UNIVERZITET APEIRON U _________

FAKULTET ____________

______________

________

AKTIVNI BANKARSKI POSLOVI

SEMINARSKI RAD

_________maj , 2011 godine.

UNIVERZITET APEIRON U _________

FAKULTET ____________

______________

AKTIVNI BANKARSKI POSLOVI

SEMINARSKI RAD

PREDMET:

PROFESOR:

ASISTENT:

STUDENT:

BROJ INDEKSA:

SMJER: ______

___________maj 2011 godine

Sadržaj:

1. Uvod 1

2. Pojam aktivnih bankarskih poslova 2

3. Vrste aktivnih bankarskih poslova 3

4. Kreditni poslovi 4

4.1. Vrste kredita u poslovnoj praksi 4

4.1.1. Kredit na tekući račun 5

4.1.2. Konzorcijalni krediti 6

4.1.3. Hipotekarni krediti 7

4.1.4. Ugovor o kreditu na osnovu zaloge hartije od vrijednosti 8

4.1.5. Stand by krediti 8

4.1.6. Lombardni poslovi 9

4.1.7. Relombardni poslovi 10

4.1.8. Eskontni krediti 10

4.1.9. Reeskontni poslovi 12

4.1.10. Rambursni kredit 12

4.1.11. Akceptni kredit 12

4.1.12. Avalni kredit 13

4.1.13. Vinkulacioni kredit 13

5. Zaključak 15

6. Literatura 16

1. UVOD

Banke su finansijske institucije koje se bave aktivnostima finansijskog posredovanja

na planu prikupljanja depozita i davanja zajmova. Bitna karakteristika banke je transformacija

sredstava, pri čemu banka transformiše kratkoročniju depozitnu pasivu u dugoročniju aktivu.

Još jedna bitna karakteristika bankarskog poslovanja je evaluacija tražilaca zajmova. To znači

da se banka pojavljuje kao procjenjivač kreditnog rizika u ime deponenta čija sredstva banka

plasira. Treća je depozitni potencijal banke koji se formira na osnovu depozita velikog broja

deponenata, a raspoloživi potencijal plasira u vidu zajmova raznim korisnicima. Četvrta – za

banku se može reći da je kolekcija aktive i pasive u koju ulaze razni finansijski instrumenti

koji sadrže: kamatnu stopu, rok dospijeća, pokriće... Dualizam u koncepciji komercijalne

banke sastoji se u tome da one s jedne strane predstavljaju monetarnu instituciju, a sa druge

strane nemonetarnu finansijsku instituciju. Kao monetarne institucije, komercijalne banke su

organizacioni nosioci transakcionih depozita na kojima preduzeća i građani drže transakcioni

depozitni novac. Drugi dio poslovanja komercijalnih banaka čine nemonetarni depoziti, štedni

i oročeni, kao i zajmovi. U razvijenim tržišnim ekonomijama je izvršeno potiskivanje banaka.

Transakcioni depozitni računi kod banaka koji su nekamatni, djelimično su potisnuti

stvaranjem novog tipa transakcionih računa kod nebankarskih institucija, kao što su

zajednički fondovi novčanog tržišta koji su prvi put lansirani od strane berzanskih firmi,

početkom 70-tih godina XX vijeka u SAD. To su vrste transakcionih depozita koji

predstavljaju akcije vlasničkih sredstava. Kupci tih akcija dobijaju protivvrijednost u vidu

depozita na posebnim računima kod ovih institucija. U razvijenim zemljama stvaraju se

finansijski konglomerati čiji vlasnici mogu da budu komercijalne banke, osiguravajuće

kompanije, berzanske firme, trgovinske kompanije sa razvijenom mrežom klijenata.

Finansijski supermarketi koje su formirale takve institucije, kao na primjer American Expres,

Sears (sistem robnih kuća) obezbjeđuju da individualni klijenti mogu na jednom mjestu da

obave čitav niz finansijskih aktivnosti: da otvore transakcione račune, da drže štedne i

oročene depozite. Banke u tranformacionim procesima ne ostaju u tradicionalnim okvirima

depozitno-kreditnih aktivnosti, već ulaze u neke nove aktivnosti, kao što je poslovanje sa

vrednosnim papirima, pa i poslovanje u oblasti osiguranja. Uspješnost bankarskog poslovanja

zasniva se na interakciji tri ključne komponente: preduzetništva – tehnologije – organizacije.

Finansijske institucije su posrednici u transferu sredstava izmedu preduzeća i domaćinstava.1

1 Skripta, Bankarstvo, preuzeto sa interneta, april 2011 godine

2. POJAM AKTIVNIH BANKARSKIH POSLOVA

Aktivni bankarski poslovi ili kreditni poslovi su svi oni bankarski poslovi u kojima se

banka pojavljuje kao kreditor, tj. gdje banka pozajmljuje novac – daje kredit – ili preuzima

neku pravnu obavezu za svoga klijenta odnosno banka istupa kao povjerilac, kratko

jednostavno rečeno ovi poslovi se nazivaju poslovi plasmana. Kredit je novčani dužničko-

vjerovnički odnos u kojem vjerovnik kredita (obično banka) ustupa pravo korištenja

određenog iznosa novčanih sredstava dužniku (debitoru) na ugovoreno vrijeme i uz

ugovorene uvjete povrata2.  U svojoj suštini radi se o ulaganju sopstvenih i tuđih sredstava u

