Tržišne manjkavosti: mikroekonomski aspekti

• Uvjeti za postizanje optimalnog stanja su vrlo restriktivni i moglo bi

se reći kako prvi teorem ekonomike blagostanja pojašnjava razloge

zašto tržište ne jamči efikasno i pravedno društveno stanje.

• Zato ćemo istražiti razloge tržišnih manjkavosti na mikroekonomskoj

razini.

Savršena konkurencija i tržišta u stvarnom svijetu

• Tržišta u stvarnom svijetu su nalik nesavršenoj ili

monopolističkoj konkurenciji, oligopolu ili

monopolu.

• To znači da nije zadovoljen uvjet koji osigurava

Pareto optimalnost : cijena proizvoda jednaka

graničnom trošku.

Brojnost agenata i prinosi na razmjer

• Uzmimo slučaj situacije monopola u nekoj industriji koju karakteriziraju prinosi na

razmjer. Ako se ti prinosi povećavaju radi se o prirodnom monopolu (minimiziranje

troškova može se postići samo kada postoji jedno poduzeće). Ta situacija je prikazana

na slici 6.1. (DD = krivulja potražnje; AC = krivulja prosječnog troška; MC = krivulja

graničnog troška).

slika 6.1.

• Kako će poduzeće izbjeći gubitak bez narušavanja alokacije resursa?

• Odredit će cijenu koja je jednaka graničnom trošku i pokrivanju gubitka (koji je

jednak fiksnom trošku).

• Monopolist gubitak pokriva tako da potrošačima naplati paušalni iznos.

• Kako to monopolist radi? Pretpostavite da nije poznat broj potrošača prije osnutka

poduzeća. Ako bi postojao samo jedan potrošač, on bi snosio ukupni fiksni trošak;

n-ti potrošač bi platilo 1/n ukupnog troška. Poduzeće bi trebalo procijeniti

minimalni broj potrošača, n*, koji će podijeliti iznos fiksnog troška. U takvom je

slučaju moguće da ni jedan potrošač neće željeti biti jedan od prvih n* potrošača

koji moraju platiti dodatno opterećenje.

• Svaki potrošač će se ponašati poput slobodnog strijelca.

• Ukoliko monopolist ne želi narušavanje alokacije, svaki dodatni potrošač plaćao bi cijenu jednaku graničnom trošku.

• Teško je vjerovati kako poduzeće može otkriti tko su njegovi potrošači i obvezati ih na kupnju određene količine proizvoda prije početka proizvodnje

• Potrošači će nastojati izbjeći potpisivanje prvih, skupljih ugovora.

• Problem slobodnog strijelca mogao bi se jedino izbjeći ako bi

poduzeće bilo u poziciji odrediti diskriminacijske cijene.

• To bi zahtijevalo:

-imati nužne informacije za formiranje određenih cijena za svakog

potrošača (uzimajući u obzir sve faktore koji određuju cjenovnu

elastičnost potražnje za svakog potrošača).

-nemogućnost potrošačima da preprodaju dobra na sekundarnim

tržištima.

• Takve je uvjete teško zadovoljiti.

• Prethodna analiza pokazuje da prirodni monopolist neće odrediti cijenu

jednaku graničnom trošku.

• Znamo da monopolist maksimalizira profit kada je granični trošak

jednak graničnom prihodu, a smanjivanje prosječnih troškova vodi

tržišnoj manjkavosti jer onemogućava postizanje Paretove optimalnosti.

• Tržišne se manjkavosti mogu ukloniti iii smanjiti mjerama vlade u obliku

regulacije (antimonopolskim zakonima, kontrolama cijena, itd.) ili

osnivanjem poduzeća u državnom vlasništvu.

Slobodni ulazak i izlazak na tržište

• Pretpostavimo kako mali broj poduzeća na tržištu zarađuje ekstra profite,

(određujući svoje cijene iznad prosječnog ukupnog troška).

• Ako su ulazak i izlazak slobodni i bez troškova, na tržište ulaze nova poduzeća.

Kako bi se izbjegli gubici zbog mogućeg rata cijenama, nova poduzeća mogu

bez troškova izaći s tržišta.

• U takvom slučaju postojeća poduzeća odredila bi cijenu ne veću od

prosječnog troška, a ekstra profit bi bio jednak nuli.

• Dobili bi ishode slične onima u uvjetima savršene konkurencije unatoč prisutnosti

ekonomije razmjera.

• U stvarnom svijetu uvjet potpunog nepostojanja troškova ulaska i izlaska s tržišta

nije zadovoljen.

• Paretova efikasnost zahtijeva cijenu jednaku graničnom trošku. (U

specijalnim slučajevima situacija može biti Pareto efikasna i za

nekonkurencijsko poduzeće (krivulja potražnje presijeca krivulju jediničnog

troška u njenom minimumu i stoga odgovara graničnom trošku).

