samostavnika dodato znai izvansku vlastitost, koja--se n kom vidi; n. p. gbav, a, o (141).15

Opemu obiljeju Mauranieva tvorbenog opisa sufikasa valja dodati: 1) isticanje naglasnih obiljeja duljine i kraine pojedinih sufikasa, ali i dosljed-no naglaivanje pripadajuih primjera uz sufikse, to je i u tvorbi rijei u skla-du s Mauranievim sustavnim gramatikim opisom hrvatskoga novotokav-skog naglasnog sustava, 2) autorovo upuivanje na odreene morfonoloke promjene uvjetovane tvorbenom analizom osnove i sufikasa. Najee pozor-nost usmjeruje na nepostojano a16 i na glasovnu promjenu uvjetovanu sufik-som -sk17.

2.1.1. U popisu Mauranivih sufikasa abecednim je redom prvi od njih su-fiks -ai: Dodaje-se trajnom glagolju18 izlazeemu na ati [...] i pokazuje, n to je ona stvar opredljena; n. p. ps (papir), spv (koulja) (121). Na-vedeni sufiks opisuje se i u suvremenome opisu tvorbe pridjeva kao slabo plo-dan kojim se izvode pridjevi od prezentskih osnova neprefigiranih nesvrenih glagola na ati, a rjee i od ostalih. Pridjevi s tim sufiksom oznauju odnos pre-ma radnji osnovnoga glagola (Babi 2002: 443; Bari i dr. 1997: 366), a uvrta-vaju se u znaenjsku skupinu posvojnih pridjeva (Bari i dr. 1997: 367). Mau-raniev opis sufiksa gotovo je u potpunosti istovjetan suvremenomu.

2.1.2. Za sufiks an Maurani kae da korenu bezivotnih imenah dodato znai k emu to spada ili s im-je to u savezu (121), a ustvruje da je ova-kvih najvie, i to iz rih od svakoga spola. Opisavi sufiks koji u hrvatskome jeziku ima ope pridjevno znaenje i veoma je plodan, Maurani ne uvia ra-zliku sufikasa (a)n i an, pa sufiks navodi u obliku an, a iz primjera pridjeva razvidno je da je rije o sufiksu (a)n, npr. gldan (gldna, gldno). U jednoj od triju opaska koje dodaje opisu sufiksa navodi sljedee:

15 Sufiks kojim se tvore pridjevi koji oznauju opskrbljenost i obilje Maurani je opisao razliito od suvremenih pristupa.

16 Npr. uz sufiks -av: mrtav ima nestalno a, dakle mrtva, o; a krvav ima dugo postoja-no a: krvva, krvav, krvavo (121). Maurani je nepostojano a u pridjeva eksplicitno opi-sao i u morfolokome dijelu gramatike: Pridavnici, koji u mukom spolu izlaze na k, l, n, r, s nepostojanim a pred ovimi slovi, izbacuju ono a kao nekorenito svakom drugom spolu i pa-deu, i zadruju ist koren sa svretkom spola i padea n. p. tnak, tnka, tnko (dakle ko-ren: tank); bal, bla, blo; bidan, bidna, bidno; dbar, dbra, dbro, itd. i jedna r na av: mrtav, mrtva, mrtvo (49).

17 Kad-bi pred tvorkom sk imalo stati koje grleno slovo ili c, ono-se pomeka, a izpusti-se s; n. p. vlh vlk, jnk junk, Nimac njmaki (144).

18 O kritici naziva trajni glagoli za nesvrene glagole usp. Pranjkovi 1998: 5, a o nazivima svrenih i nesvrenih glagola u Mauranievoj Slovnici v. Brloba 2007; 2008.


224

c) nkoje-se ovakve maju sa tvorkom en, pak-jim ostaje stalan samoglasnik a; n. p. knopljan, a, o, i knopljen, a, o; tako kan (ili -tan), i ken (ili ten), ljan i ljen, nvan i noven, pan i pen (ili -ken), snan i snen, snan i snen, van (-tan) i ven (ten), zmljan i zmljen (121),

na temelju ega se uvia nekoliko injenica: 1) Maurani je u okviru jedinstve-noga opisa sufiksa an uoio pojavu nepostojanoga a za sufiks (a)n u odnosu na sufiks an, o emu izmeu ostaloga izriito kae da takvim pridjevima ostaje sta-lan samoglasnik a; 2) ne pripadju svi primjeri skupini onih pridjeva koji se mije-aju sa sufiksom en (koji znai od ta ili od esa-je to, npr. zemljan, konopljan), ve ostali pripadaju onima sa sufiksom an u opem opisnom znaenju.