odgovarajuće plasmane koji su ujedno najvažniji izvori prihoda svake banke kao privrednog

subjekta. Dok pasivni poslovi čine materijalnu osnovu na kojoj se zasniva bankarsko

poslovanje, određuje količina poslovnih sredstava, vrsta kredita i plasmana, aktivni poslovi

određuju djelokrug banke kao privrednog subjekta i njeno mjesto u privredi i kreditnom

sistemu. Banka bez aktivnih poslova ne bi se uopšte mogla nazvati tim imenom. Stoga mnoga

zakonodavstva, pa i naše, zaštićuje naziv “banka” da bi se spriječila zloupotreba ovog pojma i

naziv rezervisao samo za ona preduzeća kod kojih je zaista riječ o primanju novčanih

sredstava i na osnovu njih odobravanju kredita, odnosno njihovom plasmanu.

S obzirom na funkcije i ulogu kredita gdje kreditni odnosi prožimaju cjelokupnu

materijalnu sferu društvenog života, razumljivo je što je pri regulisanju bankarskih poslova

najviše pažnje posvećeno kreditnim poslovima, i to ne samo Zakonom o bankama i kreditnim

poslovima, već i nizom drugih propisa medu kojima posebno mjesto ima Zakon o

obligacionim odnosima. U skladu sa principom stabilnosti koji važi za sve privredne subjekte,

pa i za banke, banke u okviru odgovarajućih propisa, rukovodeći se načelima bankarskog

poslovanja, posebno načelima efikasnog ulaganja, samostalno određuje namjene za koje daju

kredite, visinu kredita, cijenu kredita (kamatnu stopu), rok vraćanja i korisnike kredita, ako

pozitivnim zakonskim propisima nije određeno drugačije. Kreditni odnosi zasnivaju se na

bazi obostranog povjerenja (credo – vjerovati) davaoca i primaoca kredita.

Sa stanovišta objektivne teorije i pozitivne prakse kao i poštovanja načela bankarskog

poslovanja i ročnosti izvora sredstava iz kojih banke odobravaju kredit, bankarsko kreditiranje

se dijeli na dvije osnovne grupe kreditiranja:

kratkoročno kreditiranje i

dugoročno kreditiranje.

2 http://hr.wikipedia.org/wiki/Kredit

Ova podjela u svojoj suštini utemeljena je na kvalitetu prikupljenih sredstava. Naime,

iz prikupljenih depozita po viđenju i kratkoročnih bankarskih kredita banke mogu odobravati

kratkoročne kredite i time kreiraju novu kupovnu snagu – povećavaju postojeću novčanu

masu. Dok dugoročne kredite mogu odobravati iz sredstava stvorene novčane akumulacije

(štednje) čime se vrši samo preraspodjela koja ne utiče na visinu postojeće novčane mase.

Ako bi poslove plasmana sredstava sveli samo na odobravanja kredita učinili bi neoprostivu

grešku, koja se sastoji u tome da bi suzili ovaj široki pojam samo na jednu aktivnost. Naime,

pojam plasmana sredstava u sebi sadrži ne samo plasmane sredstava u raznim oblicima

kredita, već i u aktivnostima banaka koje se odnose na razne druge poslove plasmana

sredstava (garancije, avali, hartije od vrijednosti i dr.). Smatra se da u ukupnim plasmanima

sredstava krediti zauzimaju najznačajniji dio, i najmasovniji su oblici aktivnih bankarskih

poslova3.

3. VRSTE AKTIVNIH BANKARSKIH POSLOVA

Kao što je navedeno u prethodnom dijelu teksta, aktivni (kreditni) bankarski poslovi

su oni poslovi u kojima se banka pojavljuje kao kreditor, odnosno pozajmljivač novca. U

aktivne bankarske poslove spadaju:

krediti na tekućem računu (overdraft),

ostali kratkoročni krediti (kreditne linije, eskontni krediti, lombardni kredit, rambursni

kredit, akceptni kredit, avalni kredit,vinkulacioni kredit i dr.),

dugoročni krediti (krediti za izgradnju i nabavku osnovnih sredstava, krediti za stalna

obrtna sredstva, krediti za osnivačka ulaganja, sanacioni krediti, krediti za kupovinu

preduzeća i dr.).

Odobravanje kratkoročnih kredita se, uglavnom, vrši iz prikupljenih sredstava depozita

po viđenju. Ova sredstva banka koristi kao vlastiti kapital za odobravanje kredita za period od

tri mjeseca dio jedne godine. Ukoliko banka želi odobriti kredit u dužem roku, onda svoj

kreditni potencijal formira iz vlastitog kapitala (dokapitalizacijom, emisijom akcija i

obveznica, iz akumuliranih dobitaka i sl.) ili sredstava pribavljanih sa dužim rokovima

vraćanja (depozita oročenih na duže rokove, specijalnih državnih fondova, dugoročnih

3 Vučković Miloš , Kreditno – bankarski sistem, Ekonomski fakultet, Skoplje,1968 godine

zajmova pribavljenih od međunarodnih organizacija na tržištu kapitala i sl.)4. U ovim

bankarskim poslovima banke se javljaju kao davaoci kredita pozajmljivača finansijskih

sredstava, na ovaj način one obavljaju svoju osnovnu funkciju po kojoj se izdvajaju od ostalih

privrednih subjekata-preduzeća. Prihod banaka ostvaruje se najvećim dijelom posredstvom

kreditnim poslovima kroz koje se naplaćuju kamate za odobrene kredite. Kamata koja se

naplaćuje kroz kreditno poslovanje zove se aktivna kamata. Položaj banke u aktivnom

poslovanju kreće se od banke (poverilac) ka klijentu (dužnik). Poslovanje banaka u ovom

domenu regulisano je Ugovorom o kreditiranju u kojem su naznačene obaveze obe strane

(povjerioca i dužnika). Sačinjavanje ovog ugovora temelji se na „Zakonu o obligacionim

odnosima“.