Udaljavanje od koncepta efikasnosti

• Koncept X-efikasnosti ukazuje na sposobnost da poduzeća

efikasno alociraju resurse (izjednačavajući MRTS i omjer cijena

faktora proizvodnje) i odaberu tehnički efikasnije planove

proizvodnje.

• Dinamična efikasnost bi se mogla definirati kao sposobnost

smanjivanja troškova proizvodnje (povećanje produktivnosti

faktora proizvodnje) kao posljedica inovacijskog procesa.

• Prema Schumpeteru inovacija je najveća na monopolističkim tržištima gdje stimulacija za invencijom proizlazi iz koristi da se u potpunosti uživa u njezinim koristima.

• Ta inicijativa nedostaje na konkurencijskim tržištima, gdje će inovativno poduzeće odmah imitirati drugo i ono neće zaraditi nikakav ekstra profit.

• Empirijski su dokazi kontradiktorni.

• Možemo reći da su nekonkurencijski tržišni režimi Pareto neefikasni, ali mogu biti efikasni u smislu da se u određenim uvjetima jedinični trošak može minimizirati; ili da mogu poticati inovacije i kroz to poticati dinamičnu efikasnost.

• Zato postoje argumenti za i protiv nekonkurencijskih tržišta.

Nepotpuna tržišta i eksternalije

• U stvarnom svijetu tržišta mogu biti nepotpuna (ili ne

postoje) zbog: (a) eksternalija; (b) postojanja javnih dobara

ili (c) odsutnosti nekih promptnih i terminskih tržišta zbog

transakcijskih troškova i asimetričnih informacija.

• Definicija eksternalija vodi nas prema činjenici da

neplaćanja za korist (pozitivna eksternalija ili eksterna

ekonomija) ili štetu (negativna eksternalija ili eksterna

disekonomija) prouzrokovanu drugima označava

odsutnost tižišta.

Razlog postojanja eksternalija temelji se na :

1. Nedostatku pojedinačnih vlasničkih prava nad određenim

dobrima, koja su u suprotnom "zajedničko vlasništvo“;

2. Sjedinjenosti u proizvodnji ili potrošnji: pojedinac proizvodi ili

troši, stvarajući pri tome prednosti (ili nedostatke) drugima.

• Općenito, učinak kojeg eksternalije proizvode s obzirom na uvjete Paretove

efikasnosti je da se zahtijevaju različite granične stope supstitucije (MRS)

potrošača (eksternalije potrošnje) i slično tome, različite granične stope

tehničke supstitucije (MRTS) proizvođača (eksternalije proizvodnje).

• Eksternalije uzrokuju divergencije između privatnih troškova i društvenih

troškova te između graničnog privatnog proizvoda i graničnog društvenog

proizvoda.

• Kod prisutnosti eksternih ekonomija, granični privatni trošak je veći od

graničnog društvenog troška.

• Suprotno, eksterne disekonomije rezultiraju većim graničnim društvenim

troškovima od graničnih privatnih troškova. Suprotno vrijedi za granični

proizvod.

• Intervencija vlade može ukloniti divergenciju između društvenog i privatnog

troška (ili proizvoda).

• Uzmimo slučaj zagađivanje od strane proizvođača.

• Proizvođač ne mora snositi društveni trošak zagađivanja i zato će kod izjednačavanja svog (privatnog) graničnog troška i cijene proizvoditi više proizvoda nego u slučaju ako bi društveni trošak zagađivanja uključio u svoju kalkulaciju.

• Suprotno bi se dogodilo u slučaju eksternih ekonomija.

• Možemo zaključiti da industrije koje uzrokuju negativne eksternalije proizvode više od društvenog optimuma, dok one koje uzrokuju pozitivne eksternalije proizvode manje

Eksternalije i Coaseov teorem

• Intervencije vlade putem poreza i regulacijom

pretpostavljaju da neki članovi društva imaju pravo, a drugi

nemaju (na primjer, građani imaju pravo udisati isti zrak,

dok poduzeća nemaju pravo zagađivati).

• Prema Coaseu, stvarni problem koje društvo mora riješiti je

izbor institucija i kriterija za dodjelu vlasničkih prava.

Institucije se trebaju oblikovati tako da garantiraju

maksimalno moguću efikasnost. Na temelju takvog stava

Ronald Coase je dao sljedeće propozicije:

1. Ako je zadovoljen određeni broj uvjeta (uključujući dodjelu vlasničkih prava i

odsustvo transakcijskih troškova), agenti na koje štetno djeluju eksternalije

mogu postići međusobno probitačne sporazume bez intervencije vlade.

Štoviše, ako je samo jedna situacija u kojoj se maksimalizira društveno

bogatstvo, agenti će doći će u tu situaciju bez obzira o načinu na koji su

dodijeljena vlasnička prava.

