NERA PAVIČIĆ

ALBUM ILUZIJA

Unibook

Zagreb, 2013.

2

Album iluzija

Nera Pavičić

Predgovor

Marija Juračić

Lektura

Marija Juračić

Uredništvo

Portal Očaravanje

Ilustracije

Zvjezdana Bukovčan

Ilustracija naslovnice

Nera Pavičić

Nakladnik

Unibook, Zagreb

3

Predgovor

Zbirka pjesama Nere Pavičić, Album iluzija sastoji se od

četiri ciklusa; Neman i vila, Zima, Poigravanje mašte,

Ljubavne iluzije.

Neman i vila je priča u stihovima o odrastanju,

sazrijevanju psihe, hrabrosti djeteta koje je prerano

moralo zakoračiti u svijet odraslih, koje na svjesnoj razini

još ne razumije što joj to krade djetinjstvo, ali osjeća da

iz te stvarnosti mora pobjeći u svijet bajke, u njoj naći

utočište o čemu će godinama kasnije progovoriti

stihovima.

Kako u svakoj bajci dolazi do metamorfoze, tako se i u

ovim pjesmama djevojčica pretvara u vilu, vila

zanemaruje realitet na koji ne moţe utjecati i vodi

djevojčicu magičnim putem sna i od tada djevojčica ţivi

svoj paralelni ţivot.

Vila nema velikih moći, ona se ne zna oduprijeti nemani,

ona samo ublaţava tugu i strah.

Neman je potpuna osobnost; snaga, duša i um.

/Neman/

Budi se zvijer

spava vila.

Troglava neman.

Jedna glava pamet

druga srce, treća duša.

Sudbini se klanja.

U dječjim očima neman je moćna, snaţna, ali djevojčica

ne odreĎuje njezinu etičnost jer dijete tog uzrasta još ne

moţe definirati pojmove etike.

4

Ono samo vidi da je vila beskrajno tuţna, zatočena, da

skriva svoje suze, da grli prazninu dok joj tople oči

„staklom nisu postale.“ Svojim strahom vila neman hrani.

/Kuglice straha/

Vili suze ukrala

kuglice straha

u zjenicama ostavila

vila ih čuva

nemani da budu hrana.

Vila, zaštitnica i pribjeţište, ovija djevojčicu maštom i

vraća joj ono što svakom djetetu pripada- igru.

/Vila/

Više ne ispunjava tuđe

nerazumne, divlje želje

malena djevojčica se igra.

Kakva bi to bajka bila kada ne bi imala sretan završetak?

Nakon svih tuga, strahova, bjeţanja, djevojčica postaje

djevojka, hrabra, samosvjesna mlada ţena koja svakoj

nemani pa i vlastitim avetima, moţe gledati ravno u oči.

Sama autorica završenu metamorfozu opisuje u epilogu

ovog ciklusa;

Postoji jedna mala djevojčica koja se skriva

jedna vila s osmjehom anđela i pogledom prijatelja

jedna neman moćnoga uma

jedna žena s mračnim strastima i velikim potrebama.

Kad se sve one upuste u borbu za prevlast

nestašna iluzija samo iščezne i dođe na svoje mirno

mjesto,gdje su svi pomireni sa svojim ulogama

gdje vlada sklad…

5

U ciklus pjesama Zima, autorica nas uvodi crnim bojama.

Stihovi su teški i mračni, obasjava ih crno Sunce dok se

neki klaun u mislima zlurado ceri.

Ponavlja se postupak pjesnikinje iz prethodnog ciklusa.

Sama, nemoćna, izgubljena, ona klizaljkama juri u

magičan svijet svoje ledene bajke./Klizaljke/

I boje njezinog nutarnjeg svijeta se mijenjaju. /Boje zime/

Zima prestaje biti samo izvor tuge i sjetnog raspoloţenja.

Lirski subjekt i priroda stapaju se u cjelinu, emocija i

zimski pejzaţ postaju jedno, ledena bajka postaje ţiva,

dinamična, razigrana.

Zima dobiva osobnost, karakter, mijenja svoja lica. Sad

je ona zaigrani, zaljubljeni prosinac da bi trenutak kasnije

postala bijeli ljubavnik.

U pjesmama ovog ciklusa. osim ciklične mijene

godišnjeg doba, nalazimo i razmišljanje o protjecanju

vremena, o prolaznosti koja završava cvrkutom ptičice

koja naviješta novu mijenu- proljeće.

Treći ciklus pjesama Poigravanje mašte kao da je

nevidljivim, nesvjesnim nitima povezan s prvim

ciklusom. Djevojčici je ukradena igra i sada se odrasla

ţena igra svojim iluzijama. Igra postaje dominantan

motiv ciklusa i dotiče mnoge osjećaje i zbivanja./Igra

rijeke/Igra tajni/ Igra svjetlosti/Igra dodira/…

Sve te igre su impresije o ţivotu koji tiho prolazi.

Autorica u njima sudjeluje pasivno, kao promatrač, iako

je jasno da ona odreĎuje pravila svake igre.

6

/Igra tišine/

Na kraju dugog šetališta

jedna klupa

topla večer

grli rijeku

prolaze šetači

drže se za ruke.

I ljubav je dotakla autoricu ovih pjesama pa je ona

osjećaju ljubavi poklonila četvrti ciklus, Ljubavne iluzije.

Nema u tim pjesmama naglašene čulnosti, emocija je

njeţna, zatomljena, ispunila je duhovnu dimenziju. Od

ljubavi autorica očekuje povjerenje, utočište, stalnost.

