-
167
na ivom. Pomiš l jamo pr i tom na Ru-skinovu teo r i j u ,
iznesenu na pragu ove naše tehničke ere koja je ok ru njena k o m p
j u t o r s k o m nepogrešivo-šću i bezosjećajnošću, da d je lo ni
je umje tn i čko nema li u sebi i određene nesavršenosti, jer je
inače rađeno tek v ješ t inom, a bez in tu ic i je . Koja je to
sadržajna komponenta u Trebot ićevu s l i kars tvu , koja kao da
neprestano p r i je t i onoj drugo j »čisto l ikovnoj«?
Istraživanje sebe, ist raživanje svi jeta u ko jemu živi i
istraživanje proš los t i , svoje i ovoga našega svi jeta. Pr
isutnost prošlost i četvrta je d imenzi ja toga sl ikarstva ( ko ja
ne posto j i u suvremenih ne-f igura t i vaca) . To je specifična t
rad i c i ja , viđena i doživ l jena iz s l ikarova osobnog stajal
iš ta. Lokalna trad ic i ja njegove male r ibarske MiIne na o toku
Braču i kozmopol i tska trad ic i ja pomorstva što povezuje sve
kont inente i narode svi jeta.
Ta naglašena veza s t rad i c i j om asocira na Trebot ićev im
lazurn im sl ikama prevladavajućeg zlatnog tonal i teta stare
ikone.
I naglašena s imbol ika t rad ic ionaln i je element na n
jegovim s l ikama. Trebot ić obnavl ja s taru, ali na n jo j stvara
i svoju osobenu novu simbol i ku . I rel ig i ja je t rad ic ionaln
i dopr inos njegovu sv i je tu , zaci jelo više nego spoznajni
.
Trebotićev način rada ima u sebi nešto od čarobnjačke mis t ike
i zanosa star ih a lkemičara. Te su male sl ike ispunjene bezbrojem
nerazuml j i v ih zapisa, bro jeva, f o rmu la , sk i ca, mjer i la
i s l . One su nastajale kao što pjesma nastaje: oko osnovne ideje,
oko početnog mot iva i l i zapisa prepleće se i opisno gradi čitava
sl ika. To je u b i t i »gradnja na jednu temu«, sa sv im oznakama
improvizaci je kao metode stvaranja. Au to r i ne k r i j e taj
svoj »proces gradn je«, nego ga čak vizuelno naglašava nabačenim
(ugođa jn im) pismom u ko jemu znakovi r i ječ i dob iva ju drugo
značenje (popu t grčk ih zapisa na s tar im ikonama — ali s n j
ihovom t rad ic iona lnom, a ne više sadržajnom k o m p o n e n t o
m ) .
Treba spomenut i i e ro t iku u Trebot ićevu s l ikars tvu. Ona
ni je hedonist ička (kao kod pola stoljeća ranijega bračkog Nazora
) , nego je uv i jek na pragu s m r t i , kao u teks-tovn im , g
lazbenim, kazal išnim il i l i kovn im d je l ima srednjov jekovnih
majs tora.
A rh i t ek tom ka s l ika arh i tekta i sli-kara Matka Trebot
ića važan je Ii-kovni element u n jegovim radovi-ma. To su centra
lne gradnje — poput s tarohrvatsk ih crkvica t locr ta grčkoga kr
iža. On povećava i umnožava središnj i mal i kvadrat u veći što ga
obuhvaća, il i ga d i je l i u čet ir i man ja , ko j i se opet
nalaze u jednom većem, i tako dal je. To podsjeća na pra iskonsko
umnožavanje osnovnih organskih ćel i ja, i l i na rast kocaka
anorganskih kr is ta la .