4. KREDITNI POSLOVI

Kreditni poslovi su poslovi koji podrazumjevaju davanje različitih novčanih zajmova

klijentima,sa obavezom da ih oni vrate banci u ugovoreno vreme sa odgovarajućom kamatom.

Ugovori o kreditu predstavljaju najčešće i najznačajnije bankarske poslove u savremenom

društvu. Privredni sistemi su,u suštini,zasnovani na kreditnim odnosima. Krediti su povezani

sa postojanjem novca, robne proizvodnje i tržišta. Zakonom o obligacijonim poslovima su

kod nas regulisani Ugovori o kreditima. Ugovor o kreditu je ugovor kojim se banka obavezuje

da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni novčani iznos, na određeno ili neodređeno

vrijeme, uz određenu namjenu ili bez određene namjene, a sa druge strane, korisnik se

obavezuje da će banci vratiti dobijeni iznos novca u ugovoreno vrijeme sa kamatom ili bez

kamate, kako je već ugovorom utvrđeno. Radi zaštite bančinih interesa kredit se redovno

obezbjeđuje na odgovarajuće načine-stvarima koje korisnik daje banci u zalogu (hipoteka)-

realni kredit. Kredit koji se daje na osnovu povjerenja banke u bonitet korisnika je personalni

kredit.

4.1.Vrste kredita u poslovnoj praksi:

Prema dužini trajanja kreditnog odnosa-kratkoročni, srednjeročni i dugoročni.

Prema karakteru djelatnosti dužnika-zanatski, komunalni, zemljoradnički i dr.

Prema ekonomskoj upotrebi i namjeni sredstava dobijenih na osnovu ugovora o

kreditu-proizvodni i potrošni.

4 Doc.dr.Bogdana Vujnović-Gligorić, mr.Jana Aleksić, Bankarski marketing, Banja Luka 2011 godine

Prema ulozi i funkciji kamate-kamatni i beskamatni krediti.

Prema načinu vraćanja kredita-jednokratni, obročni i amortizacioni.

Potrošački krediti

Hipotekarni krediti

Kredit sa tekućeg računa

Akceptni krediti

Rambursni krediti

Vinkulacioni krediti

4.1.1. Kredit na tekući račun

Kontokorentni kredit ili kredit po tekućem računu je vrlo čest i praktičan oblik

kreditiranja. Na temelju solidnosti tražioca kredita (npr. stalni priliv sredstava na tekući račun

kao što je plata, penzija ili si.) banka odobrava ovakav kredit pri čemu utvrđuje njegovu

maksimalnu visinu5.  Kredit na tekući račun koriste ona preduzeća koja imaju čvrste veze i

uzajamno povjerenje sa bankom. Oba partnera uživaju obostrani bonitet i kredibilitet. Ipak

kreditiranje je primarno vezano za bonitet preduzeća i skoro da su elimisani svi rigidni

elementi klasičnih postupaka kreditiranja. Kreditno sposobno preduzeće može automatski

vući određeni iznos novčanih sredstava bez nekih posebnih tehničko-formalnih postupaka

kreditiranja. Skoro da se radi o automatizmu korišćenja i gašenja (samolikvidacija) kredita.

To je fleksibilan i efikasan način finansiranja tekuće reprodukcije – predstavlja permanentnu

vrstu finansiranja povremenih obrtnih sredstava preduzeća gdje je tehnika i procedura

kreditiranja pojednostavljena do automatizma. Jedini ugovorni elementi ovog kredita su iznos

kredita (iznos preko kojeg tekući račun ne može preći u dugovno stanje), i kamatna stopa.

Iznos odobrenog kredita se evidentira u zaglavlju tekućeg računa i preduzeće dužnik može na

tekućem računu preći u dugovanje do visine odobrenog kredita. Kamata, provizija i ostali

troškovi aranžiranja kredita plaćaju se samo na iznos iskorišćenih iznosa kredita, a pasivna

kamata se obračunava na potražni saldo tekućeg računa i pripisuje se kao priliv novca na

računu.