/Egoizam/

Kad mi rane zacijeliš

ostani kraj mene

kad mi dušu nahraniš

ne idi nikud.

Stoj u mom naručju

kao uspavani cvijet

samo za mene.

Ljubav je izvan stvarnih zbivanja, ona nije filtrirana

realnost, nego san, iluzija, što ne umanjuje njenu snagu i

ţivotnost. Ona se kreće snenim putovima imaginacije,

ţivi svoju magiju snaţno, postojano i uvjerljivo.

Pjesme Nere Pavičić su pisane slobodnim stihom,

7

maštovitim, nadahnutim, konciznim stilom posebne

energije. Ponekad samo, kao prirodan odraz nadahnuća,

autorica u stih unese rimu te se ona u stihovima

pojavljuje samo u tragovima. Bogate slikom, pjesme

izviru spontano, direktno iz srca i nisu opterećene

odreĎenom pjesničkom formom. Izraz i osjećaj tvore

skladno jedinstvo. Ono što odudara od jezičnog

standarda, a što čitatelj mora primijetiti, je česta

uporaba takozvanog ruskog perfekta koji ne rabi pomoćni

glagol. No, ovaj način izraza ne djeluje nezgrapno, nego

doprinosi jezičnoj posebnosti cijele zbirke.

Marija Juračić, prof.

8

Neman i vila

Djevojčica djevojka

Djevojčica - djevojka

djetinjstvo je čuvala

glazbu smijeha odjeka

u šumi mašte skrivala.

Osmjehe budila jutrima

mjestu dragom trčala

u san prazni večerima

bez snova lagano tonula.

Stani! Oblaci se crni urotili

Sunce je Mjesec postalo

noć je dan zarobila tamna.

Mala djevojčica sramna

razigrana vila, zaplesala

šuma njena, livada ravna

nemani carstvo osvanula.

9

Neman

Budi se zvijer

spava vila.

Troglava neman.

Jedna glava pamet

druga srce, treća duša.

Sudbini se klanja.

Kada je poţeli zatući

koju će prvo udariti

koju slast će zadnju

ostaviti?

Dušu da pjeva

srce da osjeća

ili pamet da se sjeća.

10

Mozaik

Slaţe ţivot mozaik

od djelića mene

danas djevojčica

skriva se u šatoru ţelja

sutra ţena

odrasla, ne bjeţi od sjena.

Ne sviĎa mi se slika promjenjiva

u ogledalu očiju dragih

jesam li ih iznevjerila

mogla snaţnije protiv

demona.

Slaţe ţivot mozaik

od djelića mene

origami cvijeće

a ono ne traje dugo

osim u staklenci zatočeno

nestaje njegov sjaj.

Jesam li ih iznevjerila

zbog nemani što vlada

vile što spava

ţivot je trebao biti

a ne mračna bajka.

11

Vilinske suze

Suze je drţala u sebi vila

osmjehe je poklanjala

u rubac boli spremila.

Gola je stajala na oluji

jezik kišni ju milovao

rukama je grlila zrak.

Prodornim pogledom

sve ljepote je vidjela

krvave večeri mirisala.

Dah vjetra zavodljivi

kaplje znoja sakupljao

koţa ih meka upijala.

Vilinske suze iznutra

plamenih badema

vatre su ugasle.

Oči tople staklo postale.

12

Kuglice straha

Vili suze ukrala

kuglice straha

u zjenicama ostavila

vila ih čuva

nemani da budu hrana.

13

Vila

Kose je svoje rasplela

srebrna paučina pokrivač

mek, njena bedra pokriva.

Sjajna vila staklene oči

pod vjeĎe skrila i sanja

da je djevojčica postala.

Više ne ispunjava tuĎe

nerazumne, divlje ţelje

malena djevojčica se igra.

Osmjeh joj na licu ili tuga

osjeća djevojčica sunce

vjetar i kišu dok vila sanja.

14

BuĎenje

Budi me iz sna čarolija.

Ima li čarolija za mene?

Dirka mi stopala, osmjeh

da izvuče uporan dodir.

Vila se budi, oči bademe

kristalne sneno otvorila.

Krila svoja raširila, djevojčicu

razigranu paţljivo je skrila.

15

Previše lako

Izmamila je suze vrele

dobra večer tugo, hvala ti

za sve crne, teške snove.

Došla, u ruci donijela sjećanja

noćne more prosula kroz prste

sjene spustila, otela osmjehe.

Priča sad o prošlosti

jer dok je hodnicima šetala

skrivala se djevojčica uplašena.

Tugo, stigla si brzo, previše lako

pustila sam te, vrata ti otvorila

teškom si tamom vilu pokrila.

16

Neman i vila

Neman je vilu vabila

neman je vilu zatočila

u zamku je namamila

u tamnicu mračnu zatvorila

vilu da spava

staklene snove

staklenim očima

da sanja

u ledenoj komorici ostavila.

Vila je srebrna u srebro ogrnuta

snove pohodila

bisernim je usnama sedefaste poljupce

na toplo čelo stavljala

svilene kose u bogatu pletenicu

bajki uspavanki splela

bjelokosnim prstima vjeĎe teške

umornome spuštala

tihe je pjesme pjevušila

u tople snove uspavljivala

ţudila da je jutrom suncem

iz sna duboka njena ljubav probudi.

17

Snovi

Sunčani snovi, bijeg od stvarnosti

u tamnici ledenih zidova

pod debelom perinom

na mekoj postelji.

Suze za biserne ogrlice

svečanim sjajem ulaštene.

Iskrenost veselih osmjeha

u propolis sreće pretočena.