Maurani u opisu sufiksa an i pripadajuih primjera pridjeva upozorava i na jedno vano tvorbeno, u velikoj mjeri i morfoloko obiljeje, a to je da

Ima-jih medju ovimi, koje valja upamtiti, i to da a) od nkojih neizvstni oblik nikada neslui; n. p. bsern (n, n), bin, bjn, glvni, grbni, krjni, krvni, krstni, kni, ltni, lvni, nni, kolni, ptni, rni, srn, sverni, sbni, slni, tjni, ukopni, vrtni, zapadni, zmni, zbni, itni i vie drugih (121).

U suvremenome gramatikom opisu to obiljeje nalazimo u morfolokome dijelu opisa uporabe odreenoga i neodreenoga vida pridjeva, tj. pridjeva koji nemaju oblike neodreenoga vida. Maurani je opis odreenih i neodreenih pridjeva u vezi sa sufiksom an i -n naznaio i u tvorbenome dijelu time to je u popisu sufikasa naveo sufiks n (n, n) uputivi na sufiks an. Budui da je rije o tvorbenome dijelu gramatike, Maurani nije potanje opisivao odnos odree-nih i neodreenih pridjeva (u vezi sa sufiksom -an/-n) jer u morfolokome dijelu gramatike nalazimo iscrpan opis odreenoga i neodreenoga oblika pridjeva19.

19 Maurani kae da pridjevi imaju dvovrstan oblik: neopredljeni pridavnci (znae samo, kakova-je ona stvar, na koju pripadaju, n. p. dbar ovk, zlen list) i opredljeni pridavnici (znae ne samo kakva-je, nego i koja-je, n. p. dbr ovk, zlen list). Pritom pojanjava da neodreeni pridjev ima otprilike ono znaenje koje njemaki i talijanski pridjevi s neodree-nim lanom ein, eine, ein//un, uno, una, a odreeni oblik znai to njemaki i talijanski pridjev s odreenim lanom der, die, das///il, la, lo. Osvre se i na dijakronijski razvoj pridjevnoga vida sljedeom tvrdnjom: Opredljeni pridavnici postali-su iz neopredljenih tako, da-se-je svako-mu spolu dodalo n kraju starinsko zaime pokazno: , ja, j, (t. j. on, ona, ono,) n. p. ut-, uta-ja, uto-je. U enskom i srednjem spolu izpalo-je s vremenom j, a ostava dva samoglasnika: aa, oe i ee stopila-su-se u jednu dugu slovku: , , . Usto donosi primjer sklonidbe odreenoga i neo-dreenoga pridjeva, s napomenom da se u sklonidbi enski rod odreenoga pridjeva podudara sa enskim rodom neodreenoga pridjeva, a razlika je samo u naglasku i duljini. Osim objanjenja o naglascima sklonidbe, naveo je i pojedina pravila blagoglasja (glasovnih promjena) (Maura-ni 1859: 4851). O dijakronijskome postanju odreenih pridjeva od spojeva pridjeva i zamjeni-ce i (), ja, je, kako je to utvrdio i Maurani, nalazimo objanjenja npr. u Mareti 1899: 194 i Matasovi 2008: 216ff (usp. Markovi 2012: 309).


225

2.1.3. Za razliku od Brlia koji je sufikse at i nat odvojeno opisao u tvor-benoj znaenjskoj skupini pridjeva za izraavanje opskrbljenosti i obilja, Ma-urani primarno opisuje sufiks at koji korenu samostavnika dodato znai imanje ili obilovanje nkoje esti tla; n. p. brkat, a, o, usto npr. i bradat, kljunat, nosat, rogat, ali i bogat, granat, obilat (121). Pritom je naznaio: u nko-jih-se umetje n medju koren i tvorku: k-n-at, list-nat [...], gdje sufiks nat razumijeva fonoloki uvjetovanim oblikom sufiksa at. U suvremenome tvor-benom opisu sufiks at, iz tvorbene znaenjske skupine opskrbljenosti i obilja, opisuje se na tragu Mauranieva temeljnoga objanjenja: Njime se izvode primjeri od imenica koje oznauju dijelove ovjejega i ivotinjskog tijela, rje-e od imenica koje oznauju dijelove biljaka, a samo iznimno od ostalih ime-nica (Babi 2002: 480).

