87

U kraju švapskom, gdje se i d a n a s još te održavaju seljačka, po t ipu o b e r a m m e r g a u s k o m , s redovječna skazanja M u k e Raspe toga , u čitavoj poa lpsko j krajini nalazi la su se još p r e d par desetljeća j aka žarišta slične ( l ikovne) umjetnost i u okvi­ru kršćanskorel igi jozne kul ture . T a n k o ć u t n a gorljivost pr i ­mit ivne nabožnos t i izazivaše stoljećima, u p o r e d o s razv i tom k u ć n o m indust r i jom, pri l iku da seljak sebi k u ć n u p o n u t r i c u uresi uk rasn im p r o d u k t i m a svoga p re težnoga , to jest vjer­skoga, duševnoga života. A to n a č i n o m duši pr imi t ivca kršćanskoga dohva tn im, s ad rž inom sve, n a r a v n o , crpljeno u samoj građi p rop i sane crkvene ikonografi je , p o tradiciji i p o spomen ic ima inter ieura bogomol jskih kuća , s a m o s t a n a i ču­do tvorn ih prošteniš ta . Lik crkveni , no sve os ta lo za jedničko vjerskoj interpretacij i sviju seljaka u svih n a r o d a .

I m e đ u t im emanac i j ama i p r o d u k t i m a rel igijozno nast roje­nih seljačkih duša i religijom dir ig i ranih seljačkih ruku ose­bu jnog su značaja i osebujne izvedbe svete slike od s takla , s l ikane t ip ičnom j e d n o m t ehn ikom s donje s t rane . Jesu li te slike pojava lat inske kul ture , u čijem se područ ju p o d b izan­t inskim utjecajem razvijala profinjena „s taklarska umjet­nos t“ , ostaje danas n e o d g o v o r e n i m pitanjem. N o pokra j is­t aknu tog švapskog kraja, pa f ranačkih predjela , (gdje su i o n a k o zavičaji si lnog sredovječnog slikanja na staklu) , ovak­vo umještvo cvalo je i u češkim s t r anama . Os im toga, i sve s lovenačke zemlje, i o n a k o međaš ice s p o m e n u t i m regijoni-ma, preplavl jene su istim takvim u m o t v o r i n a m a , primjenji­van im na slikarstvo stakla, da nije vjerojatno d a se i u Č e h a i u Slovenaca sav p ro me t ovih devoci jonal i ja p o d m i r i v a o o d r e d a i uvijek samo i m p o r t o m , nego će bit moguće , te se ovdje ondje javi lo i po j ed inačno podržavanje i po t r ažba za­t im novih tržišta, za što bi na pr. pos luž i la činjenica pojedi ­nih na l azaka u bansko j Hrvatskoj u vidu proveni jenci je Kranjske, kao u G o r s k o m ko ta ru i u susjedstvu Sutle.

Ali u s p o r e d o s na laz iš t ima banov inskog z a p a d a pris taju i primjeri istočni u t akozvano j Slavoniji , gdje se proveni jenci ­j a tih s taklenih (i sve rjeđih) svetih slika signira izr i jekom kao impor t sada već l egendarn ih „f iguraša" , to tskih s tak lara i d ro tara . I doista , u ovom slučaju stoji fakat, da je d u h o v ­n o m i mater i ja lnom ku l tu rom n e k a d a p repo ten tn i Bizant raširio svoju tehn iku i umještvo s taklenih sl ika p o svoj ta­kozvanoj Crvenoj Rusiji, po k a r p a t s k o m područ ju , pa u G a ­liciji (toj s taroj Horvati j i Bijeloj), gdje i s ada još te traje p r a s -lovensko bivovanje, te oko d o m a ć i h ognjišta odiše d r e v n o m s ta r inom, i gdje se isti Bizant, i u pravoslavlju i u spekulac i ­j a m a unijatstva, nolens volens u neke pos loven io . Pa je za­nimljivo, kao i kod drugih dod i r a i s t očno-zapadn ih n a t lu jugos lovenskom, što se i ovi pr imi t ivno-s l ikarski p ro izvod i slijevaju s tol iko različnih s t rana , a u j e d n o m znaku , u ovu našu odva jkada na glasu d u h o b o r a č k u d o m e n u .

Jer seljaštvo p o biti svojoj konserva t ivno i po kul tu lara i pe -na ta suženo , kad se n a đ e od e p o h e do e p o h e p o b u đ e n o d a ulazi u vjersko naziranje vladajućih kasta , ono p o p r i m a , d o ­duše , i zavoli i posvet i šab lonu n a m e t n u t o g općeg kul ta , ali u isti m a h to seljaštvo, t uđe d u h o v n o j sadržini njemu nera ­zumljivih objava, uvijek se izdvaja, bi lo u pr idržavanju raz­umljivih čari svoje stare vjere (novog praznovjer ja) , b i lo

josip matasović pučki ekspresijonizam

1. Eva i A d a m 2. A d a m i Eva (iz B u k o v i n e )

88

opet u specif ično pr imi t ivačkom „ o d u h o v l j a v a n j u “ sviju po­java . Izdvaja se i bun i t ako , što traži spoznanje i d u h a ondje up ravo , gdje mu se daje s ladosni kolač i za igračku pr iču, uz p re tpos tavku da će t ime biti zadovol jan. Ali dodir ivanje s os­tal im par t i j ama njemu da lekog duševnog inost rans tva viših slojeva, vabi neodoljiv nagon za pos j edom svoga specijalite­ta i za vlasti t im odgone tan jem svetih tajni, pa uz p r i r ođenu i p r iučenu tradici ju formal izma s tupa u sukob r i tma svoje sumnjičave duše prot iv k o n v e n c i o n a l n i h k o m p r o m i s a vla-dajućih materi jal is ta .

U ime svega toga puk pokušava kr iomice , a radi to nesvjes­no , da „svoga boga dela sam“ . Nije slučajna, ni geografijska činjenica, što je u tol iko r a z n o r o d n i h krajeva našla j e d n a te ista interpretaci ja općeni t odziv, nego je uz rokom tome baš puki seljački ekspres i jonizam či tavoga kršćanstva, koji se ukazao na svim tim s n a o p a k e s t rane s l ikanim stakl ima.

Ako je , na ime , ekspres i jonizam, kako se općeni to uz ima, djelovanje j edne subjekt ivne suvislosti , „ s t r i j e l o g l e d n a “ mu­njevna emanaci ja na osnovi p rvo tn ih iskonskih i v remenskih do jmova subjektivnih, ako je taj ekspresi jonizam suveren u subjekt ivnost i svojoj t ako što t ehn ikom štošta k o n v e n c i o ­na lno prešućuje , da tim samo više rekne , ako je to pu tokaz

otajnosti , prelaz u metafizičnost , pu tn i nacr t iz svijeta ovoga ka svijetu širem, svijetu neizrecivosti , a ipak i m e n o v a n o m po Logosu , pu t pot icaja i iznovičnih ličnih doživljaja, a u j edno i stadij infantilni - o n d a su te slike e k s p r e s i o n i s t i č k e u svoj cijelosti svojoj.

Slike ove, vanjski p lod po vanjskim slučajnim uzo r ima i us­taljenim sujetima, uis t inu su slike p o s l u š an e nutarnjost i „u tami duše s i romašne“ . I one su mučen ičko pokušavanje , da ovim dosad k o n v e n c i o n a l n i m sredstvima sl ikarstva (p loha , kist i boje) p o k u š a izvabiti do jmove , što ih daje, rec imo, na-b o ž n a muzika , do jmove tako fine, kao ha rmon i j a kosmosa , dok bi u šabloni „ v j e r n o s t i “ pogrubljeni bili za pr imi t ivca sa­m o vrt log forme. Ali ovako , iz o same u o s a m u , preosta je uvijek p revod po pot reb i , n e p o t p u n i d a k a k o p revod s „jezi­ka s rca" u „jezik glave“, no beskor is tan . Je r čovjeku je po­t r ebna ta t a m a pr imit ivnost i , da vidi Svjetlo nutarnjost i . On t reba slatke groze jezovitost i , da razabere smisao ist ine. I jes te m u zato umjetnos t izraziti se prot iv t l aka vanjske pr i ro­de vanjskim sredstvima. Gledanje m u je p a k u jedno , uvijek, i trpljenje i radnja, i čega je više, - o n o d a d e lik.

Pa kako je čovjek t a k m a c Pr i rodin , on se boji nje je r je jača , i bježi u se, tražeći u sebi adekva tne v redno te . N i j edna od ovih slika ne poznaje scena p r i rode , ni vel ičanstva kra job-raznog, sve su an t ropocen t r i čne , a što je van čovjeka, ili je p o d njim, ili t reba da dospije p o d njegovu vlast, ili je sl ično

3. P o k l o n s t v o r o d i t e l j a B o ž a n s k o m

D j e t e t u

89

čovjeku. Puki an t ropomor fn i triumf. A taj iza spuš ten ih vje-da g ledani svijet z rakas t je , maglovi t , djetinjast, p u n žarkih kuga la i živih (nedovršen ih) linija, šarenih p r a m e n o v a u sno­pov ima . N o štošta nedos ta je , kao u snu, i hoće da vibrira zvučnošću , a zani jemi , i da hod i , ali poklecava . I taj s aneno g ledani i proj ic i rani svijet ipak uza svu an t ropocen t r i čnos t i mani ju j ednakos t i krei ra Silu Najvišu, uz mo t to od vijeka do vijeka bodren ja : „I p o d n i o si m n o g o , i trpljenje imaš , i za ime moje t rud io si se, i nijesi s u s t a o . “ J e d n a u n i o mvst ica svega ka to l ičanskog i hr is t i janskog seljaštva.

K a d u gori snijegovi zametu , u to d o k o n o vri jeme oni ličio-ci, što su bojadisal i kuće i p lo tove i raspela p o raskršć ima, u z m u d a izrazuju svoja i svoje b raće čuvstva i naziranje p o l ikovima i uzorku oficijelnih kul tova, „kako zapamt i še“ . Iz­van sela a n o n i m n i umjetnici , k ao i kod n a r o d n i h p jesama. I gdjekad uzevši iste kistove i boju , koj ima su mazal i duvare i t a r abe , uzimaju - a to je i veoma s imbol ično - p rov idne , a često i mjehur ić ima n a b r a n e k o m a d e stakla i dočaravaju bo­j o m s n a o p a k e s t rane neri ješene slutnje duša svojih. A ostav-

4. Sv. Ob i te l j

ljajući s i lom pri l ika svoga neumješ tva ( tehn ičkoga) m n o g u vanjsku istinu, ispoljili su ovim neumješ tvom nutarn ju isti­nu, koja je t im j ače iskočila. I t ako se okl jaštrenim l ikova­njem dobi lo u biti više, no što je pučki g leda lac u crkvi („on­dje“) m o g a o da vidi . I za to je ova r abo ta omil i la , u k u s u pu­ka to l iko priljubljena.