Njeţnost dodira, supstancija

melema polako destilirana.

Morama trguju dahom za lijek

gangrene u prsima

ranjenog čvora vena i arterija

zacjeljivanje izrezanog srca.

Iz spilje je izašla crna sjena

siva krila crnim danom raširila

Udahnule su sve tri glave

jednim plućima pare spoznaje.

Vila pod štitom

crnih prsa nemani

mirno spava.

18

Namamljena

Polja budnim okom nadzirana

plodonosna, robova korak praćen

umornih, poslove teške obavljaju

mravi se razmiljeli svijetom

zvijeri svoje čuvarice hrane.

Svaki čas neopreza suţnji

koriste od bijesa bijeg u nepoznate

predjele bijesnim zvijerima.

Glas izgubljen, nijemost skrivena

pjev umilni tisuće obećanja

osluškuje, sebi je mami i privlači.

Iz skrovišta nevoljko slabošću sluha

ljepotom zvuka plaha je izašla.

Neman širokih krila u kandţe svoje

primila u tobolac, oko vrata čvrsto

privezala, vilu ne pušta.

19

Let slobode

Zimskoga jutra se probudila

dan je noć prevario

razgrnula zavjese magle

broja velikoga cipele

na vesele noge navukla

kaput ţene obukla.

Djevojčica malena je odrasla

u srcu sjećanje ponijela

vilu usnulu prekrila osmijehom

neman što snuje zarobila ledom.

Na vrata je stala

iza nje toplina doma

ispred nje svjetlost dana

na licu osmjeh, u srcu ljubav

djevojka - ţena

da ih poklanja spremna.

20

Psssst - epilog

Riječi su jako, jako tihe, nisu za svačije uši, nisu za sve

oči.

Trebalo ih je napisati bijelim slovima po bijeloj podlozi

tako da nitko ne vidi.

Ipak, tu su, svima da čitaju.

Postoji u pjesmi više od riječi. Netko sa više od slova

brojki i računa.

Postoji jedna mala djevojčica koja se skriva

jedna vila s osmjehom anĎela i pogledom prijatelja

jedna neman moćnoga uma

jedna ţena s mračnim strastima i velikim potrebama.

Kad se sve one upuste u borbu za prevlast

nestašna iluzija samo iščezne i doĎe na svoje mirno

mjesto

gdje su svi pomireni sa svojim ulogama

gdje vlada sklad

gdje nema kad i kako, zašto i zato

nema borbe ni zaludnih lutanja

gdje je prašina samo prašina

bez misli o svemiru iz kojeg je došla.

21

Zima

Dječače

Vidiš li svoj put dječače

jesu li za tebe ulice samo hodnici bez vrata

puteljci stvoreni

da njima prolaziš

ili su ulice samo privid kuća što čine nizove

u kojima nastaju priče

ljubavne

poslovne

obiteljske.

Reci mi dječače, hodaš li ti ulicama

kada hodaš, osvrćeš li se oko sebe

vidiš li ljude što ključeve

po dţepovima traţe

i pudlice u šetnju vode

i one čudne

što na biciklu samo projure

reci mi dječače, vidiš li oblake

ili samo svoj odraz u staklima

pretrpanih izloga.

22

Crno Sunce

Jutro je

Crno Sunce obasjava crno za mene.

Mogu li ustati?

Hoće li umorno tijelo izdrţati?

Jutro je gorko, bljutavo.

Neki klaun u meni smije se

smješka budalasto

umišlja da nosi svjetlo u dţepovima.

Vidim se prosutu

komadići rasuti

da me nema

to ţelim

da postanem dio noći

prašina moţda

nije vaţno

kvant svjetlosti bi se skupio

na tren i nestao

nije vaţno

samo da me nema

pod ovim crnim Suncem.

23

Oglas

Zaglušila buka vodopade misli

progutala tišina riječi rijeku.

Ulilo se sve u jezero ţelja

mašta stvara, brodom kormilari.

Nigdje na vidiku obala meka

na njoj mladost smiješkom sniva.

Plivaju snovi uzvodno, balvane

kamenje i virove misli izbjegavaju.

Noć za snove, snove za maštu

maštu za ţivot, mijenjam sve i ništa.

24

Klizaljke

Kazaljke velikog sata

klize

tika taka kuca mehanizam.

Oblaci nebom plavetnim

klize

vjetru jedra razapeli.

Pahulje zabačenim pogledom

klize

na zimu sve miriše.

Vrijeme ima klizaljke

nigdje na putu svom ne staje.

25

San

Proljeće je daleko

njemu se radujem.

Proljeće su moje livade

poljupci i pjesme lagane

od njih toplo srce poskakuje

nemirni um smiruje

nestašno Sunce grije.

Snovi su slatki

zavodljive ruke pruţaju

buĎenja u zagrljaju

od slatkog su slaĎa

snaţne ruke dok bude.

Jutrom blijede snovi

strahovi i more

ostaju vreli dodiri

topli osmjesi

i meke ruke.

Jutrom je sreća

tiha i stvarna

ne trga, ne lomi

grli i stvara.

Jutrom počinje san.

26

Boje zime

Usnula je trava, skrilo se njeno vlatje

lišće mlado ostarjelo, zemlju prekrilo

jabuke nezrele, dozrele pobrane

jezera, lopoči i jezerske vile zaspali

mahovina meka drveće prekrila.

Bogata predvečerja ton izgubila

lišće rumeno na stazama zatrpano

jagode zrele okusa zaboravljena

u kaminu ţar, plamena vrućina

krv u ţilama ljubavnika kola uzavrela.