2.1.4. Brli u opisu pridjeva nema tvorbeno znaenje slinosti te stoga su-fiks ast opisuje u skupini pridjeva s opim opisnim znaenjem, za razliku od Maurania koji kae da ast korenu samostavnika ili pridvnika dodato znai, emu-je to slino; n. p. bdast (od bda, to znai nevolju i bezumna ovka, dakle bedast=nalik na bezumna), ludast (122). Pritom Maurani navodi pri-mjere pridjeva nastale od imenica, npr. benast, broast, budalast, lisast, pepeljast, pjegast (od kojih jedino primjer duguljast nije u skladu s opisanim sufi- ksom20) te one od pridjeva, npr. crnomanjast, drvenast,21 kusast, ludast, mrkast, rudast i utast. U pojedinim primjerima pridjeva izvedenih od pridjeva Mau-rani uz ast razlikuje i kast koji umaljava znaenje tvorke ast, pa je npr. utast nalik na uto, a utkast je malo nalik na uto, npr. bjelkast, rvenkast, crnkast, rumenkast i zelenkast (122). Meutim u izdvojenome opisu tvorbe umaljavajuih pridavnika Maurani ne navodi sufiks -kast.

2.1.5. Sufiks -en Maurani objanjava da korenu samostavnika dodato znai, od ta ili od esa-je to; n. p. ln, lnen, a, o (122) uz pripadajue pri-mjere drven, gvozden, jemen, meden, mjeden, staklen, suknen, svilen, vunen, ali i pridjeve bezazlen, ognjen, plamen, pismen, vatren koji, i prema suvre-menomu tvorbenom opisu, pripadaju skupini pridjeva s opim opisnim zna-enjem.22 Mauranieva definicija sufiksa manjkava je stoga to zadovoljava

20 U suvemenome tvorbenom opisu taj pridjev u skupini je primjera sufiksa -uljast u zna-enjskoj skupini ostalih sufikasa u tvorbi pridjevnih umanjenica (Babi 2002: 497).

21 Babi (2002: 487) tvrdi da je tvorba sufiksom ast od pridjeva sa sufiksom en slabo plodna te da je taj tip tvorbe u nastajanju. Prije 1860. izveden je samo dvenast.

22 U opisu sufiksa Maurani donosi i sljedee objanjenje: Kmen-je izvedeno iz ostarle ri kam, a n msto srebren govori-se obinije srbrn, srbrna, srbrno (122). I suvremeni normativni prirunici u vezi s pridjevom srebrn imaju uputnice gotovo jednake Mauranievu. Tako u Bari i dr. (1999: 13711372) pridjev srebren (prema srebriti) opisan u znaenju koji je od srebra upuuje se na bolju ili preporuljiviju inaicu srebrn, a preporuuje se u znaenju koji je


226

samo sufiks en u tvorbi gradivnih pridjeva u okviru opega opisnog znaenja. Iako je Maurani o sufiksu en u vezi s gradivnim znaenjem poneto naveo i u tvorbenome opisu sufiksa an, ipak se u oba sluaja ne nailazi na eksplicit-no opisanu raspodjelu sufiksa en u opem opisnom znaenju ovisno o pridjev-nim osnovama sa suglasnikim zavrnim skupom, npr. borben, glazben, jedinstven i sl.

2.1.6. Svojinu enske ili takodjer muke osobe, rdko ivotinje znai in, dodato korenu samostavnika druge deklinacije (122) s pripadajuim primje-rima sestrin, Ankin, Marijin, Lukin, Matijin, Nikolin, Tomin ali i slugin, vojvodin te kerin i materin (izostavivi primjer posvojnoga pridjeva od imenice za ivotinju). Posebno je uspio dio definicije znaenja sufiksa u kojemu Maura-ni istie da je rije o drugoj deklinaciji deklinaciji imenica enskoga roda, tj. deklinaciji e-vrste, emu je svojstvena raspodjela navedenih primjera imenica enskoga roda (enskoga i mukoga spola).