Popularnost tekućeg računa počiva na preimućstvima i koristima koja pruža i

preduzeću i banci. Sa aspekta preduzeća koristi su višestruke:

posjedovanje tekućeg računa omogućuje preduzeću da se uključi u bezgotovinski

platni promet i da putem naloga i čekova vrši plaćanja i onda kada nema sredstava na

5 http://www.moj-bankar.hr/Kazalo/K/Kredit-po-teku%C4%87em-ra%C4%8Dunu

svom depozitnom računu. Ono je lišeno potrebe stalnog obraćanja banci sa formalno –

pravnim zahtjevima za dobijanje kredita. Isto tako ono nije prinuđeno da drži

nekamatonosnu rezervu likvidnosti koja iziskuje troškove, a zahvaljujući pasivnoj

kamati (obračunatoj na potražni saldo tekućeg računa) i umjesto troška držanja

novčanih rezervi dobiva prihod i povećava rentabilnost;

uživanje kredita po tekućem računu omogućuje preduzeću elastično korišćenje

novčanih sredstava u srazmjeri njegovih stvarnih dnevnih potreba. To je glavno

preimućstvo tekućeg računa nad eskontom, kod koga se odmah cijela suma uzima i

obično vraća cijela. Kod tekućeg računa skoncentrisane su sve naplate i isplate na

jednom mjestu i na jednom računu, čime se upotreba kredita i plaćanje kamate svodi

na najmanju mjeru;

on u mnogome smanjuje troškove poslovanja a posebno novčane troškove čime se

postiže ušteda u vremenu, personalu, materijalu itd. Tako je, npr. za periodične

izdatke, kao što su: porezi, premije osiguranja, socijalni doprinosi, račun za struju,

vodu itd. dovoljno da se jednom izda “trajni nalog” banci pa da ona sva ta plaćanja

vrši periodično sama, tačno i o roku. Bančini izvještaji i formulari, izvodi iz tekućeg

računa itd. omogućavaju lak i brz pregled dokumentacije što smanjuje sopstvenu

evidenciju, knjiženja, arhivski rad i drugu administraciju što direktno povećava

profitabilnost poslovanja preduzeća.

4.1.2. Konzorcijalni krediti

Konzorcijalni kredit je dugoročni bankarski posao, kojim se obezbjeđuju novčana

sredstva od strane više banaka za finansiranje izgradnje krupnih investicionih objekata,

infrastrukture i realizaciju određenih drugih poslova6. 

Konzorcijum banaka nema svojstvo pravnog lica. Novčana sredstva za ove kredite se

obezbjeđuju se od više banaka, u svrhu obezbjeđivanja finansijskih sredstava za građenje

velikih objekata. Karakteristično za ovu vrstu kredita je da se u ulozi kreditora pojavljuju

najmanje dvije banke, jer jedna banka nema dovoljno potencijala za potencijalnu investiciju.

Na taj način se i rizik raspoređuje na više banaka. U ovoj vrsti bankarskih poslova banke se

povezuju ugovorom u konzorcijum,uz obaveznu naznaku cilja formiranja konzorcijuma.

Ugovor kojim se osniva bankarski konzorcijum mora da sadrži:

Ciljeve osnivanja konzorcijuma

6 http://proracuni.com/krediti.html

Banke koje osnivaju konzorcijum-članove konzorcijuma

Banku (gestor banaka) koja u ime članova konzorcijuma rukovodi njegovim radom

Organe upravljanja poslovima konzorcijuma

Prava i obaveze članova konzorcijuma

Vremenski rok trajanja konzorcijuma

Način snošenja rizika članova konzorcijuma

Bankarski konzorcijum može imati povremeni (izgradnja naftovoda,puteva,i sl.) i

trajni (dugoročni i specijalizovani poslovi) karakter. Sve banke učesnice konzorcijalnog

bankarskog posla zaključuju međusobni ugovor kojim se precizno definiše:

Iznos odobrenog kredita

Pojedinačno učešće banaka u odobravanju kredita

Rok vraćanja datog kredita

Iznos kamate na odobreni kredit

4.1.3. Hipotekarni krediti

Hipotekarni kredit (engl. mortgage, njem. Pfandgutkredit) je posebna vrsta

dugoročnog kredita što ga banke i druge specijalizovane finansijske ustanove odobravaju

građanima i preduzećima na osnovu plata u nekretninama7.

Finansijska sredstva koja se dobijaju odobrenjem ove vrste kredita obezbjeđuju se

zalogom nepokretne imovine od strane klijenta (dužnika). Predmeti hipoteke mogu

biti:industrijski objekti, zgrade, stanovi, poljoprivredna zemljišta, i dr. Ponekad, u nekim

slučajevima kao zalog za ovu vrstu kredita može biti i pokretna imovina, koja ima veliku

vrijednost: avioni, brodovi... Po otplati ove vrste kredita imovina se vraća vlasniku-klijentu,u

suprotnom imovina se oduzima i prodaje-licitacijom, kako bi se nadoknadio gubitak banke.

Hipotekarni kredit predstavlja realan kredit. Hipotekarni kredit se odobrava ugovorom koji se

zaključuje između povjerioca-davaoca kredita, i dužnika-korisnika kredita. Ugovor sadrži

sledeće elemente:

Iznos hipotekarnog kredita

Visinu kamatne stope po hipotekarnom kreditu

Rok vraćanja hipotekarnog kredita

Način isplate hipotekarnog kredita

7 http://limun.hr/main.aspx?id=17113&Page=

Pravo otkazivanja hipotekarnog kredita

Hipotekarni kredit se može otplaćivati fiksnom otplatom i anuitetnom otplatom.

Hipotekarni dužnik ima pravo otkazivanja kredita sa otkaznim rokom od najmanje šest

mjeseci, dok banka koja predstavlja davaoca hipotekarnog kredita nema pravo otkazivanja,

osim u slučajevima ako dužnik ne plaća na vrijeme rate kredita, ako dužnik proda nekretninu

trećem licu koga banka ne prihvata za svog novog dužnika, ako nastanu promjene u

vrijednosti založne stvari u odnosu na njenu prvobitnu vrijednost.