Nebo plaho oblake razgrnulo

rijeke duboke bistre nabujale

more hudo sa burom se bori

krila leptira u prah pretvorena

lavanda rascvala ormar zamirisala.

Sunce ţarko bodlje danom pruţilo

svjetla noćna prozorima se prosula

ljetne ruţe parfem njeţni dale

dunja vrući kompot u ruci miriše

kolačići meki u ustima se tope.

Snjeţni pokrivač paperje razbacao

oblaci lepršavi nebu društvo prave

ledeni dah mrzle prste grije

papir na stolu u ruci tintu čeka

zidovi hladni slikama ukrašeni.

27

Noć se skrila pred bojama zime

dugo vlada u sjenama dugim

halje raskrilila paučinom okićene

oplakuje jutra i svitanja laka

tintom duge pjesme ispisuje.

28

Zaljubljeni prosinac

Pruţio je svoje mrzle ruke

zavodljivi ljubavnik

dahom mećave lako puhnuo

u kosti nemir unio.

Prstom je mahnuo, sve staze

pahuljama zasuo

oči sjajne zaškiljio u ljepotu

pohotno zagledao.

Uporno je led njegov osvajao

vatrene bademe

oči, smaragdi kristalni, u led su

vatru pretvorile.

Bijeli je prosinac prošetao

halje svoje raširio

hladne riječi na Silvestrovo

vjetrom poslao.

Zbogom draga, kraljice snjeţna

doći ću ti opet

kad grane breza ogole, na jug

ptice odlete.

29

Zaigrani prosinac

Istjerat ću danas lijeni snijeg iz oblaka sivih

neka se raspe i pahuljama prekrije sve staze.

Odlučio sam, zaledit ću sva jezerca i potoke

puhne obijesni prosinac i stvori krhki led.

Poškakljat ću seoske pse po tabanima

neka potrče, u bijelom pokrivaču ostave tragove.

Poskidat ću sve lišće koje je plaha jesen

zaboravila i ćaskati sa vitkim granama.

Razbarušit ću vjetrom duge kose djevojačke

u trk za kapama potjerat ću sve dječake.

Krzno ću debelo pokloniti sivom vuku

a jelenu ću namjerno rogove skinuti.

Valcer ću svečani sa zimom na Staru godinu

zaplesati i poput Pepeljuge u ponoć nestati.

30

Bijeli ljubavnik

Debeli je snijeg

obgrlio brijeg

zaprosio grane

breza bijelih.

Veselo hofira

s vitom jelom

obijesno zadirkuje

moćni bor.

Visoki je brijeg

prekrio snijeg

zasuo staze

sela opustjelih.

31

Sivilo

Sivilo u zraku

pogled u daljinu

malo je skraćen

na nekoliko metara

ne prodire kroz

nestašnu maglu.

Sivilo na licu

samo neke otkačene

note nevješti prsti

po gitari tuku.

Sivilo na zidu

samo lice rumeno

snaţno srce tuče.

32

Povratak

Vraćam se prozoru svom

pogled na voćke, livade i polja

vjerno još čeka.

Krošnjama oraha vraćam se

i mirisima mahovine na hambaru

tamo još stoje.

Vraćam se licima poznatim

nasmiješena na pozdrav

rukama još mašu.

Ulici se vraćam pustoj

trk od kiše, probijanje kroz snijeg

staze su još iste.

Vraćam se prozoru svom

pogled na krovove

vjerno me čeka.

33

Magle

U smeĎoj torbi sive magle

frustracije hude boli i ljutnje

torbici koferu na četiri kotača.

Teret vuče pognuti sluga

vrli junak, neumorno se otimaju

kroz šavove mučaljive magle.

Golotinju grane skrivaju

sokola u lovu i slatko sunce

bujne sjene uporno probijaju.

Oholi junak mačem teškim

maše, siječe magle mišicom

pokorni sluga uskom metlom.

Od pogleda skrila se polja

škrtice zimske sanjaju

livada blatne bogate halje.

Bijela magla noćnih mora

kofera teških šavove rastrga

hrabri sluga mačem silu junaka.

34

Vuk

Mrk je vuk sivi i gladan vječito

plijen strpljivo na snijegu vreba

noću obilazi, stope ostavlja

znakove mračne upozorenja.

Zima ga huda snaţno pritisnula

u krzno se uvuklo bijelo inje

ali hladnoća izvana kao vatra

led u duši crnoj predatora.

Sunce smiješno inje uporno topi

do proljeća sja, ljetu se smješka

vuk sivi suncu u sjenu bjeţi

led kruti u duši izgubljenoj čuva.

Za vedra dana sunce jesen dočekuje

list zelen vjetar dahom u zlato boji

ledeni vuk u čista zlata odbljesku

suncu izmiče, duboko led sakriva.

35

Ptičica

Dok su razigrani na livadi ljubav brali

sunce je grijalo, ptičicu milovalo.

Ptičica malena pera je skupljala

za svoje gnijezdo

nije puno birala sva šarena, sva meka i lepršava

bila su dobra.

Dok su zagrljeni laganim korakom prolazili

vjetar je puhao, perje bi otpuhao.

Ptičica malena grančice je skupljala

za svoje gnijezdo

paţljivo je birala samo one zdrave i savitljive

bile su dobre.

Dok su nasmiješeni kišobrane nosili

kiša je padala, pera namakala.

Ptičica hrabra gnijezdo je skrila

suho mjesto je traţila

samo puna grana bora

bila je dobra.

Dok su se leĎa savijena kroz mećavu probijala

snijeg je padao

ptičicu malenu nije dočekao.