N a r a v je j ača , što je izraz jednos tavni j i . Z a ekspres i jon is tu ne postoje ist inske dimenzi je p ros to ra i t jelesnosti , j e r m u je zakon čuvstva najveći i u neku ruku djetinjasto p r i m a r a n . Pa, k a d a se t ako spajaju j ednos t avnos t po sebi i e k s p r e s i o ­nist ička „ ignoranc i ja“ , do jam je ovih slika silniji k o d pučk ih g ledalaca , nego najklasičnija izvedba, kojoj se d o d u š e pasiv­no dive uvijek zbog točnost i , ali kod svojih sl ika se ushićuju , je r su kadr i da akt ivno d u h o m prebi ru .

Pučki ekspresi jonist ički slikar vezan je , d o d u š e , o konvenc i ­ju u izboru kanon iz i r an ih pr izora , i on nema , u g l a v n o m , ni-kakove invencije, j e r j e , t ako reći, kroz kopi je ( „na svoju shvaćene“) ekspresi jonis ta , koji - što daje - „ t a k o vid i“ . I u područ ju crkvene (zapravo kućevne) umjetnos t i on je o n o , što je sv. Franjo Asiški p r e m a grandi joznoj c rkvenoj T h e o l o -giji. On, p ik tor i maza lo , pr imi t ivno čuje u sebi n e p r e k i d n o pod -strekavanje Objave , koju ne razumije , o kojoj j e neho t i ce u dvoumic i : „Koji pobi jedi , da t ću mu da j ede o d drve ta život­nog koje je usred raja B o ž j e g a . “ A rabotnik , željan svetaca i g ladan d u h o v n i h đakoni ja , pokušava da pob jeđu je mater i ju , kao za snovanu ant i tezu D o b r a , te je ili ignor i ra , ili h o ć e da je Bogu i n jegovom raju bliže pristavi t ako što je „oduhovl ju -

5. Sv. Ob i te l j

90

j e“ . Spir i tual izira mater i ju n a č i n o m nasupro t pas t i ru , koji rezucka hrg i sk lopicu, i p ro t ivno tkalji i vezilji, koji se svi „boje p ros to ra" , te ga prenapunja ju , dokle ga on k ida i trije­bi, gdjekad i „vidi“, pa baci u nj divlju ružicu, ali ug lavnom za nj, kao ni za akura tnos t t jelesnu, ne mari . P repunos t srca kriči u n jemu: O da si s tuden ili v ruć!

Sva čudesa remetska , bistr ička, vukovinska , veternička, sni-ježna , t rsa tsko- loretska, lurdska, olovska, al jmaška i j u d s k a ne tumače njihovi sl ikani d o k u m e n t i i njih tol iko ne p ropag i ­raju, kao ovi „razgovori“ ličilačkih d u h o b o r a c a u rabot i is­p o d stakla, u mješavini lirike i p a t h o s a egocentr ike , j e r im se b o g o n o s n i m a d a d e vijenac, da iziđu pobjeđujući i da pobije­de.

Ove p lošne „figure“ p o d s taklom, obješene kao kućni idol u pročelju „kuće“ (sobe), srasle su, ima pa r stoljeća, s doma­ćim kul tom n a b o ž n i h seljaka. I b a b a i d idak i plačljivija žena i muž, gdje koji bogomol jac , svi oni mole i nukaju djecu svo­ju na pr imanje vjerskog n a u k a p red tim i k o n a m a . Usnice i jezik lapću i glagolje, malo n a h e r o skrenuta glava, ruke sklopljene i vezane bro jan ičkim lancem, sama top lo t a i zau-fanost. I po nekol iko je takovih slika, osim pročelja, p o uz­

dužn im z idovima, kao galerija, kao imagines , p o r e d a n i h jed­na uz d rugu u ( t ipično) crnim i pros t im, i u k o s o rezan im, po-širokim okvir ima, povrh kreveta s v i sokom poste l j inom. I gdje kada ih osvjetljuje i refleks kandi la , a bijeli pokr ivač i , ovapnjene stijene, p a često od zemlje nabi t i p o d i gredast i s t rop , kojega se čovjek n o r m a l n a uzras ta uvijek g lavom do­diruje, scenari j su za šarol iku drečavos t t ih slika, koje oživ-ljuju samo suro pokućs tvo i neri je tko špiljski p r ip ros tu p o -nutr icu seoskih crkvica, drvenjara i zavjetišta.

Ali prositelji Božje milosti m n o g o vide u t im s l ikama. O d p rod ika , od i s p o v j e d a o n i c e , od mol i tvenika , i, na jzad, od svog pr ikr ivanog bajalaštva zaneseni , oni k o m p o n u j u zaseb­nu simfoniju s i romaha d u h o m , i sretni su u t o m u da je t ako . Samo mali koji s l ikarov potez neobičnos t i , i d o s t a t n o je d a pučan in skrene i da ga razumije , p a da ga p r o ž m e sveti s t rah d u b o k i h spoznavanja , koje mišić jezični ne umije saopći t i , ni slovo objaviti .

N a t im s l ikama svuda je an t ropomor fn i Bog, Božji ljudi i Božje stvari. „I p o z n a ć e sve crkve - objašnjava se - d a sam j a koji ispituje srca i bubrege , i d aću vam s v a k o m e p o djeli­ma vašima. Jer govor i š : boga t sam, i oboga t io sam se i ništa ne po t r ebu jem; a ne znaš da si nes re tan i nevol jan i s i romah i slijep i go.“ Pa zato , poslije t akovog spoznavan ja o d m a h k repka apokal ip t ičk i v iz i jonarna vjera: „I noć i t a m o neće bi­ti i neće po t rebova t i vidjela od žiška, ni vidjela sunčanoga , j e r će ih obasjavat i G o s p o d Bog.“

Energet ičnost s tvaralaštva lebdi p o v r h ob l ikovan ih tjelesa i p r edme ta . Kretnje označene nijesu gipke, n e g o u neko j zaos­taloj prezavost i . S l o b o d n a komparac i j a opaz i p o koji „asir-sko-egipatski pr ikaz“ forme, ali se ćuti j o š i p r eos t a t ak is­konske sile na p o j a v a m a koje se od amor fne g r o m a d e otki-nuše . I kao što ta sila obavi ja d a h o m svojim te po jave u pros toru , tol iko one ne m a r e j e d n a za d rugu , već su s a m o cent r i rane p r e m a Nevidlj ivom. N o ćut iš : tu j e Bog, koji će to svojim ob ručem D u h a suzdržat i . I O n drži n a o k u p u ; da , dois ta .

Ovaj „ekspres i jonizam“ p u č a n a nije p r o r a č u n a t na efekt da­ljeg odstojanja g ledaočeva , ne spekul i ra na op t ičke uč inke . Ta, format je ovih slika u naravi četvrt ina i o s m i n a p r o z o r a na seoskim kućama . Samo je p o t r e b n a subjek t ivna afektaci-j a - a tu pr imi t ivac proizvodi , noseći l a t en tnu uobrazi l ju u sebi - i što više je ima oduhovljavanje pos ta je j ače . Rad i se o m o t o r n o m cent ra l izmu, koji o n d a hoće da „ n a d o p u n j a “ ap-straktnost . N o uzani su grebenovi te aps t rak tnos t i . Izazvane su slutnje nutarnjost i , ispoljuje se p r o b l e m S p a s a u ko lop le ­tu s p r o b l e m o m Boli. Apstrakci ja i z anos za objekt ivi ranjem, a Bog i sveci s amo su posl jedak i izlazak iz s u k o b a nu ta r ­njosti, j e r - m a d a su p o srijedi b laženi d u h o m s i romašn i -slijepa vjera tek j e rezignacija na b o r b u i n e m o ć odgova ra ­nja.

Pa se javlja pokuša j demater i ja l izaci je . N a t i m a s l ikama ne­ma, u prosjeku daš to , velike brige za p ros tor i za njegove za­kone tjelesne, za perspekt ivu i za svjetlo. Duševn i okol iš h o ­će da se u tami svojoj napunja d u h o v n o m b e s k r a j n o m svjet­lošću. Stvari se p romat ra ju bez većih asoci jaci ja ; m o ž d a za-

6. P o k l o n s t v o t r i j u k ra l jeva

91

da j a b u k a nije p rogu t ana , tek is tom p a d a . Nije dos t a što Eva (zmija) p ruža j a b u k u svoju, već i odozgo puzav ica (prava) is­puš ta ral jama ubran i p lod . A d a m je neod lučan . Linije pogle­da ovoga pa ra ne sijeku se nigdje u p ros to ru .

M a l o drukčiji slovjenski „prvi pa r “ (2.) b u k v a l n o lebdi u p ros to ru , u o b r a t n o m položaju no u slici p ređašn jo j . O n a i On , O n i O n a ; izmijenjeni stav. Kr iva usta , zavoj n o s a i des­no oko Oca A d a m a , pa lijeva ruka na „ A d a m o v o j jabuč ic i“ j a s n o kažu, da je p o n u đ e n i p lod već p rogu t ao , d o k j e Eva (s visećim do jkama i t ip ičnom ženskom t run tavošću) zaboravi ­la skinut i ruku sa zmije. Or ig ina lna je stilizacija rascvjeta­nog stabla, a j a b u k a već k o n s u m i r a n a . Nap i s tumačen ja ta­kođe r je uzet kao po t reba .

K a k o je p ropovi jed izjasnila, rođenje Božanskog Dje te ta do ­godi lo se u svrhu da se i spune proroš tva , z a p i s a n a u Isaije X I . 1. etc. i u Malah i je I I I . 1, m e đ u os ta l ima. I pona jp rvo se klanjaju majka i b u d u ć i hranitel j , tesar Jos ip , majč in zaruč­nik (3.). N a krovu štale, kao kri jesnica, već je z la tna osme-rok raka zvijezda be t l ehemska (s igurno p o m u t n j o m mjesto pe tok rake Davidove) , i ona će već dospjet i da d o v e d e mage , m u d r a c e i kraljeve Is toka. N o sada t reba da sjaje p r v o m u veselju n a d rođenjem Ž u đ e n o g a u štalici p ros to j . Slamice oš­tre n e m a ; ostala je u pjesmi, ili j e ne ostaviše u j a s l a m a čet-

to da Bog b u d e po t r eban i da b u d e m e d u njima. I Bog dois­ta te pojave sjedinjuje u sliku sl ikarevu, ko jemu je forma njena spo redna .

I sredovječni j e mistik govor io : K o Boga traži pod izvjesnim fo rmama , naći će doduše formu, ali Boga, koji je u njoj skrit, neće naći . Jer s a m o onaj koji Boga traži bez ikojega obl ika, taj ga p r ima i spoznaje o n a k o kakav je u sebi i po sebi.