4.1.4. Ugovor o kreditu na osnovu zaloge hartije od vrednosti

Obezbjeđenje ove vrste kredita se zasniva na zalaganju hartija od vrijednosti (mjenice,

akcije...).Vraćanjem kredita prestaje založno pravo banke na hartije od vrijednosti. Ovakva

vrsta kredita može se svrstati u tzv. pokrivene kredite, jer se kao pokriće koristi određena

HoV, na primjer mjenica. HoV koja data kao zaloga za obezbjeđenje kredita ostaje i dalje u

vlasništvu korisnika, u zavisnosti od otplate kredita određuje se dalja sudbina HoV. Dok traje

ugovoreni rok za korišćenje kredita, založna HoV se nalazi u posjedu banke. Kada korisnik

otplati kredit, prestaje založno pravo banke na toj HoV. Ukoliko korisnik kredita ne vrati

kredit, založena HoV služi banci za namirenje njenog potrživanja prema korisniku.

4.1.5. Stand by krediti

To su krediti koji treba da uslede u slučaju potrebe, od strane finansijskih institucija

(MMF). Lica kojima su ovi krediti namjenjeni ne moraju da koriste ove kredite ili da ih

koriste u punom iznosu. Ako se ovi krediti ne koriste ili se ne iskoriste u potpunosti, plaća se

provizija pripravnosti. Ukoliko se ovaj kredit iskoristi u potpunosti, dolazi do kreditnog

odnosa, odnosno do sklapanja Ugovora o kreditu. Korisnik kredita ima obavezu da plati

ugovorenu kamatu i vrati kreditna sredstva u ugovorenom roku.

4.1.6. Lombardni poslovi

Lombardni kredit je nenamjenski gotovinski kredit, a ostvaruje se na temelju

položenog depozita koji služi kao osiguranje povrata kredita8. Odobrena finansijska sredstva,

osiguravaju se zalogom pokretne imovine (nakit...). Ova vrsta bankarskih poslova se koristi

8 http://www.krediti.hr/

uglavnom za dobijanje kratkoročnih kredita. Lombardni poslovi su djelimično regulisani

Zakonom o obligacionim poslovima, kada su u pitanju HoV. Ugovor o ovoj vrsti bankarskog

posla mora biti zaključen u pisanoj formi,mora da sadrži: naznačenje HoV koje se zalažu i

naziv odnosno poslovno ime i sedište i prebivalište imaoca HoV. Ukoliko korisnik kredita u

roku dospjelosti ne vrati kredit, banka može da proda založene HoV i dragocjenosti u cilju

podmirivanja svojih potraživanja prema korisniku kredita.

Lombardni kredit (kredit na zalogu) je kratkoročni bankarski kredit koji preduzeće,

može dobiti na bazi založenih pokretnih realnih vrijednosti kao što je zlato i druge

dragocjenosti, hartije od vrijednosti, trgovačka roba i druga pokretna dobra koja su lako i brzo

utrživa – kotiraju se na finansijskom tržištu. Osnovna karakteristika Lombardnog kredita je

što odlučujuću ulogu ima bonitet zaloge, dok je lična kreditna sposobnost preduzeća skoro

sporedna. Lombardni kredit se angažuje za pribavljanje transakcionog novca za tekuću

proizvodnju ili promet radi osiguranja tekuće likvidnosti. Preduzeće zalaže sredstva koja su

momentalno van proizvodne funkcije i dobijenim kreditom ih aktivira, učini ih mobilnim i

funkcionalnim a da ih pri tome ne otuđi - proda. Založeni kredit za preduzeće debitora ima

dobru stranu što mu daje mogućnost da svojim finansijskim obavezama tačno i na vrijeme

odgovara, a da nije primoran da hartije od vrijednosti ili robu prodaje u nevrijeme ili kada su

tržišne prilike nepovoljne. Putem zalaganja on se zaštićuje od potencijalnih gubitaka koji bi

mogli nastati ako bi se roba morala prodati hitno i po svaku cijenu. Tržišna vrijednost imovine

koja se zalaže odnosno vrijednost koja se kotira je osnova za dobijanje kredita. Od iznosa

založene vrijednosti zavisi i iznos lombardnog kredita. Hartije od vrijednosti se procjenjuju po

tržišnoj vrijednosti, ali se lombardni kredit odobrava ispod te vrijednosti, ne prelazeći 60 –

75% odnosno tri četvrtine dnevne vrijednosti zaloge. Jedino je izuzetak zlato na čijoj se

vrijednosti dobija kredit u 100% iznosu. Lombardni kredit se može realizovati tek nakom

potpisivanja ugovora o lombardnom kreditu gdje su utvrđeni uslovi (rok i kamata, nominalni

iznos kredita) i kada se zaloga preda banci. Banka je dužna da čuva zalogu i da vrši sve radnje

skopčane sa zalogom. Uobičajeni rok zaloge iznosi tri mjeseca. Kad se zalaže roba najširu

primjenu ima skladišnica ili varant i konosman

4.1.7. Relombardni poslovi

Novčani kredit banke koja je dala lombradni kredit, uzima kredit kod druge banke a

zalaže pokretnu imovinu u zalog za drugi kredit.