2. Ako postoje troškovi transakcija, mogućnost da se preko tržišta postigne

najefikasnija pozicija zavisit ce o tome kako su dodijeljena vlasnička

prava. Zato bi vlasnička prava trebala biti dodijeljena na takav način da osiguraju

dostizanje najefikasnije pozicije.

• Prva propozicija poznata je kao "Coaseov teorem”.

• Ostali potrebni uvjeti da se održi to propozicija su: postojanje vanjskih autoriteta koji osiguravaju provedbu ugovora i slobodnog transfera numerairea dobra (novac).

• Ako su ti uvjeti zadani, jedina uloga vlade s obzirom na eksternalije trebala bi biti u dodjeli vlasničkih prava i osiguravanju da se ugovori prihvate.

• Jedna kritika Coaseovog rada je da je njegov teorem tautologijski.

Naime, ako pretpostavimo da agenti djeluju racionalno i da ne postoje

troškovi transakcije ili legalne zapreke za razmjenu, u situaciji gdje je

dodijeljeno vlasničko pravo, bilo koja neefikasna alokacija resursa bit

će eliminirana potpuno putem ugovora između ekonomskih agenata.

• Druga kritika odnosi se na mogućnost da bi u odsutnosti autoriteta

koji bi prisilio pojedince na pregovore, oni mogli izabrati

neprijateljsku poziciju (nesuradnju). Do takve pozicije dolazi čak i

onda kada agenti ostvaruju zaradu, ali prevladavaju druge

neekonomske okolnosti. Osim toga, suradništvo može zavisiti o

krajnjoj raspodjeli dohotka.

• Prema Coaseu najvažnije posljedice koje se pojavljuju zbog

postojanja eksternalija svode se na to:

- da su u konfliktu s uvjetima koji se traže drugim temeljnim

teoremom ekonomije blagostanja (konveksni skup proizvodnje) i

-da stvaraju analitičke teškoće koje mogu ugroziti postojanje

tržišne ravnoteže jer mogu povećati diskontinuitet funkcije ponude.

• U početku smo se pitali može li tržište djelovati kao ograničenje

javnih aktivnosti.

• Sada se možemo pitati nije li tržište jednostavno dopustiva

alternativa javnoj akciji pod određenim uvjetima.

Javna dobra

• Dobra kod kojih povećanje potrošnje od strane jedne osobe

ne smanjuje raspoloživost za druge osobe.

• Korištenje takvih dobara od strane dodatne osobe ne dovodi

do povećava troškova (granični trošak je nula).

• Javna dobra su posebni oblik eksternalija jer proizvođač

takvih dobara nema jedini od njih korist nego se njima služe i

drugi koji ih mogu koristiti besplatno (na primjer: svjetionik).

• Javno dobro ima samo fiksne troškove. Troškovi konstrukcije i rada svjetionika su gotovo nepromjenjivi prema promjenama u količini usluga koji dobivaju brodovi. To je ekstremni slučaj povećanja ekonomije razmjera.

• Postojanje fiksnih troškova i opadajućih prosječnih troškova vodi do tržišne

manjkavosti stvarajući poticaj za suradnju

• Suradnja je u načelu profitabilna ako potrošnja za dvije jedinice dobara košta manje nego dvostruko koliko košta jedna jedinica). U praksi, suradnju je teško ostvariti jer su privatni agenti motivirani djelovati kao slobodni strijelci.

• Odluka o proizvodnji privatnog ili javnog dobra zavisi o postojanju očekivanog profita.

• Smanjenje očekivanog profita zbog nemogućnosti isključivanja čini proizvodnju javnog dobra manje privlačnom.

• Svatko će imati motiv biti slobodan strijelac, nastojeći koristiti javno

dobro koje su drugi odlučili proizvesti.

• Neisključivanje može objasniti zašto su neka prirodna javna dobra uništena: to je "tragedija zajedničkog" tj. prevelikog iskorištavanja zajedničkog vlasništva kao što su zrak, voda i drugi prirodni izvori.

• Dva svojstva javnog dobra, nesuparništvo i neisključivanje daju

opravdanje vladi za interveneciju da takva dobra proizvede izravno ili da stimulira proizvodnju kod drugih i financira njihovu proizvodnju preko poreza ili uredi njihovo korištenje na način da zaštiti uništavanje prirodnih izvora.

Troškovi transakcija i asimetrične informacije

• Takvi troškovi su od posebnog značaja za terminska tržišta.

• Na terminskim tržištima troškovi transakcija mogu biti važni zbog velikog

stupnja neizvjesnosti o budućim nepredviđenim okolnostima

• To je razlog zašto u stvarnom svijetu nalazimo malo terminskih i uvjetnih

tržišta. Na promptnom i terminskom tržištu, troškovi transakcije su veći kod

postojanja asimetričnih informacija.