Bijeg dakle , i opet , „unu t r a“ , je r „napolju su psi i vračari i kurvari i krvnici i ido lopoklonic i i svaki koji ljubi i čini laž“. N o slike svete nijesu idol , već „grafički bljesak“ t ransa , p u k a ist ina i, najposli je, faustovski p r o b l e m pr imi t ivaca :

W o h i n der Weg? Kein Weg! Ins Unbe t re tene , Nich t zu Be t re t ende ; ein Weg an ' s Unerbe tene , Nich t zu Erb i t t ende !

Okosn ice tih slika jesu dugi i široki potezi kista, smione lini­je koje r ado , i gdje k a d a doista , pre laze rubove okvira (u du­hu, na ravno) , da bi se negdje vani sastale ili ne sastale. Na-glasivanje obrisa, p o r e d toga, najvažnije je u umjetniš tvu „odijeljivanja“, j e r je Božja stvar sjedinjivati. Svi su p redmet i i sva stvorenja kao da ih je sad na Bog stvorio (po atavistič­koj biblijskoj p redodžb i ) . N e „pre laze“ pojave j e d n a u dru­gu. Ras t rgane su sve te stvari i s a m o po Bogu su u objektiv­noj suvislosti .

Sve je seljački u k o č e n o . Od haljine ne vidiš uda , a rekao bi da će im trebat i pokretlj ivosti . Još se ćuti bl izina Boga Oca Stvoritelja N e b a i Zemlje, ćuti se M u k a Sina i ep igonska s u d b i n a svih bogonosaca . I s u m o r n o s t je neka tu od stvara­lačke one energije u t rošene , n o odvojenos t smiruje sve u svoja težišta. Teški taj r i tam izražavanja ide r u k o m u ruku obl ikovanja . K a o da lebdi , uza sve to , uvjerenje, da će Bog biti d o b a r te će učinit i objekt ivnu suvislost. I svuda kao da t reper i pazvuk iz „Prve knjige Mojsijeve koja se zove Posta­nje“ - „I vidje Bog d a j e d o b r o “ . A sve se zbiva da se i spuni o n o , što je p i sano . N a p o k o n Logos je Bog!

Tu kroz likove i njihove fizijonomije govore reci neč i tanog, ali od sebe p r o ć u ć e n o g i nas lućenog Otkrivenja Ivanova , gnos t ika p a t m o s k o g a :

- E n o , ide s ob lac ima i ug ledaće ga svako oko, i koji ga p ro -b o d o š e ; i p lakaće za njim sva koljena zemaljska. Da , zaista.

- Ja sam alfa i omega , poče tak i svršetak, govori G o s p o d , koji jes t i koji bješe i koji će doć i , svedržitelj.. .

Puko plavi lo , bez sjene ob lačka ma i j e d n o g a , p ros to r je va-s ione , u kom je raj , valjda, prva po java bi tka. A režija raja sužena je na najnužni ju š ab lonu : drvo s p l o d o m , zmija i dva spo la (1.). Piknjasti n imbus i oko glave, post festum pr idava-ni d a ne b u d e zamjerke. At r ibu te svetosti j a m a č n o zaslužiše kao praroditel j i svih potonj ih svetaca i svetica. Ovi goli naši praroditel j i sjede u sjeni b u d u ć e g a Is točnoga Gri jeha (od kojega prois t ičemo) na c i l indr ično smotan im plaš tevima, od zacijelo krute tkan ine k a d a to p o d n o s i . Zemlja n a p u p č e n a i smeđe c rno tlo. D o d i r a n e m a i zmeđu toga pa ra do p reko ru­ku i nogu , po ložen ih na drvo D o b r a i Zla, a kod Eve i s ko­ljenom. A Stid po čet i r ima g ranč i cama začudo je već tu, ma­

7. B o g o r o d i c a s d j e t e t o m

92

8. D i je te I sus š e t a u pra tn j i r o d i t e l j a 9. Isus s a k u g l o m v l a d a l a č k o m

veronožn i druži iz pomrč ine stajske. Lijep je vanjkuš bijeli p o d djetešcem i o n o u p r a v o m povoju , što ga uvijek pr ibav­lja ljubav roditeljska. Jasle su p r ed š t a lom; izvrnute su da g leda lac vidi što je i kako je u njima, i zato j a s l a m a dostaje s a m o j e d n a noga za p o t p o r a n j ; ostal ih kao da n ikad nije ni bi lo . Vidi se mol i tva roditelja (s plavobi jel im n imbus ima) , koji mole , mole g lasno , mole u fano , ali i slute t ragedi ju bo-g o n o s n o g a sina. Evo čuda , kazuju i oči životinjske, kao cen­tar njihovih fizijonomija. M a g a r e se (o l ivno-smede boje) od j a sa la ne da, dok (crveno-smeđi) vol izdiže glavu i produl ju­je rogove p r e m a zvijezdi. A od bijele, k rečane p o z a d i n e od­skaču prugast i „spektr i“ zdanja, p r amenov i bo jad i san ih lini­j a : t a m n o p lavo , svijetlo p lavo , bijela ni jansa, c rveno, c rna crta, bijelo, c rvenkas to-smeđe do p razn ine o fa rbane , koja svojom t a m o m daje perspekt ivnost . . .

Božić je zapravo s točarska i č o b a n s k a slava, odjek n o m a d ­skih v remena u svih na roda . I i spod kore ratarsko-civil izacij-ske iskače ta j eka praznovanja o z imskom suncosta ju . Febo imađaše volove, Mi th rasu se klase bik, a i život Isusa iz Na-zareta život j e pas t i ra dobroga . Ta past ir i se veseliše njego­vom rođenju, prvi su dotrčal i , a pas t i r ska je funkcija u za­druzi , gdje su p o d s taklom ovjekovječeni ovi kršćanski pri­zori. N e mogu dakle inako , već da su i s lovjenskom svijetu blizi i mili, je r se do u današnji d a n još uvijek k o m b i n i r a n o popi jeva seljački m o n o t o n a p jesma Božjeg s inčića:

Oj ubava , ko ledo , Ma la m o m o , ko ledo , Bog se rodi , ko ledo , Ovog dana , ko ledo , Dobr i su ti, ko ledo , Gost i došli , ko ledo , Dobr i su ti, ko ledo ,

Glas donel i , ko ledo , Krave ti se, ko ledo , Istelile, ko ledo , Natel i le , ko ledo , Sve kravice, ko ledo , Sivuljice, ko ledo , Sve vočići, ko l edo , Poteglići , koledo. . .

I sve jednako kleče roditelji sv. obitelji (4.) i isto j e d o b r o po-vijen mali Isus, tek su im lica drukčij ih f izi jonomija. Dijete je izvan jasl ica, s a m o ih dodiruje , a na čemu to o n o leži, bog zna. Dvije marvenske glave kao i prije. N i m b u s i ods to je , a prsti ruku roditeljskih crtani su d ivnom k o m b i n a c i j o m S--ova.

„A kad se rodi Isus u Bet lehemu Jude j skome , za v r e m e n a cara H e r o d a , u to d o đ u mudrac i od Istoka. . . i zvi jezda (n-te-rokraka! ) koju su vidjeli na is toku, iđaše p r e d njima d o k ne d o đ e i s tade odozgo gdje bješe dijete. A k a d vidješe zvijezdu gdje je stala, ob radovaše se v e o m a vel ikom rados t i . I ušavši u kuću , vidješe dijete s Mar i jom m a t e r o m njegovom, i p a d o ­še i pok lon i še m u se ; p a otvoriše da re svoje i dar ivaše ga : z la tom, i t amnjanom, i smi rnom“ (Mat . II . I. 9.-11.) .

T a k o eto sveudiljno klanjanje posli je k a k o :

Jožef je naredi l z rožicah zibalku, I došli tri vetri , topli kakti sapa , Koji jesu o n d a Jezuša zibali , Jezuša zibali , ma lko ga grejali.

I još j e d n a k o „ m a g a r a c se poklanjaše , volak z imu odganja-še“. Ali kako se na t im s l ikama ne može razabra t i godišnje d o b a (navodno p ros inac , 25. dan , kao i kod m a l o g a Mi thra -sa, s lučajno, što je , za vit lejemsku kl imu, n a p o k o n svejed-

10. S v a d b a u Kani Ga l i l e jsko j (iz g l a g o l s k o g m i s a l a s p l i t s k o g v o j v o d e H r v o j a V u k č i ć a Hrvat in ića )

1 1 . Z a d n j a v e č e r a

no) , t im se više na 5. slici vidi već p o s t h u m n a p r e o b r a z b a š ta lskoga profila u prerez kupo las tog h r a m a s el ipt ičkim prekr iženim prozorč ićem. A zaokružena l inearna, obla p i to-mos t t ako je d ivno i l jupko i j e d n o s t a v n o kons t ru i r ana , d a ovo pa r poteza s re l igi jozno-težačkom p o z a d i n o m iskače n a d rođen im d o k u m e n t o m b r a k a kao najfinija apo t eoza svrhe životne u održanju vrste, te je vri jedno da se „toj ideji“ p o k l o n e i ljudi, kao što su kraljevi, ma da su uz to i magi i mudrac i .

I došli su sa svim on im što je p redv id io i p sa l am 72. 10. Sav taj pr izor odigrava se podalje od j e d n o g čilima (poda , čega li) i d a nije vel ičanstvo Bal tazarovo podijel jeno na to n a p r e d i na o n o dalje (zid ili pros tor) , sudio bih da je to al fresco (6.). A taj prvi kralj (odložio je k runu do nogu Djevinih) lju­bi d o d u š e nogu Isusovu, no mali bogo ga t apša po lubanji ćelavoj tako s rdačno kao da je u igri s č ikom u gost ima. To­liko je famili jarnog d u h a u pr izoru, komu se majka i ostali vesele. Već se vade i drugi dari v las toručno . Nije bi lo n u ž n o (smatraše umjetnik) , da se doča rava kraljevska raskoš Is to­ka, pa zato i ne v id imo povorku naučenjaka , p o p u t triju pus ­tinjaka, aps t r ah i r an ih - po Pismu - od svega zemaljskog, osim darova . Ista t ipologija, dakle , kao u srednjemu vijeku, i bez prepl i tanja nel judske naravi , što je n a p o k o n razumljivo, jer se pr iprost i ljudi, i previše apsorb i ran i silom i o b a v e z a m a vidljive naravi , ni jesu kadr i postavi t i van toga mil ieua, p a da u z m o g n u objekt ivno posmat ra t i . Oni žele d ruga umještva vrhu nje.