4.1.8. Eskontni krediti

Eskontni kredit je kratkoročni kredit koji banka svom klijentu odobrava kao vid

pribavljanja likvidnih sredstava otkupom mjenica prije njihovog roka dospjeća. Iznos

eskontnog kredita zavisi od slobodnih sredstava koje banka može da plasira za tu svrhu, a što

pak zavisi od monetarne politike centralne banke9. Eskontni poslovi su posebna vrsta

bankarskih poslova u kojim se pojavljuju elementi Ugovora o kreditu i Ugovora o

kupoprodaji nedospjelih hartija od vrijednostii drugih potraživanja od prema trećim licima.

Novčana sredstva umanjuju se za diskont.

Eskontni kredit predstavlja posebnu vrstu bankarskih kredita povezanih direktno sa

robno prometnim transakcijama. To je ustvari monetizovanje ugovorenih robnih ili

komercijalnih kredita preduzeća, zamjena jednog kredita drugim kreditom – mobilizacija

potraživanja. To je kredit zasnovan na podlozi nekog nenaplaćenog potraživanja. Banka od

preduzeća kupuje kratkoročno potraživanje prije njegovog dospjeća. Vrijednost kupljenog

potraživanja banka eskontuje na dan kupovine odbijajući od nominalne vrijednosti iznos

kamate, provizije i ostalih troškova aranžiranja. Preduzeću – prodavcu se isplaćuje tzv.

eskontovana vrijednost. Najčešće dobijanje ovih kredita zasnovano je na mjeničnom

potraživanju. Razlikuje se od standardnih oblika kratkoročnog kreditiranja po odsustvu

formalizovane procedure utvrđivanja kreditne sposobnosti i ugovaranja kredita. U suštini radi

se o otkupu mjenica odnosno mjeničnog potraživanja prije roka dospjeća a uz odbitak

unaprijed ugovorene kamatne stope i provizije, pri čemu je osnovni uslov bonitet mjenice

koja pokriva cijelu nominalnu vrijednost kredita. Prodajom robe na kredit uz primanje

mjenice kao instrumenta obezbjeđenja kredita i obavezom plaćanja u kasnijem roku s tačno

utvrđenom novčanom protiv vrijednošću, vlasnik te mjenice može istu da proda (eskontuje)

banci sa umanjenjem nominalne vrijednosti za kamatu (eskont). Aktom eskontovanja

imovinski portfelj u bilansu preduzeća se mijenja tako da se smanjuje mjenični portfelj a

povećava stanje depozita na žiro – računu. Pored robnih ima i finansijskih mjenica, tj. onih

koje nastaju iz potrebe da se pribave novčana sredstva kojim će se tek kasnije omogućiti

proizvodnja. Dok robna mjenica stoji na kraju proizvodnog procesa, finansijska mjenica stoji

tek na njegovom početku. Kako pak finansiranje početka proizvodnje (nabavka mašina, alata,

zgrada, repromaterijala itd.) predstavlja dugoročnu investiciju, a mjenica instrument

kratkoročnog kreditiranja, to nije dozvoljeno ni teorijski ni operativno da se mjenica pojavi u

kreditiranju dugoročnog investiranja. To je i razlog što Centralna banka uvijek postavlja uslov

da mjenice koje im se podnose na reeskont moraju biti robne a ne finansijske. Međutim, taj

uslov je mnogo lakše postaviti nego kontrolisati. Jer, na koji način se može iz same mjenice

9 http://www.kamatica.com/pojam/eskontni-kredit

utvrditi da li pripada ovoj ili onoj kategoriji? A i novac dobijen na osnovu eskontovane

mjenice je novac koji nije strogo podijeljen na transakcioni i kapitalni. Preduzeća to i ne znaju

i neće da poštuju.

Eskontni kredit obezbijeđen je kreditnom sposobnošću glavnog mjeničnog dužnika i

žiranta - kao i svakog drugog potpisnika na mjenici. Preduzeću se na taj način obično u

početku utvrdi granica do koje može podnositi mjenice u eskont. Osim toga pravilo je da se ni

jedena mjenica ne pusti u eskont prije nego što prođe kroz cenzuru tj. cenzurski odbor

sastavljen od provjerenih vodećih stručnjaka koji dobro poznaju poslovnost, solidnost i

rentabilnost preduzeća dužnika i svih mjeničnih potpisnika, kao i poznavanje ekonomskih i

političkih prilika u mjestu i zemlji. Cenzurski odbor ispituje bonitet mjenice i kad utvrdi da su

mjenični potpisnici (obaveznici) solventni i kreditno sposobni predlaže da se eskontni kredit

odobri. U uslovima izoštrenih tržišnih i finansijskih uzansi prihvataju se samo bonitetne

mjenice koje su ustvari indikatori kreditne sposobnosti preduzeća debitora. Bonitetna mjenica

treba da ispunjava sledeće bitne uslove:10

a) da dospijevaju do 90 dana;

b) da ima robno pokriće (samo robna mjenica može biti prenošena ili eskontovana, ali ne

i finansijska mjenica iza koje stoji novčani kredit, a ne realizacija roba i usluga);

c) da ima tri sigurna potpisa koji služe kao dokaz pravovaljanosti mjenice, što je više

potpisa utoliko je mjenica bonitetnija. Potpisi izdavaoca (debitora) primaoca

(kreditora) i banke (avalista) garantuju bonitet i punu važnost mjeničnog potraživanja.