36

Poigravanje mašte

Igra snova

Ljeskaju se u noći

stakalca rasuta nose

odbljesak zvijezda.

Sjena dana natkriva

obrise budućnosti.

Mnogo likova

lepršavi koraci

nepoznatim mjestima.

Osvrt bez pogleda

let bez krila.

Samo trenutak

jedan zvuk ili pokret

snovi prestaju

sjećanja na njih

polako nestaju.

37

Igra rijeke

Riječi teku

teku poput rijeke

rijeke što kamenje dere.

Snovi napušteni

napušteni, a prisutni.

Igra laka

igru riječi stvara.

Kamenje stoji

stoji i rijeci prkosi

prkosi i riječi nosi.

38

Igra tajni

Pitam pitanje

ne daje odgovor

pred ključanicom

ne daje mi ključ .

Ako je sretnem

na ulici

samo će se nasmiješiti

kao što se smiješi

stablima, suncu i kiši.

U trgovini sitnicama

uvijek se skriva

meĎu policama.

Prolazeći cestama

nazire se meĎu

deblima

u varljivim sjenama.

Sasvim neuhvatljiva

njena igra

zovu je tajna.

39

Igra svjetlosti

Na površini se ljeska

na staklu bljeska

livade grije

razigrane listove miluje

kroz lišće prodire

duboke magle razdire

vesele klince na igru tjera

zimi kratka joj mjera.

Svjetlost zaigrana

uvijek mila

i kad se razigrana

za oblak skrila.

40

Igra dodira

Pero prelijeće

meko lepršavo

s vatom druguje

laticama ruţa udvara.

Zubi grizu hrskavo voće

jagode zrele

sočne šljive

iz njih sok prska.

Dodiri na usnama.

41

Igra imena

Pitaš kako joj je ime

njeno ime je bistra voda

hladna sjena

smješka se

dodiruje tvoje ruke

zove te k sebi.

Govori ti

igraj se sa mnom

šapuće ti

stopi se sa mnom

budi dio moje igre.

PoĎi u moje

carstvo

nauči moje ime

ostaje vječno

na usnama tvojim.

42

Igra sjene

Sjedim na stepenicama

duge

poglede skrivaju ograde

magle se polako diţu

pruţam ruku.

Zove me sjena

slijedi me

u igru me zove

pokreni se, govori.

Osmjehujem joj se

otiĎi sjeno prijateljice

nisu tvoje igre

za mene.

43

Igra riječi

Riječi su ptice selice

one lete u daleke krajeve

pjevaju o proljeću

bjeţe od zime.

Dijele ih zaljubljeni

u hodu razmjenjuju stranci

trpaju u umove

dţepove i srca.

Riječi su strelice

metci za zračnice

ili ručne bombe

za verbalne teroriste.

Teške započinju rat

lagane donose mir

udaraju kao tuča

lepršaju pahulje

riječi su kao perje.

44

Igra tišine

Na kraju dugog šetališta

jedna klupa

topla večer

grli rijeku

prolaze šetači

drţe se za ruke

treperi lišće

prostrane aleje

na povjetarcu

splavi usidrene

šume zelene

okruţuju

...u tišini.

45

Laku noć

Šarenilo boja se skrilo

pod pokrivač bijeli

oblijeva toplo rumenilo

njeţni obraz cijeli.

Mrzli prsti već traţe

vlaţnu toplinu daha

tiho zvijezda straţe

skrivaju slike straha.

Časak zastao u snijegu

utonuo sunčani dan

od hladnoće u bijegu

prizvao blještavi san.

Nije mrka noći slika

hladnom bljedoćom

okrutno lijepa lika

diše ledenom samoćom.

Osmjeh snjeţni, plah

na usnama vrelim

gricka ih na mah

nestrpljivo zubima bijelim.

Laku noć sanjarima

njeţna sliko nade

neka se tvojim čarima

šareni snovi slade.

46

Ljubavne iluzije

Snovi

Snovi su kao zujanje ventilatora u kupaonici

snovi su sazdani od puno tonova, boja i mirisa

snovi su ţelja za sendvičem iz prošlosti

snovi su strka osjećaja, nada i sjećanja

snovi su toliko toga.

47

Iluzija

Osmijeh je iluzija

zavodljivi pogled

zeleni sjaj.

Treperenje usne

skroz desno

skriveni znak.

Njeţni dodir

polako uvlači

u san.

Varljiva igra

diţe u visine

baca u mrak.

48

Egoizam

Moje je srce otvoren prolaz

moje oči su nestašna dva jezera

moje usne iščekuju.

DoĎi k meni

pruţi mi ruku

čekam te.

Kad mi rane zacijeliš

ostani kraj mene

kad mi dušu nahraniš

ne idi nikud.

Stoj u mom naručju

kao uspavani cvijet

samo za mene.

Kad zaspiš, neka sam ti

u snovima

kad misliš, neka sam ti

u mislima

kad govoriš, neka sam ti

na usnama.

49

Oči

Oči bijesa

oči tuge i očaja

gledaju te

kroz staklene zavjese

prošarane paukovom mreţom.

Oči smijeha

oči radosti i ljubavi

sjaje poput duge

griju te sunčevim zrakama

u njima odbljesak sunca.

50

Plavetnilo

Široko plavetnilo

prostire se iznad glava.

Plavetnilo ne primjećuje livade

ne primjećuje sićušne maslačke.

Plavetnilo vidi samo goleme planine

samo mora i oceane velike, široke.

Široko plavetnilo

nadvija se nad kopnom.

Plavetnilo ne primjećuje potoke

ne primjećuje vrckave makove.