A Jos ip , nasmiješen p raarha j sk im smiješkom svih prvih um­je tn ina , veseo je da sve t ako li jepo prolazi . Mišljaše Mari ju ta jno napust i t i , b u d u ć i p o b o ž a n i ne hoteći je j avno sramot i ­ti, ali o d u s t a d e n a g o v o r o m angjela Gospodn jeg u snu, j e r da će p o r o d taj izbaviti na rod od grijeha njihovijeh! „A ovo je sve bilo da se izvrši što je G o s p o d kazao preko p r o r o k a koji govor i : Eto, djevojka će zatrudnjeti i rodit će sina i nad jenu t će m u ime E m a n u e l , koje će reći : s n a m a Bog.“

I sad slijedi bitisanje toga bogočovjeka, a po karakter is t ičnoj invenciji s u k r o m n i h sl ikara. Slijedi ljubav majke i čeda (7.), ljubav najčišća.

„ G o s p o d i n a u n a r a m k u nosi N a desnici svetoj ruci svojoj, G o s p o d i n a d ragog sina svoga“.

Sliveni su u j e d n o n imbus i , a nosi svoj nebeski znak okru­njena majka, kao u Enejidi Minerva „ n i m b o effulgens“. I Glor ia je presvijetla kao u Pavla iz X I I I . stoljeća na koru u m a g d e b u r š k o m D o m u , je r se znade da je sa S inom i za Sina sva pr i roda , je r se znade

„Njega n u n a siva grla Z bel im g o l u b o m “ . „ N u n a j , nuna j , dragi Jezuš , Ti si s inek moj!“

Kol iko fine l inearne ekspresije svega toga u slici 7., s on im „kutem“ nad lijevim o k o m Mari j in im i u gužvi linija s ne-primjetljivom ka lo tom g lobusa na kojoj stoji d ječarac , koji d e s n o m nožicom goni ob lak s grudi ma te r in ih ! Samo ovdje mogu ruže (šutljive, iako ne petol isne) imati i p l avo lišće, ko­je nije samo „hor ro r vacui“ ovog pros tora , i j e d i n o tu ne smeta kao tek malo prije u s a đ e n a de sna noga Isusova. Samo ovdje (9.) može se dopust i t i da Isus b u d e bez nac r t an ih us ta i da u o l ivno-ze lenom pros toru (bez donjeg tijela) b u d e „uronjen“ u oblake , koje bi meteorologi ja najradi je svrstala u - crijeva. Ali što je to , š tono p u č k a riječ, p r e m a diki nebes ­koj koje se slikar d o h v a ć a !

I o n d a opet scena kao u raju. Isti pros tor , ista n a p u p č e n a zemlja (8.). I drvo isto, s ada ze leno d o d u š e , d rvo n a d e , bez zmije ali s gni jezdom sv. go luba , koji je raskriljen i t i t rav kao i „mjeseci“ s f i rmamenta , koji silaze na roditeljski par . Me­đu njima n e m a zmije nego ih spaja dijete m i r o n o s n o , žr tva onoga drveta , k o m u će dosko ra (s imbol ično) ogoliti i okljaš-triti g rane (jer je D o b r o i Zlo kao i čovjek) i (crveno) pruži t će se u formu muči la r imskoga , ali i u formu s p a s o n o s n o g a ari jskoga T.

A da se odigra taj po t rebn i misterij bogočovjeka zbog Istoč­noga grijeha (a za grijeh t reba krvave o d m a z d e ) zbit će se

93

12. Z a d n j a v e č e r a 13. Isus n a k r i ž u i ž e n e 14. R a s p e l o

94

prije toga čudesa pr ipros ta , i najviše pos red epi ta lamijskog uznosenja (10.) i na logovima bo lesn ih h o d o č a s n i k a Samrt i , sve do pred igre soci jalnog misteri ja „posljednje večere“ (11. i 12.).

R a s p o r e d b a p o p rop i su . Crveni zas tor sa z la tn im r u b o m , mas l inas to-ze lena p o z a d i n a (boja m o r a da e t imologi jom iza­zove slutnju o Gor i Masl inskoj) , z la tna svjetiljka i što je već t a m o (11. i 12.). Ali lica, ova lica bez namješ tenost i i k las ične izvještačenosti L e o n a r d o v e ! I m a li igdje zgodni j ih fizijono-mija za samosvijest j e d n o g konvent ik la , dok je još „sve mir­no“ i dok još - u većini - vrije tek teor i ja? Licent ia ove li­kovne poezije u oba slučaja meće n a p r e d , na j e d a n kraj , Iš-kari jota. Što je s p laš tem vis-a-vis-a J u d i n o g a ? J e d a n ko­m a d , j e d n a pruga , kao da nije na rubu svomu ćutila makaza . Otrgla se i prel i la u Jud in ogrtač. I ta gesta ž idovska u J u d e (i taj profil semitski i ta kosa crvena) , kad p r s tom u sebe po­kazuje, p i ta jući : J a a a ? Al čemu b u d u ć e m u izdajniku već sa­da z la tna kesica s nap i som 30 (srebrnjaka)? Jer, t ako j e : iz­dajnik je žigosan, i njega Pravda i prije djela vidi u cifri 30. K a d zgriješi već srcem svojim već je ž igosan. A učenike tišti teška slutnja tuge.

Valja gledat i , gledat i ovih 13 f izionomija p o v o d o m prve ne-krvne pričesti Bogočovjeka!

I tu je na klupi p r a m e n značajnih „spekt ra ln ih“ linija (kao u 3. i 13. slici).

I zat im Golgo ta (13.) s p o g l e d o m na grad, od kojega ne bi smio ostati ni k a m e n na k a m e n u . Lik života čovječjega u kulminaci j i s o d l u k o m „ljudske p r a v d e “ u tri a z b u k e ; po­m r a č e n a dva p lane ta , p o m r a č e n i n imbus i triju ž e n a : mate re , griješnice i prijateljice. I ope t t ro js tvo: tri k raka d rvenog mu­

čila, t rok raka m u k a Njegova i tri žene , a p p e n d i x i (svakog) bogonosca . A u p r a h u emb lem grba A d a m o v a . Vani tas vani-tatum.. . i povrh svega i u svemu mir.. . (Opros t i im, itd.)

I o n d a s to t inama god ina i kroz mil i june s rdaca dvoci jep od svega toga : centar Golgo te i ruže života, u j edno , iz p l a m e n o ­va oko njegova m o n o g r a m a . I ope t : tri čavla (14.).

„Jezuš je v b o đ e n v desnu s t ran, Krvca m u kap le v kel ihu, Nju mi prijemlju jengel i , Nju oni nosiju v svetli raj , Svetloga raja pred Boga“.

K a d to čula majka blaga, križa drvo prigrlila. . . Ne , ne smije, do laze obziri socijalne higijene, kaznen i z a k o n i ces to-redar-stveni obziri farizejske s t r anke : g rob . Za to skidanje s križa (15.) .Koliko profesi jonizma u onog majs tora kod lijeve ru­ke ! O, ljudska pos lov ico : „Sve, sve, ali zana t - “ !

Samo vespera , pietà, (16.), imade sada smisla, s dopuš t e ­njem... Kolikoj majci ni to nije d o p u š t e n o ! Ope t ona plava vas iona i opet , od donjeg do gornjeg ruba , ( sada) t r ok rako s tablo (Otac, Sin i D u h Sv., Sanc ta Uni tas Tr in i ta t i s ) ; nije ob lo , već prof i l i rano i prol is ta lo (kao n o žem cizel i ranim) „z imze lenom“. Uis t inu, čini se kao da je najprije u c rno na­m o č e n a spužva ni jansirala obrise krošnjatih listića, u čijoj se sjeni t ako mirno tuguje.

Ovo drvo ima treću metamorfozu . Tri pu t a Bog p o m a ž e . I sad je p o d njim par . D a li je pri l ika za sjedenje na kakovoj izraslini stabla, ili j e Božja volja da k o n a c mart i r i ja Majke i Sina b u d e „u z raku“ , „uz d rvo“ , a da ipak p o č i n u ? Ovo t ro j -

15. S k i d a n j e s k r i ž a

95

no drvo p o d h i p n o z o m 3, III. . . N o svejedno, ona sjedi. A ne radi se o sjedenju. Odjeća joj boje vode mesna te . Ali ruke , kako su te ruke obujmile milo dijete! Trideset t rogodišnj i al­t ruis ta , izletnik od d o m a roditel jskoga, ovaj suhonjavi , izmu­čeni aske ta dugih , dugih suhih prstiju i probi jene desnice , s kovrčas tom b r a d o m bez brkova kao stari Grk s vaza, sa smi­rajem pokojn ika , o tegnut ih i na vječni p lač i na vječni smi­j eh pr ipravl jenih u s a n a i crvenih vjeda - on je ovo p r o p a l a zemaljska n a d a Mate r ina . D o c u m e n t u m irrabile čovječnosti , i n iš ta više. (Bez ubavos t i j e d n o g a van Dycka. )

Slikar, među t im , kmet se o d a o . I m a kutić duše gdje je skri­veno halaplj ivo i ropsko udivljenje p r e m a k r u n a m a . Dvije ih j e pos tav io , kako je vidio, točno . Nije aps t rah i rao , zabrljao vel ičanstvo Mate re sa mrtvim Sinom.

Sin j e naslonjen n a lijevi laka t ; p o d b o č i o se, i ne zna se kako m u ljevica izlazi kroz majčin rukav. ( M a r a m a oko bokova ima fiksirane grane kao A d a m u raju, i to je d e m o k r a t s k o ni­veliranje „t jelesnoga“!) Al što je sve to p r e m a n u ž n o m impe­rat ivu bo lnog tetošenja, p r e m a grozi onih ko u filir si tno na­b r a n i h us ta ! Dvije k rupne , baš k ik lopske točke i s a m o dvije bl i jede u z d u ž n e mrlje na bi jelom licu kadre su i dos ta tne su

16. P ie tà

17. P o s m r t n i s c e n a r i j R a s p e t o g a

nadglasa t i n i jemošću sva naricanja svemirska. N e m o ž e se naći za to p l aćenu na r ikaču ; nigdje, ne.

Žut i (kao nezdravi žumanjak žuti) n imbus i apso rb i r a še silu zle Nenavis t i . B rončane k rune , carske, kasnoca r ske k r u n e s crnim krs tovima biljeguju Istok. J e d n a noga u crnoj p a p u č i , d ruga kao da je u s anda lu obuvena , pa što je. . . p ie tà .

Za t im j e d n a iz ložba s c rnom, k o r o t n o m p o z a d i n o m i s m n o ­go (sol idnoga) zlata (17.). Stakleni s a n d u k s l ješinom d ržan u zraku angjeoskim r u k a m a , i ostala symbola (real ia) k r i žnoga pu ta . I tu se vidi projekci ja t ako snažne subjekt ivne vjere, koja s amo svojim m a g n e t i z m o m drži npr . neškrobl jenu (a uis t inu već prije r a spa rčanu ) haljinu Isusovu i nepr ičvršćeni r ubac Veronikin („vera icon“ t. j . p rava i ne od l judskih ruku zgotovljena slika), taj nazarenski gorgonej pro t i Z lu , k a o od­b r a n a čuvenog „ ropskog pas iv izma“.