Taj rast sl ike povezan je i s rastom njezina sadržaja: od
poznatog, int imnog, svakodnevnog, današnjeg, »mog« i »našeg«, ide
u šire, nepoz-nat i je , iznenadni je, avantur is t ičk i je, u
oceane i u kozmos — ko j i pos l jedn j i nestaju pod sva čet i r i
naslikana okv i ra sl ike, ko j ima kao da je s l ikar ht io
obuhvat i t i i bar donekle sapeti i d isc ip l in i ra t i tako
mnoge i tako š i rdke ideje i sadržaje, ko j ima p r i j e t i
opasnost da se centr i fugalno raspu u beskra ju svemi ra , izvan
čovjekova domašaja.
»pittura su tavola«
izložba
u trstu
kruno prijatelj
Nakon izložbe s l ika, crteža i graf ika iz Settecenta iz zb i r
k i Umje tn ičko--povi jesnog muzeja u Trstu (»Civ ic i Musei di
Storia ed A r t e « ) , pr i ređene god. 1972., na k o j o j su pr
ikazani radovi is taknut ih s l ikara 18. st. od Piazzette do
Tiepola, od Marcoule do Mar iesch i ja , od Grassija do Laz-zar in
i ja , od Kremsera Schmidta i Angel ike Kaufmann do fr iudanskog sl
ikara G. B. Bisona, ko j i su, pr i je gotovo nepoznati i skr iveni
u sklad iš t ima muzeja, res taura torsk im zahvat ima vraćeni or
ig ina lno j l jepot i (o ko jo j sam izložbi pisao u časopisu
Mogućnost i , 1973., br. 1 ) , isti je muzej p r i red io 1975. d
rugu izložbu ove seri je pod naslovom »Pit-ture su tavola dalle col
lezioni dei Civici Musei di Stor ia ed Ar te di T r i -este«, što
bih rad i je preveo sa »Sli-
-
tr iptih sv. klare
168
ke na drvu« nego »Ikone«, jer ovaj pos l jedn j i te rmin danas
označuje samo slike bizantskih st i lsk ih crta koje d o m i n i r
a j u , ali nisu jedine na ovoj mani fes tac i j i . I na ovoj d ru
goj izložbi eksponati su ograničeni na one u posjedu tršćanskog
muzeja , te su svi za tu pr igodu očišćeni i res taur i ran i , da
b i , kao i prv i put , b i l i predstavl jeni publ ic i u
dvoranama Vi l le Sar tor io , to j raskošnoj i a r is tokra tsko j
kući ko ju su vlasnici p r i j e nekol iko desetljeća pokloni l i
muzeju. Izložba je popraćena raskošnim katalogom u izdanju »Electe«
s n izom uvodnih studi ja d i rek to ra Inst i tuta za povi jest
umjetnost i Sveučil išta u Trs tu pro f . De-cia Giosef f i ja , d
i rek to r ice Muzeja d r Laure Ruaro Loseri i dr Marise Bianke
Fior in koja je obradi la najveći d io eksponata. Dok su u t im
tekstovima obuhvaćena mnoga pitanja bizantskog s l ikarstva, a
posebno sl ikarstva ikona s jedne strane,
a h is tor i j ske , ku l tu rne i umje tn ičke si tuaci je u
Trs tu od 14. do 18. stoljeća s druge strane, katalog djela
izradila je spomenuta d r F ior in uz popratne uvode za pojedine
sekcije ko je je napisala prof . d r Mar ia Wal-cher Casott i .
Kapi ta ln i je eksponat izložbe vel ik i »Tr ip t ih sv.
Klare«, k l j učno d je lo sl ikarstva Trecenta na lagunama, ko j i
je pr ipadao na jp r i j e samostanu klar isa, a zat im onome
benedik t in-ki u T rs tu , da bi od god. 1907. postao vlasništvo
muzeja. Srednj i d io tog t r ip t iha sadrži 36 pr izora povezanih
sa ž ivo tom Kr is ta i Bogorodice, osim dvaju s temama iz biograf
i j e sv. Franje i sv. Klare. Pobočna pol ja ima ju po t r i pr
izora u t r i n i za: na l i jevom su sv. Ivan Krs t i te l j i sv.