Plavetnilo vidi samo divovske rijeke

samo jezera i otoke goleme, nepregledne.

Široko plavetnilo

pamti sve, čuva tajne.

Vidi plavetnilo i maslačke i makove i potočiće

samo ne mari.

51

Budalasti snovi

Zamišljam da si tu

tri koraka od mene

da pišeš samo meni

ljubavne stihove.

Zamišljam da si negdje

da me zadirkuješ

da uţivaš u znanju

vabiš me znakovima.

Zamišljam da me poznaješ

da mi se obraćaš

potiho, potajno

zaboravljenim jezikom.

I dok zamišljam

razočarano uzdišem

tuţno otpuhujem

i glavom odmahujem

na budalaste snove

dok mi izmičeš.

52

Dok te nema

Previše prostora oko mene

previše ţelja u meni

dok te nema.

Dok si pokraj mene

a sanjaš neke čudne snove

kao da te nema.

Zraka nestaje

svjetlost nije tako vesela

hrana nema okusa

a voda je samo potreba

dok te nema.

dok spavaš, a tvoje ruke daleko

hladnoća me grli

kao da te nema.

Svako jutro, svako svitanje

svako buĎenje je proslava

ali ne dok te nema.

53

Iluzija snova

Kad bismo ţivjeli na oblacima

sve boli bile bi munje

svi snovi bili bi valovi od vate

svi prijatelji provalijama odvojeni

sve plavetnilo izgubilo bi čar

sve ţelje bile bi livade zelene

sve noćne more o padanju u mrak.

54

Jeka

Kada se okreneš, ne očekuj da budem iza tebe.

Tvoje usne samo su prašina

tvoje oči samo odsjaj neba

tvoji prsti samo sjena čempresa.

Kada zastaneš, ne očekuj da ću naletjeti na tebe.

Tvoj glas je samo šum vjetra

tvoj miris samo dah šume

tvoji koraci samo su otkucaji sata.

Kada se okreneš, ne očekuj da ćeš me vidjeti

jer ja sam samo dio tvoje prošlosti

zaboravljena u sadašnjosti

nevidljiva u budućnosti.

Kada budeš usamljen, ne očekuj da ti pravim društvo

jer ja sam samo jeka priče

neispričane u dvoje.

55

Napiši mi

Napiši mi pismo

da se kaješ reci mi i da moje oči pamtiš

i da tvoje usne tuguju jer me nisu upoznale.

Tvoje srce da vrijeme nije dotaklo

i sve riječi zakopane su stale, napiši.

Neka su slova razlivena neisplakanim suzama

iz njih neka bol miriše poput ţestokog začina.

Da ti je stalo

i da tvoje ruke pamte neispunjene čeţnje da pročitam.

U sjećanju na tvoje oči da se utopim

dok o oţiljcima nevidljivim na tvojim grudima čitam.

Neka su riječi teške i duboke kao što nisu bile

neka mi melodiju čeznutljivu pred očima raspredaju

i neka prošlost smire.

56

Komadić iluzije

Kada te tuga poput magle obavije

suze poput kiseline nagrizaju lice

kišne kapi kao otrov truju tlo pod tvojim nogama

mrţnja poput zmije obgrli tvoje srce.

Kada te noćne more poput ţivog pijeska uvlače sve

dublje

kajanje te poput kamena pritišće

savjest te poput pijavice ispija.

Kada se mračan iz sna probudiš

sam si sa svojim brigama.

Kada misliš da nema izlaza

moţda neću biti tvoja snaga, ni melem na rani

ni med na usnama, ni spasenje u snovima.

Moţda neću biti najbolji prijatelj

ni rame za plakanje, ni uho što ne priča

ni vrijeme što liječi, ni pjesma što uspavljuje.

Moţda ću biti tu za samo trenutak odmora

samo mrvicu predaha, za mali dodir topline

jednu riječ utjehe, za jedan osmjeh zaborava

moţda ću biti tu samo komadić iluzije.

57

Stvar izbora

Da mogu birati

izabrala bih selektivno pamćenje

da pamtim samo vedrinu

tople jesenske dane

da pamtim samo pjesme

igru svjetlosti na vodi

da pamtim samo zvuk povjetarca

mirise pokošene trave.

Da mogu birati

izabrala bih šupljikavi um

da kroz rupe izaĎu sve tuge

noćne more se izliju

da kroz njega izaĎu sve izdaje

razrušeni snovi iscure.

Da mogu birati

izabrala bih ţivot bez sjene.

58

Ljubavne ludosti

Mislila sam... daj mi jedan prst

vjeruj mi, neću ti ruku otrgnuti

nisam majmun u zoološkom.

Ako ništa… daj mi mrvice

s bogatog stola ljubavi

skupit ću ih sutra u pogaču.

Pitala sam… daj mi tračak nade

da me svjetlom izvuče iz očaja

privuci me k sebi osmjehom.

Bijele su kiše padale i sivi je

vjetar glasno puhao i ljutito

dok sam molila za sitnice.

Lišće je padalo, travu prekrilo

i još će padati tmurnim danima

dok sam sanjala izdajničke sne.

Gledaj nebo, prekrasno je

ono mi se smiješi za sve ludosti

u svoju škrabicu skuplja tajne.

59

Samo slika

Na renesansnoj slici dva lika

portret ljubavnika udaljeni nekoliko koraka

niti pogled ljubavi, niti osmijeh njeţnosti

pozadina mutna, mjesta na karti nema.