Izdavalac mjenice je preduzeće koje kupuje robu, primalac je preduzeće koje prodaje

robu i banka koja je garant (avalista) ili eskonter mjenice. Mjenica se podnosi na

eskont na monopolisanom blanketu, taksiranom, odnosno oporezovanom prema visini

mjenične sume, uz naročiti formular, koji se naziva eskontnim listom. Mjenice koje se

ne daju na eskont čuvaju se u blagajni i u poslovnom žargonu naziva se mjenični

portfelj ili lisnica. Kad mjenica dospije, dužnik po eskontnom kratkoročnom kreditu

(trasant) dužan je iskupiti i povjeriocu (banci) vratiti odobreni kredit. Ako dužnik ne

iskupi mjenicu u roku dospjeća, banka protestuje mjenicu i naplaćuje dužni iznos od

bilo kojeg mjeničnog dužnika (potpisnika mjenice).

4.1.9. Reeskontni poslovi

10 Šljivančanin Mladen , Banka – finansijsko preduzeće, Univerzitet Crne Gore, Podgorica 1999 godina

Banka otkupljena nedospjela potraživanja i hartije od vrijednosti, predaje drugoj banci

prije dospjelosti uz odgovarajući diskont. Predstavljaju značajan instrument monetarne

politike centralne(emisione) banke jer imaju uticaj na količinu novca u opticaju11.

4.1.10.Rambursni kredit

Rambursni kredit je vrsta kratkoročnog kredita kojeg preduzeća koriste isključivo u

međunarodnoj razmjeni kako pri izvozu tako i pri uvozu. Kredit kojim se vrši plaćanje

prekomorskog uvoza ili izvoza putem bankarskog (mjeničnog) akcepta, osiguranog robnim

dokumentima. To je u stvari akceptni kredit koji banka otvara uvozniku uz pokriće na njeno

ime prenesenih robnih dokumenata (konosman) stavljajući ga na raspolaganje izvozniku. Kod

ovog kredita kupac – uvoznik i prodavac – izvoznik ugovorom se obavezuje da će se plaćanje

izvršiti akceptom rambursne banke, koji će prodavač eskontovati kod svoje banke ili ga dalje

koristiti za svoja plaćanja ili ga prodati na finansijskom tržištu. Akceptiranje mjenice kojom

se obavlja plaćanje uvoza robe u rambursnom kreditu može izvršiti domaća banka uvoznika,

banka izvoznika ili neka treća prvoklasna banka u trećoj zemlji. Rambursni kredit je danas

najčešći, najsigurniji i najjeftiniji spoljno – trgovinski kredit. Nedostatak je u tome što ga

mogu odobravati samo međunarodno poznate i priznate banke pa su preduzeća iz nerazvijenih

zemalja upućena na posredništvo stranih banaka.

4.1.11. Akceptni kredit

Akceptni kredit je posebna – specifična vrsta kratkoročnog kredita, ustvari jedna vrsta

garantnog kredita kojim banka, ne odobrava svom komitentu neposredno novčani iznos već

mu akceptira mjenicu i svojim potpisom na mjenici povećava joj bonitet i kvalitet što

potpomaže preduzeću trasantu mjenice sigurnije i brže dobijanje eskontnog kredita druge

domaće ili strane banke. Stavljanjem svojeg potpisa na mjenici kao glavni dužnik trasat banka

se obavezuje da će ona isplatiti mjenični iznos ukoliko to ne uradi trasant – tražilac bančinog

akcepta na dan dospijeća. Banka preduzeću ne odobrava kredit (kao kod kredita na tekući

račun) niti mu stavlja na raspolaganje novac (kao kod eskonta) već se njenim potpisom na

mjenici pojavljuje samo kao garant. Preduzeće trasant može akceptiranu mjenicu eskontovati

kod druge banke i tako doći do transakcionog novca ili njome može putem indosiranja platiti

svoju obavezu naravno ako na to pristane njegov povjerilac. Kod akceptnog kredita banka

ustvari prodaje ili. još tačnije rečeno, iznajmljuje svoj potpis, odnosno svoj poslovni i moralni 11 Dr. Borivoje B. Prokopović Finansijski menadžment“, Novi sad 2008 godine

uugled tu uslugu ona dobija naknadu u obliku akceptne provizije koja obično iznosi između 1

i 2% godišnje.

Ovu vrstu kredita prati ugovor o akceptnom kreditu kojim se utvrđuju iznos kredita do

kojeg preduzeće bančin komitent može vući na banku mjenicu, rok trajanja akceptnog kredita,

način osiguranja kredita i visina provizije i ostalih troškova aranžiranja koje će banke

naplaćivati pri realizaciji kredita.