2.1.7. Za sufiks ov/ev23 istie dva tvorbena znaenja:a) dodato ri, koja znai [...] izvstna ovka, pokazuje njegovu svoji-

nu ili vlastitost (124), npr. banov, Markov, kraljev, pajdaev, pastirov, sudev, susedov

b) dodato ri, koja znai vrstu drva ili koju ivotinju pokazuje da je to od onoga drva ili od one ivotinje, npr. jelov stol / rakova juha, bukov, drenov, hrastov, grabrov, dapae i od travah i drugih bilinah, npr. bobova slama, makovo zrno, sirkov klas, lukov cvijet.

2.1.8. Sufiks it korenu samostavnika dodato znai ono, to jest ili biva em, n. p. zaknit, a, o, t. j. u zakonu, u granicah ili po smislu zakona nainjen (122) s pripadajuim primjerima grebenit, imenit, istinit, kamenit, korenit, plemenit, poglavit, oit, srdit. Slino kao i kod sufiksa at i sufiksa nat navodi da nkoje ri primaju umetak ov, ev, medju koren i tvorku, n. p. brdvit, a, o (npr. glasovit, jadovit, hasnovit, kiovit, maglovit, silovit, pjeskovit, valovit, stanovit) te na taj nain objanjava nastajanje sufiksa ovit/evit, koji u abecedno-me popisu opisa sufikasa upuuje upravo na sufiks it. Isto je postupio i Brli (1854: 135) koji uz primjer sufiksa it (v. gore) supostavlja i sufiks ovit/evit (s primjerima ognjevit i pjeskovit). Sufiks ovit/evit pripada Brlievu i suvre-

prevuen srebrom, posrebren. U Rjeniku hrvatskoga jezika (onje 2000: 1168) srebren se upu-uje na oblik srebrn (sa znaenjem koji je od srebra). Hrvatski enciklopedijski rjenik (str. 1228) donosi leksikografsku obradbu pridjeva srebrn navodei uz njega srebren odrednicom knjiki.

23 O opisu sufiksa ov/ev, razlike izmeu posvojnih i odnosnih pridjeva i svih drugih poje-dinosti u vezi s gramatikim opisom tvorbe pridjeva u djelu Gramatno izkaznje ob rskom jezku (1665.) Jurja Kriania v. Horvat i tebih Golub 2012: 304305.


227

menomu tvorbenom opisu pridjeva koji znae opskrbljenost i obilje. No, sufiks it pripada znaenjskoj skupini pridjeva ostalih sufikasa s opim opisnim zna-enjem, stoga je povezivanje znaenja i izraza sufiksa it i sufiksa ovit/evit u Maurania upitno, to bi potvrdila i pojedinana analiza primjera danih za na-vedene sufikse.

2.1.9. U opisu sufiksa -iv/-ljiv istie se da korenu samostavnika, pridavni-ka ili glagolja dodato znai 1) ono to oznauje sufiks av (a to je izvanska vlastitost koja-se na kom vidi) i 2) postojanu (duevnu ili tlesnu) pogrku, kojoj-je tko podvren (123). Maurani primjere pridjeva navodi prema ime-nikoj osnovi, npr. boleljiv, crvljiv, pljesniv, udljiv, dareljiv, laljiv, sanjiv, smrdljiv, kodljiv, aljiv, jeziv, uiv, prema pridjevnoj osnovi samo lniv ili lnjiv te prema glagolskoj osnovi npr. utljiv, goriv, sumnjiv, jestiv, kakljiv. U opasci dodanoj opisu Maurani istie da oni pridjevi koji su izvedeni iz gla-gola ovim sufiksom imaju tvorno (npr. bodljiv, goriv), trpno (npr. plaiv, straiv) te i tvorno i trpno znaenje o kojemu na primjeru pridjeva sumnjiv obja-njava: n. p. tko rado sumnije ili sumnva, smnjiv-je; a opet-je i ono smnjivo, o em-se moe sumnti ili sumnvati (123).