Kamo putuju tvoje misli kad na mene ne misliš

da izbjegnem boli, vozit ću u suprotnom smjeru

kamo nestaju osmjesi dok na tebe mislim

da izbjegneš boli, zatvori oči na moje riječi.

Sanjam na kiši suza i plivam u moru uzdaha

udišem mirise jeseni razasute i sjene

u poglede utisnute dodire gubim, ne poklanjam

ostajem da kristalne dvore glancam i pamtim.

Na renesansnoj slici dva lika naslikana

stoje jedno do drugoga riječima udaljena

linijama mekim nedovoljno spojena

u kompoziciju ţivota nasumice bačena.

60

Malo

Kada snovi izmaknu

a oči širom otvorene

sanjare, mislim na tebe.

Jesi li tu, spavaš li

svaki dah je za tebe

ne priznajem sebi.

Svaki osmjeh svjetlo

tebe da kupa upereno

kraj priče obrva svrbi.

Da se ponavljam, neću

jer ljubavi pravoj

tako malo treba.

61

Povratak

Krenule su kiše jeseni duboke

bore meĎu obrvama urezane

od brige s osmijehom što dotiče

obraze i zubi biseri nanizani.

Oblak i Sunce ne razaznaju dubine

lagano pitanje, pozdrav i prolaznike

niz ulice što šeću nepoznati, kapute

nose na krivu stranu okrenute.

Suze radosnice i ponos tako rijetki

na licima, na ulici samo lišće šušti

pod nogama gdje koraci stranaca

prolaze teški uz glazbu jeseni.

Ptice ne pjevaju, sve su napustile

za tople ljetne krajeve gnijezda

prazna ostala, čekaju povratak

vedrine, sunca, osmjeha i pjesme.

62

Antilopa i lav

Bojiš li se

ako me pustiš

iz okova čeţnje

nestat će

tvoji okovi strasti.

Da sam antilopa

laganim ću

korakom

pobjeći

od tebe

uspavanog lava.

63

Jesen

Kad bih prošaptala

o jeseni

tvoje bolne uši

zaštitu ruku bi traţile

tvoji obrazi bi problijedili

oči nemoćne bez suza

usne bi se stisnule u muci

prsti bi grčevito stezali

dţepove traperica

srce bi u panici lupalo.

Zato ću šutjeti.

Mjesto mog šaputanja

slušaj kako ljeto umire

slušaj zaglušnu glazbu

lišća na stazi

slušaj tišinu kiše

i gledaj boje kako polako

gasnu

kao krvavo predvečerje.

64

San

Neka vjerujem

došao je san

niti iz mašte.

Ponio me kao uragan

zameo sve tragove

tjednima ih traţila

razmetala

da naĎem sebe.

Digao prašinu

zamaglio oči

niti suze za olakšanje

poslao nije

bez daha me ostavio.

Neka vjerujem

doletio i ostat će

vječan je san.

65

Iluzija povjerenja

Iluzija

da ti srce stane

da ti pamet zatrokira

ogrnula te kao ručnik

topli s radijatora

utonuo u san.

Iluzija

da ti stegne zapešća

gleda te u oči

ne vjeruje

ona tebi

ni ti njoj.

66

Kliješta

Puštam te polako

iz toplog zagrljaja

poput zmaja

da letiš na vjetru

nose te struje

dalje od mene.

Iz čeličnih kliješta

pretvrd orah

odskočio si dalje

nisam probila

neprobojan oklop.

Zasadila cvijet

redovito ga zalijevala

pričala mu priče

ljubav ulijevala

da rasteš bez mene.

Puštam te sada.

67

Njegove stvarčice

Kad krenem ulicom gledam

sive kapute

ubrzane korake

blago pognuta ramena

vitke ruke i noge

visoko uzdignuto čelo.

Osmjeh me grije

dok vidim tisuće stvarčica

njegovih u drugima.

68

Odjel za izgubljene stvari

Pamtiš li djevojčicu iz provincije

često je misli skretala na tebe

Pita se ţiviš li još iste pustolovine

moţda si se smirio, pišeš samo

na laptopu priče stare, davno proţivljene

otkako si izgubio vjerna čitatelja.

Iz provincije su ti jednom samo

prestale stizati iste tuţaljke

o školi, lošem vremenu i dosadi.

Traţila je curica tvoja pisma

po odjelima za izgubljene stvari

izgubila adresar, promijenila adresu.

Prestala je pisati, besmisleno bilo

izgubila prijatelja, u virtualnim ulicama

ostala sjećanja i neodgovorena pitanja.

69

Danas

Danas ću dozvoliti mašti

neka me nosi k tebi

snove ću ti pokloniti

u zagrljaju da ih sanjamo.

Vjetar će puhati

lišće s mojih grana

će otpasti i jesenje

boje po tlu će prosuti.

Danas ću plakati kišu

i oplakivati Sunce

moje što spava

na tvom uzglavlju.

Duga će noć ubrzo

savladati dan

sjene će padati

bez tebe kao i prije.

Danas ću slušati radio

i glazba će svirati

tvoj glas, tvoje ime

na slobodi i dalje sam rob.

70

Štake

Lebdjela sam oblacima snova

kao balon pun helija, puna sebe

omaĎijanost me nosila.

Nije ti bilo dovoljno.

Plovila sam prostranstvima

zaljubljene mašte i pisala

budalaste romantične stihove.

Traţio si još.

Mojim snovima probušio si

opnu, mašti oduzeo jedra

mojoj zaljubljenosti noge

slomio si i mene cijelu.

Traţila sam slijepa štake

u gipsu da napustim te.

71

Čežnja

Prolaze prolaznici

hodnicima hodaju

pogledima gledaju

govorom razgovaraju.