Inače nije najukusnij i p r ikaz : držati vlasti to srce u ruci , ali iz srca Mari j inog (18.) sukljaju „četiri“ z la tna p l a m e n a i o n o je

18. S r c e M a r i j i n o

96

u o b r u č e n o vezanom točkas tom b o r d u r o m (gore je tamni je , dolje je zaboravl jena boja cjeline). O b r u č zato , je r j e p repu­no ljubavi i hoće kao silan vru tak da krši obale . Kose ras­puš tene po d o m a ć u . N a lijevoj ruci uglato mesto ne p o k l a p a se s k o n t u r o m prsti ju. M o ž d a ni mar i janska ljubav ne i spuni čitava l judska srca do periferije. S u m a r n o je to gesta b lažen­stva: „Evo srca ma te r ina“ , p e n d a n t Djetetu v l adaocu (9.). Popraću ju crijevasti oblaci i ruže kao da ih je ne tko stiješnje-ne u herbar i ju ko lor i rao . Plave, zašto plave peteljke?.. . Is to kod (s taror imskog) Ivana (19.), koji, (uos ta lom, ne piše) može da b u d e i Isus , n a d kojim drh te četiri crvena šipka.

I o n d a to p r o b r a n o čislo Božjih i ljudskih ugodn ika , svih ko­ji kući t rebaju i kod kojih se neš to može „vidjeti“. Ponajpr i je va t rogasac sv. Flor i jan (20., 21.). N e s a m o centur i jon požar­ne čete, nego i p r o b l e m ognja (Agni), što je sazvučan i s žr tvom jagnjeta, b l agom past i rskim. N e gori l judska već Božja kuća . Flor i janov k a b a o je po la kuće, on sam je visok 4 kuće , al i milost se p r ima u takovim omjer ima. U Sv. Florija-n a uvijek je o d s k o k noge „došavšega“ , kao u an t ikn ih sta­tua. N a prvi m a h se čini l ikom odjeće kao p l u n d r a š lan-dsknech t , no on je bezgaćni legijonar i tun ika mu je s a m o n a b r a n a . Jasno se čuje gdje v o d a sipi na žar, i da je sadrž ina kravske muzlice b l agovremena , m a da se prozor i hoće raz­drmat i . Zaš to m u s a m o držak koplja nije uvijek krut , nego se spuš ta p o p u t uz ice?! Dva red je go lobrad i on (kao što je kršćanski na pu tu prostrijeljeni Sebast i jan), kao što je i stari Bog (s t i jarom) p o p r i m i o obraz inu obr i janog Švabe i blagi odraz u m o r n o g r adn ika s tvaraoca poslije djela s o n a četiri t rpka lika (22.), l judske tragedije i s o n o m kulminac i jom i da lek im dolje (pri d n u ) puš ten im t rokr ižnim idea lom d u h a . „Blagosloven 'esi, gospod i bože , otec naših...“

Sami pak biskupi i mučenic i , koji drže svoje pal ice i pružaju 2 1 . Sv. S e b a s t i j a n i sv . F lor i jan

19. D i je te Ivan s J a g n j e t o m 20. Sv. F lor i jan

22. A p o t e o z a 23. Sv. M a g d a l e n a

97

muči la kao da su šibice i pap i rna t i lančići, više su lutke od voska i s amo im manjka je lova daščica za pos tamen t , a kroz sv. Sebast i jana prošle su, t ako reći, nevidljive strijelice, (jer i bolovi su nevidljivi), ali lice je njegovo i on sav, u stasu star­mali , kao nekakav golišavi dečec iz mrzle kupelji.

I ova Mari ja M a g d a l i n a „koja nije Bogu l ina" (Luk. VII . 37.), gušava vra ta s r az rezanom hal j inom, ( jedna „bivša“, dok se Isus t rap io u pustinji), s ko lud r i čkom m a r a m o m , ka­ko s a m o pilji kraj pust injačkog krsta na haljini čudnova to j s t ikvom mr tvačkom! Ah, drži ruke unakrs t i j e d n a ipak nije njena, i spod plaš ta je , a nije sablast (23.).

„ M e n e Jezuš zaručio N a k a m e n u leveni tu ; Jezuš mi je prs ten d a o , Ni od srebra ni od zlata, Neg od krvi Kris tuševe A pres lavne Jezuševe“.

1. Sv. J u r a j

98

3. Sv. J u r a j i sv . N i k o l a p o k r a j k r i ža (iz B u k o v i n e )

Sv. Jurij pak vitez bil'! Za to i ne mar i , kad je on u sp ravan sav i svuda ; za to on i g leda u nas . Koplje je za to tu, d a b u d e z a b o d e n o i u ime toga on može d a i f ronta lno g leda s n ima­lo i skrenut im ti jelom. Tol ika je sila! A zapravo je on Pentesi-leja, a m a z o n k a djevojka s p lav ima podvez i cama i spod kolje­na, kako je g ledaše i Grk vidovi tošću spoln ih misterija. I Ge -orgije i A n d r o m e d a . Same bezri ječne i za neizricanje odre­đene spoznaje ko lop le tnog dua l i zma i dual is t ičke bo rbe p r e d a n e u kršćans tvo (I.). A aždaja, kojoj koplje prolaz i elip­t ičnom glavom, odrazuje se svom svojom šegavošću inferna, dok su oko , boja i pos tav konja kao u l ic i tarskom k o m a d u . A na konjskom ok lopu dva su oka urokljiva. Spone na ormi konjskoj su z la tne. I ta a r m a t u r a fascinacije nije i sp razna u t ome slikarstvu, već pr is tao i nehot ičn i s imbol dubljih istina. Ta i P la ton (u „Timeju“) znade za oganj koji liže iz očiju, da drugih objava fascinacije ne nagomi l a pojava ovako karak­ter is t ičnog p u č k o g praznovjerja. I va t ra ovih očiju n a konj­skom ok lopu t reba sv. Jurju prot i Sotoni (neprijatelju kršćanstva) u obl iku aždaje.

K a o što Isus b o d e kopljem zmiju, ob l ikovan iz maš te vjer­ničke, t ako i vitez Gjuro , vjerski M a r k o Kraljević, b o d e zma­ja . Odjek p s a l m a 90. 13. I kako je g. Dimitri je Vitković fi­n o m ana l izom dokazao (utjecaj hr i šćanske ikonografi je n a neke n a r o d n e pjesme, Z b o r n i k za n a r o d n i život i običaje južn ih Slavena 24.), i sv. Gjurgjic ob l ikovan j e u nar . pjes­m a m a p o p r ikazama svetih ikona , m a da Gjurgjevo, mrsni d a n ubijanja vraga, nosi s o b o m i j eku pras lovensk ih običaja ljeskovih krs tova (zapravo svast ika) , k a d a gole žene kr iomi­ce „k radu rod“ , t r iput obilazeći komš insku njivu i k a d a t ako nage objaše rati la i marvu u staji i spremiš tu . Gjurgjevo je s točarski praznik , k a d a gjavo (zmaj!) sa stočjim r epom, gja-vo, „koji niti ore , niti k o p a “ , najviše vreba , hvata , i k a d a naj­više t reba os lobođenja . „Sveti Ju r a kres na laže , levom ru­k o m vinčec vija, na Jurjevo, na večer -“ k a d a m o m e idu po omaju i bukove grančice i k a d a copren ice prevjese uže, ko­j im se krave vežu, a njihove sise m a ž u bijelim lukom, me­d o m i mas lom. G o d G r g u r a Z e l e n o g a : p reda jem ti sanak na sveti danak , prije sunca na sv. Gjurgja, izbavitelja i spasite-lja...

Spas bijaše oduvi jek po t r eban , p a j e mi tos o spašavanju ca­reve kćeri od prethis tor i jskog letećeg guštera, od M o l o h a (bika, ken taura ) , kasnije crnog Arap ina , p r idan vitezu Gjor-gjiju i p reobl ičen u s imbol os lobođenja i spasa duše kršćan­ske p o m o ć u vi teškoga Spasitelja iz t amnice tijela grješnoga.

Pred t a m n i c o m č u d a n d o b a r j u n a k n a vitezu konju ze lenome, i na njemu čisti zelen skrlet, na glavi mu krasan samur -ka lpak , za k a l p a k o m noja pt ića kri lo, te sjen čini konju i j u n a k u , da m u lice ne smagne od sunca .

To j e vitez, ko jemu u g lavnom činu njegovu ukle ta djevojka dopuš ta , da joj na skut g lavom legne, a ona ga uspavljuje i po glavi biste, pa dok suze djevojačke sveca-viteza p r o b u d e , eto i aždaje. J u n a k je najprvo r i tne n o g o m u t rbuh , a aždaja

2. Sv. J u r a j

riga svoje za posljednje tri god ine p r o g u t a n e žrtve, koje će o n d a da kolo vode , a ukle ta djevojka.. .

Uvijek je u sv. Jurja konj , koji pods jeća na d rvenu skulp tu­ru. Zmaj je ka tkad (2.) kao vuk (vukodlak) ili izvrnuti l isac (lukavi sc. nečastivi) na leđima. A i tu je koplje t a n k a uzica, jer se ne radi o mater i ja lu oružja, već o providnos t i . Vjetar je z a p u h a o u plašt od si lnog zaleta konjaničkoga, te uokvi r io svečevu glavu, koja se pr ignula , ko da skrušeno sluša zvonce minis t rantsko . U o p ć e , i u sredovječnim sl ikama sv. Jurja, ka­da m u u većini još nedos ta je konj za jahanje , j u n a k drži gla­vu p o k o r n o kao neki preblagi Jevrem. Zmaj opnok r i l a c toli­ko je žilav, te se p o d svecem ne savija od težine svečeve, već je po legnu t samo zbog koplja, koje halaplj ivo, s m r t o n o s n o ždere . Prava ekspresi jonis t ička s p o d o b a zmaja ukazuje se na s taklenoj ikoni iz Bukovine (3.), gdje u t rupin i g leda lac može svašta da vidi, a da je riječ o zmaju p o g a đ a tek po po ­stavu ostal ih l ikova. Tu je koplje polovičas to , sv. Jura j kao uvijek resigniran, a Isus naša ran r a n a m a tako kao da su mu­čitelji voljeli simetriju. Mir dvaju prsta svetoga Nikola ja i cvijeće p raznog p ros to ra dekor i ra heroj izam Jurja viteza. D e k o r i r a n o je i s redovječno djelo njegovo na švicarskoj slici (4.), gdje mu je lice d ječačko, a pljesak kraljevne pot iče i ko­nja i viteza i zmaja i spred dvaju s tabala . Tako r a tobornos t , i spod praga svijesti vjernikove, nalazi u var i j an tama jurjev-skog mot iva dovol jno o d u š k a i za divljenje fizičkoj sili, k a d mu je obaveza da je kao mater i ju p rez re ; a to je teško. Pa o n d a personifikacije e l ementa rn ih sila:

Sv. Ilija, p o p u l a r a n u sve tri vjere jugos lavenske (vidi i mus ­l imanski „Aligjun“), na m n o g i m je pap i rna t im s l ikama s br i tv icom kao svojim s imbolom, jer n a v o d n o ž e n a m a opred­jeljuje spol . Taj Ilija nije d rugo nego rustificirani kočijaš Feb Apolon , Pe rkunas , Dona r , kako hoćete . Kršćans tvo ga pr imi po Iliji Tesvićaninu , p ro roku , koji ne imadi jaše prišta na jeziku, revnujući ponajpr i je za zakon G o s p o d i n a Izrael-

4. Sv. G j u r o ( R a z u n s - G r a u b u n d e n u Š v i c a r s k o j , iz k o n c a XIV v i jeka)

99

5. E n o h i Ilija

100

skoga, poš to Sirci rekoše da je G o s p o d gorski Bog, a nije Bog polja. Eto vidjećeš G a , govoraše , u onaj dan , kad ot ideš u najtajniju klijet da se sakriješ! Ta jeka iz čuvene p rod ike , p ro tkane s t rahovi tošću, ne izgiba n ikada iz duše seljačke. Treba joj i d anas personif ikaci ja g roma, prvoga po red uboš-tva pračovječanskoga .

Taj jevrejski, n e k a d a kosmat i i kožnim pasom opasan i p ro -phe ta (in patr ia) , idući s p laš tem po vodi a ostajući suh, izra­zio se kroz prozel i ts tvo pokrš ten ih Slovena povezavši se sli­kom s taroga g romovnika . On, po svjedočenju p jesama na­rodn ih , uvijek zapi tkuje svoje sestre (Ognjenu Mari ju i Ma­riju M a g d a l e n u ) k a d a mu je i m e n d a n . One mu uvijek govo­re da će mu kazati kad b u d e , a kada i m e n d a n p r o đ e reknu mu da je već bio , j e r bi Ilija, inače da je znao , g r o m o m po­bio sve od pus toga veselja (kao što i naš pučan in usque ad diem u blage d a n e najviše krvi proli jeva). D o b r o je Iliji do ­nijeti prvijence p lodova , dob ro mu je pijetla zaklati kao ger­m a n s k o m u Frajru (Hronosu ) . Taj burni i užasni Ilija, koji ljude u perčin gada ognjenom strijelom, bio je do tuž io već i Bogu Vel ikomu, je r je n e p r e k i d n o u d a r a o desn icom, koju m u Bog slomi j e d n o m iz srdi tost i , ali iz viših mot iva no Zeus Hefestu nogu.

,,A kad G o s p o d šćaše uzeti Iliju u v ihoru na nebo. . . (isto je davno H e n o c h t rans la tus in p a r a d i s u m , ut det gent ibus poe-n i ten t iam Gen . 5, 24. Eccl. 44,16.) i kad iđahu kraj J o r d a n a dalje razgovarajući se, gle, ognjena kola i ognjeni konji rasta-više ih, i Ilija o t ide u vihoru na nebo.. .“ O k o ob laka (5.) crveni p lamenovi . Točak sa 7 ( sedam!) žbica kao cvijet, a ko­la p o p u t p rod ikaon ice . Jer taj Ilija ne tjera kandž i jom, niti ovi konji imaju uzde . Riječ (Logos) je mo to r ovog vat role ta . Pa i lijevi konj k a n d a osobi to čuje na tu riječ. Ilija je , i u ovom času, u svojoj z latnoj košar i (zlatousti) p ropov jedn ik , a konji bi zapravo trebal i letjeti. Tu su i po tri c rnogor ična s tabla i plava, p lava t rava dječjih priča, i m n o g o je života u tih šest nezgrapn ih konifera . N a o k o ni Ilija, ni Enoh , ni ovi tokaren i konji nemaju , rekao bih, ništa za jedničko, j e r oni svi n e k u d n e o d r e đ e n o „desno“ gledaju. „ D e s n o “ je p r imar­na čast. Ta navika stvori i zabrano vel ičanstvo ruke b lagos-lovne, a i s t rana desna p u n a je nevidive d inamike , koja svla­dava cijeli prostor .

Ob desnu sjedi Sin Čovječji na nebu , a desn icom goni an-gjeo orački pogon d o b r o g čovjeka ra ta ra (6.), koji kleči i mo­li angjeoske moli tve. Ta n a o p a k o s t u ljudi, inače d o b r e volje, može ka tkad na ugaru G o s p o d n j e m i dob r im urodi t i . D o m Božji ima toranj poneš to nakr ivo i p rozor n a h e r e n još u zi­du, ali pčelice, čiji je s tan za ovom d rvenom p r e g r a d o m koš­nice, naići će na pravi put , o t om ne ima dvojbe. I dalje je važan ugled svetitelja, zločin uboj ica i sudnji dan prevel ičan-stveni (7., 8., 9.), je r to je trojstvo na d n e v n o m redu svakog kršćanina . Uzorit i bogougodn ic i stoje kao m e m e n t o kraj kvadr i rane knjige i pu l ta za štivo, kraj p i sma s četiri peča ta . Okvir l icitarskog godovskog kolača oko njih i grančica mira povrh njih, ali najvažnija ona ruka kao iz r a m e n a izrasla. Ni­ti j e d n o od to dvoje svete čeljadi n e m a u licu duhovnos t i , ne­go velika sancta simplici tas zrcali se iz fizijonomija. Pa tak­vih se čovjeku p r ip ros tomu i h o ć e ; similis simili gaude t . A uzavrela strast svjetine, kamenovanje , l inčovanje sveca sadrži tol iko plast ične snage u sebi, da je p o m n o motrenje slike s toput zahvalni je od najrječitijeg štiva. S kol iko ma lo osoba oper i ra slikar ( samo s četiri, j e r se u p ros to ru orijenti­r amo ug lavnom na tol iko s t rana) , a aud i to r i jum, gledal iš te ima ciglu dvojicu, j e d n o g akt ivnog i j e d n o g pas ivnog sudio­nika. U jur išu ovog rusvaja još se osjeća sli jepa mržnja go­mile, kada se tko na ivnim fana t i zmom ( idea l izmom) vidljivo protiv njene volje i s takne, a ona ima za idol , eno , lijevo u ku­tu pr iznatog, d rh tavog vođu s t u r b a n o m i blesavi p o d m l a -dak in p e r p e t u u m p o d n o ovoga farizeja. U sveca je poza propisa mučeničk ih , a lice z a m a z a n o krvlju p rvoga uda rca . Atenta tor i grabe i drže i bacaju teške k a m e n e hljebove, dok je mučen ik izložio sve svoje s t rane ug roženo klečeći . Uza sav malobrojn i apa ra t osoba efekt mase je silan, po jačan daš to i speci jalnim, dvojnim p r ikazom p o zad i n e . Treći mo­ment kršćanske pažnje jeste i ostaje u tvara sudnjega d a n a . Signatura devetog neba je luk p o p u t g u m e n e cijevi, i tu, iz­nad t ip ično sl ikanih oblaka , dos t a tna je t ruba s a m o j e d n o g angjela da pot rese svijetom i uskrsne mrtve . Isus je j ed in i preds tavnik trojstva, plašt p o p u t badnja , u r u k a m a m a č i grančica. Ali ulaz u n e b o je kur i jozan. To je prije por ta l ko­nobe nego ključarska loža Petrova, u koga su dva ključa od

6. Oran je

101

7. Svet i te l j i ( s l o v j e n s k a s l ikar i ja )

neba . Sveti vratar i prvi p a p a već je s p r e m a n da ureduje , ka­ko m u se kaže. J edan ključ visi u z raku , je r d ruge brave ne­ma. Figure ove slike nekako su spljoštene, dimenzi je patulj-kaste . I a rkangjeo Miha i lo n e m a položaj dolet jelog sa Nebe ­sa, nego je s p o d o b a fratarskog ma log laika. On je nadasve pos lušan i ovako u ma lom izdanju, neke vrste kra tkog Oziri-sovog suda , u dolini Josafata . Tu su s desna i s lijeva pri­mjerci dual is t ičkog s t rašnoga suda . Dobr i i zli, a više n e m a purgator i ja . Dobr i , na raj suđen i lik o b u č e n j e ; spr i jeda lije­vo, n a p o l a iz g roba vireći, neizvjesno i nemi rno čekaju na svoj sud dvije duše , dobivši nešto t i jela; ne zna se, da li za uži tak ili za trapljenje. Središnji s tup on ih dvaju l ikova d igao je u z b u n u , digavši ruke. D o b r a duša ima kont inu i te t zemalj­skog p ros to ra s nebes ima , j e r o n o m a l o ob laka neće biti teš­ko probi t i . Ali („dole“) na p a k a o suđen i , oni su već ograđen i i iz paćeničkih lica već se razabire p lač i škrgut zubi .

A strašan je taj život, paklenski , t a k o đ e r odjek p rod ika , is-posničk ih halucinaci ja starih bo lesn ih maš ta laca , pustinjač-kih mizan t ropa , kojekakvih nečist ih savjesti. To se zbiva u paklu (tipa n a r o d n o g a kao i u D a n t e o v o m an t ipapskom) , u pak lu , gdje gore glave i b r a d e , i ka luđer , b a b e i starci , kako i ostali grešnici. Tu je i Juda , o tac svih gul ikoža, l ihvara i iz­dajnika . Krivokletnici su obješeni za jezik i noge im se kuha­ju u vreloj vodi . Kradljivci s t o r b a m a p u n i m kamenja vječno h o d e . Srebroljupci vade iz vatre ugljenove, te ih broje . Blud­nice pak o p a s a n e su gujama ljutima. S a m o nesvjesni grijesi proš teni su dušama , koje iziđoše ne na usta već na nos , dok svim rečenim huln ic ima duše b jehu izišle - sit venia verbo -na zadnji otvor grešnog mesa nj ihovoga, koje im prže i štipa­ju gjavoli, š tono vole s amo noćne t išine, bojeći se m e đ u t i m pasa , vatre i kukur i jeka koko tova , glasitelja Božjeg i Svjet­losti. To je sve t ako s t rašno kad se zna da su i u s a m o m pur­gatori ju muke tol iko žarke „kak da bi vsi uglenar i , ki su na sveti, uglenje žgali i vse na k u p ležalo“.