U Bari i dr. (1997: 360) za znaenje mogunosti i sklonosti u onih pridje-va izvedenih od glagola nalazi se gotovo istovjetan zakljuak tomu analizira-nom Mauranievu o tvornome i trpnome znaenju: Mogunost vrenja gla-golske radnje izrie se kao aktivna (pogriv koji moe pogrijeiti, uvjrljiv koji moe uvjeriti) i kao pasivna (djljiv koji se moe dijeliti, izgovrljiv koji se moe izgovoriti).24

2.1.10. Maurani je bio vrlo uspjean u opisu posvojnih (odnosnih) pridje-va (slino kao i Brli koji je takoer opisao podosta pridjevnih sufikasa s po-svojnim znaenjem).

Za sufiks -j kae da dodato korenu samostavnika zna vlastitost pojedine neizvstne osob ili ivotinje, npr. djetinji, ptiji, maji, ovji, pasji ali i vraji. Pritom supostavlja objanjenja za odnos ovjeji ovjeanski: ovja snaga jest snaga samo jednoga ovka kojega god, a ovanska snaga jest ona, ko-ja-je svega ovanstva, t. j. obena svemu rodu ovanskomu (123). U su-glasju s Mauranievim pojanjenjem, i suvremene gramatike, npr. Bari i dr. (1997: 174), takoer navode dvije vrste posvojnih pridjeva: jedni od njih zna-e povezanost s jednim primjerkom, npr. bratov, majin, a drugi izriu pove-zanost s vrstom, npr. gospodski, vuji, kozji, majinski.

24 Usto sklonost prema vrenju glagolske radnje izrie se kao aktivna, a pridjevi znae da tko lako, rado ili esto ini ono to znai glagol u pridjevskoj osnovi (povdljiv koji se lako povodi, podrgljiv koji se lako podruguje, plljiv koji esto plae).


228

Opis je sufiksu -nj da dodan korenu glagolja, samostavnika, prislova ili predloga znai, da nto spada na ono, to r pokazuje (123), npr. krajnji (koji-je na kraju), skrajnji (koji-je s kraja), uskrsnji, sinonji. Iz opaske da se po primru rih, koje-su izvedene iz adverbija na s [...] dananji itd. do-daje esto i drugim rim; n. p. juranji, sadanji, tdanji; a u vdnji, ndnji, ttnji, neizputa-se nikada (124) uvia se da je, opisom ili pri-mjerima, rije i o raspodjeli odnosnih sufikasa -nj i -anj (ali i sufiksa enji koji u navedenoj tvorbenoj raspodjeli i pripadajuemu opisu nije u suvremenoj hrvatskoj tvorbi).

U opisu sufiksa -sk autor je istaknuo da se dodaje:a) imenu narodah, plemenah, staliah, dostojanstvah i naslovah ljudskih, te

znai, da to pripada na sav onaj narod, pleme, stali i dostojanstvo, npr. ovjeanski, bratski, gospodski, hrvatski, ljudski

b) imenu koje zemlje, msta, grada, otoka, ume, polja, mora, gore, vode i dobe godia dodato znai, da nto spada na ono, to izbrojene ri kau, npr. beki, dvorski, gorski, planinski, poljski (124).

2.1.11. U korpusu opisanih pridjevnih sufikasa nalazi se i sufiks iji/ji objanjen da slui za tvorenje drugoga stupnja, npr. bogatiji, sitiji (122). Op-iran je opis raspodjele nastavaka i naglasaka drugoga i treega stupnja, a uz to i nepravilne komparacije pridjeva, Maurani postavio u morfolokome dije-lu slovnice.

2.2. U tvorbenome opisu pridjeva Maurani je naveo i posebno izdvojio tvorbu umaljavajuih pridavnika odnosno pridjevnih umanjenica u skladu s opisom znaenjske skupine i u suvremenim tvorbenim pristupima gdje se istie da pridjevne umanjenice oznauju pridjevno svojstvo u manjoj mjeri nego to se oznauje osnovnim pridjevom. Maurani navodi tvorbu predlogom od-nosno prefiksima pri, po, na (s primjerima pricrn, podobar, natruo, naut) te je time opisao prefiksalnu tvorbu pridjeva,25 koja je i u suvremenoj tvorbi slabo plodna, a naveo je zapravo najuestalije prefikse.

Maurani je usto opisao i sufiksalnu tvorbu pridjevnih umanjenica smatra-jui je drugim tvorbenim nainom na temelju sljedeega objanjenja: ali izvan toga ima i prostih umaljavajuih pridavnih rih; a ove imaju dv tvorke: ahan ili asan, i ak ili aak (125); pritom nije dodatno naveo sufiks kast koji spo-minje u opisu sufiksa ast smatrajui da -kast umaljava znaenje tvorke ast.