Nikamo su išli

nikamo su stigli

ništa su vidjeli

nikome govorili.

Hodnici su pusti hladni

samo da tračak sunca

probije kroz debele

zastore, toplinu unese.

Prazne sobe čeţnje

osmjesi bi ispunili.

72

Sutra još više

Tišinom vala morskog

oblijevam zelenilo oka tvog

snovima dotičem tvoje brige

grlim uporno rukama plahim

gradim vezu, zid oko nas

zarobljeni od svijeta odvojeni.

Ne ţali.

Prigovorima mojim lakoćom

otpuhni u novi dan, srećom

uplovi na splavi brzom rijekom

u luku moju nošen dahom.

Ţali

samo za slobodom ljubljenja

vječnom mladošću usnama

nesputanog bez misli ţivljenja

glasnom riječi, tuĎim tišinama.

Jutro uvijek rano doĎe

trga nas snene iz postelje tople

nikad prebrzo dan proĎe

pjesmom vala morskog

oblijevam zelenilo oka tvog

i šapućem tiho stih za stihom...

Volim te

trebam te

danas

sutra još više.

73

Obične stvari

Raširila sam šaku

pomilovala se po licu

bilo je tako stvarno.

Nisam vidjela slova

ni monitor ispred sebe

bijelim zidovima odzvanjale

riječi migoljive se razbjeţale.

A imala sam namjeru samo

pisati obične stvari.

74

Zelena hipnoza

Sjedim paralizirana

tvoje usne me omamljuju

tvoje oči su mi droga

zelene tabletice

konzumiram ih pomalo

tvoji prsti akupunktura

bocka me njihova upornost

budi uspavano more ţelja

sve mi činiš

a ništa ne radiš

samo si tu

pokraj mene.

Nestaje mi dah

veliku prazninu srca

ispunja nešto još veće

guši me

tjera da se grčevito drţim

da se ne razletim

svemirom

u komadiće

tjera me da bjeţim

prekasno je za to

zelena hipnoza

skroz me obuzela.

75

Riječ o autorici

Nera Pavičić već duţe vrijeme objavljuje pjesme u

elektronskim medijima. Pjesme su joj objavljene u

zajedničkoj zbirci autora portala Očaravanje 2012.

godine.

Album iluzija je njezina prva samostalna zbirka pjesama.

76

Sadržaj

Neman i vila 1. Djevojčica djevojka………………………………………………str.8 2. Neman…………………………………………………………………str.9 3. Mozaik…………………………………………………………………str.10 4. Vilinske suze………………………………………………………..str.11 5. Kuglice straha……………………………………………………….str12 6. Vila………………………………………………………………………str.13 7. Buđenje……………………………………………………………….str.14 8. Previše lako………………………………………………………….str.15 9. Neman i vila…………………………………………………………str.16 10. Snovi…………………………………………………………………….str.17 11. Namamljena…………………………………………………………str.18 12. Let slobode…………………………………………………………..str.19 13. Psssst.epilog…………………………………………………………str.20

Zima

1.Dječače……………………………………………….str.21

2.Crno Sunce…………………………………………...str.22

3.Oglas………………………………………………….str.23

4.Klizaljke……………………………………………...str.24

5.San………………………………………………-…...str.25

6.Boje zime………………………………………..……str.26

7.Zaljubljeni prosinac…………………………..………str.28

8.Zaigrani prosinac……………………………..………str.29

9.Bijeli ljubavnik………………………………………..str.30

10.Sivilo………………………………………………....str.31

11.Povratak……………………………………………...str.32

12.Magle…………………………………………………str.33

13.Vuk…………………………………………………...str.34

14.Ptičica………………………………………………...str.35

77

Poigravanje mašte

1.Igra snova………………………………………………str.36

2.Igra rijeke………………………………………………str.37

3.Igra tajni………………………………………………..str.38

4.Igra svjetlosti…………………………………………...str.39

5.Igra dodira……………………………………………...str.40

6.Igra imena……………………………………………...str.41

7.Igra sjene……………………………………………….str.42

8.Igra riječi……………………………………………….str.43

9.Igra tišine………………………………………………str.44

10.Laku noć………………………………………………str.45

Ljubavne iluzije

1.Snovi…………………………………………………str.46

2.Iluzije………………………………………………...str.47

3.Egoizam………………………………………………str48

4.Oči……………………………………………………str.49

5.Plavetnilo…………………………………………….str.50

6.Budalasti snovi………………………………………str.51

7.Dok te nema………………………………………….str.52

8.Iluzija snova………………………………………….str.53

9.Jeka…………………………………………………..str.54

10.Napiši mi……………………………………………str.55

11.Komadić iluzije……………………………………..str.56

12.Stvar izbora…………………………………………str.57

13.Ljubavne ludosti…………………………………….str.58

14.Samo slika…………………………………………..str.59

15.Malo…………………………………………………str.60

16.Povratak……………………………………………..str.61

17.Antilopa i lav………………………………………..str.62

18.Jesen…………………………………………………str.63

19.San…………………………………………………..str.64

20.Iluzija povjerenja……………………………………str.65

78

21.Kliješta……………………………………………… str.66

22.Njegove stvarčice…………………………………… str.67

23.Odjel za izgubljene stvari…………………………… str.68

24.Danas…………………………………………………str.67

25.Štake………………………………………………….str.68

26.Čeţnja………………………………………………...str.69

27.Sutra još više………………………………………….str.70

28.Obične stvari………………………………………….str.71

29.Zelena hipnoza………………………………………..str.72