Bog pak n ikom dužan ne ostaje, spori ali dost ižni s tarac. Bog je prije r ado zalazio m e đ u ljude. Sada ne . Živi s ada u nebu i o d a n d e naređuje što će se dogodi t i , a apos t rof mu je Jaki G o s p o d e , G o s p o d e j ak i ! Za to t r eba za nj zanosa i iz­držljive volje.

I d o g a đ a se, ako i ne gomi lama , ali za to često po jed inc ima , da dozive svoj d a n uskršnji, kako i p jesma o „sr i jemskim glavar ima“ stavlja u izgled, pa „duše kršćanske“ užiju pod i ­jeljeno ( d u h o v n o ) b lago svetaca na apel žustri s a m o u k o g đa-četa i zvon t rpke žice slijepca guslara , koji arhajski pr ičaše i ispovi jedaše moguću legendu s p a s o n o s n o g obraćen ja „zem­lje Indi je“ , zemlje d u h o m pu tovane i teško i skušane nepoš t i ­vanjem roditeljskim, kumovsk im i djeverskim. Ko l iko n a o -pakost i dese te račkog r i tma ž ivo tnoga : d a ne s luša p o r o d ro­ditelja, da ne sluša mlađi starijega, da kum k u m a ne drži za kuma , da bra t b ra ta po sudov ima ćera, djever snasi o s ramo­ti radi , da n ikakvog sveca ne svetkuju, niti žegu u crkvu svi­jeće.. .

Ima li veće blasfemije da se na po ton jem s a m o g leda lac za­ustavi, da župljani svijeće ne p r ikazu ju? !

Po t rebno je zato nep res t ano spominjanje na četiri posljednje stvari čovjeka. Slike, ako ne baš s t rašnoga s u d a , a to njego­vog glavnog ac teura , arhangje la s vagom, najčešći su dekor iza kućnog kandi la . Lojalni život p r e m a b r a t u bl ižnjemu, p r e m a iskrnjemu najbolja je s toga garanci ja za d a n posljed­njega Uskrsa .

Ipak , kako se sve d o b r o svršava na koncu godišnjega pomi ­renja uskršnjega, misi jskoga, smi renoga za o račku dušu t ako p o t r e b n o g a spasenja :

Svi se b jehu k Bogu obrnul i , Po tri p u t a ljube zemlju c rnu ; I pos luša p o r o d roditelja, I pos luša mlađ i starijega, I b ra t b ra ta ne vodi na sudu , I svetkuju sveca svakojega, I svi mole b o g a mi losnoga Bez p re s t anka i dnevi i noći Po pravi lu , ka ' j e Bogu milo .

To je raj zemaljski, i većega b lažens tva k r šćan ima ovdje ne t reba . Gr i jeh iz busi je i o n a k o vreba , te j e s loga p o t r e b n a , p o t r e b n a pi l igr inska poko ja godišnja ekskurzi ja ka o sob i tom kojem izvoru Milost i , d a se kont inu i te t ovakvog življenja uz­drži , od gri jeha odb ran i , a nove milosti saberu . P redanos t ,

8. K a m e n o v a n j e

d a se ovako živjeti mora , koncen t r i r ana je snaga koja pokre ­će zanos uvjerljivog oduševljenja i hlepnje za č u d o m izbav­ljenja.

Pa u p r a v o , to je zanos kojim se i drevni mari ja-bistr ički po ­klonik u „popevki trinaistoj“ opa jao . Pokoru je g lasno činio kao grješnik g lasno vapeći , kao križar r a tonosn i i s u m a n u t i f lagelant, adami t i orgijastik svake vojske spasa . Ori lo se ne­o b u z d a n o pouzdanje riječi ovakov ih :

„Kojega glad t rapi , h r a n u išće, žeden spi tava za zvira-l išće; vu tmice sedeći svetlost želi, z be t egom trapljen za vrač tvom gledi.

„Ja sem vre z d a v n a već g laden , žeden , slep sem v-tmice greha , y be težen , ah gdo m e napoj i , gdo n a h r a n i , o d ne­volje moje g d o obran i .

„Ču l sem d a je ovde zdenec , h r ana , od kotere zd rava vsaka rana , čul sem da M a r i a ovde vrači , knjoi se vteći h o ć u da me zvrači.

„Ti na imre v-Bistr ičkom koja sediš T ronušu , y č u d a vnoga činiš, glas j e da obć inska jesi Maika , mi los t ivna nas Pomoćnica .“

A ona , okrunjena i kraljevski odjevena, već s tot ine g o d i n a m i r n o izbavlja s dos to jans tvom nev iđenoga Veličanstva, pri­majući p o d noge da re za kasu crkve i za svoj naki t . I let imič­ni pog l ed iz p o b o ž n o u z b u đ e n o g stanja n a gol im kol jenima zabije se u dušu i traje p o čitav život. J e d a n val otmjenosti . . .

I t ako se u d u h u oživljuju talasi p rošavš ih gomila , zibanja zmijol ikih prašnjavih procesi ja , grčevi sagnut ih šija i p l am-saji zažaren ih s jajnovlažnih očiju s koristol jubivim refreni­m a : Mol i za n a s !

Još zuji pr i takvoj viziji najljepša mol i tva pa t r i ja rha lno-fami-l i jarnog kršćanstva , s t ihovana paraf raza , koja daje j akos t i ufanje, i mehan ičk i se ponavl ja na vidiku ovih s l ikanih maj ­storija.

„Otec naš dobr i , t ebe veru jemo, ki si n a N e b u z k u p a y n a zemlje, j e d e n vu Boštvu, a troji vu Trojstvu ves p o

vsem svetu.

„ M i tvoji s luge p o tebe stvorjeni, p o tvojem Sinu z pek-la odkupl jeni , p o svetom D u h u v-Kers tu posvećen i , za sine uzet i :

„P ros imo tebe Otca , y G o s p o n a , za d ragu v rednos t Je­zuša Kris tuša, ti nas pos luhn i vu ove tvojega Sina moli t­ve.

„Sveti se Ime tvoje odl ičeno , ko vs igdar stoji p rez nas posvećeno , včini d a b u d e od vseh nas s p o z n a n o , y p o -š tuvano .

„Pr id i Kraljestvo tvoje k n a m Nebesko , d o p rave vere , y p o d o b r o m delu , d a p o t o m dvojem p r i d e m o v Kraljes­tvo y mi N e b e s k o .

„Budi tva volja m e d nami včinjena, z- tvojum p o m o ć j u m do konca zveršena, kako na N e b u , t ako y na zemlje, y dole v peklu .

„ K r u h a našega daj n a m vsagdanjega, k a k t e lovnoga , tak y D u h o v n o g a , opravu , h r anu , reč tvoju, y p r avu lju­bav Keršćansku .

„Pust i n a m duge male , y velike, prost i n a m m u k e veki-večne pek lenske , kak y mi našem p r a š ć a m o d u ž n i k o m duge zemeljske.

„ N e p r e p u s t i nas vpeljati vu skušnju, da n e z a p a d n e greh vu našu Dušu , neda j ni j e d n e n a d nami oblas t i , vražje jakos t i .

„Os lobod i nas od vsega h u d o g a , o d t e lovnoga , y o d zla D u š n o g a , b u d i n a m naš pu t vu N e b e s a r aven , t a k b u d i , amen.“

O, l jepotna j e riječ di jalekta, kad j e uzmog la o v a k o uznos i to st ihovati judejsk i očenaš j ez ikom G u b e c - b e g a !

Ali zanosi tos t se ne kristalizira s a m o iz p o g l e d a dvod imenz i -j ona ln ih l ikovnih umotvor ina . I d rvena p las t ika č o b a n s k e dokol ice ili ambic i jozna zauzetost na b a n k u p o k r a j ognjišta ili kon templac i j a na k u ć n o m u p ragu stvaraše a r h a j s k o m teh-

102

9. S u d n j i d a n 10. T o r s o R a s p e t o g a . D r v e n a p l a s t i k a h r v a t s k o g a s e l j a k a (pr i je u c r k v i sv. J o s i p a u B e d n j i )

103

n i k o m nožića k s o a n o n , kao što ih se nalazi u ru šev inama ak-ropo l a (10., 11.).

Ovi kipovi , kipci , križevi, zovu se u za nas nepromi jen jenoj , kućno- in t imnoj terminologi j i - „djed.“ „Djed“ je u o p ć e oz­n a k a star ih slika, naziv kućn ih p e n a t a i očev idno odjek je­z ičnoga pet refakta iz v remena , k a d a su kao boš tvo vrijedili dusi d jedova, a likovi njihovi kao fetiš-idoli.

K o m p a r a t i v n a povijest umjetnost i može i iz ovakvih objeka­ta s tudirat i zakonos t progresa . Rezbar , seljački i hrvatski , ne i m a d a š e za ove glave u z o r a k a an t ikn ih . U njegovim c rkvama i na zbor iš t ima, kud j e m o g a o dopri je t i , glave Kris tove bile su i j esu više manje klasične fazone. Njegova impresi ja je bi­la šab lonska o r a z a p e t o m čovjeku u o p ć e , ali o n o što je i spod dlijeta izišlo nije mog lo d rugo biti nego o n o što on može du­h o m vidjeti. A taj seljak vidi „an t ikno“ . K o s a dak le i b r a d a isto kao da su u po rosu djelane. Torso Kris ta to r so je „dje­da" , i oči njegove ištu boju, j e r j e neumješ tvo još pr i l ično. A za tvorenos t bo la i trpljenja d o b r o dolazi . Jer se razab i ru do ­gađaji od kojih čovjek posi jedi u minut i . Z a ana tomi ju se tek u obr i s ima mar i , d o k su detalji ne iz rađeni , no to cjelovit do j am ne kvari .

F o r m e su u ovoj pr imi t ivnoj umjetnos t i razbi jene. I skrsne stari kršćanski revoluci jonarni život. Spoznaja vječnosti bljesne u tih pr imi t ivaca kao munja , p a stvori začas opt ičke uč inke dob r ih efekata. A u svemu t o m e nije neuras ten ičk i

ekspres i jonizam, ni zadavanje zagone tk i „skr ivač ica“ , nego t rajna rječitost. Ovi a n o n i m n i umjetnic i ne luduju . D a k a k o , neš to ma lo svete mani je ima, ali oni ne lijepe k r p e kožica n a svoje slike, niti u njih zabijaju čavle, k a o m o d e r n a ekst rava­gancija, a pri l ika bi bi la to očekivati „zbog što ljepšeg“ (neo-bičnijeg). Oni se ne trgaju svjesno d a h o t i m i č n o izlažu i na-glasuju rugobe u pr i rod i , i njima „ sa t an i zam“ nije i n e m o ž e biti idea lom, m a da So tona dolazi u svakom p e t o m činu nji­hovih „pr i l ika“.