25 O problemu prefiksacije i prefiksalne tvorbe u suvremenim tvorbenim opisima, s kriti-kim osvrtom na razumijevanje prefiksalne tvorbe slaganjem (u Babi 2002: 48), injenicama o opravdanosti svrstavanja te tvorbe u izvoenje (npr. u Klajn 2002. i izdanjima Hrvatske gramatike grupe autora) v. Mihaljevi i Ramadanovi 2006: 196197.


229

Za sufiks ahan kae da se dodaje korenitome pridavniku, te-se njegovo zna-enje vrlo umaljuje; n. p. mlahan i mlasan (veoma malen). Za sufiks -ak i sufiks -aak (ak, ka, o, aak (aka, o)) navodi samo primjere, i to uz vliak preobliku podosta velik te dgaak26 i slbaak.

Sufikse -a(a)k i ah(a)n navode i suvremeni tvorbeni opisi (npr. Bari i dr. 1997: 361, Babi 2002: 495496). Pritom sufiks asan nije vie dio tvorbene ni normativne raspodjele, a sufiks (a)k navodi Babi (2002: 496) s primjerima nejaak, veliak, koliak i toliak. U suvremenoj tvorbi navedeni sufiksi opisu-ju se kao slabo plodni, i to ili kao pridjevne umanjenice s hipokoristinim zna-enjem, koje se upotrebljavaju uglavnom u pjesnikom stilu (Bari i dr. 1997: 361) ili kao sufiksi u osjeajno obiljeenim pridjevima knjievnoga stila, koji esto nemaju suvremenih potvrda (Babi 2002: 496).

2.3. Ono po emu je Mauraniev opis tvorbe pridjeva specifian jest i i-njenica da je u okviru tvorbenoga opisa slaganja rijei opisao i slaganje pridje-va, nabrojivi pet naina slaganja u okviru kojih navodi vrste osnova (npr. iz pridavnika i samostavnika, iz samostavnika i pridavnika, iz pridavnika i pridavnika, iz broja i pridavnika ili samostavnika), koje se slau tvorei pri-djevne sloenice, a svaki je od pet naina oprimjeren pripadajuim pridjevima, npr. bosonog, bogoljuban, orouman, dvostruk, svilokos (132).27

Maurani je prema primjerima (a tako i Brli na osnovi nekoliko pridjeva), na temelju suvremenih pristupa tvorbenim nainima u okviru tvorbenoga po-stupka slaganja, opisao slaganje i sloeno-sufiksalnu tvorbu ne navevi ni jedan drugi primjer pridjeva osim onih sa spojnikom o .28

3. Brli i Maurani su eksplicitnu tvorbu rijei, a samim time i tvorbu pri-djeva uveli u gramatike opise, posebice 19. stoljea. To je s jedne strane svoje-

26 Pridjev dugak (dgaak) po postanju je vjerojatno umanjenica, ali se njegova demi-nutivnost izgubila. ini se da se u znaenju dg upotrebljava samo dugak i da bi dgaak i danas mogao biti umanjenica (Babi 2002: 495).

27 Slian pristup opisu slaganja nalazimo u slovnici Vjekoslava Babukia gdje se dodav-i [...] svagd oblagoglasujui glas o kao sponu izmedju jedne i druge ri navodi nekoliko ti-pova spajanja odreenih vrsta rijei (odnosno osnova), a od tvorbe pridjeva izdvajamo Babuki-evo spajanje pridavnikah sa pridavnici npr. dobrotvoran, otrovidan, zlokoban, samostavni-kah sa pridavnici, npr. gostoljubiv, medonosan, goropadan, gromoglasan, brojnikah osnovnih sa samostavnici kad stoje kao pridavnici, npr. tronog/tronoan, stoklas/stoklasan i brojnikah osnovnih sa umnonimi brojnici, npr. jednostruk, trostruk, trojak, dvovrstan (Babuki 1854: 346347). U Babukievim primjerima opisa slaganja (glagola s imenicama) nalaze se i primjeri ne samo sa spojnikom o, ve i gulikoa, kaiput, nadriljekar, nazovibrat, plaidrug, vadiep, vucibatina. Vie o Babukievoj tvorbi rijei v. Tafra (1993).