4.1.12. Avalni kredit

Avalni kredit spada u grupu vrlo često i vrlo rado korišćenih kredita u našoj poslovnoj

praksi. Od onog momenta kad je zakonski regulisano plaćanje između preduzeća – kad je

mjenica s avalom postala instrument obezbjeđenja plaćanja, avalni kredit postaje svakodnevna

stvarnost. Prisutan je pri svakom izdavanju mjenice kad se ona daje kao instrument osiguranja

plaćanja. Da bi takva mjenica imala svojstvo instrumenta obezbjeđenja plaćanja mora biti

snabdjevena avalom (jemstvom banke). Banka se bezuslovno i neopozivo obavezuje da će u

slučaju neisplate o dospjeću mjenice od strane tražioca avalnog kredita – mjeničnog dužnika

ona isplatiti mjenicu kao avalist – jemac. Ovdje se u stvari radi o davanju izglednih šansi da

preduzeće odloži plaćanje svojih obaveza transakcionim novcem kao zakonskim sredstvom

plaćanja do dospjeća mjenice za naplatu.

Tehnika odobravanja avalnog kredita je skoro identična kao i kod drugih kratkoročnih

kredita samo što se kod ovog kredita utvrđuje avalni limit do koga će banka avalirati mjenice

tražioca kredita – svoga klijenta.

4.1.13. Vinkulacioni kredit

Vinkulacioni kredit kao oblik kratkoročnog kreditiranja sličan je rambusnom kreditu.

On se daje kao avans kupcu na robu koja je na putu – koja je poslata, a još nije stigla. Kredit

se zasniva na tovarnom listu – transportnom papiru koji garantuje da je roba ukrcana u vagon.

Vinkulacioni kredit se vezuje (vinculare, lat. – vezivati) za tovarni list i otuda mu i ime.

Avans se daje kupcu grosisti obično onome koji otkupljuje neke robe od većeg broja

proizvođača, kao što je to slučaj kod poljoprivrede, šumarstva, otkup šumskih plodova itd. Da

ne bi zbog nemanja gotovine prestao da otkupljuje proizvode od proizvođača on zaključuje

ugovor sa nekom bankom koja mu odmah po utovaru robe u vagon unaprijed isplaćuje jedan

dio vrijednosti robe uz uslov da joj on preda duplikat tovarnog lista kao pokriće za taj avans.

Na osnovu duplikata tovarnog lista banka stiče pravo fiducijarne svojine nad robom. Kad

kupac bude preuzimao robu od željeznice - dužan je da banci vrati avans otkupa, duplikat

tovarnog lista. Preduzeće je kredit tražilo dok je roba bila na putu i predstavlja kupovinu uz

doplatu (“pouzećem”).

5. ZAKLJUČAK

Uloga bankarskog sistema je da proces reprodukcije snadbjevaju potrebnom količinom

novca i kredita. Razvoj banaka je bio opredjeljen oblicima i specifičnostima proizvodnje I

reprodukcije čemu se organizacija i funkcija banaka se prilagođavala ali je banka svo vrijeme

zadržavala svoju osnovnu ulogu – posrednika u novčanom prometu. Banka je ustanova koja

se bavi kreditnim i novčanim poslovima. Osnovna posrednička funkcija banke je pribavljanje

i usmjeravanje sredstava sa svrhom uzimanja i davanja kredita. Prema tome, osnovni

bankarski poslovi su sledeći:

Prikupljanje depozita i pribavljanje sredstava;

Kreiranje novca i odobravanje kredita i

Obavljanaje platnog prometa.

Aktivni bankarski poslovi ili kreditni poslovi su svi oni bankarski poslovi u kojima se

banka pojavljuje kao kreditor, tj. gdje banka pozajmljuje novac – daje kredit – ili preuzima

neku pravnu obavezu za svoga klijenta odnosno banka istupa kao povjerilac, kratko

jednostavno kazano ovi poslovi se nazivaju poslovi plasmana. Kratkoročni bankarski krediti

predstavljaju jedan od važnijih izvora finansiranja privrednih tokova, realizovanja monetarno

– kreditne politike makro sistema i značajnu komponentu u strukturi aktive i plasmana

banaka. Oni predstavljaju jedan od najvažnijih aktivnih bankarskih poslova.

Bankarski plasmani kratkoročnih sredstava u obliku kratkoročnih bankarskih kredita

razvrstavaju se u široku lepezu raznovrsnih poslova koje banke obavljaju: u zavisnosti od

društveno – ekonomskog i kreditnog sistema, zavisno od načina odobravanja i korišćenja

kratkoročnih kredita, od datog pokrića i tehnike odobravanja kratkoročnih kredita u

savremenoj praksi, kratkoročni bankarski krediti javljaju se i odobravaju u oblicima kao što su

ovi napred obrađeni.

6. LITERATURA

1) Doc.dr.Bogdana Vujnović-Gligorić, mr.Jana Aleksić, Bankarski marketing, Banja

Luka 2011 godine

2) Šljivančanin Mladen , Banka – finansijsko preduzeće, Univerzitet Crne Gore,

Podgorica 1999 godina

3) Dr. Borivoje B. Prokopović Finansijski menadžment“, Novi sad 2008 godine

4) Vučković Miloš , Kreditno – bankarski sistem, Ekonomski fakultet, Skoplje,1968

godine

5) Skripta, Bankarstvo, preuzeto sa interneta, april 2011 godine

6) http://hr.wikipedia.org/wiki/Kredit

7) http://www.moj-bankar.hr/Kazalo/K/Kredit-po-teku%C4%87em-ra%C4%8Dunu

8) http://proracuni.com/krediti.html

9) http://limun.hr/main.aspx?id=17113&Page=

10) http://www.kamatica.com/pojam/eskontni-kredit http://www.krediti.hr/