Ivan Evanđelist, sv. Giusto i sv. Servolo, te sv. Lazar i sv. Apo-l
inar, a na desnom mr tv i Kr is t i Gospa od Mi los rđa , pr izor
zaređi-
vanja mlad ih redovnica od tršćanskog biskupa u pr isu tnost i
svetica Klare i Agneze, te skupina svetica Barbare, Katar ine i
Margar i te . Na van jsk im po l j ima vratn ica pr ikazani su vel
ik i l ikov i svetaca Kr is to fo-ra i Sergi ja.
O tom d je lu i n jegov im autor ima posto j i čitava l i te ra
tu ra , od davnog Caprinova teksta iz 1897. i on ih L. Ven tu r i j
a i L. Test i ja iz god. 1907. i 1909. do niza s tud i ja u toku
pos l jedn j ih pedesetak godina ko je su mu posveti l i A. Morass
i , G. Fiocco, S. Bet t in i , R. Pal lucchin i , V . Laza-rev, M.
M u r a r o , G. Gamul in i t d . , a M. Walcher Casott i napisala
je o tom dje lu posebnu monog ra f i j u . Najveći d io spomenut ih
autora ( ko j ima se i ja p r i d r u ž u j e m ) smatra pobočna
pol ja t r i p t i ha k l j u č n i m d je lom rane faze Paola
Veneziana s kra ja trećeg desetljeća za raz l iku od manjeg bro ja
poput Mura ra ko j i
-
emanuel zane sv. alipije
169
Za nas su na izložbi kao kompara t i vni mater i ja l posebno
zan iml j i ve ikone kretsko-mletačk ih ma js to ra , koje u pos l
jednje v r i j eme pobuđu ju u povi jest i umje tnos t i posebnu
pažn ju . Spomenuo b ih l i jepu Bogorodicu »Psychosostr i ju« a t
r ibu i ranu najvećem kre tskom s l ikaru 15. st. A n d r i j i
Ricou, pa nešto kasn i ju i s labi ju Madonu istoga t ipa, Bogo
rodicu »Eleusu«, i » Ikonu sa sv. Ivanom Evanđel istom i sv.
Ivanom Zla toust im« s kra ja 16. st., »Sv. A l ip i ja St i l i
tu« Emanuela Zanea iz 17. st., te niz radova one skupine sl ikara
nazvanih »Madonner i« , u ko j ima se jav l ja specif ičan spoj
pučk ih crta istočnih i zapadnih st i l sk ih i i konografsk ih
elemenata. Promat ran je t ih djela navodi nas još
je u svojoj posljednjoj monografiji to d je lo kategor ičk i
oduzeo Paolu. Srednj i dio t r ip t iha oči to je druge ruke, ne
može pr ipadat i Paolu, te je d je lo jednog danas još anonimnog i
po svoj p r i l i c i nešto star i jeg umje tn ika još iz raz i t i
j ih b izantskih crta paleološkog per ioda, a v r lo v i soke kval
i tete. Walcherova je u svojo j monogra f i j i bi la izni jela
pretpostavku da bi to mogao b i t i s ta r i j i Paolov brat Marco,
ali m is l im da je oprezni je ostavi t i p i tan je još otvoren im
i možda u ovom s l ikaru naslut i t i još nepoznatog Paolova uči te
l ja .
Izlaganje ovoga remek-djela na tako pr is tupačnom mjestu i
izvrsno restaur i ranog omogući t će s igurno njegovo još dub l je
proučavanje, vrednovanje i anal iz i ranje.