28 U odreivanju tvorbenih naina u Mihaljevi i Ramadanovi 2006 ralanjuje se u tvor-benome postupku slaganja, uz slaganje i sloeno-sufiksalnu tvorbu, jo i srastanje, srateno-su-fiksalna tvorba, polusloenina tvorba, prefiksoidna i sufiksoidna tvorba, prefiksoidno-sufikso-idna tvorba te tvorba pokrata.


230

vrsna novost za metodu pisanja gramatikih prirunika u povijesti hrvatske gra-matikografije, a s druge strane uvodi se jedna od razina jezine analize u gra-matiku kao opis sustava jezika.

Oba su autora, i Brli i Maurani, u opisu tvorbe pridjeva naveli tvorbene jedinice, ponajprije sufikse, a Maurani i prefikse, tvorbene naine (izvoenje i slaganje) te znaenja tvorenica u vidu preoblika, uz morfonoloka i naglasna obiljeja pojedinih sufikasa.

Sufiksalnu tvorbu pridjeva prikazuju dvojako. Brli prema tvorbenim zna-enjima tvorenica, a Maurni abecednim poretkom sufikasa, odijelivi pritom nastaju li pridjevne tvorenice, odnosno izvedenice, od imenica, pridjeva ili gla-gola. Mauranievoj je tvorbenoj analizi svojstvena semantika analiza, i to po-najprije u opisu sufikasa gdje Maurani nadmauje Brliev opis u kojemu se opis ne provodi prema danomu sufiksu, ve je znaenjska skupina svojevrsni skupni opis sufikasa koji su njome obuhvaeni.

Maurani je tvorbu pridjevnih umanjenica izdvojio unutar opisa pridjev-nih sufikasa. Pritom je objasnio prefiksalnu i sufiksalnu tvorbu svojstvenu tim pridjevima.

Ono po emu su oba gramatika opisa vrijedna svakako je navoenje tvor-benih jedinica. Autori su podastrli zavidan broj sufikasa svojstvenih tvorbi pri-djeva u hrvatskome jeziku, u emu bi bila posebna vrijednost gramatikoga opisa i da pritom nisu izvodili odreene vidove tvorbene analize.

Tvorbena su znaenja pojedinih sufikasa vrlo uspjeno definirana, posebice u Maurania, gdje se u nekim segmentima opisa uvia i autorovo anticipiranje suvremenih tvorbenih opisa, s kojima je, kako je provedeno i u analizi, mogue usporediti dobar dio Mauranieva opisa odreenih sufikasa.

Izvoenje je dominantan tvorbeni nain za opis pridjeva, stoga ga oba autora prikazuju u svojim gramatikim opisima. Slaganje je u obje gramatike zastupljeno samo u osnovnim naznakama, a uoena je vanost spojnika i neke od mogunosti spajanja odreenih vrsta rijei (tj. osnova) u tvorbi pridjeva.

Brliev i posebno Mauraniev opis valja smatrati preteama hrvatskim su-vremenim tvorbenim promiljanjima i naglasiti da je zadani model opisa tvor-be pridjeva u naelu podloga i u suvremenim tvorbenim opisima.


231

Literatura:BaBi, Stjepan 1990. Tvorba rijei u Krianievoj gramatici. U: Rudolf Filipo-

vi (ur.), Krianiev doprinos slavenskoj filologiji: Zbornik radova, III. dio. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1117.

BaBi, Stjepan 2002. Tvorba rijei u hrvatskome knjievnome jeziku (tree, po-boljano izdanje). Zagreb: Nakladni zavod Globus Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti.

BaBuki, VjekoSlaV 1854. Ilirska slovnica. Zagreb.Bari, eugenija i dr. 1997. Hrvatska gramatika. II. promijenjeno izdanje. Za-

greb: kolska knjiga.Bari, eugenija i dr. 1999. Hrvatski jezini savjetnik. Zagreb: Institut za hrvat-

ski jezik i jezikoslovlje Pergamena kolske novine.Brli, andrija torkVat 1854. Grammatik der illyrischen Sprache. Wien.BrloBa, eljka 2007. Glagolski vid u hrvatskim gramatikama do 20. stoljea.

Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.BrloBa, eljka 2008. Slovnica Hrvatska Antuna Maurania [pogovor]. U:

Antun Maurani, Slovnica Hrvatska za gimnazije i realne kole [pretisak]. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 165216.

BrloBa, eljka 2010. Tvorba imenica u gramatikama Andrije Torkvata Brli-a i Antuna Maurania u usporedbi sa suvremenim tvorbenim opisom. U: Lada Badurina, Danijela Bai-Karkovi (ur.), Rijeki filoloki dani 8. Rije-ka: Filozofski fakultet, 425439.

Ham, Sanda 2006. Povijest hrvatskih gramatika. Zagreb: Nakladni zavod Globus.HorVat, marijana; BarBara teBiH goluB 2012. Tvorba rijei u hrvatskim do-

preporodnim gramatikama. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 38/2, Zagreb, 295326.

Hrvatski enciklopedijski rjenik. Ranko Matasovi i Ljiljana Joji (ur.), 2002. Zagreb: Novi Liber.

Hudeek, lana; milica miHaljeVi; luka VukojeVi 2010. Jezini savjeti. Za-greb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

klajn, iVan 2002. Tvorba rei u savremenom srpskom jeziku. I: Slaganje i prefiksacija. Beograd Novi Sad: Zavod za udbenike i nastavna sredstva In-stitut za srpski jezik SANU Matica srpska.

mareti, tomo 1899. Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga knjievnoga jezika. Zagreb: tampa i naklada knjiare L. Hartmana (Kugli i Deutsch).

markoVi, iVan 2012. Uvod u jezinu morfologiju. Zagreb: Disput.mataSoVi, ranko 2008. Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika.

Zagreb: Matica hrvatska.


232

maurani, antun 1859. Slovnica Hrvatska za gimnazije i realne kole. Za-greb. [Pretisak Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2008.].

miHaljeVi, milica; ermina ramadanoVi 2006. Razradba tvorbenih naina u nazivlju (s posebnim obzirom na odnos meu sloenicama bez spojnika -o, sraslicama i tvorenicama s prefiksoidima). Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 32, Zagreb, 193211.

pranjkoVi, iVo 1998. Adolfo Veber Tkalevi kao jezikoslovac (na primjeru definicija u Skladnji ilirskoga jezika). U: Marija Turk (ur.), Rijeki filoloki dani 2. Rijeka: Filozofski fakultet, 18.

Sili, joSip; iVo pranjkoVi 2005. Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka uilita. Zagreb: kolska knjiga.

Skok, petar 19711974. Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti.

onje, jure (gl. ur.) 2000. Rjenik hrvatskoga jezika. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krlea kolska knjiga.

tafra, Branka 1993. Gramatika u Hrvata i Vjekoslav Babuki. Zagreb: Mati-ca hrvatska.

tafra, Branka 2012. Prinosi povijesti hrvatskoga jezikoslovlja. Zagreb: Hr-vatski studiji Sveuilita u Zagrebu.

teak, Stjepko; Stjepan BaBi 152005. Gramatika hrvatskoga jezika. Zagreb: kolska knjiga.

Znika, marija 1997. Opisni i odnosni pridjevi. Suvremena lingvistika, 4344, Zagreb, 341357.

Znika, marija 1999. Posvojni i odnosni pridjevi. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 25, Zagreb, 377389.


233

Grammatical Description of Adjective Formation in Grammar Books by Andrija Torkvat Brli and Antun Maurani

Abstract

The description of word formation in Grammatik der illyrischen Sprache (Wien, 1854) by Andrija Torkvat Brli and Slovnica Hrvatska za gimnazije i realne kole (Zagreb, 1859) by Antun Maurani is very important in the hi-story of Croatian grammatography, especially for the history of word formation itself as one of several aspects of language analysis. Therefore, this paper ana-lyzes the methods of description of adjective formation in both grammars. The analyzed types of adjectival formation, i.e. derivation and suffixes, in the two grammars are compared. The results are then compared to the modern approa-ches to grammatical descriptions of adjective formation in Croatian.

Kljune rijei: tvorba rijei, tvorba pridjeva, gramatika hrvatskoga jezika, Andrija Tor-kvat Brli, Antun Maurani

Key words: word formation, adjective formation, grammars of Croatian language, An-drija Torkvat Brli, Antun Maurani

Documents

12_BRLOBAS