Oper i ra ju abrev i ja turama i l inea rn im r i tmom. U t a k v o m li-ko tvorcu (s l ikarskom ili k ipa r skom) djeluje i sposn ičko praz-novanje sv. nedelje -

O n ne pije v ina crvenoga, Nit i ije mesa debe loga , Neg fjelicu k r u h a j ečmenice , I kup icu s tudene vodice .

Isposnik vidi „u duhu“ više no ostali prenatovareni požderu-si. O tom n e m a sumnje, kako svjedoče Joh . Mul le r , Sp inoza , Rousseau , G o e t h e i C a r d a n u s (D e subti l i tate) . Slikar, dak le , s i romah ništa ne p ro računava . Njemu je duša t akva i k a k o vidi, o n a k o izrazi. (I k o d m o d e r n i h umje tn ika a b n o r m a l n e slike nijesu uvijek podražavanje i k a v a n s k o afektiranje, nego fizički defekt. Oni dois ta o n a k o „v ide“ , kako ispoljuju. To j e neuras ten ička ras t rganos t i bo l e sna p o t r e b a „nov ih formi“ i

1 1 . R a s p e l o iz ž u p n e c r k v e u Bad l jev in i (se l jačk i p o s a o )

104

„novog izražaja“.)

A i pr imi t ivac je , k a d a je n a b o ž a n , d u š o m bo les tan i traži zdravlje spasa . O n boluje sve svjetske bolove , ćuti grijehe sviju ekscesa i snatr i o spasenju. Pa i spod svijesti, da , izvan svijesti mu je ovo kidanje s fo rmom „od ovoga svijeta“. N e da on hoće , nego on m o r a da slika o n a k o kako radi .

To je N a z a r e n koji p o p u t Sunca , personif ic i rane P ravde , u n a r o d n o j pjesmi govori griješnoj zemlji:

N a tebi su di la pogrešenja, N a tebi su krive nepravice , N a tebi su kriva svedočans tva . Sin ne sluša s tarca oca svoga,

A ni hćerka svoje mile majke, Ljubiju se brat i i kompar i , N e pozna se ta bližnja rodb ina , Rajaju se dica brez zakona , Moriju se dica brezu krsta.

A ta pomisao , ta djela bole dobre duše . Za to im stavljaju sli­kovite uzore iz Sv. Pisma. To su od reda slike d u h o b o r a č k e . Pokazuju naza rensko shvaćanje i spod katol icizirane (orto­doksne) kore. A to je d o k u m e n a t da Arijac (napose sloven­ski) ne prevaljuje s amo prugu od Vladivostoka do Jasnaje Poljane, žedan i g l adan razgovora o duši Božjoj, već da se taj razgovor vodi svuda gdje se usjeklo i u krv upi lo o n o hti­jenje niveliranja fizičkih „nepravdi“ (veliko i ma lo , li jepo i ružno , boga to i s i romašno) i uz to pasivizam s i sp r ikom: Vo­lja Božja!

Poho tne nabubre los t i ne poznaju . Što je njima do li jepog obl ika! To ne smije ni fizički da b u d e ; ne će da skupa idu fi­zička i d u h o v n a Ljepota. Oni su se predal i duhovno j Ljepo­ti, i ona je njima zornos t .

Sav spomenu t i „folklor“ vidi na svetim s l ikama s a m o pučki vlasnik, k a d a asocira u ikonografij i e lemente svoga p ravoga kulta , koji je sadržan u pjesmi i u običaj ima. Za to i sav taj „na rodop i sn i“ okušaj ove estetike nužno graniči s ekspresi-jon is t i čkom umje tnošću , kako je nehot ice propagi ra ju ovi majstori za z imske dokol ice .

I kao slovenstvu dragi srednjovjekovni jugoslovenski pa ta­ren (pisar) , u d u h u se i naš slikar (ličilac) ispričava za ovak­ve svoje rabote govoreć i : „ G o s p o d o , ako sam što loše pos ta­vio, nemoj te se tomuj poruga t i , ere mi sta ruci t rudi težeće. Čti te i blagoslovi te , a vas Bog blagoslovi u viki, amin!“

Gledaj te i b lagoslovi te , pa to je . Problem koliko su debe la nebesa rješava se piti jskim odgovorom, e je tol iko, kol iko od istoka do z a p a d a . U o p ć e , zapravo većinom apokrifni mili-eu : traženje Ist ine i Spasa .

Jer od zdravlja lipšeg da ra nema , O d spasenja višeg b laga nema .

A i s imbol izam brojeva nije nezna tan . Semitski broj 7 prije svega, o n d a trojstvo, pa broj 4 : četiri su evengjelista, četiri velika p ro roka , četiri sveta oca, četiri krepost i , četiri rajske rijeke, četiri s t rane svijeta, četiri godišnja doba , četiri d o b a

d a n a i četiri razdoblja u životu l judskom. A sve to još i danas živi u p u k u i nalazi u s l ikama s r o d n o shvaćanje.

Sve ih prat i , kao i ranije, uvjerenje A p o k a l i p s e : „Ja sam alfa i omega , poče tak i svršetak. Ja ću ž e d n o m e dat i iz izvora vo­de žive za badava .“ A od prijestolja Božjeg i Jagnjetova go­vori D u h i Nevjes ta : D o đ i ! I otire Bog svaku suzu d o b r e na­kane .

M n o g o je više, d a k a k o , od svih ovdje p r ikazan ih mot iva ha-giografije iskor išćeno u pre t resanoj grupi pučkih slikarija. N a s lovenskim s l ikama više cvijeća, više s t raha p red prazni­n o m , same ruže. I raspe la su nak i ćena r u ž a m a (šutljivosti) i mnoš tvo zvijezda rasu to po vasioni . Krun jena G o s p a i Sin­čić prekri t i su zavjetovanim p regačama . S a m e svete tvrde. Javlja se i sv. jan jad (Luc. X. 3., Iv. Iv. X) . I A b r a h a m je ( „ M a r k o pr iko mora“ ) predstavljen p o d t u r b a n o m i sa sab-ljom demiškinjom, a prije j e (kako i t reba) nal ik Sokolović--paši no svećeniku žr tvujućemu. O s o b e stat ista (većinom bez brkova , nešto starogrčki) uvijek s d o b r o h o t n i m f i z ionomi ja ­ma. Kerubi nose čizme kao da su vjesnici i sluge. Ključevi sv. Petra prilijepljeni su o haljinu, ništa ih ne drži , dok ar-hangjel Mihaj lo stoji na g a d n o m gjavolu: to je g rdna tjelesi­na, rogovi gotovo u zatiljku, a u Božjeg dog lavn ika već po­znati Ozirisov kantar . Štit nosi grb I H S i križ. R u k a na flo-retu kao čačkal ica, dok je kosa glave Mihaj love za l izana kao u f lamanske žene ili u Šokice bez cvijeća. Plaštevi su ob ično boje p lavog noćnog neba . Kad je drvo u sredini slike, zemlja i spod s tabla uvijek je i spupčena . Nać i je i zdepas t ih bogou-godn ika imbeci ln ih fizijonomija u ba rok i z i r anom medal jonu na zrcalu s v rpcama i s cvijećem.

A što se pak tiče boja, one su, t ako reći, s i s tematske , j e d a n skraćeni spektar . Prave svjetlosjenu, ali g rubo i ma lo . Crve­na boja parad izn ih j abuč ica i mesa govedskoga , vruća je kao i žuta , dok m o d r a odiše h l a d n o ć o m , a ze lena oboj im stadiji­ma t empera tu re i t e m p e r a m e n t a . A da d o đ e zgoda , da b u d e emancipac i je , pa da se slikar uspije oteti k o n v e n c i o n a l n i m mot iv ima, crtajući majku na g robu dao bi jo j odjeći bijelu boju tuge sela, kao i Kinezi, p rakonse rva t ivna nacija u cjeli­ni, š tono je u nas preos ta lo u mrv icama . Jer boje govore u svim jezic ima, a riječi samo po jed in im n a r o d i m a .

Vole ovi slikari, s amo kad bi je dovol jno imal i , i boju zlata, so l idnost čistoće. M n o g o ne mašta ju , k a t k a d n ikako a kat­kad m o ž d a samo malo u s i tn icama. N a p o k o n , s a m a maš ta nije bogzna kakva preod l ična darovi tos t d u h a . Asimilat ivni i apercept ivni proces u finijoj formi. Nesuvis le p r e d o d ž b e do­laze u red.

Tu su p o m a l o uni formirani likovi, ali bez miš ića , bez dobre svjetlosjene, što je pro izvode obl ine t jelesne i s tvarne , goto­vo skroz plošni prikazi . Medi j svjetlosti ne pro laz i tu sa svo­j im n i jansama. A perspekt iva X I I I . i XIV. stoljeća...

Umjetnici na rudžbe , en gros za vašare i za p o k u ć a r c e i spe­cijalno „figuraše“. I taj poslovni ka rak te r z imskog rabotanja ne degrad i ra ta djela, jer je i z radba sveto svrhovi ta .

R a d e p r e m a srednjovjekovnim i u o p ć e c rkven im t ipologi j -skim s l ikama, po v iđenoj fresci, o l tarskoj slici, p o bak ro rezu

105

u sakristiji ili pokra j i spovi jedaonice . N o najčešće sebe kopi ­raju i t ako stvoriše „svoj stil“.

Dirljivo na ivno četkanje bo jom s donje s t rane stakla. Crtaju n a o p a k o opterećeni tom t ehn ikom, a i shemat ika je k ru ta i tvrda. Rišu rubove tjelesa pe rom (c rvenom ili bi je lom bo jom dos ta d e b e l o ; m o ž d a od olovnih linija s taklenih p rozora ) fir-nis, pas te ln im ili ka tkad i akvare ln im bo jama . Uko l iko ima nijansi i „pre laza“ , njih najprije mora ju postavi t i , a nanesu temeljni ton tek na koncu , te se stražnja s t rana ovakve slike ističe n e k o m futuris t ičkom no tom. Čes to t reba i radi ranja za ume tak sitnijih ukrasa . Osim ob laka (i Noj ine duge) nepoz­nate su ostale a tmosferske pojave, i os im čovjeka sve druge stvari ulaze s amo s imbol ično.

A oblaci , ti crijevasti i sivkasti oblaci dočarava ju iste vizije svetih i p reblagih pr ikaza , kao i dječje oči što ganjaju n e b o m slične magle , snovideći u njima bljesak svojih bajki i sanjari­ja .

J e d n a k o se ponaša ju kao kad u cvijetu maćuh i ce i t ra tora , u sjeni ognja i u sablasti panja i š ikare i, n a p o k o n , u svakom cerenju p r i rode vide samo onu nedost iž ivu, vječno t raženu v rhuna ravnos t kao refleks svojih neob l ikovan ih slutnji.