Od ran i j ih radova na izložbi treba spomenut i dva f ragmenta
jedne »Krun idbe Bogorodice« nepoznatog mletačkog sl ikara druge
polovice Trecen'ta pod ut jecajem Lorenza Ve-neziana i Giovanni ja
iz Bologne. A/V. B. F ior in je točno uočila da je r i ječ o d i je
lov ima sl ike u Museo Correr u Venec i j i , te je rekonst ru i ra
la tu umje tn inu pr ikazavši je s ve l i kom fo to -kop i j om sl
ike iz Veneci je. Ta je rekonst rukc i ja samo jedan pr i m je r
vel ike znanstvene kor is t i takv ih izložaba ko je , nakon
restaura-torsk ih zahvata i novih analiza, omoguću ju rekons t ru i
ran je sl ikarskih djela koja su u toku stol jeća zalutala daleko
od svoj ih or ig ina l nih mjesta.
Dok ova djela predstavljaju Trecen-to, iz Ouat t rocenta
zaslužuju naroči t i spomen »Dormi t io V i rg in is« s početka 15.
st., s izrazi t im mletačk im p rov inc i j sk im c r tama, malo
»RaspeIo« veneci jansko-emi l i jan-skih elemenata, te prekrasna
»Ma-donna del l 'Umi l ta« Jacobella del Fi-ore, koja pokazuje svu
grac i ju i e leganci ju, supt i lnost i p ro f in jenos t ovoga
kasnogot ičkog sl ikara sa laguna, zastupljenog i u našem
umjetničkom inventaru.
-
170
više na nužnost obrade i publ ic i ranja u c je l in i mnogo
bogat i jeg fundusa radova ovih majs tora na našem t l u , n j
ihova novog vrednovanja i de f in i ran ja n j ihov ih autora i
radionica kao što su za mnoge takve ikone već učin i l i naši s t
ručnjac i (G . Gamu l in , C. Fisković, V. Đur ić , L. M i r kov i
ć , Đ. Mazalić, pa i j a ) .
knjige i
ideje Posl jednja sekcija izložbe pr ikazuje razl ič i te ikone
iz Grčke, Balkana uopće, bl ižeg Or i jen ta i Rusije, koje bi
zaslužile deta l jn i ja proučavan ja, premda ni je r i ječ o
prvorazredn im p r im je rc ima po umjetn ičkoj kva l i te t i ,
nego više o d je l ima ku l tu rnopov i jesnog značenja.
Izložbu u Trstu zatvara jedno d je lo koje se donekle odvaja od
njene dominantne f i z ionomi je . To je t r ip t ih iz kapele
Kaštela S. Giusto ko j i je bio pres l ikan, dok ni je nakon
nedavnog restaur i ranja izišlo na v i d je lo d je lo sl ikara
mletačke škole druge polovice Cinquecenta u bl iz i ni Pietra
Marescalchi ja. Ispod presl ika iz 18/19. st. s l ikov ima
Bogorodice između sv. Pavla i sv. Katar ine izišli su renesansni l
ikov i sv. Agate između sv. Urbana i sv. Lu-c i je , u ko j ima se
osjećaju daleki medul ićevski , t in tore tovsk i i basa-novski od
jec i . I taj je p r im je r posebno zan im l j i v sa
restauratorskog gledišta. On pokazuje ko l i ko se još dragocjenih
djela nalazi i danas p rek r i t o kasn i j im d i le tan tsk im
premazima, o čemu smo imal i naj l jepši p r im je r u Spl i tu kad
je pod kasn i j im pres l ikom restauratorska radionica Regionalnog
zavoda za zaštitu spomenika u Spl i tu o tk r i l a dragocjenu
ikonu Madone s Djetetom s kra ja 13. st.
Ov im t r i p t i hom kao da naslućujemo najavu budućih
izložbenih manifestaci ja tršćanskog muzeja ko j e će, kao što je
naumi la zaslužna or-ganizatorka t ih izložaba dr Laura Ruaro
Loseri , b i t i posvećene restaur i r an im i većim d i je lom
nepoznat im d je l ima Cinquecenta i Seicenta iz muzejskog
fundusa.
anđela horvat između gotike
i baroka
dpuh, zagreb 1975.
vinko zlamalik