• Asimetrične informacije se odnose na različitu količinu informacija

strankama u transakciji, jedne koja se zove principal (stranka koja nema

punu informaciju) i druge zvana agent (ona koja ima punu informaciju).

• Asimetrične informacije mogu prouzročiti dvije različite situacije: (a)

nepoželjan izbor i (b) moralni hazard.

• Nepoželjan izbor se pojavljuje kada jedna od strana (principal)

nije sposobna motriti na situaciju agenta ili važne

karakteristike agenta ili dobra uključena u transakciju.

• Jedan problem nepoželjnog izbora može se vidjeti na primjeru

tržišta rabljenih automobila gdje postoji asimetrija informacija.

• Drugi problem asimetričnih informacija, problem moralnog hazarda (ili

poticanje) se pojavljuje kada principal nije sposoban promatrati akcije

agenta ili karakteristike dobra koje agent kontrolira, nakon odluke da se

transakcija provede u situaciji kada agent nema poticaja da djeluje u

interesu principala.

• Uzmimo nekoliko primjera: (a) nepoduzimanje mjere za smanjivanje rizika

vlasnika police osiguranja; (b) izbjegavanje dužnosti radnika iz ugovornih

obaveza; (c) poticaj za klijente da podnesu rizične projekte kao posljedicu

većeg kamatnjaka.

Teorija drugog najboljeg

• Tvrdi da nije točno da je situacija u kojoj je ispunjen veći broj, ali ne i svi

optimalni uvjeti, nužno ili vjerojatno superiorna situaciji u kojoj je manji

dio ispunjen. Tamo gdje barem jedan od neophodnih uvjeta za Paretov

optimum nije ispunjen, možemo postići samo optimum drugog reda u

odnosu na "prvi najbolji" Paretov optimum. Odatle pojam "drugi najbolji".

• Međutim, razlog da bi neki sektor mogao biti u stalnom odstupanju od savršene

konkurencije nije potpuno jasan. Pretpostavimo slučaj prirodnog monopola.

Može se tvrditi da nacionalizacija ili regulacija dozvoljava državi da garantira

nemonopolističko ponašanje (na primjer: efikasnost će se osigurati ako vladin

monopol odredi proizvodnju kod koje su cijene jednake graničnom trošku).

• Samo ako vlada ne bi mogla ili ne bi htjela djelovati da postigne takav

cilj, trebali bi imati odstupanje od savršene konkurencije u drugim

sektorima kako bi se osigurala druga najbolja situacija. Postoji više

razloga zbog kojih bi vlada bila nesposobna ili nevoljna da osnuje, na

primjer, javno poduzeće: prekomjerno visoka razina javnih davanja,

veliki proračunski deficit ili problem menadžerske kontrole.

Meritorne želje

• Postoji vjerojatno malo pojedinaca koji bi bili voljni potpuno

podupirati ideju da je svaka osoba najbolji sudac svojih vlastitih

potreba u okviru svih mogućih okolnosti.

• Zamjena pojedinačnog izbora s onim koji ima neke vanjske

karakteristike (bit paternalizma) može biti proširena na druge

situacije jer: (a) pojedinci nemaju informaciju o važnim aspektima

situacije u kojoj trebaju učiniti izbor, ili bi njihova informacija (i

preferencije) mogla biti iskrivljena reklamom ili drugim vanjskim

utjecajima; (b) njihov proces odlučivanja ne slijedi obična pravila

racionalnosti.

Paternalizanje pojava mnogih akcija vlada, posebno kroz regulaciju na

području sigurnosti (zaštitna kaciga, pojasevi na sjedalicama, konstrukcije

protiv potresa, itd.); zdravlja (zabrana uzimanja narkotika); obrazovanja

(obavezno školovanje ); umjetnosti (zaštita umjetničkih nasljedstva,

umjetnički porezi, itd.). Potrebe čije zadovoljenje vlada želi unaprijediti

bez obzira na pojedinačne preferencije poznate su kao "meritorne želje" .

Dobra koja zadovoljavaju meritorne želje zovu se "meritorna dobra".

GER

FRA

AUS

CRO SPA

ITA

POR GRE

3,2

3,4

3,6

3,8

4

4,2

4,4

4,6

4,8

3,6 3,8 4 4,2 4,4 4,6 4,8 5

Ind

eks

uči

nko

vito

sti t

ržiš

ta r

ada

(1=m

in, 7

=max

)

Indeks učinkovitosti tržišta proizvoda (1=min, 7=max)

Učinkovitost tržišta proizvoda i tržišta rada

Izvor: European Commission, Joint Research Centre (2013): EU Regional Competitiveness Index , RCI 2013